Kotel Da-Don ŽIDOVSTVO
Slika na omotu knjige Židovstvo (2001., ulje na platnu, 170x150 cm), rad akademskog slikara Tonija Franovića, pripadnika hrvatske židovske zajednice, načinjena je posebno za ovu knjigu. U šest trokuta šesterokrake zvijezde Magen Davida, ona opisuje šest dijelova knjige. U vrhu je židovska filozofija predstavljena portretom najvećeg židovskog filozofa Majmonida. Nakon nje udesno prikazani su hanukija, lulav i etrog, kao simboli židovskih godišnjih blagdana. Na sijedećem trokutu vidimo simbole židovskog doma: mezuzu, šabatne svijećnjake i čašu za kiduš. Sijedeći trokut prikazuje židovski životni krug: rođenje, vjenčanje i simbol smrti: nadgrobni kamen. Sljedeći trokut prikazuje Toru i Deset zapovijedi, simbole židovskog zakona i rabinske književnosti. Posljednji trokut prikazom ruku kohena pri blagoslovu vjernika u sinagogi, te talitom i tefilinima simbolizira židovski dan. U središtu Magen Davida su jeruzalemske zidine, u čijem je središtu Hram, prema židovskoj tradiciji središte svijeta. Unutar Hrama vidimo hramski pribor: menoru i sveti kovčeg s kerubinima. Redoslijed boja slijedi biblijsku Noinu dugu. Uokolo motiva naslikano je pet hebrejskih slova, koja tvore ime Izrael. Slika leži na podlozi koju tvore prva dva stupca teksta Tore.
Izdavač: Profil International d.o.o., Kaptol 25, Zagreb Za izdavača: Daniel Zderić
Uredila: Julija Koš S hebrejskog rukopisa preveo: Luka Girardi Izvršna urednica: Iva Karabaić Omot i vinjete: Toni Franović Prijelom: Magen d.o.o.
© Copyright Kotel Da-Don, 2004. Sva prava pridržana. Niti jedan dio ove knjige ne smije se objaviti niti pretisnuti bez prethodne suglasnosti autora ili nakladnika. ISBN: 953-200-900-0 CIP ־Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica ־Zagreb UDK 296.1 Da-Don, Kotel Židovstvo : život, teologija i filozofija / Kotel Da-Don ; <s hebrejskog rukopisa preveo Luka Girardi ; uredila Julija Koš>. - Zagreb : Profil International, 2004. Bibliografija. ־Kazalo. ISBN 953-200-900-0 I. Judaizam - Temeljna načela 440310033
Tisak: Profil, 2004.
Rabin Kotel Da-Don
ŽIDOVSTVO Život, teologija i filozofija
PROFIL Zagreb, 2004.
* י ז צ ו דS d bte
,וכ!ף
צ ^ מ ת ם
ו כ י ב ו י
t r o " f c
D^i אצ^לם
, דגאיומזצhKteii ות1^ז*ומתד צמיתות מ^ו .ו ואלצם1־ מאיתobhfc .יז*י!כרם צרוף . דל. צ. S .?5.ת
U spomen i za uzdizanje duša hrvatskih Židova okrutno umorenih u užasu Holokausta, muškaraca i žena, staraca i djece, koji su otišli od nas i nema ih. Neka sjećanje na njih bude blagoslovljeno!
vodi me putovima pravednosti, radi imena Svojega. (Ps 23,3)
Židovski krug pravednosti dodiruje židovski krug života: berit mila je svjedočenje, bar micva je odgovornost, vjenčanje je spajanje i težnja k savršenstvu, smrt je povratak na početak.
Tijekom pedeset pet godina kada je židovska zajednica u Hrvatskoj bila bez duhovnoga vodstva, došli su i prošli mnogi krugovi. Vraćajući se savezu, vjeri, vratit ćemo se domu svojemu, zažareni vatrom čija žeravica šapće: ״Židovi smo." S toplinom te žeravice uspjet ćemo putovati krugovima ״ljubavi i bratstva, mira i prijateljstva".
Posvećujem ovu knjigu svojoj dragoj supruzi Agi Tovi, koja me je hrabrila i pomagala mi tijekom pisanja - moje je njezino ־ i sinovima kojima me je Bog obdario: Imanuelu Jisraelu, Aviadu Davidu i Jonatanu Mošeu, te djeci koja će, s Božjom pomoći, još doći.
ר ד פ י
מ ד ,ר א rי
ן
א Lל י ה ו
P » 1 Sוהרב יזואמי Sי rר א Sל ע ע ב ר
^
EL1AHU
MORDECHAI
FORMER C H I E F R A B B I OF I S R A E L & R 1 C H 0 N L E Z 1 0 N
בס״ד ,ט״ו בשבט תשס״א 18-5018.01
לכבוד הרה׳יג ר׳ כותל דא-דון שליט״א הרב הראשי לקרואטלה ראשית הנני מברך אותך על הסכמתך לקבל עליך עול קשה כרב בקראוטיה אשר הם שרידי חרב מהשואה שפקדה את עם ישראל בתקופה האחרונה באירופה ,וזמן רב היו ללא הנהגה רוחנית .ומסתבר שהיתה גם ירידה רוחנית ,וכן בורות בכל מה שנוגע לקיום המצוות ,עד שכתייר הסכים ללכת ״למדבר בארץ לא זרועה ,,וחרש וזרע וקוצר פירות טובים. כדי ללמד את העם דעת החליט כבודו לכתוב ספר בשם ״יהדות מעשה ופילוסופיה״ בשפה הקראוטית להסביר את דרך עבודת ה /וכן על מצוות מעשיות .הרעיון הוא טוב בפרט כיום שהציבור שם ״מפוזר״ תרתי במשמע .וע״י הכתב אפשר לקבצם לאחדם וללמדם תורה ויראת ה., וראה ראיתי מה שכתב כבוד הרה״ג ר׳ יעקב פרץ שליט״א על כבודו ועל הספר ש״בו הלכות מעשיות מפורטות ומוסברות בטוב טעם ודעת״ והוסיף שהוא עבר על החלק ההלכתי ״שיצא דבר נקי ומתוקן״. ולפיכך אמינא לפעולו יישר וימשיך להגדיל תורה ולהאדירה ,ויפוצו מעיינותיו חוצה בתורה שבכתב ובתורה שבע״פ ,וכל אשר יפנה ישכיל ויצליח ,ויהי ה׳ עמו .ונזכה שהקב״ה יקבץ נדחי עמו ישראל בביאת הגואל ובבנין אריאל ,אכי״ר.
בברכה,
מרדפי אליהו הראשון לציון הרב הראשי לישראל לשעבד
i blagoslova bivšega glavnog rabina u Izraelu Mordechaija Eliahua
Pismo preporuke
10
r
\י
אליהו בקשי-דורון הדאשון לציון הרב הראע־י ליבראל
ELIYAHU BAKSHI-DORON RISH0N LE210N CHIEF RABBI OF ISRAEL
ב״ה ,ט״ז שבט ,תשס״ג 1־18־0/158״ג
ה ס כ מ ה הראוני גליונות הספר ״יהדות מעשה ופילוסופיה״ שליקט וערך הרב כותל דא־דון שליט״א הרב הראשי לקרואטיה ובו סדר הנהגת המצוות המעשיות בתוספת טעמי המצוות עם מושגים ביהדות וביסודות הדת והכל ערוך בשפה ברורה ונעימה בלשון השוה לכל נפש בשפה המדוברת במדינת קרואטיה בתוספת ראיות ומובאות מספרי מחקר וכותבי קורות העיתים כדי לקרב את בני הקהילה אשר היו רחוקים עשרות שנים מכל דבר שבקדושה לצור מחצבתם ,ותיתי לו להרב דדון לקח על שכמו משא העם בני קהילת זגרב אשר מאז עלה הכורת על יהדות אירופה היו כצאן אשר אין להם רועה. ולא נצרכתי אלא לברכה לרב שליט״א שישכיל ויצליח לנהל עדתו ולקרבם לתורה ולמצוות ויפוצו מעינותיו חוצה עדי יתקע בשופר גדול לחרותנו וישא נם לקבץ גליותנו בב״א אמן.
ע
V i blagoslova bivšega glavnog rabina u Izraelu Eliyahua Bakshi-Dorona
11
Pismo preporuke
Shlomo Moshe Amar
שלמה משה עמאד הראשון לציון הרב הראשי לישראל
Rishon Lezion Chief Rabbi Of Israel
בעהית״ש .ג׳ בסיון התשס״ג
אגרת כרכה והערכה כבוד ידידי וחביבי היקר ונעלה ,מיחידי סגולה ,לו נאוה תהילה .מעלת הרב החשוב ומוכתר במדות;'טובות ,נאות וחשובות ,כמהר״ר כותל דאדון שליט׳׳א הרב הראשי דקהלת זאגריב במדינת קרואטיה יע׳׳א. זכה לעשות יש מאין בחמלת ה ,עליו ,להחיות קהלה ולחדש כנשר נעוריה ,אשר מאז השואה הנוראה ,אשר לא היתה כמוה לרוע מימות עולם ,אשר גרעה והרסה מן היסוד רוב קהלות ישראל בפזורה ,והקהלה הזאת כמעט ולא נשאר לה זכר בעוה״ר ,עד שה׳ ברחמיו הקים להם גואל ,רב צעיר ונמרץ ,וחוט של חסד משוך עליו ,ועל מעשיו הטובים ,וביקרתי שם וראיתי בתחייתה של הקהלה במו עיני ,ואורו רעיוני ,והייתי משבח לאדון הכל אשר לא עזב חסדו ואמתו מעמנו .ובנו החרבות ,ועדיין מקימים את הדברים אחת אל אחת ,והקימו ביכ״נ וכשרות ,ופעילות קהלתית מבורכת כן ירבה וכן יפרוץ. ובין פעליו הרבים רחש לבו דבר טוב ומועיל והכין ספר יפה גם נעים ,והוא רב התועלת, להנחיל לעם ה׳ מושגי יהדות והלכה בשפה יפה ובנעימה וקרא שמו ״יהדות מעשה ופילוסופיה״ ,והשכיל לעשות דבר המתאים לאנשי עדתו שהם מלומדים בכמה חכמות, וצריכים למוד רב בידיעת התורה והמסורה ,ועיקרי האמונה ,וחפץ ה׳ הצליח בידו ליצור יצירה מתאימה שתועיל מאד לאנשי קהלתו ,ירבו כמותו,אשרי יולדתו ,ויהי׳ר שיזכה לקרבם לאהבת ה׳ וקיום מצותיו ,ולהביאם אל בית ה׳ אל הריגה ואל התפילה ,ובאו ציון ברינה ושמחת עולם על ראשם.
המצפה לישועת ה ,ברחמים,
Pismo preporuke i blagoslova glavnog rabina u Izraelu Shlomoa Moshea Amara
12
RABBI SHALOM MESSAS
הרב שלום משאש
Chief Rabbi and Head of Rabbinical Courts Jerusalem, Israel
הרב הראשי וראש אבות בתי הדין לירושלים
3 - »יו
—
ב ס ד
ד ב ר י ג ר כ ה
. f L , « , * י מיג* י ״. ,
,10, w
, ״, • u v
־
v
M
•'״י
•^
״ ו ו
Vp>־
• ־י׳>״״״f
/ , I ״A
» 1
rk
״,J ,״,מ .
׳/
r
כמ
• . י״גיJ U • ' ״ • ״ r c /״
f
1
r
1?< W r
״,k •
I
>
/י
J«
h
ך•׳׳ ין/׳
• *׳»יעי r ׳ ״
«ז י1• ״•־־ ,v 0 י ״ יל״ י י 'י
V ' •׳ ״ ״
י
ן
״J y °
,
־
,/ni ״ ־־i
י י " יI11•"'־
יעיי״:^0
/׳ י /ז
י
-
A
f
פ ׳׳״ ^ ר׳y / Jf / ־יל
ף
^
?
י
^
ויי ׳־»ד
^
־ >f?0H
Pismo preporuke i blagoslova glavnog rabina u Mađarskoj Aharona Gedalije Hofmana
16
אוניברסיטת בר-אילן)ע״ר(
*J
)BAR-ILAN UNIVERSITY (RA Office of the President
לשכת הנשיא
ב״ה כ״ו בשבט התשס״ג 29בינואר 2003 לכבוד הרב כותל דא־דון הרב הראשי לסרואטיה
הרב כותל דא-דון הנכבד, עם ישראל ידוע בכינויו ״עם עולם״ על שום תפוצותיו הרבות הפזורות מקצה העולם ועד קצהו. אלא שלמרבה הצער ,בשנים האחרונות מתפתחת לנגד עינינו מציאות בה ריכוזים יהודיים ברחבי תבל הולכים ומצטמצמים בעטיים של מסורת קהילתית חלשה ,התבוללות ונישואי תערובת .זהו אחד האתגרים המרכזיים של דורנו :טיפוח חיי הקהילה והחינוך היהודי בחוץ־לארץ אשר מהווים מחסום אחרון בפני אובדן הזהות הדתית והלאומית. תפקיד נכבד נטלת על כתפיך ,הרב דא־דון .שליחות רבנית איננה תמיד מן המשימות הפשוטות. ברוב המקרים יוצא הרב למדינה מוכרת ,שבה שירתו בקודש אחרים לפניו .דרכו והתנהגותו מעוגנים בדפוסי פעולה שלידתם בשנים קודמות ,וביכולתו להסתייע בעצה ,בקשרים ובתמיכה של נכבדי המקום .שליחותך התורנית בקרואטיה שונה בתכלית השינוי .יצאת למדינה למודת סבל ומלחמות ,והגעת לקהילה משתקמת ששרידיה משוועים לתחייה תרבותית ודתית .במידה רבה אתה יוצר יש מאין ומניח יסודות מבראשית ,חן בפעילותך השוטפת והן בפרסומו של הספר ״יהדות ־ מעשה ופילוסופיה״ ,המקיף אבני־יסוד במחשבה היהודית ובאורח החיים היומיומי .אני משוכנע כי הוצאתו לאור של חיבור חשוב זה ,ודווקא בשפה המקומית ,עשויה לתרום רבות להנחלת קנייני המסורת של עמנו לציבור היהודי הרחב. גאווה מיוחדת ממלאת את לבי בשל העובדה שאת ידיעותיך בחכמת ישראל ובתורת המשפט רכשת בתחומיה של אוניברסיטת בר-אילן .כולי תקווה שמפירות ההשכלה שקנית בבית מדרשנו יזכו ליהנות אובדים ונידחים .מבחינה זו ,כשמך ־ כן ייעודך :ככותל המערבי שבירושלים בירתנו, הנוסך אמונה וביטחון בהמוני בית ישראל ,כך יקרינו אישיותך ומעשיך על אותם יהודים השואפים לגלות את מורשתם ולחזק את זהותם.
בהערכה ומזוקרה,
M
פרופ׳ מש» 7קוה נשיא
נש 53-2003
אישי
לשכת הנשיא ,אוניברסיטת בר-אילן ,רמת-גן .52900טל8599 :ו ,03-53פקס03-5353523 : O f f i c e o f the P r e s i d e n t . Bar-Han University, Ramat Gan 5 2 9 0 0 Israel. Tel: 0 3 - 5 3 1 8 5 9 9 , Fax: 9 7 2 - 3 - 5 3 5 3 5 2 3 E-mai 1: president.ofifice@mai I. biu. ac. i 1
sveučilišta Bar Ilan
17
i uvažavanja predsjednika prof. Mošea Kavea
Pismo preporuke
Religious Affairs in the 1Diaspora״ Center for
המרכז ט/פמ1ת
?Centre Centra 'Mundiafde Serxicios Lspirituaks para (a(Diaspora
בס״ד א׳ אייר תשס׳יא 24.4.2001
לכבוד הרב כותל דא-דון שליט״א הרב הראשי ליהודי קרואטיה
זגרב
מכובדנו הרב כותל דא־דון שליט״א, מתוך הכרות רבת שנים בפעילותך החינוכית והקהילתית המבורכת .הרינו להביע הערכתנו והוקרתנו על שעמלת וטרחת להוציא לאור את הספר החשוב יהדות ,מ ע ש ה ופילוסופיה בשפה הקרואטית. יש לך את הזכות הגדולה כרבה הראשי של קרואטיה ,להוביל ולבנות מחדש א ת החיים היהודיים והרוחניים בקהילות היהודיות בקרואטיה וספרך מהווה נדבך חשוב נוסף ,כדי לבסס ,לחזק ולהרחיב את היהודים והיהדות ולהביא את אורה של תורה במצוות ,במנהגים ובהשקפה ליהודי קרואטיה.
בברכת נאמנה אליעזר שפר .יו׳יר
Center for Religious Affairs in the Diaspora
המרכז לשירותים רוחניים בתפוצות
World Zionist Organization
ה ה ס ת ד ר ו ת הציונית חעולסית
48 King George st. Jerusalem 91000
רחוב ה מ ל ך ג׳ורג׳ 48ת.ד 92 .ירושלים 91000 0ל02-6202671/6202309 :
Tel: 972-2-6202671/6202309 Fax: 972-2-6202552
פ ק 02-6202552 : 0 וואר אלקטרו) E-MAIL: Ruchani©jazo.org.il : ,
Pismo preporuke i uvažavanja pročelnika Centra za vjerske poslove u dijaspori WZO-a g. Eliezera Šefera
18
a •
ן i n n
a
The American
f
T n i n t Distribution TlictHI Joint Committee 5 Avenue Matignon, F-75008 Paris, France - Tel. 33 I 56 59 79 79 - Fax 33 I 56 59 79 89 E-Mail
[email protected] Eugene Ribakoff President
Steven Schwager
Alberto Senderey
Executive Vice-President
Director Community Development
Paris Office
A Letter of Appreciation
Rabbi Kotel Dadon has written a book of far-reaching scope. It serves as an introduction to Judaism as a way of life, a tradition, and a philosophy. That means it is concerned with matters as far distant — and he would say as intimately related — as the creation of the universe on the one hand and the food we eat on another. He is careful to assert that Jewish life and practice are based only on obedience to divine commandments, but he then takes the trouble to show to what extent they are in accord with modern science and health practices. As Chief Rabbi of Croatia he represents a traditional life of Jewish learning and observance within a thoroughly secular and modern environment $0 it comes as no surprise that he will at one moment cite the writings of Jewish sages throughout the centuries and then will also make his point referring to a humorous anecdote from the Internet. Croatia, indeed all the countries that have emerged in the last dozen years from what was Yugoslavia, is undergoing something of a religious revival. After decades of socialism when religious practice was officially denigrated and shunned, the various peoples of the region — including the Jews — are rediscovering the strength of their own particular history and tradition. That may explain why the Jewish Community of Zagreb, which had had no local rabbi at all since World War II and was largely alienated from religious practice and belief, chose to bring Rabbi Dadon to Croatia. The publication of this book, the first explanation of Judaism written by a Croatian rabbi, marks an important milestone in the renewal of Jewish life there. The American Jewish Joint Distribution Committee is proud of its role supporting the Jewish communities in the region and the efforts of Rabbi Dadon and his colleagues in "letting my people know."
i j j J Yechiel Bar-Chaim JDC Country Director for Bosnia-Herzegovina; Croatia; Macedonia; Serbia & Montenegro; Slovenia; the Czech Republic; Algeria; and Tunisia 14 May 2003
The Joint Distribution Committee receives its funds chiefly from American Jewry through the United Jewish Appeal / Federation Campaigns. The JDC also receives smaller amounts from the World Jewish Relief and communities in Europe.
Pismo potpore i preporuke direktora g. Jechiela Bar-Chaima
JDC-a
19
Riječ čitatelju Ova je knjiga nastala tijekom posljednjih sedam godina, otkako živim u dijaspori, gdje sam uvidio koliko su se Židovi udaljili od židovstva. Pisanju sam se više posvetio u Hrvatskoj, gdje živim već oko pet godina i gdje sam shvatio dubinu toga rascjepa. Bilo je doba kada su se Židovi stidjeli svojeg zasebnog identiteta i vjere, a danas se mnogi stide neznanja o svojem identitetu i podrijetlu. Želja za znanjem i učenjem je golema. Uvidjevši to, odlučio sam dati se na posao: iz Tore i drugih židovskih izvora sakupiti i prirediti praktična pravila i izvorne temelje židovske misli, te čitatelju dati knjigu koja će mu osvijetliti sliku o židovstvu. Nisam prikazao ništa novo, već sam samo sakupio postojeće iz svetih izvora, koji su u pravilu napisani na hebrejskome, svetom jeziku, koji je, nažalost, zbog dugotrajnoga života u dijaspori, od materinskoga postao stranim jezikom. Namjera mi je bila dvostruka. Kao prvo, želio sanri židovstvo približiti svojoj braći i sestrama, židovskoj zajednici u Hrvatskoj, koja je sve od Holokausta do mojeg dolaska živjela bez duhovnoga vodstva i nije osjećala okus židovstva. Želio sam im ukazati kako je lijepa predaja naših predaka, kako se židovska misao provodi u djelo, te što su osnovne teme židovske misli. Kao drugo, namijenio sam knjigu i našim nežidovskim susjedima u dijaspori, kako bi im pomogla pri razumijevanju naše vjere i osobitosti, jer samo znanjem možemo srušiti pregrade koje nas razdvajaju i koje su često bile podloga za razorni antisemitizam. U proteklom stoljeću čovječanstvo je doživjelo zadivljujuće promjene: nacionalne, medunarodne, ekonomske i znanstvene. Gotovo da nema ničega što se nije promijenilo: prošla su dva svjetska rata, propala su carstva ־austrougasko, britansko i otomansko, kraljevi su izgubili krune, upoznali smo hladni rat, Rusija je tri puta promijenila lice ־carska, sovjetska i demokratska, dogodila se kineska revolucija, Weimarska Njemačka, Hitlerov Treći Reich i njegov pad, najveća ljudska i židovska tragedija: Holokaust, te uspostava Države Izrael. Gospodarstvo se promijenilo, valute su izgubile ili dobile na vrijednosti, nafta je postala odlučujući ekonomski faktor, financijsko tržište je prošlo više revolucija monetarnih teorija, inflacije i deflacije bez kraja. Znanost je postigla zadivljujuće dosege i još nije rekla posljednju riječ: pojavili su se strojevi, avion i svemirski brod, čovjek je zakoračio na Mjesec, medicina je bitno podigla kvalitetu života. Nastale su kvantna teorija, teorija relativnosti, poznavanje radioaktivnosti i njezinih korisnih i tragičnih posljedica, razvila se molekularna biologija i genetski inžinjering. Sve to i mnogo drugog
20
promijenilo je naš život. Međutim... čovjek se nije promijenio, ostao je jednako ljudski kakvim je predstavljen u grčkim dramama, s ljubavima, mržnjama, naklonostima prema dobru i zlu. Usprkos svjetskim revolucijama, koje su ostavile svoj pečat na narodima, Židov je ostao onaj isti Židov koji je primio Toru na Sinaju, prije više od 3300 godina. Vezuje jednake tefilin kakve je vezivao Mojsije, govori i moli se na istome jeziku kojim je govorio Mojsije i proučava istu Toru koju je učio Mojsije. Narodna i duhovna svijest židovskog naroda, vjera Mojsija i Izraela, povezana je i isprepletena s narodnom kulturom u cjelinu, tako da ih se često ne može razlikovati. Temelj židovske religije je vjera u Jednoga Boga, tvorca svijeta, njegova upravitelja i neograničenog vladara. Za razliku od magijskih vjerskih sustava i mnogobožačkih religija, koje i božanstva podređuju prirodi, u židovstvu bogoslužje nije sredstvo udobrovoljavanja Boga i stjecanja njegove naklonosti. Ono je isključivo ispunjavanje Božje zapovijedi. U materijalnome svijetu, Božja se volja iskazuje putem zakona prirode, a u duhovnome putem religijskih odredaba apsolutne božanske etike. Jednobožačka ideja je velik dar židovstva čovječanstvu. Iz židovstva su proizašle velike jednobožačke religije drugih naroda: kršćanstvo se razvilo iz jedne židovske sekte u prvome stoljeću, a islam se pojavio u sedmome stoljeću, nakon arapskoga dodira sa židovstvom i kršćanstvom. Tijekom povijesti nastali su u židovstvu razni vjerski pokreti, primjerice kabala i hasidizam, koji su donijeli nove ideje, ali su ostali dijelom židovskoga organizma, jer nisu bitno mijenjali židovsku praksu i nisu se odijelili od tradicije, već su donijeli nove svjetonazore. S druge strane, neke su se skupine odijelile od tradicije i praktičnih zapovijedi. Neke od njih su nestale, poput saduceja i esena, a neke su opstale do danas, poput karaita i samaritanaca. Izvor židovstva je Tora, koju je Bog dao židovskome narodu na Sinaju. Bog se otkrio narodu putem Mojsija, najvećeg proroka, što je jedinstveno u povijesti. Na Sinaju je židovski narod primio pisanu Toru i usmenu Toru, odnosno tradiciju o tome na koji način treba naučavati pisanu Toru, s objašnjenjima i pojedinostima. Zapravo, usmena Tora je izvor autoriteta pisane Tore. Židovstvo naglašava i obvezuje na držanje praktičnih zapovijedi, a ne samo na vjerovanje. U ispunjavanju zapovijedi traži se pridržavanje jednoznačnoga propisa, dok se svjetonazor daje na izbor, uz ograničenje da se ne smije protiviti temeljnim postavkama židovstva. Ipak su se nakon nastanka drugih jednobožačkih religija, prije svega islama i karaitstva, rabini počeli baviti židovskim svjetonazorom i definirati teo-
21
loška načela, kako bi se oko židovstva stvorila ograda pred tim religijama. Bog je izabrao židovski narod da bude kraljevstvo svećenika i svet narod (Izl 19,6), te svjetlo za narode (Iz 42,6; 49,6), da stvara povijest prema Božjem putu. Izabran je jer je bio jedini narod koji je pristao Toru primiti u cijelosti (u Mehilta derabi Jišmael, Jitro 5, opisuje se kako je Tora ponuđena drugim narodima, ali svi su je odbili, jer nisu željeli prihvatiti neke zabrane). Na Sinaju narod je rekao: Činit ćemo i poslušat ćemo (Izl 24,7). Židovstvo je religija, a ne rasa, pa svatko može postati Židovom prihvaćanjem kraljevstva Neba, dakle vjere i vjerskih zapovijedi. Takvu se osobu naziva ger ־doseljenik, a u svemu je jednakopravan rođenome Židovu. No židovstvo ne smatra da svi trebaju postati Židovima. Upravo suprotno: prema židovstvu, na svijetu ima mjesta za sve. Svi trebaju vjerovati u jednog Boga i prihvaćati osnovna etička načela, izražena u Sedam zapovijedi Noinim sinovima. Stoga židovstvo ne potiče na preobraćenje. Židovi se nadaju ״kraju dana", to jest dolasku Mesije, uskrsnuću umrlih i budućem svijetu. Dolazak spasenja možemo ubrzati, jer o našim djelima ovisi Mesijin dolazak. Njegovim dolaskom ispunit će se proročanstva naših proroka, sav će svijet vjerovati u kraljevstvo Vječnoga, sagradit će se treći Hram i obnovit će se Sanhedrin, kao zakonodavno tijelo i vrhovni sud. Duhovno i pravno vodstvo oduvijek je tradicijski bilo u ovlasti rabina, koji poznaju židovski zakon i sude prema njemu u svim zajednicama dijaspore. Od 18. stoljeća, kao posljedica emancipacije, smanjili su se opseg ovlasti u zajednicama i autonomija židovskih sudova, uz osobitu okolnost samo u Izraelu da rabinski sud ima isključive ovlasti u predmetima statusa (sklapanje i rastava braka). U ovoj knjizi pokušao sam objasniti više tema u okviru šest glavnih područja. Prvi dio, Židovska godina, govori o židovskome kalendaru, mjesecima u godini i osobito o židovskim blagdanima. Drugi dio, Židovski dom, govori o židovskom obiteljskom životu, stoga su tu prikazani šabat, obredna nečistoća i očišćenje, pokrivanje glave u muškarca i žene, položaj žene u židovstvu i uloge bračnih partnera, propisi o prehrani (kašrut), te mezuza i Davidov štit. Treći dio, Židovski dan, govori o praktičnim zapovijedima za svaki dan, o molitvi, talitu, tefilinima i blagoslovima. Četvrti dio, Krug života u židovstvu, govori o obredima koji Židova prate od rođenja do smrti: obrezivanje, otkup prvorođenca, punoljetnost mladića i djevojke, vjenčanje i brak, smrt i tugovanje za pokojnikom, život nakon života, te pitanja koja nameću pojmovi: eutanazija, samoubojstvo, autopsija, transplantacija, kremiranje i pobačaj. Peti dio, Temeljni tekstovi, daje pregled i izvore književnosti, prava, i etike. Šesti dio. Židovska teologija i filozofija, daje pregled židovske filozofije i teologije tijekom
22
povijesti. Na kraju toga dijela raspravlja se i o suprotnosti odnosno slaganju religije i znanosti. Na kraju knjige su dodatci: biografske bilješke o znamenitim osobama iz židovskoga svijeta, rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih termina, mali slikovni prikaz košer i ne־košer hrane, te prikaz hebrejske abecede i tipova pisma, uz pojmovno kazalo i popis citirane literature. Koliko je bilo moguće, nastojao sam se oslanjati na englesku literaturu, koja je hrvatskome čitateljstvu daleko dostupnija od hebrejske. Na unutrašnjoj strani omota dodao sam dvije tabele židovske povijesti, prikazane prema židovskome kalendaru, s usporednicom na dva druga velika kalendarska sustava: gregorijanski i islamski. Nisam namjeravao napisati ovu knjigu kao nadomjestak za halahičke knjige ili za knjige o židovskome svjetonazoru, koje nam osvjetljavaju put i koje slijedimo. Želio sam samo čitatelju zainteresiranome za židovstvo otvoriti vratašca veličine ušice igle u svijet židovstva, vjere i vjerskih propisa. U jednoj knjizi ne može se objasniti židovstvo, takav bi pokušaj od početka bio osuđen na propast. Želio sam samo pokazati dio ljepote židovstva, pokušao sam tek dodirnuti more židovstva i izdvojiti iz njega nekoliko kapi. Ima još mnogo tema kojih se uopće nisam dotaknuo, ili sam ih tek naznačio, ali se nisam s njima uhvatio u koštac, poput tema o zemlji Izraelovoj, Jeruzalemu, Hramu i njegovim predmetima, Deset zapovijedi, pravednosti i ljubavi, istini i pravdi, poput obzira u govorenju, umjetne oplodnje, čovjekova lika, biblijske kritike i kritike na nju, svetosti i još mnogih drugih tema, za koje će, uz Božju pomoć, biti vremena i mjesta u sljedećoj knjizi. Bog, koji umornima daje snagu, poduprijet će me u tome. Zahvaljujem svima koji su me hrabrili tijekom nastajanja ove knjige: dragoj supruzi Agi Tovi, koja mi je desna ruka u svemu što radim; svojim učiteljima u ješivi Hamidraš hasefardi u Jeruzalemu, s čijeg vrela sam pio, od kojih sam mnogo naučio o životu, na čelu s voditeljem učilišta rabinom Šelomom Kacinom, koji je čitao rukopis, podupirao me pri pisa־ nju i dao mi pisma preporuke, i direktorom ješive, rabinom Elijahuom Šamulom. Zahvaljujem i svim rabinima i uglednicima koji su svoje vrijeme posvetili čitanju rukopisa i uputili mi pisma potpore i blagoslove: bivšem glavnom rabinu Izraela Mordehaju Elijahuu, bivšem glavnome rabinu Izraela Eliyahuu Bakshi-Doronu, glavnome rabinu Izraela Shlomou Mosheu Amaru, glavnome rabinu Jeruzalema Shalomu Messasu, z.l., glavnome rabinu četvrti Neve Jaakov u Jeruzalemu i rabinu škole Midrash Sephardi Jaakovu Perecu, glavnome rabinu Mađarske Aharonu Gedaliji Hofmanu, te dragome prijatelju Eliezeru Šeferu, direktoru centra za duhovne službe u dijaspori i članu vodstva WZO. Hvala Yehielu Bar-Chaimu,
23
direktoru JOINT-a, Pariz, koji je osobno zaslužan za moju nazočnost u Hrvatskoj. Zahvaljujem prijateljima koje sam poimence spomenuo na posljednjim listovima u knjizi, medu njima osobito rabinu Robertu Hirtu i njegovoj supruzi Virginiji, Mošeu Berlinu, Aryeu Rubinu, dr. Jerryju Hochbaumu i Aaronu Frenkelu - neka Bog njima i njihovim obiteljima dade dug i dobar život - koji su uvidjeli potrebu za ovom knjigom još dok je bila u mislima i podupirali me tijekom pisanja. Osobita hvala sveučlištu BarIlan i njegovom pravnom fakultetu, medu čijim diplomantima mi je čast ubrajati se, za četiri divne godine koje sam tamo proveo učeći; predsjedniku Sveučilišta, profesoru Mošeu Kaveu, koji mi je učinio dostupnim rezultate projekta Responsa, kojim se ovo sveučilište osobito diči i kojim sam obogatio bibliografiju; hvala mu i za pismo potpore koje mi je uputio. Hvala izdavaču "Profilu" na povjerenju u ovu knjigu, te Nataši Popović, direktorici "Magena" d.o.o., koja je uložila mnogo truda i znanja da bi knjiga lijepo izgledala. Osobita hvala prijatelju Toniju Franoviću, talentiranome slikaru, za divno oblikovan omot knjige i za vinjete, za istinsku židovsku umjetničku kreaciju, te Miri Wolf za izbor slika kojima sam ilustrirao tekst. Mnogo hvala doktoru veterine Ernestu Sokiću za prijevod priloga o košer ribama i životinjama 1 za dodatak o ribama u hrvatskim vodama, te Vatroslavu Ivanuši za vrijedne dorade pojedinosti u prijevodu. Mnogo hvala Juliji Koš, koja je ovaj prijevod uredila visokom sposobnošću, radeći danonoćno. Na kraju, hvala dragom dr. Luki Girardiju, koji me je pratio tijekom svih godina pisanja knjige, marljivo ju prevodio i davao mi izvrsne savjete. Neka svi uživaju blagoslov! S blagoslovom i željom da dočekamo Spasitelja ubrzo, za naših dana, Rabin Kotel Da-Don
U Zagrebu, na erev blagdana Tu bišvata 5 7 6 4 . / 6. veljače 2004.
24
SADRŽAJ Pisma preporuke Riječ čitatelju Kratice
10 20 41
I. ŽIDOVSKA GODINA Židovski kalendar 45 $ Izvor 45 $ Određivanje dana, mjeseca i godine 46 # Kalendari ovisni samo o Mjesecu ili Suncu 46 $ Nastanak židovskog kalendara 47 $ Nazivi mjeseci židovske godine i njihov redoslijed 48 $ Trajanje mjeseci židovske godine i njihova potpunost odnosno nepotpunost 48 $ Znakovi (mazalot) 49 $ Židovski narod i Mjesec 49 $ Godišnja doba ־Tekufot 49 # Židovski kalendar i tradicija 50 $
Roš hodeš - mlađak 51 $ Roš hodeš kao blagdan 51 $ Molitve na roš hodeš 52 $ Jom kipur kat$n ־Mali dan pomirbe 53 $ Tišre 54 $ Nazivi mjeseca i njihovi izvori 54 $ Znak mjeseca: Vaga 55 # Roš hašana 56 $ Nazivi blagdana i njihov izvor 56 $ Događaji koji su se u prošlosti zbili na Roš hašanu 57 # Roš hašana - dvodnevni blagdan 57 $ Običaji na erev Roš hašana (dan prije Roš hašane) 59 $ Paljenje svijeća za Roš hašanu 59 # Večernja molitva (arvit) za Roš hašanu 60 # Večera na Roš hašanu 61 $ Jutarnja molitva (šahrit) i čitanje Tore na Roš hašanu 62 $ Čitanje iz Tore prvoga dana 62 $ Čitanje iz Tore drugoga dana 62 # Šofar 62 $ Razlog za puhanje u šofar na Roš hašanu 63 $ Blagoslovi za šofar 64 $ Micva o šofaru 64 $ Broj zvukova šofara i redoslijed puhanja 64 # Šofar i šabat 65 # Musaf za Roš hašanu 66 0 Pijut Unetane tokef 66 # Tašlih 67 # Deset dana pokore ili Strašni dani 67 #
25
Razlike u molitvama tijekom deset dana pokore 68 $ Gedaljin post ־Com Gedalja 69 O Sabat šuva 69 $ Jom kipur - Dan pomirbe (opraštanja) 71 $ Izvor 71 $ Naziv blagdana 71 $ Običaji na erev Jom kipur (dan uoči Jom kipura) 71 $ Sveti dan 72 $ Seuda mafseket - obrok prije posta 73 # Paljenje svijeća za Jom kipur 73 $ Zabrane uz Jom kipur 73 # Odjeća 74 $ Kol nidre 75 $ Arvit, večernja molitva 75 $ Šahrit, jutarnja molitva 76 $ Čitanje Tore 76 # Mazkir (zadušnice) ־hazkarat nešamot 77 # Musaf - služba Velikog svećenika na Jom kipur 78 $ Minha, popodnevna molitva 79 $ Neila 79 $ Kraj Jom kipura 80 # Tko je dužan postiti na Jom kipur, a tko nije 80 $ Sukot ־Blagdan koliba (sjenica) 82 $ Izvor 82 $ Nazivi blagdana 82 $ Suka (koliba, sjenica) 83 $ Doba proslave Sukota 84 $ Drugi blagdanski dan u dijaspori 84 # Blagdanski dan (jom tov) i polublagdan (hol hamoed) 85 $ Kako pravilno graditi suku 86 $ Tko je obvezan sjediti u suki 87 $ Paljenje svijeća za Sukot 88 $ Kiduš za Sukot 88 $ Ušpizin 89 $ Simhat bet hašoeva (Radost na crpilištu) 89 $ Arbaa minim ־Četiri vrste 91 $ Izvor zapovijedi 91 # Arbaa minim i usmena Tora 91 $ Ispravnost arbaa minim 92 # Podizanje arbaa minim 92 $ Židovski narod i arbaa minim 93 $ Molitve za Sukot 93 $ Čitanje Tore 94 $ Hakhel 94 $ Hošana raba 95 # Izvor za dan 95 $ Sedam ophodnja - ševa hakafot 95 $ Udaranje vrbom - hibut arava 96 $ Tikun lel Hošana raba ־ Zbirka za noć Hošane rabe 96 $ Šemini aceret i Simhat Tora 98 $ Izvor za naziv Šemini aceret 98 # Hazkarat nešamot ־mazkir 99 $ Molitva za kišu - tefilat hagešem 99 # "Pitanje" za kišu - Šeelat gešamim 99 # Vrijednost kiša 100 # Simhat Tora 101 $ Doba blagdana 101 $ Izvor za blagdan 101 $ Čitanje Tore na Simhat Toru 102 $ Hakafot - obilasci 102 # Blagdan uz koji su svi pozvani pred Toru 103 $ Drugi obilasci 103 $ Isru hag 103 # Sabat Berešit 104 # Marhešvan 105 # Nazivi mjeseca i njihovi izvori 105 $ Znak mjeseca: škorpion 106 # Gradnja Hrama i mjesec marhešvan 106 $ Mjesec marhešvan i pramajka Rahela 106 $ Kislev 108 $ Izvor 108 $ Znak mjeseca: Duga, odnosno Strijelac 109 #
26
Hanuka 110 $ Izvor za blagdan 110 $ Povijesne okolnosti 111 $ Hana i sedam sinova 113 $ Hašmonejci 114 $ Juda Makabi 114 $ Čudo Hanuke 115 # Nazivi blagdana 115 $ Menora i hanukija 116 $ Hašmonejci kao univerzalni simbol 117 # Osam dana Hanuke 117 $ Micva paljenja svijeća za Hanuku i blagoslovi 117 # Paljenje svijeća 119 $ Raspored svijeća i smjer paljenja 120 $ Mjesto za paljenje 120 $ Doba za paljenje 120 $ Halel 121 $ Čitanje Tore 121 # Zahvala za čuda 122 $ Šabat Hanuka 122 $ Običaji na Hanuku 122 $ Hanuka kao narodni, nevjerski blagdan 123 $ Tevet 124 $ Izvor 124 Znak mjeseca: Jarac 124 $ Osmi teveta: dovršena je Septuaginta 125 $ Post desetog teveta 125 $ Izvor 125 $ Glad za trajanja opsade 126 $ Proročanstvo i njegovo ispunjenje 126 $ Postovi u Mesijino doba 127 $ Dan općeg kadiša 127 $ Ševat 128 $ Izvor u Bibliji 128 # Znak mjeseca: Vodenjak 129 $ Mjesec ševat i Ponovljeni zakon 129 # Šabat šira (šabat pjesme) 129 $ Tu bišvat 131 & Izvor 132 $ Prvi nišana ־nova godina "za kraljeve i za hodočasne blagdane" 132 # Prvi elula ־nova godina "za desetinu od stoke" 132 $ Prvi tišrea ־nova godina "za sud, otpust, pedesetu godinu za i plodove prvih triju godina" 132 $ Petnaesti ševata ־nova godina za drveće i plodove drveća 133 $ Tu bišvat: blagdan ili poljodjelski datum 134 $ Petnaesti ševata i Petnaesti ava 135 # Običaji na Tu bišvat 135 $ U kabali 135 $ Osnovni običaji danas 136 $ Židovski narod i stablo 136 # Tu bišvat ־izraelski blagdan sadenja 137 $ Honi Crtač krugova (Honi Hameagel) 138 $ Sedam vrsta 138 # Skrb za okoliš u židovstvu 141 $ Smrad 142 $ Okoliš 142 $ Buka 143 $ Uništavanje 143 $ Uzgoj zelenila 143 $ Adar 144 $ Izvor 144 # Adar šeni (drugi adar) i prestupna godina 145 $ Znak: Ribe 145 $ Mjesec veselja 145 $ Sedmi adara 146 $ Osobite subote u adaru 147 $ Šabat šekalim 147 $ Čitanje iz Tore 148 $ Šabat zahor 148 $ Čitanje iz Tore 149 $ Amalek 149 # Šabat para 150 $ Čitanje iz Tore 151 $ Šabat hahodeš 152 $ Čitanje iz Tore 152 # Esterin post - Taanit Ester 153 $ Izvor 153 $ Opća pravila posta 153 #
27
Purim 154 $ Izvor 154 $ Povijesne okolnosti i priča o purimskom čudu 154 $ Naziv blagdana: Purim 155 $ Purim u svijetu i Purim u Jeruzalemu 155 # Literatura o Purimu 156 # Purim u odnosu na Hanuku 156 $ Micve ־zapovijedi za Purim 156 $ Čitanje Megile (Svitka o Ester) mikra megila 156 $ Izvor za zapovijed 156 $ Blagoslovi za Megilu 157 $ Purimski obrok ־seudat Purim 158 $ Izvor za zapovijed 158 # Darovanje siromašnih ־matanot laevjonim 158 # Izvor za zapovijed 158 # Slanje hrane ־mišloah manot 159 $ Izvor za zapovijedi 159 $ Tko je obvezan ispunjavati micve za Purim 159 $ Još neki propisi za Purim 159 $ Rad na Purim 160 $ Trodnevni Purim ־Purim mešulaš 160 $ Običaji za Purim 160 $ Hamantašen 160 $ Prerušavanje 160 $ Purimska predstava i "purimski rabin" 161 $ Purim i Jom hakipurim 161 # Nišan 162 $ Nazivi mjeseca i njihovi izvori 162 $ Znak mjeseca: Ovan 163 # Blagoslov mladica 164 $ Blagoslov Sunca 164 $ Mjesec izbavljenja 165 $ Kimha defisha ־brašno za Pesah 165 # Šabat hagadol 166 # Deseti nišana: post za cadike 166 $ Jom hašoa 166 # Običaji u nišanu 167 # Pesah 168 $ Trajanje blagdana 168 # Nazivi blagdana i njihovi izvori 168 # Hamec 169 # Što je hamec 169 $ "Neka se ne vidi..." i "Neka se ne nade..." 170 $ Traženje i nalaženje hameca: bedikat hamec 170 $ Spaljivanje hameca ־biur hamec 171 $ Poništavanje hameca ־bitul hamec 171 $ Prodaja hameca - mehirat hamec 172 $ Hagala - čišćenje posuda za Pesah 172 $ Maces - neukvasani kruh 173 # Što je maces 174 $ Majim šelanu - "voda koja je prenoćila" 174 $ Vrste macota, beskvasnog kruha za Pesah 174 # Kitnijot 175 $ Erev Pesah - dan uoči Pesaha 175 $ Uranjanje u mikve 175 $ Šišanje 175 # Maces za micvu 175 # Post prvorodenaca - Taanit behorot 175 # Uzdržavanje od jela 176 $ Paljenje svijeća 176 # Noć sedera - Lel haseder 176 $ Sjedenje uz naslanjanje ־beheseva 177 $ Kiti ־bijeli ogrtač za noć sedera 177 $ Micve za noć sedera 178 0 Zapovijedi iz Tore 178 $ Rabinske zapovijedi 178 $ Čaša za Elijahua 180 # Crno vino 180 # Količina vina u čaši 180 $ Kearat seder ־tanjur za seder 180 # Raspored na kearat seder 182 # Dijelovi sedera 182 # Hagada 184 $ Značaj micve o pripovijedanju o izlasku iz Egipta
28
u naše doba 185 $ Pjesma nad pjesmama 189 0 Molitve za Pesah 189 $ Čitanje iz Tore 190 $ Haftare 190 $ Tefilat hatal molitva za rosu 191 # Mazkir 191 $ Mimuna 191 $ Pesah kao znak za blagdane u godini 192 $ Pesah i optužba za obredno umorstvo 193 $ Odnosi između Židova i kršćana nekada i danas 196 $ Sefirat haOmer ־Brojanje Omera 200 $ Izvor 200 $ Dvije zapovijedi iz Tore za Omer 200 $ Prinošenje žrtve omera (snopa) 200 # Doba prinošenja omera 201 $ Žrtva omera i Pesah 203 $ Brojanje Omera 203 $ Brojanje 203 $ Razlog za brojanje Omera 204 $ Žalobni običaji u vrijeme brojanja Omera 205 $ Lag baOmer 33 dan brojanja Omera 205 # Šišanje dječaka ־halake 206 $ Ijar 207 « Izvor 207 $ Ziv 207 $ Znak mjeseca: Bik 208 $ Prvi ijara 208 $ 14. ijara - Pesah Šeni (Drugi Pesah) 208 $ Lag baOmer 209 $ 4. ijara ־Jom hazikaron 209 # 5. ijara ־Jom haacmaut ־Dan neovisnosti 210 # 28. ijara ־Jom Jerušalajim - Dan Jeruzalema 211 • Jeruzalem: kronologija židovske povijesti 212 $ Jeruzalem na kraju vremena 217 # Midraši o Jeruzalemu 217 $ Šivan 219 $ Izvor 219 # Znak mjeseca: Blizanci 219 # Broj tri i mjesec šivan 220 « Šavuot 221 $ Nazivi blagdana 221 # Jednodnevni blagdan 221 # Paljenje svijeća za Šavuot 222 # Molitve na Šavuot 222 $ Akdamut 222 $ Pijuti Azharot i Ketuba 223 $ Tikun lel Šavuot učenje Tore u noći Šavuota 223 # Kruna Tore 224 $ Snaga Tore 224 # Središnjost Tore u praktičnom životu 224 # Običaji na Šavuot 225 0 Dan na koji se sjećamo kralja Davida 227 # Tamuz 228 $ Izvor 228 $ Znak mjeseca: Rak 228 # Post sedamnaestog tamuza 229 # Propisi za post 230 # Dani ben hamecarim - u tjesnacu 230 # Žalobni običaji tijekom triju tjedana ben hamecarim 230 $ Av 231 $ Izvor 231 « Znak mjeseca: Lav 231 # Šabat hazon 232 # Tiša beav (Deveti ava) 232 $ Mjesec av i Deveti ava: teški dani za židovski narod 233 # Opća pravila za Tiša beav 233 # Zabrane na Tiša beav 234 # Smisao posta 234 # Molitve na Tiša beav 234 # Sedam šabata utjehe 235 # Kako se podsjećamo na
־.
29
rušenje Hrama 235 $ Hamiša asar beav ili Tu beav ־petnaesti dan ava 236 # Veselje na Hamiša asar beav 237 $ Elul 238 $ Izvor 238 $ Znak mjeseca: Djevica 239 # Elul i ploče Saveza 239 « Selihot 239 $ Puhanje u šofar u elulu 239 $ 25. elula 240 $ Mjesec pokajanja, tešuve 240 $ Putevi tešuve 241 $ Prijestupi prema Bogu i prijestupi prema ljudima 242 $ Važnost tešuve 242 $ n. ŽIDOVSKI DOM Šabat 247 $ Izvor zapovijedi o šabatu 247 $ Šabat i židovski narod 247 $ Šabat kao posveta vremena 248 $ Pazi i sjeti se! ־Šamor vezahor! 249 # Značenja slavljenja šabata 250 « Opće značenje 250 $ Značenje za narod 250 # Jednakost 250 # Duhovno značenje 251 $ Obiteljski život 251 $ Erev šabat ־predvečerje šabata 251 $ Pripreme za šabat 251 $ Izvor 251 $ Praktične pripreme 252 $ Osobne pripreme, tjelesne i duhovne 252 $ Paljenje šabatnih svijeća 253 $ Molitva na erev šabat 254 $ Pjesma nad pjesmama 254 $ Kabalat šabat ־doček šabata 255 $ Arvit (večernja molitva) za šabat 256 $ Večera na šabat - seudat erev šabat 257 $ Šalom alehem i Ešet hajil 257 $ Blagoslov za djecu 257 $ Kiduš ־posveta 258 $ Izvor 258 $ Hale " ־dvostruka količina kruha" 258 $ Pranje ruku 259 $ Blagoslov za kruh 259 $ Večera 259 $ Josip Poštovalac šabata 259 # Šabatne pjesme 260 $ Jom šabat ־šabatni dan 260 $ Šahrit (jutarnja molitva) za šabat 260 # Čitanje Tore 260 # Haftara 261 $ Blagoslov mlađaka ־birkat hahodeš 261 $ Musaf (dodatna molitva) za šabat 262 # Šabatni ručak ־seuda šenija (drugi obrok) 262 # Minha (popodnevna molitva) za šabat 263 $ Treći obrok ־Seuda šelišit 263 $ Oneg šabat ־užitak šabata 263 $ Havdala 264 # Blagoslovi u havdali 264 # Večera melave malka 265 $ Kiduš levana ־posveta Mjeseca 265 $ Zabranjene djelatnosti 266 $ Izvor 266 $ Avoda i melaha ־rad i djelovanje 267 $ Šabes goj 268 $ Mukce 269 $ Eruv 269 $ Pikuah nefeš ־životna opasnost 271 # Izvor 271 # Kako je predsjednik Sanhedrina prekršio šabat zbog životne opasnosti 272 #
30
Šabat i moderni svijet 273 # Židovski šabat kao univerzalni šabat 274 $ Tuma i tahora - obredna nečistoća i očišćenje 276 $ Stupnjevi u obrednoj nečistoći 276 $ Očišćenje od obredne nečistoće 277 # Čistoća obitelji 278 $ Obredna nečistoća krvarenja ־nida 278 $ Izvor 278 $ Nida 278 $ Pitanje rabinu - šeelat rav 279 $ Očišćenje 279 # Mikve 280 $ Tko i što se uranja u mikve u današnje doba 280 # Mikve tijekom povijesti 281 # Simboličnost mikve 281 $ Obredna čistoća i higijena 281 # Priprema za uranjanje 282 $ Suzdržavanje od spolnih odnošaja 282 # Podnošenje žrtve i obveza 282 $ Odredivanje dana za vjenčanje 283 # Čistoća obitelji i medicinska načela 284 $ Čistoća obitelji kao način prevencije bolesti 285 # Pokrivanje glave 286 $ Pokrivanje glave u muškaraca 286 $ Izvor 286 $ Vrste pokrivala za glavu 287 # Čemu kapica - kipa? 287 # Pokrivanje glave u žena 288 # Izvor 288 $ Pokrivanje glave i suvremeni život 288 $ Uloga žene u židovstvu 290 $ Žena i micve 291 $ Žena i društveni život 291 $ Istinska jednakost 292 $ Židovstvo i višeženstvo 293 $ Poštovanje prema ženi u halahi 293 $ ״Vrijedna žena, tko ju nade" 295 $ Kašrut ־propisi o ishrani 296 $ Izvor 296 $ Temeljna zamisao i načela kašruta 297 $ Rabinska tumačenja 297 # Je li kašrut "dijeta" ili Božja baština 298 $ Poželjne i nepoželjne značajke u životinja 300 # Smisao kašruta 300 # Vegetarijanstvo i mesna prehrana 302 $ Temelji za primjenu kašruta 302 $ Meso zabranjeno za hranu 302 $ Čiste i nečiste životinje 303 $ Kopnene životinje 303 $ Vodene životinje 303 $ Ptice 304 # Razlika između mesa kopnenih životinja i ribljeg mesa 304 # Od čistoga ־čisto, od nečistoga - nečisto 305 # Zabranjeni dijelovi košer životinje: krv, helev i gid hanaše 305 $ Hahšara - košeriranje (izdvajanje krvi) 306 $
31
Razlika u čišćenju (nikur) između ptica, sitne i krupne stoke 307 0 Šehita ־obredno klanje životinja 307 0 Izvor 307 $ Blagoslovi 308 # Pogreške pri postupku šehite 308 $ Šehita i mučenje životinja 309 S Terefot 309 $ Izvor 309 $ Meso i mlijeko 310 0 Izvor 310 $ Koliko vremena treba proteći između mesnog i mliječnog obroka 311 $ Košer vino i druga alkoholna pića 311 # Načela za proizvodnju košer vina 312 $ Postupak za proizvodnju vina 312 $ Jen neseh (nežidovsko vino) i jajin mevušal (prokuhano vino) 313 $ Alkoholna pića 314 # Gotovi prehrambeni proizvodi 314 $ Konzervirana hrana 314 $ Džemovi, pekmezi i marmelade 315 $ Slastice 315 $ Tjestenina 315 # Mliječni proizvodi 315 # Mezuza 317 $ Izvor 317 $ Sadržaj mezuze 317 $ Mjesto za mezuzu 318 # Tko je obvezan micvom o mezuzi 318 # Mezuza, čuvarica Izraela 319 $ Nagrada za izvršavanje zapovijedi o mezuzi 320 # Provjeravanje mezuze 320 $ Poštovanje prema roditeljima 321 $ Izvor 321 0 Poštovanje i strah 321 $ Nagrada za poštovanje prema ocu i majci 322 $ Kako se ispunjava zapovijed poštovanja prema ocu i majci 323 # Važnije je poštovanje prema roditeljima od poštovanja prema Bogu 323 $ Dokle može ići poštovanje prema roditeljima? 324 $ Micva poštovanja oca i majke u halahi 326 # Poštovanje prema učitelju i poštovanje prema ocu i majci 326 $ Magen David ־Davidov štit 328 $ Povijest Davidovog štita 328 & Židovski narod i ljiljan 329 $ Ljiljan i Magen David 330 $
ffl. ŽIDOVSKI DAN Micve ־Božje naredbe Židovima 335 $ Micve iz Tore: Tarjag micvot 335 $ Tri načina podjele 613 micva 335 $ Redoslijed micva 336 # Rabinske micve 337 # Smisao micva 338 $ Razlog za ispunjavanje micva 341 $ Židovsko mistično objašnjenje za značenje ispunjavanja micva 342 $ Praktično objašnjenje za micve 344 $ Snaga micva ili ispunjavanje
32
micva kao osiguranje povijesnog preživljavanja židovskog naroda 347 # Obveza ispunjavaja micva 349 $ Micve danas 349 # Sedam micva Noinim sinovima 351 $ Zabrana idolopoklonstva 352 $ Zabrana proklinjanja Boga 352 0 Zabrana krvoprolića 353 0 Zabrana "otkrivanja golotinje" 354 $ Zabrana krade 354 $ Zapovijed o uspostavi sudova 355 0 Zabrana jedenja mesa još žive životinje 355 # Tko je Noin sin? 356 $ Izvor za Sedam zapovijedi Noinim sinovima 357 # Tefila - molitva 358 $ Izvor 358 # Micva molitve 359 # Tko je obvezan moliti 359 # Molitva kao način za duhovno uzdizanje 359 # Molitva i kavana (koncentracija, usredotočenost) 360 0 Zajednička molitva - minjan 361 # Posveta Božjeg Imena - kiduš ha־Šem 361 $ Prihvaćanje molitve 362 $ .Kraljevsko dostojanstvo 362 $ Sinagoga ־bet keneset 363 $ Jezik molitve u židovstvu i drugim religijama 365 $ Šahrit - jutarnja molitva 367 $ Mode ani - Zahvaljujem 367 $ Netilat jadajim - pranje ruku 367 # Redoslijed molitve 368 # Jutarnji blagoslovi 368 $ Talit i tefilin 368 $ Opis žrtava 368 $ Pjesme 368 S Kadiš izjava o svetosti Imena Božjeg 368 $ Barehu ־Blagoslivljajte 369 $ Šema Jisrael ־Čuj Izraele! 369 $ Šemone esre 18 ־blagoslova ili amida 371 # Tahnun - pokajnice, ispovijed (viduj) 376 $ Keriat haTora - čitanje Tore 376 $ Blagoslovi za Toru 377 $ Kraj jutarnje molitve 378 $ Minha - popodnevna molitva 378 0 Arvit ־večernja molitva 379 $ Ako zaboravimo izmoliti jednu dnevnu molitvu ־što nam je činiti 379 $ Molitva za noć: čitanje Šema u postelji 379 # Talit ־molitveni ogrtač 381 # Izvor 381 # Cicit i modra nit 381 # Talit, veliki i mali 382 # Blagoslovi prije odijevanja malog talita i ogrtanja velikim 382 # Smisao propisa o cicitu 382 $ Redoslijed stavljanja talita i tefilin, molitvenoga remenja 383 $ Tko je obvezan ogrtati se talitom 383 $ Tefilini 384 $ Izvor zapovijedi o tefilinima 384 # Odsječci (paraše) iz Tore koji se stavljaju u tefiline 384 $ Tefilin za ruku i tefilin za glavu 385 # Doba za vezanje tefilina 385 # Tko je obvezan vezati tefiline 386 $ Rabi Eliša Krilati 387 $ Zakoni za izradu tefilina 387 $ Vezanje
33
tefilina i blagoslovi uz vezivanje 388 $ Skidanje tefilina 389 $ Poštovanje pri nošenju 389 # Značenje tefilina 389 & Tefilini kao simbol židovskog karaktera, djela i misli 390 # Provjeravanje tefilina 390 $ Blagoslovi 391 $ Tko je obvezan blagoslivljati 392 & Blagoslovi nad jelom i pićem 393 $ Blagoslovi za hranu 393 $ Blagoslovi prije jela 393 & Blagoslov za pranje ruku 393 # Blagoslov za kruh ־hamoci 394 $ Blagoslov za tijesto: mezonot 394 # Blagoslov za plodove zemlje (povrće): bore peri haadama 394 # Blagoslov za plodove drveća (voće): bore peri haec 395 $ Halahička definicija voća i povrća radi pravilnog blagoslova 395 $ Blagoslov za "sve": šehakol 395 # Blagoslov za vino: bore peri hagafen 396 # Odluka o izboru blagoslova' 396 # Blagoslov uključuje svu hranu iste vrste u obroku 396 # Redoslijed jela i blagoslova 396 $ Blagoslovi nakon jela 397 $ Birkat hamazon Molitva nakon jela 397 # Majim aharonim ־završna voda 398 # Zimun ־poziv na molitvu 398 # Sadržaj molitve nakon jela 399 # Meen šaloš ־kratka molitva nakon tri vrste jela 399 $ Bore nefašot ־kratki blagoslov nakon jela 399 # Blagoslovi za gledanje 400 # Nesvakidašnje pojave 400 $ Velika mora 400 $ Duga 400 $ Mladice 401 $ Židovski učenjaci 401 $ Mudri ljudi svjetskih naroda 402 # Blagoslovi za slušanje 403 $ Dobra vijest 403 $ Loša vijest 403 $ Silina svijeta 404 $ Blagoslovi za mirise 405 $ Blagoslovi za određene okolnosti 407 $ Šehehejanu ־blagoslov za život 407 $ Blagoslov za spas 407 $ Blagoslov za čudo 408 $ Tefilat hadereh - molitva na putovanju 408 $ Blagoslov za gradnju sinagoge ili naselja u Izraelu 409 $ 100 blagoslova dnevno 411 0
IV. KRUG ŽIVOTA U ŽIDOVSTVU Berit mila ־savez obrezivanja 415 # Partnerstvo roditelja pri stvaranju djeteta 416 $ Svijest nerođenog djeteta 416 $ Izvor za micvu o berit mila 418 $ Obveza obrezivanja
34
418 # Postupak obrezivanja 419 # Čemu obrezivanje 419 $ Obrezivanje i znanstvene spoznaje 421 $ Uzrast za obrezivanje 422 # Svečanost obrezivanja 423 $ Obrezivanje i predana požrtvovnost 428 # Pidjon haben ־Otkup prvorođenca 430 $ Izvor zapovijedi o otkupu 430 # Zašto se otkupljuju prvorodenci 430 # Svečanost otkupljivanja 432 # Bar micva i bat micva 434 $ Izvor za dob bar micve 434 # Proslava bar micve 435 # Sabat hatan 436 # Proslava bat micve 436 0 Hatuna - židovsko vjenčanje 437 $ Ustanova braka 437 $ Erusin (zaruke) ili kidušin (posveta) u starini 438 # Nisuin - vjenčanje 439 $ Erusin, kidušin i nisuin danas 439 $ Ketuba 440 # Smisao ketube nekad i danas 441 $ Hupa ־baldahin, nebnica 442 $ Obred kidušin 443 # Obred nisuin 444 # Radost hatana i kale 447 # Sedam blagoslova za vjenčanje (ševa berahot) 447 # Sabat hatan i šabat kala ־mladoženjin šabat i mladenkin šabat 448 # Gerušin ־rastava braka 449 $ Izvor 449 $ Get (isprava o rastavi) 449 # Stanje u Izraelu i u dijaspori 451 $ Smrt u židovstvu 452 $ Smrt i žalobni običaji ־Avelut 452 $ Tko je obvezan držati se pravila aveluta 455 # Hevra kadiša 455 # Posljednji trenutci života i postupci nakon nastupanja smrti 456 $ Levaja ( ־ispraćaj) i kevura ( ־pogreb) 457 $ Tješenje ožalošćenih - nihum avelim 460 # Kadiš jatom ־kadiš žalobnika 460 # Jednostavnost ispraćaja i tugovanja 460 # Smrt i duša 462 $ Vječnost duše 462 $ Stupnjevi duše 463 $ Čovjekova duša u židovskoj literaturi 464 # Smrt i vrijednost života u židovstvu 466 $ Eutanazija 466 # Liječnik u odredbama židovskog prava 468 # Bolesnik u odredbama židovskog prava 468 # Vrste eutanazije: aktivna i pasivna 468 $ Pobačaj 471 0 Samoubojstvo 474 # Svetost života i svetost tijela 474 $ Obdukcija i donacija organa 475 # Kremiranje 476 $
35
V. TEMELJNI TEKSTOVI Pisani izvori židovstva 481 $ Povijesna razdoblja židovske književnosti 482 Književnost biblijskog doba 483 $ Pisana Tora (Pisani Nauk) ־Tora šebihtav 483 $ Mesora 483 # Prva zapisana Tora 484 $ Ketiv ־pismo Tore 484 # Razmaci u Tori 485 $ Paraše - tjedni odsječci 486 $ Pet humaša (pet knjiga Petoknjižja) 486 $ Kronološki red u Tori 487 0 Osobito velika i osobito mala slova u Tori 487 $ Slova s točkama 487 # Tagim krune na slovima 488 0 Teamim 488 $ Usmena Tora (Usmeni Nauk) 488 0 Pojam usmene Tore 488 "Halaha Mojsiju sa Sinaja" i halahe iz "Riječi pisara" 489 $ Potreba za postojanjem i pisane i usmene Tore 491 & Smisao usmene Tore: učenje pisane Tore 491 # Niz predaje usmene Tore 492 $ Niz predaje usmene Tore 493 # Tanah (Biblija) 495 # 24 knjige i njihovi autori 495 $ Redoslijed knjiga 497 $ Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima 497 # Podjela Tanaha na poglavlja 498 # Ostala književnost iz doba drugog Hrama 499 # Književnost iz doba Mišne 503 0 Midraška književnost 503 $ Vrste midraša 503 $ Kabalistička i mistična književnost 505 # Žohar 508 $ Proučavanje kabale, znatiželja i opasnost 510 # Prijevodi Tore na aramejski: targumi 511 0 Targum Onkelos (Onkelosov prijevod) 511 $ Targum Jonatan ben Uziel (Prijevod Jonatana sina Uzielovog) 511 $ Mišna 512 $ Rano doba Mišne: Doba parova 512 $ Kasno doba Mišne 512 $ Osnovne razlike između midraša i Mišne 513 # Promjena s midraškog načina proučavanja na mišnajski 513 # Uređivanje i zapisivanje Mišne 513 0 Struktura Mišne: Šest redova Mišne 514 # Mišna kao kodifikacijska literatura 515 # Berajta i Tosefta 515 $ Književnost talmudskoga doba 517 $ Naraštaji stvaratelja Talmuda 517 $ Struktura Talmuda 518 $ Jeruzalemski Talmud 518 # Babilonski Talmud 519 $ Prevaga Babilonskoga nad Jeruzalemskim Talmudom 520 # Književnost iz doba savoraja 522 $
36
Književnost iz doba gaona 524 $ Književnost iz doba Ranih rabina ־Rišonim 527 $ Književnost iz doba Kasnih rabina - Aharonim 532 # Književnost iz doba suvremenih rabina ־Aharone haaharonim 534 $ Književnost komentara i responsa 537 $ Komentatorska književnost 537 $ Sefardski komentatori 537 $ Aškenaski komentatori 538 $ Književnost pitanja i odgovora (Responsa) ־Šut 540 0 Doba responsa 540 # Responsa i halahička teorija 540 $ Responsa u doba Holokausta 541 $ Židovsko pravo 543 $ Izvor micve 543 # Sudske instance u židovskom pravu, njihov sastav i opseg ovlasti 544 # Sanhedrin - Vrhovni sud 544 # Sud (bet din) od 23 člana 545 $ Bet din sedmorice 545 # Bet din petorice 545 # Bet din trojice - najniži sud 546 # Kriteriji za sudačku službu 546 # Razdoblja židovskog prava 547 # Prvo razdoblje: do rušenja drugog Hrama 548 $ Opseg ovlasti 548 # "Suđenje dušama" u židovskom kaznenom pravu - dine nefašot 548 $ Postupak suđenja dušama 549 $ Smrtna kazna u židovskome pravu 551 # Učestalost smrtne kazne 551 # Provedba smrtne kazne 552 # Izvršitelji smrtne kazne 554 # Drugo razdoblje: od rušenja drugog Hrama do emancipacije 555 $ Opseg ovlasti 555 # Kazne koje su izricali židovski sudovi 556 # Zabrana obraćanja nežidovskom sudu 556 # Odnosi nežidovskog i židovskog prava 556 $ Vrste židovskih sudova nakon rušenja drugoga Hrama 557 # Takanot kahal - uredbe zajednica 557 # Treće razdoblje: od emancipacije do danas 558 $ Od gubitka sudske autonomije u dijaspori nakon emancipacije i prosvjetiteljstva do Holokausta 558 $ Emancipacija 558 $ Dokidanje pravosudne autonomije 559 # Emancipacija i hebrejski jezik 559 $ Od uspostave Države Izrael do danas ( 1 9 4 8 . 5 6 0(־$ Tri izvora izraelskog prava 560 # Zakon o temeljima prava 561 $ "Preko granica zakona" - lifnim mišurat hadin 562 # Kakvo bi trebalo biti stanje u Izraelu? 563 # Pravno pitanje: tko je Židov? 564 $ Postupak preobraćenja 565 # Pravno stanje u Državi Izrael 567 $
37
Zakonodavstvo u židovskom pravu 569 $ Legitimnost zakonodavstva 569 $ Mjesto u pisanoj Tori koje zakonodavni autoritet daje halahičkim učenjacima 569 $ Zakonodavni autoritet drugih ovlaštenih tijela i njegov izvor 570 $ Tri izvora zakonodavstva 571 $ Vrste zakonskih odredaba 571 $ Cilj zakonodavne aktivnosti 572 $ Kodifikacija u židovskom pravu i usporedba s drugim pravima 574 $ Dvije metode kodifikacije u židovskome pravu 574 $ Kodifikacija u zemljama europskog kontinenta i u anglosaksonskim zemljama 575 $ Bitna razlika medu kodifikacijama 575 $ Pravo i etika 577 $ Jednome koristi, a drugi od toga ne trpi št?tu 578 # Susjedsko pravo 579 $ Tora i Hamurabijev zakonik 581 $ Razlike u etičkim pristupima dvaju pravnih sustava 582 # Društveni ustroj dvaju pravnih sustava: Hamurabijeva zakonika i Tore 583 & Zakoni koji čuvaju prava nasuprot moralno-poučnih zakona 586 $
VI. ŽIDOVSKA TEOLOGIJA I FILOZOFIJA Židovska filozofija 591 $ Početci židovske filozofije 591 $ Glavni predstavnici židovske filozofije 592 $ Izvor židovske filozofije 593 # 13 teoloških načela židovske vjere 596 $ Okolnosti zapisivanja teoloških načela židovske vjere 596 $ Nastanak Rambamovih 13 načela vjere 598 $ Prvo teološko načelo: Postojanje Stvoritelja 600 $ Prirodne zakonitosti kao dokaz Božjeg postojanja 601 $ Moralni čimbenik u čovjeku 601 $ Duhovni pojmovi kao dio čovjekove osobnosti 602 $ Složenost tijela čovjeka i životinja 602 # Ustroj svemira 603 # Nepromjenjivost prirodnih zakona kao dokaz 604 # Drugo teološko načelo: Jedinstvo Stvoritelja 606 $ Treće teološko načelo: Božja bestjelesnost 610 $ ״Transcendentnost" božanskog 611 # Nauk o Božjoj bestjelesnosti i sinagoga 611 $ Četvrto teološko načelo: Stvoritelj je prethodio svemu 613 $
38
Prirodne zakonitosti kao dokaz o stvaranju svijeta 614 $ Otkrivenje na Sinaju kao dokaz o stvaranju svijeta 614 $ Što je bilo prije nastanka svijeta 615 # Peto teološko načelo: Samo se Bogu smije služiti 616 $ Šesto teološko načelo: Prorokovanje 618 $ Značenje prorokovanja kao vjerskog načela 619 $ Tko je prorok i što mu je zadaća 619 $ Prorok i halaha 620 # Što je proroštvo i kada se dogadalo 622 # Židovsko gledanje na proroke drugih objavljenih religija 623 $ Sedmo teološko načelo: Uzvišenost Mojsijevog prorokovanja 625 $ Razlike u prorokovanju između Mojsija i drugih proroka 625 $ Osmo teološko načelo: Tora je s Neba 628 $ Božje otkrivenje cijelom narodu: svjedočenje o božanskom izvoru Tore 628 O Mojsijev lik kao svjedočenje o božanskom izvoru Tore 629 # Sadržaj Tore kao svjedočenje o njezinom božanskom izvoru 629 $ Etička razina 629 # Teološka razina 631 # Razina znanja 631 $ Pisana i usmena Tora 634 # Deveto teološko načelo: Potpunost Tore 638 $ Tekst Tore: potpuna vjerodostojnost 639 $ Deseto teološko načelo: Bog zna što ljudi čine 640 $ Slobodna volja i izbor 641 # Sloboda izbora u židovskim izvorima i u židovskoj filozofiji 641 0 Mogućnost izbora je čovjeku urođena 643 $ Teološki dokazi za postojanje slobode izbora 643 $ Providnost i čovjekov izbor 644 $ Stav znanstvene psihologije o slobodi izbora 647« Jedanaesto teološko načelo: Nagrada i kazna 650 $ Ideja nagrade i kazne u Bibliji 650 # Židovska povijest kao svjedočanstvo o ideji nagrade i kazne 652 $ Odnos čovjeka prema dobru i zlu 656 # Materijalna nagrada i kazna na ovome svijetu i duhovna nagrada i kazna na budućem svijetu 656 # Problem: pravednik - a loše mu je, zločinac ־a dobro mu je 657 $ Židovsko rješenje ovoga problema 658 # Šoa (Holokaust) sa židovskog vjerskog gledišta 659 # Holokaust i nastanak Države Izrael 661 0 Dvanaesto teološko načelo: Dolazak Mesije 664 $ Mesijansko doba: opće pokajanje 664 # Rambamova postavka o mesijanskim danima 665 $ Tko je Mašiah (Mesija) i što je njegovo poslanje 666 # Rambamova postavka o spasenju u drugim religijama u odnosu na spasenje Izraela 668 #
39
Trinaesto teološko načelo: Uskrsnuće umrlih 670 $ Uskrsnuće umrlih u izvorima 670 # Rasprava oko Rambamove postavke o uskrsnuću umrlih 671 # Rambamova postavka o uskrsnuću umrlih 672 $ Odnos između uskrsnuća umrlih i budućega svijeta 674 $ Tora i vjera u odnosu na znanost: podudarnost ili suprotnost 675 $ Povijest sučeljavanja: 17. i 18. stoljeće 675 $ Židovstvo u sučeljavanju vjere i znanosti 676 $ Razvitak znanosti i njezino napuštanje dotadašnjih granica: 19. stoljeće 677 # Veliki preokret: 20. stoljeće 679 $ Razlike između Tore i znanosti 681 $ Mišljenja znanstvenika 684 $ Određivanje starosti svijeta: odbacivanje i prihvaćanje znanstvenoga stava 686 $ Dodatak 1. Košer životinje i ribe 693 $ Dodatak 2. Biografske bilješke 701 $ Dodatak 3. Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza 727 $ Dodatak 4. Hebrejsko pismo 773 $ Pojmovno kazalo 775 # Popis citirane literature 795 $ Opći izvori 795 # Židovski izvori 802 # Riječ prevoditelja 830 $ Tablice za transliteraciju i transkripciju 832 $
40
KRATICE Knjige Tanaha (židovske Biblije) Postanak Post Izlazak Izl Levitski zakonik Lev Br Brojevi Ponovljeni zakon Pnz Jošua Jš Knjiga o Sucima Suci lSam Prva knjiga Samuelova 2Sam Druga knjiga Samuelova IKr Prva knjiga o kraljevima 2Kr Druga kniga o kraljevima Izaija Iz Jeremija Jr Ez Ezakiel Hoš Hošea Am Amos Jon Jona Mih Mihej Habakuk Hab Sefanija Sef Zah Zaharija Malahija Mal Psalam Ps Izr Mudre izreke Job Job Pjesma nad pjesmama Pj Rut Ruta Tuž Jeremijine tužaljke Prop Propovjednik Est Estera Dan Daniel Ezr Ezra Neh Nehemija
lLjet 2Ljet
Prva knjiga ljetopisa Druga knjiga ljetopisa
Poslijebiblijske židovske knjige: BT Babilonski Talmud JT Jeruzalemski Talmud KŠA Kicur Sulhan aruh M Mišna MT Mišne Tora ŠA Sulhan aruh T Tosefta Apokrifi i novozavjetne kršćanske knjige: IMak Prva knjiga o Makabejcima 2Mak Druga knjiga o Makabejcima Mt Evanđelje po Mateju Mk Evanđelje po Marku Iv Evanđelje po Ivanu Dj Djela apostolska Rim Poslanica Rimljanima Gal Poslanica Galaćanima Ef Poslanica Efežanima Kol Poslanica Kološanima ITim Prva poslanica Timoteju Heb Poslanica Hebrejima Kratice za biblijske knjige preuzete su iz Biblije Kršćanske sadašnjosti, koja se najčešće koristi u Hrvatskoj. Mjesta u rabinskoj literaturi označena su bez zareza između naslova i podnaslova, primjerice: BT Roš hašana 25a upućuje na stranicu ״a" 25. lista Babilonskog Talmuda.
* Imena označena u tekstu zvjezdicom vidi u Biografskim bilješkama str. 701.
41
ŽIDOVSKA GODINA
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Židovski kalendar Roš hodeš ־mlađak Tišre Marhešvan Kislev Tevet Ševat Adar Nišan Ijar Šivan Tamuz Av Elul
לוח השנה העברי
Židovski kalendar
Židovski kalendar לוח השנה העברי Izvor I reče Bog: Neka budu svjetla na nebeskome svodu, da čine razliku između dana i noći i da budu za znakove, blagdane, dane i godineA I reče Vječni Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj, govoreći: Ovaj mjesec početak vam je mjeseci, prvi će vam biti od mjeseci u godini.2 Bog je četvrtoga dana stvaranja svijeta stvorio dva velika svjetla, Sunce i Mjesec3. Istodobno s njihovim stvaranjem, odredio je i čemu će ona služiti: 1 Post 1,14 2• Izl 12,1-2 3• Post 1,14-19
45
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
za znakove, blagdane, dane i godine4. Sunce i Mjesec su stoga osnova za astronomske proračune pri određivanju dana, mjeseci i godina, a time i za određivanje blagdana.
Odredivanje dana, mjeseca i godine Dan je određen Suncem, od njegova izlaska do sljedećega izlaska, ili od zalaska do zalaska. Prema židovstvu, dan traje od zalaska do zalaska, jer je tako određeno u stvaranju svijeta. Kao što je rečeno: I bi večer, i bi jutro, jedan dan. 5 ־stoga dan počinje noću. Godina je određena Suncem, ־ godišnjim krugom Zemlje oko Sunca, koji traje oko 365 dana i šest sati. Mjesec je određen Mjesecom, od molada do molada (molad מולדje noć u kojoj se prvi put u mjesecu vidi Mjesec koji se "rodio" /hebr.: nolad/ i sliči uskom srpu). Mjeseci se ne određuju pomoću Sunca, jer u putovanju Zemlje oko Sunca nema ničega što bi dijelilo 1r|jesec od mjeseca. Mjesecom se, pak, ne određuju godine, jer nema određenog broja njegovih ophodnji oko Zemlje koji bi točno odgovarao Sunčevoj godini.
Kalendari ovisni samo o Mjesecu ili Suncu i posljedice toga Pri stvaranju svijeta, kao što je navedeno, Božja je namjera bila da nam i Mjesec i Sunce služe za određivanje dana, mjeseci, godina i blagdana. To nije slučaj s gregorijanskim kalendarom koji ne ovisi o Mjesecu, niti s islamskim, koji ne ovisi o Suncu. Solarna godina traje 365 dana, 5 sati, 55 minuta i oko 25 sekundi. Lunama godina traje 354 dana, 8 sati, 48 minuta i oko 40 sekundi, jer jedan Mjesečev ciklus traje 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3,3 sekunde, a u godini ima 12 mjeseci. Razlika između duže solarne i kraće lunarne godine je 10 dana, 21 sat, 6 minuta i oko 45 sekundi. Solama godina razlikuje se od lunarne, a to stvara razliku među kalendarima. Gregorijanski kalendar dijeli godinu od 365 dana i šest sati na dvanaest dijelova, a svaki dio naziva mjesecom. Ta podjela uopće ne ovisi o Mjesecu, tako da početak mjeseca može biti u vrijeme molada, ali i kasnije. Mjeseci mogu imati 31, 30, 29 i 28 dana. Islamski kalendar je lunarni. Dvanaest lunamih mjeseci čini godinu. Neovisan je o Suncu i solarnoj godini. To stvara razliku između lunarnog i solamog kalendara od oko 11 4• Post 1,14 5• Post 1,5
46
לוח השנה העברי
Židovski kalendar
dana godišnje, odnosno jednog mjeseca svake tri godine. Stoga prvi mjesec islamskog kalendara pada u različita godišnja doba, a time i islamski blagdani, te nema veze između godišnjih doba i godišnjega ciklusa.
Nastanak židovskog kalendara U židovskome kalendaru je ostvarena Božja namjera da i Mjesec i Sunce budu izvori kalendara, kao što je odredeno pri stvaranju svijeta. Božja zapovijed pri stvaranju svijeta ostvarena je 2448 godina kasnije, izlaskom židovskog naroda iz Egipta. Čim su postali narod, pretvorili su Božju namjeru iz riječi u djelo. Ostvarili su to pri izlasku iz Egipta, primanjem od Boga dragocjenog dara: "drevnoga Božjeg sata", koji je počeo raditi pri stvaranju svijeta. Taj je dar Bog dao uz zapovijed: Ovaj mjesec [nišan] početak vam je mjeseci...6 Tom su zapovijedi kalendarski mjeseci dobili važno značenje, a ovisni su o Mjesecu. Na drugom mjestu, Tora nam je naredila: Pazi na mjesec proljetni i priredi Pesah (pashalnu žrtvu) Vječnome, Bogu svome, jer u mjesecu proljetnome te je izveo Vječni, tvoj Bog, iz Egipta, noću יTo znači da blagdan Pesah mora pasti u proljetno godišnje doba. Židovski su blagdani vezani za godišnja doba zbog njihove simbolike, promjena u prirodi i poljodjelstva. Pesah je u proljeće, kad sve cvate; Šavuot je blagdan žetve i prinošenja žrtvenog snopa od novog uroda, a i prinošenja prvih plodova koji tada rastu; jesenski Sukot je blagdan sakupljanja uroda. Nije jednostavno ispuniti obje zapovijedi: da kalendar bude ovisan o Mjesecu (mjeseci) i Suncu (godišnja doba) budući da postoji, kao što smo vidjeli, jedanaest dana razlike između Sunčeva i Mjesečeva kalendara. Zbog toga je Mojsije na Sinaju primio halahu (propis) koja se prenosila s naraštaja na naraštaj8: dodavanje jednoga mjeseca ( עבור החדשibur hahodeš). Ta je halaha odredila da treba razlikovati običnu godinu ( שנה פשוטהšana pešuta), s dvanaest mjeseci, od prestupne godine ( שנה מעוברתšana meuberet), s trinaest mjeseci. Nakon nekoliko običnih godina sakupi se tridesetak dana razlike između lunarne i solarne godine, pa onda sljedeće prestupne godine dodajemo jedan mjesec. Riječ meuberet na hebrejskom znači trudna, jer kao što je trudnoj ženi dijete "do6• izl 12,2 7-Fnz 16,1 8• M Roš hašana 2; MT Hilhot kiduš hahodeš 5,2
47
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
datak", tako i "trudna" godina ima dodatak. Kako bi se lunarni mjeseci i solarna godina trajno uskladili, stvorio je izraelski knez (330.-365.) i posljednji predsjednik Sanhedrina, Hilel Drugi Hanasi, ciklus (מחזור mahzor) od devetnaest godina i u njemu odredio dvanaest običnih i sedam prestupnih godina. Treća, šesta, osma, jedanaesta, četrnaesta, sedamnaesta i devetnaesta godina ciklusa od devetnaest uvijek su prestupne. Dodatni mjesec uvijek je posljednji mjesec te prestupne godine, to jest mjesec prije nišana, u kojem pada Pesah. Taj se mjesec zove adar, stoga u prestupnoj godini postoji prvi i drugi adar. Hilel Drugi je tvorac trajno zapisanog židovskog kalendara (385./389.). Prije njega svaki se mjesec odredivao na temelju iskaza svjedoka, koji bi vidjeli mladi Mjesec i došli posvjedočiti u Bet din9 (Vrhovni sud povezan s Hramom) u Jeruzalemu, a Bet din bi proglasio novi mjesec.
Nazivi mjeseci židovske godine i njihov redoslijed Mjeseci židovske godine po redu od stvaranja svijeta jesu: tišre, hešvan, kislev, tevet, ševat, adar, nišan, ijar, šivan, tamuz, av i elul. Te nazive dali su im Židovi prognanici u Babilonu, nakon rušenja prvog Hrama. U Tori se mjeseci nazivaju samo prvi, drugi, treći... Dva su redoslijeda mjeseci koji se temelje na značajnim povijesnim dogadajima: - od izlaska iz Egipta: Židovi su iz Egipta izašli u nišanu, pa je on prvi mjesec u tom redoslijedu, jer su tada postali narod. Prema tome redoslijedu i Tora broji mjesece - od stvaranja svijeta: u mjesecu tišreu je stvoren čovjek, pa je on prvi mjesec prema tome redoslijedu. Danas je uobičajeno brojati mjesece od tišrea.
Trajanje mjeseci židovske godine i njihova potpunost odnosno nepotpunost Mjesečev ciklus traje 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3,3 sekunde. Prvi dan mjeseca, ראש חודשroš hodeš, s obzirom da u židovskome kalendaru dani počinju i završavaju uvečer, počinje krajem prethodnoga dana, a ne sutradan, jer mjesec mora imati odredeni broj punih dana. Zato su u židovskom kalendaru neki mjeseci nepotpuni ( חסרbaser) i imaju 29 dana, a drugi potpuni ( מלאmale) i imaju 30 dana. Time je ispravljen ostatak od pola dana. 9• MT Hilhot kiduš hahodeš 1,6
48
לוח השנה העברי
Židovski kalendar
Uvijek su potpuni: tišre, ševat, nišan, šivan i av. Uvijek su nepotpuni: tevet, adar, ijar, tamuz i elul. U prestupnoj godini prvi adar je potpun, a drugi nepotpun. Obje mogućnosti postoje, ovisno o godinama, samo za marhešvan i kislev10.
Znakovi (mazalot, jednina: mazal)מזלות ־ Dvanaest je znakova na nebu, a nalaze se u zodijaku. U sredini zodijaka je Mliječna staza. Zodijak je "zvjezdana pozadina Sunca". Dvanaest skupina zvijezda su dvanaest znakova, koji oblikom podsjećaju na dvanaest znakova poznatih pod imenima11: Ovan, Bik, Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak i Ribe. Ti znakovi, osim što im zvijezde daju oblik, putem židovskog kalendara imaju i vezu sa židovskim narodom, Zemljom Izrael i Torom (Božjim Naukom).
Židovski narod i Mjesec Židovski narod usporedili su rabini s Mjesecom, koji se svakoga mjeseca obnavlja: kada primijetimo da je nestao, iznenada ponovno počinje rasti. Tako je i sa židovskim narodom, koji ima svoje uspone i padove, no uvijek opstaje, za razliku od drugih naroda i carstava, koji su se uspinjali na povijesnu pozornicu i nestajali kao da ih nije ni bilo. To je vječna tajna židovskog naroda, njegovo vječno obnavljanje.
Godišnja doba ־Tekufot תקופות ־ Židovska godina podijeljena je na četiri dijela, a svaki dio (tekufa) je jedno godišnje doba12: tekufat tišre תקופת תשריje jesen, tekufat tevet תקופת טבתje zima, tekufat nišan תקופת ניסןje proljeće, a tekufat tamuz תקופת תמוזje ljeto.
Židovski kalendar i tradicija Zadivljuje opseg astronomskog znanja drevnih rabina13. U Talmudu piše: Naučavali su naši rabini: jednom se za oblačnoga neba vidio oblik Mjeseca kakav je dvadeset devetoga u mjesecu. Narod je pomislio i 1
0. MT Hilhot kiduš hahodeš 8,5-6 - hebrejski nazivi: MT Hilhot jesode Hatora 3,6 12 - BT Eruvin 56a 13 - Sagan, C.: Moho šel Broka (Broca's Brain : Reflections on the Romance of Science) 11
49
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
rekao: 'roš hodeš je' i zatražili su od Bet dina da posveti mjesec. Raban Gamliel im se obratio. 'Ovako sam primio iz doma oca svojeg oca: mjesec se ne posvećuje prije 29 i pol dana i tri trećine sata i sedamdeset tri djelića sata. יTog je dana umrla majka ben Zaze i raban Gamliel je održao dug posmrtni govor, ne zato jer bi ona to zavrijedila, već zato da narod uvidi da Bet din još nije posvetio mjesec (na roš hodeš je zabranjeno držati posmrtni govor).14 Cio je narod stajao nasuprot nasiju rabanu Gamlielu i svi su rekli da su vidjeli Mjesec kakav je dvadeset devetoga dana, no on je ustrajao i rekao da je to nemoguće, da je to bio samo odsjaj u oblacima. Čuo je u kući oca svog oca (obojica su bili predsjednici Sanhedrina) predaju od Mojsija, koji ju je primio od Boga, da kruženje Mjeseca ne može biti kraće od 29 dana, 12 sati i 793/1080 dijelova sata! Danas znamo da je raban Gamliel imao pravo, ali danas imamo satelite i teleskope koji potvrđuju znanje rabana Gamliela do pet decimalnih mjesta. Raban Gamliel je, međutim, imao samo znanje preneseno s oca na sina, kao predaju od Mojsija sa Sinaja, a to je bilo jače od mnogo satelita. To je snaga židovske tradicije, "halahe Mojsiju sa Sinaja".
I4• BT Roš hašana 25a
50
ראש חודש
Roš hodeš ־mlađak
Roš hodeš — mlađak ראש חודש Roš hodeš je prvi dan sljedećeg mjeseca nakon mjeseca od 29 dana. Ako mjesec ima 30 dana, trideseti je dan istodobno roš hodeš sljedećeg mjeseca, pa tada roš hodeš traje dva dana.
Roš hodeš kao blagdan Prema namjeri Tore roš hodeš je neupitno blagdanski dan. Tora ga usporeduje s blagdanima, govoreći: Na svoj dan veselja, na svoje blagdane i svoje mlađake...1 1 Br 10,10
51
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Zajednička je roš hodešu i blagdanima iz Tore dodatna žrva (korban musaf )קרבן מוסף, koju se u Hramu prinosilo samo na roš hodeš i blagdane. U doba proroka posjećivali bi proroka na roš hodeš i šabat (subotu). Naučili smo to iz pitanja: Zašto ideš k njemu [prorokuj? Danas nije mlađak ni šabat.2 U doba proroka mlađak je bio blagdan. I u Mesijino doba će roš hodeš biti blagdan i dan hodočašća u Hram u Jeruzalemu, kako kaže prorok Izaija: I bit će od mlađaka do mlađaka i od šabata do šabata, doći će svi ljudi pokloniti se preda mnom, kaže Vječni.3 Danas radimo na roš hodeš kao na svaki drugi radni dan, no uveličavamo ga boljim jelom i lijepom odjećom, kako bismo pokazali njegovu različitost u odnosu na druge dane. Sefardi pale svijeću na roš hodeš navečer. Na mlađak je zabranjeno postiti i držati nadgrobni govor za preminule.
Molitve na roš hodeš 1. U molitvi amida i u molitvi nakon jela dodajemo יעלה ויבאjaale vejavo. Ako to zaboravimo učiniti navečer ili u molitvi nakon jela, ne treba ponavljati molitvu, međutim, ako zaboravimo u jutarnjoj i poslijepodnevnoj molitvi, treba. 2. Nakon amida u šahritu čitamo חצי הללSkraćeni Halel4. 3. Čitanje iz Tore: na roš hodeš čitamo o žrtvi za roš hodeš5. Poziva se četvoricu, a ne trojicu kao u druge radne dane (ponedjeljkom i četvrtkom). Ako je roš hodeš na šabat, vadimo dvije knjige Tore. U jednoj sedmorica čitaju tjedni odsječak, a u drugoj maftiru čitamo o žrtvi za roš hodeš. Haftara je iz Izaije6. Njezin kraj govori o roš hodešu u Mesijino doba. 4. U musafu, nakon čitanja Tore na radni dan, skidamo tefilin, pa tek tada molimo musaf, jer on simbolizira blagdan, a na blagdanske dane (jamim tovim) ne vežemo tefilin. Ako roš hodeš padne na šabat, u musafu spominjemo i dodatnu žrtvu za šabat i za mlađak.
2. 2Kr 4,23; BT Roš hašana 16b 3 Iz 66,23 4• Fs 113-118 izuzimajući 115,1-11 i 116,1-11 5 Br 28,1-15 6• Iz 66,1-24
52
ראש חודש
Roš hodeš ־mlađak
Jom kipur katan ־Mali dan pomirbe יום כיפור קטן ־ U minhi na dan pred roš hodeš običaj je pročitati molitvu koja sadrži molbu za oproštenje grijeha proteklog mjeseca, samopreispitivanje i pripremu za sljedeći mjesec. Stoga se taj dan naziva Jom kipur katan (katan = hebr. malen), budući da je Jom kipur godišnji dan samopreispitivanja, dok je roš hodeš dan preispitivanja svojih čina svakog mjeseca
53
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
lišre - תשרי Tišre je prvi mjesec od stvaranja svijeta. Talmud spominje da je svijet zapravo stvoren 25. elula, a šest dana kasnije, prvog tišrea, na Roš hašanu, stvoren je čovjek, stvoreno je čovječanstvo.1 Prvi tišrea je početak godine, rodendan čovječanstva i prvi blagdan u židovskoj godini.
Nazivi mjeseca i njihovi izvori Poznato je nekoliko naziva ovog mjeseca. 1. Ime tišre dali su mu babilonski Židovi, što na aramejskome znači: otpuštanje, opraštanje. U ovom mjesecu oprašta nam Bog naše grijehe. 1
54
BT Roš hašana 10b
תשרי
Tišre
2. Sedmim mjesecom, brojeći od nišana, naziva se u Tori: U sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu, imat ćete sveti zbor...2 3. ירח האתניםJerah haetanim ־u doba proroka je ovom mjesecu ime bilo "etanim", kao što je napisano: I sakupe se pred kraljem Salomonom svi ljudi od Izraela na blagdan u mjesecu etanimu, to je sedmi mjesec.3 Značenje riječi etan (množina: etanim) je postojan, silan. Rabini su rekli da su se naši praoci, na kojima počiva svijet, rodili u tom mjesecu.4
Znak mjeseca: Vaga מאזנים ־ Vaga simbolizira presudu, sudnji dan. U mjesecu tišreu Bog sudi cijelome svijetu i "odvaguje" zasluge i pogreške svakog čovjeka.
2. Br 29,1 3• IKr 8,2 4 - BT Roš hašana 11a
55
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Roš hašana ראש השנה ״ Nazivi blagdana i njihov izvor Ovaj blagdan ima nekoliko naziva: 1. Roš hašana (nova godina, doslovno: početak godine) je prvi dan nastupajuće godine prema brojanju od stvaranja svijeta. 2. Dan trubljenja ־ יום תרועהzbog toga što tada trubimo u šofar, Tora ga naziva Danom trubljenja. U sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu imat ćete sveti zbor, ne činite nikakav stvaralački posao, bit će vam to Dan trubljenja.5 3. Sudnji dan ־ יום הדיןjer na ovaj se dan pred Gospodarom svijeta sudi svima na svijetu za njihova djela tijekom protekle godine. Navodi se u Mišni i midrašu: Na Roš hašanu svi koji su došli na svijet, zajedno prolaze pred Njime.6 Na Roš hašanu započinje suđenje svakome čovjeku, a presuda se izriče deset dana kasnije, na Jom kipur. Suđenje određuje što će mu se dogoditi u sljedećoj godini, kakav će mu biti život, zdravlje, zarada... Stoga se svatko toga dana mora bojati. I onaj koji ide na sud pred suca od krvi i mesa boji se, a koliko li se više treba bojati pred Kraljem kraljeva nad kraljevima, koji nam sudi za naše prijestupe i odlučuje o našoj budućnosti, životu i smrti. Koliko straha čovjeku treba toga dana?! Koliko su Roš hašanu ozbiljno shvaćali u prošlosti, može se razumjeti znajući kako su osjećali Židovi u doba Ezre i Nehemije, kako su plačući slavili Roš hašanu, dok je Ezra čitao iz Tore.7 4. Dan skrivenoga Mjeseca ־ יום הכסהNa Roš hašanu Mjesec je prekriven, jer je to prvi dan u mjesecu, a Mjesec je pun (potpuno vidljiv) tek sredi5• Br 29,1 6 - BT Roš hašana 16a; Midraš Tanhuma Haazinu 4 7 - Neh 8
56
Tišre
Roš hašana
nom mjeseca. Kralj David kaže: Pušite na dan mladoga Mjeseca u šofar, na skriveni, na naš blagdan, jer to je zakon za Izrael, presuda Boga Jakovova.8 5. Dan sjećanja ־ יום הזכרוןKad na ovaj dan čujemo šofar, u nama se budi sjećanje na djela koja smo učinili tijekom protekle godine. Ovako kaže Tora: Reci djeci Izraelovoj govoreći: u sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu bit će vam dan odmora, prisjećanje trubljenjem, sveti zbor.9
Događaji koji su se u prošlosti zbili na Roš hašanu 1. dovršenje stvaranja svijeta stvaranjem čovjeka10 2. istjerivanje Adama i Eve iz Edenskoga vrta i Božja odluka da čovjek neće živjeti vječno 3. rodili su se Kajin i Abel i sa svakim od njih po jedna sestra blizanka 4. Kajin je ubio Abela 5. Adam i Kajin su se pokajali i njihovo je pokajanje prihvaćeno 6. prestao je veliki potop na Zemlji 7. zanijele su tri nerotkinje: Sara sina Izaka, Rahela sina Josipa i Hana sina Samuela 8. vezivanje Izaka za žrtvenik na gori Moriji, kada je Abrahamu bilo 127 godina, a Izaku 37 9. umrla je pramajka Sara 10. rodila se pramajka Rebeka, Izakova žena Roš hašana može pasti samo u ponedjeljak, utorak, četvrtak ili na šabat, a to je stoga da Jom kipur, 10 dana kasnije, ne bi pao na petak ili nedjelju, zbog teškoće koju bi izazvalo ispunjavanje zapovijedi toga svetog dana, osobito posta, neposredno prije ili poslije šabata.
Roš hašana ־dvodnevni blagdan Roš hašana traje dva dana, prvoga i drugoga tišrea i u Izraelu i u dijaspori. U Tori nalazimo zapovijed za samo jedan dan: ... u sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu bit će vam dan odmora, prisjećanje puhanjem, sveti zbor.11 U doba proroka odlučili su naši učenjaci da će se Roš hašana 8• Ps 81,4-5 9• Lev 23,24 10 •BT Roš hašana 11a 11 •Lev 23,24
57
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
slaviti dva dana, zbog načina na koji se odredivao početak novoga mjeseca. U ono doba odredivali su roš hodeš na temelju svjedočenja. Dva svjedoka bi došla posvjedočiti pred Bet dinom (Vrhovnim sudom) u Jeruzalemu da su vidjeli "rođenje Mjeseca", to jest mladi Mjesec. Na temelju njihove izjave Vrhovni sud posvetio bi (objavio) novi mjesec. Zatim bi se vijest prenosila Židovima u dijaspori, isprva kresovima kojima se vijest prenosila s jednog vrha brda na drugi, udaljeniji, od Maslinske gore u Jeruzalemu do Babilona, a kasnije glasnicima koje je slao Bet din12. Za blagdane koji počinju sredinom mjeseca bilo je dostatno vremena za obavijestiti Židove u dijaspori i, dakako, one u Izraelu, kako bi se pripremili za blagdan. Međutim, Roš hašana je prvoga dana u mjesecu tišreu, pada na mladi Mjesec, roš hodeš, a ujedno je i blagdan. Lunarni mjesec traje oko 29,5 dana. U židovskom kalendaru mjesec mora imati ili 29 ili 30 dana i ne može trajati ni više niti manje, a početak novoga mjeseca ovisi o dolasku svjedoka koji su vidjeli mladi Mjesec. Dana 29. elula navečer narod bi prestajao s radom i pripremao se za blagdan i njegovu svetost, kao da je blagdan već počeo, jer ne bi znao jesu li možda svjedoci već posvjedočiti da su vidjeli Mjesec, pa će elul imati 29 dana. Događalo bi se, međutim, da svjedoci ne bi došli. Tada bi mjesec elul imao 30 dana, a sutradan, prvoga tišrea, bio bi blagdan. Radi izbjegavanja pogreške i oskvrnuća svetosti toga dana, koji je ovisio o dolasku ili nedolasku svjedoka, naši učenjaci su odredili da će se Roš hašana uvijek slaviti dva dana, pa i u Jeruzalemu, gdje je bilo sjedište Vrhovnog suda. Ta je odluka ostala do naših dana, iako danas imamo stalni kalendar i nisu nam potrebna svjedočenja da bismo točno za svaku godinu znali kada pada prvi tišrea. To je snaga rabinske odluke, snaga tradicije otaca i zajednica. To je ־ מנהג אבותינו בידינוobičaj naših otaca u našim rukama, čuvanje povijesnog kontinuiteta u židovskom narodu tijekom neprekinutoga niza naraštaja13. Jedina razlika između Roš hašane danas i u doba kada se početak mjeseca obznanjivao prema svjedočenju, jest što danas unaprijed sa sigurnošću znamo kada je prvi tišrea. Tako je prvi dan Roš hašane zapovjeđen u Tori, a drugi dan su odredili rabini.
12 13
58
־Misna u BT Roš hašana 22b; MT Hilhot kiduš hahodeš 3,8 - Više vidi u poglavlju Židovski kalendar, str. 45.
Tišre
Roš hašana
Običaji na erev Roš hašana (dan prije Roš hašane) 1. Oslobađanje od zavjeta התרת נדרים ־ Ujutro na dan prije nastupanja Roš hašane, nakon jutarnje molitve je običaj prirediti oslobađanje od zavjeta. Ovo se odnosi na zavjete koje je netko preuzeo tijekom godine, nešto na što se obvezao, ali nije ispunio. Židovstvo je vrlo osjetljivo prema svemu što izađe iz čovjekovih usta. Tora kaže: Tko uzme zavjet prema Vječnome ili zakletvom obveže svoju dušu, neka ne oskvrne svoju riječ, neka učini sve kao što je izašlo iz njegovih usta.14 Propovjednik kaže: Bolje da ne obećaš, nego da obećaš i ne ispuniš. Ne daj ustima da te povedu u grijeh...15 Oslobađanje od zavjeta provodi samo sud (bet din), koji se sastoji najmanje od trojice. Običaj je oslobađati od grijeha među vjernicima u sinagogi. Vjernici ustaju ispred trojice "sudaca" i mole oslobađanje od zavjeta, a suci ih oslobađaju. 2. Davanje milodara ־cedaka צדקה ־ Običaj davanja milodara temelji se na rabinskome tumačenju biblijske rečenice: Bogatstvo neće koristiti na dan gnjeva, pravednost (cedaka) će spasiti od smrti.16 Rabini su u Mišni protumačili: Molitva, pokajanje i milodari odvraćaju nepovoljnu presudu.17 3. Posjećivanje grobova cadika (pravednika)השתטחות על קברי צדיקים ־ Običaj je na erev Roš hašana posjećivati grobove cadika (osobito pravednih i pobožnih ljudi) i moliti se Bogu.
Paljenje svijeća za Roš hašanu Ako Roš hašana pada na šabat, svijeće se pale prije odlaska u sinagogu. Ako pada na neki drugi dan, Aškenazi običavaju paliti nakon povratka iz sinagoge, prije kiduša, jer je dopušteno prenijeti vatru s postojećeg plamena. Stoga prije početka blagdana pale svijeću koja gori dvadeset četiri sata, čiji plamen prenose na plinski plamenik radi kuhanja, koje je dopušteno na blagdan ako ne pada istodobno kad i šabat. Nakon paljenja svijeća majka obitelji blagoslivlje:
14 Br 30,3 15• Prop 5,4-5 16• Izr 11,4 17• Berešit raba 44; Kohelet raba 7; BT Bava batra 10a; KŠA 192,2
59
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
>ך ה ע ו ל ם א)ץר ק ד ^ כ ו ב מ צ ו ת י ו ו צ מ ו ל ה ד ל י ק9 ברוך א ת ה יי א ל ה מ י . ״ ש ל ) ץ ב ת ו״( >ץל י ו ם ט ו ב: ש ב ת3 ) נ ר BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat se dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV. Blagoslovljen si, Vječni, Bože nas, Kra/;u svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (na šabat se dodaje: šabat 1) blagdan. Nakon toga govori blagoslov "šehehejanu" ב ר פ ת ״ ש ה ח י נ ו ״ ברוך א ת ה י י א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש ו ז ח י נ ו ו ק י מ נ ו ו ה ג י ו נ ו ל ז מ ן ה ז ה. BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHEHEJANU VEKIJEMANU VEHIGIANU LAZEMAN HAZE - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nam dao život, održao nas i doveo do ovog trenutka.
Večernja molitva (arvit) za Roš hašanu Ako Roš hašana pada na šabat, počinje se s Mizmor le-David (Ps. 29). Slijede pjesme Leha dodi, Mizmor šir lejom hašabat (Ps. 92) i Adonaj malah geut laveš (Ps. 93). Nakon toga običaj je u sefardskim zajednicama čitati pijut אחות קטנהAhot ketana (Sestrica), koji pjeva o Roš hašani kao kraju jedne i početku nove godine, te o puhanju u šofar. Amida se sastoji od sedam blagoslova, kao i na šabat. Prva dva i posljednja tri jednaki su onima za šabat i radni dan. U trećem blagoslovu govori se o izabranosti židovskog naroda medu svim narodima i značenju njegove zadaće u svijetu. Četvrti blagoslov govori o kraljevanju Vječnoga nad svijetom. Svake godine iznova proglašavamo Boga svojim kraljem. Nakon amida, ako Roš hašana pada na šabat, čitamo Vajehulu (Post 2,1-3) i Psalam 23. Ako padne na radni dan, preskačemo te dodatke za šabat i čitamo Psalme 150 i 24, uz otvoreni aron hakodeš, ormar sa svetim svitcima. Na kraju molimo Alenu lešabeah i pjesmu Jigdal Elohim haj. Zatim je običaj pozdravljati se blagdanskim pozdravom. Aškenazi govore: לשנה טובה תכתבו ותחתמו לאלתר לחיים טובים- Lešana tova tikatevu vetehatemu lealtar lehajim tovim - Budite odmah upisani i upečaćeni za dug život u novoj godini. Sefardi jedni drugima govore:תזכו לשנים רבות נעימות וטובות - Tizku lešanim rabot, neimot vetovot - Zaslužite mnoge ugodne i dobre
60
Tišre
Roš hašana
godine/, a odgovaraju: תזכה ותחיה ותאריך ימים- Tizke vetihje vetaarih jamim - Zasluži i poživi i produži dane!
Večera na Roš hašanu Nakon večernje molitve vraćamo se kući, a kućedomaćin nad vinom moli kiduš za Roš hašanu. Nakon kiduša, za obje noći postoje različiti običaji jedenja simboličnih jela, kao znak da nam dolazi dobra godina. Evo ih nekoliko: 1. Hala (krušna pletenica) i med ־Nakon pranja ruku molimo blagoslov hamoći nad halama. Običaj je umočiti halu u med. Neki umaču i u sol i u med. Time simboliziramo svoju nadu da će godina biti slatka kao med. Same hale načinjene su s grožđicama, kako bi bile slatke. 2. Jabuka i med - Uzmemo krišku jabuke i kažemo: JEHI RACON MILEFANEHA ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠETEHADEŠ ALENU ŠANA TOVA UMETUKA - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da nam nova godina bude dobra i slatka. Zatim blagoslovimo bore peri haec, umočimo jabuku u med i pojedemo. 3. Mogranj - Uzmemo nekoliko koštica iz mogranja i kažemo: JEHI RACON ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠEJIRBU ZEHUJOTENU KERIMON - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da naše zasluge budu brojne kao koštice mogranja. Prema tradiciji, mogranj ima 613 koštica, koliko je i Božjih zapovijedi. 4. Datulja ־Uzmemo jednu datulju i kažemo: JEHI RACON ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠEJITMU MASTINENU UMEKATRIGENU - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da nestanu oni koji nas mrze i progone. 5. Riblja ili janjeća glava ־Običaj je pojesti komad riblje ili janjeće glave. Prije toga kažemo: JEHI RACON ADONAJ ELOHENU VELOHE AVOTENU ŠENIHJE LEROŠ VELO LEZANAV - Neka bi bila tvoja volja, Vječni, Bože naš i Bože naših otaca, da budemo glava, a ne rep. Neki imaju običaj jesti ribu, jer ona je simbol blagoslova, uspjeha i umnožavanja. Općenito je običaj jesti slatko, a ne ljuto, slano ili kiselo. Postoji i običaj učenja Mišne ־Masehet Roš hašana. Taj se traktat sastoji od četiriju odlomaka, od kojih se po jedan čita uz svaki od obroka navečer i u podne, oba dana.
61
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Jutarnja molitva (šahrit) i čitanje Tore na Roš hašanu Molitva je kao ona na šabat. Amida je ista kao navečer. Nakon tihe amide i predmoliteljevog glasnog ponavljanja, čita se nekoliko pijuta (pjesama), pa se prelazi na čitanje Tore. Ako blagdan pada na šabat, poziva se sedmoricu, a ako pada na radni dan, petoricu, kao na hodočasne blagdane.
Čitanje iz Tore prvoga dana Čita se o Sarinoj trudnoći u dobi od devedeset godina i o rođenju Izaka18. Maftiru se čita o žrtvama koje su na Roš hašanu prinosili u Hramu19. Haftara govori o molitvi Hane, majke proroka Samuela, da dobije sina. Prema predaji, prestala je biti neplodna na Roš hašanu20.
Čitanje iz Tore drugoga dana Čita se pripovijest o vezivanju Izaka za žrtvenik21, što se također zbilo na Roš hašanu. Ovim čitanjem podsjećamo na zasluge naših praotaca, koji su svoje živote prinosili Bogu i u ime čijih zasluga Bog nama oprašta grijehe. Maftiru se iz drugog svitka čita o žrtvama za Roš hašanu, kao i dan ranije. Haftara govori o spasenju židovskog naroda22 u mesijansko doba.
šofar שופר ־ Jedna od središnjih micva (Božjih naredaba) za Roš hašanu je puhanje u šofar. Izvor zapovijedi je u Tori: U sedmome mjesecu, prvoga u mjesecu imat ćete sveti zbor, ne činite nikakav rad, bit će vam Dan trubljenja.23 U Talmudu24 je zaključeno da se trubi šofarom, jer o trubljenju na jovel piše: I pronesi šofar trubljenja u sedmom mjesecu, desetoga u mjesecu, na Dan pomirenja pronesite šofar kroz cijelu vam zemlju.25 Rambam je taj zaključak oblikovao kao halahu. On nabraja puhanje u šofar kao jednu 18
־Post 21 - Br 29,1 20 - ISam 1 21 • Post 22 22 - Jr 31 2 3- Br 29,1 24 - BT Roš hašana 33b 25 - Lev 25,9 19
62
Tišre
Roš hašana
od micva iz Tore.26 Prema tome što je Tora nazvala Roš hašanu danom trubljenja, vidimo da puhanje u šofar ima središnje značenje u očima Tore.
Razlog za puhanje u šofar na Roš hašanu Spomenuto je mnogo razloga za puhanje u šofar. Rabi Seadja Gaon ih donosi deset, između ostaloga: ־Na Roš hašanu, dan na koji je Bog stvorio svijet, proglašavamo Ga našim kraljem. Nekada se kraljeve proglašavalo trubljenjem šofarima. - Podsjećamo na sinajsku objavu o kojoj je napisano: I bi trećega dana ujutro, budu gromovi i munje i gust oblak na brdu i vrlo snažan zvuk šofara, te cio narod u logoru zatrepta... I zvuk šofara sve je više jačao; Mojsije je govorio, a Bog mu je odgovorio glasom27. - Podsjećamo Boga na zaslugu nastalu prigodom vezivanja Izaka na žrtvenik, na Abrahamovu kušnju kad mu je Bog naredio da žrtvuje sina jedinca, koji mu se rodio kad mu je bilo sto godina, a nije ni trenutka oklijevao, već je požurio ispuniti Božju naredbu. Na kraju je prinio ovna, kojeg mu je Bog pripremio, a ne Izaka. Stoga pušemo u šofar, ovnujski rog, kako bismo podsjetili Boga na zasluge naših praotaca. U Talmudu nalazimo o tome: Rekao je rabi Abahu: Zašto pušemo u ovnujski rog? Sveti, blagoslovljen neka je, rekao je: 'Pušite preda mnom u ovnujski rog, kako bih se sjetio vezivanja Izaka sina Abrahamovog, a ja ću vam to smatrati kao da ste sebe preda mnom svezali na žrtvenik'.28 - Podsjećanje na uskrsnuće mrtvih, jer je rečeno: Svi živući na planetu i stanovnici zemlje, kad se podigne zastava na brdima, vidjeti ćete, a kad zatrubi šofar, čut ćete.29 - Podsjećanje na sakupljanje židovske dijaspore u Izraelu: I bit će na taj dan, zatrubit će u veliki šofar i doći će izgubljeni u zemlji asirskoj i prognani u zemlji egipatskoj i poklonit će se Vječnome na svetome brdu, u Jeruzalemu.30 26. m t Hilhot šofar vesuka velulav 1,1 2
•יIzl 19, 16 i 19 28• BT Roš hašana 16a 29• Iz 18,3 30. Iz 27,13
63
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
־Rambam31 kaže da je smisao šofara "buđenje uspavanih iz sna", kako bi preispitali svoja djela i pokajali se i sjetili se Stvoritelja. Postoje i mnoga druga objašnjenja.32
Blagoslovi za šofar
ר ק ד ש נ ו * מ צ ו ת י ו וצונו ל ש מ ו ע#>< ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ק ו ל שופר BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LIŠMOA KOL ŠOFAR Blagoslovljen si Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da slušamo glas šofara. Nakon toga govori blagoslov "šehehejanu"
ב ר כ ת ״ )ץהחינו ״
Micva o šofaru Božja zapovijed je čuti šofar. Zato blagoslivljemo za slušanje, a ne za trubljenje, i zato ne mora svatko sam trubiti, već jedan koji to zna, a naziva ga se בעל תוקעbaal tokea, trubi za sve, a svi slušaju s namjerom ispunjavanja obveze slušanja šofara. Stoga odgovaraju amen na blagoslove koje moli baal tokea. Žene nisu obvezne čuti šofar, jer je to zapovijed vezana uz određeno vrijeme, a takvih su zapovijedi žene oslobođene, poput zapovijedi o suki.33
Broj zvukova šofara i redoslijed puhanja Tora propisuje devet zvukova, kako poučava Mišna34: tri zvuka jer se riječ תרועהterua (trubljenje) pojavljuje tri puta u vezi s Roš hašanom35, a svako trubljenje zahtijeva תקיעהtekia (kratak zvuk) na početku i na kraju. Time dobivamo: tekia terua tekia tekia terua tekia tekia terua tekia 31• MT Hilhot tešuva 3,4 32 - Vidi Kitov, E., The Book of our Heritage, Feldheim Publ., Jerusalem / N.Y. 1997, sv. 1 str. 17 33 - MT Hilhot šofar vesuka velulav 2,1 34 - BT Roš hašana 33b Lev 23,24; Lev 25,9; Br 29,1
64
Tišre
Roš hašana
Tijekom duge dijaspore nastale su nejasnoće u vezi sa zvukom terua, o kojemu govori Tora. Je li on poput plača narikača koje oplakuju pokojnika, koji se sastoji od deset kratkih zvukova, što nazivamo terua, ili je kao uzdah zabrinutoga čovjeka, što nazivamo שבריםševarim, ili možda oboje? Zbog toga postoje tri mogućnosti za "tekia-terua-tekia": tekiaterua-tekia, tekia-ševarim-tekia, tekia-ševarim-terua-tekia. Povezivanje svih tih zvukova tvori sto zvukova. Sefardi dodaju jedan na kraju molitve musaf, dakle pušu sto i jedan put. Jemenitske općine, koje slijede Rambamove odluke36, pušu samo devet puta. Prije puhanja u šofar običaj je pročitati Psalam 47. Prije musafa pušemo trideset "puhanja sjedeći" - ־ תקיעות דמיושבtekiot dimejušav, no to se odnosi samo na razliku od puhanja u molitvi amida (hebr.: stajanje), jer kod svakog puhanja u šofar mora se stajati. Tih trideset zvukova kombinacije su triju mogućnosti tumačenja riječi terua, kako je navedeno, kada se pomnože s tri (jer trebamo tri teruot): tekia-terua-tekia = 3 zvuka tekia-ševarim-tekia = 3 zvuka tekia-ševarim-terua-tekia = 4 zvuka Ukupno ih je deset, a tri puta toliko je trideset. Slijede dvije skupine po trideset "puhanja stojeći": תקיעות דמעומדtekiot dimeumad, što znači puhanje za vrijeme molitve amida, jedne za vrijeme tihog musafa, a druge za vrijeme glasnog ponavljanja predmolitelja, koji tri puta prekida čitanje na kraju svakog od tri srednja blagoslova i puše po deset puta. Aškenaski običaj je puhanje samo prije amida i u glasnom ponavljanju predmolitelja. Na kraju molitve, nakon kadiša, pušemo još deset zvukova, što ukupno daje sto tekiot, zvukova.
Šofar i šabat Ako prvi dan Roš hašane padne na šabat, rabini su odredili da ne pušemo u šofar, premda je micva šofara velika i važna. Rabini su to naučili iz Tore: Reci sinovima Izraelovim govoreći: u sedmom mjesecu, prvoga u mjesecu bit će vam šabaton (dan odmora), sjećanje na trubljenje (podsjećanje trubljenjem), sveti zbor.3 לRabini38 su to protumačili: ako je Roš hašana 36
• MT Hilhot šofar vesuka velulav 3,1 ?. Lev 23,24 38 - BT Roš hašana 29b; Vajikra raba 29 3
65
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
samo blagdan, bit će to Dan trubljenja39, tada pušemo u šofar, a ako padne na šabat, bit će to samo podsjećanje na trubljenje. To je odlučeno radi čuvanja šabata, jer se željelo spriječiti da netko tko želi naučiti puhati u šofar sagriješi noseći na šabat šofar do učitelja više od dužine četiri lakta na neogradenom prostoru (nošenje stvari na neogradenom prostoru na šabat je zabranjeno). Kako bi spriječili da netko oskvrne šabat, potisnuli su zapovijed o šofaru40. Iz toga vidimo koliko je važan šabat kao micva iz Tore.
Musaf za Roš hašanu Amida u musafu se sastoji od devet blagoslova. Prva tri i posljednja tri jednaka su u svim molitvama amida na radni dan i na šabat, a govore o slavi i hvali. Tri srednja su posebna za Roš hašanu, a govore o tri središnje teme blagdana. "Kraljevski blagoslovi" ־malhujot מלכויות ־govore o ustoličavanju Kralja kraljeva nad kraljevima svijeta i o žudnji za otkrivenim kraljevstvom Vječnoga na svijetu. Sadrže rečenice iz Biblije koje isprepliću te ideje: Jer Vječnoga je kraljevstvo i on vlada nad narodima.41 Uzdignite glave, vratove, ustanite, Vječni prolazi, pa neka ude slavljeni kralj. Tko je to slavljeni kralj? Vječni, snažan i moćan, Vječni, junak u ratu. Uznesite glave, vratove, i budite otvoreni, Vječni prolazi, pa neka ude slavljeni kralj. Tko je to slavljeni kralj? Vječni nad vojskama je slavljeni kralj, sela.42 "Podsjetnici" (zihronot )זכרונותmole da se Bog radi nas "sinova" prisjeti zasluga praotaca i saveza kojeg je sklopio s praocima i s nama. "Šofari" (,šofarot )שופרותpodsjećaju na sinajsku objavu popraćenu zvukom šofara. Molimo za sakupljanje dijaspore i dolazak Mesije, što će također popratiti puhanje u šofar, kao što ponavljamo svakoga dana u molitvi amida: Zapuši u veliki rog [šofar] za našu slobodu i podigni zastavu da bi sakupio izgnanike naše.
Pijut Unetane tokef ונתנה תוקף ־ U bogatome izboru pjesama za Roš hašanu ovaj je pijut osobit, a naziva se prema svojim prvim riječima. Čita se u aškenaskim zajednicama u glasnom ponavljanju musafa na Roš hašanu. Pijut je u doba križarskih pohoda, prije oko tisuću godina, napisao rabi Amnon iz Mainza (Magence). Ovo je pripovijest o njegovu nastanku. Rabi Amnon bio je židovski velikan 39
°4 1 42 4
66
Br 29,1 MT Hilhot šofar vesuka velulav 2,6 Ps 22,29 Ps 24,7-10
Tišre
Roš hašana
svoga naraštaja, bogat i blizak vlasti i biskupu u svome mjestu. Biskup je činio pritisak na njega da prijeđe na kršćansku vjeru. Nakon dugog pritiska, rabi Amnon zatraži tri dana da bi razmislio o tome. Nakon tri dana, doveli su ga, protiv njegove volje, pred biskupa. Rabi Amnon tada zatraži da mu odrežu jezik, jer se uopće usudio zatražiti vrijeme za razmišljanje i jer je i pomislio na promjenu vjere. Biskup je, odbijajući to, rekao da je jezik dobro rekao, ali noge, koje nisu htjele doći, njih će mu odrezati. Doista, odrezali su mu ruke i noge i tako ga poslali kući. Nekoliko dana kasnije bila je Roš hašana. Rabi Amnon zatraži da njegov ležaj odnesu u sinagogu i postave pokraj predmolitelja. Kad je predmolitelj u ponavljanju musafa stigao do keduše (javne objave Božje svetosti), zamolio ga je rabi Amnon neka sačeka dok i on ne izmoli svoju molitvu. Počeo je govoriti Unetane tokef\ a kada je izmolio posljednje riječi, predao je dušu Stvoritelju. Odonda se ovaj pijut proširio u većini židovskih zajednica i ušao u molitvenik za Roš hašanu.
Tašlih תשליך ־ Nakon minhe, a prije zalaska sunca, na prvi dan Roš hašane (ako je prvi dan na šabat, tada na drugi blagdanski dan), odlazi se na vodu tekućicu, more ili jezero. Tamo gdje nema takvih voda, ide se do bunara ili čak do vodoskoka. Čita se molitvu tašlih, čija bit je u rečenici: Tko je, Bože, poput Tebe, koji opraštaš grijeh i prelaziš preko prekršaja preostatka svoje baštine? Ne ljutiš se dovijeka, jer ti je dobrota draga. O, neka se predomisli, smiluje, poništi grijehe naše! Poslat ćeš (hebr.: tašlih) svu grešnost njihovu u dubine morske/43 Slijedi i nekoliko biblijskih rečenica i molitva koju je sastavio Hida*. Na kraju, tri puta istresamo svoje džepove, s namjerom u svojem srcu da time istresemo svoje grijehe i budemo čisti od svakog grijeha. To je simbolični čin, uz namjeru koju mislimo u sebi. Molitva je nastala u 14. stoljeću.
Deset dana pokore ili Strašni dani
עשרת ימי תשובהm בין כסא לעשורm ימים נוראים Tako zovemo deset dana od Roš hašane do Jom kipura. Bog nam je tada najbliži i sluša naše molitve. Tako su rabini u midrašu44 protumačili Izaijino 43. Mih 7, 18-19 - Midraš Tanhuma Haazinu 4
44
67
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
prorokovanje: Tražite Boga kada je nazočan, zovite ga kada je blizuA5 To su dani kada Bog pozorno sluša naše molitve. Ovo je posljednja prilika povratka Bogu prije presude na Jom kipur. U Talmudu se kaže: Rekao je rabi Jonatan: Tri se knjige otvaraju na Roš hašanu: jedna za potpuno loše, jedna za potpuno pravedne ijedna za one između njih. Potpuno pravedni su odmah upisani i zapečaćeni za život. Potpuno loši su odmah upisani i zapečaćeni za smrt, a onima između njih se presuda odgađa od Roš hašane do Jom kipura. Ako zavrijede (to jest učine tešuvu, pokaju se), upisuju se za život, a ako ne zavrijede (ne učine tešuvu), upisuju se za smrtA6
Razlike u molitvama tijekom deset dana pokore U molitvi amida od Roš hašane do Jom kipura ima pet posebnih dodataka za tih deset dana. 1. U prvom blagoslovu, "blagoslovu otaca": זכרנו לחיים מלך חפץ בחיים ( בספר חיים למענך אלוקים חייםu neila ־ כתבנו)וחתמנוSjeti nas se na život, Kralju koji voli život i upiši nas (u molitvi Neila na kraju Jom kipura kažemo upečati nas, jer tada završava suđenje) u knjigu života radi sebe, Boga živoga. Na ove dane otvorene su knjiga života i knjiga smrti. Molimo da budemo upisani u knjigu života, koja predstavlja život i dobro. 2. U drugom blagoslovu, "blagoslovu uskrsnuća mrtvih", dodajemo: מי כמוך אב הרחמים זוכר יצוריו ברחמים לחיים- Tko je kao Ti Otac milosti, koji se u milosti sjeća svojih stvorenja, za život. 3. U trećem blagoslovu, "blagoslovu svetosti", završavamo sa המלך הקדוש ־Sveti Kralj umjesto האל הקדוש- Sveti Bog. Na Roš hašanu, naime, krunimo Boga za svoga kralja. 4. U pretposljednjem blagoslovu, "blagoslovu zahvale", dodajemo ( לחיים טובים כל בני בריתךu molitvi neila ־ וכתוב )וחתום/ upiši (u molitvi neila: I upečati) za dobar život sve sinove saveza svojeg. 5. U posljednjem blagoslovu molitve amida, "blagoslovu za mir", dodajemo (u Neila: (ונחתם ובספר חיים ברכה ושלום ופרנסה טובה וגזרות טובות ישועות ונחמות נזכר ונכתב לפניך אנחנו וכל בית ישראל לחיים טובים ולשלום U knjizi života, blagoslova, mira, uspjeha, dobrih presuda, spasenja 45. iz 55,6 46. BT ROŠ hašana 16b
68
Tišre
Roš hašana
i utjeha, neka bismo bili spomenuti i upisani (na neila: upečaćeni) pred Tobom, mi i sav tvoj narod, dom Izraelov, za dobar život i za mir. 6. Radnim danima između Roš. hašane i Jom kipura u "blagoslovu suda" kažemo המלך המשפטKralj, Sud umjesto מלך אוהב צדקה ומשפטKralj koji voli pravednost i sud, jer su to dani suda.
Gedaljin post - Com Gedalja - צום גדליה Gedaljin post je trećega tišrea, odmah nakon Roš hašane. Počinje ujutro izlaskom sunca, a završava izlaskom zvijezda. U knjizi proroka Zaharije spomenut je kao "post sedmoga"47, to jest post u sedmome mjesecu, tišreu. Naziva se prema Gedalji sinu Ahikamovu, iz utjecajne porodice plemena Juda. Premda nije bio iz kraljevske porodice, babilonski kralj Nabukodonosor ga je nakon rušenja prvog Hrama (586.-582. pr.n.e.) imenovao upraviteljem Judeje i Židova koji su ostali u Izraelu nakon rušenja Hrama i protjerivanja u Babilon. Gedalju je na dan trećega tišrea ubio Jišmael sin Netanjin, koji je potjecao iz kraljevske porodice. Učinio je to iz političkih razloga, kako stranci ne bi vladali Izraelom putem svoga namjesnika. Nakon toga ubojstva, iz straha pred babilonskim kraljem, pobjegli su Židovi u Egipat. Među njima je bio i prorok Jeremija. Dan na koji je Židov ubio Židova zbog političkog neslaganja određen je zauvijek kao nacionalni dan posta. Vidimo kako je to ubojstvo bilo strašno u očima tadašnih rabina, koji su zbog toga ovaj dan pretvorili u post za sve naraštaje. Nakon više od dvije tisuće godina, 12. hešvana 5755. (5. studenoga 1995.) ubijen je, nažalost, predsjednik izraelske vlade Jichak Rabin z.l. Ubio ga je židovski mladić koji se nije slagao s njegovim političkim stajalištem. Pouka je, čini se, bila uzaludna.
šabat šuva שבת שובה ־ Sabat između Roš hašane i Jom kipura zove se šabat šuva, prema početku haftare koju tada čitamo. Ona počinje riječima: Vrati se (hebr.: šuva), Izraele, prema Vječnome, Bogu svome, jer posmuo si u grijehu svojem."48 47
- Zah 8,19 » ־Hoš 14,2
4
69
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Tako se zove i zbog razdoblja pokajanja (hebr.: tešuva). Ovo je prvi šabat nove godine i vrhunac Deset dana pokore. Običaj je u zajednicama da rabin drži predavanje na temu pokajanja, njegove važnosti i njegovih temelja.
Novogodišnje puhanje u šofar, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
70
Tišre
J o m Kipur
J o m kipur - יום כפור Dan pomirbe (opraštanja) Izvor No deseti dan sedmoga mjeseca je dan iskupljenja, imat ćete sveti zbor, mučite svoje duše i prinesite paljenicu Vječnome. I nikakav rad ne obavljajte toga dana, jer to je dan iskupljenja, da iskupi se za vas pred Vječnim Bogom vašim. Ona duša koja se toga dana neće trapiti, bit će otkinuta iz svoga naroda. I svaku dušu koja će obavljati bilo kakav rad toga dana, uklonit ću iz njena naroda. Nikakav rad ne obavljajte, vječni je to zakon za sve vaše naraštaje, u svim vašim naseljima. Dan odmora vam je i mučite svoje duše devetoga u mjesecu navečer, od večeri do večeri slavite dan odmora.49
Naziv blagdana Naziv Jom kipur dolazi otuda što na ovaj dan svake godine Bog oprašta grijehe. Bog nije kao čovjek, koji ne oprašta brzo i bez kazne, već obratno: Jer u taj dan će vam oprostiti (jekaper) da bi vas očistio, od svih vaših grijeha pred Vječnim ćete se očistiti.50 Blagdan je poznat i pod nazivom Jom hakipurim יום הכפורים.
Običaji na erev Jom kipur (dan uoči Jom kipura) Kad stigne deveti tišrea, erev Jom kipur, pripreme su na vrhuncu. 1. Oslobađanje od zavjeta Ujutro na erev Jom kipur oni koji nisu otpustili zavjete na erev Roš hašana izjavljuju oslobađanje od zavjeta (odnosi se samo na obveze s 49. Lev 23,27-32 50. Lev 16,30
71
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
područja odnosa čovjeka prema Bogu). U sinagogi, nakon jutarnje molitve, pred tri vjernika u ulozi sudaca, molimo suce da nas oslobode naših zavjeta, svega što smo obećali, ali nismo učinili ili znamo da nećemo učiniti. 2. Kaparot ("iskupljenja") - כפרות Neki običavaju na erev Jom kipur učiniti kaparot: za svakog muškarca kolje se pijetla, a za svaku ženu kokoš. Namjera je da naši grijesi budu time oprošteni. Zaklanu perad darujemo siromašnima ili im dajemo odgovarajuću vrijednost u novcu. Neki čine kaparot samo davanjem novca. Prije nego zakolje pticu, šohet podiže pijetla odnosno kokoš nad glavu ukućana, govoreći: "Ovo ti je zamjena, ovo ti je izmjena, ovo ti je iskupljenje, ovaj pijetao (ova kokoš) otići će u smrt, a ti ćeš otići u dug, dobar život i mir." Ideja kapare dolazi iz židovske tradicije, prema kojoj dobro djelo spašava od smrti. Davanje peradi ili novca za čedaka (milodar) iskupljuje od grijeha. 3. Davanje cedaka (milodara) Cijele godine treba davati cedaka, no pogotovo pred Jom kipur. Cedaka je jedna od micva koje mogu promijeniti već donesenu lošu presudu, jer je rečeno: Pravednost (cedaka) će spasiti od smrti.51 4. Uranjanje u mikve Stari je židovski običaj bio prije Jom kipura uroniti u mikve, obrednu kupelj52. Neki od gaona mislili su da je to uranjanje micva, da se to mora uraditi. Ipak, nije običaj pri tome blagosloviti. I u proročkim knjigama nalazimo izvor za ovaj običaj: Operite se, očistite se, uklonite zlo svojih djela, pred mojim očima prestanite sa zlom.53 Neki uranjaju tri puta (prema Arijevom običaju), a neki čak 39 puta.
Sveti dan Zalaskom Sunca počinje ovaj najsvetiji dan židovske godine. Jom kipur je dan na koji je Mojsije nakon četrdeset dana boravka na Sinaju sišao s drugim Pločama Saveza i objavio židovskom narodu da mu je Bog oprostio: I reče Vječni: oprostio sam po tvojoj riječi.54 Naš praotac Abraham 51• Izreke 11,4; vidi i BT Bava batra 10a 52 - Vidi u poglavlju Čistoća obitelji, str. 278. 53• Iz 1,16 54. Br 14,20
72
Tišre
J o m Kipur
obrezao se na Jom kipur i to je jedan od razloga za Božju milost prema nama na taj dan. Zanimljiva je služba Velikog svećenika u Hramu na Jom kipur55. Ona predstavlja važan dio jomkipurske molitve.
Seuda mafseket ־obrok prije posta סעודה מ פ ס ק ת ־ U Tori nam je naloženo da postimo već od večeri prije Jom kipura: ...i mučite svoje duše devetoga dana mjeseca navečer...56 Talmudski rabini su protumačili: Svatko tko jede i pije devetoga (predvečerje Jom kipura) kao da posti i devetoga i desetoga (na dan prije Jom kipura i na sam Jom kipur)57. Jeruzalemski rabin Šalom Masas objasnio je da su nekada obilato jeli devetog tišrea, jer bi si time otežali post. To je značenje rečenice "kao da posti i devetoga i desetoga". Na seuda mafseket jedemo kako bismo ojačali i mogli što više moliti na Jom kipur. Jedemo lako probavljiva jela, izbjegavajući ljuta i slana jela, koja bi nam otežala post i pojačala žed. Objed završavamo oko pola sata prije zalaska sunca.
Paljenje svijeća za Jom kipur Uz paljenje svijeća za Jom kipur blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ש נ ו במצותיו וצונו > ה ד ל י ק . ״ ש ל ש ב ת ו ״ ( ש ל יום ה פ פ ו ר י ם: נ ר ) ב ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat se dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM HAKIPURIM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (na šabat se dodaje: šabat 1) Dan pomirbe. Nakon toga se govori blagoslov "šehehejanu" , ״ ש ה ח י נ ו י Osim svijeća za Jom kipur pali se još jedna, koja gori oko 26 sati, dakle za vrijeme cijelog Jom kipura.
Zabrane uz Jom kipur Mišna navodi zabranu tjelesnih užitaka na Jom kipur5^. Zabranjeno je: 1. jesti i piti 55
- Lev 16 56. Lev 23,32 57 - BT Berahot 8b 5 8• M Joma 8,1
73
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
2. kupati se 3. obuvati kožnatu obuću (koja je najugodnija), stoga obuvamo platnenu ili gumenu obuću 4. mazati se uljem (nekad su mazali tijelo uljem, danas je zabranjeno mazanje tijela kremama) 5. imati spolni odnos Broj pet je bitno povezan s ovim danom: - pet je zabrana tjelesnih užitaka ־u Tori, u odsječku koji govori o Jom kipuru, pet puta se pojavljuje riječ "duša". Duša ima pet dijelova: nefeš, ruah, nešama, haja, jehida. ־molimo pet molitava: Arvit, Šahrit, Musaf, Minha, Neila ־veliki svećenik je u hramskome bogoslužju za Jom kipur uranjao u mikvu pet puta 59
Odjeća Običaj je navečer za odlazak u sinagogu odjenuti bijelu odjeću, kao i na sam Jom kipur. Ona simbolizira čistoću, kao što kaže prorok: Ako vaši grijesi budu grimizni, pobijeljet će kao snijeg, ako se zacrvene kao purpumi puž, zabijeljet će se kao vuna.60 Aškenazi običavaju nositi bijeli kaput zvan na jidišu kiti, koji je i odjeća za preminule, kako bi se podsjetili na dan smrti i na životni krug, što im pomaže pri pokajanju. I Veliki svećenik je nosio bijelu odjeću na jomkipurskoj službi u Hramu, pri ulasku u Svetište nad svetištima. To je bio jedini put u godini kada bi ulazio u tu prostoriju u kojoj je bio Kovčeg Saveza s Pločama Saveza, koje je Mojsije donio sa Sinaja. Običaj nošenja bijele odjeće na ovaj dan još od talmudskoga doba drže i žene. Običaj je ogrtati se talitom, molitvenim plaštom, za svih molitava, pa i za večernje, iako se inače noću ne ogrćemo njime, jer je doba za ogrtanje talitom danju61. To izražava važnost svetog dana, osim toga, i talit je bijele boje, koja simbolizira čistoću, čime izražava značaj Jom kipura.
59• Lev 16
60.12 1,18 61• Vidi u poglavlju Talit ־molitveni ogrtač, str. 381.
74
Tišre
Jom Kipur
Koi nidre כל נדרי ־ Svuda gdje žive Židovi običaj je prije početka prve molitve, Kol nidre, u sinagogi se međusobno zamoliti za oprost. Jom kipur iskupljuje samo grijehe čovjeka prema Bogu, a od osobe koju je povrijedio svatko sam mora zamoliti oprost. Doba za ovu molitvu je prije zalaska sunca, jer se zavjeti ne otpuštaju na šabat i blagdan, koji počinju zalaskom sunca. Otvara se aron hakodeš i u Sefarda iznose sve knjige Tore, a u Aškenaza je običaj iznijeti samo dvije. Dvojica nositelja Tora stoje lijevo i desno od predmolitelja (hazana), od početka do kraja molitve. Zajedno s njim, oni predstavljaju broj tri, najmanji broj sudaca u židovskom sudu. I molitvu se čita tri puta. Molitvom Kol nidre se izjavljuje sudu da ako je netko iz zajednice rekao ili će reći, ponio se ili će se u nekom slučaju ponijeti, mišlju ili riječju neodgovarajuće židovskom pogledu na svijet, neka svijet zna da su njegove riječi i djela beznačajni, samo posljedica utjecaja vanjskih okolnosti, te da je jasno da će u srcu i u punoj spoznaji nastaviti vjerovati u Boga i njegovu Toru. Riječi ove molitve potječu iz doba nasilnog pokrštavanja u Španjolskoj. Mnogo Židova je u doba Inkvizicije prividno promijenilo vjeru, kako bi spasili živote. Na Jom kipur išli bi u skrovite sinagoge, smještene po podrumima. Tamo bi molili i obznanili svima da njihov postupak nije bio istinit i da su oni ostali Židovima, vjernima svojem Bogu, njegovoj Tori i svojem narodu. Melodija molitve odgovara tome raspoloženju, tužna je i u Sefarda i u Aškenaza. Po završetku molitve vraćamo Tore u aron hakodeš i zatvaramo ga. Predmolitelj čita blagoslov šehehejanu, zahvalu što nas je Bog očuvao do toga dana.
Arvit, večernja molitva ערבית ־ Arvit za Jom kipur sliči svojim ustrojstvom drugim večernjim molitvama, uz tri promjene: središnji blagoslov od sedam blagoslova u molitvi amida jedinstven je za Jom kipur, na kraju molitve čita se viduj, ispovijest grijeha, a nakon molitve amida selihot, molitve za oprost. U molitvama Jom kipura, rečenica BARUH ŠEM KEVOD MALHUTO LEOLAM VAED, ־Blagoslovljeno je slavno ime Njegova kraljevstva na vijeke vijekova, izgovara se naglas nakon prve rečenice Šema Jisrael62, za razliku od 62. KŠA 132,3
75
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
svih drugih dana, kada se šapće. Ta je rečenica molitva anđela koji služe Bogu. Cijele godine čitamo je potiho, jer smo daleko ispod njihove razine. Na Jom kipur udaljavamo se od materijalnoga svijeta: ne jedemo, ne pijemo, ne pružamo užitke svojem tijelu, cijeli dan samo molimo. Na takav posve duhovni dan približavamo se razini anđela, te imamo pravo, kao i oni, reći ovu rečenicu naglas. Nakon tihe molitve amida govorimo ודריviduj - ispovijed, priznanje, što je jedna od osnova pokajanja (tešuva). U Tori piše: Neka priznaju svoje grijehe...63 Grijehe treba i izrijekom navesti, kao što Mojsije u Tori opisuje Bogu grijeh izrade teleta, iako Bog zna o kojem je grijehu riječ: ...Evo sagriješi ovaj narod velikim grijehom i učine si božanstvo od zlataM Viduj zahtijeva iskrenu namjeru popravljanja. Napustiti grijeh bez iskrene namjere ne pomaže pri viduju. Na Jom kipur deset puta govorimo viduj, za ׳deset grijeha protiv Deset zapovijedi. Postoje razlike u tekstu između aškenaskih i sefardskih zajednica. Iako se u viduju spominju i grijesi koje nismo počinili, treba ih izreći radi cijeloga židovskog naroda, jer možda ih je netko počinio. Za to postoji poznato pravilo: ־ כל ישראל ערבים אלין באליןSvi su Židovi odgovorni jedni za druge65 Postoji zajednička odgovornost prema svakome pojedincu iz židovskoga naroda. Viduj se govori stojeći. Običaj je da se za čitanja viduja udaramo šakom po prsima za svaki grijeh u tekstu viduja: udaramo u predjelu srca, izvora grešnih misli i namjera.
Šahrit, jutarnja molitva שחרית ־ Kao svakoga dana prije molitve, peremo ruke i blagoslivljemo: Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da operemo ruke. Kako je, međutim, pranje zabranjeno na Jom kipur, peremo samo prste, kojima zatim obrišemo oči. Molitva je posve slična onoj na šabat. Amida je jednaka kao navečer.
Čitanje Tore Iznosimo dvije knjige Tore. Iz prve čitamo iz paraše אחרי מותAhare mot66, koja opisuje službu Velikog svećenika u Hramu na Jom kipur. Šestoricu se poziva pred Toru. Iz druge se čita maftiru o žrtvama koje su se 63
Br 5,7 - Izl 32,31 65 • Šir haširim raba 7 66 Lev 16 64
76
Tišre
Jom Kipur
prinosile u Hramu na Jom kipur.67 Haftara je prorokov poziv68 židovskom narodu da čini dobra djela, a ne da samo posti, jer je to tek vanjski izraz: Zar je to post koji sam izabrao, dan na koji čovjek muči svoju dušu, pogne glavu kao papirusova trstika i prostire si vreću i pepeo? Zar ćeš to nazvati postom i danom po volji Vječnoga? Zar nije ovo post koji sam izabrao: da raskine lance zločinstva, da oslobodi od jarma i pošalje potlačene na slobodu, da polomite svaki jaram? Zar nije za to da udijeliš kruh gladnome i utučene siromahe dovedeš kući, a kada vidiš gologa, da ga pokriješ i da se ne sakriješ pred vlastitim mesom?69
Mazkir (zadušnice) ־hazkarat nešamot הזכרת נשמות ־ Rabini su odredili da prije nego nakon čitanja vratimo knjige Tore u aron hakodeš, na blagdanskim molitvama spomenemo imena preminulih, te da damo milodare za njihove duše. Cedaka i spominjanje imena uspinju duše sve više i više. Ovo spominjanje imena pokojnika u mazkiru neovisno je o onome na jarcajt, obljetnicu smrti. Dani na koje govorimo mazkir su: Jom kipur, Šemini aceret, posljednji dan Pesaha i Šavuot (u dijaspori drugoga dana toga blagdana). Sefardi imaju običaj da svakog šabata mole haškava (sefardski naziv za mazkir). Aškenski je običaj da svi koji imaju živa oba roditelja izađu iz sinagoge za vrijeme trajanja mazkira. Mazkir za Jom kipur je najvažniji tijekom godine, zbog osobitog značenja Jom kipura kao dana molitve, milosti, traženja i davanja oprosta. Čovjek može stjecati zasluge, ispunjavati Božje zapovijedi i činiti dobra djela samo dok je na ovome svijetu. Nakon smrti, osoba dolazi s "vrećom" svojih zasluga u svijet duša. Mjesto njegove duše određuje se prema onome kako je činio na ovome svijetu.Tada se nalazi u svijetu ugode (kao nagrade za učinjena djela), a ne u svijetu stvaranja. Nakon smrti pokojnik više ničim ne može poboljšati svoj položaj, ali ako njegovi sinovi i kćeri idu putem koji je Bog odredio, ispunjavaju Božje zapovijedi, spominju imena roditelja, daju cedaka i mole za njihove duše, sve se to pripisuje zaslugama roditelja. Danas osim mazkira za pojedine osobe molimo i dva opća: jedan u sjećanje na stradale u Šoa (Holokaustu), a jedan za vojnike i građane Države 6
•יBr 29,7-11 8• Iz 57-58 69 - Iz 58, 5-7 6
77
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Izrael pale za neovisnost i njeno čuvanje. Svakom mazkiru dodajemo i molitvu אל מלא רחמיםEl male rahamim, Bože pun milosti, za njihove duše.
Musaf ־služba Velikog svećenika na Jom kipur מוסף ־ Glasno predmoliteljevo ponavljanje musafa sadrži opis hramske službe Velikog svećenika na Jom kipur. Cijela služba je opisana u Tori, u Levitskom zakoniku70 i u prvih sedam odlomaka mišnajskog traktata Joma, koji se sav bavi Jom kipurom. Njegova služba započinjala je u svitanje, a trajala je do večeri. Oči cijelog židovskog naroda bile su na ovaj sveti i strašni dan uperene u njega, jer je oprost za cijeli židovski narod ovisio o Velikome svećeniku: ... i učinit će obred pomirbe za sebe i za svoju kuću i za svu zajednicu Izraelovu...71 Za razliku od današnjega doba, u doba postojanja Hrama narod je svojim očima vidio jesu li mu grijesi oprošteni. Talmud pripovijeda: Vezali bi crvenu vrpcu na vrata prostorije, izvana. Ako bi pobijelila, veselili su se, a ako ne bi pobijelila, ražalostili bi se.2 יSvećenik bi za rogove jedne od žrtvenih životinja svezao crvenu vrpcu, a još jednu takvu na ulazu u Hram. Na kraju dana, sa svršetkom službe, ako bi vrpce pobijeljele, narod je znao da su mu grijesi oprošteni, kao što kaže prorok: ... Ako budu vaši grijesi i kao grimiz, kao snijeg će pobijeljeti..73 Cijeli tijek službe promatrao bi sav narod. Mišna74 opisuje kako bi rano ujutro, prije nego bi pijetao zakukurijekao, Židovi ispunili hramsko dvorište, promatrajući službu Velikog svećenika. Više od dvanaest sati nepomično bi tamo stajali. Veliki bi svećenik toga dana prinio petnaest žrtava, tri puta bi prinosio mirise, pet puta uranjao u mikve, svaki put mijenjajući odjeću. U nekim dijelovima službe nosio je osmodijelnu "zlatnu odjeću", a u nekima četverodijelnu "bijelu odjeću". Tri puta u toku dana izrekao bi viduj, ispovijed. Deset puta izgovorio bi puno Božje ime, a svaki put bi narod pao ničice i poklonio se, govoreći: Blagoslovljeno je slavno ime Njegovog kraljevstva, na vijeke vijekova. Četiri puta ulazio bi Veliki svećenik u Svetište nad svetištima i iz Tore75 čitao odsječak o službi 7
0 Lev 16 71 •־Lev 16,17 72 - BT Joma 67a 73 Iz 1,18 74 - M Joma 1,8 75 •M Joma 7,1
78
Tišre
Jom Kipur
Velikog svećenika na Jom kipur76, isti koji i danas čitamo na ovaj dan. Odsječak koji se danas čita, maftiru, recitirao je napamet. Služba Velikog svećenika ispunjavala je napetošću sav židovski narod i samoga svećenika, jer da je učinio samo jednu pogrešku ili nije bio dovoljno usredotočen na službu, mogao je odmah umrijeti. Stoga su na njegovoj odjeći bila pričvršćena zlatna zvonca, kako bi narod, čujući njihov zvuk, znao da je svećenik živ dok se nalazi u Svetištu nad svetištima. Ako ne bi čuli zvuk zvončića, znali bi da je mrtav, a tada bi ga morali izvana otuda izvući, jer on je jedini smio onamo ući. U ponavljanju musafa čitaju Aškenazi ponovno pijut Unetane tokef יי.
Minha, popodnevna molitva מנחה ־ Za razliku od svih drugih blagdana, na minhi Jom kipura čitamo Toru kao i na šabat. Čitanje je kao ujutro iz odsječka Ahare mot, u nastavku na jutarnje78. U ovom se čitanju radi o zabranjenim spolnim odnosima, prijestupu kojega se treba dobro čuvati. Trećem uzvaniku pred Toru, zvanome maftir Jona, uvaženome članu zajednice, a često je to i njezin rabin, čita se i haftaru, cijelu Knjigu o Joni. Knjiga govori o pokajanju građana Ninive, koje je spasilo grad od dosuđene propasti, te o tome koliko nam je Bog blizak i želi da mu se vratimo, da je čak iz utrobe ribe čuo Joninu molitvu. U Knjizi o Joni vidimo snagu pokajanja i Božju ljubav prema njegovim stvorenjima.
Neiia - נעילה Na sve blagdane i na šabat molimo četiri molitve: arvit, šahrit, musaf i minhu, a na Jom kipur pred kraj dodajemo i molitvu neila, čime ih je ukupno pet. Neila, završna služba toga svetog dana, naziva se prema trenutku zaključavnja (na'al) hramskih ulaznih vrata. Na kraju svetoga dana zaključavaju se i "vratnice Neba" i pečati se presuda za svakog pojedinca. Rabini su odredili ovu molitvu kako bi pobudili milost u samom trenutku zatvaranja nebeskih vrata. U ovoj molitvi uzvikujemo po tri puta, svom svojom snagom i uz snažnu usredotočenost79: ŠEMA JISRAEL ADONAJ ELOHENU ADONAJ EHAD ־Počuj Izraele, Vječni je Bog 6 •יLev 16 •ייVidi Fijut Unetane tokef, str. 66. 78 - Lev 18 79 •׳KŠA 133,26
79
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
naš, 'Vječni je jedan, te BARUH ŠEM KEVOD MALHUTO LEOLAM VAED ־Blagoslovljeno je slavno ime Njegovog kraljevstva, na i/i/e&e vjekova, a sedam puta ponavljamo ADONAJ HU HAELOHIM - V/ećni ;e Bog. Povijesni je to uzvik Židova na brdu Karmelu80, kad se vatra spustila s neba, a Bog prihvatio žrtvu proroka Ilije (hebr.: Elijahu hanavi) umjesto žrtve Baalovih proroka. Na kraju pušemo u šofar. Spominje se nekoliko razloga za trubljenje u molitvi neila: ־Sjećanje na jubilejsku godinu (jovel), koja je počinjala zvukom šofara pri svršetku Jom kipura, kada su se zemljišta vraćala prvotnim vlasnicima, a robovi su oslobađani. Pronesite rog za trubljenje u sedmome mjesecu, desetoga dana, na Dan pomirbe pronesite rog svom svojom zemljom. I posvetite pedesetu godinu i proglasite oslobođenje u zemlji za sve njezine stanovnike, jovel će vam biti i svatko će se vratiti na svoje nasljedstvo i u svoju obitelj.81 ־Trubljenjem se objavljuje da je post završio i da se smije jesti.
Kraj Jom kipura - מוצאי יום הכפורים Nakon neile molimo arvit kao na kraju šabata. Zatim činimo havdalu nad vinom i nad svijećom koja gori od prije Jom kipura. Nad mirisima blagoslivljemo samo ako je Jom kipur bio na šabat. Zatim jedemo obilatu večeru, jedemo, pijemo i veselimo se82, jer, kako kaže midraš83, na kraju Jom kipura čuje se jeka s neba: Hajde jedi svoj kruh u veselju i pij s radošću u srcu svoje vino, jer je Bog već zadovoljan tvojim činom.84 Neki već ove noći počinju graditi suku za blagdan Sukot, kako bi počeli ispunjavati tu micvu85, jer je rečeno: Ići će iz pobjede u pobjedu86.
Tko je dužan postiti na Jom kipur, a tko nije? Bolesniku koji je u životnoj opasnosti zabranjeno je postiti (ako posti, pogoršalo bi mu se stanje). To je zabrana iz Tore: I ispunjavajte moje so IKr 18,39 81• Lev 25,9-10 82 KŠA 133,29 83. Kohelet raba 9 84 Prop 9,7 85 - KŠA 133,30 86 - Ps 84,8
80
Tišre
J o m Kipur
zakone i odredbe koje će čovjek ispunjavati i živjeti prema njima. Ja sam Vječni.87 Rabini su protumačili: I živjeti prema njima, a ne umrijeti zbog njih, zbog micva.8s Također je rečeno: I jako čuvajte svoje duše.89 Dužni smo paziti na svoje zdravlje i onaj tko to ne čini, šteti mu i dovodi sebe u opasnost, a time griješi90. O takvome je napisano: Ali vašu krv od vaših ću duša tražiti.91 Zato bolesnik mora jesti, a to mu se računa kao da je ispunio Božju zapovijed, zbog važnosti micve brige o životu. Ovo vrijedi i za trudnicu. Jasno je da je djeci zabranjeno postiti, a roditelji se za to moraju pobrinuti. Neki običavaju da djeca poste samo navečer, ili da jedu sat kasnije od uobičajenoga, kako bi osjetila nešto od značenja toga dana. Muškarci od uzrasta trinaest godina i jedan dan, a žene od uzrasta dvanaest godina i jedan dan, dužni su ispunjavati Božje zapovijedi, te u toj dobi počinju postiti.
Jomkipurska molitva, drvorez Njemačka, 16. st. 8
•לLev 18,5 88. BT Joma 85b, Sanhedrin 94a; MT Hilhot šabat 2,3 89• Pnz 4,15 9 O. BT Bava kama 91b; KŠA 92,1 9 1 Post 9,5
81
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Sukot חג הסוכות ״ Blagdan koliba (sjenica) Kad prođu Strašni dani, dani suda, navečer četvrtoga dana nakon Jom kipura stižemo do veselih blagdanskih dana. Sukot počinje petnaestog tišrea. U Izraelu blagdan traje sedam dana, a u dijaspori osam.
Izvor Izvor za Sukot nalazimo u Tori: ... Petnaestog dana ovog sedmog mjeseca Blagdan je koliba, Vječnome sedam dana. Prvog dana je sveti proglas, ne obavljajte nikakav rad. Sedam dana prinosite paljenicu Vječnome, sabor je, ne obavljajte nikakav rad.92 Blagdan koliba učini si sedam dana, kad sakupiš s gumna i iz badnja. I veseli se na svoj blagdan, ti i tvoj sin i tvoja kći i tvoj sluga i tvoja sluškinja i levit i pridošlica i siroče i udovica koji su u tvojim vratima. Sedam dana slavi blagdan Vječnoga svog Boga, na mjestu koje će izabrati Vječni, jer će te Vječni blagosloviti u svom tvom urodu i svim djelima ruku, samo budi veseo.93
Nazivi blagdana 1. Hag hasukot, Blagdan koliba ־naziva se prema kolibama koje moramo graditi prisjećajući se onih u kojima su živjeli Židovi pri izlasku iz Egipta, kao što piše: U kolibama sjedite sedam dana, svi Židovi sjedit će u kolibama. Kako bi znali vaši naraštaji da sam u kolibe smjestio sinove Izraelove kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, Ja, Vječni Bog vaš.94 92
• Lev 23,33-35 - Pnz 16,13-15 94 - Lev 23,42-43
93
82
Tišre
Sukot
2. Blagdan berbe ־ חג האסיףjer pada u sezonu sakupljanja uroda s polja, kao što piše: Ali petnaestoga dana sedmoga mjeseca, kad sakupite urod zemlje, slavite blagdan Vječnoga sedam dana; prvoga dana je odmor i sedmoga dana je odmori 3. Blagdan veselja חג השמחה- jer Sukot je osobito veseo blagdan. Tora je tri puta izričito zapovjedila da se veselimo na ovaj blagdan: ... i veselite se pred Vječnim Bogom svojim...961 veseli se na svoj blagdan...9 י... i budi samo veseo98. Zato u blagdanskoj molitvi ovaj blagdan nazivamo ־ זמן שמחתנוdobom našeg veselja. Radost izražavamo jedenjem mesa, pijenjem vina, učenjem Tore i ispunjavanjem Božje zapovijedi za vrijeme blagdana. Sukot je jedan od triju hodočasnih blagdana (Pesah, Šavuot i Sukot), koji se zajedno nazivaju שלוש רגליםšaloš regalim, jer je Tora zapovjedila: Tri puta (hebr.: šaloš regalim) u godini slavi moj blagdan..."Riječ regel (noga) ovdje znači put, tako je Tora zapovjedila svakom Židovu da na ta tri blagdana hodočasti u Jeruzalem: Tri puta (hebr. שלוש פעמים šaloš peamim) u godini neka se svako tvoje muško pokaže pred licem Vječnoga na mjestu koje će izabrati: na Blagdan neukvasamih kruhova, na Blagdan tjedana i na Blagdan koliba, i neka se ne pokaže preda mnom praznih ruku.100
Suka (koliba, sjenica)סוכה ־ Osnovna micva Sukota je sjedenje u suki (kolibi, sjenici), pa je zbog njezina značaja i blagdan prema njoj nazvan. Zašto sjedimo u suki? Tora nam razlaže: ... u kolibe sam smjestio sinove Izraelove kad sam ih izveo iz zemlje egipatske 101 U Talmudu102 rabini raspravljaju o tome o kakvim se sukama radi: Rabi Akiva kaže da su naši preci u pustinji imali suke koje su privremene građevine, kakve grade putnici pustinjom. Rabi Eliezer smatra da su suke "oblaci slave", jer je Bog za cijelog boravka u 95.
Lev 23,39 Lev 23,40 97. Pnz 16,14 98. Pnz 16,15 99. Izl 23,14 100. Pnz 16,16 101. Lev 23,43 102. BT Suka 11b 96.
83
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
pustinji s četiriju strana i povrh okružio židovski narod oblacima. Ti oblaci branili su ih tijekom četrdeset godina od neprijatelja i pustinjskih uvjeta. Na Sukot prisjećamo se povjerenja naših predaka koje su iskazali Bogu dok ih je tijekom četrdeset godina vodio pustinjom, kako bi ih doveo do "zemlje kojom teče med i mlijeko", Svete zemlje.
Doba proslave Sukota Židovi su u kolibama počeli živjeti odmah nakon izlaska iz Egipta, dakle u mjesecu nišanu. Zašto onda slavimo Sukot u tišreu, sedam mjeseci kasnije? Naši učenjaci u midrašu103 razjašnjavaju da je nišan proljetni mjesec vrlo ugodnog vremena. Oni koji bi se tada nastanili u kolibama, ne bi shvatili težinu dogadaja, koji naglašava povjerenje u Boga. Zato je blagdan odreden za tišre, kada počinje zimski dio godine i ponekad pada kiša. Izlazeći u suke ističemo svoje povjerenje u Boga čak i za neugodna vremena. Ako pada kiša ne moramo jesti u suki, nego smijemo jesti u kući, ali u svakom slučaju izlazimo iz sigurnosti kuće pune raznih dobara u privremeni dom. To govori o biti našeg postojanja na ovome svijetu, koji je također privremen, za razliku od budućega svijeta, koji je vječan, i koji je krajnji cilj. Jedino što ćemo tamo ponijeti sa sobom onamo jesu ispunjene Božje zapovijedi i dobra djela, koji predstavljaju duhovnost u ovom materijalnom svijetu. Filon Aleksandrijski104 piše da suka treba dati društvenu pouku. Čovjek se u dobrim danima treba sjetiti loših dana, a u doba mira opasnosti rata. Boravak u suki poučava Umijeću zadovoljavanja manjim i skromnosti.
Drugi blagdanski dan u dijaspori יום טוב שני של גלויות ־ Sve blagdane spomenute u Tori u dijaspori slavimo jedan dan duže, osim Roš hašane, koju i u Izraelu i u d i j a s p o r i 1 0 5 slavimo dva dana. Prvi i posijednji dan Pesaha, dan Šavuota, prvi dan Sukota i dan Šemini acereta pet su blagdanskih dana u Izraelu. U dijaspori dodajemo svakome po još jedan, pa u dijaspori ima deset blagdanskih dana ( יום טובjom tov, u množini: ימים טוביםjamim tovim). Prvi dan blagdana je jom tov i zapovjeđen je u Tori, dok se drugi dan, kojega dodajemo u dijaspori, zove jom tov šeni šel 103
- Jalkut Šimoni emor 653 104• Filon, O zakonima 2,208 105. Vid! u poglavlju Roš hašana, str. 56.
84
Tišre
Sukot
galujot - drugi blagdanski dan u dijaspori. Njega su odredili rabini, zbog načina na koji je u starini proglašavan početni dan sljedećega mjeseca, dan mladoga Mjeseca, kada bi se čekali svjedoci koji su ga ugledali na nebu. Bet din (sud) bi ih saslušao i objavio početak novoga mjeseca, a zatim bi poslao glasnike u dijasporu, kako bi i tamo saznali da je počeo novi mjesec, jer se prema tome odredivalo kada treba slaviti blagdane. Bilo je, međutim, udaljenih mjesta do kojih glasnici suda iz Jeruzalema nisu stizali. Stoga bi se blagdan u udaljenim mjestima slavio dva dana106, zbog nesigurnosti je li Bet din proglasio da je prethodni mjesec imao 29 ili 30 dana. No Jom kipur slavili su samo jedan dan i u dijaspori, zbog pikuah nefeš (životne ugroženosti) ako bi postili duže od jednog dana. Iako je proglašavanje mjeseca na temelju svjedočenja napušteno, jer imamo kalendar kojeg je uredio Hilel sa svojim bet dinom, ostao je u dijaspori do naših dana običaj slavljenja blagdana jedan dan duže, kao rabinski propis i običaj židovskih zajednica. Taj običaj ima snagu kao da je propis iz Tore, jer je u njoj rabinima dan autoritet: ...ne skreni od onog što će ti reći, ni desno ni lijevo.107 U Talmudu su rekli naši rabini: Iako su vam napisali red blagdana, ne promijenite običaj svojih očeva108. Rambam je donio propis: Drugoga blagdanskog dana, iako je drugi dan propis koji su odredili rabini (miderabanan), zabranjeno je sve što i prvoga, te izopćavamo svakoga tko krši drugi blagdanski dan... 109
Blagdanski dan (jom tov) יום טוב i polublagdan (hol hamoed) חול המועד S obzirom da u dijaspori hodočasni blagdani traju jedan dan dulje, neki od dana koji su u Izraelu polublagdanski, u dijaspori su blagdanski, te je u dijaspori ukupno deset blagdanskih dana (po jedan dodatni dan nakon prvog i posljednjeg dana Pesaha i Sukota, te nakon jednodnevnog blagdana Šavuota). Dani polublagdana nisu poput blagdanskih, ali izbjegavaju se neke djelatnosti. Blagdanski propisi su jednaki kao propisi za šabat, osim u dvije glavne razlike kada blagdan pada na tjedni radni dan: 106. Vidi i MT Hilhot kiduš hahodeš 3,11 107. Pnz 17,11 108. JT Eruvin 26b 3,9; BT Beča 4b 109. MT Hilhot jom tov 1,22
85
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
1. Smije se kuhati jelo za potrebe blagdana, ali samo ako se vatru prenese s vatre zapaljene prije blagdana upravo za ovu svrhu. 2. Smije se prenositi predmete s mjesta na mjesto izvan doma. Dani između prvog blagdanskog dana (u dijaspori prva dva) i posijednjeg (u dijaspori dva posljednja) zovu se polublagdan, hol hamoed, što znači svjetovni dani (hol) blagdana (moed). Dopušteno je raditi gotovo sve, a ograničenja i odredbe su: 1. Zabranjeno je raditi za zaradu, osim ako bi nerad doveo do velikog gubitka 2. Zabranjeno je prati rublje, kako se ne bi umanjivalo radost blagdana 3. Ne održavaju se vjenčanja, kako se ne bi miješale dvije radosti, jer radost se smije samo uvećavati: radost blagdana zasebno, a radost vjenčanja zasebno 4. Treba obilježiti blagdan ukusnim jelom i lijepom odjećom 5. Molitve su kao na radni dan, uz ove razlike: u šerrione esre govorimo jaale vejavo i spominjemo blagdan; molimo bez tefilina, iako ima aškenskih zajednica koje vezuju tefilin; čitamo Toru i molimo musaf svakog jutra. Polublagdan treba slaviti kako su rekli rabini u Mišni: Rekao je rabi Elazar Hamodai*: ...tko ne poštuje blagdane ... i tko drugoga u javnosti pos~ ramljuje, iako je učen u Tori i čini dobra djela, nema mu mjesta u budućem svijetu.110 Rav Šešet je rekao u ime rabi Elazara ben Azarje: tko ne poštuje blagdane, kao da služi idolima.111
Kako pravilno graditi suku? Osnovna pravila kako graditi pravilnu (košer) suku su vrlo važna, jer ne ispunjavamo bilo kakvom sukom zapovijed građenja suke na Sukot: samo ako ona odgovara propisima o košer suki, onaj koji ju je izgradio ispunjava micvu. Pri gradnji mora se paziti na sljedeće: 1. Suka mora biti pod nebeskim svodom, a ne pod krovom zgrade, balkonom ili krošnjom drveta 2. Prvo se mora u potpunosti izgraditi zidove, a tek tada krov 3. Suka mora imati najmanje tri zida112 od bilo kojeg materijala113 110
BT Sanhedrin 99a ; MT Hilhot tešuva 3,14 111• BT Pesahim 118a 112. MT Hilhot šofar vesuka velulav 4,2 113. MT Hilhot šofar vesuka velulav 4,16
86
Tišre
Sukot
4. Suka ne smije biti viša od deset metara114 5. Krov mora biti od granja i ne smije dodirivati zemlju115 6. Veći dio suke mora biti pokriven, kako bi pružala hlad116; ali ne gustim granjem, jer se kroz krov iz suke moraju moći vidjeti zvijezde117 7. Običaj je suku ukrasiti raznobojnim ukrasima, zidnim tepisima, crtežima i slikama svetih gradova Jeruzalema, Safeda, Hebrona i Tiberijasa, te objesiti u suki sedam biljaka Zemlje Izraelove, radi ukrašavanja, jer pravilo je da Božju zapovijed valja izvršiti na lijep način. Rabini su rekli: Doneseno je u berajti: 'To je moj Bog i ja ću ga slaviti. (Izl 15,2)... učini sebe lijepim pred Njim u ispunjavanju micva. Učini da pred njim bude lijepa suka i lijepi lulav i lijepi šofar i lijepi cicit i lijepa knjiga Tore i u njoj, radi Imena Njegovog, pisano lijepom tintom, lijepim perom majstora pisara i vezano lijepim vrpcama.118 No odredena je i granica do koje je dopušteno utrošiti za uljepšavanje ispunjavanja micve, a to je do trećine više od uobičajene cijene119. Ukrašavanje suke dobilo je polet razvojem židovske umjetnosti, kada su židovski umjetnici spoznali mjesto Tore, obrednih predmeta, židovskih blagdana, micva, molitve i sinagoge.
Tko je obvezan sjediti u suki? Obvezni su na sjedenje u suki samo muškarci120, jer se ova micva ispunjava u točno odredeno vrijeme, a žene su prema pravilu oslobođene takvih Božjih zapovijedi. Ipak je običaj da žene jedu u suki, koliko im je moguće. Bolesnik kojemu bi sjedenje u suki pričinjavalo neugodu, naravno je oslobođen121, a i svi drugi ako pada kiša, jer vlaga može pokvariti jelo i biti štetna za zdravlje. Rambam piše o obvezama koje se moraju ispuniti u suki: ... jesti i piti i stanovati u suki, svih sedam dana, danju i noću, kao što stanuje u svojoj kući ostalih dana u godini. Svih sedam dana čini svoju kuću privremenim [prebivalištem], a suku trajnim... Kako? Lijepo posude i ugodne 114
- BT Eruvin 3a; MT Hilhot šofar vesuka velulav 4,1 MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,1 116 BT Suka 7b; MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,19; KŠA 134,5 117 - MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,21 11 *•BT Šabat 133b, Suka 11b 119 BT Bava kama 9a 120. MT Hilhot šofar vesuka velulav 6,1 115
121
Ibid, halahe 2 i 10
87
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
ležajeve [upotrebljavaj] u suki... svjetiljka je u suki122 Obvezni smo jesti sve svoje obroke u suki. Kruh tih dana ne smijemo jesti izvan suke, ali kolače i voće možemo. Prve večeri moramo sve jesti u suki, no ostalih dana nema te obveze, pa voće i povrće možemo jesti izvan suke123. Velika je micva (bogougodno djelo) spavati u suki noću, jer time pokažujemo da doista stanujemo u suki. Ako netko ne moli u sinagogi, nego kod kuće, bolje je da to učini u suki, nego u kući.
Paljenje svijeća za Sukot Pri paljenju blagdanskih svijeća blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ>ך ה ע ו ל ם * ש ר ק ד ^ נ ו ב מ ל ו ת י ו וצונו ל ה ד ל י ק • ״ ש ל ש ב ת ו״( של י ו ם טוב: נ ר ) ב ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat se dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV. Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (na šabat se dodaje: šabat i) blagdan. Nakon toga govori se blagoslov "šehehejanu"- ב ר פ ת ״ ש ה ח י נ ו ״ Ako je suka izložena vjetru, ne ostavljamo svijeće u njoj, kako se ne bi ugasile. Netko drugi, a ne žena koja je paljenjem primila blagdan, prenijet će ih u kuću. Može se blagdanske svijeće zapaliti i u kući, a ne u suki.
Kiduš za Sukot Prve blagdanske noći, a u dijaspori i druge, molimo stojeći kiduš, koji sadrži četiri blagoslova: 1. za vino 2. za svetost blagdana Sukota: ... koji posvećuje (na šabat se dodaje: šabat) Izrael i blagdane 3. za sjedenje u suki: ...koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da sjedimo u suki. Ovaj blagoslov govorimo svakog blagdanskog dana, prije obroka koji uzimamo u suki124. 122
־Ibid, halaha 5 - Ibid. halaha7 12 4. Ibid, halaha 12 123
88
Tišre
Sukot
4. blagoslov "šehehejanu", kao za sve što činimo prvi put u godini (u ovom slučaju prvi kiduš blagdana i prve svijeće blagdana).
Ušpizin אושפיזין ־ Ušpizin je aramejska riječ koja znači gosti. U Žoharu piše da Židove svake godine kada ulaze u suke pohađaju sveti gosti i blagoslivlju ih u sukama. Ušpizin su sedam "vjernih pastira" židovskog naroda, praoci naroda, koji silaze iz Edenskog vrta u naše kolibe. To su Abraham, Izak, Jakov, Josip, Mojsije, Aron i David. Svaki dan blagdana posvećen je jednome od njih. Sefardski je običaj u suki zapaliti svijeću u njihovu čast i postaviti stolac prekriven bijelim stolnjakom, na koji se polažu svete knjige (Tora, Žohar). Nazivamo ga "stolac za ušpizin" כסא של אושפיזין. Ušpizin su se selili iz izbjeglištva u izbjeglištvo, dok se nakon mnogo lutanja i trpnje nisu skrasili: Abraham je iz Ura Kaldejskog otišao u Haran, a otuda u Kanaan, te opet u Haran, zatim u Egipat, i dalje; Izak je otišao k Filistejcima; Jakov je pobjegao u Sede Aram, a kasnije otišao u Egipat zajedno s cijelom obitelji; Josip je prodan u roblje i odveden u Egipat: Mojsije je bježao u Midjan i kasnije zajedno s Aronom putovao pustinjom četrdeset godina, a nije dospio do obećane zemlje; David je bio ratnik, skrivao se u pustinji pred Šaulom, Gatom, Moavom... Bog ih je sve toliko uzdigao da bi svojim svjetlom i blagoslovom mogli utjecati na svijet. Danas Židovi, potomci tih vjernih pastira, sele iz svojih domova u kolibe i posvećuju ime Vječnoga u svijetu, kao što su to činili očevi njihovih očeva, vjerni pastiri. Bogougodno je djelo pozivati ušpizin - goste od krvi i mesa, pogotovo siromašne, kako bi jeli s nama u suki. Tako se u suki nađu gosti odozdol (između nas) i gosti odozgor (s Neba).
Simhat bet hašoeva (Radost na crpilištu)שמחת בית השואבה ־ Tijekom cijele godine u starini su uz svaku hramsku žrtvu izlijevali na žrtvenik vino, osim tijekom sedam dana Sukota, kada bi na jutarnju žrtvu125 lijevali i vodu. Lijevanje vode objašnjeno je u Talmudu: Zašto je rekla Tora: lijevajte vodu na blagdan [Sukot]? Rekao je sveti, blagoslovljen neka je: 'Lijevajte preda mnom vodu na blagdan, kako bi vam kiše donijele blagoslov.126 יU dane Sukota dosuđuje se cijelome svijetu voda, određuje se hoće li godina biti kišna ili sušna, a presuda se pečati. 125
- Br 29 126. BT ROŠ hašana 16a
89
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Za kišnu godinu molilo se na Sukot u velikoj veseloj povorci, koju opisuje Talmud127. Na izvoru Šiloah sudionici bi crpili vodu za žrtvenik. Zatim su se vraćali na Hramsko brdo, u Hram, kako bi tu vodu polili po žrtveniku. Taj obred, put od Hrama do izvora Šiloah, crpljenje vode i povratak u Hram naziva se Simhat bet hašoeva (Radost na crpilištu). Veselje je bilo toliko da su rabini govorili: Tko nije doživio Simhat bet hašoeva, nije uopće doživio radost128, te: 'U Jeruzalemu nije bilo dvorišta u kojem nije zapaljen plamen za crpilište.'129 Talmud opisuje kako je cijeli narod sudjelovao u veselju: koheni, leviti, Izrael (ostali Židovi) ... starci, veliko mnoštvo muškaraca, žena i djece130. Koheni sviraju trube, šofare i frule. Mladi koheni svijetle buktinjama, bacaju ih uvis i hvataju drugom rukom. Leviti pjevaju i sviraju na kinorima i nevelima (žičana glazbala) i drugim glazbalima. Pravednici i starci plešu i pjevaju i hvale ime Vječnoga, dok sav narod stoji uokolo, promatra i pjeva. Talmud tako opisuje sreću pravednika, uzora svoga naraštaja, na Simhat bet hašoeva. Tako je opisan i raban Šimon ben GamlieP, skraćeno zvani Rašbag: Pripovijedali su o rabanu Šimonu ben Gamlielu: Kada je bio radostan na Simhat bet hašoeva podizao bi osam buktinja, prebacujući ih iz ruke u ruku, a niti jedna se ne bi sudarila s drugom. A kada je padao ničice, oslanjao bi se palcima na zemlju i ispružio se na njoj i ljubio je, a zatim bi se ispravio, što nitko drugi ne može učiniti.131 Sve je to trajalo dan i noć, uz bučnu pjesmu i ples, jake zvuke kinora, nevela, trublja, šofara i frula. Rambam opisuje taj dan: Iako je micva veseliti se na sve blagdane, na Sukot je u Hramu bilo iznimno veselje, kako je rečeno: 7 veselite se pred Vječnim, svojim Bogom, sedam dana.9 (Lev 23,40). Kako su to činili? Na predvečerje prvog dana odvojili bi u Hramu mjesto za žene, gore, i za muškarce, dolje, kako se ne bi pomiješali. Počeli bi se veseliti na kraju dana, a tako i svakog polublagdanskog dana, počinju nakon svakodnevne žrtve u predvečerje i vesele se cijeloga dana i noći. Kakvo je to bilo veselje? Frula svira i sviraju u kinor i nevele i u cimbala, svatko u glazbalo koje znade svirati, a tko znade pjevati, pjeva, pa plešu i plješću i udaraju u bubnjeve i skaču i vrte se ukrug, svatko kako zna, i recitiraju pjesme i himne... 127
129 ־ 130 128
131
90
BT Suka 48a M Suka 5,1 BT Suka 51a Ibid. BT Suka 53a
Tišre
Sukot
Micva je uvećavati tu radost Nije to činio običan narod i bilo tko želi, već velikani i mudraci Izraela i predsjedatelji učilišta i Sanhedrina i pobožni i starci i ljudi od djela, oni su plesali i skakali i svirali i uveseljavali u Hramu u doba Sukota, a sav narod, muškarci i žene, dolazili bi ih gledati i slušati.132 Izvor Šiloah na kojemu su crpili vodu bio je i mjesto pomazivanja133izraelskih kraljeva iz Davidove dinastije. U Jeruzalemskom Talmudu piše da je prorok Jona za vrijeme Simhat bet hašoeva imao viziju, toliko je nadahnuća pružalo veselje toga dana. Danas Simhat bet hašoeva na polublagdan Sukota slavimo pjesmom, plesovima, koncertima, jelom i pićem i svečanim skupovima u Jeruzalemu.
Arbaa minim - Četiri vrste ארבעה מינים ־ Važna micva za Sukot je i ona o arbaa minim.
Izvor zapovijedi Uzmite prvoga dana plod citrusa, palmino lišće, po granu krošnjatog drveta i riječne vrbe i veselite se pred Vječnim, vašim Bogom, tijekom sedam dana134.
Arbaa minim i usmena Tora Arbaa minim su pravi primjer za neraskidivost veze između pisane i usmene Tore. Bez predaje s oca na sina ne bismo točno znali što su arbaa minim. Koji je to citrus? U porodici citrusa ima više vrsta, poput naranče, limuna, i drugih. Isto je i s drugim trima vrstama bilja u arbaa minim. Prema predaji usmene Tore135 'palmino lišće' odnosi se na lulav ( לולבnerazvijeni palmin list), 'plod citrusa' na etrog ( אתרוגlimeta), 'grana krošnjatog drveta' je grana biljke hadas ( הדסmirta), a 'riječne vrbe' su biljka arava ( ערבהvrba). Micva o arbaa minim nalaže da etrog bude jedan, lulav jedan, hadasim (grančice mirte) tri, a aravot (vrbine grane) dvije136. To je također dio tradicije "halahe Mojsiju na Sinaju" i nije izričito navedeno u pisanoj Tori. 132. MT Hilhot šofar vesuka velulav 8, 12-14 133
- Kralja se proglašavalo činom pomazivanja uljem po glavi. U doba proroka to je činio prorok (primjerice, Samuel je pomazao Šaula i Davida). 134 - Lev 23,40 135. MT Hilhot šofar vesuka velulav 7, 1-3 136. MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,7
91
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Ispravnost arbaa minim Ispravnost (kašrut) četiriju vrsta mora se nadzirati. Etrog, plod citrusa koji sliči limunu, mora biti posebno lijep primjerak, zelen ili žut, bez crnih mrlja, bez mana i neoštećen, jajolik, a ne okrugao, a peteljka mu mora biti neoštećena. Lulav, mladi palmin list prije nego se otvorio, mora biti čvrst, ravan i nerazvijen svom duljinom137. Hadasim, grančice mirte, potječu s mirisnog ukrasnog grma sjajnozelenih listova. Duljina grančica mora biti najmanje 30 centimetara. Najcjenjeniji hadas naziva se trostrukim (mešulaš), jer po tri listića izlaze na jednome mjestu. Aravot su grane s drveta koje raste na obalama rijeka, tankih i mekanih listova. Listovi vrbe moraju biti neoštećeni, uski i izduženi, a stabljika crvenkasta138.
Podizanje arbaa minim Četirima vrstama mašemo prema četiri strane svijeta, gore i dolje, simbolizirajući kraljevanje Boga nad svim stranama svijeta, ׳nad nebom i zemljom. To se mahanje naziva netila (hebr.: podizanje), a micva se naziva micvat netilat lulav - micva podizanja lulava, budući da je lulav najvidljiviji od četiriju vrsta. Hadasim i aravot pričvršćeni su za lulav, hadasim sdesna, a aravot slijeva. Lulav držimo desnom rukom, a etrog lijevom, tako da peteljka bude okrenuta nadolje. Dok držimo arbaa minim, blagoslivljemo: ברוך א ת ה יי א ל ה י כ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו על .נ ט י ל ת לולב BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL NETILAT LULAV Blagoslovljen si Ti, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da podignemo lulav. Prvoga dana govorimo i blagoslov "šehehejanu" Ovo "podizanje" činimo krajem jutarnje molitve, za čitanja Halela. Dok je postojao Hram, arbaa minim se tijekom sedam dana podizalo u Hramu, dok se u ostalim mjestima to činilo samo prvoga dana. Nakon rušenja Hrama, odredio je rabi Johanan ben Zakaj* da će micva o podizanju lulava posvuda vrijediti sedam dana, kako se ne bi zaboravila zapovijed o podizanju u Hramu tijekom sedam dana139. Na šabat koji 137. MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,8 138 139
92
- Ibid, halaha 3 - BT Roš hašana 30a
Tišre
Sukot
padne tijekom Sukota ne podižemo arbaa minim, iz istoga razloga zbog kojega ne pušemo u šofar, ako Roš hašana padne na šabat140.
Židovski narod i arbaa minim Zapovijed o četiri vrste bilja ističe jedinstvo i unapređivanje meduljudskih odnosa u narodu. Zapovjeđeno nam je da podignemo četiri različite biljke, koje predstavljaju različite kvalitete u biljnome svijetu: 1. etrog (plod citrusa) se odlikuje i okusom i mirisom 2. lulav je s palminog drveta, koje se odlikuje okusom (plod datulje), ali ne i mirisom 3. hadas (mirta) se odlikuje mirisom, ali ne okusom 4. arava (vrba) se ne odlikuje ni mirisom, ni okusom Naši rabini poučili su nas u midrašu141 da svaka od četiriju vrsta predstavlja po jednu skupinu u židovskome narodu. Prva se odlikuje dobrim mirisom učenja Tore i dobrim okusom ispunjavanja Božjih zapovijedi i dobrih djela, a predstavljena je etrogom. Druga su ljudi koji nisu mnogo učili Toru, no djela su im dobra, djela dobrog okusa: oni su predstavljeni lulavom. Treća su skupina ljudi koji mnogo uče Toru, ali ne ispunjavaju njezine odredbe: oni su predstavljeni hadasom, koja je dobra mirisa, ali bez okusa. Četvrta su skupina oni koji niti uče, niti čine dobra djela, te nemaju ni mirisa ni okusa, poput lišća vrbe. Na blagdan Sukot držimo četiri toliko različite vrste bilja zajedno da bismo predstavili jedinstvo židovskog naroda, koje je izrečeno poznatim pravilom: Svi Židovi odgovorni su jedan za drugoga -142.כל ישראל ערבין זהבזה Židovski narod nije monolitan, već je sastavljen od intelektualno, vjerski i etički različitih slojeva. Te razlike, dakako, stvaraju suprotnosti i rascjepe, ali oni nisu nepremostivi, zbog našeg zajedničkog nazivnika, a taj je da smo Židovi. Razlike su umjetne, jedinstvo je stvarno. Usprkos mnogim različitostima i suprotnostima, narod se mora sjećati svoga svetog izvora i zajedničkog porijekla i živjeti u svjetlu tih činjenica.
Molitve za Sukot Molitve za Sukot jednake su onima za prva dva hodočasna blagdana, Pesah i Šavuot, samo se na odgovarajućim mjestima spominje Sukot. 140. Vid! u potpoglavlju Šofar, str. 6 2 . 141
- Midraš Tanhuma Emor 17 BT Sanhedrin 27b; MT Hilhot Šavuot 11,16
142
93
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Svih sedam dana Sukota čitamo cijeli Halel. Molitva Hošana הושענאje specifična za Sukot. Govori ju se na kraju šahrita, nakon Halela, a neki ju mole nakon musafa. Izvor naziva joj je u aramejskome jeziku, a znači šum njihanja lulava ili nekog drugog drveta. O tome govori i stih: .../svo drveće u polju pljeskat će...143 šumjet će granjem 144. Pri ovoj molitvi otvaramo aron hakodeš, vadimo knjigu Tore i s njom punim krugom obilazimo tevu odnosno bimu (stol s kojeg se čita Tora). Predmolitelj s Torom predvodi, a svi ostali ga slijede, jedan iza drugoga, noseći lulave, etroge, grane hadase i arave. Povorka podsjeća na obilaske žrtvenika u nekadašnjem Hramu. Za svaki dan postoje pjesme koje pjevaju o tome danu.
Čitanje Tore Prvoga dana Sukota vadimo dvije knjige Tore. Iz prve čitamo iz paraše Emor145, o židovskim blagdanima, medu kojima i o Sukotu i o njegovim zapovijedima. Ako Sukot pada na radni dan, čitamo petorici, a ako je na šabat, sedmorici, kao na svaki šabat. Iz druge knjige čita se maftiru o žrtvama za Sukot146. Haftara govori o Sukotu u Mesijino doba147. U dijaspori, drugoga dana Sukota ponovno čitamo oba odsječka iz Tore. Haftara je razlučita148, opisuje svečanosti koje je priredio kralj Salamon kada je na Sukot unio kovčeg Saveza u Hram koji je sagradio. Na polublagdanske dane čitamo svakoga dana o žtrvama za taj dan koje su prinosili u Hramu. Sva su ta čitanja u odsječku Pinhas149. Četvoricu se poziva pred Toru.
Hakhei הקהל ־ I Mojsije im zapovjedi govoreći: Nakon sedam godina, na otpusnu godinu, na blagdan Sukot, kad se sav Izrael dođe pokazati pred licem Vječnoga, tvog Boga, na mjestu koje će On izabrati, čitaj ovaj Nauk svom Izraelu, neka ga sluša. Sakupi narod, muškarce, žene i djecu, i pridošlicu koji je pod tvojim krovom, kako bi slušali i kako bi naučili i bojali se Vječnoga, svog Boga, i pazili da izvršavaju sve riječi ovog Nauka.150 14
3• Iz 55,12 - Targum (prijevod) Jonatana ben Uziela 145 Lev 23 146 - Br 29,12 147 - Zah 14 148 - IKr 8,2 149. Br 29,1 150 Pnz 31,10-12; vidi i MT Hilhot hagiga 3,1 144
94
Tišre
Sukot
Na Sukot nakon svake otpusne godine (prve godine nakon ciklusa od sedam godina) dolazio je sav narod u Jeruzalem, uključujući i žene i djecu, skupljajući se, jer kralj ni tada čitao cijelome narodu iz knjige Ponovljenog zakona. Ova nam micva ilustrira značenje izraelskog kralja, koji je bio duhovni voda i simbol blizine Bogu, kao primjerice kralj David. I žene su imale obvezu ispunjavanja ove Božje zapovijedi, iako su oslobođene hodočašća u Jeruzalem na tri hodočasna blagdana.
Hošana raba הושענא רבה ־ Hošana raba je sedmi i posljednji polublagdanski dan Sukota i posljednji dan na koji se podižu arbaa minim. U Izraelu je to istodobno i posljednji dan kada se jede u suki. U dijaspori jedemo u suki još i na Šemini aceret, ali ne blagoslivljemo za sjedenje u suki151. Hošana raba na aramejskome znači velika hošana, jer tada izgovaramo mnogo hošanof152, molitava hvale i slave Boga, više nego na bilo koji drugi dan Sukota. U nekim aškenaskim zajednicama običaj je obući se u bijelo, kao na Roš hašanu i Jom kipur.
Izvor za dan Rambam kaže da je to halaha Mojsiju sa Sinaja, koja se prenosila s oca na sina153. Dok je postojao Hram, svaki dan bi jedanput s lulavima u rukama obišli žrtvenik, govoreći: O, Vječni, spasi! O, Vječni, spasi/, a sedmoga dana (Hošana raba) obilazili bi žrtvenik sedam puta. Od rušenja Hrama, posvuda je običaj, u znak sjećanja na Hram, u sredinu sinagoge postaviti stalak, kojega se svakoga dana obilazi, kao što su obilazili žrtvenik.154
Sedam ophodnja ־ševa hakafot שבע הקפות ־ Na Hošana raba u jutarnjoj molitvi obilazimo oko bime, postolja za polaganje knjiga Tore pri čitanju u sinagogi, sedam puta čitajući hošanot, a ne samo jednom, kao na ostale dane. I u Hramu155 su na taj dan s arbaa minim obilazili žrtvenik sedam puta i molili: 'O, Vječni, spasi! O, Vječni, spas//156 U spomen na taj hramski običaj, obilazimo i danas sedam puta 151. MT Hilhot šofar vesuka velulav 6 , 1 3 152
154 155 156 153
KŠA 137,11 MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,20 MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,23; vidi i Mišna Suka 4,2 BT Suka 45a; Vajikra raba 30 Ps 118,25
95
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
oko bime u sinagogi157. Sedam obilazaka simbolizira i sedam ušpizin za Sukot, sedam vjernih pastira židovskog naroda. Sefardi prije svake ophodnje spominju ime onoga u čiju se čast obilazi. Rabini nam pripovijedaju o značenju Hošane rabe kao dara našem praocu Abrahamu. Hošana raba je dvadeset prvi dan mjeseca tišrea. Abraham je pripadao dvadeset prvome naraštaju od stvaranja svijeta (deset od Adama do Noe, deset od Noe do Abrahama). Abraham je u doba dvadeset prvoga naraštaja prvi svijetu donio vjeru u jednoga Boga, monoteizam. Zato je ovaj dan Abrahamu i njegovim potomcima darovan poput dodatne prigode za pomirbu uz Jom kipur. Otuda su došli i slični običaji na Jom kipur, poput odijevanja bijele odjeće, te duže molitve nego na druge dane. U Žoharu158 piše da se presuda za svakoga donosi na Hošanu rabu.
Udaranje vrbom ־hibut arava חבוט ערבה ־ Nakon sedam obilazaka uz nošenje arbaa minim :odlažemo ih i uzimamo u ruke pet povezanih grana vrbe. Molimo posebnu molitvu, a zatim pet puta udarimo svežnjem o pod. To je hibut arava, običaj koji su uveli posljednji proroci Hagaj, Zaharija i Malahija. Udaranje vrbom u kabali ima duboko mistično značenje, ali općenito mu je značenje simboliziranje obilja vode, jer vrba raste na obalama rijeka, a ovo je i doba kada molimo za kišu. Opis udaranja vrbom nalazimo u Mišni159. Prije udaraca molimo: Neka bude tvoja volja, Vječni Bože naš i Bože naših otaca, koji si izabrao dobre proroke i njihove dobre običaje, da prihvatiš u milosti i s voljom našu molitvu i naše obilaske i da se radi nas sjetiš zasluge sedmorice tvojih savršenih. Ukloni željeznu prepreku koja nas odavaja od Tebe i saslušaj naš jauk i popravi nam pečat (presudu na Jom kipur), ovjesi Zemlju o ništa i upečati nas u knjigu dobra života. Završavajući ovu molitvu nadamo se dobroj presudi.
Tikun lel Hošana raba ־Zbirka za noć Hošane rabe תיקון ליל הושענא רבה Nakon početka Hošane rabe, noću se sakupljamo u sinagogi i cijele noći160 učimo iz Tikuna koji sadrži Ponovljeni zakon i Psalme kralja Davida. 157
- MT Hilhot šofar vesuka velulav 7,23 - Žohar Šemot 142a 159 - M Suka 4,2 1 ^o. KŠA 138,1 158
96
Sukot
Tišre
Također učimo Toru, Mišnu i Talmud, svatko prema svojem običaju. Neki prije svitanja uranjaju u mikvu. Jedan od razloga za čitanje Tikuna i ostajanja budnim cijele noći jest taj što je to dan kralja Davida, koji je sedmi gost među ušpizin. Prema predaji, kralj David spavao bi samo malo početkom noći, zatim bi u ponoć ustajao i cijele noći proučavao Toru, uz pjesme i hvale Bogu. Zato čitamo i Psalme, knjigu kralja Davida. Kralj David budio se na jedinstven način, kao što opisuje Talmud: Rekao je rabi Šimon Hasida: Iznad Davidovog kreveta bio je obješen kinor. Kada bi stigla ponoć, zapuhao bi sjeverni vjetar i svirao na njemu. Odmah bi kralj David ustajao i bavio se Torom, dok se ne bi razdanilo.161 Kralj David, pripovijeda se u midrašu, predao se proučavanju Tore i svojim ponašanjem dao primjer čitavome židovskom narodu: Kinor bi iznad njega svirao, a kada bi David čuo njegov zvuk, ustajao bi i bavio se Torom. Kada bi Izrael čuo Davidov glas, dok se bavio Torom, rekli bi: Ako se kralj David bavi Torom, onda i mi moramo tim više, i odmah bi se bavili Torom.162 Kralj David poznat je kao pjesnik i kao svirač: I bi sutradan i Šaula obuze zao duh od Boga, i on luduje u kući, David svira rukom kao i drugih dana, a koplje je bilo u Šaulovoj ruci1631 bi Božji duh loš prema Šaulu i on je sjedio u kući s kopljem u ruci, a David sviraše rukom.164
Nabava Arbaat haminim za Sukot, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1662.
Zastava za Sukot i Simhat Toru Poljska, 19. st.
161. BT Sanhedrin 16a 162. Eha raba 2 163. lSam 18,10 164. lSam 19,9
97
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Šemini aceret - שכזיני עצרת i Simhat Tora שמחת תורה ״ U Izraelu 22. tišrea istodobno slavimo Šemini aceret i Simhat Toru, dok je u dijaspori 22. tišrea Šemini aceret, a 23. Simhat Tora, zbog drugoga blagdanskog dana u dijaspori.
Izvor za naziv Šemini aceret Osmoga (hašemini) dana skupštinu (aceret) ćete imati, ne činite nikakva rada.165 Sedam dana prinosite paljenicu Vječnome, osmoga (šemini) dana imat ćete sveti skup, pa prinesite paljenicu Vječnome, skupština (aceret) je, ne obavljajte nikakvoga rada.166 Šemini aceret je samostalni blagdan neposredno nakon Sukota. Zove se aceret jer zaustavlja (ocer) Sukot, kao što se u Mišni blagdan Šavuot naziva aceret, jer zaustavlja Pesah. Budući da je samostalan i zaseban blagdan, pri paljenju svijeća i kidušu molimo blagoslov šehehejanu. Blagoslov za svijeće za Šemini aceret: ק ד ^ נ ו ב מ צ ו ת י ו וצונו ל ה ד ל י ק
העולם
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו
. ״ ש ל ש ב ת ו״( של י ו ם טוב: נ ר ) * ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (ako je istodobno j šabat, dodajemo: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV Blagoslovljen si Ti, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo svijeću za (šabat i) blagdan. Slijedi blagoslov šehehejanu " ״ שהבינו 165. Br 29,35 166. Lev 23,36
98
Tišre
Šemini aceret i Simhat Tora
Hazkarat nešamot ־mazkir Nakon čitanja Tore, a prije musafa, spominju se imena preminulih i moli se za njih. Također se obećava dati i cedaku u njihov spomen. Vjernici u sinagogi spominju imena svojih najdražih i rođaka. Oni kojima su oba roditelja živi, izlaze iz sinagoge za vrijeme mazkira. Mazkir se govori upravo na ovaj veseli dan, kao što su i neki drugi dani s mazkirom, kako ne bismo u doba radosti zaboravili na najdraže, kako bismo se podsjetili na tugu i u vrijeme sreće, jer i sreća i tuga dolaze od Boga. Stoga blagoslivljemo za oboje.
Molitva za kišu ־tefilat hagešem תפילת הגשם ־ Na Šemini aceret prije musafa otvaramo aron hakodeš i čitamo molitvu za kišu, tefilat hagešem. U toj molitvi podsjećamo na zasluge Abrahama, Izaka, Jakova, Mojsija i Arona i dvanaest plemena. U ime njihovih zasluga molimo Boga da nam pošalje blagoslov kiše. Od dana Šemini acereta u molitvi amida, u drugome blagoslovu, govorimo: ־ משיב הרוח ומוריד הגשם koji šalje vjetar i kišu, umjesto מוריד הטל- koji šalje rosu, kao što govorimo u ljetnim mjesecima, počevši od Pesaha. To zovemo hazkarat gevurot gešamim - ־ הזכרת גבורות גשמיםspominjanje moći kiša, jer još ne molimo za kiše, već samo naglašavamo Božju moć davanja kiše. Spominjanje moći kiše trebalo bi početi već u Sukotu, blagdanu vode, no tada ne želimo spominjati kišu, jer sjedimo u sukama ־kolibama167, već to odgađamo do kraja sjedenja u njima.
"Pitanje" za kišu ־Šeelat gešamim שאילת גשמים ־ U Izraelu kiše spominjemo od Šemini acereta, no još ne "pitamo za njih", to jest ne molimo za njih. Molba za kiše počinje u Izraelu osmoga hešvana, više od dva tjedna nakon Šemini acereta, jer je to davalo dostatno vremena za povratak domovima prije razdoblja kiša Židovima koji su na Sukot hodočastili u Jeruzalem. Rabini Mišne su izračunali da im je toliko bilo potrebno da stignu do Eufrata, granice Babilona168. Do danas se to održava, iako nema Hrama niti hodočašća, kao sjećanje na hodočašća. Molba za kišu se govori u osmome blagoslovu amide, "blagoslovu za godine", u kojem se kaže: ותן טל ומטרveten tal umatar - i daj rosu i kišu, čime 167 168
- BT Taanit 2a; KŠA 19,1 - BT Taanit 10a; BT Bava mecia 28a
99
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
halahičkim rječnikom pitamo za kišu. U dijaspori, u kojoj ima više vode, pitanje za kišu počinje kasnije nego u Izraelu, šezdeset dana nakon tekufat tišre, jesenske ravnodnevice prema židovskome kalendaru. To je u gregorijanskome kalendaru peti prosinca, a ako je veljača te godine imala dvadeset devet dana, šestog prosinca.
Vrijednost kiša Kolika je ljubav koju nam Bog iskazuje svaki put kada šalje kišu i koliko mu moramo zahvaljivati za tu ljubav, koja nam se čini tako prirodnom i redovitom! Pogled u midraše naših rabina pokazuje da su je neizmjerno čijenili: Rekao je rabi Johanan: Tri ključa su u ruci Svetoga, neka je blagoslovljen, koji nisu dani u ruke poslanika. To su: ključ (hebr.: mafteah) kiša, ključ rođenja i ključ uskrsnuća. Ključ kiša, jer je napisano: 'Otvorit će (hebr.: jiftah) ti Vječni svoju riznicu dobra, nebo, da dade kišu tyojoj zemlji u njezino doba.' (Pnz 28,12) Ključ života (rođenja), jer je napisano: 'I sjeti se Bog Rahele i posluša je Bog i otvori (hebr.: jiftah) njezinu maternicu.' (Post 30,22) Ključ uskrsnuća, jer je napisano: 'I znajte da sam ja Vječni kad otvorim (hebr.: befithi) vaše grobove(Ez 37,13)169 Rabi Hija bar Aba je rekao: 'Uzvišenije je padanje kiša od uskrsnuća mrtvih, jer uskrsnuće mrtvih je za čovjeka, a padanje kiša i za čovjeka i za životinju, uskrsnuće mrtvih za Izrael, a padanje kiša i za Izrael i za narode.170 Jedan idolopoklonik upita rabi Jehošuu ben Korhu: 'Vi imate blagdane i mi imamo blagdane, kad ste vi veseli, mi nismo, a kad smo mi veseli, vi niste. Kada se i mi i vi veselimo? - Kad padaju kiše. - Zašto? Odgovorio mu je: 'Livade su nosile stoku i nizine se ogrnule rodom, kliču i pjevaju.' (Ps 65,14) I što piše zatim? 'Pjevajte Vječnome...7 Ne piše [pjevajte] koheni, leviti i Izrael, već 'Pjevajte Vječnome, sva zemlja.' (Ps 66, lp1 Rabi Johanan je rekao: 'Tri stvari je svijet dobio na dar. To su Tora, nebeska svjetla i kiše. Odakle Tora? Jer je pisano: 11 dade Mojsiju...' (Izl 32) Odakle nebeska svjetla? Jer je pisano: 'I postavi ih Bog na nebeski svod...' (Post 1) Odakle kiše? Jer je pisano: 'I dat ću kiše u njihovo doba.' (Lev 26) 172 Rabi Abahu je rekao: 'Uzvišeniji je kišni dan od uskrsnuća mrtvih, jer uskrsnuće mrtvih je za pravednike, dok su kiše i za
169. BT Taanit 2a 170. Berešit raba 13,6 171• Berešit raba 13 172. Berešit raba 6,5
100
Tišre
Šemini aceret i Simhat Tora
pravednike i za grešnike.173 Rabi Jehuda je rekao:' Uzvišeniji je kišni dan od dana na koji je dana Tora. 174 Rabj Hama sin rabi Hanine rekao je: 'Uzvišeniji je kišni dan od dana na koji su stvoreni nebo i zemlja.175 יRabi Johanan je rekao: 'Uzvišeniji je kišni dan od dana sakupljanja dijaspore. '176
Simhat Tora Doba blagdana U Izraelu se Simhat Tora slavi istoga dan kao i Šemini aceret, 22. tišrea, no u dijaspori, gdje blagdan Šemini acereta traje dva dana, drugi blagdanski dan je posebno odreden za Simhat Tora, koju stoga slavimo 23. tišrea.
Izvor za blagdan Simhat Tora se ne pojavljuje u Tori ni u Talmudu, već je nastala u Babilonu, potkraj doba gaona. U halahi su rabini odredili da nakon završetka čitanja Tore treba prirediti gozbu. Odatle potječe i običaj da se nakon završetka učenja traktata Mišne ili Talmuda priređuje slavlje. Odredba o čitanju Tore svakog šabata potječe od našeg učitelja M o j s i j a 1 7 7 . Što se čita na koji šabat, kada se počinje i kada završava čitanje, odredili su kasniji učenjaci. U Babilonu se ciklus čitanja Tore razlikovao od onoga u Izraelu. U Babilonu bi završili godišnji ciklus tjednoga čitanja Tore na Šemini aceret, a u Izraelu bi ciklus čitanja Tore završili jednom u tri i pol godine. Na Simhat Toru slavimo završetak čitanja T o r e 1 7 8 prema babilonskome ciklusu. Prema podjeli koja je nastala u Babilonu, Tora je podijeljena u 54 paraše (odsječka), koliko ima šabata u prestupnoj godini (koja traje trinaest mjeseci), pa svakoga tjedna čitamo jedan odsječak. U običnoj godini (dvanaest mjeseci) u nekim tjednima čitamo po dvije paraše. Na Simhat Toru čitamo posljednju parašu, te veseljem i plesom slavimo završetak, sijum. Obilazimo tevu u hakafot sa svim knjigama Tore koje su u toj sinagogi. 173. BT Taanit 7a 174. Ibid. 175. BT Taanit 7b 176. BT Taanit 8b 177. MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,1 178. KŠA 138,7
101
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Čitanje Tore na Simhat Toru U nekim zajednicama čita se navečer na Simhat Toru posljednju parašu, Vezot haberaha179. To je jedina noć u godini kada se javno čita iz Tore. Ujutro vadimo tri knjige Tore. Iz prve čitamo parašu Vezot haberaha180, posljednju u Tori. Na kraju svi nazočni izgovore ־ חזק חזק ונתחזקHazak, hazak venithazek - Budi snažan, budi snažan, budimo snažni. Nakon što završimo čitanje Tore iz prve knjge, podižemo je i pokazujemo zajednici, tako da je tekst vidljiv okupljenima, u skladu s tri posljednje riječi "na oči cijeloga Izraela"181. Iz druge knjige čitamo odlomak o stvaranju182 iz prve paraše Berešit - U početku. Iz treće knjige čita se maftiru o žrtvama za Semini aceret183. Haftara je prva glava knjige Jošua, koja je zapravo kronološki nastavak Tore. Uzvanik pred Toru za kraj paraše Vezot haberaha naziva se hatan Vezot haberaha ־slavljenik odsječka Vezot haberaha, ili hatan Tora slavljenik Tore, jer tim odsječkom on završava čitanje Tore. Uzvanik pred drugu knjigu, kojemu se čita iz Postanka, to jest iz odsječka Berešit, zove se hatan berešit - slavljenik odsječka Berešit Postoji običaj da se na to poziva rabina sinagoge ili zajednice, kako bi on započeo novi ciklus čitanja Tore. Oba uzvanika se nazivaju hatan (slavljenik, mladoženja), jer je Tora uspoređena s mladenkom, a židovski narod, koji ju je dobio i proučava ju, s mladoženjom, pa je blagdan Simhat Tora njihovo svakogodišnje "vjenčanje". Bit Simhat Tore je završavanje jednog cik־ lusa čitanja Tore, no zbog naše ljubavi prema njoj, bez odlaganja, čitanjem prvoga odsječka knjige Postanka počinjemo novi ciklus čitanja Tore. Običaj je da nakon molitve hatanim - mladoženje bogato časte okupljene u čast Simhat Tore.
Hakafot ־obilasci הקפות ־ Aškenazi obilaze na arvit i šahrit blagdana, a Sefardi i na mihnu i na arvit, nakon svršetka blagdana. Vadimo sve knjige Tore iz aron hakodeša, a ne samo jednu, kao na blagdanske dane Sukota i Hošane rabe, te 179
• ״Ovo je blagoslov./', Pnz 33-34 180. p n z 33-34 (do kraja knjige) 181
•Pnz 34,12 - Post 1,1-2,3 183 Br 29,35 39 182
102
־
Tišre
Šemini aceret i Simhat Tora
obilazimo s njima sedam puta tevu, pjevajući i plešući, uz golemu radost. To je i značenje riječi Simhat Tora: Radost Tore.
Blagdan uz koji su svi pozvani pred Toru Na druge blagdane i na šabat ograničen je broj muškaraca koje se poziva pred Toru, a najviše ih je na šabat, kada se pozivaju kohen, levi i pet Jisreelim (potomci svećenika ־kohena, potomci levita, te ostali članovi zajednice). Na Simhat Toru, nakon šahrita, kada se čita iz Tore, običaj je pozivati sve muškarce nazočne u sinagogi. Kakao bi se spriječilo dugo čekanje na red, čita se iz nekoliko knjiga istodobno, na nekoliko mjesta u sinagogi, a nazočni se privremeno podijele na skupine, prema broju knjiga Tore u sinagogi. Običaj je pozivati i dječake. Premda je dob bar micve, uzrast od trinaest godina i jednoga dana, najranija za poziv i blagoslove za Toru, na Simhat Toru pozivamo na bimu za čitanje Tore sve dječake zajedno, raširimo iznad njih molitveni ogrtač, talit, te tako oni blagoslivlju zajedno s pozvanim odraslim muškarcima. Na kraju čitanja i blagoslova, blagoslivljemo ih Jakovovim blagoslovom za Menašea i Efrajima: Anđeo koji mene spašava od svega zla blagoslovit će ove dječake i na njima će biti ime moje i mojih očeva Abrahama i Izaka, i nastat će od njih mnoštvo na zemlji.184
Drugi obilasci הקפות שניות ־ Na kraju blagdana, u Izraelu je običaj činiti obilaske zvane drugi obilasci, jer to je druga večer tijekom blagdana kada obilazimo. Ovo je i izraz poistovjećivanja s hakafot - obilascima u dijaspori, gdje Simhat Tora počinje kada u Izraelu završava. Na tim hakafot pleše se uz sviranje glazbala, jer je blagdan (kada se ne smije svirati) u Izraelu već završio. Za vrijeme njihova vađenja iz aron hakodeša i plesanja s njima, knjige Tore ukrašene su krunama, štitovima, rimonima (ukras u obliku mogranja) i zvonima.
isru hag אסרו חג ־ Dan nakon svaka od tri hodočasna blagdana, Pesaha, Šavuota i Sukota, naziva se isru hag. Ovo dolazi iz stiha: Bog, Vječni, dade nam svjetlo, svežite (isru) žrtvu (hag) konopcima za rogove žrtvenika.185 184. Post 4 8 , 1 6 185. Ps 1 1 8 , 2 7 i Rašijev komentar
103
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Dakle, isru hag odnosi se na "privezivanje" za blagdan [hag). Dan koji dolazi nakon blagdana "privezujemo" za blagdan186. Dok je postojao Hram, prinosili bi toga dana dodatnu žrtvu, kako bi taj dan povezali s blagdanom. Danas je običaj na isru hag bolje jesti, kako bismo pokazali svoju ljubav prema Bogu i blagdanima, te koliko nam je teško odvojiti se od blagdana. U Jeruzalemskom Talmudu ovaj dan se naziva ben moed, sin blagdana, kao da je to mali blagdan, koji se "rodio" velikome blagdanu.
šabat Berešit שבת בראשית ־ Prvi šabat nakon Šemini acereta je šabat Berešit, kada čitanjem knjige Postanka, čiji je prvi odsječak Berešit - U početku, počinjemo novi ciklus čitanja Tore.
Zastava za Simhat Toru Vilnius, 19. st.
i 86 • BT Suka 45b; KŠA 103,14
104
Marhešvan
מרחשון
Marhešvan - נלרחשון Mjesec hešvan ili marhešvan je drugi mjesec nakon tišrea, a osmi prema brojanju mjeseci u Tori, koje započinje od nišana.
Nazivi mjeseca i njihovi izvori Ovaj se mjesec naziva dvama nazivima: marhešvan (odnosno samo hešvan) i bul: 1. Marhešvanom su ovaj mjesec nazvali babilonski Židovi. Za to postoji nekoliko tumačenja: ־Mar-hešvan: imenu mjeseca hešvana dodana je riječ mar ־gorak, jer u njemu nema blagdana i veselih dogadaja. Osim toga, u njemu se zbilo više tužnih dogadaja: Babilonci su ubili sinove judejskog kralja Cedekije,
105
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
a njemu su iskopali oči.1 U marhešvanu je počeo potop kojeg je Bog poslao u doba Noe. Njime je ubio sav ljudski rod izuzev Noine obitelji, zbog mnogobrojnih grijeha toga naraštaja2. ־Znanstvenici objašnjavaju naziv marhešvan riječima za "osmi mjesec" na starom babilonskom jeziku. ־Mar na aramejskome znači kap vode. Izaija kaže: Gle, narodi sliče kapi (mar) iz vjedra i prahu na vagi, gle podići će otoke kao sitnicu.3 U riječi marhešvan misli se na prve kapi kiše koje padnu u ovom mjesecu. 2. Bul -... u jedanaestoj godini, u mjesecu bulu, a to je osmi mjesec4 O značenju naziva bul nalazimo u midrašu5 da on dolazi od riječi mabul, potop, jer u njemu je počeo potop u Noino doba. Drugo tumačenje izvodi ga iz riječi jevul (jebul = urod), jer u marhešvanu u Izraelu počinju radovi na polju: oranje, sijanje, a tada počinje i kišna sezona.
Znak mjeseca: škorpion ע ק ר ב ־ Škorpion simbolizira jarku sušu i žed. Kad je zemlja žedna vode i ispucala, škorpioni izlaze na otvoreno.
Gradnja Hrama i mjesec marhešvan U ovom je mjesecu kralj Salamon dovršio gradnju prvoga Hrama, koja je trajala sedam godina6. To je jedini sretan povijesni dogadaj u marhešvanu.
Mjesec marhešvan i pramajka Rahela Jedanaestoga marhešvana umrla je židovska pramajka Rahela, a pokopana je u Betlehemu, južno od Jeruzalema. Rahelin grob svima je poznat i mase Židova dolaze svake godine, ponajviše na njen smrtni dan, kako bi ondje molili. Rahela jedina od četiriju pramajka snije pokopana u Hebronu. U midrašu7 nalazimo zašto ju Jakov nije pokopao u Hebronu, već upravo u Betlehemu: imao je proročansko viđenje da će Židovi biti prognani iz Izraela, te da će na putu proći kroz Betlehem. Rahela će tada moliti 1
2Kr 25,7 - Post 6-9 3 - Iz 40,15 4• IKr 6,38 5 ־Midraš Tanhuma Noah 11 6 - Vidi IKr 6 7• Berešit raba 82 2
106
מרחשון
Marhešvan
milost za njih, kao što piše prorok Jeremija: Ovako reče Vječni: Glas se u Rami čuo, tugovanje i gorak plač. Rahela, plačući zbog sinova svojih, odbija se utješiti za njima, jer ih nema.8 Bog čuje Rahelinu molitvu, jer je bila milostiva i smilovala se starijoj sestri Lei: dopustila joj je da se uda za Jakova, Rahelinog voljenog, kako je ne bi povrijedila zbog toga što nije bila lijepa kao ona9. Nakon Raheline molitve, Bog se smiluje nad Židovskim narodom i obećava joj da će Židove iz progonstva vratiti u obećanu zemlju. Nastavlja prorok Jeremija: Ovako reče Vječni: Zaustavi svoj plačni glas i obriši suze s očiju, jer za tvoje djelo ima nagrade - govori Vječni vratit će se iz zemlje neprijateljske. I ima nade za tvoju budućnost - govori Vječni - vratit će se sinovi granicama svojim.'10
8• Jr 31,14 9• Post 29,16-29 10• Jr 31,15-16
107
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Kisiev כסליו ־ Kislev je deveti mjesec prema brojanju u Tori, koja mjesece broji od nišana, a treći od tišrea.
Izvor ...riječ Vječnoga Zahariji, čevrtoga dana devetog mjeseca, kisleva.1 ...to je deveti mjesec.2 1• Zah 7,1 Ezr 10,9
2
108
Kislev
כסליו
Znak mjeseca: Duga, odnosno Strijelac קשת ־ (hebr. kešet = luk, dugin ili oružje za gađanje strelicama) Kislev je mjesec kiša, kako piše u Ezri o ovom mjesecu: ... kišno je doba i ne može se stajati na otvorenome...3 U kišno doba, koje u Izraelu počinje u mjesecu kislevu, prvi se puta u godini može u oblacima vidjeti duga. Talmud nam pripovijeda da bi, ako do početka kisleva ne bi pale kiše, rabinski sudovi odredili opći post4. Prva duga na svijetu bila je ona poslije velikog potopa (Post 9,9-17), a i to se zbilo u kislevu (Post 8, 14, Rašijev komentar).
Juda Makabi posvećuje Hram, drvorez, 17. stoljeće
3• Ezr 10,13 BT Taanit 10a
4
109
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Hanuka חנוכה ״ Izvor za blagdan Iz Talmuda: Što je Hanuka? Naučavali su naši rabini: Dvadeset petim kislevom počinje osam dana Hanuke, kada ne držimo nadgrobne govore i ne postimo. Kad su Grci ušli u Hram, oskvrnuli su svo ulje. Kad je nadjačalo Hašmonejsko kraljevstvo i pobijedilo, tražili su, ali riisu našli do jedne posude ulja još zapečaćene rukom Velikoga svećenika, a u njoj je dostajalo ulja za gorenje tijekom jednoga dana. Dogodilo se čudo, te su od toga ulja palili tijekom osam dana. Sljedeće godine odredili su te dane za blagdan, sa slavljenjem i hvaljenjem.5 Knjiga o Makabejcima: Na dan kada su tudinci onečistili Hram, na taj dan očišćen je Hram: dvadeset petoga dana toga mjeseca, mjeseca kisleva... Javno su proglasili i odredili svom judejskom narodu slavljenje toga dana iz godine u godinu. To se dogodilo pri kraju života Antioha Epifana.6 Rambam zaključuje: Za drugoga Hrama, za vladavine Grka, stavili su oni zabrane Izraelu i poništavali njegovu vjeru i nisu mu dopustili baviti se Torom i micvama i pružili su ruku za njegovim imetkom i za njegovim kćerima i ušli su u Hram i u njemu lomili i onečistili čisto; Izraelu je bilo teško zbog njih. Tlačili su ih jakom tlakom, dok se nad njima nije smilovao Bog naših otaca i izbavio ih iz njihovih ruku i spasio ih, a veliki svećenici Hašmonejci su nadvladali i ubili ih i izbavili Izrael iz njihovih ruku i postavili kralja između svećenika i vratilo se Izraelsko kraljevstvo, više od dvjesto godina prije drugog rušenja.7 Hanuka je "novi" blagdan, jer nije iz Tore, čak niti iz Tanaha (Tora i ostale knjige Biblije). Odredio ga je i zapisao Keneset hagedola, Veliki sabor, 5• BT Šabat 21b 6• 2Mak 9,8-10 7 - MT Hilhot megila ve-Hanuka 3,1
110
Kislev
Hanuka
dvjestotinjak godina nakon dogadaja vezanih za Hanuku. Blagdan su 165. pr.n.e. uveli članovi Sanhedrina8, kako bi označili važan povijesni dogadaj, pobjedu Zidova u ustanku protiv Grka i očišćenje Hrama, kojega su Grci oskvrnuli, te obnovu hramske službe. Slavi se osam dana, počinjući 25. kisleva. U središtu proslave je paljenje svijeća. Ovaj "mladi" blagdan u odnosu na druge židovske blagdane, star je u odnosu na blagdane drugih monoteističkih religija.
Povijesne okolnosti U drugom stoljeću pr.n.e. izbio je u Izraelu židovski ustanak protiv vladavine Antioha Četvrtoga Epifana. Ustanak je izbio zbog političkog, ekonomskog, kulturnog i vjerskog pritiska. Antioh je vladao helenističkom državom koja se širila. U svojim osvajanjima, na cijelu je državu širio helenističku kulturu, uključujući i grčka božanstva. Takvo postupanje privuklo je i takozvane heleniste medu Židovima. Oni su bili jak pokret koji je zastupao oponašanje Grka i asimilaciju u helenističku kulturu, prihvaćanje njezina jezika i običaja. Pokret helenista nastao je na Istoku, početkom osvajanja Aleksandra Makedonskog, u 4. st. p.n.e. Tijekom dvjesto godina nakon njega vladali su Izraelom helenistički vladari, Ptolemeji iz Egipta i Seleukidi iz Sirije. Za helenističke vladavine helenizam je utjecao na većinu Židova, pogotovo na više, bogatije slojeve društva, pa i na Velike svećenike, koji su počeli širiti grčki jezik, unijeli grčki odgoj u svoje domove i škole. Učili su grčku književnost i filozofiju, udaljavajući se od židovske predaje. Grčki je jezik sve više prodirao u narod kao književni i govorni jezik. Čak i u Talmudu i u midrašima nalazi se oko dvije i pol tisuće grčkih riječi. I Tora je u 3. st. pr.n.e. prevedena na grčki kao Prijevod sedamdesetorice - Septuaginta. Taj prijevod sastavila su sedamdeset dvojica rabina, od kojih je svaki bio posvećen sposobnošću da istodobno, ali neovisno od drugih prevede Toru potpuno jednakim riječima. Rabini su, u svojoj mudrosti, uvidjeli opasnost za opstanak Židova i svim su se silama borili protiv grčke kulture. Hašmonejski ustanak izbio je povodom Antiohovih vjerskih zabrana. Dakle, razlog za ustanak je bio ideološki i duhovni, to nije bila borba za vlast, niti želja za osvajanjem teritorija. Cilj ustanka je bio živjeti ponovno u potpunoj židovskoj vjerskoj autonomiji, odvojiti se od helenističke kulture. 8
- MT Hilhot megila ve-Hanuka 3 , 3
11 1
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hašmonejski ustanak izbio je 167. godine pr.n.e., nakon grčkih pokušaja nametanja Židovima svoje helenističke kulture, prije svega obožavanje grčkih božanstava. Izrael je tada bio dio seleukidskog kraljevstva, jednoga od kraljevstava koja su nastala na ruševinama carstva Aleksandra Makedonskog. Ta je država obuhvaćala Babiloniju, Malu Aziju, Siriju i Izrael. Vladar je bio Antioh Četvrti9, koji je pokušao ujediniti sve dijelove kraljevstva, u kojem su istodobno postojale mnoge kulture i religije, želeći ih obuhvatiti jednom kulturom i jednom religijom: helenističkom kulturom i mnogoboštvom. Radi toga je oskvrnuo Hram u Jeruzalemu i pretvorio ga u svetište grčkoga božanstva Zeusa. Židovima je bilo zabranjeno služiti svome Bogu u skladu s Torom i svojom vjerom: naređeno im je da oskvrnjuju šabat i blagdane, zabranjeno je obrezivanje, Židove se prisiljavalo da jedu svinjetinu. Tko se nije držao tih naredaba, prozvanih גזרות אנטיוכוסAntiohove zabrane, čekala ga je smrt. Antiohove zabrane postigle su upravo suprotno djelovanje od onoga kojemu se Antioh nadao. U narodu se stvorio i proširio širok vjerski pokret odanih, spremnih na mučeništvo. Pokret se pretvorio u simbol židovske vjere i kulture, dovodeći konačno do Hašmonejskog ustanka. Ustanak je počeo u gradiću Modiin, u blizini današnjeg Tel-Aviva. Kraljev izaslanik prisiljavao je tamošnje mještane na prinošenje žrtve grčkom božanstvu. Matitjahu, iz svećeničke (kohenske) porodice Hašmonejaca, ubio ga je i porušio podignuti žrvenik. Uzviknuo je narodu: Tko je za Vječnoga, k meni!'. Ovu je rečenicu bio povikao i Mojsije kada je vidio židovski narod užurban oko zlatnoga teleta, kao što piše: I stane Mojsije na vrata logora i reče: 'Tko je za Vječnoga, k meni!' I pridruže mu se svi sinovi Levijevi. (Izl 32, 26) Taj uzvik je postao borbeni poklič ustanka. Mase Židova slijedile su Matitjahua i njegove sinove: Šimona, Johanana, Jehudu (Judu), Jonatana i Elazara, s kojima su pobjegli u planine. Početak ustanka bio je gerilski rat, no ubrzo se sukob male dragovoljačke židovske vojske protiv velike profesionalne grčke vojske razvio u rat. 166. godine pr.n.e. umro je voda ustanka Matitjahu. Zapovjedništvo je preuzeo njegov treći sin, Juda Makabi, koji se u međuvremenu iskazao kao vojskovođa i osobito sposoban strateg. Juda je dobro poznavao područje Judeje. Znao je iskoristiti njezine prednosti i prednosti svoje male, pokretljive vojske. Vojska Jude Makabija, makabejska vojska, bila je u početku razasuta po selima. Napadala je Antiohove izaslanike i uništavala 9
- Antioh IV., poznat i kao Epifan (Uzvišeni), stupio na vlast nakon smrti Aleksandra Velikog i vladao 175.-163. pr. n. e. Seleukidi su vladali oko 250 godina.
1 12
Kislev
Hanuka
žrtvenike božanstava, te podizala Židove u tim selima protiv Seleukida i židovskih helenista. Prva bitka Jude Makabija bila je protiv Apolonija, zapovjednika seleukidske vojske za područje Samarije. Juda ga je ubio i uništio mu vojsku. Zaplijenio je Apolonijev mač i njime se borio. Borio se i u bitkama za Bet-Horin, 166. godine, za Emaus, 165. godine, te za Bet-Cur, 165.-164. godine. Na kraju te bitke oslobodio je Hram u Jeruzalemu. Juda Makabi vodio je ustanak oko pet godina, do svoje smrti, 161. godine u bitci kod Elaše. Braća su ga pokopala pokraj oca, u hašmonejskome grobu u Modiinu. Bio je porazio sve vojskovođe koje je Antioh Epifan poslao u borbu, poput Nikanora i Gorgija, koje je porazio jednoga za drugim 166.-165. pr.n.e. Čak je i Lizija, vrhovni zapovjednik Antiohove vojske, morao pobjeći u Antiohiju nakon svoga poraza 165.164. godine. Judinom smrću ustanak nije završio, već se nastavio još mnogo godina, pod vodstvom Hašmonejaca, dok nije postignuta potpuna vjerska samostalnost uz vodstvo Sanhedrina, te razmjerna državna samostalnost, koja je potrajala oko 200 godina, do rušenja drugoga Hrama, koje su počinili Rimljani, 70. godine prvoga stoljeća nove ere.
Hana i sedam sinova Jedna od najpotresnijih pripovijesti o junaštvu iz vremena Hašmonejskog ustanka je ona o Hani i njezinih sedam sinova. Priča je to o hrabosti židovske majke i sedmorice njezinih sinova, koji su svojom smrću posvetili Ime Božje (umrli kao mučenici). Talmud pripovijeda: Antiohovi izaslanici oteli su Hanine sinove, sedmoricu njih, i pokušali ih jednoga za drugim nagovoriti da jedu svinjetinu i poklone se grčkome božanstvu. Jedan za drugim to su odbili. Potom su pred majčinim očima izvedeni na pogubljenje u mukama. Kada su stigli do sedmoga, još malenog dječaka, pokušali su ga prevariti: bacili su novčić na tlo i tražili od njega da ga podigne. Tako će, mislili su Grci, svi vidjeti da se klanja grčkome kipu. Dječak se, međutim, nije sagnuo, te je i on izveden na pogubljenje. Hana je zamolila da prije pogubljenja porazgovora sa sinom. Grci su pomislili da će ga možda pokušati nagovoriti da se pokloni, kako bi izbjegao smrt. Hana mu reče: Sine, kad stigneš na istinski svijet, idi k našem praocu Abrahamu i poruči mu što ti je rekla majka: Ti si postavio jedan žrtvenik, a ja sedam. Ti si pokušao, a ja ispunila.' Tada su ga Grci pogubili. Hana se uspela na jedan od krovova i skočila u smrt.10 Ova pripovijest je nedvojbeno osnaživala narodni duh i potaknula narod na pridruživanje Hašmonejskom ustanku. 10• BT Gitin 57b; 2Mak7
1 13
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hašmonejci Ime Hašmonejci חשמונאיםdolazi od riječi hašman י חשמןtitule velikaša visokog roda, koji ima sposobnost vođenja (vojvoda). Otuda se može zaključiti da su Hašmonejci bili istaknuta porodica, na čelu s Matitjahuom sinom Johananovim, Velikim svećenikom. Hašmonejci su kao vode ustanka oslobodili Judeju od tuđinske vlasti, te zadržali vlast i mjesto Velikog svećenika od 165. do 37. godine pr.n.e. Stajali su u središtu pozornice židovske povijesti tijekom pet naraštaja. Neupitno je da su uspjesi Hašmonejske dinastije doveli do dalekosežnog preokreta u položaju Judejskog kraljevstva. Hašmonejci su se pokapali u selu Modiin, kojega su arheolozi otkrili pokraj današnjega grada Loda. U tome selu pokopan je i Matitjahu, a pored njega njegova četiri sina, koji su pali u ratu. Matitjahuov sin Šimon, koji je bio nasi - knez, dao je na njihovom grobu sagraditi lijep spomenik. Nakon smrti i on je tamo pokopan.
Juda Makabi Makabi je nadimak Jude sina Matitjahuovog Hašmonejca. Na nekoliko načina tumači se riječ מכביMakabi. Prema jednima, Makabi (MKBJ) je kratica za rečenicu: Mi kamoha baelim Hašem (ime Božje, pisano s početnim slovom jod- Jj מי כמוך באלים יי, što znači: Tko je poput Tebe medu božanstvima, Vječni/n Ovu su rečenicu Hašmonejci nosili na svojoj zastavi. Drugi kažu da je Makabi skraćenica od Matitjahu kohen ben Johanan (Matitjahu svećenik sin Johananov). Treće tumačenje je da מקביMakabi - MQBJ - pisano slovom kof, dolazi od riječi makevet (čekić). Prema tome tumačenju Juda Makabi je bio "čovjek čekić", snažan muškarac i genijalan strateg, koji je po neprijateljima Židova udarao kao maljem. Doista je Juda porazio jednu među najprofesionalnijim i najvećim vojskama toga doba, uz pomoć šačice ljudi, jer je znao iskoristiti pokretljivost svoje vojske i iznenaditi neprijatelja tamo gdje to ovaj nije očekivao. U uskim tjesnacima medu brdima, njegova okretna i lagana vojska bila je u prednosti pred teškim i tromim neprijateljem.
11• Izl 15,11
114
Kislev
Hanuka
Čudo Hanuke U ono su se doba zbila dva glavna čuda. Prvo je bilo uspjeh Hašmonejskoga ustanka, pobjeda Jude Makabija i njegove male vojske nad velikom profesionalnom Antiohovom vojskom: malobrojni protiv mnogobrojnih. Drugo čudo, poznatije, jest čudo posude za ulje - נס פך השמן, zbog kojega svake godine palimo svijeće za Hanuku. Dvadeset petoga kisleva 3622. od stvaranja svijeta (165.-164. pr.n.e.) oslobodio je Juda Makabi Jeruzalem i Hram. Započelo se s čišćenjem Hrama od grčkih božanstava, zatim su očistili žrtvenik i zlatnu menoru (svijećnjak). Za paljenje menore potrebno je čisto maslinovo ulje. U cijelom Hramu našla se samo jedna čista posuda s uljem, zapečaćena pečatom Velikog svećenika. Bila je to jedina posuda koja nije bila onečišćena idolopoklonstvom, no ulje u njoj dostajalo je samo za jedan dan gorenja. Dogodilo se čudo, te je ta jedna posuda ulja dostajala za osam dana. Otada se paljenjem osam svijeća za objavljivanje čuda Hanuke slavi blagdan Hanuka. Rambam u svojoj knjizi objašnjava čudo Hanuke ovako: Dogodilo se to dvadeset petoga kisleva. Ušli su u Hram i nisu našli čistoga ulja, osim jedne posude, a u njoj ne više nego za jedan dan. Od toga su palili svjetiljke tijekom osam dana, dok nisu istijestili masline i dobili čisto ulje. Zato su rabini toga naraštaja odredili da će tih osam dana, koji počinju dvadeset petim kislevom, biti dani veselja i slavljenja. Tih osam dana svake noći palimo svijeće na vratima svojih domova, kako bismo pokazali i obznanili ono čudo. Te dane nazivamo Hanukom; tada je zabranjeno držanje nadgrobnih govora i post, kao i na Purim.12
Nazivi blagdana Ovaj je blagdan najpoznatiji pod imenom Hanuka, što ima dva osnovna tumačenja: 1. Hanuka (posvećenje) je svečanost otvaranja nove ili preuređene kuće, kao što kaže kralj David u psalmu "Psalam, pjesma posvećenja kuće, Davidova"13. Kada danas mladi par gradi kuću, pri useljenju slavimo posvećenje kuće, חנוכת הביתhanukat habajit. Nakon što su Hašmonejci ušli u Hram i očistili žrtvenik od nečistoće idolopoklonstva, obnavljanjem hramske službe proslavili su posvećenje žrtvenika, חנוכת המזבחhanukat hamizbeah. Josip Flavije piše: Ustali su ujutro i prema propisu prinijeli 12• MT Hilhot Hanuka 3,2 i 3 I3• Ps 30,1
115
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
žrtve paljenice na novom žrtveniku, te su posvetili žrtvenik istoga datuma na koji su ga pogani bili onečistili. Slavili su Vječnoga pjesmama i harfama, frulama i cimbalima. Bacili su se ničice i poklonili Vječnome za zaštitu i spas i osam su dana slavili posvećenje žrtvenika... Juda i njegova braća i sva zajednica Izraelova zapovjede da se posvećenje žrvenika slavi dvadeset petoga dana mjeseca kisleva, tih osam dana, iz godine u godinu, slavljenjem i zahvalom Vječnome.14 2. Prema drugome tumačenju, Hanuka je složenica dviju riječi: hanu i ka. Značenje je: počinuli su ( חנוhanu) dvadeset petoga ( כהka), što se odnosi na 25. kisleva, kada su Židovi, nakon pobjede u borbi, odahnuli od neprijatelja. (Hebrejski slovni sustav istodobno je i sustav za označavanje brojeva: slovo kaf ima brojnu vrijednost 20, a he 5, te se napisani zajedno mogu čitati kao riječ ka.) Drugi naziv, Blagdan svjetlosti חג האורים, dao je židovski povjesničar Josip Flavije, zbog spasenja koje je židovskom narodu došlo kao iznenadno veliko svjetlo i posvijetlilo mu, kao i zbog svjetla svijeća koje su ponovno zapaljene u Hramu, a otada i u svakoj židovskoj kući.
Menora i hanukija Menora je bila sedmerokraki svijećnjak, dio hramskoga posuda. U zavjetnome šatoru stajala je jedna menora, u prvome Hramu bilo ih je deset, a u drugome jedna15. Njezin je oblik zabilježen na rimskome slavoluku vojskovođe i cara Tita. Prikazana je u Titovoj pobjedničkoj povorci, u kojoj su vodili zarobljenike dovedene iz Judeje nakon rušenja drugog Hrama, 70. godine. Na putu za Rim nosili su sa sobom hramsko posuđe, medu kojim i sedmerokraku Menoru. Hanukija je svijećnjak koji je naziv dobio prema blagdanu Hanuke, kada se na njemu pale svijeće. Ima devet krakova, od kojih jedan nosi svijeću kojom se pale ostale, a preostalih osam je prema broju dana trajanja blagdana. Od 10. stoljeća javlja se kao umjetnički oblikovan obredni predmet. Židovski umjetnici unijeli su svoju sposobnost i maštu u oblikovanje hanukija od kamena, keramike, mramora, mjedi, bakra, bronce i željeza, a u bogatim zajednicama i od srebra i zlata. Stilovi su raznoliki, pod utjecajem umjetnosti okoline u kojoj su hanukije nastajale. 14 15
1 16
- Sefer Hašmonaim 1,4 - BT Menahot 29a
Kislev
Hanuka
Hašmonejci kao univerzalni simbol Hrabrost Hašmonejaca postala je simbolom hrabrosti i inspiracijom i drugim narodima. U francuskoj književnosti, u posmrtnome slovu u sjećanje na maršala Henrija de Turennea, koji je pao u ratu s Bavarcima godine 1675., nalazimo riječi: "Kao Juda Makabi, Turenne je izgarao za svoj narod, izašao u borbu malobrojnih protiv mnogobrojnih, kao Juda Makabi istaknuo se u strategiji i išao na čelu svojih ratnika... Turenne ־ ti si Makabejac."16U američkoj književnosti, pisac Howard Fast divno je opisao hrabrost Makabejaca u svojoj knjizi My Brothers Valiant Ones of Acclaim (Moja hvalevrijedna braća). U njemačkoj umjetnosti, barokni kompozitor Georg Friedrich Handel skladao je na tu temu jedno od svojih najboljih djela, oratorij Juda Makabi. Naručio ga je 1746. godine engleski prijestolonasljednik, u čast povratka u London pobjedničkoga generala, vojvode Cumberlandskoga.
Osam dana Hanuke Zašto Hanuka traje osam dana, kada je čudo trajalo samo sedam, jer za prvi dan našli su dovoljno ulja u posudi. Na to poznato pitanje ponudeno je više odgovora. Evo triju od njih: ־Prvi dan odreden je za blagdan zbog pobjede u ratu, a ostalih sedam zbog čuda s uljem. ־Ulje dostatno za jedan dan podijelili su na osam dijelova i svakoga dana su upotrijebili po jedan dio, koji je ipak dostajao za cijeli dan, pa je tako čudo trajalo osam dana. ־Antiohova zabrana obrezivanja prestala je vrijediti nakon Makabejske pobjede, a obrezivanje se čini osmoga dana nakon rođenja.
Micva paljenja svijeća za Hanuku i blagoslovi Osim što moramo zahvaliti Bogu na čudima koja nam je učinio na ove dane prije mnogo godina, što činimo prvenstveno u molitvi, postoji i zapovijed paljenja svijeća za Hanuku. Namjera joj je razglasiti čudo Hanuke, riječima Rambama: "da bismo pokazali i obznanili ono čudo".17 Svijeće palimo na osmokrakome svijećnjaku ־hanukiji. Prvoga dana palimo jednu svijeću, govoreći tri blagoslova: 16
- Odnosilo se na bitku za Alsace 17• MT Hilhot Hanuka 3 , 3
117
ŽIDOVSTVO
ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצמו
Židovska godina
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו.1 •> ה ד ל י ק נ י של חנפה
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL HANUKA - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da palimo svijeće za Hanuku. ^ ה נ ס י ם ל א ב ו ת י נ ו ב י מ י ם2 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש.2 ה ה ם בזמן ה ז ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEASA NISIM LAAVOTENU BAJAMIM HAHEM BAZEMAN HAZE. - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si učinio čuda našim očevima u onim danima u ovo doba. Blagoslov "šehehejanu" -3.ברפת ״שהבינו״ Drugoga dana palimo dvije svijeće, a svakoga sljedećeg dana dodajemo još po jednu, dok ih osmoga dana ne bude osam. Od drugog do posljednjeg dana molimo samo prva dva blagoslova, jer se blagoslov šehehejanu govori samo jednom, na početku blagdana. Paljenje se danas čini prema mišljenju Hilelove škole u Mišni18, bet midraša pod vodstvom Hilela, koji je bio nasi (predsjednik Sanhedrina) stotinjak godina nakon čuda Hanuke, a to je uz pomoć dodatne svijeće. Šamajeva škola bila je drugog mišljenja. Prema Šamaju, predsjedniku Vrhovnoga suda u to doba, prvi dan treba paliti osam svijeća, a svakoga sljedećeg po jednu manje, sve do samo jedne svijeće osmoga dana, jer se čudo zapravo dogodilo prvoga dana. Kao halaha, propis, prihvaćeno je Hilelovo mišljenje, jer pri ispunjavanju micva treba dodavati, a ne oduzimati.19 Nakon paljenja svijeća, a može i za vrijeme paljenja, čita se pjesmu Hanerot halalu: Ove svijeće palimo za čuda i za divne stvari i za izbavljenja i za pobjede koje si davao našim očevima u onim danima u ovo doba, kako bismo zahvalili i slavili tvoje veliko Ime, za tvoja čuda i za tvoje divne stvari i za tvoja izbavljenja.
18 19
1 18
- BT Šabat 21b - BT Megila 9b
Hanuka
Kislev
Sefardi čitaju i Psalam, pjesma posvećenja kuće, Davidova20. U svim židovskim zajednicama zatim pjevaju poznati pijut מעוז צור ישועתיMaoz cur ješuati: Utvrdo, stijeno moga spasa, tebe /i/epo veličati. Popravi moju molitvenu kuću i tamo ću prinijeti zahvalnicu. Kad pripremiš žrtvenik, spas od podivljalog neprijatelja, tada ću pjesmom, psalmom, dovršiti posvećenje žrtvenika. Pjesma Maoz cur napisana je u akrostihu s imenom pjesnika Mordehaja, koji je u 13. stoljeću živio u Njemačkoj. Opisuje povijesne dogadaje koji su se zbili židovskome narodu i Božju potporu Židovima tijekom povijesti. Glavne kitice su prva i šesta, koje govore o Hanuki, te ih se obično i pjeva na Hanuku. Posljednja kitica pjesme, koja govori o Božjoj osveti neprijateljima Židova izostavljala se u nekoliko njemačkih zajednica, zbog stiha: Odgurni Ridega u mrak pakla, podigni nam pastira od sedmorice. Time se, čini se, time mislilo na Friedricha Barbarossu, koji je bio crvenokos. On je organizirao treći križarski pohod. Čitanje ovoga stiha zacijelo bi bilo opasno za Židove.
Paljenje svijeća Tko mora zapaliti? Svatko je obvezan zapaliti svijeće za Hanuku, čak i siromah koji živi od milodara treba posuditi novac kako bi zapalio21. Ako ima novaca koliko dostaje ili za vino za kiduš na šabat ili za svijeće za Hanuku, treba kupiti svijeće za Hanuku, radi objave čuda22. Ova pravila pokazuju značenje svijeća za Hanuku. Koliko hanukija palimo? Aškenazi pale po jednu hanukiju za svakoga23. Sefardi pale jednu hanukiju za sve ukućane, a pali je kućedomaćin24. Ako je on iz nekog razloga na može zapaliti, treba to za sve učiniti kućedomaćica. Što palimo? Najljepši način za ispunjavanje ove micve je da zapalimo maslinovo ulje, kao što su činili u Hramu. No sva ulja i svijeće pogodni su za paljenje svjetiljaka za Hanuku25. 2
o. p s 30 21• MT Hilhot Megila 22 - MT Hilhot Megila 23 KŠA 139,6 24 - MT Hilhot Megila 25. MT Hilhot Megila
ve-Hanuka 4,12 ve-Hanuka 4,13 ve-Hanuka 4,3 ve-Hanuka 4,6
119
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Šamaš Pali se uz pomoć dodatne svijeće, koja se ne ubraja medu osam svijeća za Hanuku kojima ispunjavamo micvu ( נר מצדהner micva = micva svijeće, množ.: נרות מצוהnerot micva). Naziva se שמשšamaš (sluga), jer služi svijećama za Hanuku. Zabranjeno je koristiti se svjetlom svijeća za Hanuku kao rasvjetom, jer one služe samo za promatranje26. Stoga je zabranjeno jednom svijećom ner micva zapaliti drugu, već u tu svrhu koristimo šamaš. Tako prvoga dana gore dvije svijeće, ner micva i šamaš, a osmoga dana devet svijeća: osam nerot micva i šamaš. U osam dana tako zapalimo ukupno 44 svijeće. Samaš postavljamo odvojeno od svijeća za Hanuku, sa strane ili naviše27. Dok gore svijeće za Hanuku ne obavljamo poslove, a prije svega je običaj da žene ne rade dok svijeće ne izgore28.
Raspored svijeća i smjer paljenja Svijeće stavljamo s desnog kraja hanukije nalijevo, to jest svakoga dana dodajemo svijeću slijeva od jučerašnje. Smjer paljenja je obratan, palimo slijeva nadesno, to jest od novododane svijeće nadesno, jer je bit ispunjavanja zapovijedi u paljenju svijeće za taj dan29.
Mjesto za paljenje Smisao paljenja je u objavljivanju čuda. Stoga hanukiju postavljamo na mjesto koje je vidljivo prolaznicima na ulici. Neki pale na vratima kuće, lijevo od uličnog ulaza. Budući da je mezuza postavljena s desne strane onoga koji ulazi, osoba koja ulazi okružena je ispunjavanjem Božjih zapovijedi, jer je tada hanukija slijeva, a mezuza sdesna30. Može se paliti i u prozoru koji gleda na ulicu. U sinagogi se hanukiju postavlja na južni zid, jer je tako bila postavljena Menora u Hramu.
Doba za paljenje Svijeće za Hanuku pale se od zalaska sunca do pola sata nakon izlaska zvijezda. Moraju biti dovoljno velike (odnosno, treba biti dostatno ulja) 26
- MT Hilhot Megila ve-Hanuka 4,6 •KŠA 139,14 28 KŠA 139,3 29 KŠA 139,11 30. MT Hilhot Megila ve-Hanuka 4,7; KŠA 139,7 27
120
Kislev
Hanuka
da bi gorjele pola sata. Tko nije stigao zapaliti na vrijeme, može to učiniti sve dok su ukućani još budni. Ako su već zaspali, zapalit će bez blagoslova, jer paljenjem svijeća u takvim okolnostima ne objavljuje čudo31. Petkom palimo svijeće za Hanuku prije šabatnih, jer nakon njihovog paljenja nastupa šabat, kada je zabranjeno zapaliti vatru. Svijeće koje se pale na erev šabat moraju biti veće, kako bi gorjele sat i pol, to jest pola sata nakon izlaska zvijezda. Na završetku šabata, kod kuće prvo zapalimo svijeću za havdalu, zatim, nakon obreda havdale kojom smo završili šabat, svijeće za Hanuku. U sinagogi nakon završetka šabata prvo palimo svijeće za Hanuku, pa tek onda svijeću za havdalu.
Halel Jedna od zapovijedi blagdana Hanuke, pored objavljivanja čuda paljenja svijeća, jest i slavljenje (halel) i veličanje Boga za čuda koja nam je učinio. Rambam piše: ... učenjaci toga naraštaja odredili su da će tih osam dana, koji počinju dvadeset petim kislevom, biti dani veselja i slavljenja.32 Stoga nakon amide u šahritu tijekom osam dana Hanuke čitamo "cijeli Halel".33 Sadržaj Halela je uzvisivanje Boga i zahvaljivanje.
Čitanje Tore Tijekom svih dana Hanuke čitamo iz Tore o posvećivanju žrtvenika žrtvama koje su prinosili vode plemena, kao što piše: I prinesu vode posvećenje žrtvenika na dan kad ga je pomazao i prinesu vode svoju žrtvu na žrtvenik.34 Čitamo o tome kako su dvanaestorica voda plemena posvetila žrtvenik Zavjetnog šatora, te počela s prinošenjem žrtava. Svakog dana se trojicu poziva pred Toru i čita se o žrtvama jednoga od voda. Osmoga dana, od riječi "osmoga dana" 35 do kraja odsječka, čitanju dodajemo prvu rečenicu osmoga poglavlja Knjige brojeva, rečenice o tome kako je svećenik Aron palio uljanice na Menori u Zavjetnome šatoru. Veza s Hanukom je dvostruka: Menora je povezana s čudom posude za ulje, a svećenik Aron je predak Hašmonejaca, koji su time bili koheni (svećenici). 31 32
33 34 35 -
KŠA 139,10 MT Hilhot Megila ve-Hanuka 3,5 Halel se čita na Pesah, Šavuot, Sukot, roš hodeš, Jom haacmaut i Jom Jerušalajim Br 7,10 Br 7,54
121
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Zahvala za čuda Tijekom svih dana Hanuke tri puta dnevno u molitvi amida, a također i u molitvi nakon jela, dodajemo odlomak על הנסיםAl hanisim - Za čuda..., koji opisuje bit Hanuke.
Šabat Hanuka Sabat Hanuka שבת חנוכהje šabat koji pada unutar Hanuke, koja traje osam dana, pa uvijek obuhvaća i šabat. Molitve su uobičajene, uz dodatak Al hanisim u amida. Razlika je u čitanju iz Tore. Vadimo dvije knjige Tore, a ako je taj dan još i roš hodeš teveta, vadimo tri knjige36. Iz prve čitamo tjedni otsječak. Iz druge čitamo maftiru dnevni odsječak za Hanuku, koji govori o žrtvama koje su prinijeli vode plemena37. Iz treće čitamo odsječak za roš hodeš38. I haftara je posebna za Hanuku, umjesto redovite tjedne. Uzeta je iz Zaharije39, a govori o Menori. Ako prvi dan Hanuke padne na šabat, tada je i osmi dan šabat. U takvom slučaju, za drugi šabat tijekom Hanuke postoji posebna haftara40, koja opisuje podizanje prvoga, Salomonova Hrama.
Običaji na Hanuku Oko Hanuke razvili su se razni običaji u svim zajednicama. 1. Latkes לביבותi Hanuka-uštipđ סופגניות Latkes je jelo od prženog krumpira, a Hanuka-uštipci punjeno i prženo tijesto. Zamisao je da se jela prže u ulju, jer to podsjeća na čudo posude za ulje. 2. Hanuke-Gelt ־novčići למי חנוכה ־ Običaj je svake večeri nakon paljenja svijeća darivati djeci novčiće, kako bismo ih razveselili, jer je Antiohova zabrana učenja Tore rastužila prvenstveno židovsku djecu. 3. Drajdl ־zvrk סביבון ־ Djeca se igraju zvrkom tijekom svih blagdanskih dana. Na svakoj od četiri strane zvrka, u Izraelu je napisano po jedno hebrejsko slovo: nun, gimel, he, pe. Ona čine skraćenicu rečenice Nes gadol haja po 36
KŠA 139, 24-25 - Br 7,10 38 - Br 28,1-15 39 - Zah 2,14 4 O• lKr,7 37
122
Kislev
Hanuka
־Veliko se čudo dogodilo ovdje. U dijaspori, pak, posljednje slovo je širi, prvo slovo riječi šam (tamo, to jest u Izraelu).
Hanuka kao narodni, nevjerski blagdan Vjerski karakter Hanuke ostao je sačuvan tijekom svih naraštaja. S početkom pokreta za ponovno naseljivanje u Izraelu, krajem 19. stoljeća, ovaj je blagdan dobio dodatni, narodni karakter. On simbolizira hrabrost, oslobođenje od tuđinske vlasti i državnu samostalnost. Proslave sa značenjem narodnog blagdana počele su već 1889. Održavale su se proslave na kojima se naglašavalo junaštvo Hašmonejaca, palilo se svijeće i održavalo mimohode s buktinjama. Pokret Makabi, koji je nastao i kao simbol židovske samostalnosti, predvodio bi mimohod s buktinjama od Hašmonejskih grobova u Modiinu u sve dijelove Izraela. Počevši od 1944., u noći prije Hanuke trče članovi društva Makabi, noseći goruće buktinje, od Modiina do kuće izraelskog predsjednka i na Cionsko brdo. Tim plamenom pale desetine hanukija u Izraelu i u dijaspori.
Paljenje svijeća za Hanuku, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
123
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Tevet טבת ־ Tevet je deseti mjesec kada se broji od nišana kao prvoga mjeseca u godini, a četvrti od tišrea.
Izvor ...u desetome mjesecu, tevetu...1
Znak mjeseca: Jarac גדי ־ Znak mjeseca je jarac, jer u ovome mjesecu u Izraelu već ima trave, koja naraste nakon kiša u hešvanu i kislevu, pa tada koze izlaze pasti u polju. 1• Est 2,16
124
טבת
Tevet
Osmi teveta: dovršena je Septuaginta Poznati prijevod Tore iz 3. st. pr.n.e., Septuaginta, dovršen je na dan osmoga teveta. Ovim je prijevodom aleksandrijski kralj Ptolemej Filadelf želio podvaliti rabinima, jer njegova namjera zapravo nije bila stvaranje pravoga prijevoda. On je sakupio rabine, prividno na savjetovanje radi stvaranja što boljeg prijevoda, a stvarna mu je namjera bila dukčija: nadao se da će rabini načiniti svaki svoj prijevod, s mnogo razlika, pa će on nakon toga moći te neujednačenosti prijevoda koristiti protiv njih. Ptolemejeva namjera se nije ostvarila, a Ime Božje posvećeno je, kao što pripovijeda Talmud: Pripovijest o kralju Ptolemeju koji je sakupio sedamdeset i dvojicu starih i stavio ih u sedamdeset i dvije kuće, ne otkrivajući im zašto ih je doveo. Ušao je k svakome od njih i rekao im: Napišite mi Nauk vašeg učitelja Mojsija! Bog je svakome od njih dao mudrost, te su svi bili istog mišljenja (svaku riječ su posve jednako preveli na grčki).2
Post desetog teveta צום יי ב ט ב ת ־ Izvor I bi u desetoj godini kraljevanja, u desetome mjesecu, desetoga dana, dode babilonski kralj Nabukodonosor s cijelom vojskom do Jeruzalema i opkoli ga, te sagradi opsadne tornjeve oko njega. I bi grad pod opsadom do jedanaeste godine Cedekijina kraljevanja. Devetoga dana mjeseca zavlada glad u gradu, nije bilo kruha za narod. Grad pade ...3Post desetog teveta obilježava početak opsade Jeruzalema, koja je dovela do rušenja Jeruzalema i Hrama. Te rečenice iz Knjige o kraljevima opisuju dolazak Nabukodonosorove vojske pred Jeruzalem i početak opsade desetog teveta 3336. godine od stvaranja svijeta. Bilo je to nakon 850 godina samostalnosti od ulaska Židova u Izrael, 2489. godine od stvaranja svijeta (13. st. pr.n.e.)4. Nabukodonosorova opsada Jeruzalema dovela je nakon triju godina do rušenja Jeruzalema, spaljivanja Hrama, pljenidbe hramskoga posuda i progonstva naroda, kako opisuje prorok Jeremija: Igrad bi razbijen ... i kralj babilonski zakolje sinove Cedekijine pred njegovim očima, te sve judejske zapovjednike u Ribli. I iskopa Cedekiji oči 2
- BT Megila 9a - 2Kr 25,1-4 4 - 440 godina od Jošue do kralja Davida i još 410 godina prvog Hrama kralja Salomona 3
125
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
... a u petome mjesecu, desetoga dana ... dođe u Jemzalem Nabuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je stajao pred babilonskim kraljem. Spali Kuću Vječnoga i kraljevu palaču i sve kuće u Jeruzalemu ...i zidine jeruzalemske uokolo srušiše ... a ostatak mnoštva progna Nabuzaradan, vođa tjelesne straže.5
Glad za trajanja opsade U četvrtom mjesecu, devetoga dana, zavladala je glad u gradu i narod nije imao kruha.6 Pisani izvori puni su opisa teške gladi koju je Jeruzalem trpio tijekom triju godina babilonske opsade. Osobito težak opis nalazi se u midrašu: Cionske djevojke sastajale su se na trgovima i pitale jedna drugu: 'Zašto si došla na trg, inače nikada ne dolaziš?' Prijateljica bi odgovorila: 'Neću ti kriti istinu, glad je teška i ne mogu ostati kod kuće. Izašla sam tražiti hrane.' Išle bi zajedno tražiti hrane u gradu, ali ne bi našle ništa. Padali su ljudi i umirali posvuda po gradu. Njihova mala djeca, dojenčad, penjala su im se po rukama i nogama, svako prepoznavajući majku i posežući za sisom, pokušavajući isisati mlijeka. Ne bi imali što sisati i u očaju bi umirali na majčinim prsima.7
Proročanstvo i njegovo ispunjenje Sve to su predvidjeli proroci ako narod napusti Boga i njegove zapovijedi. Doista su ga ostavili, kao što piše u Bibliji: I činio je [Cedekija] zlo u očima Vječnoga, svoga Boga, nije bio ponizan pred prorokom Jeremijom i pred riječi Vječnoga... I svi poglavari svećenički i narod raširili su krivovjerje, sa svim poganskim odvratnostima i oskvrnuli Dom Vječnoga, koji je posvetio u Jeruzalemu. Vječni, Bog njihovih otaca, poruči im po svojim glasnicima zarana, ponovno se smiluje svojem narodu i svojem prebivalištu. Rugali su se Božjim glasnicima i ismijavali njihove riječi i zavaravali njegove proroke, dok se ne podigne srdžba Božja na svoj narod da nije bilo pomoći. I podiže na njih kralja kaldejskoga i pobi njihove momke mačem u njihovom Hramu i nije se smilovao nad mladićem ni djevojkom ni starcem ni nemoćnim, sve je dao njemu u ruke. I svo posuđe Doma Božjega, veliko i malo, te riznice Doma Vječnoga i riznice kralja i njegovih zapovjednika, sve je odnio u Babilon. I spališe 5• Jr 52,7-15 6• Jr 52,6 7• Pesikta rabati 26; BT Gitin 56a
126
טבת
Tevet
Dom Božji i porušiše zidine Jeruzalema i sve njegove palače spališe vatrom i uništiše sve njegove dragocjenosti. A preostale otjera mačem u Babilon, te postanu robovi njemu i njegovim sinovima sve do vladavine perzijskog kraljevstva. Da bi ispunio riječ Vječnoga po Jeremiji, dok zemlja ne uživa svojih šabata, svih dana kojih je bila napuštena, punih sedamdeset godina.8
Postovi u Mesijino doba Svi postovi određeni zbog rušenja Hrama ukinut će se kada dode Mesija. Postat će oni danima veselja, kako je obećao prorok Zaharija: Ovako reče Vječni Cevaot: Post četvrtoga [17. tamuza] i post petoga [9. ava] ipostsedmoga [3. tišrea - Gedaljin post] i post desetoga [10. teveta] bit će za dom Judin [za Židove] veselje i radost i blagdanski dani, stoga volite istinu i mir.9 Ovako Rambam navodi: Svi ti postovi će biti poništeni u Mesijinim danima, a ne samo to, već će biti blagdani i dani veselja i radosti, jer je rečeno: Ovako reče Vječni Cevaot: 'Post četvrtoga [17. tamuza] i post petoga [9. ava] i post sedmoga [3. tišrea - Gedaljin post] i post desetoga [10. teveta] bit će za dom Judin [za Židove] veselje i radost i blagdanski dani, stoga volite istinu i mir(Zah 8,19)10
Dan općeg kadiša יום הקדיש הכללי ־ Uspostavom Države Izrael, Glavni je rabinat odredio dan desetoga teveta za "dan općeg kadiša" u sjećanje na one žrtve plamena Holokausta kojima nije poznat smrtni dan. Na ovaj dan palimo u njihovo sjećanje dušice, a u sinagogi molimo kadiš.
8• 2Ljet 36,12-21 9• Zah 8,19 10• MT Hilhot taanijot 5,19
127
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
ševat - שבט Mjesec ševat je jedanaesti mjesec prema Tori, koja mjesece broji od nišana, a peti prema današnjem računanju hebrejskog kalendara, koje počinje od tišrea.
Izvor u Bibliji: ..u jedanaestom mjesecu...1 Dvadeset četvrtoga dana jedanaestog mjeseca, što je mjesec ševat.2 1
Pnz 1,3 2• Zah 1
128
שבט
Ševat
Znak mjeseca: Vodenjak דלי ־ Kao što piše: Izlit će vodu iz svojih vjedara...3 Do početka mjeseca ševata pala bi većina godišnjih kiša u Izraelu, bunari bi bili puni. Kada bi se zahvaćalo vodu, bilo bi to s vrha bunara, te bi se iz vjedra koje se podiže uvijek izlijevala voda. Stoga naziv znaka doslovno znači: vjedro.
Mjesec ševat i Ponovljeni zakon Na roš hodeš ševata počeo je Mojsije objašnjavati Toru židovskom narodu. Govorio im je cijelu knjigu Ponovljeni zakon, kao što u njoj piše: I bi četrdesete godine u jedanaestom mjesecu, prvoga u mjesecu, Mojsije je govorio sinovima Izraelovim sve kako mu je Vječni za njih zapovjedio... S one strane Jordana u zemlji Moav počeo je Mojsije objašnjavati ovu Toru govoreći...4 Midraš5 objašnjava da je Mojsije pozvao židovski narod neka dode slušati i postavljati pitanja, jer on tada objašnjava Toru posljednji put pred smrt. U knjizi Ponovljeni zakon Mojsije upozorava Židove na grijehe koje su počinili tijekom četrdeset godina lutanja pustinjom, od izlaska iz Egipta do ulaska u Izrael, ponavlja mnoge micve koje su primili na Sinaju, priprema ih na ulazak u zemlju Izraelovu i blagoslivlje ih prije smrti. Mojsije je govorio i objašnjavao narodu Toru od prvog ševata do sedmog adara, kada je umro, ukupno trideset šest dana. To je i vremensko razdoblje koje obuhvaća Ponovljeni zakon. Stoga ti dani, kada je Mojsije posljednji put prije smrti objašnjavao Toru izraelskom narodu, imaju duboko značenje za Židove.
Šabat šira (šabat pjesme)שבת שירה ־ Šabat šira u pravilu pada prije Tu bišvata. Na njega čitamo iz Tore tjedni odsječak Bešalah.6 Zove se po pjesmi (hebr. šira) koju je pjevao Mojsije nakon što su Židovi izišli iz Egipta kroz razdijeljeno Crveno more, zbog tolikih čuda koja su im se dogodila7. U ovom odsječku osim pjesme nalazimo još i mnogo drugoga, poput opisa izlaska iz Egipta, razmicanja vode Crvenoga mora, mane, rata protiv Amaleka, no ipak se naziva upravo prema pjesmi koju su pjevali Mojsije i Židovi. Zašto? Stoga što 3• Br 24,7 4• Pnz 1,3-5 5 - Berešit raba 49, gl. i Rambanov komentar na Pnz 1,1 6-Izl 13,17-17,16 7 Izl 16,1-19
129
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
je to pjesma slave i hvale Bogu za sva čuda koja su se prije toga zbila. Ovu pjesmu čitamo svakoga dana u jutarnjoj molitvi, a čitali smo je i tijekom svih prošlih naraštaja. Tu pjesmu židovski je narod pjevao kada je dosegnuo vrlo visoku duhovnu razinu. Poznato je da pjesma i glazba bude dušu i mogu dovesti čovjeka do uzvišenih osjećaja. Prorok Eliša, kada bi želio primiti proročanstvo, tražio bi da netko uz njega svira8. I Gaon iz Vilne* mnogo je pisao o duhovnosti i mistici u glazbi. Utjecaj glazbe na ljudsku dušu prihvaćen je i u modernoj psihologiji.
Šivat haminim (sedam izraelskih biljaka), nepoznati umjetnik
8
2Kr 3,15: gl. i lSam 16,16 te BT Fesahim 117a
Tu bišvat
Ševat
Tu bišvat ט״ו בשבט ״ Riječ "£u" može značiti i "petnaest", jer u hebrejskome, svetom jeziku, svako slovo ima i svoju brojevnu vrijednost. Slovo tet je devet, a slovo vav šest, te zajedno izgovoreni kao tu daju petnaest. Računanje slovima prema njihovim brojevnim vrijednostima naziva se gematrija. To je jedna od trideset dvije metode proučavanja rabi Eliezera sina rabi Joseja iz Galileje, kojima se tumači Tora. Naši su se rabini koristili gematrijom kao načinom učenja i u halahi i u agadi, ali više u agadi. Evo dvaju primjera, jedan u halahi, a drugi u agadi. U halahi: u slučaju nazirejstva, kada nazir ne bi na početku svoga asketskog života definirao njegovo trajanje, rabini su naučili9 da ono traje trideset dana, kao zbroj slova u riječi יהיהjihje (bit će) iz izraza קדוש יהיהkadoš jihje (bit će svet)10. U agadi: Židovi su u Egiptu boravili 210 godina. To su rabini naučili11 iz rečenica u kojima Jakov nalaže svojim sinovima da odu u Egipat: "otiđite onamo"12, jer je zbroj brojevnih vrijednosti u riječi רדוredu (otiđite) 210. Židovska mistika se umnogome služi brojevima i njihovim mističnim značenjem. Primjerice: ־brojevi od jedan do šest simboliziraju prirodu ־svaki predmet ima šest strana, šest je dana stvaranja ־broj sedam simbolizira spoj duhovnosti i prirode, svetosti i materije, kao šabat, koji je spoj svjetovnoga i svetoga, a sedmi je dan u tjednu. Drugi primjeri su otpusna godina, jovel (jubilej) i drugi. ־broj osam simbolizira apstraktnu natprirodnu duhovnost13 9• 10. 11 12 13 -
BT Nazir 5a Br 6,5 Midraš Tanhuma, Mikec 8 Post 42,2 Drosnin, M., "The Bible Code", dokazuje da brojevi koje nalazimo u Bibliji nisu slučajnost, već da imaju značenje za povijest i budućnost židovskog naroda. Druge primjere iz gematrije u Talmudu vidi u BT: Šabat 70a, 145b, 1 4 % ; Eruvin 65a; Joma 54a; Suka 28a, 45b; Megila 15b; Moed katan 17a, 19b, 28a; Makot 23b, 24a
131
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Izvor Najstariji izvor Tu bišvata je u Misni, Masehet Roš hašana, koja govori 0 četiri nove godine u židovstvu: Četiri su nove godine. Prvoga nišana nova je godina za kraljeve i hodočasne blagdane. Prvoga elula nova je godina za desetinu stoke. Rabi Elazar i rabi Simon kažu da je ona prvoga tišrea. Prvoga tišrea nova je godina za godine, otpusne godine, pedesete godine, sadnju i zelene biljke. Prvoga ševata nova je godina za stabla, prema Šamajevoj školi, dok Hilelova škola kaže da je ona petnaestoga u tome mjesecu.14
Prvi nišana ־nova godina "za kraljeve 1 za hodočasne blagdane" Brojanje godina kraljevanja židovskih kraljeva počinje od toga dana u godini, što znači da tada židovski kralj započinje sljedeću godinu kraljevanja, iako je primjerice počeo vladati mjesec dana prije toga, u mjesecu adaru. Premda kraljuje tek mjesec dana, tim danom počinje njegova druga godina vladanja. Tri hodočasna blagdana navedena u Tori jesu Pesah, Šavuot i Sukot, a redoslijed im počinje Pesahom, u mjesecu nišanu.
Prvi elula ־nova godina "za desetinu od stoke" Desetinu od svoje stoke su svi morali svake godine davati za potrebe žrtvovanja u Hramu. Ovaj dan povlači granicu za obvezu godišnje desetine, odredujući svake godine životinje koje su se morale dati za žrtve.
Prvi tišrea - nova godina "za sud, otpust, pedesetu godinu za i plodove prvih triju godina" To je najpoznatija nova godina. Ona je dan suđenja za ljude, kojima Bog sudi, kao kralj svijeta i sudac Zemlje, svakome čovjeku za njegova djela tijekom prošle godine. Tada se odlučuje kakva će nam biti budućnost (novčano, zdravstveno...). Otpusna godina (otpust, hebr.: šemita )שמיטהje svaka sedma godina, kada se zemlja odmara. Tada je zabranjeno uzgajati poljoprivredne kulture. To se odnosi samo na Izrael. Tada se, osim toga, otpuštaju i novčani dugovi. Dan prvoga tišrea određuje početak otpusne godine. Pedeseta godina nakon sedam otpusnih godina je jubilarna (jubilej, hebr.: jovel 14. BT ROŠ hašana 2a
132
Ševat
Tu bišvat
)יובל. Tada se primjenjuju dodatni propisi, pored onih za otpusnu godinu. To su: - otpust zemljišta ־prvotnim vlasnicima moraju se vratiti zemljišta koja su od njih kupljena, kako bi se sačuvao raspored židovskih plemena u Izraelu. Izrael je nakon njihova ulaska u zemlju podijeljen u nasljedstvo pojedinim plemenima, te svakog jovela svako pleme ponovno dobija svoje nasljedstvo. - otpust robova ־židovski "robovi" u godini jovela odlaze na slobodu. Ne radi se o robu u smislu američkog crnačkog ropstva, već o ustanovi koja je mogla nastati samo u dva slučaja: osoba je sebe mogla prodati ako se nije mogla skrbiti za sebe, na odredeno vrijeme, dok se ne snađe, ali u svakom slučaju najdulje do jovela, a u drugome slučaju kada bi sud prodao osobu koja je ukrala, a nije mogla vratiti vrijednost ukradenoga, te bi se trajanje ropstva bi se odredilo prema vrijednosti ukradenoga. Kada netko posadi stablo, tri godine mu je zabranjeno jesti njegove plodove, a četvrte godine bere בכוריםbikurim, prve dozrele plodove, te ih nosi u Jeruzalem, kao prinos Bogu. Tek nakon toga može početi uživati plodove s toga stabla. Prema ovom danu se određuje koliko godina je drvo staro. Plodovi koji su zabranjeni za jelo prvih triju godina nazivaju se orla ערלה. Ovaj se zakon zove i נטע רבעיneta revai, sadnica stara četiri godine.
Petnaesti ševata ־nova godina za drveće i plodove drveća Naši rabini su ustanovili da je doba kada stablo počinje "piti" vodu godišnjih kiša od 15. ševata. U židovstvu postoji obveza davanja prinosa ( תרומהteruma) i desetina ( מעשרmaaser)1^ kohenu (svećeniku), levitu, siromašnima i Hramu. Desetina je različita prema godinama starosti stabla: "prva desetina" daje se svake godine kohenu i levitu; "druga desetina" daje se prve, druge, četvrte i pete godine (ide se u Jeruzalem i ondje se jedu plodovi sa stabla); "desetina za siromašne" se treće i šeste godine daje siromasima. Tora određuje: Svakako daj desetinu od sveg uroda svog usjeva kojeg će polje dati godinu za godinom16. Iz toga su naši rabini naučili da svaka godina ima svoje plodove za desetinu, te da ih se ne smije miješati17. Osim toga 15
־Kod teruma nije odreden iznos, već on ovisi o procjeni onoga koji donosi, o tome je li širokogrudan ili uskogrudan; maaser je deset posto. 16 - Pnz 14,22 17 ־MT Hilhot maaser šeni veneta revai 1,2
133
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
su rabini zaključili ־ עשר תעשרAser teaser (igra riječi, može se shvatiti i kao: aser kede šetitašer, što znači: Daj desetinu da bi postao bogat18), kako bi naglasili da onaj koji daje desetinu to čini zbog povjerenja u Boga. Prema ovome, Tu bišvat odreduje godišnji rok za obvezu davanja desetina od plodova drveća.
Tu bišvat: blagdan ili poljodjelski datum? S jedne strane su izvori koji govore u prilog tome da je ovaj dan poljodjelski datum: Mišna: Nedvojbeno je da je namjera u Mišni odredivanje poljodjelskog godišnjaka, godišnjeg kalendara za plodove i plodonosno drveće, radi doprinosa i desetina, a ne radi odredivanja blagdana. Nije svaka nova godina blagdan. Primjerice, prvi nišana, dan nove godine za kraljeve, nije blagdan, već graničnik za odredivanje godina kraljevanja izraelskih kraljeva. Talmud: Talmud spominje ovaj dan samo u vezi š doprinosima i desetinama, a ne spominje ga kao blagdan ili radosni dan. Rambam također spominje Tu bišvat samo u vezi s desetinama19, a ne kao blagdan. S druge strane, narod je u ovome danu vidio blagdan, dan suđenja plodonosnom drveću, kao što je Roš hašana, prvoga tišrea, dan suđenja ljudima. No kada su Križari u posljednjoj godini 11. stoljeća osvojili Izrael, većina Židova u zemlji je stradala, a oni koji su preživjeli razišli su se zemljama istoka, te je sva izraelska književnost (midraši, pijuti) vezana za Tu bišvat nestala. Kada je u Egiptu otkrivena Kairska geniza20, između ostalih zadivljujućih nalaza našli su tamo raznovrsnu vjersku literaturu o Tu bišvatu, između ostaloga pijute (pjesme) za Šemone esre na Tu bišvat iz doba gaona. Ovaj blagdan sigurno nije postojao u biblijsko doba, jer je njegov datum tek u doba Mišne odredio Hilel Stari (110. pr.n.e.-10 n.e.). U to doba je postojalo i drugo mišljenje, mišljenje škole pod vodstvom predsjednika vrhovnog suda, Šamaja, prema kojemu je nova godina drveća trebala biti prvoga ševata.
18• BT Šabat 119a, Midraš Tanhuma Ree 18 19 - MT Hilhot terumot 5,11; Hilhot maaser šeni veneta revai 1,2 20 - Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
134
Ševat
Tu bišvat
Petnaesti ševata i Petnaesti ava Postoji još starija mišna21, u kojoj se pripovijeda da su nekada 15. ava slavili blagdan plesom u vinogradima. Djevojke bi tamo izlazile plesati. Zanimljivo je da se od blagdana 15. ava do danas ništa nije sačuvalo, dok se 15. ševata održao. Može se pretpostaviti da je Tu bišvat u nekom razdobiju bio zaboravljen, a malo-pomalo se počeo obnavljati.
Običaji na Tu bišvat Običaji imaju vlastitu postojanost i poseban način preživljavanja. Danas se može naći svjedočenja o slavljenju Tu bišvata u gotovo svakoj židovskoj zajednici u svijetu, od Soluna, Izmira, Bagdada, Bombaya, Kavkaza, Perzije, Kurdistana, Jeruzalema i Jemena, do zemalja sjeverne Afrike i cijele Europe. Do kraja 17. stoljeća ovaj blagdan slavile su aškenske zajednice, a tek kasnije, krajem 17. stoljeća, aškenaski običaji su se proširili na sefardske zajednice. Rabi Jisakar Susan piše da su Aškenazi toga dana jeli voće. U knjizi o aškenaskim običajima izdanoj 1590. u Veneciji, a kasnije i u Frankfurtu i Amsterdamu, piše rabi Šimon Ginzburg o običaju jedenja voća na Tu bišvat.
Ukabali U spisima Arija ne nalazimo ništa u vezi sa slavljenjem Tu bišvata. Medutim, krajem 17. stoljeća kabalist rabin Binjamin Halevi iz Safeda obnovio je običaje tog blagdana i uveo seder za Tu bišvat, prema uzoru na onaj za blagdan Pesah, kada se sjedi oko stola i odredenim redom jede voće. Ovaj obred za Tu bišvat sadrži blagoslove, molitve i psalme za jedenje 30 vrsta plodova izraelske zemlje. Tih 30 plodova dijeli se u tri kategorije: 1. od deset plodova jede se i vanjski dio i unutrašnjost - primjerice smokve i grožđe 2. od deset plodova jede se samo vanjski dio ־primjerice masline i datulje 3. od deset plodova jede se samo unutrašnji dio - primjerice bademi, orasi, mogranj i pistacije Te tri kategorije prema mističnom učenju predstavljaju tri svijeta (dimenzije): עשיהasija (rad), יצירהjedra (mijenjanje oblika stvari) i בריאהberia (stvaranje iz ničega). 21
BT Taanit 26b
135
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Tijekom "sedera" kabalisti piju četiri čaše vina. Prva čaša (bijelo vino) simbolizira zaspalu prirodu. Druga čaša (pomiješana većina bijelog vina s malo crnog) simbolizira početak buđenja prirode. Treća čaša (većinom crno vino s malo bijelog) simbolizira borbu kiše i sunca, nadvladavanje topline nad hladnoćom i boju cvjetanja u prirodi. Četvrta čaša (crno vino) simbol je pobjede sunca u ljetno doba godine, jarkih boja cvjetanja u proljeće. Seder za Tu bišvat prema kabalističkom običaju pojavio se u knjizi חמלת ימיםHemdat jamim (Radost dana) i kasnije u knjizi פרי עץ הדרPeri ec hadar (Plod krasnog stabla).
Osnovni običaji danas 1. Priređuje se seder Tu bišvat prema uzoru na seder Pesah i jedu se sve vrste voća koje možemo nabaviti, prije svega izraelskih Sedam vrsta, pije se bijelo i crno vino, a sve je popraćeno blagoslovima, mišnama i psalmima. 2. Zabranjeno je postiti. 3. Zabranjeno je držati nadgrobne govore. 4. Zabranjeno je moliti tahnun.
Židovski narod i stablo Tu bišvat je blagdan koji iskazuje vezu židovskog naroda i Izraela. On je dokaz ljubavi između naroda i zemlje, naroda i drveća, pogotovo plodonosnog. Tora nalaže: Kada budeš danima opkoljavao grad vodeći rat protiv njega kako bi ga zauzeo, ne uništavaj njegovo drveće zamahujući sjekirom na njega, jer od njega ćeš jesti i njega ne sijeci, ta zar je čovjek drvo u polju da pred tobom ode pod opsadu. Samo stablo za koje znaš da ne donosi jestivoga ploda, njega sruši i rasijeci i izgradi opsadu oko grada koji s tobom ratuje, dok ga ne pokoriš.22 Dakle, izričito je zabranjeno oštetiti plodonosno drvo, čak i u najtežim okolnostima kakve donosi rat. Razlog koji se iznosi u Tori je כי האדם עץ השדהujer čovjek je drvo u polju \ čovjekov život ovisi o drvetu koje mu daje plodove. Čovjek koji ruši plodonosno stablo, pili granu na kojoj sjedi. Zavjetni šator bio je sagrađen od akacijinog drva, a i kralj Salomon se koristio cedrovinom i čempresima s Libanona23. Ta tri drveta ne nose korisan plod. Midraš kaže
22 23
136
Pnz 20, 19-20 - IKr 6,15
Ševat
Tu bišvat
da to nije slučajno: Zašto akacija? Sveti, neka je blagoslovljen, sve je naraštaje poučio ponašanju, pa ako će čovjek htjeti sagraditi svoju kuću od piodonosnog drveta, kaže mu se: A kralj kraljeva nad kraljevima, čije je sve, naredivši gradnju Šatora, rekao je: 'Donesi samo od drva koje he nosi plod.\ vi onda utoliko više morate tako učiniti.24 Pravednika rabini u Mišni uspoređuju s uspravnim i snažnim drvetom: Svaki čija je mudrost veća od njegovih djela sliči drvetu širokog granja i s malo korijenja, pa vjetar zapuhne i iskorijeni ga, a svaki čija su djela mnogobrojnija od njegove mudrosti sliči drvetu s malo grana i mnogo korijenja, pa ga svi vjetrovi svijeta ne pomaknu s mjesta.25
Tu bišvat ־izraelski blagdan sadenja Već prije ulaska u Izrael židovskom je narodu zapovjeđena sadnja plodonosnog drveća odmah nakon ulaska: Kada dođete u zemlju, posadite svakovrsno plodonosno drveće...26 Sadnja u Izraelu pridonosi jačanju i produbljivanju veze onoga koji sadi i vrta, naroda i njegove zemlje. Bez plodova zemlje nije moguće ispunjavati mnoge micve koje su vezane samo za plodove zemlje Izraelove. Bog je sam dao primjer čovjeku za sadnju, kako piše u Tori: I posadi Vječni Bog vrt u Edenu, na istoku, i postavi tamo čovjeka kojega je stvorio27. Midraš kaže: 'Kada dođete u zemlju, posadite... יSveti, neka je blagoslovljen, rekao je Izraelu: Iako ćete je naći punu svega dobrog, nemojte reći 'Sjest ćemo i nećemo saditi. \ nego se potrudite i sadite, jer je rečeno 'Posadite svakovrsno plodnosno drvećeKao što ste ušli i našli sadove koje su drugi posadili, i vi sadite za svoje sinove, kako ne bi čovjek rekao 'Star sam, koliko ću još godina živjeti? Zašto da se trudim za druge, nakon što ću umrijeti?'... Stoga neka čovjek ne zanemari sadnju, nego kad uzmogne, neka još sadi, čak i kad bude star. Rekao je Sveti, neka je blagoslovljen, Izraelu: 'Naučite od mene: zar je to meni potrebno? Ipak je rečeno 'I posadi Vječni Bog vrt u Edenu na istoku...'28 Micva sadnje drveća u očima rabina je bila toliko bitna da su joj dali prednost pred dočekom Mesije. Ovako su rekli: Ako upravo 24
- Šemot raba 35,2 25. m Avot (Rečenice otaca) 3,17 26
- Lev 19,23 • Post 2,8 28 - Midraš Tanhuma Kedošim 8; Vajikra raba, 25,3 27
137
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
sadiš, a tada ti kažu: 'Eto Mesije!', dovrši sadnju, pa ga tek onda podi dočekati!29 U Izraelu je običaj svake godine na Tu bišvat saditi drveće (osim u otpusne godine). Učenici, zajedno s društvenim uglednicima, izlaze iz škola, odlaze izvan grada i sade drveće. Taj je običaj doveo Izrael do međunarodnog uspjeha: jedina je država u svijetu s više drveća na kraju nego na početku 20. stoljeća.
Honi Crtač krugova (Honi Hameagel)הוני המעגל ־ Talmud pripovijeda o Honiju Crtaču krugova, suvremeniku nasija Šimona ben Šetaha, istaknutome tanaitu iz doba parova i ugledniku svoga naraštaja iz doba Mišne, s kraja 2. stoljeća pr. n. e. Ime je dobio tako što bi, kada bi židovski narod trebao kišu, nacrtao krug na: zemlji, stao u njega i molio. Njegovom zaslugom pala bi kiša narodu Izraelovom30. Honi Crtač krugova išao je putem i vidio čovjeka'Izraelca kako sadi drvo rogača. Honi upita: 'Za koliko vremena će ovakvo drvo dati plod?' Čovjek mu odgovori: 'Za sedamdeset godina.' Honi upita: 'Jesi li siguran da ćeš još živjeti za 70 godina i jesti plodove s njega?' Onaj čovjek mu odgovori: 'Kao što su moji očevi zasadili za mene prije nego što sam se rodio, tako i ja sadim za svoje sinove.' Talmud se na to nadovezuje i pripovijeda kako se Honiju dogodilo čudo, te je zaspao i probudio se nakon 70 godina. Vidio je sina onoga čovjeka kako jede plodove s onoga drva. Nakon toga, Honi je umro31.
Sedam vrsta - שבעת המינים Tora naziva Izrael zemljom kojom teče med i mlijeko32. To je ime zemlja dobila zbog dobrih plodova, prije svega "sedam vrsta", kojima se odlikuje i od kojih su se prvi plodovi donosili svećenicima u Hram. Ovako kaže Tora: Jer te Vječni tvoj Bog dovodi u dobru zemlju, zemlju rijeka vode, izvora iz dubina, koji izlaze u ravnici i na brdu; u zemlju pšenice, ječma, vinove loze, smokve i mogranja, zemlju masline za ulje i meda33. 29
- Mali traktat, traktat Avot derabi Natan (2. verzija, pogl. 31) - Midraš Tanhuma Ki tavo 4 31• BT Taanit 23a 32 - Izl 3,8 33 - Pnz 8,7-8 30
138
Ševat
Tu bišvat
Pšenica ח ט הje najvažnija, jer se od nje proizvodi osnovno čovjekovo jelo ־kruh, pa je prva navedena. Na Šavuot prinosilo se prvi urod pšenice, kako je zapovjedila Tora: I učini blagdan tjedana, prvih plodova sjetve pšenice...34
Ječam שעורהje drugi prema važnosti nakon pšenice, također osnovno jelo. Pri njegovu uzgoju treba manje vode nego za pšenicu, pa uspijeva u pustinji Negevu, na jugu. Žrtvu Omera, snopa, donosilo se od ječma, jer dozrijeva prije pšenice.
Vinovu 10ZU גפןprvi je u povijesti uzgajao Noa: Iposta Noa poljodjelac i zasadi vinograd35. Korist od vinove loze je trostruka: plod, vino i grožđice. Plod vinove loze donijeli su uhode Mojsiju36. Za vino su rabini37 odredili blagoslov različit od blagoslova za druga pića, zbog njegove osobitosti: I vino će razveseliti srce čovjekovo i učiniti da mu lice sja više nego od ulja...38 Vino zauzima važno mjesto na židovskom stolu. Naloženo nam je da svakog šabata i blagdana pijemo vino, po čašu za kiduš i havdalu, te četiri čaše na Pesah. Pjesnik uspoređuje pravednikovu ženu s rodnom vinovom lozom (s mnogo plodova ־djece): Tvoja će žena biti kao rodna vinova loza pokraj tvoje kuće.. 39
Smokvu תאנהsu također uhode donijeli40 Mojsiju, kao dokaz obilja i ljepote plodova zemlje Izraela. Rabini su u midrašu41 usporedili smokvu s Torom. Smokva, kao i Tora, nema otpada, koštice niti ljuske, već je cijela ukusna za jelo. Smokva je i mirnodopski simbol, kako je opisana u proročanstvu o kraju vremena: I sjedit će svatko pod svojom lozom i pod svojom smokvom i nitko se neće bojati, jer usta Vječnoga Cevaota su govorila.42 34
Izl 34,22 Post 9,20 36 ׳Br 13,23 3 י- BT Berahot 35b 38 - Ps 104,15 39 - Ps 128, 3 4 0. Br 13,23 41 • Jalkut Šimoni, Jehošua 1 42 - Mih 4,4
139
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Mogranj רימוןsu također donijeli Mojsiju43. Njegove plodove pokazujemo na Roš hašanu, kada, zbog brojnih koštica u njemu, kažemo: "Neka bi naše zasluge bile mnogobrojne kao mogranj." Mogranj je u židovstvu i simbol. Na odjeći Velikog svećenika morali su se nalaziti ukrasi u obliku mogranja: I učine na krajevima ogrtača modre i purpurne i grimizne mogranje, ispletene44. U Hramu je dvjesto mogranja ukrašavalo stupove: I kapiteli na dvama stupovima i gore prema trbuhu koji je pokraj pletera i mogranja, ima ih dvjesto u redovima naokolo na drugome kapitelu. I podigne stupove u dvorani svetišta i podigne desni stup i nazove ga Jahin, pa podigne lijevi stup i nazove ga BoazA5 Mogranj je kao predložak poslužio mnogim židovskim umjetnicima tijekom povijesti, koji su oblikovali mogranje od srebra, zlata i bakra na knjigama Tore, vezli zlatne mogranje na parohetima i njima ukrašavali aron hakodeše i sinagoge46. Kralj Salomon uspoređuje ljubav s plodorti mogranja: ... kao kriška mogranja je tvoja sljepoočnica iza vela47 Maslina ז י תse također pojavljuje na dva načina, kao plod i kao ulje. Masline se smatraju poslasticom, a i zdravom hranom. Ulje proizvedeno iz maslina korišteno je, a koristi se i do danas, u zdravstvene svrhe. Nekad je imalo svetu uporabu. Njime su pomazivali sveti Šator i njegovo posude48, te svećenike49 i kraljeve iz Davidove dinastije50, kojima se ulje polijevalo po glavi. Samo čisto maslinovo ulje koristilo se za paljenje Menore u Hramu. Blagdan Hanuka se slavi zbog čuda posude za maslinovo ulje. Maslina je simbolizirala i obilje i blagoslov, riječima pjesnika: Tvoji sinovi su kao maslinove mladice oko tvog stola51 Zbog svega toga su maslinove grane i u grbu Države Izrael. Datulja ת מ רse koristi i za proizvodnju vrste meda, pa se zato naziva i med. Rabini su u midrašu52 usporedili palmu s Izraelom, jer svi dijelovi 43 44 45 46
4
•
•י
48
50• 51• 52 • 49
140
Br 13,23 Izl 39,24 IKr 7,20-21 MT Hilhot tefilin umezuzot vesifre Tora 10,4 Pj 4,3 Lev 8,10; Br 7,1 Lev 8,12 ISam 16,13; IKr 1,39; MT Hilhot kele Hamikdaš 1,9 Ps 128,3 Bamidbar raba 3,1
Tu bišvat
Ševat
drveta nečemu služe: plod za jelo, list za ispunjavanje micve o četiri vrste bilja na blagdan Sukot i za prekrivanje sjenice za taj blagdan, vlakna za izradu užadi, a stablo za gradnju kuća. Tako i židovski narod nema otpada, svaki njegov dio ima svoje značenje i zadaću. Koštica datulje je još jedna karakteristika koja povezuje datulju sa židovskim narodom: Rabi Levi kaže: 'Kao što datulja ima samo jedno srce, tako i Izrael ima samo jedno srce za svoga oca na Nebu.53 Kralj David uspoređuje pravednika s drvom iz kojeg niču datulje: Pravednik će procvasti kao palma54. Kralj Salomon uspoređuje voljenu s palmom zbog njezine vitkosti: Tvoj stas sliči palmi.. .55 U Talmudu se raspravlja o značenju opisa zemlje Izraelove koji se pojavljuje u Tori: zemlja kojom teče med i mlijeko. Nalazimo nekoliko ilustracija: Rami sin Jehezkelov stigao je u Bene Berak i vidio koze kako jedu smokve. Iscijedio je med iz smokava, posegnuo za vimenom, izmuzao mlijeko, te pomiješao s medom. Rekao je: To znači 'kojom teče med i mlijekoRabi Jaakov sin Dostajev je rekao: '... jednom ... sam hodao do gležnjeva po medu
od
smokava.'56
Skrb za okoliš u židovstvu Ekološki odgovoran pristup okruženju je stara Božja zapovijed u židovskoj predaji, počevši od Tanaha i cijele Mišne do Talmuda i midraša. Rabini su mnogo rekli o važnosti čuvanja okružja i donijeli brojne zakone kako bi to osigurali. Čuvanje prirodnih vrijednosti zapovjeđeno je čovjeku već u Edenskome vrtu: I uzme Bog čovjeka i postavi ga u Edenski vrt da ga obraduje i da ga čuva.57 Čovjek je dobio dvije obveze. Prva je obrađivanje zemlje, tehnološki i industrijski razvitak u skladu s potrebama. Istodobno, čovjeku je zapovjeđeno čuvanje zemlje, onoga što je stvoreno mudrim promišljanjem o prirodi. Samo to dvoje zajedno može čovjeku omogućiti idealno korištenje onoga što je stvoreno u njegovu čast. Midraš kaže: Kad je Sveti, neka je blagoslovljen, stvorio prvog čovjeka, postavio ga je i okrenuo ga prema svom drveću Edenskog vrta i rekao mu: 'Pogledaj kako su ugodna i
53. BT Suka 4 5 b
54. p s 92,13 55• Pj 7,8 56. BT Ketubot 111b 57 •Post 2,15
141
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
hvalevrijedna moja djela. Sve što sam stvorio, za tebe sam stvorio. Pazi da ne pokvariš i uništiš moj svijet, jer ako ga pokvariš, nema ga tko nakon tebe popravljati. '58 Bog, tvorac svijeta, stvorio je savršeni svijet u kojemu ničega ne nedostaje. Svo stvaranje u čovjekovu je čast, zato je čovjek i stvoren na kraju, nakon stvaranja temelja potrebnih za njegov opstanak. Kad je čovjek postavljen u Edenski vrt, u savršeni svijet, zrak je bio čist kao vino bez dodataka, vode su bile prozirne, jasne i čiste, spoj kisika i vodika bio je bez klorida i ostalih dodataka koje smo "zaradili" uporabom industrije. Raslinje je cvalo prirodnim bojama, a smeća još nije bilo na zemlji. Čovjek je, dolazeći u Edenski vrt, znao da mu je široka vlast nad prirodom ograničena i da mu je zabranjeno biti neobuzdanim i nepromišljenim diktatorom. Međutim, čovjek se postupno počeo ponekad prezirno i uznosito suprotstavljati zapovijedi koju je dobio nakon stvaranja. Da je uman, te da slijedi tu zapovijed, ne bismo danas morali poduzimati krajnje korake. Učinak zatopljavanja i ozonske rupe spadaju u ono "jer ako pokvariš, nema tko popravljati nakon tebe". Židovsko pravo nalaže halahičku i moralnu obvezu čuvanja ekološke ravnoteže. Židovski izvori puni su materijala o čuvanju čovjekova okoliša od zagađenja:
Smrad Lešine i grobove, te radionice za preradu kože smještamo izvan grada.. .59 To se odnosi i na tvornice. Tko gradi... zahod ili radionicu gdje ima pepela, prašine i sličnoga, treba ih udaljiti, kako prašina i smrad zahoda ili pepeo ne bi došli do susjeda, kako mu ne bi smetali.60
Okoliš Tko prolijeva vodu na javnome prostoru, te time drugome učini štetu, mora mu je nadoknaditi. Tko ostavlja trnje i krhotine i tko gradi ogradu od trnjay pa ona padne na javni prostor i netko se time ozlijedi, dužan mu je onaj podmiriti štetu. Rabi Šimon ben Gamliel kaže: 'Svi koji kvare
58. Kohelet raba 7,1 59. BT Bava batra 25a ; MT Hilhot šehenim 10,3 60 • MT Hilhot šehenim 11,1, vidi i ostatak poglavlja
142
Tu b i š v a t
Ševat
javni prostor i prouzroče štetu, dužni su platiti. '61 Udaljavamo golubinjak [zbog prljavštine] od grada.62 Udaljavamo gumno od grada63
Buka Udaljavamo mlin .... Zašto? Zato što potresa pod... zbog buke
64
Uništavanje "Ne uništavaj!" בל תשחיתje zajednički halahički naziv za zabranu uništavanja bilo čega, živog ili neživog, privatnog ili javnog, samo zbog trenutne želje. Između ostalog, zabranjeno je ubrati divlji cvijet, slomiti posudu, uništiti plod, komad odjeće, novčić i slično.
Uzgoj zelenila Rekao je rabi Huna: rabinski učenik ne smije stanovati u gradu u kojem nema zelenila 65
Stol s voćem za Tu bišvat, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707. 61• 62. 63. 64. 65.
BT BT BT BT BT
Bava k a m a Bava kama Bava batra Bava batra Eruvin 5 5 b
30a 83a 24b 20b
143
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Adar - אדר Adar je posljednji, dvanaesti mjesec u godini, prema brojanju mjeseci u Tori, koja mjesece počinje brojati od nišana.
Izvor U dvanaestom mjesecu, to je mjesec adar, na trinaesti dan na koji su kraljeva naredba i propis trebali biti provedeni, na dan na koji su se neprijatelji Židova nadali nadvladati ih, ali se preokrenuto, te su Židovi nadvladali svoje neprijatelje...1 ... u dvanaestom mjesecu...2 1 Est 9,1 2• 1 Ljet 27,15
144
אדר
Adar
Adar šeni (drugi adar) i prestupna godina - אדר ב י U prestupnoj godini (koja ima jedan mjesec više) jedan mjesec se dodaje nakon dvanaestoga mjeseca, adara, pa zato dodatni mjesec nazivamo adar šeni - drugi adar. Prema usmenoj predaji, mjesec adar u kojemu se dogadaju zbivanja opisana u knjizi o Esteri, u kojemu je Židovima došao spas, bio je adar šeni. Stoga u prestupnoj godini svi dogadaji u adaru (šabat hahodeš, Esterin post, Purim) padaju u adar šeni.
Znak: Ribe - דגים Znak mjeseca su ribe, jer se u ovom mjesecu ribe množe u rijekama. Ribe su znak blagoslova, a također i židovski mistični simbol. Nekoliko je razloga za to što su ribe znak blagoslova. Budući da žive u vodi, skrivene su pogledu, pa im ljudsko oko ־koje ponekad ima snagu zlog utjecaja, uroka - ne može naškoditi3. Ribe se množe velikom brzinom, a umnažanje je simbol blagoslova. Zato se znak sastoji od para riba, a ne samo od jedne. Svi ostali znakovi u godini su predstavljeni jednostrukim simbolom. (Premda Vaga i Blizanci imaju dvostruk oblik, oni su prikazani najmanjim mogućim brojem jedinica, jer vaga bez oba kraka ne bi bila vaga, a blizanac ima smisao samo u paru s drugim blizancem.) Blagoslov riba dao je Jakov prije nego je umro unucima Efrajimu i Menašeu, te Benjaminu, sinu Jakovove žene Rahele, čija su se plemena u pustinji zaustavljala zajedno pod istom zastavom: ...i umnožite se kao ribe na zemlji...4. Doista, čudo Purima zbilo se Židovima putem Mordehaja, potomka Benjaminovog5.
Mjesec veselja Adar je ispunjen veseljem. Od početka adara veselimo se više nego inaće6, kaže Talmud. Ovo je najveseliji od svih mjeseci u godini, zbog znaka mjeseca koji simbolizira blagoslov i uspjeh, te zbog čuda Purima kojim su Židovi spašeni od planiranoga masovnog stradanja, što im ga je spremao Haman Amalečanin. 3 BT Berahot 20a 4• Post 48,16 5• Est 2,5 6 BT Taanit 29a
145
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Sedmi adara Sedmi adara je dan rođenja i smrti našeg učitelja Mojsija ־Moše rabenu - koji je živio punih sto i dvadeset godina. Hasidski je običaj postiti na taj dan u sjećanje na Mojsija.
Purimske krinke, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
146
Osobite subote u adaru
Adar
Osobite s u b o t e u adaru Četiri su osobita šabata u ovome mjesecu, dva prije i dva poslije Purima. Redoslijed im je odredila Mišna7.
1. šabat šekalim שבת שקלים ־ Šabat šekalim (šabat šekela) obično pada na roš hodeš adara. Što znaci njegovo ime? Mišna kaže: Prvoga adara oglašavamo šekele.8 Dok je postojao Hram objavljivali bi na roš hodeš adara cijelome narodu da i bogati i siromašni trebaju platiti po "pola šekela" (šekel je u to doba bio mjera za odredenu težinu srebra). Talmud9 kaže da je po pola šekela kojeg su dali prvoga adara spasilo židovski narod od šekela koje je Haman htio platiti kralju Ahašveru da bi uništio Židove10. Šekel su davali još za lutanja pustinjom, kako je napisano u Tori: ... polovina šekela od svetoga šekela...11. Taj je novac služio za tri svrhe: nabavljanje žrtava za Hram, popravke i uredivanje Hrama, te prebrojavanje naroda (prema količini skupljenoga novca znali su koliko ima ljudi). Zašto se ljude pobrojavalo na taj način? Talmud kaže: Zabranjeno je prebrojavati Izrael čak i u svrhu ispunjavanja Božje zapovijedi.12Teko je odlučena i halaha: Zašto broji nazočne prema prstima koje su ispružili, a ne same ljude? Zato jer je zabranjeno prebrojavati Izrael, osim pomoću nečeg drugog, jer je rečeno: 'i izbroji ih pomoću janjaca.'13 7• BT Megila 29a 8• BT Megila 13b 9 BT Megila 13b 10 Est 3,9 11 Izl 30,13 12. BT Joma 22b; Bamidbar raba 2,11 13 - MT Hilhot temidim umusafim 4,4
147
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Zabranjeno je prebrojavati židovski narod. Židovski se narod mjeri kakvoćom, a ne količinom. Brojanjem bismo ga "umanjivali", jer prije nego što smo počeli brojati bio je bezgraničan i okom ga nismo mogli obuhvatiti. Ako bismo ga izbrojali, "umanjili" bismo ga, jer bismo ga time količinski ograničili. Takvo umanjivanje može nanijeti štetu, jer oko može obuhvatiti samo nešto vidljivo i ograničeno. Kralj David je prebrojavao narod14 i zbog toga je, kao Božja kazna, u narodu izbila epidemija koja je mnoge ubila. Kralj Šaul, nasuprot tome, kada se pripremao za rat, brojao je janjce (svaki janjac predstavljao je jednog ratnika), a ne muškarce15.
Čitanje iz Tore Vadimo dva svitka Tore: 1. Iz prve se čita tjedni odsječak (perašat hašavuct) 2. U drugoj maftiru čitamo פרשת שקליםperašat šekalim, odsječak o davanju šekela16 Haftara je posebna za šabat šekalim, a u njoj se govori o skupljanju novca za Hram u vrijeme Izraelskog kraljevstva. Sefardi čitaju 2Kr 11,17-12,17, a Aškenazi 2Kr 12,1-17. Ako je šabat šekalim na mlađak adara, vadimo tri svitka Tore: 1. za perašat hašavua 2. za perašat šekalim17 3. za perašat roš hodeš, odsječak iz Tore o mlađaku18 Danas je običaj dati tri kovanice kao cedaka (milodar), kao sjećanje na šekele koje su naši preci davali za Hram19.
2. šabat zahor שבת זכור ־ Šabat zahor je šabat prije Purima. Naziva se "zahor" ("sjeti se"), jer na taj šabat iznosimo dodatni svitak Tore, pored onoga za čitanje tjednog odsječka, i u njemu čitamo maftiru: 14
- 2Sam 24 - lSam 15,4 1 6. Izl 30 17 •Izl 30 18 - Br 28,1-15 19 - MT Hilhot šekalim 1,8-9; KŠA 141,5 15
148
Adar
Osobite subote u adaru
Sjeti se što ti je učinio Amalek na putu, kad ste izašli iz Egipta, kako te presreo na putu i napao te sleda, sve oslabljene iza tebe, a ti si bio umoran i izmučen i on se nije bojao Boga. I bit će kada ti Vječni da odmora od svih tvojih neprijatelja uokolo, u zemlji koju ti Vječni tvoj Bog daje u nasljeđe da je posjeduješ, izbriši spomen na Amaleka pod nebom. Ne zaboravi!20
Čitanje iz Tore Vadimo dva svitka Tore: 1. U prvoj čitamo perašat hašavua 2. U drugoj maftiru čitamo פרשת זכורperašat zahor Haftara je također posebna za ovaj šabat, u njoj se govori o Šaulovom ratu protiv Amaleka i pogubljenju amalečkog kralja Agaga rukom proroka Samuela21.
Amalek עמלק ־ Što veže Amaleka i ovaj šabat? Prvi Amalek bio je unuk Jakovova brata Ezava22, unuk koji je, prema riječima midraša23, od djeda naslijedio mržnju prema Jakovu. Od njega je kasnije nastao narod imenom Amalek. Ovaj narod je bio prvi koji je zaratio s Izraelom, židovskim narodom, nakon njegova izlaska iz Egipta24. Nakon tolikih čuda, "deset udaraca" i razmicanja Crvenoga mora, čuda koje je Bog učinio kad je izvodio Zidove iz Egipta, cijeli je svijet vidio što se dogodilo. Svi su se bojali Izraela i njegova Boga, osim Amaleka koji ga je napao u pustinji, iako uopće nije živio blizu područja kojim su Židovi prolazili na svom putu iz Egipta. Narod Amalek je napao Židove zbog same mržnje prema Izraelu i njegovom Bogu. Sljedeći Amalek koji se pojavljuje u Tanahu je onaj u ratu Šaula i Amaleka.25 Posljednji biblijski Amalek je u priči o Purimu u Svitku o Esteri: Haman sin Hamedate Agagovca.26 Haman je bio potomak amalečkog kralja Agaga u vrijeme proroka Samuela.27 Tako je Haman bio iz potomstva Amalekovog, 2
0. Pnz 25,17-19 21• lSam 16,1-34 22 Post 36,9-12 23 - Midraš Tanhuma Šemot 27 24 - Izl 17,8 25 - lSam 16 26 - Est 3,1 27 - lSam 16
149
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
a njegov je cilj bio jednak cilju svih njegovih predaka: uništenje Jakova, to jest židovskog naroda. Amalek dobiva snagu i dolazi napasti židovski narod kad je on duhovno slab, kao što nam se dogadalo za naše duge povijesti. U svakome naraštaju javlja se Amalek koji nas želi uništiti. Židovska povijest puna je Amaleka. Na šabat zahor sjećamo se što nam je on učinio. Time ispunjavamo prvu zapovijed, a na Purim ispunjavamo drugu: brisanje spomena na Amaleka, kada za čitanja Svitka o Ester bučimo pri spomenu Hamanova imena. Zapovijed čitanja paraše o Amaleku je zapovijed iz Tore28, pa je svaki Židov mora pročitati ili čuti čitanje uz melodiju uobičajenu u njegovoj zajednici. U perašat zahor nalazimo dvije zapovijedi iz Tore: I tako je zapovijed uništiti sjećanje na Amaleka, jer je rečeno: '.. .izbriši spomen na Amaleka.. i zapovijed je sjećati se zauvijek njegovih zlih djela i njegove zasjede, kako bi se probudila odbojnost prema njemu, jer je rečeno: 'Sjeti se što ti je učinio Amalek.Usmeno je preneseno: sjećaj se :ustima, ne zaboravi u srcu, jer je zabranjeno zaboraviti njegovu odbojnost i mržnju.29 Tora nam nalaže da izbrišemo Amaleka i svo sjeme njegovo, da se sjećamo i da prenosimo s oca na sina što su nam oni zlotvori učinili pri izlasku iz Egipta. Ne smije se osjećati sućut prema okrutnome Amaleku, jer rekli su naši rabini: Tko se smiluje okrutnima, na kraju će biti okrutan prema milosrdnima. (Kohelet raba 7,1) Razlog je u tome što se ne može usporediti pojmove okrutnosti i samilosti: smilujući se okrutnome dovest ćemo njegovo ponašanje do apsurda.
3. šabat para שבת פרה ־ Sabat para je prvi ili drugi šabat poslije Purima. Zašto se zove šabat para (šabat krave)? U židovstvu postoje različite vrste obredne nečistoće. Jedna od njih nastaje dodirivanjem mrtvoga tijela ili dodira s nekim tko je dodirnuo mrtvo tijelo. Za očišćenje od ove obredne nečistoće spali se para aduma פרה אדומה, crvena krava, a njezin pepeo s vodom kohen (svećenik) pospe po nečistome i time ga očisti. Zapovijed o crvenoj kravi je jedna od onih zapovijedi kojima nema racionalnog objašnjenja u Tori, koje se ne može razumjeti na racionalan način. Mnogo je pitanja u vezi 28 29
150
• MT Hilhot melahim, uvod • MT Hilhot melahim 5,5
Adar
Osobite subote u adaru
crvene krave koja ne razumijemo, poput: zašto krava, zašto crvena? Zašto kohen koji je prije nego pospe pepeo bio obredno čist, postaje nečist, dok onaj na kojega je posuo pepeo postaje obredno čist? Neki komentatori pokušali su objasniti da upravo krava čisti od grijeha zbog grijeha "krave" (zlatnog teleta). Midraš pripovijeda30 da je i sam kralj Salomon, najmudriji od svih ljudi, priznao da je razumio svu Toru, osim zapovijedi o crvenoj kravi: Sve sam to mudrošću iskušao. Rekao sam da sam mudar, no nju [crvenu kravu] nisam dokučio.31 Zašto se upravo na ovaj šabat čita odsječak o crvenoj kravi? Stoga što čovjek, obredno nečist zbog dodirivanja mrtvoga tijela ili dodira s nekim tko je dodirnuo mrtvo tijelo, na Pesah nije mogao prinijeti propisanu žrtvu, a pashalna žrtva je obveza iz Tore. Stoga je prije Pesaha cijeli narod morao biti obredno čist. Čitanjem o tome upozoravali su obredno nečiste da se potrude očistiti prije Pesaha, kako bi mogli prinijeti pashalnu žrtvu. Ukupno je devet krava dostajalo u cijeloj židovskoj povijesti, od davanja zapovijedi u doba Mojsija do rušenja drugog Hrama32: ־jednu je spalio Mojsije ־pepeo je dostajao do kraja prvog Hrama (oko tisuću godina: 1 3 0 0 . 5 8 6 ־. pr. n. e.) ־jednu je spalio Ezra Pisar (Ezra Hasofer) - pepeo je dostajao za njegova života ( 5./4. st. pr. n. e.) ־sedam su spalili od Ezrine smrti do rušenja drugog Hrama (360. pr. n. e.- 70. n. e.) Desetu kravu spalit će Mesija, neka nas ubrzo izbavi.
Vadimo dva svitka Tore: 1. U prvoj čitamo perašat hašavua 2. U drugoj čitamo maftiru perašat para פרשת פרה, odsječak o crvenoj kravi: Ovo je zakon Tore koji je zapovjedio Vječni, govoreći: Reci sinovima Izraelovim neka ti donesu crvenu kravu savršenu, bez mane, na koju nije stavljen jaram... 33 30
•Bemidbar raba 19; Kohelet raba 7 31• Propov. 7,23 32 • MT Hilhot para aduma 3,4 33 Br 19,2
151
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Haftara je posebna za ovaj šabat, u njoj se opisuje očšćenje židovskog naroda u Mesijino doba34. Obveza čitanja odsječka o crvenoj kravi je mideorajta (zapovijed iz Tore).
ili na roš hodeš nišana. Ovaj šabat zove se šabat hahodeš - šabat mjeseca, jer iz Tore čitamo: Ovaj mjesec vam je prvi od mjeseci.35 Time čitamo o mjesecu nišanu, prvom u godini, te o zapovijedima o blagdanu Pesahu, pashalnoj žrtvi i njenim pojedinostima, o noći sedera, zapovijedima o macesu (beskvasnom kruhu). Ovo čitamo otprilike dva tjedna prije Pesaha kako bismo narodu objavili da se pripremi za taj blagdan, kako bi ga proveo na što je moguće pravilniji način.
Vadimo dva svitka Tore: 1. Iz prve čitamo perašat hašavua 2. Iz druge čitamo maftiru perašat hahodeš פרשת החודש, odsječak o mjesecu: I reče Vječni Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj govoreći: 'Ovaj mjesec vam je početak mjeseci, prvi vam je od mjeseci u godini...'3^ I haftara je posebna za šabat hahodeš, u njoj se opisuje prinošenje žrtava za šabat, blagdan i novi mjesec u Mesijino doba. Sefardi čitaju Ez 45,18 46,15 ־, a Aškenazi Ez 45,16 - 46,18. Ako šabat hahodeš padne na roš hodeš nišana, vadimo i treću Toru, iz koje čitamo odsječak o roš hodešu37. U ovome čitanju čujemo kako je Bog Židovima dao neusporedivo dragocjen dar, židovski kalendar. Bilo je to odmah nakon izlaska iz Egipta, kada su postali narod i kada su ušli u povijest. Židovski kalendar uređen je kao složeni sustav astronomskih proračuna koji omogućuju odredivanje godine, mjeseci i blagdana. Za razliku od drugih kalendara kojima je temelj u kretanju Sunca (gregorijanski kalendar) odnosno Mjeseca (islamski kalendar), židovski kalendar je utemeljen na kretanju oba ta nebeska tijela. To 34
- Ez Izl 36 - Izl 37 Br
152
36,16-36 12,2 12,1-20 28,1-15
Adar
Osobite subote u adaru
je zahtijevalo veliko astronomsko znanje i točne proračune, kao što se može vidjeti u Talmudu, Mišni i halahičkoj literaturi. Najzačudnije je što su u našem naraštaju, pojavom satelita, svemirskih letjelica i atomske energije, novi instrumenti koje su poslali u svemir potvrdili točnost talmudskih proračuna do petog decimalnog mjesta.38
Esterin post ־Taanit Ester תענית א ס ת ר ־ Izvor I reče Ester da se odgovori Mordehaju: Idi skupi sve Židove koji se nalaze u Šušanu, pa postite radi mene i ne jedite i ne pijte tri dana, noć i dan; i ja ću postiti sa svojim djevojkama; tako ću ići kralju, protiv pravila, pa ako stradam, neka stradam. I ode Mordehaj i učini sve kako mu je naložila Ester39. Taanit Ester spomen je na post kojeg je postila Ester i svi Židovi u ono doba u Šušanu, glavnom gradu Perzijskog carstva40. Postili su tri dana, od 13. do 15. adara, prije nego je Ester otišla priznati kralju Ahašveru da je Židovka, te da je Hamanova namjera pobiti njen narod iz same mržnje. Stoga je post nazvan po Esteri. Ostao je za sve naraštaje, kako bi podsjećao da Bog vidi i čuje molitve svih ljudi, kao što je čuo molitve Mordehaja i Estere. Odreden je već u Svitku o Esteri: ...održavati te dane Purima u njihovo doba, kako ih je održavao Židov Mordehaj i kraljica Ester, kako su prihvatili na svoje duše i svoje sjeme, riječi o postu i njihovim jaucima41.
Opća pravila posta Dan posta je 13. adara. Ako je 13. adara šabat, postimo dva dana ranije, u četvrtak 11. adara, jer je zabranjeno postiti na šabat. Post počinje ujutro, a završava navečer (ne kao na Jom kipur i na Tiša beav, kada post traje od večeri do večeri). Običavamo davati tri novčića, "pola šekela", u spomen na tri dana posta Estere i svih Židova u Šušanu. Bolesnik, trudnica i dojilja oslobođeni su posta. 38
Više u poglavlju Židovski kalendar, str. 45. - Est 4,15-17 4 °• Est 4,16 4 1 Est 9, 31 39
153
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Purim - פורים Izvor I zapisa Mordehaj te stvari... da ih ustanovi medu njima kako bi slavili četrnaesti dan mjeseca adara i petnaesti dan u njemu, svake godine. Kao dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja i mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u bfagdan, kako bi ih učinili danima gozbe i veselja i slanja obroka jedan drugome i darova siromašnima. I Židovi su prihvatili to što su započeli slaviti, što im je napisao Mordehaj.42
Povijesne okolnosti i priča o purimskom čudu Nabukodonosor, babilonski kralj, prognao je Židove iz Izraela nakon rušenja drugog Hrama, 3338. godine židovskog kalendara (422. pr.n.e.). Kasnije je Perzijsko carstvo nadvladalo Babilonsko. Naša priča se dogada u doba kralja Ahašvera, 3405. godine židovskog kalendara (355. godine pr.n.e.), samo tri godine prije početka gradnje drugog Hrama. Židov Mordehaj, voda šušanskih Židova, bio je jedan od vodečih ljudi svoga naraštaja; prije nego je prognan bio je član Sanhedrina. Ester je siroče, Mordehajeva nećakinja, koja postaje ženom kralja Ahašvera. Haman, potomak Amaleka i prvi kraljev ministar, namjerava uništiti židovski narod. On obmanjuje kralja Ahašvera i dobiva dozvolu za pokolj. Haman šalje glasnike u 127 pokrajina Perzijskoga carstva, a prije toga je bacio ždrijeb (pur), prema kojemu je odredio dopuštenje svim građanima carstva da na 13. adara ubiju sve Židove i opljačkaju njihovu imovinu. Mordehaj to dočuje i smjesta rastrga svoju odjeću (žalobni običaj), te se počinje moliti, a tako i svi Židovi. U dogovoru s Esterom i na njenu molbu, Židovi obznanjuju post od tri dana. Nakon ta tri dana, 42 Est 9,20-23
154
Adar
Purim
Ester odlazi kralju Ahašveru, otkrije mu istinu o svome židovstvu i o Hamanovoj namjeri da pobije njen narod. Ahašver se razbjesni i naredi da se Hamana i njegovu obitelj objesi. Mordehaj u kraljevo ime šalje pisma u sve pokrajine carstva, s dopuštenjem Židovima da se imaju pravo braniti, pa i napasti svoje neprijatelje u te dane. Tako je Hamanov pokušaj uništenja Židova preokrenut u veliko čudo spasenja za Židove, a u smrt za njihove neprijatelje.
Naziv blagdana: Purim Haman je razmišljao o danu na koji bi pobio Židove. Odredio ga je ždrijebom (staroperzijski: put). Prema tome ždrijebu, kojeg je Haman učinio, dobio je ovaj blagdan naziv Purim. Napisano je: U prvom mjesecu, mjesecu nišanu, u dvanaestoj godini Ahašverova kraljevanja, bačen je pur, to je ždrijeb, pred Hamanom, od dana do dana i od mjeseca do mjeseca dvanaestoga, to je mjesec adar.43 Stoga su te dane nazvali Purim, prema puru...44
Purim u svijetu i Purim u Jeruzalemu Danas slavimo Purim na dva datuma na različitim mjestima. Dana 14. adara slavimo Purim u cijelom svijetu i cijelom Izraelu, osim u Jeruzalemu. To je Purim diferazot דפרזות. Ova riječ dolazi iz aramejskoga i znači otvoreni, jer označava naselja koja su "otvorena", koja nisu bila ograđena zidom u doba Jošue sina Nunova, koji se prvi borio s Amalekom45. Židovi koji su živjeli izvan Šušana borili su se trinaestog adara, a odmorili su se četrnaestoga. Stoga svi peruzin (stanovnici neogradenih naselja) slave četrnaestoga.46 Dana 15. adara slavi se Purim samo u Jeruzalemu, u znak sjećanja na Židove u Šušanu, koji su se borili trinaestoga i četrnaestoga adara, a odmorili su se petnaestoga47. Purim u Jeruzalemu naziva se Purim demukafin ( דמוקפיןaramejski: gradovi ograđeni zidom), jer je Jeruzalem bio ograđen zidom već u doba Jošue sina Nunova. Ovaj Purim zove se još i Šušan Purim שושן פורים, jer 43
- Est 3,7 Est 9,26 45 - Izl 17,8 46 - Est 9,19 47 - Est 9,18 44
155
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ga slavimo kao sjećanje na purimsko veselje u gradu Šušanu, koje je bilo 15. adara.
Literatura o Purimu Literarni izvor o Purimu nalazi se u Misni, Masehet megila, poglavlja 1 i 2, Tosefti, Babilonskom i Jeruzalemskom Talmudu i u Midrašu Ester raba. Ti su tekstovi osnovni izvor o svemu što je vezano za mjesec adar, Esterin post i blagdan Purim. I midraši koji se odnose na Purim nalaze se u Talmudu.
Purim u odnosu na Hanuku U slučaju Hanuke uzrok rata između Makabejaca i Grka bio je duhovni i kulturni - židovska kultura protiv helenističke - jer je cilj Grka bio nametnuti helenističku kulturu Judeji, to jest koloniji Palestini. Da su Židovi prihvatili helenističku kulturu, grčki cilj bio bi ostvaren i ne bi bilo razloga za rat. Za razliku od toga, na Purim je borba bila tjelesna. Hamanov cilj bio je istrebljenje židovskog naroda, ni iz kojeg drugog razloga osim mržnje, jer to je Amalekova namjera. Zato su i zapovijedi vezane uz Purim vezane za tijelo, kao jedenje i pijenje, darovanje siromašnima, darivanje jela i slično.
Micve ־zapovijedi za Purim Četiri zapovijedi za blagdan Purim za sve naraštaje ustanovljene su u Megilat Ester, Svitku o Esteri.
1. Čitanje Megile (Svitka o Ester) - mikra megila מקרא מגילה ־ Izvor za zapovijed Ti dani se spominju i slave u svakom naraštaju48. Talmud zaključuje da se "spominjanje tih dana" odnosi na čitanje Megile49. Svitak o Esteri čitamo dva puta: navečer i ujutro50. Megila mora biti kašer (ispravna), što znači da je mora napisati sofer stam, za to izučeni pisar, na pergameni, jednako kako se piše i svitak Tore. Predmolitelj 48
- Est 9,28 - BT Megila 18a 5 O. BT Megila 20a
49
156
Adar
Purim
koji čita Megilu mora poznavati specifičnu melodiju čitanja. Tko nije slušao čitanje Megile u sinagogi, treba je pročitati kod kuće iz ispravnog svitka, ali je bolje čuti ju u sinagogi. Ako je Purim na šabat, ne čitamo svitak o Esteri, iz istog razloga zbog kojega ne pušemo u šofar na Roš hašanu, kada padne na šabat: ne smijemo prenositi Megilu u dužini četiri lakta na javnome području. Stoga, ako bi čitanje Megile palo na šabat, čitamo je prije šabata51.
Blagoslovi za Megilu Prije čitanja Svitka predmolitelj moli tri blagoslova: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ^ י ק ל ^ נ ו * מ צ ו ת י ו וצמו על.1 מ ק ר א מגילה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL MIKRA MEGILA - Blagoslovljen si Vječni Bože naš Kralju svijeta koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam čitanje Megile. נ ס י ם ל א ב ו ת י נ ו ב י מ י םNYYY ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם.2 ה ה ם בץמן ה ז ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEASA NISIM LAAVOTENU BAJAMIM HAHEM BAZEMAN HAZE - Blagoslovljen si Vječni Bože naš Kralju svijeta koji si učinio čuda našim očevima u onim danima u ovo doba. ב ר פ ת ״ >ץוזחינו ״.3 Blagoslov za život: "šehehejanu" Zajednica na blagoslove odgovara: "amen". Blagoslov za život "šehehejanu" govorimo i navečer i ujutro, samo što ujutro moramo imati na umu druge zapovijedi52, koje ćemo ispuniti tijekom dana, budući da blagoslov "šehehejanu" izgovaramo samo jednom za svaki dogadaj. Neki imaju običaj govoriti ga samo navečer. Za čitanja Svitka, kada predmolitelj u sinagogi pročita ime Haman, običavamo bučati, kako bismo ispunili zapovijed brisanja spomena na Amaleka. Nakon čitanja Megile, predmolitelj moli blagoslov: 51 52
• MT Hilhot Megila ve-Hanuka 1,13 KŠA 141,12
157
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ל ך ה ע ו ל ם ה ר ב א ת ריבנו והדן א ת ד י מ ו£ ״ברוך א ת ה יי א ל ה י נ י והנ^רע לנו
ו ה נ ג ^ ל ם גמול ל כ ל אויבי נ פ ש נ ו
)הנוקם א ת נקמתנו
ה א ל, מצרינו ברוך א ת ה יי ה נ פ ר ע ל ע מ ו י ש ר א ל מ כ ל צ ר י ה ם המושיע״ BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HARAV ET RIVENU VEHADAN ET DINENU VEHANOKEM ET NIKMATENU VEHAMEŠALEM GEMUL LEHOL OJVE NAFŠENU VEHANIFRA LANU MICARENU: BARUH ATA ADONAJ HANIFRA LEAMO JISRAEL MIKOL CAREHEM HAEL HAMOŠIA ־Blagoslovljen si Vječni Bože naš Kralju svijeta koji se za nas bori, sudi za nas i osvećuje se umjesto nas i kažnjava naše neprijatelje; koji nas oslobađa od naših protivnika. Blagoslovljen si Vječni koji oslobađaš svoj narod Izrael od svih njegovih neprijatelja, Bog koji spašava.
2. Purimski obrok ־seudat Purim - סעודת פורים Izvor za zapovijed Kao u dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja, te mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u blagdan, kako bi ih učinili danima gozbe i veselja...53 Zbog toga treba prirediti obvezni obrok (seudat micva) i na njemu dobro jesti (meso) i piti dosta vina. Koliko, to su rekli rabini: Rava je rekao: 'Čovjek na Purim mora piti dok ne prestane razlikovati prokletoga Hamana od blagoslovljenoga Mordehaja. Obrok na Purim mora se prirediti danju, a ne noću55. Njegov je cilj isticanje tjelesne pobjede nad Hamanovom namjerom.
3. Darovanje siromašnih ־matanot laevjonim- מתנות לאביונים Izvor za zapovijed Kao u dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja, te mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u blagdan, kako bi ih učinili danima ... darova za siromašne.56Treba dati dva dara dvama siromasima, 53. Est 9,22 54. BT Megila 7b; KŠA 142,6 55 - MT Hilhot megila ve-Hanuka 2,14 56. Est 9,22
158
Adar
Purim
svakome po jedan57. Dar može biti u novcu, jelu ili odjeći. Vrijeme za podjelu darova je danju, nakon jutarnje molitve, ne prije niti poslije Purima. Neki skupljaju novac u sinagogi i podijele ga siromašnima.
4. Slanje hrane - mišloah manot משלוח מנות ־ U Hrvatskoj je poznat i aškenaski naziv šelahmones.
Izvor zapovijedi Kao u dane na koje su počinuli Židovi od svojih neprijatelja, te mjesec koji se za njih pretvorio iz tuge u veselje i iz žalosti u blagdan, kako bi ih učinili danima ... slanja obroka jedno drugome...58 Ova micva se ispunjava danju. Mišloah manot se sastoji od dvije vrste jela ili jela i pića. Taj obrok mora biti gotov i pripremljen za jelo, a mora ga se dati barem jednoj osobi. Cilj slanja obroka i darivanja siromašnih je osnaživanje prijateljstva i jedinstva u židovskome narodu, jer kad je židovski narod složan, Amalek mu ne može naškoditi.
Tko je obvezan ispunjavati micve za Purim? Muškarci od trinaeste godine i žene od dvanaeste obvezni su činiti sve micve Purima. Zašto su žene obvezne ispunjavati zapovijedi vezane uz Purim i kada se ispunjavaju u odredeno vrijeme, a žene su inače oslobođene ispunjavanja takvih zapovijedi? Purim i njegove zapovijedi su iznimka od pravila da su "žene oslobođene zapovijedi vezanih uz određeno vrijeme"59, jer su i žene bile obuhvaćene purimskim čudom. Kraljica Ester nosila je važnu ulogu u cijeloj priči Svitka, koji je prema njoj dobio i naziv. Stoga su žene obvezne ispunjavati zapovijedi Purima.
Još neki propisi za Purim Rabini su odredili još neke propise za Purim: ־ujutro čitamo iz Tore o ratu Amaleka protiv židovskog naroda60 ־u molitvi Semone esre i u molitvi nakon jela dodajemo zahvalu za spas Al hanisim על הנסים, koja opisuje purimsko čudo. 57
MT Hilhot Megila ve-Hanuka 2,16 - Est 9,22 59 - BT Kidušin 35a 60 - Izl 17,8 58
159
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
- zabranjeno je držati nadgrobne govore i postiti, oboje zbog čuvanja purimskog veselja i zbog toga što je halahom toga dana zabranjeno tugovati.
Rad na Purim Dopušteno je raditi na Purim, ali je ljepše odustati od rada. Mudraci su rekli: Tko radi na Purim, nikada ne vidi znak blagoslova.61
Trodnevni Purim ־Purim mešulaš פורים משולש ־ Trodnevni Purim je one godine kada Sušan Purim (15. adara) pada na šabat. Svi koji žive izvan Jeruzalema slave 14. adara, u petak. U Jeruzalemu, međutim, slave Trodnevni Purim, što znači da su zapovijedi Purima podijeljene na tri dana: - 14. adara, u petak, čitaju Svitak o Esteri i dijele darove siromašnima, kako bi oni imali što jesti na šabat 15 ־. adara, na šabat, mole zahvalu za čuda u molitvi šemone esre i u molitvi nakon jela. Čitaju Toru iz dvaju svitaka: iz jedne tjedni odsječak, a iz druge odsječak o Amaleku62 16 ־. adara, u nedjelju, priređuju purimski objed i daruju hranu prijateljima.
Običaji za Purim Hamantašen Običaj je peći kolače punjene pekmezom i makom. Nazivaju se Hamanove uši (hebr.: ozne Haman), a u Hrvatskoj je udomaćen naziv na jidišu, hamantašen.
Prerušavanje Prerušavamo se u različite likove pomoću kostima i krinki. Zašto? Evo dvaju razloga: ־U cijelom Svitku o Esteri Božje ime se ne spominje niti jedanput. Bog u Svitku o Esteri djeluje iz skrovišta, čini čuda skrivajući svoje lice. Kao što se Bog u Megili skriva, i mi ovoga dana prekrivamo svoja lica. 61• MT Hilhot Megila ve-Hanuka 2,14 62. Iz 17,8
160
Adar
Purim
־Amalekova mržnja potječe od Ezava, Amalekovog djeda. Ezav je mrzio Jakova, jer se Jakov "prerušio" uzevši Ezavovu odjeću, pomoću čega je, umjesto Ezava, od Izaka dobio prvorodstvo63. Zato se i mi prerušavamo.
Purimska predstava i "purimski rabin " Priređujemo smiješne predstave za koje se u Hrvatskoj udomaćio naziv purimšpil. Učenici se smiju na račun učitelja, članovi zajednice na račun njezinih uglednika i predstavnika. Najboljeg zabavljača proglašavamo "purimskim rabinom", a on sve zabavlja i nasmijava. To je, naravno, ograničeno dobrim ukusom i nikoga se ne vrijeđa. Svrha je stvaranje velikog veselja na ovaj veseli blagdan.
Purim i Jom hakipurim Naši učenjaci kažu da sličnost između imena ovih dvaju blagdana nije slučajna, nego bitna. Purim je veći i važniji od Jom kipura. U budućnosti će svi blagdani biti ukinuti, osim Purima, a sve Proročke knjige i Spisi također će izgubiti važnost, osim Svitka o Esteri, koja će biti uz bok Tore i Talmuda, koji će zauvijek vrijediti. Rambam kaže: Sve Proročke knjige i Spisi će biti ukinuti u budućnosti, u Mesijanskim danima, svi osim Svitka o Esteri, koji će ostati, a tako i Tora i odredbe usmene Tore, koje nikada neće prestati vrijediti64. Razlog za osobito značenja Purima i Svitka o Esteri je u tome što sve ostale knjige Tanaha trebaju poduprijeti Toru i njezine zapovijedi. Kad dođe Mesija, svima će se otkriti istina vjere, svima će biti kristalno jasno da je naša Tora istinita i da su se ispunile riječi proročanstava. Osim toga, svi će proučavati Toru, pa više neće biti potrebe za proročkim knjigama. Međutim, Purim i Svitak o Esteri imaju drugu temu, čija je bit upravo u budućnosti, u Mesijinim danima: brisanje Amaleka, koji još postoji i ni u kojem naraštaju židovskome narodu ne da mira. No dolaskom Mesije Bog će izbrisati sjećanje na njega i dati nam mira od svih neprijatelja. Zato će ova knjiga i ovaj blagdan ostati i u budućnosti, u Mesijino doba.
63• Post 25 i 27 64. MT Hilhot Megila ve-Hanuka 2,18
161
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Nišan ניסן ״ Nazivi mjeseca i njihovi izvori Ovaj mjesec ima nekoliko naziva: 1. Prvi mjesec ־Ovaj mjesec vam je početak mjeseci, prvi vam je od mjeseci u godini.1 Tora broji mjesece u godini od nišana, jer su u njemu Židovi izbavljeni iz Egipta. Iako su svijet i čovječanstvo stvoreni u tišreu, Tora daje prednost mjesecu izbavljenja, u kojem je stvoren židovski narod. Stoga ga naziva prvim, iako je od mjeseca stvaranja svijeta nišan sedmi mjesec.
1 Izl 12,2
162
ניסן
Nišan
2. Nišan ־naziv su mu dali babilonski Židovi: U prvome mjesecu, to je mjesec nišan...2 ; I bi u mjesecu nišanu...3 U starom babilonskom jeziku nišan je značilo pupoljak. Mjesec je dobio to ime jer u vrijeme nišana drveće pupa, kao što piše: Jer evo zima je završila, kiša je prošla i otišla. Pupoljci se vide širom zemlje, vrijeme slavuja je stiglo i glas golubice čuje se u našoj zemlji.4 3. Proljetni mjesec ־ חודש האביבNišan nagoviješta dolazak proljeća, doba cvjetanja prirode. U Tori piše: Danas izlazite, u mjesecu proljeća.5 Tora zapovijeda: Slavi blagdan beskvasnih kruhova; sedam dana jedi beskvasne kruhove kako sam ti zapovjedio, u određeno doba proljetnoga mjeseca, jer si u njemu izašao iz Egipta... 6 Slavi mjesec proljetni i učini Pesah Vječnome svome Bogu, jer te u mjesecu proljetnome noću izveo Vječni tvoj Bog iz Egipta.7 Naši su rabini vezu s tim mjesecom pronašli i u samim slovima kojima se piše hebrejska riječ aviv ־ אביב proljeće (pisano slovima alef\ bet, jud, bet). Naime, riječ aviv može se rastaviti na dvije riječi: av2X (slova alef i bet), što znači otac, i ivT (slova jud i bei), što je u hebrejskome tradicijski način pisanja broja dvanaest: mjesec nišan otac je dvanaest mjeseci, odnosno prvi je mjesec prema brojanju u Tori.
Znak mjeseca: Ovan טלה ־ Znak mjeseca je Ovan, zbog ovna kojega je Židovima naređeno prinijeti kao pashalnu žrtvu8, kojega je trebala pojesti cijela obitelj. Ovan je bio egipatsko božanstvo, a Židovima je naređeno da zakolju to egipatsko božanstvo i time pokažu Egipćanima i dokažu sebi da je Vječni Bog, a ovan ostaje ovan. Kao što objašnjava Rambam^, svaka je obitelj morala zaklati ovna. To je bila naredba za obitelj, kojoj je cilj bio duhovna preobrazba koja je Židove učinila slobodnima. Iz duhovne ovisnosti o 2• Est 3,7 - Neh 2,1 4• Fj 2,11-12 5• Izl 13,4 6• Izl 23,15 7• Post 16,1 8• Iz 12,3 9 - More nevuhim 3,46 3
163
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
drugim vjerama (prema Rambamu), ovim klanjem su izašli oslobođeni od straha pred egipatskim božanstvima. Najvažnije u tome jest što je židovski narod već u Egiptu naučio što je sloboda. Istinska sloboda više je od same tjelesne slobode. Naučili su da čovjek može biti slobodan čak i kada su mu ruke vezane. Čovjekov duh može utamničiti samo čovjek sam.
Blagoslov mladica ב ר כ ת האילנות ־ Tko u nišanu, mjesecu pupanja, vidi plodonosno drvo koje pupa, treba izgovoriti blagoslov mladica. Taj se blagoslov govori samo jednom tijekom godine.10
Blagoslov Sunca ב ר כ ת החמה ־ I ovaj blagoslov govorimo u nišanu, jednom u dvadeset osam godina. Evo zašto: Sunčeva godina traje oko 365 dana i šest sati, tijekom kojih Sunce, kako se čini promatraču sa Zemlje, učini ^"puni krug sa zapada na istok" pred pozadinom zodijaka, za razliku od dnevnoga kruga "s istoka na zapad". Dijeljenjem sunčeve godine na tjedne dobit ćemo 52 tjedna, jedan dan i šest sati (52 tjedna i 30 sati). Iz toga proizlazi da se promatrajući izlazak sunca "na nekom mjestu", svake godine s obzirom na dane u tjednu pomičemo za jedan dan i šest sati. Ako sunce, primjerice, u neki ponedjeljak ove godine u nekoj točci bude početkom jutra, sljedeće će godine na tome mjestu biti u utorak oko podneva. Kada će sunce ponovno izaći na isti dan u tjednu i u isti sat? To će se dogoditi kada prođe dovoljno vremena da zbroj razlika od po 30 sati koje nastaju svake godine naraste na 840 sati, što je 35 dana, odnosno pet tjedana. To se događa svakih 28 godina, koje sadrže 1461 tjedan. Te proračune napravili su rabini iz vremena Mišne i Talmuda, prije oko 2000 godina, radeći na proračunima za židovski kalendar, što svjedoči o dobrom poznavanju astronomije naših rabina. Posljednji put kada smo izgovorili ovaj blagoslov bila je 5741. (1981. prema gregorijanskome kalendaru) godina, a godine 5769. (2009.) navršit će se 205. Sunčev ciklus od 28 godina. U mjesecu nišanu te godine, s Božjom pomoći, imat ćemo priliku moliti blagoslov Sunca. Govori ga se u rano jutro. Prije blagoslova izgovaramo Psalam 148, a zatim blagoslov: 10
164
- Vidi u potpoglavlju Blagoslovi za gledanje, str. 400.
Nišan
ניסן
ל ך ה ע ו ל ם עושה מןגשה ב ר א ש י ת£ ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM OSE MAASE BEREŠIT - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvara svijet Na kraju govorimo Psalam 19, a ako je nazočan minjan, izgovaramo i kadiš.
Mjesec izbavljenja U mjesecu nišanu židovski je narod spašen mnogo puta. Prvi put je to bilo kada je iz egipatskog ropstva izašao u slobodu. Posvećenje Zavjetnog šatora u doba našeg učitelja Mojsija bilo je u nišanu. Spas Židova iz Babilona u doba Ezre i Nehemije počeo je u mjesecu nišanu, kao što piše: ... jer je prvoga u prvome mjesecu započeo put iz Babilona, a prvoga u petome mjesecu došao je u Jeruzalem po dobroj ruci svog Boga, koja je nad njim11. Početkom nišana započeli su Židovi iz Babilona odlaziti u Izrael i dobili su dopuštenje od babilonskog kralja za gradnju drugog Hrama. Midraš kaže: Petnaestoga nišana odlučeno je o kazni [ropstvo u Egiptu] i dogovoreno je s našim praocem Abrahamom, pri sklapanju Saveza između polutaka, petnaestoga nišana došli su službujući anđeli obavijestiti [Abrahama] o Izaku, petnaestoga nišana rodio se Izak, petnaestoga nišana spašeni su iz Egipta, petnaestoga nišana biti će spašeni [sadašnja dijaspora] iz ropstva u progonstvu... to je ta noć na koju će biti spašeni, riječi su rabi Jehošue12 Nišan je bio mjesec spasenja u prošlosti, a u nišanu će Židovi biti spašeni u budućnosti, u Mesijino doba.
Kimha defisha ־brašno za Pesah קמחא דפסחא ־ Nekad se prije Pesaha sakupljao novac kako bi siromašni kupili brašno, da bi pripremili maces za Pesah, budući da su ga nekada svi pekli kod kuće. Do danas je u svim židovskim zajednicama ostao sačuvan običaj sakupljanja novca za siromašne, kako bi mogli dolično proslaviti Pesah. Kupuje im se sve osnovne namirnice za Pesah ־vino, maces, ulje i šećer - kako ne bi bilo niti jednog Židova koji ne može slaviti Pesah. 11• Ez 7,9; vidi i Neh 2,1 12• Midraš Tanhuma Bo 9, vidi i BT Roš hašana 11a
165
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
šabat hagadol - שבת הגדול Šabat prije Pesaha zove se šabat hagadol (šabat velikoga). Evo nekoliko razloga: ־Prvi Pesah, još u Egiptu, bio je u srijedu navečer (14. nišana). Tada su prinijeli pashalnu žrtvu. Zapovijed svakoj obitelji da nabavi ovna za žrtvu dana je prethodnog šabata, koji je pao na 10. nišana13. Egipćani su gledali kako Židovi uzimaju njihove "bogove", vežu ih uz kuću, no nisu mogli ništa učiniti. To je bilo veliko (hebr.: gadol) čudo u nizu čuda pri izlasku iz Egipta, pa se stoga ovaj šabat naziva šabat velikoga14. ־U svim zajednicama običaj je da rabin drži predavanje o Pesahu kako bi se članovi zajednice pripremili za blagdan. Budući da je rabin "velik" medu članovina općine, ovaj se šabat u njegovu čast zove šabat velikoga. ־Haftara za ovaj šabat završava rečenicom o spasenju, u kojoj se kaže: Evo ja vam šaljem proroka Elijahua prije nego docje dan Vječnoga, velik i strašan15. Prema velikome danu izbavljenja ovaj se šabat naziva šabat velikoga.
Deseti nišana: post za cadike - תענית לצדיקים Mirjam, Mojsijeva sestra i pravednica, umrla je desetoga nišana. U sjećanje na Mirjam odreden je ovaj dan kao post za pravednike (cadike). Nakon četrdeset godina lutanja pustinjom na taj su dan Židovi prešli Jordan, noga naših praotaca prvi put je stupila na tlo Erec Jisraela: / narod se uspe iz Jordana desetoga u prvome mjesecu i odmori se u Galileji na istočnome dijelu Jerihona16.
Jom hašoa יום השואה ־ Izraelski parlament, Kneset, odredio je dan 27. nišana kao יום השואה והגבורהJom hašoa vehagevura - Dan stradanja i junaštva. Na taj dan prestao je otpor u Varšavskome getu (5703. 1943־.). Ustanak je simbolizirao ustajanje židovskog naroda u svoju obranu i otpor klanju koje je činila nacistička zvijer. Ovaj dan povezan je s desetim tevetom, danom općega kadiša za žrtve Holokausta. Židovski narod u Izraelu i u dijaspori 13• I4• 15• 16•
166
izl 12,3 Ovaj razlog nalazi se u knjizi Sefer hapardes, koju se pripisuje Rašiju. Mal 3,23 Jš 4,19
ניסן
Nišan
sjeća se svojih dragih i uništenja šest milijuna Židova u Europi, jedne trećine židovskog naroda, muškaraca, žena i djece, čiji je jedini grijeh bio taj što su bili Židovi. Toga se dana organiziraju komemoracije u cijelom svijetu u sjećanje na one koji su umrli jer su bili Židovi. U Izraelu zastave se spuštaju na pola koplja. Središnje komemoracije održavaju se u Izraelu, uz najsvetije židovsko mjesto, Zapadni zid, i u memorijalnoj ustanovi Jad Vašem. Tu je ustanovu, koja čuva sjećanje na Holokaust i hrabrost otpora, 1953. godine osnovao Kneset, kako bi zauvijek čuvao sjećanje na šest milijuna Židova koji su ubijeni u Holokaustu. Naziv ustanove dolazi iz rečenice proroka: U svojoj kući i unutar svoga zida dat ću vam ruku i ime (hebr. יד ושםjad vašem = ruka i ime) bolje od sinova i kćeri, vječno ime ću mu dati da ne bude otkinut17.
Običaji u nišanu U mjesecu nišanu ne održavaju se žalobni običaji: ne molimo tahnun, ne držimo nadgrobne govore i ne molimo molitve zadušnice, osim posljednjega dana Pesaha.
Donošenje "čuvane pšenice" na mljevenje, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
Obredno čišćenje posuda za Pesah, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
17• Iz 56,5
167
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Pesah פסח י Pesah je nedvojbeno povijesno najvažniji židovski blagdan. Na Pesah su Židovi izašli iz ropstva na slobodu. Na taj dan Židovi su zapravo postali narod, a Pesah je prvi blagdan kojeg su slavili. Izlazak iz Egipta zauvijek je oblikovao židovski narod kao izabrani narod, koji je dobio posebnu i obvezujuću vezu s Bogom i njegovom Torom. Cijelome čovječanstvu donio je uzvišene vrijednosti ljubavi, slobode, pravde i zakona. Nastavak tog blagdana bilo je primanje Tore, a nakon toga slijedio je ulazak u Izrael.
Trajanje blagdana Pesah u Izraelu traje sedam dana, od 15. do 21. nišana: U prvome, četrnaestoga dana u mjesecu, navečer jedite beskvasni kruh, do dvadeset prvog dana u mjesecu navečer18. Prvi i posljednji dan su blagdanski dani (jom tov), a između njih je pet polublagdanskih dana (hol hamoed). U dijaspori blagdan traje osam dana, do 22. nišana; prva dva i posljednja dva dana su blagdanski, zbog dodatnoga dana koji se blagdanima dodaje u dijaspori, a između njih su četiri polublagdanska dana.
Nazivi blagdana i njihovi izvori Nekoliko je naziva za ovaj blagdan. Tora ga naziva blagdanom beskvasnih kruhova. Rabini iz vremena Mišne i Talmuda, međutim, dali su prednost nazivu Pesah. I talmudski traktat koji se bavi Pesahom zove se פסחיםPesahim. 1. Pesah ־Kada je Bog u desetoj kazni Egiptu ubio egipatske prvorođence, ta je kazna preskočila prvorodence medu Židovima: I neka vam ta krv bude znak na kućama u kojima boravite, pa kad vidim krv 18• Izl 12,13
168
nišan
Pesah
poštedjet ću [upsahti] vas i neće medu vama biti pomora da vas uništi kada udarim po zemlji egipatskoj19. Zato ovaj blagdan nazivamo blagdanom poštede (pesah). 2. Blagdan neukvasanih kruhova - חג המצותhag hamacot - Pri izlasku iz Egipta naši su praoci jeli neukvasani kruh (maces), jer nisu stigli čekati da se tijesto digne, već su izašli u žurbi. Stoga ovaj blagdan nazivamo blagdanom macesa i u sjećanje na to jedemo maces, kako piše: Ispekli su tijesto koje su iznijeli iz Egipta, neukvasane pogače, jer se nije ukvasalo, budući da su istjerani iz Egipta i nisu mogli pričekati, pa si nisu pripravili jelo za put20. Tora zapovijeda: Blagdan neukvasanog kruha slavi, sedam dana jedi neukvasani kruh, kako sam ti zapovjedio, u određeno doba proljetnoga mjeseca, jer u njemu si izašao iz Egipta.. 21 3. Blagdan slobode חג החרות ־- hag haherut - jer je židovski narod izašao iz ropstva u slobodu nakon 210 godina robovanja22. 4. Blagdan proljeća חג האביב ־- hag haaviv ־jer Pesah pada u proljeće i označava njegov početak: Slavi mjesec proljetni i učini Pesah Vječnome svom Bogu, jer u mjesecu proljetnome te je noću izveo Vječni tvoj Bog iz Egipta23.
Hamecחמץ ־ Prije Pesaha moramo urediti svoje domove i pripremiti se za blagdan, zbog nekoliko zabrana vezanih uz hamec.
Što je hamec? Hamec nastaje kad od trenutka dolaska brašna u dodir s vodom do kraja pečenja prođe više od 18 minuta. Otuda smo naučili da se košer maces proizvodi od brašna koje je došlo u dodir s vodom, zamiješeno u tijesto, uneseno u pećnicu i ispečeno, te za manje od 18 minuta izvađeno. Klasični hamec je, nasuprot tome, kruh koji je nastao dugim 19• izl 12,13 2
0. Izl 12,39 21. Izl 23,15; vidi i Izl 34,18; Lev 23,6; 2Ljet 30,13; 2Ljet 30,21; 2Ljet 35,17 22 - O računanju trajanja egipatskoga ropstva vidi: Berešit raba 91, Midraš Tanhuma Mikec 8, Rašijev komentar na Post 15,13 23 - Pnz 16,1
169
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
procesom: tijesto je umiješano od brašna i vode, nakon toga se ukvasalo i dizalo, a tek onda je stavljeno u peć. Našim precima je Bog zapovjedio da iz Egipta izađu brzo, te tijesto nije imalo vremena za dizanje. Stoga su jeli macot, neukvasani kruh. To činimo do danas prema zapovijedi iz Tore: Ništa ukvasano ne jedite, u svim svojim naseljima jedite neukvasani kruh24.
"Neka se ne vidi..." i "Neka se ne nade..." Tora nam je, osim jedenja hameca i stjecanja zarade od njega, u te dane zabranila još dvije stvari25: ־Sedam dana kvas neka se ne nade u vašim kućama, jer tko god pojede ukvasano, duša će mu biti otrgnuta iz zajednice Izraelove, bio pridošlica ili stanovnik zemlje26. ־Beskvasni kruh jedi tih sedam dana i neka ti se ne vidi ukvasanoga i neka ti se ne vidi kvasa unutar sve tvoje granice27. Na Pesah se, kako bismo ispunili micvu o zabrani hameca, ne smije vidjeti niti nalaziti u našoj kući ili u našem vlasništvu bilo što ukvasano. Svaka i najmanja količina hameca je zabranjena. Zabranjeno nam je, dakle, jesti hamec, stjecati zaradu od hameca, da ga se može vidjeti u našoj kući, te da se nalazi u našem vlasništvu. Halaha nam propisuje tri načina za pridržavanje zabrane jedenja, stjecanja zarade i mogućnosti viđenja hameca u našoj kući:
1. Traženje i nalaženje hameca: bedikat hamec בדיקת חמץ ־ Do večeri 13. nišana temeljito se očisti kuću. Tada slijedi traženje harneca po kući. Prije traženja blagoslivljemo: ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצונו על בעור
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם
חמץ BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL BIUR HAMEC Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim 24
Izl 12,20 - BT Pesahim 23a 2 6- Izl 12,19 27 • Izl 13,7 25
170
Pesah
nišan
zapovijedima i zapovjedio nam spaljivanje hameca. Spaljivanje hameca slijedi sutradan ujutro. Aškenazi ostavljaju mrvice kruha koje će pri traženju pronaći, kako blagoslov ne bi bio uzaludan. Mora se paziti da se te mrvice ostavi na vidljivim mjestima, kako ne bi bile zaboravljene, čime bi u kući preostao hamec za vrijeme Pesaha. Traženje se odvija uz malu voštanu svijeću jasnog plamena, kako bi se mogla provjeriti mala i skrivena mjesta. Aškenazi se koriste i perom kojim se može očistiti male mrvice hameca. Sav hamec koji nađemo za vrijeme traženja sakupljamo, kako bismo ga sutradan spalili. Mora se provjeriti sva mjesta kamo je hamec mogao zaći.
Spaljivanje hameca ־biur hamec ביעור חמץ ־ Hamec spaljujemo krajem "petog sata" na erev Pesah. Pod "satom" se misli na שעה זמניתšaa zemanit "proporcionalni sat"28, koji ne traje 60 minuta, nego dvanaestinu vremena od svitanja do zalaska sunca, pa je nekad duži, a nekad kraći od 60 minuta. Ovisno o geografskome položaju mjesta, to je između 10 i 11 sati prije podne. Hamec se smije jesti do "četvrtoga sata".
2. Poništavanje hameca, Lgava o odricanju od hameca za koji ne znamo da se nalazi u našem vlasništvu ־bitui hamec ביטול חמץ ־ Nakon traženja hameca i ujutro na erev Pesah pri spaljivanju hameca poništavamo hamec. Što znači poništavanje hameca? Domaćin kuće jasno čita izjavu da sav hamec koji se nalazi u njegovu vlasništvu, a nije ga našao traženjem hameca i spalio, poništava u mislima, odriče ga se i objavljuje da on za njega nema vrijednosti. Tekst za bitul hamec je na aramejskome: פל ח מ י ר א וחמי^א ד א י פ א ב ר ש ו ת י ז ל א ח מ ת ה ו ד ל א ב ה ד מ י ה ל י ^ ט י ל ולהוי ה פ ק ר פ ע פ י א דאר^א KOL HAMIRA VEHAMIA DEIKA BIRŠUTI DELA HAMITE UDELA BEARTE LIVTIL VELIHUVI HEFKER KEAFRA DEARA. ־Sve ukvasano i sav kvas koji se nalaze u mojem vlasništvu i nisam ga otkrio, te ga nisam spalio, neka bude poništen i neka bude kao prah zemlje. 28
- Vidi Rječnik osnovnih pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
171
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
3. Prodaja hameca koji je u našem vlasništvu ne-Židovu, kako ne bi bio u našoj odgovornosti ־mehirat hamec מכירת חמץ ־ Gotovo u svakoj kući preostaje dosta hameca. U poslovnim prostorima problem je još veći, u prodavaonicama koje tijekom godine prodaju hamec, te u svim pogonima koji proizvode hamec (primjerice tjesteninu). Što da čovjek učini sa svim tim hamecom u svojoj kući i što da učini poslovni čovjek Židov s hamecom u prodavaonici ili pogonu, jer Tora zabranjuje da se u našem vlasništu nalazi hamec. Onaj tko bi u svome posjedu imao hamec za vrijeme Pesaha, prekršio bi zabranu Tore, a uz to, od takvoga hameca ne bi smio stjecati zaradu ni nakon Pesaha.29 Radi se dakle o vrlo važnom i praktičnom problemu. Rabini su pronašli rješenje: prodaja hameca ne-Židovu. To nije fiktivna, već stvarna prodaja. Ne-Židov kupuje hamec i daje za njega novac Židovu koji mu ga prodaje, ustupajući mu vlasništvo. U praksi, nakon Pesaha Židov ponovno kupuje taj hamec od neŽidova, no teorijski, ne־Židov može odbiti prodati Židovu taj hamec. Danas je običaj da Židovi odlaze rabinu svog grada ili mjesta i prodaju mu vlasništvo nad svojim hamecom. Prije Pesaha on prodaje sav hamec svoje zajednice nekom ne-Židovu, a nakon Pesaha ga od njega otkupljuje. Prije nego se ode rabinu prodati hamec, običaj je da se sav hamec stavi u jednu prostoriju, skladište ili ormar, zaključa se ili zalijepi trakom i stavi se natpis "hamec", te se ne otvara tijekom Pesaha. Kada Židov dode rabinu prodati hamec, preda mu adresu na kojoj se hamec nalazi. U Izraelu svake godine prije Pesaha prodaje Glavni rabinat sav hamec u državi. Ministar financija, koji je zadužen za državne rezerve hrane, daje pismo dopuštenja Glavnom rabinu Izraela, koji prodaje hamec ne-Židovu. Isto se radi s hamecom izraelske vojske, kojeg prodaje Glavni vojni rabin. Tako si na spomenuta tri načina osiguravamo košer Pesah - פסח כשרPesah kašer ־na koji nećemo ni na koji način prekršiti zabranu hameca.
Hagala - čišćenje posuda za Pesah הגעלה ־ Budući da je hamec zabranjen i u najmanjim količinama, posude koje smo rabili tijekom godine za kuhanje i jedenje nije košer za Pesah, jer i čisto posude sadrži minimalne količine hameca, koji je uporabom prodro u posude. Tko ih želi koristiti u vrijeme Pesaha, mora ih osposobiti 29
172
- BT Pesahim 28a; KŠA 114,1
riisan
Pesah
za korištenje na Pesah ־kašerirati za Pesah - ako ga želi tada upotrebljavati. Neke obitelji posjeduju posebno posude i pribor za jelo za Pesah. Posude korišteno za hamec stavljaju zajedno s ostatkom hameca i prodaju. Mnogi, međutim, ne mogu kupiti dodatno posude, te moraju prije Pesaha kašerirati ono kojim se koriste cijele godine.
Načelo kašeriranja:" ־ כבולעו כך פולטוKako ga unosi, tako ga iznosi." To znači: na isti način na koji je hamec došao u posudu, iz nje i izlazi. Kašeriranje različitog posuđa se razlikuje. Treba paziti da se svo posuđe, pribor i strojeve koje želimo kašerirati ne rabi dvadeset četiri sata prije kašeriranja. U pojedinostima: 1. U štednjaku na plin i ražnjevima dolazi do dodira vatre i hameca, te se i čišćenje odvija pomoću vatre. Ugrijavamo predmet odnosno štednjak do usijanja i nakon toga obložimo aluminijskim papirom. U istu kategoriju spada i tava, koju stavljamo na vatru s obje strane, kako bismo spalili sav hamec, a jednako postupamo i s ražnjem. 2. Pećnicu dobro čistimo sredstvima za čišćenje masnoće. Nakon toga temeljitog čišćenja palimo je na dva sata na najvišu temperaturu. 3. Metalne posude - lonce, pribor za jelo ־uranjamo u kipuću vodu i čekamo da ponovno zavrije. Nakon toga ih uranjamo u hladnu vodu. 4. Stakleno posuđe ostavljamo 72 sata u mlakoj vodi koju mijenjamo svaka 24 sata. Iznimka: vatrostalno posuđe u kojemu je visoki postotak metalnih vlakana samo uranjamo u kipuću vodu. 5. Hladnjak i hladnjak za duboko zamrzavanje odmrzavamo i dobro očistimo. 6. Mikrovalnu pećnicu dobro očistimo, a nakon čišćenja zavrijemo u njoj vodu i pustimo da vrije pola sata. Neki problemi u vezi kašeriranja za Pesah električnih aparata su složeni (pojedine pećnice, mikseri, strojevi za pranje suda, tosteri...). U tim slučajevima treba se obratiti mjesnom rabinu.
Maces ־neukvasani kruh Maca (hebr.: מצה, množina: macot = neukvasani kruh) U jidišu se izgovara "maces"; iako izvorno aškenaski, u nas je taj naziv prihvaćen među svim Židovima, i Aškenazima i Sefardima.
173
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Što je maces? Maces pečemo iz tijesta umiješanog samo od brašna i vode. Čitav postupak izrade macesa, od trenutka dodira brašna i vode do izlaska macesa iz pećnice, ograničen je na 18 minuta. Ako bi trajao duže, maces ne bi bio košer za Pesah i smatrao bi se hamecom.
Majim šelanu " ־voda koja je prenoćila" מים שלנו־ Vodu koju rabimo u pripravi tijesta običaj je crpiti iz bunara navečer prije pečenja. "Voda spava" preko noći (dvanaest sati), u posebno očišćenim posudama, na hladnom mjestu. Ta voda naziva se vodom koja je prenoćila jer je "prespavala noć". Smisao prenoćivanja vode je osiguravanje njezine hladnoće prije miješanja s brašnom, budući da mlaka voda dovodi do dizanja tijesta.
Vrste macota, beskvasnog kruha za Pesah 1. Maca šemura מצה שמורה- čuvani maces je maces kojeg su pomno čuvali od vlage, topline i drugoga što bi moglo imati utjecaja na fermentaciju tijekom postupka pripravljanja, od žetve pšenice, mljevenja, miješanja i pečenja do izlaska iz peći. Naziv "čuvana" - šemura dolazi iz rečenice: I čuvajte neukvasane kruhove (održavajte blagdan neukvasanih kruhova) jer na sam taj dan izveo sam vaše čete iz zemlje egipatske, pa čuvajte taj dan za sve naraštaje kao vječni zakon30. 2. Maca pešuta מצה פשוטהili maca regila מצה רגילה- obični maces. Čuvanje od ukiseljavanja traje samo od mljevenja pšenice do pečenja. 3. Ručno izrađeni maces ־ מצת ידmacatjad- do prije oko 150 godina, kad su izumljeni strojevi za izradu macesa, sav je maces bio ručno rađen. 4. Strojno izrađeni maces מצת מכונה- macat mehona - 1850. godine izumljen je prvi stroj za pečenje macesa. Izum je povukao za sobom raspravu medu halahičkim učenjacima o dva problema: - može li se pouzdati u to da u stroju neće zaostajati tijesta, koje bi u njemu ukvasalo, jer nije moguće u svakom trenutku provjeravati sve dijelove stroja? - nije li nedolično prepustiti ispunjavanje Božje naredbe o pečenju macesa stroju? S praktične strane strojno proizveden maces dopušten je i nema problema s njegovom prikladnošću za Pesah. Zapovijed jedenja macesa iz Tore 30.
174
izl 12,17
nišan
Pesah
postoji zapravo samo za lei seder, noć seder večere, u Izraelu navečer nakon 14. nišana, u dijaspori navečer nakon 14. i 15. nišana. Za ostale dane Pesaha nema obveze jedenja macesa, no zabranjeno je jesti hamec. Običaj je na sederu jesti rukom izrađene macot šemurot, a ostalih dana strojno izrađene macot regilot.
Kitnijot - קטניות Postoji razlika između sefardskih i aškenaskih običaja u pitanju jedenja kitnijot (zrnata hrana poput graha, riže, pistacije, kukuruza...). Aškenazi ne jedu takvu hranu uz Pesah, zbog sumnje da se s njom mogla pomiješati pšenica. Sefardske zajednice nisu prihvatile taj običaj, pa jedu kitnijot na Pesah.
Erev Pesah - dan uoči Pesaha ערב פסח ־ Erev Pesah ispunjen je pripremama za vrhunac koji slijedi navečer, to je noć seder večere koja je vrhunac cijelog blagdana Pesaha.
Uranjanje u mikve Danas je običaj na erev Pesah uroniti u mikve, jer su u doba postojanja Hrama to svi morali učiniti prije blagdana, budući da su samo obredno čisti smjeli ući u Hram i jesti pashalnu žrtvu.
Šišanje Običaj je šišati se na dan prije Pesaha, jer je to zabranjeno tijekom više od mjesec dana u Doba brojenja Omera, od Pesaha do Lag beOmera.
Maces za micvu Naši rabini običavali su na erev Pesah poslije podne peći maces za seder. Ta se maca zove macat micva מצת מצוהjer se zapovijed jedenja macesa odnosi samo na seder31.
Post prvorođenaca ־Taanit behorot תענית בכורות ־ Na erev Pesah svaki prvorođeni sin, što znači onaj koji je prvi sin svoje majke, stariji od trinaest godina (uzrast bar micva) mora postiti, jer je na taj dan u desetoj kazni Egiptu32 Bog spasio židovske prvorođence, a usmr31• Izl 12,18 32• Izl 11-12
175
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
tio egipatske. Običaj je da prvorodenci sudjeluju na nekom obveznom objedu ־seudat micva ־ סעודת מצוהčime su oslobođeni posta. Seudat micva se priređuje povodom obrezivanja novorođenog dječaka ili povodom sijuma, završetka čitanja traktata Mišne.
Uzdržavanje od jela Na erev Pesah običavamo manje jesti33, kako bismo više jeli na sederu, gdje trebamo pojesti zadanu količinu macesa ne samo iz obveze, već i da bismo utolili glad. Kako bi nam okus macesa bio privlačan, ne jedemo maces već od roš hodeša nišana.
Paljenje svijeća Na erev Pesah, prije početka blagdana, pali majka ׳obitelji svijeće i govori blagoslov: ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש י ק ד ש נ ו ? מ צ ו ת י ו וצמו ל ה ד ל י ק .ש ב ת י"( של י ו ם טוב
:נר ) גשבוג
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat ovdje dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo (na šabat ovdje dodaje: šabatne 1) blagdanske svijeće. Zatim slijedi blagoslov "šehehejanu" " ינו£71ברפי* ״ ש Ako Pesah počinje na radni dan, postoje različiti običaji oko paljenja svijeća. Aškenazi ih pale kad se vrate iz sinagoge, prenoseći vatru sa svijeće zapaljene prije početka blagdana. Sefardi pale svijeće za blagdan prije početka blagdana.
Noć sedera - Lel haseder ליל הסדר ־ Pesah je najstariji židovski blagdan. Prvi put slavili su ga Židovi pri izlasku iz Egipta, godine 2448. prema židovskom kalendaru (1312. pr.n.e.). U sinagogi molimo večernju molitvu blagdana. Ne molimo kiduš u sinagogi, jer je kiduš dio sedera. Ova se noć zove noć sedera (seder - hebr.: red, redoslijed), jer tada pripovijedamo o redoslijedu događaja koji su se zbili 33. MT Hilhot hamec umaca 6,12
176
riisan
Pesah
našim predcima od kada su Jakov i njegovi potomci, ukupno sedamdeset ljudi34, otišli u Egipat, sve do izlaska iz Egipta, kada su postali narod. Prema tome je ova noć podijeljena i uređena kao niz koraka. Običaj je u goste pozivati siromašne, koji nemaju sredstava, da zajedno s ukućanima sudjeluju na sederu. Židovski svjetonazor je svjetonazor naroda koji je izašao iz ropstva u slobodu. Stoga u velikim trenutcima blagdana Židov ne zaboravlja one kojima nedostaju sredstva, poziva ih u kuću i pokazuje svojoj djeci kojim putem trebaju ići kada dode vrijeme da sami budu domaćini.
Sjedenje uz naslanjanje ־beheseva בהסבה ־ Na sederu, koji je izraz oslobođenja iz egipatskog ropstva, treba sjediti kao slobodan čovjek, a to se čini, prema drevnim običajima, naslonjeno35, što znači naslanjajući se na lijevu podlakticu. Također je običaj stavljati zbog toga i jastuke na stolce za noć sedera. Svi su obvezni sjediti naslonjeno, prema riječima Talmuda: Čak i siromašni u Izraelu neka ne jedu dok se ne naslone.36 Obveza naslanjanja odnosi se na trenutke jedenja macesa i pijenja četiriju čaša vina37.
Kiti ־bijeli ogrtač za noć sedera Među Aškenazima postoji običaj da voditelj sedera, glava obitelji, nosi kiti. Dva su razloga za taj običaj: ־bijela boja podsjeća na platno u koje se zamata umrle, čime simbolizira žalost zbog rušenja Hrama (što se dogodilo na Tiša beav, koji u godini uvijek pada na isti dan u tjednu kao prvi dan Pesaha). Iz istog razloga na sederu jedemo jaje, koje svojim oblikom simbolizira životni krug: rođenje i smrt. ־bijela je odjeća lijepa; Veliki svećenik u Hramu nosio je bijelu odjeću kad je ulazio u Svetište nad svetištima, pa je stoga i ove večeri prikladno nositi takvu odjeću. 34
Izl 1,5 • MT Hilhot hamec umaca 7 36 ׳BT Pesahim 108a Ibid. 35
177
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Micve za noć sedera Ove noći moraju svi odrasli, muškarci stariji od trinaest i žene starije od dvanaest godina, ispuniti četiri micve, u kojima je bit sedera. Dvije su micve iz Tore, a dvije su rabinske:
Zapovijedi iz Tore ־jedenje macesa - ...četrnaestoga dana u mjesecu, navečer jedite neukvasane kruhove... (Izl 12,18). Obvezno treba pojesti barem kezajit ("kao maslina"), što je mjera za količinu jela38. ־pripovijedanje o izlasku iz Egipta ־/ pripovijedat ćeš svojem sinu na taj dan, govoreći: 'Radi ovoga učini mi Vječni kad sam izlazio iz Egipta.'39 Zbog toga moramo što više pripovijedati o izlasku iz Egipta, otac sinu, stariji mladima. Mišna kaže: U svakome naraštaju svatko sebe treba vidjeti kao da je osobno izašao iz Egipta, jer je rečeno: 7 pripovijedat ćeš svojem sinu u taj dan govoreći: Radi ovoga učini mi Vječni kad :sam izlazio iz Egipta." Zato smo obvezni zahvaljivati, opjevati, veličati, hvaliti, uzdizati, obožavati, blagoslivljati, uznositi i slaviti onoga koji je našim praocima učinio sva ona čuda, izveo nas iz ropstva u slobodu, iz muke u veselje i iz tuge u blagdan, iz tame na veliko svjetlo, iz porobljenja u spas, te recimo pred njim יSlavite Vječnoga!'40 Naši su rabini sastavili Hagadu, Pripovijest o izlasku iz Egipta, kako bi svi pravilno prenijeli tu priču. Ona sadržava povijest naših praotaca, njihov odlazak u Egipat, čuda koja su se dogodila u Egiptu, deset kazna za Egipat, razmicanje vode Crvenoga mora, primanje Tore i ulazak u Izrael. / veliki rabini moraju pripovijedati o izlasku iz Egipta; svatko tko produžuje pripovijedanje o onome što se dogodilo i što je bilo, vrijedan je hvale 41
Rabinske zapovijedi Sljedeće su dvije micve miderabanan מדרבנן, što znači da su ih dodali rabini iz doba Mišne, nakon rušenja drugog Hrama: - jedenje gorkog bilja ־Gorko bilje podsjeća nas na gorak život naših praotaca, robova u Egiptu. U Tori piše: Izagorčavali su njihov život teškim 38
- MT Hilhot hamec umaca 6,1 - Izl 13,8 4 °- BT Pesahim 116b; MT Hilhot hamec umaca 7,1 41 • MT Hilhot hamec umaca 7,1 39
178
nišan
Pesah
radom, blatom i ciglama i svakakvim poljskim radom, sav rad kojim su ih zaposlili bio je nemilosrdno nametnut42. ־pijenje četiriju čaša vina ־Tijekom sedera pijemo četiri čaše crnog vina. Navodi se više razloga za tu micvu: Rabi Johanan u Talmudu43 kaže da je ova micva sjećanje na "četiri izraza za spasenje" kojima je Bog četverostruko obećao izbaviti židovski narod iz Egipta: והוצאתיZato reci sinovima Izraelovim: Ja sam Vječni i izvest ću vas iz egipatske trpnje..A^ והצלתי... i izbavit ću vas od njihove tlake...45 וגאלתי... i spasit ću vas uzdignutom rukom i uz velike kazne.. 46 ולקחתי...i uzet ću vas sebi za narod i bit ču vam Bog i znat ćete da sam ja Vječni vaš Bog koji vas izvodi iz egipatske trpnjeA7 Rabi Levi u Talmudu48 iznosi mišljenje da ove micve odgovaraju četirima državama koje su porobile židovski narod nakon izlaska iz Egipta: Babilonija, Perzija, Grčka i Rim. Maharal iz Praga navodi tradicijsku vezu između četiriju pramajki ־Sare, Rebeke, Rahele i Lee - s četirima čašama vina, a tri temelja Pesaha ־ pashalnu žrtvu, maces i maror ־s trima praocima. Gra smatra da se radi o četiri svijeta: ovaj svijet, Mesijino doba, uskrsnuće mrtvih i budući svijet. Svi49 moraju popiti te četiri čaše vina ־muškarci, žene i mladež. Rambam piše: Čak i siromahu koji živi od milostinje ne smiju dati manje od četiri čaše6°. Redoslijed pijenja četiriju čaša jest: Nad prvom čašom kaže se kiduš za blagdan, nad drugom čašom se čita Hagadu, nad trećom čašom blagoslivlje se nakon jela, nad četvrtom čašom završava se čitanje Halela.51 42
- Izl 1,14; vidi i BT Fesahim 116b i MT Hilhot hamec umaca 7,12 - JT Pesahim, poglavlje 10, halaha 1, str. 37c 44 Izl 6,6 Ibid. 4 6• Ibid. 47 • Izl 6,7 48 -JT Pesahim Ibid. 4 9• BT Pesahim 108b 50 - MT Hilhot hamec umaca 7 51 • MT Hilhot hamec umaca 7,10 43
179
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
čaša za EUjahua כוס של אליהו ־ Običaj je staviti dodatnu čašu na stol i napuniti je vinom. Ova se čaša naziva čašom za Elijahua (Iliju). To činimo zbog još jednog Božjeg obećanja da će spasiti židovski narod: ...i dovest ću vas u zemlju za koju sam podigao ruku da je dam Abrahamu, Izaku i Jakovu i dat ću je vama u nasljedstvo, Ja sam Vječnfi2. Prema židovskom vjerovanju53, prorok Elijahu će doći i najaviti buduće spasenje, pa se u njegovu čast postavlja ova čaša.
Crno vino Običaj je piti upravo crno, a ne bijelo vino. Osim što se crno (na hebrejskome se kaže "crveno") vino drži boljim, dva su razloga za crvenu boju vina na Pesah: ־ona simbolizira krv pri obrezivanju. Židovima je naređeno da prije nego slave Pesah svi muškarci moraju biti obrezani: יAko s tobom bude živio pridošlica i prinosio pashalnu žrtvu Vječnome, obreži mu svako muško i tek onda neka se približi, pa žrtvuje, i neka bude kao stanovnik zemlje, a nijedan neobrezani neka ne jede od žrtve54. - ona predstavlja i krv pashalne žrtve koju su prinijeli u Egiptu. Krvlju su premazali nadvratnike svojih kuća: I neka uzmu od krvi i stave na po dva dovratnika i na nadvratnike kuća u kojima će je jestfi^.
Količina vina u čaši Svaka čaša treba sadržavati 86 cm3. Ta se mjera naziva רביעיתreviit .56 Oni kojima zdravstveni razlozi ne dopuštaju piti vino, a također i mladi, mogu piti sok od grožđa.
Kearat seder ־tanjur za seder ק ע ר ת סדר ־ Kada se vratimo kući iz sinagoge naći ćemo stol prekrit bijelim stolnjakom i u sredini kearat seder. Dok je postojao Hram, nije bilo tanjura za Pesah. Tada je jedenje pashalnog janjeta bilo bit Pesaha, a jelo ga se 52. Izl 6,8 53 Mal 3,23 54. Izl 12,48 55 Izl 12,7 56 Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727.
180
riisan
Pesah
s macotom i gorkim travama. Danas, kad Hram ne postoji, kearet seder pun je simbola koji podsjećaju na Pesah u doba postojanja Hrama. Evo što se sve nalazi na tanjuru za seder: מצותmacot ־־u sredini tanjura položene su tri macot (ploče macesa), običaj je da budu izrađene rukom, lijepe i "čuvane". Tri macot simboliziraju tri staleža u židovskom narodu: kohen (iz svećeničke obitelji), levit (potomak plemena Levi) i Jisrael (ostali). Neki kažu da simboliziraju Abrahama, Izaka i Jakova. זרועzeroa (hebr.: mišica) ־pečena ili pržena kost s mesom od noge janjeta ili peradi - Podsjeća nas na קרבן הפסחkorban hapesah - pashalnu žrtvu i izbavljenje iz Egipta "jakom rukom i uzdignutom mišicom".57 מרורmaror (hebr.: gorko) ־gorko bilje, hren - koje jedemo jer su Egipćani tlačenjem zagorčavali58 život našim predcima. חרוסתharoset (hebr.: smjesa) - smjesa oraha, datulja, badema i vina. Aškenazi dodaju i jabuke. Sve dobro pomiješamo i dobijemo smjesu koja podsjeća na žbuku59 kojom su naši preci gradili u Egiptu. ביצהbeca (hebr.: jaje) - tvrdo kuhano jaje. Sefardski je običaj da ga pojede najstariji sin, dok kod Aškenaza svatko dobije po jedno. Nekoliko razloga za jaje na zdjeli za seder: ־Spomen je na blagdansku žrtvu קרבן חגיגה- korban hagiga. Prinosili su je svakoga od tri hodočasna blagdana. Jaje simbolizira Židove: kao što jaje kuhanjem postaje tvrdo tako i židovski narod, kada ga tlače, jača. Tako je bilo i u Egiptu: Kako su ga tlačili, rastao je i proširio se...60 - Jaje jedemo u žalosti za umrlim. Njegov oblik podsjeća na životni krug, rođenje i smrt, te time simbolizira žalost zbog rušenja Hrama. כרפסkarpas (hebr.: celer) - zeleno povrće (celer ili peršin ili neko drugo, ako ovih nemamo). Karpas treba pobuditi radoznalost djece i navesti ih da pitaju što je to osobito u noći sedera. חזרתhazeret (hebr. zelena salata) - zelena salata je zapravo vrsta gorkog bilja, marora, kojeg jedemo zajedno s macesom, jer piše: ... i beskvasni kruh s gorkim biljem neka jedu.. 61 Ovaj običaj ustanovio je Hilel, nasi u doba Mišne. 5
?. Izl 6,6 - Izl 1,4 59 - Izl 1,14; vidi i BT Pesahim 116a ; MT Hilhot hamec umaca 7,11 60. Izl 1,12 61• Izl 12,8 58
181
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Raspored na kearat seder: MAROR /
BEČA 3 MACOT KARPAS HAZERET
Ovo je najšire prihvaćeni raspored na zdjeli. Tri macot umota se u ubrus i stavi na zdjelu ili ispod nje. Prema Grau i Ariju zamjenjuje se mjesto za marpr i macot.
Dijelovi sedera Seder je podijeljen na četrnaest dijelova, od kojih svaki ima svoj naziv, kako bi se sačuvao redoslijed sedera: • ס • יחץ • מגיד • ר ח צ ה9 ק ד ש • ורחץ • פ ר • מוציא מ צ ה • מרור • כורך • ש ל ח ו ע י ר ן • ברך • ה ל ל • נרצה
צפון.
kadeš - urhac ־karpas - jahač ־magid - rahca ־mod maca ־maror - koreh ־šulhan oreh ־cafun ־bareh ־halel ־nirca 1. קדשkadeš (hebr.: Posveti!) ־To je kiduš, posveta dana, čime započinjemo seder. Moli ga voditelj sedera, uobičajeno je to otac obitelji. Vrijeme za kiduš je nakon izlaska zvijezda. Kiduš sadrži tri blagoslova: za vino (bore peri hagafen), za dan (mekadeš Jisrael vehazemanim), te za život (šehehejanu). Na kraju kiduša svi ispijaju prvu čašu vina od propisane četiri. 2. ורחץurhac (hebr.: Operi ruke!) ־Sudionici sedera peru ruke, bez izgovaranja blagoslova. U nekim mjestima običaj je da se voditelju sedera donese voda za stol, kao kralju kojega služe, jer na taj dan na koji smo izašli iz ropstva u slobodu, osjećamo se kao kraljevi. Ruke peremo stoga
182
nišan
Pesah
što prema halahi to činimo prije nego jedemo nešto umočeno u umak, a odmah nakon pranja ruku pojest ćemo karpas umočen u slanu vodu. 3. כרפסkarpas (hebr. celer) - Uzimamo nešto karpasa, umačemo u slanu vodu i blagoslivljemo: . ל ך ה ע ו ל ם בורא ? ו י ה א ד מ ה9 ברוך א ת ה יי א ל ה י נ י BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAADAMA ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si stvorio plod zemlje. Jedemo manje od jednog kezajita. Namjera je da se probudi radoznalost djece, kako bi pitala zašto umačemo karpas u slanu vodu, što činimo samo ove noći. 4. יחץjahač (hebr.: prepolovit će) ־Uzimamo srednju maca od tri macot na tanjuru i lomimo je na dva dijela. Veći komad spremamo na stranu, zovemo ga afikoman, a manji vraćamo na mjesto između dviju cijelih macot. Afikoman jedemo nakon večere, prije molitve nakon jela, kako bi nam u ustima ostao okus macesa. Manji komad pojest ćemo kad kasnije blagoslovimo nad macesom. Nakon što smo prelomili srednju maca, nalijevamo drugu čašu vina. Sada djeca pitaju ... ־ מה נשתנהMa ništana... - Po čemu je ova noć različita od drugih noći? Ma ništana je skup pitanja o razlici između noći sedera i ostalih noći. Ta pitanja djeca postavljaju svojim roditeljima; ako za stolom nema djece, žena pita muža, a i netko tko je sam može pitati sam sebe.62 Namjera je probuditi radoznalost sudionika sedera i pripremiti se za pripovijedanje o izlasku iz Egipta, što je glavna zapovijed večeri. Mišna kaže63: Natočili su mu drugu čašu i sada sin pita oca. Ako sin ne zna, otac ga pouči: Po čemu je različita ova noć od ostalih noći? Ostalih noći jedemo i kvasno i beskvasno, a ove noći samo beskvasno. Ostalih noći jedemo razno bilje, ove noći gorko bilje. Ostalih noći ne umačemo niti jedanput, ove noći dvaput. Ostalih noći jedemo uspravno ili sjedeći naslonjeni na stranu, ove noći svi smo naslonjeni. 5. מ ג י דmagid (hebr.: pripovjedač) - Počinjemo čitati pripovijest o izlasku iz Egipta. Time ispunjavamo zapovijed iz Tore o pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Počinjemo s "Bijasmo robovi faraonovi u Egiptu", pripoviješću o egipatskom ropstvu, a završavamo s "Blagoslovljen si, Vječni, koji si izbavio Izrael.". Ovaj dio je najhitniji u Hagadi, obredniku za seder. 62
• MT Hilhot hamec umaca 7,3 63. BT Pesahim 116a; MT Hilhot hamec umaca - nusah hahagada
183
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hagada הגדה ־ Hagada je jedna od najvažnijih židovskih knjiga. Sastavljena je kako bi se narodu omogućilo ispunjavanje zapovijedi o pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Imala je velik utjecaj na lik naroda i očuvala ga, podsjećajući ga te noći, i kada bi je čitao u najtežim danima, na njegovu slavnu prošlost, dajući mu nadu u spas. Pored pripovijesti o izlasku iz Egipta, Hagada donosi i redoslijed činjenja ostalih blagdanskih micva za noć sedera: kada se jede maces, kada maror, kada se pije četiri čaše vina... Tekst Hagade prenosili su mnogi naraštaji usmenom predajom, kao i usmenu Toru, prije nego je zapisana. Prvi put ju je zapisao Veliki Sabor (Hakeneset hagedola) u 5. st. pr.n.e. Sakupili su usmene predaje i složili ih u jedan tekst. Najstariji tekst pojavljuje se u Mišni.64 Na kraju doba gaona navodi ju rabi Seadja Gaon u svojem molitveniku, zapisao ju je i Rambam65 u 12. stoljeću. Današnji tekst potječe s kraja Srednjega vijeka, Hagada počinje opisom vjerske prošlosti naših praotaca, dok su još bili idolopoklonici (Abrahamov otac Terah). Vjersku revoluciju započeo je naš praotac Abraham. Povijest se nastavlja odlaskom u Egipat Jakova i njegovih dvanaest sinova, začetnika židovskih plemena. Slijedi opis 210 godina egipatske tlake židovskoga naroda u Egiptu, doba robovanja. Posijednji pripovjedački dio je o izbavljenju iz Egipta. On navodi deset kazna kojima je Bog kaznio faraona i egiptaski narod, razdvajanje voda Crvenoga mora, čudo mane, davanje Tore na Sinaju i još mnoga čuda koja su se dogodila do ulaska u Svetu zemlju. Vremenom su Hagadi dodani i drugi dijelovi: odlomci iz Biblije, molitve, midraši i pijuti. Ima prelijepih knjiga Hagade, napisanih i oslikanih rukom židovskih umjetnika mnogo prije izuma tiska. Mnoge od tih Hagada nalaze se u svjetskim muzejima i umjetničke su dragocjenosti svjetskoga ugleda66. Otkad je izumljen tisak, tiskane su tisuće izdanja, više od bilo koje druge hebrejske knjige. Hagada je prevedena na gotovo sve jezike. 64
•BT Pesahim 114-116 ־MT Hilhot hamec umaca - nusah hahagada 66 • Medu drevnim oslikanim Hagadama su: Moravska Hagada iz 1716., Rylandsova Hagada iz Španjolske iz 14. st., Praška Hagada s početka 16. st., Zlatna Hagada iz Španjolske iz 14. st., Londonska Hagada Joela ben Šimona iz 16. st., Venecijanska Hagada iz 1609., Hagada iz Rotschildove zbirke rukopisa iz Italije iz 15. st., Hamburška Hagada iz 1740., Sarajevska Hagada iz 15. st. 65
184
riisan
Pesah
Današnje značenje micve o pripovijedanju o izlasku iz Egipta Pripovijest o izlasku iz Egipta nije samo povijest onoga što se zbilo našim predcima prije više od 3300 godina, već je temelj našeg svakodnevnog postojanja. Bez izbavljenja iz Egipta ne bismo danas bili ovdje gdje jesmo. Ispunjavajući ovu micvu treba se uživjeti u pripovijest o izlasku iz Egipta, toliko da i sami osjetimo kao da smo osobno mi izašli iz Egipta, iz ropstva u slobodu. Rambam kaže: U svakom naraštaju svatko treba vidjeti sebe kao da je sam sada izašao iz egipatskoga ropstva, jer je rečeno: 7 izvede nas otuda...( יPnz 6,23). O toj stvari je Sveti, blagoslovljen neka je, zapovjedio u Tori: 'Sjećaj se da rob si bio ...( יPnz 5,14). Dakle, kao da si ti sam bio rob i izašao u slobodu i bio spašen.67 Hagada govori svojim jezikom svakome naraštaju. Jedno od poglavlja u Hagadi koje o tome jasno svjedoči je ono o "četiri sina": Blagoslovljen je Svenazočni, koji je dao Toru svome narodu Izraelu, blagoslovljen je. O četiri sina Tora govori: jedan je mudar, jedan je zao, jedan je priprost, a jedan ne zna pitati... Četiri sina predstavljaju četiri vrste ljudi u židovskom narodu i njihov odnos prema pripovijesti o izlasku iz Egipta. Mudar je Židov koji slijedi put svojih predaka, snalazi se u tradicijskim običajima i živi prema njima. Ovaj sin postavlja pitanja koja govore o razumijevanju pripovjesti o izlasku iz Egipta. Odgovor ovome sinu mora biti ozbiljan i proširiti njegovo znanje o propisima Pesaha. Zao je sin onaj koji je, doduše, imao tradicijski odgoj, ali je odlučio prezreti tradiciju. Za njega je tradicija nešto što mu smeta i zastarjelo je, pa je njegovo pitanje izazivačko: "Što će vam ta noć sedera?" Odgovor ovome sinu je da je sam sebe izdvojio iz zajednice; da je on bio u Egiptu, ne bi bio spašen. Priprosti sin nije imao židovski odgoj, on je otuđen od predaka. Zna da je Židov, ali ne zna osnove židovstva, u njegovom sjećanju su nepovezani djelići koje želi povezati. U djetinjstvu je vidio seder u kući svoga djeda, pa pita: "Sto je to?" Pitanje govori o onome tko pita, o njegovom neznanju i želji za znanjem, pa i odgovor mora biti informativan, treba mu ispričati cijelu pripovijest o izlasku iz Egipta. Sin koji ne zna pitati je najudaljeniji od židovstva. Nije izrastao u tradicijskome okružju svoga doma niti svoje okoline. On ne zna što je Židov, što je židovstvo. Naravno da ne zna ništa ni o blagdanu, pa zato ništa i ne pita. Kod ovakvoga židovskog sina ne čekamo da upita, nego s njim započinjemo razgovor i 67
• MT Hilhot hamec umaca 7,6
185
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
objašnjavamo mu značenje blagdana. Razlike između četiriju sinova posljedica su procesa asimilacije kojem je dijaspora bila pogodan teren za razvitak. Udaljavanje od židovstva je proces koji napreduje korak po korak. Mudri otac se nalazi u svijetu židovstva, njegov sin odbacuje židovstvo koje mu se čini kao smetnja i teret koji ga pritišće. Unuk već ne poznaje židovstvo iz roditeljske kuće, nego samo iz sjećanja na djeda. Praunuk je potpuno udaljen od želje i mogućnosti da zna. Svatko mora znati osnove čitanja Hagade, kako bi ispunio micvu o pripovijedanju o izlasku iz Egipta. Zato se Hagadu čita na raznim jezicima, jer je bit u tome da je se razumije68. Mnoge zajednice u dijaspori čitaju Hagadu i na hebrejskom i na govornom jeziku. U ovome dijelu sedera pijemo i drugu čašu vina. 6. ר ח צ הrahca (hebr.: pranje) - Peremo ruke po drugi put, uz blagoslov: ק ד ^ נ ו ג מ צ ו ת י ו וצמו על
ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ידים
נטילת.
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ASER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL NETILAT JADAJIM Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da operemo ruke. Sada to činimo jer ćemo jesti maces, prema kojemu se u doba Pesaha odnosimo kao prema kruhu, pa prije nego ga jedemo moramo oprati ruke. Tijekom godine, kada jedu maces, Sefardi blagoslivlju bore mine mezonot, kao nad kolačem, dok Aškenazi uvijek blagoslivlju maces kao kruh. 7. מוציא מצהmoći maca (složenica od moći /daješ/ i maca /beskvasni kruh/)- Voditelj sedera podiže macot i govori dva blagoslova: .ה ע ו ל ם ה מ ו צ י א ל ח ם מן הארץ
ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ י
. ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם על א פ י ל ת מ צ ה BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM HAMOCI LEHEM MIN HAAREC / BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU 68
186
KŠA 119,4
nišan
Pesah
AL AHILAT MACA ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, /co/i daješ kruh iz zemlje / Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da jedemo maces. Jedemo po dio od dviju cijelih ploča macesa i od manjeg dijela treće. Svi trebaju pojesti količnu kezajit (kao maslina), čime se ispunjava zapovijed jedenja macesa na sederu. 8. מרורmaror (hebr.: gorko bilje) - Uzimamo maror u količini jednog kezajita. Sefardi običavaju umočiti ga u haroset, no ne treba marorom zahvaćati haroset, jer moramo osjetili gorčinu. Prije jedenja blagoslivljemo: ה ע ו ל ם א ש ר קך)ץנו *מצותיו וצמו על
ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו
א פ י ל ת מרור BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL AHILAT MAROR ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da jedemo gorko, bilje. Jedemo kezajit marora i time ispunjavamo zapovijed jedenja gorkog bilja na Pesah. 9. כורךkoreh (hebr.: povezuje) ־Uzimamo po kezajit macesa i hazereta ili marora, te napravimo "sendvič" tako da se maror nade između dvaju komada macesa, te pojedemo. Ovaj običaj uveo je Hilel Stariji (Predsjednik Sanhedrina u 1. st. pr. n. e.) prema napisanome: Neka te noći jedu pečeno meso i naukvasani kruh, s gorkim biljem neka ga jedu...69 10. שולחן עורךšulhan oreh (hebr.: prostire stol) ־Ovaj dio sedera je blagdanska večera. Običaj je da bude obilata i sadrži omiljena jela. Na samom početku običaj je jesti jaja. Jedemo i meso, sjećajući se pashalne žrtve koju je za postojanja Hrama jela svaka obitelj. Za postojanja Hrama bilo je obvezno pojesti pashalnu žrtvu prije ponoći, stoga i danas večeru trebamo pojesti najkasnije do ponoći. Tijekom večere smije se piti još vina, pored propisanih četiriju čaša. 11. צ פ ו ןcafun (hebr.: skriven) ־Nakon večere jedemo אפיקומןafikoman, veći dio od onog komada macesa koji smo prepolovili u četvrtome dijelu sedera, jahaću. Ako možemo, treba pojesti u količini dva kezajita, a ako ne, barem jedan. Nakon jedenja afikomana zabranjeno je išta jesti. Afikoman je aramejska riječ sastavljena od riječi koje znače "iznijeli su 69. Izl 12,8
187
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
pred nas", a odnosi se na desert, poput kolača i drugih poslastica koje se iznosi na kraju obroka. U doba Hrama na kraju večere nisu donosili slatka jela, nego svakome po komad od pashalne žrtve u količini jednog kezajita, kako bi svakome ostao u ustima okus micve. Danas jedemo po kezajit macesa, kako bi nam njegov okus ostao u ustima, jer se žrtve budući da više nema Hrama ־ne prinose, a i okus macesa je okus micve. Važno je spomenuti da su tri ploče macesa na tanjuru za seder znakovite, jer dostaju za voditelja sedera, a svaki sudionik na sederu treba sam pojesti barem četiri komada macesa u količini po jednog kezajita: jedan u dijelu sedera moci-maca, jedan u korehu i dva ili barem jedan kao afikoman u cafunu. Česta je pogreška što se više pazi da se pojede samu večeru nego suhi maces, ali treba znati da je bit micve Pesaha jedenje macesa, a ne večera, pa tko ne može pojesti i maces i večeru, bolje je da jede samo maces. Riječ cafun znači "skriven", jer je komad macesa do sada bio skriven. Postoji običaj da voditelj sedera sakrije afikoman i da ga djeca traže tijekom sedera. Kada ga neko dijete nade, dobije dar u zamjenu za vraćanje afikomana voditelju sedera, jer se ne može nastaviti sa sederom ako se ne pojede afikoman. Ovaj običaj pomaže da djeca ostanu budna tijekom sedera. 12. ברךbareh (hebr.: Blagoslovi!) ־Natačemo treću čašu vina i molimo molitvu nakon jela, uz spominjanje blagdana Pesaha. Na kraju blagoslivlje voditelj sedera nad vinom: .ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא פרי הגפן BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAGEFEN ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si stvorio plod vinove loze. Tada naslonjeni popijemo treću čašu vina. 13. הללhalel(hebr.: Pjevaj!; zajednički naziv za Psalme 113-118) ־Natačemo četvrtu čašu vina i čitamo halel, koji je sav pjesma veličanja i zahvaljivanja Bogu za sva čuda koja je učinio našim predcima kad ih je izvodio iz Egipta. Nakon halela čitamo pijut Nišmat kol haj - Duša svega živog, koji se svakog šabata čita u jutarnjoj molitvi, a završavamo blagoslovom Blagoslovljen si Ti, Vječni, Kralju opjevani hvalospjevima. Tada govorimo blagoslov nad vinom i pijemo poljednju od četiriju čaša vina, čime ispunjavamo tu obvezu. Običaj je da se nakon četvrte čaše ništa ne pije. Ovaj dio završavamo blagoslovom nakon pijenja vina za vinovu lozu i plod vinove loze.
188
Pesah
nišan
14. נרצהnirca (hebr.: prihvaćeno je) ־U ovom posljednjem dijelu Hagade i sedera za Pesah zahvaljujemo Bogu što smo mogli prirediti taj seder prema njegovim pravilima, pjevamo i molimo: ״לשנה הבאה בירושלים הבנויה״ LEŠANA HABAA BIJRUŠALAJIM HABENUJA - Dogodine u izgrađenome Jeruzalemu!, želeći da zavrijedimo sljedeće godine prirediti seder u izgrađenom Jeruzalemu, Jeruzalemu u kojem će, nakon Mesijina dolaska, biti izgrađen treći Hram. Nakon 14. dijela sedera, pjevamo pjesme sa Pesah. Svaka zajednica ima svoje melodije. Pjesme potječu iz petog stoljeća.
Pjesma nad pjesmama Postoji običaj čitanja na Pesah Pjesme nad pjesmama. Neki je čitaju na kraju sedera, a drugi na šabat koji pada tijekom polublagdanskih dana Pesaha. Ako Pesah počinje na šabat i završava na šabat, čitamo Pjesmu nad pjesmama tijekom prvoga od njih. Sefardske zajednice čitaju je svakoga tjedna na erev šabat, između popodnevne molitve i molitve kabalat šabat Kabala i hasidizam tumače Pjesmu nad pjesmama kao opis snažne ljubavi između Boga (zaručnika) i židovskog naroda (zaručnice). U Žoharu se navodi da je kralj Salomon napisao Pjesmu nad pjesmama nakon što je završio gradnju prvoga Hrama, kada je, obuzet radošću, opjevao ljubav između Boga i Židova. Što povezuje Pesah i Pjesmu nad pjesmama? Radnja Pjesme nad pjesmama smještena je u proljeće, u doba Pesaha: Jer evo, zima je završila, kiša je prošla i otišla. Pupoljci se vide diljem zemlje, stiglo je doba slavlja i golubičin se glas čuje u našoj zemlji.7° I naziv mjeseca nišana dolazi od riječi nican, pupoljak, koja se javlja u ovoj pjesmi.
Molitve za Pesah Na blagdanske dane Pesaha (jamim tovim), a to su prvi i sedmi u Izraelu, a prva dva, te sedmi i osmi u dijaspori, molimo molitvu za tri hodočasna blagdana. To je molitva za Pesah, Šavuot i Sukot, a za svaki blagdan mijenjaju se samo dijelovi koji spominju naziv blagdana. Na polublagdanske dane (hol hamoedj molimo svakodnevne molitve, osim što u 70. Pj 2,11-12
189
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
šemone esre čitamo molitvu jaale vejavo, u kojoj spominjemo blagdan. Ne vežemo tefilin, osim u nekim aškenaskim zajednicama, koje to ipak čine. Čitamo iz Tore i molimo musaf svakog jutra.
Čitanje iz Tore Svakog dana Pesaha čitamo Toru, a čitanja su različita: ־prvoga dana: o pashalnoj žrtvi71 ־drugoga dana: o raznim zakonima blagdana i Brojanju Omera, koje počinje drugoga dana Pesaha72 ־trećega dana: o prvorodencima spašenim u Egiptu, te kako ih se mora otkupiti73 ־četvrtoga dana: o Drugim pločama koje je načinio Mojsije74 ־petoga dana: o tome da se Pesah mora zauvijek priređivati u njegovo doba75 ־šestoga dana: o izlasku iz Egipta76 ־sedmoga dana: o izlasku iz Egipta77 ־osmoga dana (samo u dijaspori): o prvorodencima78 Svakoga dana vadimo dva svitka Tore. Iz jednoga čitamo navedene odsječke za svaki dan, a iz drugoga o žrtvi za taj dan. 79
Haftare ־prvoga dana čitamo o opisu prvog Pesaha nakon ulaska naših predaka u Izrael.80 ־drugoga dana (u dijaspori) čitamo o očišćenju Hrama u doba kralja Jošije.81 ־na šabat hol hamoed (šabat polublagdana) čitamo Ezekielovo proročanstvo suhih kostiju o uskrsnuću mrtvih.82 71• Izl 12 - Lev 23 73 Izl 13 74 Izl 34 75 - Br 9 76 - Izl 13-15 •ייibid. 78 Pnz 15-16 9 •יSve su navedene u Br 28 80. Jš 5 81• 2Kr 23 82 ־Ez 37 72
190
nišan
Pesah
־sedmoga dana čitamo Davidovu pjesmu83, jer iz Tore čitamo Mojsijevu pjesmu nakon izlaska iz Egipta. ־osmoga dana (samo u dijaspori) čitamo o dolasku Mesije u budućnosti.84
Tefilat hatal - molitva za rosu תפילת הטל ־ Ujutro prvog dana Pesaha (15. nišana) u molitvi musaf u drugom blagoslovu molitve šemone esre prestajemo spominjati kišu (koji šalje vjetar i kišu ־ משיב הרוח ומוריד הגשם ־mašiv harneh umorid hagašem), te na tome mjestu govorimo koji daje rosu - ־ מוריד הטלmorid hatal, jer proljetne kiše nisu simbol blagoslova. Prestajemo moliti i za kišu (blagoslovi rosom i kišom - ־ ותן טל ומטרveten tal umataf) u blagoslovu za dobru godinu, te umjesto toga kažemo samo blagoslovi - ־ ותן ברכהveten beraha.
Mazkir הזכרת נשמות ־- hazkarat nešamot Posljednjega dana Pesaha (u Izraelu sedmoga, a u dijaspori osmoga dana) molimo za mrtve.
Mimuna מימונה ־ Medu sjevernoafričkim Židovima, osobito marokanskim, postoji već mnogo godina običaj slavljenja kraja blagdana Pesaha - u Izraaelu u predvečerje sedmog, a u dijaspori osmoga dana. To se slavlje zove Mimuna. Kućanice pripremaju razne slastice i kolače, a sve je hamec (kvasno). Sve kuće su otvorene do ponoći, ljudi u tradicijskoj odjeći idu od kuće do kuće i pozdravljaju susjede, a djeca svuda dobivaju bombone i druge slakiše. Ne zna se točno odakle dolazi riječ Mimuna. Nekoliko je pretpostavka o tome: - Mimun na arapskome znači sreća. Židovi slave ovaj dan, jer oni prema židovskoj vjeri ne ovise o sreći, nego o Božjoj volji, dok je ostali svijet ovisan o sreći. ־Temenja na arapskom znači osam. Mimuna je osmi dan, jer se ovaj običaj razvio u dijaspori, gdje se Pesah slavi osam dana. Slavi se kraj još jednog Pesaha u životu. ־Naziv je nastao prema imenu rabi Majmona, Rambamovog oca, jednoga od velikih sefardskih rabina u 12. stoljeću. Slavlje je njemu u čast i na sjećanje. 83
- 2Sam 22 84. Iz 10-11
191
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Danas, kada većina marokanskih Židova živi u Izraelu, Mimuna je postala izraelska nacionalna proslava. U parkovima svih gradova podižu se veliki šatori s poslasticama i pićem. Ljudi obučeni u tradicijsku marokansku odjeću obilaze šatore i pozdravljaju se. Većina političara posjećuje šatore i "sakuplja glasove" od potencijalnih glasača. Lijepo je što su danas u Izraelu i Židovi iz drugih zajednica srdačno prihvatili ovaj običaj, koji svi slave zajedno. Sefardi i Aškenazi, nepobožni i pobožni, svi su u šatorima u kojima se kao najvažniji iskazuju jedinstvo i ljubav u židovskom narodu.
Pesah kao znak za blagdane u godini Pesah je prvi blagdan u židovskoj godini i znak je za ostale blagdane u godini: ־na dan u tjednu u koji padne prvi dan Pesaha bit.će te godine Tiša beav ־na dan u tjednu u koji padne drugi dan Pesaha bit će Šavuot ־na dan u tjednu u koji padne treći dan Pesaha bit ׳će Roš hašana ־na dan u tjednu u koji padane četvrti dan Pesaha u dijaspori će biti Simhat Tora ־na dan u tjednu u koji padne peti dan Pesaha bit će Jom kipur ־na dan u tjednu u koji padne šesti dan Pesaha bio je te godine Purim
Čišćenje hameca prije Pesaha, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
192
Pečenje macesa za Pesah, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707.
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
Pesah i optužba za obredno umorstvo Pesah je, nažalost, bio povod za kršćanski antisemitizam i optužbe za obredno umorstvo, koje su dovele do prolijevanja židovske krvi tijekom duge dijaspore. Korijeni tog antisemitizma nastali su iz dva glavna izvora: ־antisemitske propovijedi ־Kršćanski duhovni vode propovijedali bi protiv Židova i židovstva u doba Pesaha, koji pada u vrijeme kršćanskog blagdana Uskrsa, kada se iz Novog zavjeta čita o Isusovoj smrti. Židove se optuživalo za njegovu smrt, uspaljivalo se nagone i slalo ili hrabrilo kršćansku svjetinu u provale nasilja nad Židovima, pod izgovorom osvete za Isusovu smrt. ־antisemitske optužbe ־Proširena je bila odvratna antisemitska zabluda da Židovi rabe kršćansku krv za pripremanje macesa za Pesah i za pijenje četiriju čaša vina, te da za to svake godine kolju kršćansku djecu. Ovo je klasičan primjer koliko su antisemitske predrasude bez veze s razumom i stvarnošću, jer je Židovima u Tori izričito zabranjeno jesti životinjsku krv85, a koliko li je tek onda zabranjeno jesti ljudsku! Međutim, činjenice su jedno, a slijepa mržnja je drugo ־antisemitizam ne treba logičnog razloga, on traži žrtvu. Druga optužba protiv Židova bila je da kradu hostiju, koja prema kršćanskom vjerovanju postaje Isusovim tijelom, te da je probadaju, jer je medu kršćanima bilo rašireno vjerovanje da hostija ispušta krv kad je se probode, kao živo tijelo. Optužbe za obredno umorstvo počele su se javljati u kršćanskom svijetu od 12. stoljeća. Povjesničari broje više od 150 slučajeva takvih optužaba protiv Židova: 45 u Njemačkoj, 20 u Poljskoj, 16 u Austriji, 14 u Rumunjskoj, 12 u Italiji, 9 u Rusiji, 7 u Francuskoj... Ponekad bi prigodom javnog montiranog sudskog procesa nakon optužbe za obredno 85
Vidi poglavlje Kašrut ־propisi o ishrani, str. 296.
193
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
umorstvo dolazilo do nasilja raspaljene svjetine nad Židovima, jer je svjetina vjerovala da su sud i njegova odluka istiniti i pravedni. Prva optužba za obredno umorstvo zbila se 1144. godine kada je neki pokršteni Židov, Theobald iz Cambridgea u St. Norwichu u Velikoj Britaniji, izjavio da Židovi svake godine u Europi kolju kršćansko dijete za Pesah. Te je godine tamo pronađen neki ubijeni dječak, a antisemiti su iskoristili priliku da napadnu Židove. Čak su dječaka proglasili svetim, te je postao sv. Vilim. Dvije godine kasnije počeo je Drugi križarski rat, a križari su iskoristili tu optužbu za obredno umorstvo kako bi napali Židove. Tri godine kasnije, u Wiirzburgu u Njemačkoj, otkriveno je 24. adara, oko tri tjedna prije Pesaha, tijelo kršćanina koji se utopio u rijeci. Židovi su optuženi za ubojstvo radi uzimanja krvi za Pesah. Tri dana ubijali su Židove u Wiirzburgu, a nakon toga su križari ubijali Židove svih židovskih zajednica na tome području, neprekidno oko pedeset dana, sve do Šavuota. Godine 1171. podignute su optužbe u Francuskoj. U Lyonu su u požaru poginuli svi Židovi u gradu, cijela zajednica. Ovu optužbu je 1247. odbacio; Papa. Godine 1236. podignuta je optužba za obredno umorstvo u Fuldi u Njemačkoj. Godine 1264., na Pesah, ponovno su podignute optužbe za obredno umorstvo u Engleskoj. U Londonu je ubijeno oko 1500 Židova, ostali su pobjegli, a njihova imovina je opljačkana. Tako je život Židova postao svačije vlasništvo, do njihova izgona, 27 godina kasnije. Godine 1389. u Pragu, na posljednji dan Pesaha, svjetina je ubila nekoliko tisuća Židova. Mnogo godina kasnije, u Pragu su ponovno protiv Židova pokušali iskoristiti optužbu za obredno umorstvo. To je bilo u vrijeme Maharala iz Praga, koji je činio čuda. Jedno od njih je bilo stvaranje Golema, kako bi spasio svoju zajednicu. Poznata je optužba iz gradića nedaleko Trsta u Italiji.86 Dvogodišnji dječak nestao je prvoga dana Pesaha. Tijelo mu je nađeno u rijeci, blizu kuće nekoga Židova. Po naredbi biskupa uhićeni su predstavnici zajednice i mučeni dok nisu priznali da "su oni ubili dječaka kako bi jeli njegovu krv". Ta se priča brzo proširila na području Italije i Njemačke, zbog čega su mnogi Židovi ubijeni i spaljeni. U to doba zatvorili su rabina Maharija iz Verone, rabina općine u Regensburgu. On je na kraju spašen. Napisao je da je onaj dječak postao sv. Simon, posvećen krvlju mnogih Židova. Izgrađena je i crkva s njegovim imenom. Nakon nekog vremena papa se predomislio i poništio posvećenje tog dječaka, a crkva je dobila drugo ime, no to nije pomoglo ubijenima i spaljenima. 86
194
• Kitov, E., The Book of our Heritage, sv. 2, str. 658. Feldheim Publ., Jerusalem New York 1997 - odnosi se i na sljedeće navedene slučajeve u ovom potpoglavlju
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
Godine 1598. u Poljskoj, u gradu Lublinu, u doba Pesaha je u jednoj od močvara pokraj grada pronađeno tijelo nežidovskog dječaka. Odmah je uhićeno pet Židova, koji su morali priznati da "su pili vino s krvlju dječaka, te da su krv stavili i u maces". Lublinski sud ocijenio ih je krivima, te su obješeni na trgu preko puta sinagoge. Dječak je pokopan u najvećoj gradskoj crkvi i proglašen je svecem. Čak je i poljski kralj August 11. prije oko 300 godina rekao da "Židovi nevjernici prolijevaju krv kršćanske djece za potrebe blagdana beskvasnog kruha". Krajem srednjeg vijeka i u doba renesanse bilo je dosta optužaba za obredno umorstvo i u Turskoj, Egiptu i Siriji, pa čak i u Izraelu, u Hebronu. Podigli su ih muslimani, premda je takvih slučajeva bilo malo u usporedbi s onima koje su pokrenuli kršćani, osobito svećenici tijekom dugoga razdoblja i na različitim mjestima. Osobito je poznata optužba za obredno umorstvo u Damasku, 1840. godine, kada su Židovi optuženi za ubojstvo kršćanskog redovnika. Protiv ove optužbe očitovale su se poznate židovske ličnosti: Moses Montefiore (1784.-1885.), obitelj Rotschild i Adolphe Cremieux (1796.-1880.), a pridružile su im se i vlade Engleske i Austrije, kako bi pobili besmislenu optužbu. Prijevara je razotkrivena, a turske vlasti izdale su odredbu za zaštitu Židova pred optužbom za obredno umorstvo. Ova je optužba ujedinila Židove i dovela do solidarnosti cijelog židovskog naroda i u drugim slučajevima. Bilo je još optužaba koje su privukle svjetsku pozornost, poput one u Tiszla Eszlaru, u Mađarskoj, 1882. godine, ka־ da se ponavlja ista priča: pred Pesah su našli mrtvu kršćansku djevojku, a Židovi su optuženi da su je ubili radi uzimanja krvi. Godine 1913. podignuta je optužba protiv Mendela Beilisa iz Kijeva u Ukrajini, a treba naglasiti da su se protiv nje, uz Židove, izjasnili i kršćanski vjerski vode. I nacisti su konstruirali propagandna suđenja s dokazima i "znanstvenim" publikacijama protiv Židova, preuzimajući sve što im je odgovaralo iz tragične povijesti europskog antisemitizma. Spomenimo i zanimljiv nedavni slučaj. U Egiptu je 1962. izašlo novo izdanje knjige "Ljudske žrtve u Talmudu". Ova knjiga "objašnjava" i "potvrđuje" da se Židovi koriste krvlju u bogosluženju. Duga povijest židovskog naroda nažalost je upoznala mnogo takvih slučajeva, a i na hrvatskome području ih je povijest zabilježila nekoliko. Usprkos brojnim kršćanskim najvišim autoritetima, koji su javno izjavili da je optužba Židova za obredno umorstvo besmislena, ova se predrasuda uvijek iznova javljala u dobima mržnje, kada je služila kao opravdanje za nasilje nad Židovima. Najčudnije je što su već Rimljani, u neznanju, optuživali i Židove i kršćane zajedno (!) za slična obredna
195
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
umorstva. Ovo potvrđuje da bi ljudi trebali biti oprezni kada se vjeru rabi kao povod za ubijanje.
Odnosi između Židova i kršćana nekada i danas Pesah je doba godine kada kršćani slave blagdan Uskrs, a to je istodobno tijekom čitavoga Srednjeg vijeka bilo i doba nejvećih progona židovskih zajednica u Europi. Početkom Novoga vijeka to su bili dani u godini kada se diljem kršćanskoga svijeta pozivalo na negativne osjećaje prema Židovima, kao potomcima Židova koji su živjeli u doba Isusova života i smrti, za koju je kršćanstvo okrivljavalo sve Židove. No u prošlom stoljeću bili smo svjedocima povijesne i revolucionarne teološke promjene u stavovima zapadnih Crkava prema židovstvu i Židovima. Nažalost, ta teološka promjena nije dovoljno poznata vjernicima obiju strana. Dva su osnovna uzroka te promjene. S jedne' je strane na Crkve djelovala opće okružje modernizma, humanizma i ekumenizma, što je dovelo do velikih promjena u stavu prema Židovima. I Soa (Holokaust) je, naravno, natjerala svijet na spoznaju da je negativno povijesno viđenje Židova i židovstva u očima kršćanstva pridonijelo okolnostima koje su omogućile Holokaust. Tradicijski stereotip Židova kao "poduke u preziranju" doveo je do ponižavanja Židova tijekom povijesti i do njihova progona. To su mnogi kršćani primali s ravnodušnošću. Dokument koji su nedavo objavile njemačka i poljska biskupska konferencija govori o "suodgovornosti" Crkava za Šoa. Treba uočiti raznolikost Crkava, a ne promatrati kršćanstvo kao jedinstveno tijelo. Protestantizam okuplja stotine smjerova, od kojih su najpoz־ natiji oni zvani osnovnom strujom (anglikanska, evangelička, luteranska...) Od 1948. protestantske su Crkve članice Svjetskog kongresa Crkava, koji je dao izjave o njihovim naprednim stavovima u odnosu prema Židovima i židovstvu. Na konzervativnoj protestantskoj strani su male engleske Crkve, među kojima ima velikih razlika u mnogim pitanjima, između ostaloga u pristupu Židovima. Ipak, većina s naklonošću prihvaća povratak Cionu kao korak k povratku njihova Mesije. Istočne pravoslavne Crkve nisu prošle proces teološke modernizacije odnosa prema Židovima. Njihova teologija ostala je kakva je bila i s njihove strane nije objavljen službeni dokument o odnosima prema Židovima. (Postoji, ipak, neslužbeni pravoslavni dokument, koji su 1972. godine načinili sudionici dijaloga Židova i pravoslavaca.)
196
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
Najistaknutije promjene zbile su se u Rimokatoličkoj Crkvi, koja ima nešto više od milijarde vjernika. Ona je, gotovo bez promjene, od prvih stoljeća naše ere do nedavna bila zadržala antisemitski i anticionistički pristup. Godine 1965. objavljen je revolucionarni dokument Nostra aetate (U naše doba). Taj dokument rezultat je Drugog vatikanskog sabora, koji je 1962. godine sazvao papa Ivan XXIII. Katolička je Crkva na tome saboru započela cjeloviti i duboki proces promišljanja unutrašnjeg stanja i stajališta prema suvremenome svijetu. Sabor je završio za života pape Pavla VI. Izdani su različiti dokumenti, medu njima i Nostra aetate, dokument o odnosu prema ne־kršćanskim religijama. U četvrtom odjeljku Sabor se izjašnjava o odnosu prema židovstvu i židovskome narodu. Saborom je počeo proces učenja, razumijevanja i približavanja katoličke zajednice židovskome narodu i židovstvu. Otvoren je put za bitne promjene u kršćanskoj svijesti. Izdavanje izjave o stajalištu Crkve nadraslo je značenje samoga teksta. Proglas je doveo do promjena u tradicijskom kršćanskom shvaćanju Židova i židovstva. Crkva objašnjava da su joj korijeni u židovstvu i u povijesti židovskoga naroda. Iz tog naroda su proizašli Isus, apostoli i njihovi učenici: "Stoga Crkva ne može zaboraviti da je po onom narodu, s kojim se Bog udostojio iz svoga neizrecivog milosrđa sklopiti Stari savez, primila njegovu objavu, te da je hrani korijen dobre masline u ^koju su ucijepljene grane-divljake naroda."87 Izjava svjedoči o dubokom preispitivanju povijesti Crkve u vezi sa židovstvom i židovskim narodom, o spoznavanju potrebe za temeljitom promjenom u kršćanskom shvaćanju svega vezanog za Židove i židovstvo: "Stoga Crkva ... žali mržnju, progone i očitovanja antisemitizma kojima su bilo kada i s bilo koje strane Židovi bili pogođeni."88 Katolička Crkva okreće novi list i priznaje židovstvo i židovski narod. Dokument odbacuje doktrinu prema kojoj svi Židovi koji su živjeli tijekom povijesti trebaju snositi odgovornost za Isusovo raspeće. Takvo ranije učenje bilo je temeljem kršćanskog antisemitizma. Atisemitizam je osuđen, a papa Ivan Pavao II., dvadeset godina nakon Sabor, označio ga je kao grijeh. Od osamdesetih godina 20. stoljeća katolička Crkva preuzela je aktivnu ulogu u općoj borbi protiv antisemitizma u svijetu. Do ovog dokumenta Židovi su bili shvaćeni kao "odbačeni" narod, budući da su odbili prihvatiti Isusovo božanstvo i mesijanstvo, progonjeni su i ponižavani. Židovstvo je bilo viđeno kao zastarjela vjera, a kršćanstvo kao istinski, novi Izrael. Teološkim izrazom govorilo 87 88
• 4. odjeljak Nostra aetate, na temelju Poslanice Rimljanima 11,17-24; - Ibid.
197
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
se o diskontinuitetu, o stanju kada je Božje izabranje prešlo sa Židova na kršćane. Taj se stav promijenio: Božji savez sa Židovima ostao je vrijediti i nije nikada prekinut89. Smisao toga je u kontinuitetu: židovska vjera je živa i diše, Božje obećanje da Zemlja Izraelova pripada Židovima ostalo je kao i prije, židovska povijest u posljednjih dvije tisuće godina ima vjersko značenje. Biblija je sada u svojoj cijelosti otvorena katolicima, a ne samo oni dijelovi koji su viđeni kao najava Novoga zavjeta. U kršćanstvu općenito danas postoji trend naglašavanja židovskih izvora kršćanstva: židovstvo Isusa, njegove obitelji i njegovih učenika. Isusova bliskost farizejskome učenju je novost, zbog lošega prikazivanja farizeja u Novome zavjetu i kasnije, u kršćanskome učenju. Kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora prestalo je misionarstvo medu Židovima. I većina protestantskih Crkava iz glavne struje također je zaustavila misionarstvo medu Židovima, iako ono i dalje postoji u nekim rubnim strujama. Opis posljednjih Isusovih dana u Novome zavjetu, koji se čita u doba Uskrsa, baca loše svjetlo na Židove i bio je korijen kršćanskog antisemitizma. Odnedavno nekoliko novih prijevoda mijenja tu lošu sliku. Vatikanski dokument90 u svojoj liberalnoj izjavi prihvaća činjenicu da su evanđelja napisana mnogo godina nakon događaja koje opisuju, te su na njih nedvojbeno utjecali sukobi između mlade Crkve i Židova. Spomenuti dokument poziva i na proučavanje s ciljem određivanja koliki je bio utjecaj kasnijih okolnosti na te tekstove. Papa Ivan Pavao II. je 6. ožujka 1982. u Rimu, na sastanku biskupa i stručnjaka koji su se sakupili kako bi preispitali odnos Crkve i Židova, rekao o Židovima i židovstvu: "Na tome području moramo nastojati da katoličko poučavanje na svojim različitim razinama, i ono usmjereno na djecu i mladež, prikaže Židove i židovstvo ne samo ispravno, bez jednostranosti, oslobođeno predrasuda i vrijeđanja, nego i sa sviješću o zajedničkoj tradiciji Židova i kršćana."91 Još jedna važna promjena je odnos prema Državi Izrael. Prema starome kršćanskom shvaćanju, dijaspora je bila dio kazne određene Židovima zbog odbijanja da prihvate Isusa kao Mesiju. Uspostavom Države Izrael stvorena 89
• Tako se izrazio Ivan Pavao II. - Lipanj 1985.: Zajednička veza: upute za pravilno prikazivanje Židova u propovijedanju i katehezi - papinska komisija za vjerske odnose sa Židovima; vidi i na hrvatskome: Drugi Vatikanski Koncil-Dokumenti Bilješke za ispravno prikazivanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1986. 91 • Christian documentation on Jewish-Christian relations in the Contemporary era; str. 43. ICCI, Jeruzalem, rujan 1996. 90
198
Nišan
Pesah i optužba za obredno umorstvo
je nova stvarnost92, te od 1948. godine riječ Izrael nije bila u vatikanskome "rječniku". Tako nije spomenuta niti na Drugome vatikanskom saboru, niti u prva dva dokumenta93 koji se odnose na Židove i židovstvo. Za pape Ivana Pavla II. došlo je do promjene, te treći dokument94 sadrži članak o Državi Izrael. I u vatikanskoj izjavi o vjerskim odnosima sa Židovima iz 1987. godine navodi se da izostanak uspostavljanja odnosa s Državom Izrael ne proizlazi iz teoloških poteškoća (razlozi su, čini se, bili politički). Godine 1993. tome je došao kraj potpisom sporazuma o međusobnom priznavanju Svete stolice i Države Izrael.95 Prirodno je što dokumenti koji se objavljuju s visokih mjesta ne dospijevaju odmah do širokih masa. Zato je nemoguće u jedan dan promijeniti mnoge godine negativnoga učenja o Židovima u krugu Crkava. Staro i ukorijenjeno učenje je prodrlo duboko u svijest kršćana. Cilj pozitivnih promjena stoga treba biti i da one ne zažive samo u vodstvima kršćanskih zajednica, već da dospiju do svih pripadnika Crkve, do "običnog kršćanina", kako bi nestale predrasude prema Židovima i židovstvu. Zadaća prenošenja tih novih ideja vjernicima prije svega je na vjerskim vodama.
Srednjovjekovni drvorez s antisemitskim prikazom triju Židova kako se klanjaju vragu, dok se kršćani utječu gospodaru, koji drži simbole pravde: bič i mač 92
- Vidi: Kenna, A., Catholics, Jews and the State of Israel. New York, A Stimulus Book - Paulist Press 1993; Prager, M. J, Faith and Fulfillment : Christians and the return to the Promised Land. London, Vallentine & Mitschell, 1985 93 -28.10.1968.: Nostra aetate, proglas o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama s Drugog Vatikanskog Sabora; 1.12.1974.: Smjernice za provođenje Nostra aetate: o vjerskim odnosima sa Židovima 94 - Lipanj 1985.: Zajednička veza: kršćani i Židovi 95 • Rosen, D., The negotiations of the permanent bilateral Commission between the Holy See and the State of Israel, and their fundamental agreement signed December 30. 1993 : A challenge long delayed. ADL, New York, 1996
199
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Sefirat haOmer - ספירת העומר Brojanje Omera Izvor Govori sinovima Izraelovim i reci im, kad dođete u zemlju koju vam dajem, pa kad požanjete žetvu, donesite svećeniku snop [omer] prvine od žetve. On neka podigne snop pred Vječnim, kako bi bio prihvaćen za vas; dan nakon dana odmora neka ga svećenik zanjiše. Na dan njihanja snopom žrtvujte jednogodišnjeg ovna bez mane kao paljenicu Vječnome. Njegova žrtva prikaznica bit će dvije desetine [efe] finog brašna pomiješanog s uljem, paljena žrtva Vječnome, ugodan miris i ljevanica od četvrtine hina vina. Ne jedite do tog dana ni kruha ni prženoga zrnja ni svježega sjemenja, dok ne donesete žrtvu svome Bogu, vječni zakon za sve vaše naraštaje u svim vašim prebivalištima96. Brojite od sutradan nakon dana odmora, od dana kad ste donijeli snop uroda, punih sedam tjedana neka budu. Do dana nakon sedmog dana odmora brojite pedeset dana i prinesite novu žrtvu Vječnome97. [efa: mjera za suhe rasute tvari, oko 40 litara zapremine; hin: mjera za tekućine, oko šest litara; omer: snop, ali i mjera za količinu suhih tvari, desetina efe]
Dvije zapovijedi iz Tore za Omer: 1. Prinošenje žrtve omera (snopa) Na kraju prvog dana Pesaha, navečer 16. nišana, tijekom postojanja Hrama, poželi bi u doba žetve ječma jedan omer (snop) ječma kako bi ga 96
-Lev 23,10-14 •לLev 23,15-16
9
200
riisan
Sefirat haOmer
uzdigli nad žrtvenikom. Mišna opisuje kako su Jeruzalemski starješine običavali izaći na kraju prvog dana Pesaha u polja izvan Jeruzalema "jer omer dolazi samo iz Judeje".98 Svečano su želi deset snopova ječma, jer on dozrijeva prvi od svih pet vrsta žitarica. Rambam kaže: Omer je bio od ječma, to je halaha našeg učitelja Mojsija." Mišna opisuje obred žetve omera: Kako to činimo? Poslanici suda izlaze navečer nakon blagdanskog dana i vežu snopove još na zemlji, kako bi bilo jednostavnije žeti. Skupljaju se ljudi iz svih okolnih mjesta, kako bi snop bio požnjeven uz nazočnost mnoštva. Kada se smrači [žetelac] se obraća okupljenima riječima: Sunce je zašlo. Oni odgovaraju: Jest. Pita: Hoću li žeti ovim srpom? Odgovaraju: Da. Pita: Hoću li u ovo staviti urod? Odgovaraju: Da. Na šabat pita: Je li danas šabat? Odgovaraju: Jest. Pita: Hoću li žeti na šabat? Odgovaraju: Žanji. Svako pitanje postavlja se po tri puta, a nazočni odgovaraju potvrdno.100 Nakon žetve stavljalo se snopove ječma u vreće i išlo u Hram. U ulaznome dvorištu Hrama udaralo se ječmom o pod kako bi se sjemenje odvojilo, a zatim bi ga raspršili u zrak kako bi ga očistili od zemlje. Prebrali bi sjemenje: čisto bi prepržili na vatri, kako zapovijeda Tora, zatim razastrli po dvorištu, gdje puše vjetar. Nakon što bi se sjemenje ohladilo, samljeli bi ga i od svega uzeli desetinu finog brašna, koje je izdvojeno u trinaest prosijavanja. Nakon prosijavanja pomiješali bi brašno s uljem i dodali tamjan. To bi bila priređena žrtva. Svećenik bi je uzdigao nad žrtvenikom, izdvojio jednu šaku te smjese i položio je na jugozapadni ugao žrtvenika, te zapalio. Ostatak bi pojeli svećenici101. Nakon ovakvog prinošenja žrtve, narodu je bilo dopušteno jesti od novog proljetnog uroda.
Doba prinošenja omera Doba prinošenja omera bilo je kamen spoticanja u doba početka drugog Hrama među središnjom židovskom strujom, farizejima, te saducejima i bajtosima (boetosejima). Ove dvije sekte nastale su u prvoj polovi98
• BT Sanhedrin 11b; MT Hilhot temidin umusafin 7,5: ova žrtva donosila se samo iz Izraela, najradije s polja blizu Jeruzalema " • MT Hilhot temidin umusafin 7,11 100 - BT Menahot 65a 101. MT Hilhot temidin umusafin 7,12
201
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ni doba drugog Hrama, a nestale su krajem predsjedavanja Šimona ben Šetaha*, koji im se suprotstavljao. Mišljenja su se razilazila oko uloge usmene Tore: predstavlja li ona obvezujuće tumačenje pisane Tore, kao što su tvrdili perušim (farizeji), za razliku od saduceja, koji su tvrdili da usmena Tora nije obvezujuća. Izvor njihova razilaženja bio je u rečenici: ...dan nakon šabata prinijet će ga svećenik102. Farizeji su rečenicu protumačili u skladu s usmenom Torom: šabat (doslovno: dan odmora) znači blagdanski dan, a "dan nakon šabata" znači dan nakon prvoga blagdanskog dana. Prema tome, zapovijed žetve omera uvijek se odnosi na noć početkom 16. nišana, bilo da on pada na radni dan, bilo na š a b a t . Saduceji nisu prihvatili usmenu Toru. Stoga su zaključili da se "dan nakon šabata" odnosi upravo na šabat i rastumačili da se radi o prvome šabatu nakon žrtve Pesaha, koji može pasti i nekoliko dana nakon prvog blagdanskog dana. O tome svjedoči Mišna: Bajtosi koji su govorili: Nije žetva omera na kraju blagdanskog dana104. Kako bi pojasnili farizejsku halahu o dobu prinošenja omera, Sanhedrin se pobrinuo da obred žetve bude javan, kako bi svi znali da je farizejsko stajalište odredeno kao halaha i da je usmena Tora istinita. Stoga su na taj obred dolazili svi Židovi iz Jeruzalema i okolice. Navedeni dijalog između žeteoca i nazočnih odvijao se kako bi bilo jasno zašto se upravo tada žanje. Ako bi šesnaesti nišana pao na šabat, i to je uneseno u razgovor, jer na šabat je inače zabranjeno žeti; no kada žetva omera pada na šabat, obveza potiskuje zabranu žetve na šabat, budući da joj je dan izričito određen. Rambam piše: Tri čovjeka žanju tri see [sea: mjera za zapreminu] u tri vreće trima srpovima... Zašto je sve tako [čemu toliko "gužve" oko žetve omera]? Zbog onih koji su u krivu [saduceji i bajtosi], koji su se izdvojili iz Izraela u vrijeme drugog Hrama, jer kažu da se ono što je rečeno u Tori "od dana nakon šabata" odnosi upravo na šabat. Prema usmenoj predaji [od Mojsija, koji je čuo izravno od Boga, dakle usmena Tora] naučili su da to nije šabat, nego blagdanski dan, a tako su uvijek smatrali proroci i Sanhedrin, iz naraštaja u naraštaj, koji su prinosili omer šesnaestoga nišana ako bi pao na radni dan ili na šabat.105 1 0 3
102 - Lev 23,11 103. MT Hilhot temidin umusafin 7,4 i 6 104
- BT Menahot 65a 105. MT Hilhot temidin umusafin 7,11
202
riisan
Sefirat haOmer
Žrtva omera i Pesah Veza omera i Pesaha je poljoprivredna, jer Pesah je u proljeće, početkom žetve, kako kaže Talmud: Rekao je rabi Jehuda rabi Akivi: zašto je rekla Tora: 'Donesite snop na Pesah'? -jer je Pesah u vrijeme žetve. Sveti, blagoslovljen neka je, rekao je: 'Donesite pred mene snop na Pesah, kako bi vam urod na poljima bio blagoslovljen.'106
2. Brojanje Omera Tora nam zapovijeda da brojimo dane od žrtve omera 16. nišana tijekom sedam tjedana, do pedesetog dana, koji je zapravo blagdan Šavuot10?, šestog šivana. Rambam piše: Zapovijed je brojati sedam punih tjedana od dana kad se donosi omer, jer je rečeno: I brojite od dana nakon šabata ... sedam šabata (Lev 23,15). Zapovijed je brojati dane i tjedne, jer je rečeno 'izbrojte pedeset danaBrojimo od početka dana, dakle noću, od noći šesnaestog u nišanu.108 Od dviju spomenutih zapovijedi preostala je danas samo ova o brojanju Omera, jer nakon rušenja drugog Hrama nije moguće prinijeti žrtvu.
Brojanje U vrijeme brojanja Omera, svakoga dana nakon izlaska zvijezda i nakon kraja večernje molitve ustajemo109 i govorimo blagoslov: ה ע ו ל ם א ש ר ק ד ^ נ ו * מ ט ו ת י ו וצמו על ברוך א מ ה יי א ל ה י נ י ס פ י ר ת העונ>ר BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL SEFIRAT HAOMER ־ Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da brojimo Omer. Odmah nakon toga izričemo koji je to dan, te koliko smo tjedana i dana brojali Omer. Takva točnost navođenja je potrebna zbog dviju zapovijedi o brojanju u Tori: 1. brojite pedeset dana110 ־otuda su rabini zaključili da treba brojati dane
106. BT ROŠ hašana 16a 107. Lev 23,15-21 108• MT Hilhot temidin u musafin 7,22 109. MT Hilhot temidin u musafin 7,23 no. Lev 23,16
203
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
2. sedam tjedana odbroj si111 - otuda su rabini naučili da moramo brojati i tjedne Tko je brojao nekoliko dana, ali nije izgovarao blagoslov, ispunio je dužnost, te ne mora ponoviti brojanje uz blagoslov112. Tko je zaboravio brojati noću, smije to nadoknaditi danju113. Ako je i to zaboravio, ne može nastaviti brojati uz blagoslov, nego samo bez blagoslova, jer uz blagoslov moramo izbrojati punih sedam tjedana. Svaki muškarac stariji od trinaest godina dužan je brojati; žene nisu obvezne, jer se ova zapovijed odnosi na odredeno vrijeme, a žene su takvih zapovijedi oslobođene114.
Razlog za brojanje Omera Zašto je potrebno brojati te dane? Nekoliko je odgovora: - U Sefer hahinuh rabi Aharona Levija* objašnjeno je brojanje Omera micva br. 273 ־time što je na Pesah narod dobio tjelesnu slobodu, a sedam tjedana kasnije primio je Toru i time postao duhovno slobodan. Zato je narod brojao kao što zatvorenik broji dane do izlaska na slobodu. ־Rabi David Abudraham* piše da je narod u doba između Pesaha i Šavuota od jutra do večeri zauzet žetvom. Te dane broje kako ne bi zaboravili na nadolazeći blagdan Šavuot, kada svaki muškarac mora hodočastiti u Jeruzalem i donijeti prvine (žrtva od prvih plodova drveća). - U Žoharu se sedam tjedana uspoređuju sa sedam vrsta obredne nečistoće115 kojima su se Židovi onečistili u Egiptu: nečistoća mjesečnice, nečistoća spolne izlučevine, nečistoća rodilje, nečistoća mrtvog tijela, caraat tijela (kožna bolest), caraat odjeće i caraat kuće. (Caraat u pravilu označava lepru. Ovdje se radi o vidljivim promjenama na koži, odjeći ili kući.) Tijekom sedam tjedana između izlaska iz Egipta i primanja Tore, Bog ih je očistio. Stoga mi brojimo tih pedeset dana od Pesaha do Šavuota. I izlazak iz Egipta je stoga pedeset puta spomenut u Tori, prema očišćenju tijekom tih pedeset dana. Dani između Pesaha i Šavuota povezuju ova dva blagdana i poučavaju nas da se tjelesna sloboda ne može odijeliti od duhovne. Tako i država koja je stekla samostalnost, ali nije ustanovila idejne temelje svog postojanja, 111• Pnz 16,9 112. MT Hilhot temidin umusafin 7,25 113. MT Hilhot temidin umusafin 7,23 ll 4 • MT Hilhot temidin umusafin 7,24 115. Vid! u poglavlju Tuma i tahora na str. 276
204
riisan
Sefirat haOmer
nema velikog izgleda za duži opstanak. Tamo gdje je tjelesno oslobođenje krajnji cilj, to oslobođenje dovest će do sebične borbe medu osloboditeljima. Pouka iz brojanja Omera jest da je tjelesna sloboda sredstvo, a ne cilj. Izlazak iz Egipta ־Pesah ־bio je sredstvo za primanje Tore na Šavuot.
Žalobni običaji u vrijeme brojanja Omera Prva trideset tri dana brojanja Omera održavaju se žalobni običaji: ne priređujemo vjenčanja, ne šišamo se i ne brijemo, pa čak ne slušamo glazbu. Dva su osnovna razloga toj žalosti: 1. Propast ustanka Bar Kohve protiv Rimljana (3890. prema židovskome kalendaru 132 ־. n.e.), kojega su podigli nakon uništenja drugog Hrama, u kojemu je smrt našlo mnogo Židova. 2. Smrt dvadeset četiri tisuće učenika rabi Akive u epidemiji koja je izbila u ovo doba godine. Epidemija je izbila kao kazna što se medusobno nisu poštovali 116. Mnogo godina kasnije, u to su se doba, između Pesaha i Šavuota, dogodile brojne nesreće židovskome narodu, mnogo krvi proliveno je, osobito u aškenaskim židovskim zajednicama Europe.
Lag baOmer
33
־.
dan brojanja Omera ל י י ג בעומר ־
Medu danima žalosti, ovo je dan radosti. To je 33. dan brojenja Omera, 18. ijara. Žalobni običaji prekidaju se ovoga dana, Aškenazi se tada briju i šišaju, dok Sefardi to čine sutradan. Na ovaj dan umro je tanait rabi Šimon bar Johai (Rašbi)*. Prema predaji, on je autor Žohara i utemeljitelj kabale, židovske mistike. Na Lag baOmer prekinuta je epidemija i umiranje učenika rabi Akive. Zašto se veselimo na dan na koji je umro pravednik kao Rašbi, ne bi li tada trebalo žaliti i postiti? Predaja nam kaže da je na dan svoje smrti Rašbi bio ispunjen svjetlom i srećom. Toga je dana dobio dopuštenje Neba da svojim učenicima otkrije tajne kabale koje su zapisane u Žoharu. Stoga je zatražio da se na taj dan, dan njegove smrti, vesele. Otada su naši rabini 33. dan brojanja Omera uveli kao radostan dan. Ovaj se dan osobito slavi u Izraelu, u mjestu Meronu, gdje je Rašbijev grob. U 16. stoljeću to je veselje još uvećano u kabalističkome ozračju izraelskoga mjesta Safeda, pod vodstvom rabina Arija*. On je sa svojim učenicima podučavao narod važnosti veselja na taj dan. Tu tradiciju kasnije 116• Kohelet raba 11
205
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
je nastao hasidski pokret11?, kojeg je utemeljio Baal Šem Tov*. Njegovi učenici išli su putem kabalista, te su ovaj dan potvrdili kao dan velikoga veselja i molitve Bogu, kako bi pravednost tog cadika (pobožnoga, pravednika) donijela dobrobiti cijelome narodu. Još jedan naziv za Lag baOmer je Rašbijevo veselje ־ הילולה דרשב״י ־Hilula de-Rašbi. Izraz hilula označava veselje na smrtni dan pravednika, prvenstveno Rašbija. Hilulot su gozbe na dan smrti nekog cadika i molitve da njegova pravednost donese dobro čitavome narodu. Prihvaćene su najviše medu Židovima sjeverne Afrike i hasidima. Pripremaju se gozbe na obljetnice smrti pravednika i moli se da njegova pravednost pomogne zajednici i čitavome narodu. Običaj je tih dana tijekom čitave noći čitati Žohar, osobito medu Židovima porijeklom iz sjeverne Afrike, te paliti svijeće za uzdizanje Rašbijeve duše.
Šišanje dječaka - halake Običaj je na Lag baOmer dovesti u Meron dječake koji su navršili tri godine, te ih ošišati prvi put. Halake na arapskome znači šišanje. Običaj je ne šišati krajeve kose (na sljepoočnici) zbog onoga što je rekla Tora: Ne zaokružujte krajeve svoje glave118. Odatle dolazi zabrana izbrijavanja britvom krajeva kose i brade. Djecu se time već u ranome uzrastu uči Božjim zapovijedima. U mnogim knjigama opisuju rabini obred šišanja, koji se sačuvao do danas. I Arijevog* sina ošišali su na Rašbijevu grobu, kako svjedoči rabi Hajim Vital, Arijev učenik.
117 118
206
- Vidi Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727. - Lev 19,27
Ijar
אייר
|jar - אייר Izvor I reče Vječni Mojsiju u Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, prvoga dana drugog mjeseca druge godine nakon izlasku iz Egipta...1 U Tori se ijar naziva drugim mjesecom, jer slijedi nakon nišana, prvog mjeseca prema Tori.
Ziv זיו ־ Ijar se u Bibliji naziva i ziv: Četvrte godine, u mjesecu zivu, ustanovio je Dom Vječnoga.2 Riječ ziv znači svjetlo, a svjetlo je znak toga mjeseca zbog sunčeva sjaja koji u ijaru postaje jači. 1 Br 1,1 2 IKr 6,37
207
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Znak mjeseca: Bik ש ו ר ־ Znak mjeseca je bik, jer je ovo posljednji mjesec u kojem se u Izraelu bik nasiti paše. U hasidskim knjigama ijar se smatra posebno pogodnim mjesecom za ozdravljenje, jer se riječ ijar ( איירhebrejska slova: alef] jud, reš) može shvatiti kao kratica za אני יי רופאךAni (prvo slovo je alef) Hašem (pisano s prvim slovom jud) rofeha (prvo slovo reš), što znači: Ja sam Vječni, koji te liječi.3
Prvi ijara Kada je Bog prvi put odredio da se pobroji židovski narod, tekla je druga godina nakon izlaska Židova iz Egipta, a bio je prvi ijara4. Prvog ijara započeo je kralj Salomon graditi prvi Hram5. Na taj je dan počela i gradnja drugog Hrama6.
14. ijara ־Pesah Šeni (Drugi Pesah)פסח שני ־ Reci sinovima Izraelovim govoreći: svatko tko bude onečišćen od duše (dodira mrtvog tijela) ili se zadesi na dalekome putu, od vas ili vaših kasnijih naraštaja, ipak će prinijeti pashalnu žrtvu Vječnome. U drugome mjesecu, četrnaestoga dana, u predvečerje, učinit će je, s neukvasanim kruhom i gorkim biljem neka je jedu. Neka ne ostave od nje do jutra i kost neka ne slome u njoj, prema svim zakonima Pesaha neka je učine.7 Oni koji bi bili spriječeni prinijeti pashalnu žrtvu u pravo doba, 14. nišana, dobili bi dodatnu prigodu mjesec dana kasnije, 14. ijara, no samo u dva slučaja: ako su bili obredno nečisti zbog dodirivanja mrtvog tijela8 i nisu se do Pesaha dospjeli očistiti (pomoću pepela crvene krave), ili, ako su se vraćali iz inozemstva i nisu pravodobno stigli do Jeruzalema, odnosno Hrama. Dodatna je prigoda bila samo za pashalnu žrtvu, jer Tora za neprinošenje te žrtve odreduje najtežu kaznu, karet, kojom Nebo odstranjuje prekršitelja iz židovskog naroda u budućem svijetu9. Napisano je: Ali onaj koji je čist i nije 3• Izl 15,26 4• Br. 1, 1-2 5• lKr6 6• Ezr 3 7• Br 9, 10-12 8 - Vidi u poglavlju Tuma i tahora - obredna nečistoća i očišćenje, str. 276. 9 - BT Sanhedrin 64b
208
Ijar
J o m hazikaron
bio na putu, a propustio je učiniti Pesah, duša će mu biti istrgnuta iz njegova naroda, jer nije prinio žrtvu Vječnome u njezino doba, svoj grijeh će nositi taj čovjek.10 Za neprinošenje ijedne druge žrtve u Tori nije odredena kazna, što govori o važnosti koju Tora pridaje pashalnoj žrtvi. Poznat je Pesah šeni iz vremena kralja Ezekije u čije su doba očišćeni Hram, kohanim (svećenici) i narod od nečistoće idolopoklonstva, koja je jednaka nečistoći smrti. Nisu se svi dospjeli očistiti do Pesaha, te je većina naroda Pesah slavila 14. ijara11. Pesah šeni danas traje jedan dan, a ne tjedan dana kao Pesah, stoga je dobio i naziv פסח קטןPesah katan (hebr.: mali Pesah). Ovoga dana nema zabrane jedenja hameca kao na Pesah. U naše doba obilježavamo Pesah šeni jedenjem macesa, ne molimo tahnun i ne držimo pogrebne govore. Od osnutka Države Izrael u ovome se mjesecu obilježavaju još tri važna dana: Dan sjećanja, Dan neovisnosti i Dan Jeruzalema:
Lag baOmer 18. ijara je Lag baOmer, koji je vezan uz Brojanje Omera, što je opširnije objašnjeno u poglavlju Nišan, u I. dijelu, Židovska godina.
4. ijara ־Jom hazikaron ־Dan sjećanja יום הזכרון ־ 29. prosinca 1947., prema židovskome kalendaru na mocae šabat 16. kisleva 5708., odlučili su Ujedinjeni narodi obustaviti britanski mandat i uspostaviti židovsku državu u Erec Jisraelu, Zemlji Izraelovoj. Taj dan otvorio je novo krvavo poglavlje u povijesti natopljenoj krvlju židovskog naroda, ovoga puta na svojoj zemlji. Tada su malobrojne židovske doseljenike napali Arapi u Izraelu, a zatim i sedam susjednih arapskih zemalja, samo jedan dan nakon proklamacije o uspostavi države, 5. ijara 5708. (14. 05. 1948.). Tim je danom počeo rat za neovisnost Države Izrael, a trajao je oko dvije godine. Mnogo je krvi proliveno, tisuće mladih Židova poginulo je u ratu. Država Izrael ostvarena je krvlju i mnogim mukama, a i do danas je tako. 10. Br 9,13 11 2Ljet 30
209
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Glavni rabinat Izraela odredio je 4. ijara kao dan sjećanja i molitve za sve poginule za uspostavu i opstanak države: iz vremena diverzanata, Rata za neovisnost (1948.), Rata na Suezu (1956.), Rata iznurivanja (do 1967.), Šestodnevnog rata (1967.), Jomkipurskog rata (1973.), Rata za Galileju. Tisuće obitelji posjećuju toga dana grobove sinova i očeva koje su izgubile. U cijelom Izraelu i u židovskim zajednicama u svijetu palimo svijeće za sjećanje na duše palih i priređujemo velike komemoracije. Dan 4. ijara izabran je za sjećanje na pale upravo kao dan prije Dana neovisnosti, kako bi se osjetila veza s palima, koji su u krvi dali svoje živote, kako bismo mi i naša djeca doživjeli taj dan. Kao što piše prorok: U krvi svojoj živi!12 Ta rečenica nalazi se i u molitvi za sjećanje.
5. ijara ־Jom haacmaut ־Dan neovisnosti יום העצמאות ־ Uspostava Države Izrael neupitno je novovjeko čudo biblijskih razmjera. Iz pepela spaljenih u logorima smrti izrasla je Država Izrael, koja na mnogim područjima prednjači u svijetu. Moderna Država Izrael pretvorila se u magnet koji sakuplja Židove iz cijelog svijeta. Dana 5. ijara 5708. (14. 05. 1948.) objavio je David Ben Gurion, prvi predsjednik vlade Države Izrael, uspostavu židovske države u Erec Jisraelu. Nema drugog suvremenog naroda čija bi veza sa svojom zemljom bila starija od veza židovskog naroda sa Zemljom Izraelovom. Ta je veza biblijska, tamo su živjeli naši praoci, tom su zemljom prolazili i propovijedali naši proroči, tamo je nastalo naše kraljevstvo i stajao naš Hram. Tri su dijela potpunosti židovskog naroda: narod Izraelov, Zemlja Izraelova i Tora Izraelova. Narod, područje i knjiga su dijelovi bez kojih židovski narod ne može u potpunosti postići svoje poslanje. I u dugotrajnoj i teškoj dijaspori židovski je narod održavao vezu sa svojom zemljom posjetima i pokušajima nastanjivanja, a i pjesmom: Uz rijeke smo babilonske sjedili i plakali, sjećajući se dona... Kako da u stranoj zemlji pjevamo pjesmu Vječnome? Ako bih te zaboravio, Jeruzaleme, zaboravi desnicu moju, neka bi mi se jezik zalijepio za nepce kada te ne bih spominjao, uzdizao Jeruzalem navrh sreće svoje13 done, zar nećeš pitati kako je tvojim zarobljenicima, onima koji 12. Ez 16,6 13• Fs 137,1 i 4-6
210
Ijar
J o m haacmaut / J o m Jerušalajim
ti žele dobro, koji su ostatak tvojih stada... kad plačem zbog tvoje muke, zavijam kao hijene, ja sam glazbalo za tvoje pjesme... Moje srce je na istoku (u Jeruzalemu), a ja sam na zapadu (u Španjolskoj) - pjeva rabi Jehuda Halevi*. Jedno od obilježja na dan Jom haacmauta kao židovskog blagdana jest natjecanje u poznavanju Tanaha (Biblije), koje se svake godine organizira u Jeruzalemu. Na njemu sudjeluju stotine mladih Židova iz cijeloga svijeta, koji pokazuju veliko znanje o židovskoj knjizi nad knjigama. Dok druge države slave svoje dane neovisnosti vojnim paradama i vatrometima, u Izraelu slavimo poznavanjem Biblije, knjige nad knjigama židovskog naroda. To ukazuje na jedinstvenu čudesnu stvarnost židovskog naroda, koja je dovela do stvaranja Države Izrael ne samo velikim vojnim pobjedama, već prije svega svojim osobitim duhovnim dosezima tijekom 3000 godina povijesti. Glavni rabinat odredio je posebnu molitvu za Jom haacmaut. Navečer i ujutro čitamo Halel, kojim zahvaljujemo Bogu za dobročinstva koja je učinio i čini svakom naraštaju. Čitamo i posebnu haftaru14 u kojoj se govori o dobu dolaska Mašiaha, Mesije, s poznatim rečenicama: I vuk će pored ovce živjeti i leopard pored kozlića ležati, tele i lavić i gazela zajedno, a dječačić ih vodi. Krava i medvjed će pasti travu, zajedno će ležati njihova mladunčad, lav će kao govedo jesti sijeno. Dojenče će se igrati nad rupom čegrtušinom i dijete tek odbijeno od sise ispružit će ruku prema skrovištu otrovnice. Neće nanositi zlo i neće uništavati na cijelom mojem svetom brdu, jer će se zemlja napuniti spoznaje Vječnoga kao što vode ispunjavaju more15.
28. ijara ־Jom Jerušalajim ־Dan Jeruzalema יום ירושלים ־ Devetnaest godina nakon uspostave države zaprijetili su vladari arapskih država ratom protiv "cionističke države". Sakupili su svoje vojne snage na svim granicama Izraela. Izraelska vojska izašla je u obrambeni rat koji je kasnije dobio ime Šestodnevni rat. U tome ratu uspjelo je izraelskoj vojsci 14• Iz 10,32-11,12 15• Iz 11,6-9
211
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
u vrlo kratkom vremenu, za samo šest dana, razbiti većinu neprijateljskih vojska. Na sjeveru je izraelska vojska od Sirije zauzela Golansku visoravan, na jugu poluotok Sinaj od Egipta, na istoku Judeju i Samarija (Zapadnu obalu) od Jordana. Vrhunac rata zbio se 28. ijara 5727., na dan kada su padobranci ušli u Jeruzalem. Oslobođen je Jeruzalem, Hramsko brdo i Zapadni zid (poznat u ne־židovskome svijetu i kao Zid plača). Proslavila se fotografija padobranaca koji plaču i ljube kamenje Zapadnog zida, najsvetijeg židovskog mjesta. Zapadni zid jedini je do danas preostao od četiriju zidova koji su okruživali Hram. Midraš16 tumači da je to stoga što je taj zid sagrađen novcem cijeloga židovskog naroda, siromašnih i bogatih. Ostao je sačuvan jer jedinstvo postoji zauvijek. Na Jom haacmaut tisuće Židova dolaze u Jeruzalem, čitaju Halel, mole uz Zapadni zid i održavaju skupove širom Jeruzalema.
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti Zašto je Jeruzalem toliko važan židovskome narodu? Da bismo to ražumjeli, moramo poznavati jedinstvenu povijest Jeruzalema, jer mu nijedan grad na svijetu ne sliči. Mnogo ga je naroda željelo posjedovati i ratovalo za njega, ali nijedan narod nema s Jeruzalemom toliko svetu, staru i duboku vezu kao židovski.
־stvaranje svijeta (3760. pr.n.e.) Stvaranje svijeta prema židovskoj predaji počelo je u Jeruzalemu, s Hramskog brda: Nebo i zemlja stvoreni su s Ciona17
2085
־
.
od stvaranja svijeta (20. st. pr.n.e.)
Vezanje Izaka na žrtvenik na brdu Morija18, mjestu Hrama. Midraš kaže: Abraham ga je [Jeruzalem] zvao Jire, jer je rečeno: I prozva Abraham to mjesto Adonaj jire (Post 22,14). Bog ga je prozvao Salem (Salem), jer je rečeno: Malkicedek, kralj Salema (Post 14,18). Malkicedek je bio od sinova Noinih (slijedio Noin put). Sveti, blagoslovljen neka je, rekao je: Prozvat ću ga Jerušalajim (Jeruzalem), kako su ga zvali njih dvojica19 (jire יראה+ šalem = שלםJerušalajim )ירושלים. 16
- Bamidbar raba 11; Sir haširim raba 2 17• BT Joma 54b 18 - Post 22 19 - Berešit raba 56
212
Ijar
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti
2892
־
.
od stvaranja svijeta (10. st. pr.n.e.)
Kralj David od Jebusita osvaja Jeruzalem, tada poznat kao Jebus, i naziva ga prema sebi Grad Davidov ־ עיר דודIr David. I ode kralj sa svojim ljudima do Jebusita koji žive u zemlji... osvoji David Cionsku utvrdu, to je Grad Davidov... I nastavao je David utvrdu i nazvao je Grad Davidov i izgradi David naokolo od Miloa prema unutra.20
2935-.2928 ־
.
od stvaranja svijeta (950. pr.n.e.)
Kralj Salomon gradi prvi Hram: Ipočne Salomon graditi Dom Vječnome u Jeruzalemu, na brdu Morija, gdje se pokazao njegovom ocu Davidu, na mjestu koje je odredio David, na mjestu gumna Omana Jebusita 21
3178
־
.
od stvaranja svijeta (701. pr.n.e.)
Judejski kralj Ezekija proširuje i utvrđuje Jeruzalem: Izgradi Uzija kule u Jeruzalemu na vratima na uglu i na vratima prema nizini i na zavoju zida i utvdi ih. ... I načini u Jeruzalemu uređaje mudro napravljene da budu na kulama i na uglovima, da bi gađao strijelama i velikim kamenjem, a ime mu je doprlo daleko, jer je čudesnu imao pomoć dok nije osnažio 22
10
־.
teveta 3336. od stvaranja svijeta (588. pr.n.e.)
Jeruzalem pod babilonskom opsadom.
9
־. ava 3338. od stvaranja svijeta (586. pr.n.e.)
Nakon triju godina opsade, babilonski kralj Nabukodonosor uništava Jeruzalem i spaljuje prvi Hram. U petome mjesecu, devetoga dana ... dođe u Jeruzalem Nabuzaradan, vođa tjelesne straže, sluga babilonskog kralja. Spali Dom Vječnoga i kraljevu palaču i sve kuće u Jeruzalemu i svaku kuću velikaša spalio je vatrom. I sva kaldejska vojska, uz vođu tjelesne straže, sruši zidine Jeruzalema uokolo... a ostatak naroda progna Nabuzaradan, vođa tjelesne straže.23
3390
־
.
od stvaranja svijeta (516. pr.n.e.)
Gradnja drugoga Hrama, nakon dopuštenja Kira, vladara Perzijskog Carstva, koje je nadvladalo Babilonsko. Ovako reče perzijski car Kir: Vječni Bog neba dao mije sva kraljevstva na zemlji i dao mije zadaću da mu izgradim dom u Jeruzalemu u Judeji. S kime među vama od cijelog 20 2Sam 5, 6-9 21• 2Ljet 3,1 22. 2Ljet 26, 9 i 15 23• 2Kr 25, 8-11
213
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
svog naroda će biti njegov Bog, pa da ode u Jeruzalem u Judeji i izgradi Dom Vječnoga Boga Izraelovog, to je Bog u Jeruzalemu.24
3622
־
.
od stvaranja svijeta (167. pr.n.e.)
Nakon razdoblja grčke prevlasti, hašmonejski ustanak pod vodstvom Matitjahuovih sinova oslobodio je Jeruzalem od grčke helenističke vlasti i omogućio očišćenje Hrama od grčkog skvrnavljenja. ... I reče Juda braći: Evo potučeni su naši neprijatelji, idimo očistiti Hram i posvetiti ga. I sakupi sav logor i popnu se na Cionsko brdo. Vidjeli su opustošeni Hram i oskvrnuti žrtvenik... I obnovili su Hram i posvetili unutrašnjost zgrade i dvorišta...Tada su oko Cionskog brda sagradili visok zid i jake kule...25
3752
־
.
od stvaranja svijeta (37. pr.n.e.)
Kralj Herod gradi mnoge lijepe zgrade u Jeruzalemu, a dograduje i drugi Hram i uljepšava ga, pa su rabini rekli: Tko nije vidio Jeruzalem u njegovoj divoti, nije nikada vidio lijepoga grada. Tko nije vidio izgrađeni Hram, nije nikada vidio lijepu zgradu26. I Josip Flavije opisuje Herodov Hram u Jeruzalemu: Petnaeste godine svoje vladavine obnovio je Herod zgradu Hrama Vječnoga i dvostruko proširio dvorište oko njega... Oko njega je izgradio vanjski zid ... velike zgrade oko Hrama i utvrdu na sjeveru... i nazvao je Antonija..27
- 9. ava 3828. od stvaranja svijeta (70. n.e.) Josip Flavije je svjedočio i rušenju Hrama: Kad nije uspio još vojskom pobiti i popljačkati... naredio im je Tit da poruše do temelja cijeli grad s Hramom i da ostave samo kule... Phasael, Hippicus i Mariamne28
- 3890. od stvaranja svijeta (132.) Židovi su se pobunili protiv planova rimskog cara Hadrijana da na ruševinama Jeruzalema sagradi novi grad Aelia Capitolina, a na hramskome brdu svetište rimskome božanstvu, te su podigli takozvani Bar Kohvin ustanak. Vode ustanka bili su rabi Akiva i Šimon bar-Kohva. Ustanak je trajao tri godine, u početku je imao uspjeha, no na kraju je ugušen, a idolopoklonički grad je podignut. Dio Kasije piše: "Na mjestu na kojem je Jeruzalem sravnjen s licem zemlje je [Hadrijan] osnovao grad i nazvao ga 24. Ezr 1,2-3 25• IMak 4 26. BT Suka 5 1 b
27• Josip Flavije, Židovski rat I 1,21 28. Josip Flavije, Židovski rat VII 1
214
Ijar
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti
Aelia Capitolina. Umjesto Bogu, izgradio je novi hram Jupiteru ... Za Židove je to bila grozota..."
4082
־
.
od stvaranja svijeta (324.)
Ovim su područjem zavladali kršćani istočnorimskoga carstva, Bizanta. Počeli su cijeniti vjersko značenje Jeruzalema. Popločali su ulice, izgradili velike crkve. Židovima u to doba nije bilo dozvoljeno stanovanje u Jeruzalemu, pa su propast Jeruzalema oplakivali s uzvisine Maslinske gore. Jeronim piše: "Oni (Židovi) mogu ući u grad samo da bi ga oplakivali. Novcem kupuju dopuštenje da oplakuju propast svojeg grada..."
4396
־
.
od stvaranja svijeta (638.)
Omar ibn Katab, prvi kalif, preoteo je Jeruzalem od Bizanta. U to doba, Jeruzalem je postao svet i za muslimane, koji su na hramskome brdu izgradili Omarovu džamiju (Kupolu na stijeni) i džamiju Al Aksa. Židovima je bilo dopušteno nastanjivanje u gradu, sjeverno od hramskog brda.
4857
־
.
od stvaranja svijeta (1099.)
U Križarskim ratovima za protjerivanje muslimana sa svetih mjesta, križari su na svome "svetom" pohodu zaboravljali na svetost života, ubijajući čitave židovske zajednice. Križari su opsjedali Jeruzalem i osvojili ga, ubijajući i protjerujući stanovnike. Križari su obnovili Crkvu Isusova groba i ostale kršćanske građevine, čak su i Omarovu džamiju pretvorili u crkvu.
4945
־
.
od stvaranja svijeta (1187.)
Nakon što je islamski vojskovođa Saladin (Salah al־Din) preoteo Jeruzalem od križara, Židovima je dopušten povratak u grad.
5008
־
.
od stvaranja svijeta (1250.)
Mameluci, neka vrsta egipatskih vojnika-robova, pobunili su se protiv svojih gospodara, Saladinovih potomaka. Mnogo su izgradili u Jeruzalemu i osnovali ustanove za naučavanje islama. Židovsko se stanovništvo u to doba učvrstilo i naraslo. Ramban*, koji je tada doselio u Jeruzalem, piše u pismu svojem sinu nakon što je stigao u sveti grad: "U Jeruzalemu, svetome gradu, pišem ti... Jeruzalem je razrušeniji od svega ostalog... Našli smo ruševnu kuću s mramornim stupom i lijepom kupolom, te je uzeli za sinagogu, jer je grad svačiji i tko želi uzeti ruševine, može ... a Onaj koji mi je dao da ga vidim u ruševinama, dat će mi da ga vidim izgrađenog i popravljenog, kad se u njega vrati slava Božje nazočnosti..."
215
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
5274
־
.
od stvaranja svijeta (1516.)
Ovim su krajevima zavladali Turci. Turski sultan Sulejman Veličanstveni popravio je i ponovno izgradio jeruzalemske zidine, one koje postoje do danas. Židovi protjerani iz Španjolske dobili su dopuštenje za naseljavanje diljem Turskoga Carstva, pa i u Jeruzalemu. Zbog toga je židovsko stanovništvo naraslo u Izraelu, a osobito u Jeruzalemu. Nakon stotinjak godina vlast se iskvarila i građanima su nametnuti teški porezi, osobito Židovima. Usprkos teškoj situaciji nastavilo se useljavanje. U Jeruzalem je 1700. godine došla velika skupina povratnika iz istočne Europe, na čelu s rabi Jehudom Hehasidom. Dvadesetak godina kasnije, kada Židovi nisu mogli vratiti svoje dugove Arapima, razrušena je njihova četvrt sa sinagogom. To je dovelo do raseljivanja aškenaske općine. Stotinjak godina kasnije otpušteni su dugovi, a Židovima je dopušteno da se vrate u grad, ponovno se nasele i sagrade sinagogu, čiji ostatci postoje do danas, u susjedstvu Rambanove sinagoge.
5674
־
.
od stvaranja svijeta (1917.)
Britanci za vrijeme Prvoga svjetskog rata preotimaju Jeruzalem od Turaka, koji su se borili na strani Nijemaca i bili poraženi. Britanci su tada u Balfourovoj deklaraciji obećali podržati podizanje židovskog doma za židovski narod u Zemlji Izraelovoj: "Vlada njegovog kraljevskog veličanstva s naklonošću gleda na osnivanje nacionalnog doma za židovski narod u Palestini i nastojat će koliko joj je moguće olakšati dostizanje tog cilja..." Međutim, u praksi su Britanci provodili politiku otežavanja koraka Židova u zemlji i kasnije sprečavali useljavanje Židova koji su preživjeli Holokaust. Takva je politika dovela do nastajanja ilegalnih židovskih organizacija, a novonastala situacija konačno je dovela do odluke Ujedinjenih naroda o podjeli zemlje i uspostavi židovske i arapske države i o međunarodnom statusu Jeruzalema.
5708
־
.
od stvaranja svijeta (1948.)
U Ratu za neovisnost Jeruzalem je uništen bombardiranjem i opsadom. Na kraju rata Jeruzalem je podijeljen. Istočni dio, koji uključuje stari grad, ostao je u rukama Jordanske legije. Zapadni Jeruzalem proglašen je glavnim gradom Izraela. David Ben-Gurion, prvi predsjednik izraelske vlade, piše: "Vrijednost Jeruzalema ne može se izmjeriti, izvagati ili nabrojati. Ako zemlja ima dušu, onda je Jeruzalem duša Erec Jisraela. Borba za Jeruzalem je odlučujuća ne samo s vojničkog gledišta... Ona
216
Ijar
Jeruzalem: kronologija židovske povijesti
zakletva na rijekama babilonskim obvezuje danas kao i tada, inače nećemo biti dostojni imena naroda Izraelovog."
- 5727. od stvaranja svijeta (1967.) Šestodnevni rat izbio je kao da arapskih zemalja koje su gorkog je izašlo slatko' (Suci Samarija, a važnije od svega, proroka "vratit će se sinovi proglašen je glavnim gradom
obrambeni rat protiv organiziranog napaokruživale Izrael i prijetile ratom. No "iz 14,14) i u tijeku rata osvojene su Judeja i stari i istočni Jeruzalem. Ostvarila se riječ u svoje granice'.29 Ujedinjeni Jeruzalem Izraela.
Jeruzalem na kraju vremena Riječ koju je prorokovao Izaija sin Amosov o Judeji i Jeruzalemu: Bit će na kraju vremena, sigurno će stajati brdo Doma Vječnoga na vrhu bregova i podignuto iznad uzvisina, a slijevat će se prema njemu svi narodi. I ići će mnogi narodi i govorit će: hajde da se popnemo do brda Vječnoga, do doma Boga Jakovova i podučit će nas od njegovih puteva i slijedit ćemo ga, jer iz Ciona će izaći Nauk i riječ Vječnoga iz Jeruzalema. Sudit će medu narodima i odlučivati o mnogim narodima i oni će pretvoriti svoje mačeve u plugove i svoja koplja u srpove; neće narod na narod podići mač i neće se više učiti ratovanju. Dome Jakovov hajde, pođimo u svjetlu Vječnoga30.
Midraši o Jeruzalemu Jeruzalem je svjetlo svijeta, jer je rečeno: Ići će narodi prema tvojem svjetlu (Iz 60,3). Tko je svjetlo Jeruzalema? Vječni, jer je napisano: I Vječni će ti biti svjetlo svijeta (Iz 60,19). 31 Rekao je rabi Johanan: U budućemu svijetu će Jeruzalem postati prijestolnicom svih zemalja32. Iz Ciona izlazi sav svijet. Tako naučavaju: Zašto se zove Kamen temeljac? Jer se na njemu temelji svijet... Kao što se pupak nalazi u sredini čovjeka, tako se Izrael nalazi u sredini svijeta, jer je rečeno (Ps 50) Psalam Asafov, Moćni Bog, Vječni, govorio je i zvao zemlju od izlaska sunca sve 29
- Jr 31,16 O. Iz 2, 1-5 31• Berešit raba 59,5 32 - Šemot raba 23,10 3
217
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
do zalaska... Izrael je u središtu svijeta, a Jeruzalem u središtu Izraela, Hram u središtu Jeruzalema, a Svetište u sredini Hrama i kovčeg u sredini Svetišta. Ispod kovčega je Kamen temeljac na kojemu počiva svijet33. Deset vjedara mudrosti spustilo se na svijet, devet je uzeo Izrael, a jedno ostatak svijeta. Deset vjedara ljepote se spustilo na svijet, devet je uzeo Jeruzalem, a jedno ostatak svijeta. Deset vjedara bogatstva spustilo se na svijet, devet su uzeli stari Rimljani, jedno ostatak svijeta...34
Sveti Hram, s prve stranice knjige Tur - Orah hajim Venecija, 1551.
33• Midraš Tanhuma Kedošim 10,10 34. BT Kidušin 49b; vidi i Avot derabi Natan 48
218
Šivan
סידן
Šivan - סיוך Izvor Šivan je babilonski naziv za ovaj mjesec. U Tori se spominje kao treći mjesec od nišana: Trećega mjeseca nakon izlaska Izraelova iz Egipta1.
Znak mjeseca: Blizanci תאומים ־ U ovome mjesecu židovski je narod primio Toru putem Mojsija i Arona, koji su bili braća. Stoga su ih zajedno doživljavali kao jednu osobu, odnosno poput blizanaca.
1 Izl 19,1
219
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Broj tri i mjesec šivan U midrašu čitamo o vezi ovog mjeseca s brojem tri, a to nije slučajno. U trećem mjesecu je trostruki Nauk (Tanah ־Biblija, koji se sastoji od tri dijela: Tora, Proroci, Spisi) primio trostruki narod (koheni, leviti, Jisraelim ־Izraelci), putem trećeg djeteta (Mojsije je bio treće dijete nakon Miijam i Arona), trećega dana (Bog je Židovima naredio da se tri dana pripremaju za primanje Tore2).3
»šT! ד
'i י5 «.׳יייי^י rlS^
ל־־
Kalendar za razdoblje Omera, slikan na pergameni, pripadao Mosesu Mendelssohnu, Njemačka 1780.
220
2
- Izl 1 9 , 1 1
3
- Midraš T a n h u m a Jitro 1 0
ז^תווזגזויי^נודwnptnp !י סי מיד^ז ^זז ׳לנף5׳ !^?יגרכביר^ז^וז מידעייש^ס^^מויבבז ן
Šavuot
Šivan
Šavuot שבועות ״ Nazivi blagdana 1. Šavuot - Blagdan tjedana ־I slavi blagdan tjedana, prvine žetve pšenice4. Taj naziv dolazi od sedam tjedana (hebr.: šavuot = tjedni), koje brojimo od Pesaha do Šavuota. 2. Blagdan žetve ־ חג הקציר ־... i blagdan žetve prvina tvojih.5 Doba je to žetve pšenice. 3. Blagdan prvina חג הבכורים ־-... i na dan donošenja prvina...6 Riječ bikur, prvina, srodna je riječi behor, koja znači prvi sin. Na taj dan narod je u Hram donosio prve dozrele plodove od "sedam vrsta", zahvaljujući Bogu za plodnu zemlju koju im je dao. Donosile su se prvine od sedam vrsta plodova kojima se odlikuje Izrael. Talmudski traktat koji se bavi Šavuotom zove se Masehet bikurim (Traktat o prvinama). 4. Aceret - ־ עצרתOvo ime ne nalazimo u Tori, već u Talmudu. Riječ aceret tumači se kao prekid. Kao što Šavuot prekida (ocer) razdoblje koje počinje s Pesahom, a naziva se Doba brojanja Omera, tako Šemini aceret prekida Sukot. 5. Blagdan davanja Tore חג מתן תורה ־- Na taj dan primili smo na Sinaju od Boga Toru, što je bio i cilj izlaska iz Egipta.
Jednodnevni blagdan U Izraelu Šavuot traje samo jedan dan, a u dijaspori dva dana, šestog i sedmog šivana, zbog drugog blagdanskog dana u dijaspori. Midraš objašnjava7 da ovaj blagdan ne traje sedam dana kao Pesah i Sukot, jer je Tora uzela u obzir da on pada u vrijeme žetve, kada na polju čeka velik posao. 4• Izl 34,22 5• Izl 23,16 6• Br 28,26 7 • Šifre Ree
221
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Paljenje svijeća za Šavuot Na erev Šavuot, prije početka blagdana, pali majka obitelji svijeće i govori blagoslov: ב ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו * ל ך ה ע ו ל ם א ^ ר ק ד ^ נ ו ב מ ו ת י ו וצמו ל ה ד ל י ק . ״ ש ל ש ב ת י"( של י ו ם טוב: נ ר ) ב ש ב ת BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL (na šabat ovdje dodaje: ŠABAT VEŠEL) JOM TOV ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo (na šabat ovdje dodaje: šabatne 1) blagdanske svijeće. Zatim slijedi blagoslov šehehejanu.
Molitve na Šavuot Molitva na Šavuot ista je kao na druga dva hodočasna blagdana, Pesah i Sukot. Ujutro čitamo iz Tore Deset zapovijedi.8 Maftiru se čita iz Tore o blagdanskim žrtvama9. Tema haftare je ־ מעשה מרכבהPripovijest o kolima10, duhovna vizija proroka Ezekiela. Veza između haftare i paraše jest u poruci da je židovski narod imao najveće duhovne vizije u povijesti: čuo je Boga u trenutku kada je davao Toru židovskome narodu na Sinaju.
Akdamut Akdamut ( אקדמותPočetak) je poznata aškenaska molitva za Šavuot, koju se govori prije čitanja Tore. Sastavio ju je Rašijev rođak rabi Meir ben rabi Jichak (umro 1096.), kantor zajednice u Wormsu, Rašijevu gradu. Pjesma je hvala Bogu za stvaranje svijeta i za izabranost židovskog naroda. Opisuje i raspravu između Židova i drugih naroda o pravoj vjeri, progone Židova u svim zemljama dijaspore, pritiske na pokrštavanje i asimilaciju, te židovski odgovor na sve to: nedvojbeno povjerenje u Boga, čekanje na izbavljenje putem Mesije i vjera u budući svijet. Ovaj pijut (pjesma) napisan je u rimi, a akrostih otkriva ime autora.
8• Izl 19 i 20 9• Br 28
10-Ezl
222
Šivan
Šavuot
Pijuti Azharot i Ketuba Sefardske zajednice ne čitaju Akdamut, već ova dva pijuta, nakon musafa ili prije minhe. Pijut Azharot ־ אזהרותUpozorenja napisao je Šelomo ibn GabiroP, znameniti srednjovjekovni sefardski pjesnik i filozof. Pjesma nabraja 613 Božjih zapovijedi (micvot). U dijaspori, gdje slavimo Šavuot dva dana, prvoga dana čitamo naredbe (micvot ase), a drugoga zabrane (micvot lo taase). Pijut Ketuba כתובה- Bračni ugovor napisao je rabi Jisrael Nađara*. Pijut uspoređuje ljubav između Boga i Židova s ljubavlju zaručnika, koji na dan vjenčanja, dan davanja Tore, zaručnici daruje ketubu. I ova pjesma sadrži akrostih s imenom pjesnika.
Tikun lel Šavuot ־učenje Tore u noći Šavuota -תקון ליל שבועות Kabalisti su uveli običaj učenja Tore tijekom cijele noći Šavuota, noći na koju smo primili Božji Nauk. Tikun lel Šavuot (Zbirka za noć Šavuota) je knjiga koja sadrži odlomke Tanaha (Biblije), Mišne i Talmuda, popis 613 Božjih zapovijedi i odlomke Žohara. Uči se cijele noći, do jutarnje molitve u svitanje. Učenje Tore ove noći ima simbolično značenje, zbog primanja Tore na ovaj blagdan. (Druga noć u godini kada cijele noći učimo Toru je noć Hošane rabe, dan prije Simhat Tore, u dijaspori prije Šemini acereta.) No učenje Tore je obveza svakog pojedinog dana, kako je rečeno: Neka se ova knjiga Nauka ne makne od tvojih ustiju i uči je danju i noću, kako bi pazio da ispuniš sve što je u njoj napisano, jer tada ćeš imati uspjeha na svome putu i tada ćeš biti mudar11. Tako je odlučena i halaha: Svaki čovjek medu Izraelcima mora učiti Toru, siromašan ili bogat, zdrava tijela ili ako ga ono muči, mladić ili starac kojega je ostavila snaga, čak i siromah koji živi od milostinje i obilazi vrata, čak i čovjek koji ima ženu i djecu, mora si odrediti vrijeme za učenje Tore, danju i noću, jer je rečeno ; uči je dan i noc. Medu velikim židovskim rabinima bilo je drvosječa i nosača vode i slijepaca, pa usprkos tome bavili su se učenjem Tore danju i noću. Oni se broje medu one koji su čuli jedan od drugoga, sve do usta našega učitelja Mojsija12. 11
• Jš 1,8; vidi i Midraš Tanhuma Vajeleh 2, Midraš Tanhuma Haazinu 3 12• MT Hilhot talmud Tora 1,8-9; KŠA 27,2
223
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Kruna Tore כתר תורה ־ U midrašu piše: Naučavao je rabi Šimon ben Johaj: Tri su krune: kruna Tore, svećenička kruna i kraljevska kruna. Svećeničku krunu zaslužio je Aron i dobio ju, kraljevsku krunu zaslužio je David i dobio ju, kruna Tore ostavljena je za (sve) naraštaje. Svatko tko zasluži [krunu] Tore, kao da je zaslužio sve tri, a svatko tko nije zaslužio [krunu] Tore, nije zaslužio niti jednu13. Rambam nadovezuje: Izrael je okrunjen trima krunama: krunom Tore, svećeničkom krunom i kraljevskom krunom. Svećeničku krunu zaslužio je Aron, jer je napisano: 'On i njegovo sjeme imat će zauvijek svećenički savez (Br 25,13); kraljevsku krunu zaslužio je David, jer je rečeno: 'Njegovo sjeme trajat će zauvijek, a njegovo prijestolje kao Sunce preda mnom.' (Ps 89, 37); kruna Tore je spremljena, stoji i spremna je za cijeli Izrael, jer je rečeno: 'Toru nam je zapovjedio Mojsije, baštinu zajednice Jakovove. '(Pnz 33,4). Svatko tko želi neka dode i uzme... a kruna Tore važnija je od drugih dvijuM
Snaga Tore Učeni mamzer ima prednost pred neukim Velikim svećenikom15. Iako je mamzeru (sinu rođenom iz preljuba majke) zabranjeno ući u zajednicu Izraelovu (oženiti se ženom koja nije njegova pravnog položaja), ako je učen slijedi mu veća čast nego neučenom Velikom svećeniku. Položaj Velikoga svećenika bio je nasljedan, dok mamzerovo znanje o Tori proizlazi samo iz njegovog truda u učenju. Nema ti medu svim micvama nijedna koja je toliko važna kao učenje Tore. Učenje Tore vrijedi kao sve micve zajedno, jer učenje vodi k ispunjavanju16
Središnjost Tore u praktičnom životu Ako kažeš: 'Kad sakupim novac, čitat ću. Kad postignem što mi treba i ne budem zaokupljen poslom, učit ću. nećeš nikada zaslužiti krunu Tore, ako ti takva misao dode u srce. Umjesto toga, neka ti učenje Tore bude redovito, a posao izvanredan, te nemoj reći: 'Kad budem imao slobodnog vremena, učit ću. \ jer nećeš imati slobodnog vremena11. Zato se 13• Kohelet raba 7,2 14• MT Hilhot talmud I5• Bemidbar raba 6; 16• MT Hilhot talmud 17• MT Hilhot talmud
224
Tora 3,1 MT Hilhot talmud Tora 3,2 Tora 3,3 Tora 3,7
Šivan
Šavuot
Toru mora učiti svakoga dana. Čovjek mora raditi kako bi se uzdržavao, ali mora znati da zarada i karijera i sva materijalna sredstva nisu drugo do sredstva koja omogućuju čovjeku da uči Toru. Za to treba iskoristiti sav svoj potencijal.
Običaji na Šavuot U sinagogi aron hakodeš i tevu ukrašavamo zelenim lišćem i cvijećem, jer se na dan kada smo primili Toru dogodilo čudo i Sinaj se, u čast tome događaju, zazelenio18. U neki aškenaskim zajednicama čita se מגילת רותMegilat Rut ־Svitak o Ruti, sa svitka od pergamene (kao i Svitak o Esteri na Purim). Prije čitanja blagoslivju: ברוך א ת ה יי ^ ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם >ץר קך)ץנו ב מ ל ו ת י ו וצמו על.1 .מ ק ר א מגילה " ה ח י נ י# ב ר פ ת ״.2 Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da čitamo megilu, a zatim blagoslov šehehejanu. U drugim aškenaskim općinama čita se iz tiskanog Tanaha, a takav je i običaj sefardskih zajednica. U dijaspori čitamo Svitak 0 Rut drugoga dana. Nekoliko je razloga za čitanje Svitka o Ruti na Šavuot: 1. Radnja svitka o Rut odvija se u doba Šavuota, u vrijeme žetve. U Svitku piše: Došli su u Betlehem na početku žetve ječma19. 2. Na Šavuot primili su Židovi još 606 zapovijedi, uz onih sedam danih svim Noinim potomcima, tako da ukupno imamo 613 zapovijedi, micvot Ime רותRut, kada zbrojimo brojčane vrijednosti slova, ima vrijednost 606. 3. Kralj David, četvrti naraštaj od Rut i Boaza20, rodio se i umro je na Šavuot. 4. Rut predstavlja istinskog i idealnog preobraćenika na židovstvo, koji prihvaća Toru, židovsku vjeru, bez materijalnih interesa, iz čiste ljubavi 18
- Vajikra raba Ahare mot 19• Rut 1,22 20. Rut 4,17-22
225
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
prema Bogu i Tori. Svi potomci Izraelovi prošli su primanjem Tore neku vrstu prelaska na vjeru. Na Sinaju su, prihvaćanjem Tore i zapovijedi, napustili egipatsku kulturu i prigrlili židovsku vjeru. Židovska vjera izjednačava preobraćenika s osobom koja je rođena u židovstvu. U Tori se na više mjesta ponavlja da preobraćenika treba poštovati, jer 'došljaci smo bili u Egiptu'21. Rambam kaže da onaj tko preobraćenika podsjeća na njegovo preobraćenje, čini težak prijestup22. Jedna od micva jest da se mora voljeti preobraćenika23. Najbolji dokaz o položaju preobraćenika u židovstvu je kralj David, koji je bio potomak preobraćenice, Moapkinje Rut. Iz toga je jasno da čovjek koji prijeđe na židovsku vjeru, ali ne živi prema njezinim odredbama, pokazuje da mu namjera pri prijelazu nije bila istinska i čista. No Tora nedvojbeno ovdje ne govori o takvome. Raširen je običaj na Šavuot jesti mliječna jela. U dijaspori se prvoga dana jedu mliječna, a drugoga mesna jela. No obvezno treba jesti i mesna jela istoga dana kada jedemo mliječna jela, jer na blagdan, jom tov; moramo jesti meso i piti vino. Navodi se više objašnjenja kao izvor za jedenje mliječnih jela na Šavuot: 1. Prvi Šavuot na koji smo primili Toru, kada nam je istodobno naloženo da jedemo košer (dopuštene životinje, zaklane prema propisu, razdvajanje mesnog i mliječnog ...), pao je na šabat. Kad su se Židovi vratili u svoje šatore, još nisu imali košer posuđe, a nisu ga zbog trajanja šabata mogli kašerirati (obredno očistiti). Stoga su bili primorani jesti mliječna jela. 2. Tora je uspoređena s medom i mlijekom, kako piše u Pjesmi nad pjesmama: Med i mlijeko pod jezikom tvojim...24 Zato na dan primanja Tore jedemo med i mlijeko. 3. Na Šavuot se Mojsije uspeo na Sinaj da bi primio Toru. Ostao je ondje četrdeset dana i četrdeset noći. Riječ חלבhalav (hebr.: mlijeko) ima brojčanu vrijednost 40. Stoga na ovaj blagdan jedemo mliječna jela.
2
! izl 22,20; 23,9; Lev 19,34; Pnz 10,19; i drugdje MT Hilhot mehira 14,13 23. MT Hilhot deot 6,4; Sefer Hahinuh, rabi Aharon Halevi iz Barcelone, micva 431, sv. IV. str. 332 22
2
226
4pj4,ll
Šivan
Šavuot
Dan na koji se sjećamo kralja Davida Šavuot je dan sjećanja na kralja Davida. Običavamo čitati Knjigu psalama, čiji je autor kralj David. U Jeruzalemu postoji običaj odlaska na Cionsko brdo, koje je u predaji mjesto groba kralja Davida. Tamo se čita psalme i pali 150 svijeća, po jednu za svaki psalam.
Davanje Tore na brdu Sinaju, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1662.
227
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Tamuz - תמוז Izvor Jedanaeste godine [vladanja] Cedekije, u četvrtome mjesecu, devetoga dana, probijen je grad.1 Riječ tamuz pojavljuje se u riječima proroka Ezekijela, gdje označava vrstu idolopoklonstva: I doveo me do vrata Doma Vječnoga, koja su prema sjeveru, i evo žene tamo sjede i oplakuju Tamuza.2
Znak mjeseca: Rak סרטן ־ Zbog topline, u ovome se mjesecu razmnožavaju vodeni rakovi. U Žoharu piše da su dani tamuza opasni, te da treba biti oprezan. 1
Jr 39,2 2• Ez 8,14
228
תמוז
Tamuz
Post sedamnaestog tamuza צום י יי ז בתמוז ־ Post sedamnaestog tamuza jedan je od pet postova u godini. Spomenut je u knjizi proroka kao "post četvrtoga"3, što znači post u četvrtome mjesecu. Zašto postimo toga dana? Talmud4 nabraja pet loših dogadaja u židovskoj povijesti koji su se zbili sedamnaestoga tamuza: 1. Razbijene su ploče Saveza: sedamnaestoga tamuza sišao je Mojsije sa Sinaja, držeći ploče Saveza. Kada je vidio obožavanje zlatnoga teleta, razbio ih je. 2. Prestalo je prinošenje svakodnevne žrtve: za vrijeme dok je Jeruzalem bio pod opsadom, nije se izvana moglo dovesti ovnove za prinošenje dviju svakodnevnih žrtava (ujutro i pred večer). 3. Probijene su zidine Jeruzalema: dva puta su u mjesecu tamuzu bile probijene zidine Jeruzalema, a proboj je oba puta doveo do rušenja Hrama. U doba prvog Hrama, kada su Babilonci stigli do Jeruzalema, u mjesecu tevetu je počela opsada5. Trajala je tri godine, a devetoga tamuza probijene su zidine6. U doba drugog Hrama probijene su zidine Jeruzalema sedamnaestog tamuza. Drugi חורבןhurban, to jest rušenje, važniji je, jer nas je sve do danas ostavio bez Hrama7. 4. Apostom Zli spalio je Toru za grčke helenističke vladavine Antioha (175.-163. pr.n.e.), u ratu između helenističke mnogobožačke kulture i židovske jednobožačke vjere. Apostom, Antiohov ministar, spalio je Toru naočigled mnogih Židova, što je bio jedan od povoda za Hašmonejski ustanak. 5. Na ovaj dan postavljen je kip u hehal u Hramu. O ovome postoje dva mišljenja. Prvo je da se radi o razdoblju drugog Hrama, te da je Apostom, koji je spalio Toru, postavio i kip u hehal drugoga Hrama. Drugo je mišljenje da se radi o dobu prvoga Hrama i judejskoga kralja Menašea8, koji je sam postavio kip u Hram. Ovo je mišljenje navedeno u Jeruzalemskom Talmudu9. U svakom slučaju dogodilo se to sedamnaestog tamuza. 3 - Zah 8,19 4• BT Taanit 26b, 28b 5• Jr 52,4 6• Jr 52,6 7• BT Taanit 28b; MT Hilhot taanijot 5 8• 2Kr 21 9• JT Joma, poglavlje 4, halaha 4, str. 22b
229
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Propisi za post Post počinje ujutro, u svitanje, a završava navečer, izlaskom zvijezda. Bolesnik, trudnica i dojilja oslobođeni su posta, ako se osjećaju slabima.
Dani ben hamecarim - u ijesnacu בין המצרים ־ Dani ben hamecarim su tri tjedna od sedamnaestoga tamuza do devetoga ava (Tiša beava). Izraz ben hamecarim nalazimo u Bibliji: ... svi njezini gonitelji sustigli su je u tjesnacu (ben hamecarim).10 Riječ מצרmecar ima dva značenja: nesreća (misli se na dane nesreća), te granica (jer u ovome razdoblju, koje je ograničeno sedamnaestim tamuzom i devetim avom, vrijede posebni propisi). Posljednjega dana, na post Tiša beav, dan na koji je spaljen Hram, čitamo svitak Jeremijine tužaljke.
Žalobni običaji tijekom triju tjedana ben hamecarim: 1. Ne slušamo glazbu. 2. Ne šišamo se i ne brijemo: Aškenazi sva tri tjedna, Sefardi samo u tjednu u kojemu pada Tiša beav. 3. Ne održavaju se vjenčanja. 4. U tjednu u kojem pada Tiša beav ne jedemo meso i ne pijemo vino, osim na šabat prije Tiša beava. 5. Običaj je ne kupati se u moru, zbog opasnosti koja vreba tih dana.
10. Tuž 1,3
230
Av - אב Mjesec av je peti mjesec nakon nišana i tako se naziva u Tori.
Izvor I uspe se Aron svećenik na brdo Hor, kako mu reče Vječni, i umre ondje četrdesete godine nakon izlaska sinova Izraelovih iz Egipta, u petome mjesecu, prvoga dana1.
Znak mjeseca: Lav אריה ־ Hram i Jeruzalem srušeni su u mjesecu avu. Lav podsjeća na riječ Ariel koja znači Božji lav (ari-EI) i jedan je od naziva za Jeruzalem i Hram2. 1 Br 33,38 Iz 29,1
2
231
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Na mlađak ava umro je svećenik Aron3. U avu se manje veselimo nego inače i ne činimo stvari koje vode veselju, poput dovršenja kuće mladoga para, kupnje nove odjeće, koju ni ne odijevamo barem do dana nakon Tiša beava.
šabat hazon שבת חזון ־ Šabat hazon je šabat prije Tiša beava. Naziva se prema haftari za taj šabat, koja započinje riječima Hazon Ješajahu ben Amos - Vizija Izaije sina Amosova 4.
Tiša beav (Deveti ava)ט' באב ־ Tiša beav je za Židove narodni dan žalosti, zbog rušenja Hrama i, kao posljedice toga, početka progonstva, a i zbog mnogih nesreća koje su na taj dan snašle Židove u raznim zemljama dijaspore. U mišni^ se navode događaji u židovskoj povijesti koji su se zbili na Tiša beav i koji su ga učinili danom narodne žalosti: 1. Odlučeno je da, za kaznu, naši predci neće ući u Izrael. Prije nego su naši predci ušli u Izrael, poslao je Mojsije dvanaest uhoda da izvide zemlju. Deset ih je nakon povratka dalo negativno izvješće o ulasku u zemlju6. To je bilo osmoga ava. (Talmud u BT Taanit 29a do toga dolazi računanjem: 29. šivana poslani su uhode, vratili su se nakon četrdeset dana, dakle osmoga dana mjeseca ava. O tome nalazimo i u: Eha raba 23 i Ps. 106,24-27). Navečer je narod briznuo u plač7, jer je povjerovao uhodama umjesto Bogu, koji ih je izveo iz Egipta uz tolika čuda i na Sinaju im dao Toru. Zbog nepotrebnog plača te noći kažnjeni su vječnim suzama, a čitav naraštaj pustinje kažnjen je smrću u pustinji; tek su njihova djeca ušla u Obećanu zemlju8. 2. Srušena su oba Hrama. - Rušenje prvog Hrama (3338. prema židovskome kalendaru, 586. pr.n.e.), dogodilo se za kraljevanja Cedekije i prorokovanja Jeremije, kada su Babilonci prodrli u Hram, na dan 7. adara, a opljačkali ga i spalili devetoga adara9. Rušenje drugog Hrama 3. Br 33,38 4• Iz 1,1 5• BT Taanit 26b 6• Pnz 1; Br 13,28 7• Br 14,1 8 - Br 14,33-34 9• 2Kr 25; Jr 52
232
Av
Tiša beav
(3828. prema židovskome kalendaru, 70. n.e.), koje je počinio rimski vojskovođa, a kasniji car Tit, zbilo se u doba rabi Johanana ben Zakaja. 3. Pao je Betar, središnji grad Bar Kohvinog ustanka protiv Rima (3890. prema židovskome kalendaru, 132. n.e.). U gradu se nalazila velika sila, nekoliko desetina tisuća muškaraca, te brojno ostalo stanovništvo. Na Tiša beav pao je Betar i ubijeni su svi Židovi. 4. Preoran je Jeruzalem. Nakon rušenja grada, Rimljani su preorali zemljište i tako ostvarili Jeremijino proročanstvo: Cion će biti preoran kao polje10. Kao kaznu za Bar Kohvin ustanak, promijenili su ime Izrael u Palestina, a Jeruzalem u Aelia Capitolina, koja je postala idolopoklonički grad.
Mjesec av i deveti ava: teški dani za židovski narod U avu, osobito devetoga dana u mjesecu, dogodili su se mnogi nesretni dogadaji za židovski narod: 1. Izgon iz Engleske dogodio se devetoga ava 1290. godine. 2. Izgon iz Francuske zbio se 10. ava 1306. godine. 3. Izgon iz Španjolske - Don Jichak Abarbanel*, jedan od voda španjolskih Židova i potomak kralja Davida, opisao je razvoj događaja11 od odredbe o inkviziciji, koja je donesena oko osamnaest godina prije izgona, do naredbe kralja Ferdinanda o izgonu, objavljene u veljači 1492., prvog adara 5252. prema židovskome kalendaru, koja je stupila na snagu tri mjeseca kasnije. Zanimljivo je da Abarbanel piše da je dan izgona bio upravo Tiša beav, kada je tristo tisuća Židova, i on sam medu njima, pošlo 'kamo ih oči vode'. 4. Zatvaranje rimskih Židova u geto dogodilo se 9. ava 1555. godine 5. Na dan 7. ava (31. srpnja 1941.) pokrenuto je provođenje programa "Konačnog rješenja židovskog pitanja", odnosno naum nacističkih voda za uništenje svih europskih Židova u plinskim komorama koncentracijskih logora. Nacistički plan za zatvaranje poljskih Židova u geta donesen je 9. ava 1941. godine.
Opća pravila za Tiša beav Na erev (predvečerje) Tiša beava, prije zalaska sunca, priređujemo seuda mafseket - obrok odvajanja. Nakon toga počinje post. Običaj je jesti leću 1
o. Jr 26,18 - U uvodu za komentar Knjige o kraljevima
11
233
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
i tvrdo kuhana jaja, hranu uobičajenu u doba tugovanja, zbog okruglog oblika. Taj oblik simbolizira krug života: rođenje i smrt. Običaj je ovaj obrok jesti sjedeći na podu. Na Tiša beav ne proučavamo Toru, jer to pričinja zadovoljstvo. U Talmudu piše: Od početka ava manje se veselimo.12 Na mocae (završetku) Tiša beava peremo ruke, a ako je Tiša beav pao u nedjelju, molimo havdalu nad vinom, jer to nismo smjeli učiniti na mocae šabat, završetak šabata, koji je pao istodobno s početkom posta. Na kraju posta, nakon arvita, molimo birkat halevana, blagoslov Mjeseca, a tek tada jedemo.
Zabrane na Tiša beav Na Tiša beav je, kao i na Jom kipur, zabranjeno pet stvari: jelo i piće, pranje, mazanje mirisnim uljima (danas: kremama za tijelo), nošenje kožnate obuće (jer je najudobnija, umjesto toga obuvamo platnenu ili gumenu obuću), te spolni odnos. Cilj zabrana je trapljenje, kako bi naša duhovnost, prodirući u svijest, dosegla vrhunac. Zabrane traju oko dvadeset četiri sata, od predvečerja devetoga ava do završetka cjelodnevnog posta.
Smisao posta Smisao postova koji su određeni zbog rušenja Hrama, a među njima su i 17. tamuza i 10. teveta, nije samo žaljenje i tugovanje zbog rušenja Hrama. Rambam objašnjava da je bit posta ... pobuđivanje srca i otvaranje vrata pokajanja..., kako piše: Priznat će svoj grijeh i grijeh svojih otaca, zbog krivovjerja kojim su se okrenuli protiv mene... (Lev 26,40)13.
Molitve na Tiša beav Na erev Tiša beav, a i sutradan ujutro, čitamo מגילת איכהMegilat Eha, to jest svitak tužaljke proroka Jeremije, koji je predvidio i rušenje Hrama. U Eha se govori o rušenju Hrama i o mukama prognanika. Melodija čitanja je vrlo tužna, podsjeća na plač. Također čitamo kinot - tužaljke, pjesme o rušenju Hrama i o mukama prognanika. U jutarnjoj molitvi iz Tore čitamo odsječak u kojemu Mojsije upozorava židovski narod na zlo koje će ga snaći ako se udalji od Boga14. Haftara je iz Jeremije15. 12
14 15 13
234
BT Taanit 26b MT Hilhot taanijot 5,1 Pnz 4 Jr 8-9
Tiša beav
Av
Sedam šabata utjehe שבע שבתות נחמה ־ Nakon Tiša beava, sedam je šabata do Roš hašane. Zovu se sedam šabata utjehe, jer nakon teške kazne na Tiša beav, na tih sedam šabata čitamo haftare koje govore o dobru i utjesi. Sve su iz Izaije16, knjige proroka koji je uglavnom predskazivao dobre stvari, za razliku od Jeremije, čije proročanstvo govori o kazni.
Kako se podsjećamo na rušenje Hrama? Rabini Mišne, naraštaja za kojega je srušen drugi Hram, odredili su da se u svakoj radosnoj prigodi učini nešto što podsjeća na rušenje Hrama, jer u Psalmima piše: Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka mi se osuši desna ruka. Neka mi se jezik zalijepi za nepce, ako te se ne sjetim, ako ne bih uzdigao Jeruzalem na vrh sreće svoje17. Raširen običaj u židovskim zajednicama, temeljen na Talmudu18, jest da se pri bijeljenju novoizgradene kuće na vidljivome mjestu kao podsjetnik ostavi neokrečen kvadrat veličine kvadratnog lakta (lakat, hebr.: ama, dužina oko 50 cm). U talmudsko vrijeme mladoženje su stavljali na glavu pepeo, a mladenke nisu nosile sav svoj nakit, radi podsjećanja na rušenje Hrama19. Danas na vjenčanju mladoženja u sjećanje na rušenje Hrama razbija čašu.
Židovi na Tiša beav pred Zapadnim zidom oplakuju uništenje Hrama, 19. st. 16
18 19 17
Iz 40; 49-51; 54; 51-52; 54; 60; 61-63 Ps 137,5-6 BT Bava batra 60b Ibid; vidi i MT Hilhot taanijot 5,13
235
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
Hamiša asar beav ili Tu beav ־petnaesti dan ava חמישה עשר באב ־ Ovaj dan opisan je u židovskim izvorima20 kao jedan od najradosnijih dana. Zašto je tijekom povijesti postao danom narodnog veselja? Suprotno od devetoga ava, u židovskoj su se povijesti petnaestoga ava zbili sretni dogadaji. Taj je dan postao danom radosti, jer se na njega dogodilo: 1. Ukinute su smrtne kazne posljednjem naraštaju u pustinji ־Bog je kaznio Židove nakon grijeha uhoda21 smrću cijeloga naraštaja, ukupno šesto tisuća ljudi: svake je godine tijekom 40 godina boravka u pustinji na Tiša beav umrlo po petnaest tisuća. O četrdesetoj godini, pripovijeda midraš22, petnaest tisuća preostalih Židova, koji su pripadali "naraštaju pustinje" i koji su također trebali biti kažnjeni, iskopali su si grobove i legli u njih spavati u predvečerje Tiša beava. Ujutro su se probudili i shvatili da su još živi. Mislili su da su se zabunili u datumu, pa su nastavili spavati u grobovima i sljedećih noći, sve do petnaestoga ava. Petnaestoga ava mjesec je pun, a po tome su znali da se nisu zabunili, nego da je Bog ukinuo osudu, te tih petnaest tisuća posljednjih nije umrlo. Oni su ovaj dan proglasili danom radosti. 2. Ukinute su dvije zabrane vezane za vjenčanje u Izraelu: a. Djevojkama je bila zabranjena udaja za muškarce iz drugog plemena, što je trebalo spriječiti da zemlja jednog plemena pripadne drugome23. b. U doba sudaca zavjetovala su se plemena, zbog dogadaja s konkubinom u Gibei24, da neće dopustiti da se njihove kćeri udaju za muškarce iz plemena Benjamin25. Obje zabrane dokinute su petnaestog ava26. 3. Uklonjeni su stražari s puta u Jeruzalem ־Jeroboam sin Nebatov podijelio je židovsko kraljevstvo na dva dijela: Judeja je bila pod vodstvom Roboama, sina kralja Salomona, a obuhvaćala je plemena Juda i Benjamin, a Izrael je bio pod Jeroboamovim vodstvom27 i obuhvaćao je 2
°- BT Taanit 26b Br 14 22 - Midraš Eha raba, petihtot 33 23 - Br 36, 8-9; BT Bava batra 121b 24 - Suci 19-20 25 - Suci 21,1 26 - Suci 21,16-23 27 - IKr 12 21
236
Av
Hamiša asar beav
ostala plemena. Jeroboam je izgradio svetišta na uzvisinama, a pokraj njih je, u Danu i Ber Ševi, postavio kipove teladi, kako bi Židovi ondje služili idolima i kako ne bi išli u jeruzalemski Hram, koji je bio na području Judeje. Time je želio sačuvati jedinstvo svoje države28. Gradnjom tih svetišta i kipova teladi htio je postići da Židovi svoje duhovne potrebe zadovoljavaju ne odlazeći u Hram. Kako bi bio siguran da neće hodočastiti u Jeruzalem, Jeroboam je postavio stražare na sve putove koji su vodili u Jeruzalem. Posljednji kralj Izraela, Hošea sin Elin, uklonio je stražare29 na dan 15. ava. Od tada su Židovi ponovno mogli hodočastiti u Jeruzalem i u Hram. 4. Donošenje drva za žrtvenik - Hamiša asar beav bio je posljednji dan ljeta, do kojega su Židovi donosili drvo u Hram za vječnu vatru na žrtveniku. Nakon petnaestog ava počinje zimska polovina godine, kada je zemlja vlažna. S obzirom da je crvotočno drvo bilo zabranjeno donositi na žrtvenik, i drvo za zimski dio godine donosili su ljeti. Kada bi donijeli svu količinu potrebnu za tu godinu, priredili bi dan veselja, a to je bio Tu beav30. 5. Pokop palih u Betaru ־Rimljani su zabranili pokopati poginule u ustanku Bar-Kohve, koje su ubili u Betaru, na Tiša beav. Tek mnogo kasnije, nakon promjene rimskoga cara, bilo ih je dopušteno pokopati. To se zbilo na Tu beav. Dogodilo se i čudo: njihova tijela nisu bila raspadnuta31. Svi ti dogadaji učinili su petnaesti ava veselim danom, stoga toga dana ne molimo tahnun i ne držimo pogrebne govore.
Veselje na Hamiša asar beav U Mišni se pripovijeda o izrazima radosti na petnaestog ava: Rekao je raban Šimon ben Gamliei: Nije bilo blagdana u Izraelu kao petnaestoga ava i Jom kipura, na koje jeruzalemske djevojke izlaze u posuđenoj bijeloj odjeći, da ne bi osramotile onu koja je nema... i jeruzalemske djevojke izlaze i plešu u vinogradima. I što su govorile? Mladiću! Podigni oči i vidi što izabireš, ne gledaj ljepotu, gledaj obitelj! 'Lažna je dražest i ljepota kao magla, ženu koja se Vječnoga boji će se hvaliti (Izr 31,30) 32 . 28
IKr 12, 27-33 - BT Taanit 30a, Gitin 88a 30. j t Taanit, poglavlje 4, halaha 7, str. 69c; i vidi Eha raba petihtot 33 29
31 32
BT Taanit 31a - BT Taanit 26b; JT Taanit, poglavlje 4, str. 67b
237
Židovska godina
ŽIDOVSTVO
Eiui - אלול Izvor Elul je šesti mjesec od nišana, a prema brojanju godina od stvaranja svijeta u mjesecu tišreu, on je posljednji, dvanaesti mjesec. Na aramejskome elul znači traženje. U tom ga značenju koristi Onkelos* u svome prijevodu Tore: I uspnu se i istraže zemlju od pustinje Sin do Rehoba pred Hamatom.1 ־ ויתרוistraže, na aramejski je prevedeno kao vealilu 2 ואלילו. U vezi s elulom misli se na traženje istine, samopreispitivanje i pokajanje prije dostizanja vrhunca pokajanja na kraju mjeseca, pred početak tišrea, te na prvoga tišrea, Roš hašanu, a zatim i na Jom kipur. 1 Br 13,21 - Onkelosov prijevod Br 13,21
2
238
אלול
Elul
Znak mjeseca: Djevica בתולה ־ Znak mjeseca je prema riječima proroka Jeremije: ...vrati se, djevice izraelska, vrati se u svoje gradove.3 Jeremija uspoređuje židovski narod s djevicom i zove ju da se vrati (hebr.: šuvi), a bit ovog mjeseca je pokajanje, odnosno povratak Bogu (tešuva).
Elul i ploče Saveza Nakon obožavanja zlatnoga teleta4, zbog čega je Mojsije dana sedamnaestog tamuza razbio ploče Saveza, uspeo se Mojsije na Sinaj i molio Boga, sve dok nije oprostio Židovima. Oko mjesec i pol dana nakon obožavanja zlatnog teleta, prvoga dana elula, ponovno se Mojsije uspeo na Sinaj5 i ostao na njemu četrdeset dana, do desetoga tišrea, to jest do Jom kipura. Tada je sišao k židovskome narodu, noseći druge ploče Saveza.6 Tako je Mojsije na Sinaju proveo cijeli mjesec elul.
Selihot Selihot סליחותsu molitve s molbom za oproštenje grijeha i s priznanjem naših postupaka, jer je viduj, ispovijed, jedan od temelja pokajanja. Sastavljene su u doba gaona. Moli ih se od ponoći do svitanja. Sefardski je običaj moliti selihot rano ujutro, prije jutarnje molitve, tijekom četrdeset dana: cijeloga elula i tijekom deset dana između Roš hašane i Jom kipura. Na Roš hašanu, šabat i Jom kipur, ne molimo ih. Aškenaski je običaj moliti selihot od nedjelje u tjednu u kojem je Roš hašana, ali najmanje četiri dana prije Roš hašane. Ako, primjerice, Roš hašana padne na ponedjeljak ili utorak, selihot se mole od nedjelje prethodnog tjedna i tijekom Deset dana pokore.
Puhanje u šofar u elulu Običaj je tijekom mjeseca elula puhati u ovnujski rog, šofar, kako bi se uzbudila srca i činila tešuvu (pokajanje), jer šofar budi "zadrijemale" i uznemiruje srca. Prorok Amos kaže: Zar će se šofar čuti u gradu, a da narod ne zadrhti.. יSefardi u sklopu selihot za čitanja viduja pušu u šofar 3. Jr 31,20 4• Izl 32 5 - Izl 34 6 - Jalkut Šimoni Ki tisa 32; Midraš Tanhuma Ki tisa 31 7• Am 3,6
239
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
svakoga dana, dok Aškenazi pušu svakoga dana u elulu, nakon jutarnje molitve. Puhanje u šofar u elulu je običaj, a ne zapovijed iz Tore, kao što je to na Roš hašanu. Običaj je nakon molitve svakoga dana u elulu pročitati Psalam 27, u kojemu se, prema midrašu8, podsjeća na nadolazeće blagdane u tišreu: Vječni je moje svjetlo - na Roš hašanu, i moj spas ־na Jom kipur, jer će mi dati utočište u svojoj kolibi - na Sukot.
25. elula Na ovaj dan dovršene su zidine Jeruzalema, koje je izgradio Nehemija. U knjizi Nehemijinoj piše: I bude dovršen zid, dvadeset petoga elula.9 Ovaj dan uvijek je bio dan velike radosti za židovski narod.
Mjesec pokajanja, tešuve Dani elula i deset dana od Roš hašane do Jom kipura dani su pokajanja, kada se svatko može "vratiti" Bogu, čija je ruka spremna prihvatiti sve koji se "vraćaju" odnosno kaju. Sto je ־ תשובהtešuva - povratak? Tešuva ili pokajanje je odvraćanje grešnika od grijeha prema Bogu. Ona je jedan od izraza Božje ljubavi prema čovječanstvu, kojom mu je dao mogućnost pokajanja usprkos mnogobrojnim prijestupima. Tešuva u Tori: Kada ti bude teško i snađu te sve ove stvari, na kraju dana, vratit ćeš se Vječnome Bogu svome i slušati Njegov glas.10 Tešuva u proročkim knjigama: Ideja pokajanja provlači se kroz cijelu Bibliju: Vratite se, sinovi koji zastranjujete, izliječit ću vaša zastranjivanja. Evo, došli smo ti, jer ti si Vječni, naš Bog.11 .A ti, čovječe, reci domu Izraelovom: Ovako ste rekli, govoreći: 'Naši prijestupi i grijesi su na nama i u njima smo ogrezli, kako da živimo?7 Reci im: 'Svojim životom potvrđujem, govori Gospodin, Vječni, ne želim smrt lošega, već da se vrati sa svoga lošeg puta, pa neka živi. Vratite se, vratite se s vaših zlih puteva, zašto da umrete, dome Izraelov?121 reci im, ovako je rekao Vječni Cevaot: Vratite mi se, govor je Vječnoga Cevaota, pa ću vam izaći ususret, rekao je Vječni Cevaot.1^ Vajikra raba 21. 9• Neh 6,15 10. Pnz 4,30 11 Jr 3,22 12 - Ez 33,10-11 13. Zah 1,3
240
אלול
Elul
Dok je postojao Hram, grešnik bi donosio žrtvu i grijeh bi mu bio oprošten. Kakvo je danas stanje, objašnjava Rambam: U ovo doba, kada nema Hrama i nemamo žrtvenika za pomirenje, nema drugog do pokajanja. Pokajanje pomiruje za sve prijestupe; čak i onoga tko je bio zao za svojih dana i na kraju se pokajao, ne podsjećamo ni na što od njegova prijestupa, jer je rečeno: 'Ne spotakni se na prijestup prijestupnika na dan kad se pokaje za prijestup. ,(Ez 33,12). I sam Jom kipur pomiruje za one koji se vraćaju, jer je rečeno: Jer će u taj dan pomiriti za vas. (Lev 16,30)'14
Putevi tešuve Više je razina tešuve. O čistoći namjere onoga koji se vraća ovisi je li tešuva potpuna. Rambam objašnjava da se tešuva temelji na nekoliko stvari: 1. Napuštanje grijeha עזיבת החטא- odluka da se više ne počini grijeh. Što je tešuva? To je kad grešnik napusti svoj grijeh i odagna ga iz svojih misli i odluči u srcu da to više neće učiniti.15 2. Grižnja savjesti חרטה- duboko žaljenje zbog počinjenih djela 3. Usmena ispovjed וידויviduj - izgovaranje riječi: "tako i tako sam činio i zgriješio, sramim se svojeg ponašanja i nikada to više neću učiniti", u skladu s tekstom priznanja u molitvama za Jom kipur ili tahnun. Treba priznati izgovarajući i izreći što je zaključio u srcu.16 Osobito je pohvalno kada pokajnik javno prizna i obznani svoj grijeh i otkrije prijestupe koje je počinio prema drugima, te im kaže: 'Doista sam griješio i učinio mu tako i tako i danas se kajem i žalim. יA onome koji je ponosan i ne obznanjuje, nego prikriva svoje prijestupe, pokajanje nije potpuno, jer je rečeno: 'Tko prikriva svoje grijehe, neće uspjeti.' O čemu se ovdje radi? O prijestupima prema drugome čovjeku.17 4. Odluka za ubuduće je vrhunac procesa tešuve, kada čovjek ima prigodu ponovno počiniti grijeh, ali to ne učini. (Netko je, primjerice, jeo zabranjena jela i učini tešuva, odluči da ih više neće jesti, zažali zbog onog što je pojeo i prizna. Nakon toga, dode u prigodu da ponovno pojede zabranjeno jelo, no odupre se napasti. To je istinska i potpuna tešuva.) Sto je potpuno pokajanje? To je kad mu se pruži prigoda da 14• MT Hilhot 15• MT Hilhot 16• MT Hilhot 17• MT Hilhot
tešuva tešuva tešuva tešuva
1,3 2,2 2,2 2,5
241
ŽIDOVSTVO
Židovska godina
ponovno sagriješi, ali svjesno ne učini, zbog pokajanja, a ne /z straha i ne zbog nemogućnosti.18
Prijestupi prema Bogu i prijestupi prema ljudima Tešuva pomaže isključivo u prijestupima protiv Boga, שבין אדם למקום. U prijestupima protiv čovjeka, שבין אדם לחברו, tešuva nije moguća, za njih nema oproštaja na Jom kipur. Svatko je dužan drugome se ispričati, a u vrijeme elula obveza je oprostiti mu. Pokajanje i Jom kipur izmiruju samo u slučaju prijestupa prema Bogu, ako je, primjerice, netko jeo zabranjeno jelo ili imao zabranjeni spolni odnošaj i slično. Međutim, prijestupi prema ljudima, kao, primjerice, kada netko ozlijedi drugoga ili mu opsuje ili ga okrade i slično, neće mu biti opošteno sve dok mu ne da što mu je dužan i dok ga ne udobrovolji. Ako mu je i vratio novac, što mu ga je dugovao, mora ga udobrovoljiti i moliti ga da mu oprosti.. 19
Važnost tešuve Talmud nam kaže da na mjestu na kojem stoje pokajnici, potpuni prave־ dnici ne mogu stajati20. U tome vidimo židovski odnos prema pokajanju. Pokajnik - baal tešuva בעל תשובה, veći je od cadika - pravednika, koji je rastao u pobožnoj židovskoj kući i svo svoje djetinjstvo bio okružen židovstvom, Torom i dobrim djelima, pa tako i nastavlja. Baal tešuva, međutim, koji nije rastao u židovskome okružju, uspio je učiniti tešuvu i pobijediti svoj nagon. Zato je on na mnogo višoj razini. Evo još nekoliko midraša o značenju tešuve: Vrata molitve ponekad su otvorena, a ponekad zatvorena, no vrata pokajanja uvijek su otvorena.21 Reče sveti, blagoslovljen neka je, Izraelu: 'Djeco moja, otvorite mi jedna vrata pokajanja veličine ušice igle, pa ću vam ja otvoriti vrata kroz koja mogu ući kola i goveda.22 Time nam midraš pokazuje da će Bog, ako čovjek učini jedan korak prema njemu, prema čovjeku učiniti deset koraka. Treba tek zakoračiti prema Bogu. Čak i potpunog zločinca, koji je bio zao svih svojih dana, a na kraju se pokajao, ne podsjećamo kasnije na njegov prijestup, jer je rečeno: Ne spotakni se na prijestup prijestupnika na dan 18• MT Hilhot tešuva 2,1 19• MT Hilhot tešuva 2,9; Mišna Joma 8,9 20. BT Berahot 34b 21 • Devarim raba 2 22 • Šir haširim raba 5,2
242
אלול
Elul
kad se pokaje za prijestup.9 (Ez 33,12)23 Naučavao je rabi Šimon ben Johaj: 'Ako je čovjek cijeloga života bio potpun zlikovac, a na kraju postao potpun pravednik, Sveti, blagoslovljen neka je, ono mu ubraja u zaslugu.24 Naučava se: sedam je stvari stvoreno prije nego je stvoren svijet. To su Tora, tešuva, Edenski vrt, Gehinom (pakao), časno prijestolje, Hram i Mesijino ime.25 Rabi Judan rekao je u ime rabi Eliezera: tri stvari poništavaju kaznene presude: molitva, cedaka (milodar) i tešuva.26
23. BT Kidušin 40b 24 ־Sir haširim raba 6,1 25• BT Pesahim 54a 26. Berešit raba 44,12
243
II.
ŽIDOVSKI DOM
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Šabat Tuma i tahora ־obredna nečistoća i očišćenje Pokrivanje glave Uloga žene u židovstvu Kašrut ־propisi o ishrani Mezuza Poštovanje prema roditeljima Magen David ־Davidov štit
שבת
Šabat
Šabat - שבת Izvor zapovijedi o šabatu U Deset zapovijedi stoji: Sjeti se dana šabatnoga i posveti gal1 Pazi na dan šabatni, posveti ga kako ti je zapovjedio Vječni, tvoj Bog\2 Tako i na mnogim drugim mjestima, primjerice: ... jer za šest dana je Vječni stvorio nebo i zemlju, more, i sve u njima, te počinuo sedmoga dana. Zato je Vječni blagoslovio dan šabatni i posvetio ga.3 Nakon šest dana ispunjenih radom, dolazi trenutak prijelaza iz svjetovnoga u sveto. Dolazi sedmi dan: šabat - subota. Šabat ima mnogo izraza i značenja. Mnogo je napisano o njegovoj osobitosti. Šabatne pjesme i pijuti dodali su svoju ljepotu ljepoti toga dana. Osobitost šabata izražena je i u odmoru od tjelesnoga rada i stvaranja koji obilježavaju šest radnih dana, kao pripremni stupanj za ulazak u više, duhovne dimenzije toga dana.
Šabat i židovski narod U midrašu4 se pripovijeda kako je šabat došao pred Boga i rekao da svaki od ostalih šest dana u tjednu ima svoj par, samo ga on nema. Doista, vidimo da je šest dana stvaranja složeno u tri para:
I• Izl 20,7 2• Pnz 5,11 3• Izl 20,10 4 - Berešit raba 11,8
247
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
a. nedjelja (prvi dan) - stvaranje svjetla, i srijeda (četvrti dan) ־stvaranje nebeskih tijela b. ponedjeljak (drugi dan) ־stvaranje mora i neba, i četvrtak (peti dan) ־ stvaranje morskih životinja i ptica u zraku c. utorak (treći dan) - stvaranje kopna, i petak (šesti dan) ־stvaranje kopnenih životinja Dani čine harmoničnu cjelinu: tri posljednja upotpunjuju tri prva, koji sadržavaju njihove elemente i priprema su za njih. Tako je samo šabat ostao sam. Bog je odgovorio: Židovski narod bit će tvoj par. Tako je sklopljen vječni savez između Židova i šabata. Židovi čine sve što mogu kako bi se šabat održao u svetosti. Poznata je izreka naših rabina: Više nego što su Židovi sačuvali šabat, sačuvao je šabat njih. Rekli su: Rekao je rabi Jonatan rabi Šimonu ben Johaju: 'Kada bi Izrael (svi Židovi) držao dva uzastopna šabata prema propisima, odmah bi bio spašen5 (to jest, tada bi došao Mesija).
Šabat kao posveta vremena Sabat i židovski blagdani su posveta vremena6 na svijetu. Šabat je posvetio Tvorac svijeta, kao što Tora kaže na kraju opisa stvaranja: / dovršeni su nebo i zemlja i sve njihove vojske. I dovrši Bog sedmoga dana svoj rad, koji je učinio, i počinu sedmoga dana od sveg rada kojega je učinio. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti ga, jer je na njega počinuo od sveg rada kojeg je stvarao čineći.7 Izraz svetost prvi se puta u Bibliji pojavljuje u vezi sa šabatom. Židovstvo poznaje još jednu svetost, svetost mjesta, kao što su ona zemlje Izraela, Jeruzalema i mjesta na kojem je bio Hram. Zapovijedi o otpustu sedme godine i o pedesetoj godini spoj su posvete vremena ־sedme godine, i mjesta gdje se ispunjavaju ־zemlje Izraela. Novost koju je donijela židovska Biblija je posvećivanje vremena: posvećivanje u povijesti, a ne samo u prirodi. Svetost šabata veća je od svetosti bilo kojeg blagdana, jer je šabat posvetio sam Bog, a doba mu je nepromjenjivo odredeno kao svaki sedmi dan od stvaranja svijeta, bilo da čovjek drži šabatne odredbe ili ne drži, dok blagdane posvećuje čovjek, koji im odreduje dan u skladu s kretanjem nebeskih tijela.
5• BT Šabat 118b 6 - Vidi i: Heschel, A. J., The Sabbath, its meaning for modern man, pogl. 9 7 Post 2,1-3
248
שבת
Šabat
Pazi i sjeti se! ־Šamor vezahor! - שמור וזכור Tora nam u Deset zapovijedi dva puta daje zapovijed o šabatu, no na dvama mjestima u Tori gdje je zapisano Deset zapovijedi, pojavljuju se dvije različite zapovijedi u vezi sa sabatom: Sjeti se dana šabatnoga i posveti ga!8, te: Pazi na dan šabatni i posveti ga...9 U molitvi kabalat šabat pjevamo pijut Leha dodi, kojeg je spjevao rabi Šelomo Alkabec*, jedan od velikih kabalista, koji u prvoj rečenici kaže: 'Pazi i sjeti se, u jednom dahu nam je rekao jedini Bog. Taj se izraz temelji na midrašu, u kojem piše: 'Pazi i Sjeti se rečeni su u jednom dahu.', to jest Bog nam je čudom te dvije riječi poručio istodobno. Iz toga učimo da se šabata treba sjetiti i držati ga, a to su dvije različite zapovijedi, koje od nas zahtijevaju različite postupke. Izraz שמור Šamor ־Pazi! odnosi se na sve zabranjene radnje, na ono što ne smijemo prekršiti, na obvezu čuvanja šabata i zabranu njegovog kršenja, te na poznavanje vrsta odredaba: što je zabranila Tora, a što rabini, što je u skladu sa značajem šabata, a što nije. Izraz זכורZahor - Sjeti se! odnosi se na sve zapovjeđene radnje koje moramo činiti na šabat, kako bismo ga učinili jedinstvenim medu danima u tjednu: paljenje svijeća, molitva, čitanje Tore, kiduši (blagoslovi vina), šabatni obroci, pjevanje šabatnih pjesama10. Dvije su, dakle, obveze na šabat: da ga imamo na umu i da ga ne prekršimo. Zamislimo da netko prespava svih dvadeset i pet sati, od početka do kraja šabata. On nije u potpunosti ispunio zapovijed o šabatu. 'Pazio' je na njega, ali ga se nije sjetio', jer nije ispunio niti jednu zapovjeđenu radnju koja šabat čini jedinstvenim medu danima u tjednu. Time se pobija pogrešno mišljenje da su šabatne odredbe zbirka zabrana i da je u tome njegova bit, jer zabranjeno je: putovati, pušiti, paliti (i gasiti) svjetlo, kuhati, gledati televiziju... Takav je pristup potpuno pogrešan, jer sve te zabrane nisu ništa drugo do priprema za aktivni dio šabata, koji predstavlja njegov aktivni značaj i koji prevladava. Sabat nije samo tjelesno odmaranje, nego dan na koji se može dosegnuti visoku duhovnu razinu. Putovanje, televizija, pušenje... pričinjavaju tjelesno, a ne duhovno zadovoljstvo, stoga pripadaju običnim danima u tjednu. Za šabat nam je naloženo: Sjeti se dana šabatnoga i posveti ga!11, kako bismo od njega načinili dan koji je svet. 8. Izl 20,7 9• Pnz 5,11 10 - Midraš Tanhuma Ki tece 7 11 •Izl 20,7
249
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Značenja slavljenja šabata Opće značenje Ovo se značenje pojavljuje i u Deset zapovijedi: Jer za šest dana je Vječni stvorio nebo i zemlju, more i sve u njemu, i počinuo sedmoga dana. Zato je Vječni blagoslovio dan šabatni i posvetio ga12. Opće značenje šabata je podsjećanje na stvaranje svijeta, te oni koji drže šabat svjedoče da je Bog stvorio svijet. Šabat je temelj jednobožačkoga vjerovanja. Prekidanjem rada i držanjem šabata svjedočimo pred cijelim svijetom da je Kralj kraljeva nad kraljevima stvorio svijet.
Značenje za narod Šabat je i sjećanje na izlazak iz Egipta, prema tekstu Deset zapovijedi u Ponovljenom zakonu: Sjeti se da si bio rob u zemlji egipatskoj, a Vječni, Bog tvoj, izvede te otuda jakom rukom i mišicom uzdignutom, zato ti je Vječni zapovjedio da slaviš dan šabatni13. Šabat, dakle, ima ne samo opću vrijednost, već i važnu narodnu vrijednost. Prijelaz iz rada u odmor je kao prijelaz iz ropstva u slobodu, kao što se zbilo pri izlasku iz Egipta. Zadaća šabata je da nam pruži osjećaj da se povijest ponavlja: čudo izlaska iz Egipta bilo je izlazak iz mraka na svjetlo. Svakog šabata slavimo čudo izlaska iz Egipta sa svim njegovim značenjima i posljedicama: primanje Tore na Sinaju, zaposjedanje zemlje Izraelove i život u njoj.
Jednakost Šabat ističe i jedanakost medu ljudima, brigu za sva stvorenja, uključujući i životinje koje čovjeku pomažu, kako bi se i one odmorile: Šest dana radi svoj posao, a sedmoga dana nemoj raditi, kako bi se odmorio tvoj bik, tvoj magarac i predahnuo sin tvoje služavke i pridošlica14. I u Deset zapovijedi je istaknuta ideja jednakosti: ...ne radi nikakav posao ni ti niti tvoj sin, niti tvoja kći, niti tvoj sluga, niti tvoja služavka, niti tvoj bik, niti tvoj magarac, niti bilo koja od tvojih životinja, niti pridošlica u tvojim vratima, kako bi se odmorili tvoj sluga i tvoja služavka, kao i ti15. Te su rečenice vrlo jasne: svi koji se tijekom tjedna nalaze u društvenim okovima, na šabat su jednaki. U sinagogi se može vidjeti sve ־bogate i siromašne ־ 12. izl 20,8 13• Pnz 5,14 14• Izl 23,12 15• Pnz 5,13
250
שבת
Šabat
kako mole zajedno i uče zajedno. Nema izrabljivača i izrabljivanog, svi su pred Bogom jednaki.
Duhovno značenje Od židovskog naroda, kojega se naziva i Narodom knjige, očekuje se mnogo na području duha i misli. On je ta očekivanja ispunio usprkos svim nevoljama tijekom svoje povijesti. Šabat je posvećen učenju Tore i židovske misli i odvajanju od materijalnoga. Šabat nam pomaže u čuvanju naših intelektualnih dosega posvećivanjem duhovnim stvarima. On zrači na ostale dane u tjednu.
Obiteljski život Šabat je jedna od najvažnijih zapovijedi s obiteljskog motrišta, on održava veze medu članovima obitelji i jača ih. Pogledajmo svoj život danas: danju su svi zaposleni, navečer su svi zaokupljeni televizijom, domaćim zadaćama, izlascima, te, umorni, rano idu na spavanje. Obiteljski susreti su, ako ih uopće ima, vrlo kratki. Mnogo svađa i kriza bračnih parova, kriza između roditelja i djece, moglo bi se izbjeći kada bismo pronašli način da iskreno i iz srca razgovaraju kako bi stvorili dodirne točke i međusobno razumijevanje, koje se može doseći samo razgovorom s razumijevanjem. Upravo to je značajan prinos šabata: dan u tjednu bez rada, bez izlazaka na zabave, bez televizije, bez kućnog rada. Cijela obitelj sjedi oko šabatnoga stola. Svijeće, bijeli stoljnjak, prostrt blagdanski stol, kiduš, šabatne pjesme, razgovaranje o Tori i razmišljanje - to su vrijednosti šabata. One omogućavaju da otvoreno razgovaramo s članovima obitelji i pričamo o svojim problemima ili pitamo ono što smo već dugo željeli pitati. Razvijanje kulture razgovora je vrlo važno, a šabatni stol je idealno mjesto za slušanje i govorenje. Sve to razbija monotoniju i rutinu i daruje našem životu posebno osvježenje.
Erev šabat ־predvečerje šabata ערב ש ב ת ־ Pripreme za šabat Izvor I bit će šestoga dana i pripremit će što će donijeti16 Zapovijed iz Tore jest pripremiti sve potrebno za šabat u petak, kojega nazivamo i predvečerjem 16. izl 16,5
251
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
(ereVj šabata. Cijeloga dana zaposleni smo pripremama za taj osobiti dan. Šabatnu noć nazivamo lel šabat ליל שבת. Ona već pripada šabatu, jer prema židovskom kalendaru dan počinje spuštanjem tame, a ne u ponoć, kao prema gregorijanskome kalendaru. U Postanku je rečeno: I bi večer i bi jutro, dan jedan. Dakle, dan počinje navečer17. Kada su se Židovi prvi put u povijesti pripremali za šabat, bilo je to u pustinji. U njoj je židovski narod svakoga jutra sa zemlje sakupljao manu, Božju hranu. Petkom bi je dobivali dvostruko: za petak i za šabat. Bog je davao dvostruku količinu, kako bi hrane bilo dostatno za dva dana18.
Praktične pripreme Rabini su odredili da čak i bogat čovjek, koji ima pomoćnike i radnike, mora sam, svojim rukama pridonijeti pripremama. Talmud19 pripovijeda kako su se talmudski učenjaci pripremali za šabat. Babilonski amoraji trećeg naraštaja, iz sredine 3. stoljeća, Raba i rav Josef, pripremali su drva za kuhanje i pečenje. Izraelski amoraji trećeg naraštaja, iz sredine 3. stoljeća, rav Zera i rabi Abahu, premda bogataši, palili su vatru za kuhanje i grijanje. Rava, babilonski amoraj četvrtoga naraštaja, s početka 4. stoljeća, solio je ribe, to jest pripremao soljenu ribu za šabat. Rav Safra, također babilonski amoraj četvrtoga naraštaja, koji se više puta selio iz Babilonije u Izrael i obratno, kuhao je i pekao ribe i janjetinu za šabat. Rav Anan, babilonski amoraj drugoga naraštaja, s početka 3. stoljeća, pri kuhanju i pripremanju svega potrebnog za šabat odijevao je radnu odjeću, znajući da će se pritom zaprljati. Rav Huna, babilonski amoraj drugoga naraštaja, s početka 3. stoljeća, palio je svijeće. Rav Papa, babilonski amoraj petoga naraštaja, iz sredine 4. stoljeća, izrađivao je stijenj za uljanice. Rav Nahman bar Jichak, iz sredine 4. stoljeća, babilonski amoraj petoga naraštaja, na leđima je donosio sve potrepštine za šabat.
Osobne pripreme, tjelesne i duhovne Halaha nas obvezuje da se pripremimo i uredimo za šabat: da se operemo u toploj vodi, ošišamo, obrijemo, odrežemo nokte, odjenemo lijepu čistu odjeću namijenjenu za šabat20, očistimo kuću, prostremo stol lijepim posuđem prema mogućnostima kuće i poslužimo najukusnija jela. 17
- Vidi u poglavlju Židovski kalendar, str. 45. 8- Izl 16 19 - BT Šabat 119a 20• BT Šabat 114a; JT Pea, poglavlje 5, halaha 8 1
252
שבת
Šabat
Dvaput Petoknjižje i jedanput prijevod ־ שניים מקרא ואחד תרגוםna taj se način pripremalo za tjedni odsječak iz Tore. U doba Talmuda priprema se sastojala u čitanju tjednog odsječka dva puta na hebrejskom izvorniku i jedanput u prijevodu na govorni jezik. Tada se čitalo iz prijevoda na aramejski, Targum Onkelos, jer je govorni jezik bio aramejski. Prevoditelj bi prevodio na aramejski sve što bi predmolitelj pročitao na hebrejskome21. Danas se može čitati Rašijev komentar umjesto aramejskog prijevoda i pripremiti par asu tijekom tjedna, prije početka šabata. I to je priprema za šabat, no ova je duhovna.
Paljenje šabatnih svijeća Paljenjem svijeća židovsku se kuću priprema za šabat ili blagdan. To je uobičajeno činiti pola sata prije zalaska Sunca, stoga se to ne čini istodobno na svim točkama planeta, već se početak paljenja svijeća pomiče od mjesta do mjesta i od jedne vremenske zone do druge. Onaj koji bi svijeće zapalio poslije početka šabata, ne samo što ne bi pazio na zapovijed o šabatu, nego bi ga i oskvrnuo, kršeći zabranu: lNe palite vatru na šabat u svim svojim naseljima!22 Obveza paljenja svijeća odnosi se na svakoga, no rabini su je prije svega povjerili kućedomaćici, radi mira u kući. Oni su ženi predali tu golemu čast, jer je žena središte židovskoga doma. Ona u njega paljenjem svijeća unosi svetost, ona se brine o židovskom odgoju djece. Još jedan razlog nalazimo u kabali: svrha paljenja svijeća je oslobađanje od grijeha Eve, žene prvog čovjeka Adama23, koja je svojim grijehom na svijet donijela mnogo tame. Stoga upravo žena pali te svijeće, kako bi na svijet donijela svjetlo. Dva su običaja za broj svijeća koje palimo: palimo dvije svijeće, za šamor i zahor24, ili onoliko svijeća koliko ima ukućana, po jednu za roditelje i djecu. Ako žena nekog šabata zaboravi, ili iz nekog drugog razloga ne zapali svijeće, za sljedeće šabate mora paliti po jednu više, u sjećanje na onaj šabat kada nije zapalila svijeće. Paljenjem svijeća za ženu počinje šabat, osim ako je svjesno imala namjeru ne primiti šabat paljenjem svijeća (što se čini prije nastupanja šabata), nego tek u vrijeme njegova pravog 21
• Ezrina uredba (takanat Ezra); MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,10 Izl 35,3 23 - Post 3 24 - Vidi potpoglavlje Pazi i sjeti se, str. 249. 22
253
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
početka. Za muškarca je početak šabata obično u sinagogi, za vrijeme moljenja Mizmor šir lejom hašabat25 u molitvi Kabalat šabat Sabatne svijeće obično palimo na stolu na kojem jedemo šabatni objed i na koji stavljamo hale. Treba istaknuti da su svjećnjaci mukce26, jer se njima služimo za rad zabranjen na šabat (paljenje vatre), te ih se ne smije micati sa stola. Stoga, ako je stol premalen, bolje je svijeće zapaliti na drugom mjestu u blagovaonici. Kod svih zapovijedi iz Tore prvo izgovorimo blagoslov, a zatim učinimo micvu (primjerice pri jelu), osim u slučaju dviju zapovijedi: paljenja svijeća i pranja ruku. Prvo, dakle, zapalimo, a zatim blagoslivljemo, jer u trenutku blagoslova žena zapravo prima šabat, te joj je otada zabranjeno zapaliti vatru. Zbog toga ona prvo pali, a zatim blagoslivlje: ר ק ד ש נ ו ג מ צ ו ת י ו וציני ל ה ד ל י ק# ה ע ו ל ם א ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ^ ג תi y ני BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU LEHADLIK NER ŠEL ŠABAT ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam da zapalimo šabatno svjetlo. Običaj je nakon paljenja svijeća dlanovima pokriti oči i govoriti blagoslov s pokrivenim očima. Postoji i običaj davanja cedaka (milodar) u kašicu prije paljenja svijeća. Pri blagoslovu treba se usredotočiti i moliti Boga za obitelj, zdravlje i uspjeh u svemu što poduzimamo.
Molitva na erev šabat Nakon paljenja svijeća idemo u sinagogu, molimo popodnevnu molitvu, a nakon toga kabalat šabat (doček šabata) i večernju molitvu za šabat.
Pjesma nad pjesmama Običaj je pročitati Pjesmu nad pjesmama između minhe i molitve kabalat šabat Pjesma nad pjesmama je osobita. O njoj je rekao rabi Akiva*: Sve biblijske knjige su svetinja, a Pjesma nad pjesmama je svetinja nad svetinjama27. Cijela knjiga je alegorija, koja govori o židovskom narodu i Bogu kao o mladenki i mladoženji. 25. p s 92 26. Vidi str. 269. 27• Šir haširim raba 1,11; Midraš Tanhuma Tecave 5
254
שבת
Šabat
Jedna od zanimljivosti vezanih za rabi Akivu je priča o njegovom povratku vjeri. Akiva je bio pastir iz siromašne i neuke porodice. Zaljubio se u Rahelu, kćer bogatog izraelskog Židova, Kalba Sabua. Kada je Rahelin otac dočuo da mu se kći odlučila udati za siromašnog i neukog Akivu, nije joj htio dati miraz. Akiva je budućoj ženi obećao da će odmah nakon ženidbe otići učiti Toru. Tako je i učinio. Vjenčali su se i živjeli na sjeniku; Akiva je svakog jutra čistio Rahelinu kosu od sijena. Ubrzo nakon vjenčanja, u dobi od četrdeset godina, otišao je Akiva učiti Toru kod rabi Eliezera i rabi Jehošue. Kada se nakon dvanaest godina vratio s dvanaest tisuća učenika, čuo je kako govore njegovoj ženi: "Vidi što ti je muž učinio, ostavio te je dvanaest godina". Ona im je odgovorila: "Da je mene poslušao, učio bi još dvanaest godina." Rabi Akiva je to čuo, rekao je u sebi: "Imam dopuštenje učiti još dvanaest godina". Nije ni ulazio u kuću, već se okrenuo i vratio u ješivu (rabinsko učilište) i nastavio učiti još dvanaest godina. Na kraju toga razdoblja imao je dvadeset četiri tisuće učenika i bio je jedan od najvećih rabina. Kada se vraćao, cijeli grad mu je izašao u susret. Svi su učenici vidjeli kako se neka žena približava rabi Akivi. Nisu znali tko je ona, pa su je pokušali zaustaviti. Rabi Akiva im je rekao: "Pustite je, jer moje i vaše je njezino: sav nauk koji sam naučio i koji ste vi naučili od mene, zasluga je moje žene Rahele, koja mi je dopustila da idem učiti." Kada je Rahelin otac doznao da je neobrazovani Akiva postao učenjak, dao mu je svoju kćer, a uz nju i svo svoje bogatstvo28.
Kabalat šabat - doček šabata קבלת שבת ־ Nakon čitanja Pjesme nad pjesmama, slijedi kabalat šabat, koji počinje sa šest psalama29 za šest dana u tjednu. Uz pjevanje šestoga, Psalma Davidova, stojimo. Zatim pjevamo poznati pijut לכה דודיLeha dodi... (Hajde, druže, pred nevjestu, dočekajmo subotu!) rabija Šeloma Alkabeca*. Pjesmu zajedno pjevaju zajednica i predmolitelj. Nadahnuće za tu poznatu pjesmu našao je rabi Šelomo u Talmudu, gdje je rečeno: Rabi Hanina se ogrtao i ustajao pred početak šabata. Rekao je: Vodite, idimo pred kraljicu šabat.' Rabi Janaj se obukao pred početak šabata i rekao: 'Dodi nevjesto, dodi nevjesto. '30 Prema tradiciji, sinagoga kabalista u mjestu Safedu stajala je u polju, a hodajući do nje poljem, govorili bi 'Hajde, pođimo pred 28
- BT Ketubot 62b; BT Nedarim 50a - Ps 95-99, Sefardi čitaju i Ps 29 30• BT Šabat 119a 29
255
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
šabat! Kad pjevamo posljednju kiticu: 'Dođi u miru..", okrećemo se prema ulazu sinagoge (prema zapadu) i tako dočekujemo "mladenku" šabat. Nakon Leha dodi čitamo Psalam za dan šabat31, te Vječni kraljuje32. U osam spomenutih psalama ima 702 riječi, a to je u gematriji, sustavu značenja brojčanih vrijednosti slova i riječi, vrijednost riječi šabat. Poslije toga obično čitamo poglavlje iz Mišne Čime palimo [šabatno svjetlo]?, a na kraju molimo kadiš.
Arvit (večernja molitva) za šabat Arvit počinje pozivom na molitvu ברכוBarehu - Blagoslivljajte... Čitamo ga uz melodiju uobičajenu za šabat. U večernjoj molitvi čitamo שמע ישראל Šema Jisrael - Čuj Izraele, s blagosolovima koje govorimo prije i nakon toga. Prije molitve amida, zajednica ustaje i čita ושמרו- Sinovi Izraelovi držat će šabat...33 Tada predmolitelj čita kratki kadiš, nakon kojega slijedi amida. Ona se sastoji od sedam blagoslova (umjesto devetnaest kao na radne dane): tri uvodna i tri zaključna su isti kao na radni dan; između njih umećemo blagoslov za šabat. Ovaj specifični blagoslov različit je u sve četiri molitve amida na šabat (arvit, šahrit, musaf, minha), samo im je završetak jednak: Blagoslovljen si, Vječni, koji posvećuješ šabat. Poslije amide govorimo ויכלו Vajehulu - Dovršeni su nebo i zemlja...34; ovo govorimo stojeći, jer svjedočimo o stvaranju svijeta u šest dana. U židovstvu je za svjedočenje potrebno najmanje dva svjedoka35, pa stoga ovo govorimo zajedno. O značenju čitanja Vajehulu rečeno je u Talmudu: Rekao je Rava: ... čak i sam čovjek koji moli na erev šabat treba reći Vajehulu, jer je rekao rav Hamnuna: Svatko tko moli na erev šabat i kaže "Vajehulu" kao da je postao suradnik Svetoga, blagoslovljen neka je, u stvaranju svijeta, jer je Vajehulu oblik u množini36 Nakon toga čita predmolitelj Blagoslov otaca, u kojem se spominju naši praoci i njihove zasluge, te veza medu njima, Bogom, šabatom i nama. Tome slijedi kadiš. Kod Aškenaza slijedi Alenu lešabeah i kadiš žalobnika. Sefardi mole "Psalam Davidov, Vječni je moj pastir, neću oskudijevati"37 i kadiš žalobnika, nakon čega predmolitelj govori Barehu... 31
• Ps 92 - Ps 93 33 - Izl. 31,16-17 3 4- Post 2,1-3 35 - Pnz 19,15 3 6- BT Šabat 119b 37 - Ps 23 32
256
שבת
Šabat
Blagoslivljajte..., a zajednica odgovara: Blagoslovljen je Vječni na vijeke vjekova, pa zatim Alenu lešabeah i, na kraju, kadiš žalobnika. Molitvu završavamo pjevanjem pijuta יגדלJigdal - Neka bude veličan Bog, kojim se pjeva o trinaest glavnih nauka vjere prema Rambamu38. Neke zajednice pjevaju אדון עולםAdon olam - Gospodar svijeta. U nekim je zajednicama običaj moliti kiduš, blagoslov vina, u sinagogi.
Večera na šabat ־seudat erev šabat סעודת ערב שבת Šalom alehem i Ešet hajil Večera počinje pjesmom שלום עליכםŠalom alehem - Pozdravljamo vas, službujući anđeli... Zar mi pjevamo anđelima? Da! Talmud39 pripovijeda da dva anđela prate čovjeka domu nakon molitve. Jedan je dobar, a drugi zao. Ako nadu prostrt stol, vino, hale, zapaljene svijeće... dobri anđeo zaželi da tako bude i sljedećega šabata, a zli anđeo odgovara: amen. Ako nađu dom nepripremljen za šabat, zli anđeo zaželi da se to ponovi i sljedećega šabata, a dobri anđeo nema izbora do odgovoriti: amen. Zato anđelima pjevamo Pozdravljamo vas, dođite u miru, blagoslovite me u miru i otiđite u miru. Nakon Šalom alehem pjevamo אשת חילEšet hajil - Vrijednu ženu tko će nać;...40, pjesmu koja slavi i hvali židovsku ženu. Njezini ukućani izriču zahvalnost i divljenje kućedomaćici za njezin veliki trud tijekom tjedna, a osobito na erev šabat.
Blagoslov za djecu Postoji lijep običaj da se prije kiduša blagoslivlju djeca. Za dječake se kaže: Neka bi Bog učinio da budeš poput Efrajima i Menašea41. Tako je naš praotac Jakov blagoslovio svoje sinove. Za djevojčice se kaže: Neka bi Bog učinio da budeš kao Sara, Rebeka, Rahela i Lea, koje su izgradile kuću Izraelovu. Tada slijedi svećenički blagoslov za sve: Neka te blagoslovi Vječni i neka te čuva. Neka te Vječni obasja svojim licem i posveti te. Neka Vječni okrene k tebi svoje lice i da ti mir42. 38
־Vidi u poglavlju 13 teoloških načela židovske vjere, str. 596. - BT Šabat 119b 4 O. Izr 31 41• Post 48,20 42 - Br 6, 22-27 39
257
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Kiduš ־posveta קדוש ־ Izvor Sjeti se dana šabatnoga i posveti ga!43 Kiduš treba reći nad vinom ili groždanim sokom, jer je to najznačajnije piće, koje najviše razveseljuje, kao što piše: Vino će razveseliti srce čovjekovo...44 Ako onaj koji govori blagoslov iz zdravstvenih razloga ne smije piti vino, ili ako nemamo vina, može se kiduš reći i nad halama, samo što tada prije kiduša peremo ruke i blagoslivljemo za pranje ruku, a u kidušu umjesto blagoslova za vino govorimo blagoslov za kruh. Kiduš navečer govorimo stojeći, a ujutro sjedeći. Ne moraju svi govoriti kiduš, nego je dovoljno da jedan glasno govori kiduš za sve, imajući na umu da ispunjava obvezu svih. Oni slušaju imajući na umu da time ispunjavaju svoju obvezu, te na kraju obaju blagoslova, za vino i kruh, te blagoslova šabata, odgovore: amen. Na kraju svi kušaju od vina ili groždanog soka, odnosno hala. U kidušu spominjemo dva temelja šabata: sjećanje na stvaranje svijeta i sjećanje na izlazak iz Egipta.
Hale " ־dvostruka količina kruha" Dvije hale simboliziraju dvostruku količinu kruha, nebeskoga kruha mane, koju je Bog petkom davao našim predcima u pustinji: za petak i za šabat, jer mana nije padala na šabat. U Tori piše: I bi šestoga dana i sakupili su dvostruku količinu kruha, dva omera za svakoga45. Obveza dviju hala postoji za sva tri objeda na šabat46. Za vrijeme kiduša običaj je pokriti hale. Dva su tome razloga: 1. Mana je u pustinji ispod i povrh sebe bila prekrivena rosom. 2. Pri šabatnim blagoslovima kruha i vina prvo pijemo vino, a zatim jedemo kruh, čime ga na neki način "omalovažavamo", jer inače jedemo prvo kruh, pa zatim sve drugo, uključujući i vino. Budući da zbog kiduša prvo pijemo vino, hale pokrivamo kako ne bismo "posramili" najvažniju čovjekovu hranu. 43
- Izl 20,7; gl. i BT Pesahim 106a - Ps 104,15; gl. i BT Berahot 27b 45 • Izl 16,22 46 • BT Šabat 117b 44
258
שבת
Šabat
Pranje ruku Prije blagoslova nad halama oprat ćemo ruke i blagosloviti: ... zapovjedio pranje ruku. Svatko mora oprati ruke i sam blagosloviti. Kao i kod paljenja svijeća, kod pranja ruku prvo činimo radnju pa zatim blagoslivljemo. U tome se ove dvije micve razlikuju od ostalih, kod kojih prvo kažemo blagoslov, a zatim činimo radnju47.
Blagoslov za kruh Nakon pranja ruku idemo k stolu i blagoslivljemo nad kruhom: ... koji donosiš krul: iz zemlje. Svi nazočni odgovaraju amen i ne moraju sami izreći blagoslov. Odmah potom, onaj koji je blagoslovio otrgne komad hale na njezinom najljepšem mjestu, umoči u sol i pojede, razlomi ostatak i daje okupljenima.
Večera Večera, prvi od tri obvezna šabatna obroka, treba biti što bolja, prema mogućnostima obitelji. Običaj je jesti meso i ribu. Prema židovstvu, na Roš hašanu odreduje se imovinski položaj čovjeka za cijelu nadolazeću godinu, osim izdataka za šabat i židovski odgoj djece. Ako čovjek za to daje više, dobija više. Zato treba davati što je moguće više.
Josip Poštovalac šabata Talmud pripovijeda o nekome čovjeku kojeg naziva Josef Mokir šabat ( יוסף מוקיר שבתJosip Poštovalac šabata), jer je jako poštovao šabat i bio spreman skupo platiti za sve što je potrebno za njegovu proslavu. Jednom su ribari u petak donijeli u grad golemu ribu. Htjeli su je prodati, no zbog visoke cijene nije se našao kupac. Rekli su im neka odu do Josipa Poštovaoca šabata. Pošli su k njemu i ponudili mu ribu, koju je on kupio u čast šabatu. Kada je otvorio ribu, u njoj je našao skupocjeni dragi kamen, koji je prodao za tisuće novčića. O tome su rekli rabini: Tko plaća u čast šabata, šabat mu 1/raća48.
47 48
- BT Pesahim 1 1 % - BT Šabat 119a
259
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
Šabatne pjesme Šabatni objed valja ispuniti šabatnim pjesmama i razgovorom o tjednom odsječku iz Tore. Postoji više vrsta pjesama, pijutim iz Srednjega vijeka i novije pjesme. Svaka zajednica ima svoje uobičajene pjesme i melodije za njih. Objed završavamo pjevanjem Šir hamaalofiv, nakon čega molimo molitvu poslije jela, u kojoj se dodaju odredeni dodatci za šabat.
Jom šabat ־šabatni dan יום שבת ־ Šahrit (jutarnja molitva) za šabat: Ova molitva je uobičajeni šahrit, uz nekoliko dodataka. Nakon jutarnjih blagoslova dodajemo nekoliko psalama50. Prije Jištabah - Neka je slavljen, dodajemo molitvu Nišmat kol haj - Duša svega živocp1, koja je napisana u doba Mišne, a govori o tome kako ne možemo dovoljno zahvaliti Bogu za sva dobročinstva i čuda koja je učinio za nas i naše praoce. Dva blagoslova prije Šema Jisrael su Jocer - Onaj koji stvara svjetlo i tamu, u kojemu dodajemo pijut E1 adon - Bog je gospodar svega stvorenog i Ahavat olam - Vječna ljubav. Nakon toga slijede Šema Jisrael i dva blagoslova nakon nje52, a zatim amida sa sedam blagoslova, umjesto s devetnaest, kao na radni dan, uz blagoslov za šabat Veselit će se Mojsije daru53, jer se radujemo daru kojeg smo primili, Tori. Nakon toga ponavlja predmolitelj amidu, čime se dolazi do čitanja iz Tore.
Čitanje Tore Na šabat iz Tore čitamo odsječak za odredeni šabat tijekom godine. Sedam muškaraca pozivani su ("uspinju se") pred Toru, a redoslijed je koheni, leviti, te pet muškaraca koji su Izrael. Na neke šabate je u sinagogi osobito radosno: na שבת חתןšabat hatan, šabat mladoženje, mladoženju i članove njegove i mladenkine obitelji pozivamo pred Toru. Ako osmi dan od rođenja dječaka padne na šabat, obrezivanje se obavlja na šabat, a u sinagogi se dječakova oca poziva pred Toru, gdje on blagoslivlje sina. 49. Ps 126 5
0 Ps 19, 34, 90, 91, 135, 136, 33 51• BT Pesahim 117b, 118a 52 - BT Berahot 12a 53 • MT Seder tefilot Nusah haberahot haemcaijot
260
שבת
Šabat
Prvoga šabata nakon rođenja, otac blagoslivlje novorođenu kćer i njezinu majku. Čitanje Tore na šabat Mojsijeva je odredba54. Tora sadrži pedeset četiri tjedna odsječka, a moramo ih pročitati tijekom godine dana. Od jedne do druge Simhat Tore traje ciklus čitanja tjednih odsječaka Tore. Ciklus nije svake godine jednak, jer postoji godina od dvanaest mjeseci i godina od trinaest mjeseci, a osim toga, kada na šabat padne i blagdan, čitamo poseban odsječak za taj blagdan, pa zato ponekad čitamo dva tjedna odsječka zajedno, na isti šabat. Toru se čita prema posebnim melodijskim znakovima, odgovarajućom melodijom. To je pravilno čitanje biblijskoga teksta, sa stankama na točno određenim mjestima. Nekad, kada su to svi znali, svaki je pozvani čitao svoj dio. Danas predmolitelj čita za sve, budući da mnogi ne znaju pravilno čitati. U židovskim zajednicama porijeklom iz Jemena još i danas pozvani pred Toru čita sam. Nakon čitanja Tore, blagoslivljemo sve nazočne, izraelske vojnike, Državu Izrael i bolesnike. Pozivamo dvojicu, jednoga da podigne Toru, a drugoga da je namota i prekrije plaštom.
Haftara Haftara je odsječak iz proročkih biblijskih knjiga, koji obično govori o središnjoj temi tjednog odsječka Tore. Uzvanika za čitanje haftare, maftira, poziva se pred Toru, kao ostalu sedmoricu, i čita mu se kratak odlomak tjednog odsječka. Prije čitanja haftare, on govori blagoslov: Blagoslovljen si, Vječni, Kralju svijeta, koji izabireš Toru i svojeg slugu Mojsija i svoj narod Izrael i proroke istine i pravde. Poslije čitanja haftare govori uzvanik četiri blagoslova: 1. Blagoslovljen ... Bog čije riječi su vjerodostojne. 2. Smiluj se ... koji razveseljuješ Cion sinovima njegovim. 3. Razveseli nas ... zaštitniče Davidov. 4. Zahvaljujemo Ti na Tori i ... blagoslovljen si, Vječni, koji posvećuješ šabat.
Blagoslov mlađaka ־birkat hahodeš ב ר כ ת החודש ־ Na šabat prije roš hodeša, mlađaka, blagoslivljemo nadolazeći mjesec koji nam dolazi na dobro i objavljujemo zajednici na koji dan pada. Taj šabat nazivamo שבת מברכיןšabat mevarehin, jer na njega čitamo 54
• JT Megila 4, str. 75a; MT Hilhot tefila unesiat kapajim 12,1
261
ŽIDOVSTVO
Židovski dom
blagoslov (mevarehin) novog mjeseca. Dio tog blagoslova pojavljuje se već u Talmudu. Rav*, učenik rabi Jehude Hanasija*, govorio je svakog dana nakon molitve: Neka bude Tvoja volja, Vječni, Bože naš, da nam daš dug život, život u mini, život u dobni, život s blagoslovom, život u obilju, život u zdravlju, život sa strahom od grijeha, život bez sramote i neuspjeha, život u bogatstvu i časti, život s ljubavi prema Tori i sa strahopoštovanjem prema Nebu u nama, život u kojem će se na dobro ostvariti želje našeg srca55. Nakon toga vraćamo Toru u hehal i za to vrijeme govorimo: Vječni će kraljevati zauvijek, tvoj Bog, done, iz naraštaja u naraštaj. Hvalite Vječnoga!56 Nakon zatvaranja hehala slijedi molitva musaf.
Musaf (dodatna molitva) za šabat Musaf se moli na šabat, roš hodeš i blagdane spomenute u Tori. Izvor za musaf je dodatna žrtva koju su na šabat, roš hodeš i navedene blagdane prinosili u Hramu57. Musaf počinje čitanjem Ašre jošve veteha58. Slijedi Haci kadiš i amida za musaf. Kao i druge amide za šabat, i ova se sastoji od sedam blagoslova. Blagoslov za šabat govori o dodatnoj žrtvi na šabat. Nakon tihe molitve, predmolitelj glasno ponavlja amida, a zatim čita kadiš. Zajednica zatim glasno govori pijut En k-Elohenu (Bogu nema ravnog) i Pijut haketoret, opis paljenja različitih mirisa u Hramu. Molitva završava čitanjem Alenu lešabeah. S molitvom se mora završiti prije podneva, jer je na šabat zabranjeno postiti sve do podneva.
Šabatni ručak ־seuda šenija (drugi obrok)סעודה שניה ־ Kada se nakon molitve iz sinagoge vratimo kući, molimo kiduš i blagoslov za kruh nad halama, kao što smo učinili na šabatnoj večeri. Jedemo ribu i meso i pijemo vino. Razgovaramo o tjednom odsječku iz Tore ( דברי תורהdivre Tora " ־riječi o Tori") kojeg smo toga jutra pročitali u sinagogi, te pjevamo koliko nam je ugodno i drago. Običaj je jesti חמין hamin, jelo pripremljeno u petak i stavljeno na toplo, kako bismo za ručak jeli toplo. Hamin se spominje već u Mišni, gdje se kaže da prije šabata "prekrivamo hamin"59, kako bismo na šabat mogli jesti toplo, iako toga 55
- BT Berahot 16b תוךה ו ל ח ו פ ה ו ל מ ע ש י ם ט ו ב י ם ״
426
ברית מילה
Berit mila
ELOHENU V-ELOHE AVOTENU KAJEM ET HAJELED HAZE LEAVN ULEIMO VEJIKARE ŠEMO BE-JISRAEL (IME DJETETA) BEN (IME OCA). JISMAH HAAV BEJOCE HALACAV, VETAGEL IMO BIFERI BITNAH, KAKATUV JISMAH AVIHA VEIMEHA VETAGEL JOLADETEHA. VENEEMAR VAAAVOR ALEHA VEAREKA MITBOSESET BEDAMAJIH VAOMER LAH: BEDAMAJIH HAJI VEOMER LAH: BEDAMAJIH HAJI (MOHEL PONOVNO DAJE DJEČAKU DA POSIŠE KAP VINA S PRSTA) VENEEMAR ZAHAR LEOLAM BERITO DAVAR CIVA LEELEFDOR. AŠER KARAT ET AVRAHAM UŠEVUATO LE-JICHAK, VEJAAMIDEHA LE-JAAKOV LEHOK ULE-JISRAEL BERIT OLAM. VENEEMAR: VAJAMOL AVRAHAM ET JICHAK BENO BEN ŠEMONA T JAMIM KAAŠER CIVA OTO ELOHIM. HODU LADONAJ KI TOV KI LEOLAM HASDO, HODU LADONAJ KI TOV KI LEOLAM HASDO. (IME DJETETA) ZE HAKATAN GADOL JIHJE. KEŠEM ŠENIHNAS LABERIT KEN JIKANES LAHUPA ULEMAASIM TOVIM - Bože naš i Bože naših otaca, održi ovog dječaka njegovom ocu i njegovoj majci i neka mu ime bude u Izraelu (ime djeteta) sin (ime oca). Neka se otac raduje izašlome iz njegovih slabina i neka se majka veseli plodu svoje utrobe, kao što piše 'Radovat će se tvoj otac i tvoja majka i veselit će se tvoja roditeljica.9 I rečeno je 'Prošao sam uz tebe i vidio te kako se valješ u svojoj krvi, i rekao sam ti: U krvi svojoj živi, i rekao sam ti: U krvi svojoj živi.' (Ezekiel 16,6) (Mohel ponovno daje dječaku da posiše kap vina s prsta.) I rečeno je: Zapamtio je za svagda svoj savez, riječ je zapovjedio za tisuću naraštaja, koji je sklopio s Abrahamom, i (dao) zavjet Izaku i održat će Jakovu, kao zakon i kao vječni savez Izraelu (Psalam 105,8-10). I rečeno je Abraham obreže svoga sina Izaka, starog osam dana, kako mu je zapovjedio Bog.' (Post 21,4) Zahvaljujte Vječnome, jer je dobar, jer je navijeke milost njegova. Zahvaljujte Vječnome, jer je dobar, jer je navijeke milost njegova. Ovo dijete (ime djeteta) narast će. Kao što je ušao u savez, ići će pod hupu i činiti dobra djela. Djetetovo ime čuvaju roditelji u tajnosti sve dok ga otac u blagoslovu ne spomene prvi put. Prema židovstvu, čovjekovo ime ima utjecaja na njegovu osobnost i njegovu budućnost. Tako piše u midrašu48: Uvijek neka čovjek istraži imena kojima će nazvati sina, da bi zaslužio biti pravednikom, jer ponekad ime nosi dobro ili zlo. Sama Tora pripisuje veliko značenje imenima, što se očituje u tome što je iscrpna pri donošenju 48
• Midraš Tanhuma Haazinu 7; vidi i Rut raba 2,5
427
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
popisa imena49. Mnogo je običaja oko davanja imena sinu ili kćeri. Većina židovskih imena su biblijska. Roditelji koji daju biblijsko ime djetetu trebaju dobro provjeriti pozadinu imena, prije nego odluče tako nazvati svoje dijete. Bio sam u prigodama kada su me roditelji pitali za mišljenje o nekom biblijskom imenu koje lijepo zvuči, ali nakon što bi shvatili povijesnu pozadinu imena i ponašanje nosioca toga imena, odustali bi od njega. Uobičajeno je i nazivati dijete po djedu ili baki koji su umrli. U nekim sefardskim zajednicama daje se ime djeda ili bake i dok su još živi, kao izraz želje za dug život. Odmah nakon svečanosti obrezivanja, priređujemo obvezni objed (seudat micva), kao što je učinio naš praotac Abraham u čast rodendana sina Izaka: Dječak naraste i odbije se od sise i Abraham učini veliku gozbu na dan kada se Izak odbio od sise50. Tijekom objeda govori se o Tori, a završava se molitvom nakon jela.
Obrezivanje i predana požrtvovnost Završavam ovo poglavlje dvjema pričama iz doba Holokausta, o odlučnosti i požrtvovnosti radi micve obrezivanja. U četvrtak 18. teveta 5702. (2. srpnja 1942.) objavile su nacističke okupacijske vlasti na zidovima židovskoga geta u litvanskome gradu Kovnu: Židovkama je zabranjeno rađanje, a kazna za prijestup zabrane je smrt majke i novorođenog djeteta. Strah je obuzeo stanovnike geta. Ovaj ih je proglas podsjetio na postupak egipatskog faraona51, koji je nacistima prethodio više od tri tisuće godina, kada je faraon svakome novorođenom židovskom dječaku bio dosudio smrt. Rabina Jichaka Blocha i njegovu ženu, koji su pet godina bili u braku, ali još nisu bili blagoslovljeni djecom, Bog je kratko vrijeme nakon objave propisa blagoslovio sinom. Odmah nakon porođaja, sakrili su rabin Bloch i njegova žena sina u podrumu gradske tehničke škole, jer su mislili da će buka strojeva i drugog alata nadglasati djetetov plač. Kad je dječaku bilo osam dana, okupili su među stanovnicima geta u tome podrumu minjan, kako bi ga uveli u savez našeg praoca Abrahama. Kad je svečanost bila već skoro na vrhuncu, prije nego je mohel učinio obrezivanje, začuo se zvuk automobilskih kočnica. Auto se zaustavio preko puta ulaza u školu i iz njega je izašlo nekoliko gestapo49
־Post 46; vidi i Izl 6; i drugdje 50. Post 21,8 51• Izl 1,16
428
Berit mila
ברית מילה
vaca. Mohelove su ruke zadrhtale od straha, svi su se ukočili, znali su da vrijeme nepovratno prolazi. Mohel nije znao što bi činio. Bojao se da će, ako obreže, nacisti čuti dječakov plač, doći i sve ih ubiti. Odjednom je majka doviknula: "Brzo! Obreži ga! Ako je djetetu suđeno da umre, neka barem umre kao Židov." Mohel je, iznenađen njezinom hrabrošću, uhvatio nož i obrezao dječaka. Dogodilo se čudo: nacisti nisu čuli plač, već su nastavili prema drugoj zgradi.52 Druga priča dogodila se u logoru, a završava drukčije od prethodne. Čuo sam je od izravnoga svjedoka, poljskoga rabina koji je preživio Auschwitz. U jednome od logora smrti izveli su nacisti na središnji prostor logora ženu i njezina prije nekoliko dana rođenog sina. Oficir SS-a okrenuo je pištolj prema majci i djetetu i počeo pucati. Odjednom se majka okrenula prema oficiru i na poljskom, koji on nije razumio, nešto od njega zatražila. Znatiželjan, upitao je toga rabina što ona želi, a rabin mu je preveo da ona traži nož. Oficir je pomislio da se onas želi ubiti. To ga je zainteresiralo, pa je iz džepa izvadio oštar džepni nož i pružio ga ženi. Čim je nož bio u njezinoj ruci, razodjenula je sina, blagoslovila i brzo ga obrezala, pred zaprepaštenim SS־oficirom. Zatim je ustala, pogledala u nebo i rekla: "Bože, dao si mi sina, ja ti ga vraćam kao Židova." Odmah su ih oboje ubili. Kako je zaprepašćujuće junaštvo i odanost micvi berit mila tih dviju židovskih majki i u tragičnim uvjetima progona i boravka u zatočeništvu!
Berit mila - obrezivanje, drvorez, Sefer haminhagim (Knjiga običaja) Amsterdam, 1707. 52
- Eliav, M., Ani maamin, Mossad Harav Kook, Jeruzalem, 1969, str. 105.
429
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Pidjon haben פדיון הבן י Otkup prvorođenca Prvorodene sinove treba otkupiti. Prvorodenac je onaj sin koji se rodi iz prve trudnoće svoje majke. Stoga je moguće da se jednome ocu, koji se ženio s više žena (rastavljen ili udovac), rodi nekoliko prvorodenaca, te da on nekoliko puta mora otkupiti prvorodene sinove. Ovo je druga zapovijed za oca, nakon obrezivanja sinova.
Izvor zapovijedi o otkupu Ova se micva u Tori pojavljuje nekoliko puta: Posveti mi svakog prvorođenca, koji izađe iz utrobe, među sinovima Izraelovim, od čovjeka i od stoke, moj je.1 Svakog prvorođenca među sinovima svojim otkupit ćeš.2 Ali doista otkupi prvorođenca čovjekova... One koje treba otkupiti, u uzrastu od jednoga mjeseca, otkupi vrijednošću novca od pet šekela prema šekelu za Hram, to je dvadeset gera3 (Šekel i gera bile su mjere za težinu.)
Zašto se otkupljuju prvorođenci Razlog za otkup je povijesni, a vezan je za prvi povijesni dogadaj koji je snašao Židove kao narod: izlazak iz Egipta. Ovako nam pripovijeda Tora: 1• Izl 13,2 ־Izl 13,13 3• Br 18,15-16 2
430
פדיון הבן
Pidjon haben
I bi u ponoć i Vječni udari po svakom prvorodencu u zemlji egipatskoj, od prvorodenca faraonova, koji sjedi na svome prijestolju, do prvorodenca zatvorenikova, koji sjedi u tamnici, te svakog prvorodenca u stoke. Diže se faraon te noći i svi njegovi robovi i sav Egipat i bi jak jauk u Egiptu, jer ne bje doma u kojemu nema mrtvoga. I pozove Mojsija i Arona u noći, te reče: 'Dižite se, otiđite svi od moga naroda, i vi i sinovi Izraelovi pođite služiti Vječnome, prema riječima svojim. I svoju sitnu i krupnu stoku povedite, kao što ste rekli, pođite i blagoslovite i mene. Egipćani nagrnu požurivati narod i slati ga iz zemlje, jer rekoše: 'Svi pogibosmo.4 יDeseta i posljednja kazna koju je Bog poslao na Egipćane, kazna koja je konačno dovela do izlaska iz Egipta, bila je smrt prvorođenaca. Bog je ubio svakog prvorodenca od čovjeka i stoke u Egiptu, a ta je kazna trebala stići i samoga faraona, koji je, kako je to obično kod kraljeva, i sam bio prvorodenac. Bog je zaobišao židovske domove i sve njihove prvorodence i prvorodence njihove stoke, sačuvao ih od smrti, koju je namijenio egipatskim prvorodencima. Zbog toga spasa, prvorodenci su namijenjeni službi u Hramu, koji je tek trebao biti izgrađen. Međutim, kada je židovski narod počinio grijeh zlatnoga teleta5, počinili su ga svi, pa i prvorodenci, svi osim Levijevog plemena, kao što piše: Stane Mojsije na vrata logora i reče: 'Tko je za Vječnoga, k meni!', i skupe se uz njega svi sinovi Levijevi.6 S obzirom da samo oni nisu sagriješili, leviti (Levijevi potomci) su, umjesto prvorođenaca, dobili pravo na ovaj duhovni društveni položaj. Tora kaže: Ja sam, evo, uzeo levite među sinovima Izraelovim u zamjenu za svakog prvorodenca koji izađe iz utrobe od sinova Izraelovih, leviti će biti moji. Jer moj je svaki prvorodenac, na dan kad sam udario svakog prvorodenca u zemlji egipatskoj posvetio sam si svakog prvorodenca u Izraelu, od čovjeka i od stoke, moji će biti, ja sam Vječni י Sve prvorodence čistih životinja prinosili su na žrtvenik koheni (svećenici), pripadnici Levijeva plemena, u okviru svoje službe u Zavjetnome šatoru, a kasnije u Hramu. Leviti su živjeli bez imovine i bez nasljedstva u Izraelu, Bog je bio njihovo nasljedstvo. Služili su Bogu i uzdržavali se od hramskih prinosa, desetina i žrtava koje su Židovi donosili njima i za Hram. Sve su to leviti činili umjesto prvorođenaca, koji su prvotno bili određeni za tu 4
- Izl 12,29-33 5• Izl 32 6• Izl 32,26 7• Br 3,12-13; vidi i Br 8,17-18
431
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
zadaću, no posrnuli su. Stoga je Tora odredila da smo, kada se u židovskome narodu rodi prvorodenac, dužni otkupiti ga za odredenu svotu od kohena, koji služi umjesto njega. To je razlog što su očevi oslobođeni zapovijedi otkupa ako su prvorođenčeva majka ili baka po ocu iz staleža kohena ili levita, budući da time pripadaju plemenu Levi, pa ih ne treba otkupljivati.
Svečanost otkupljivanja Tridesetoga dana od rođenja prvorođenca priređuje se svečanost otkupljivanja. Taj je dan određen stoga što, prema halahi, tada sin prestaje biti u opasnosti.8 Kohen dolazi u roditeljsku kuću prvorođenca. Prije nego počne svečanost, kohen prodaje ocu prvorođenca pet kovanica od čistog srebra, onih pet šekela srebra kojima je Tora procijenila dječaka: Od sina starog mjesec dana do pet godina, procjena će ti biti, za muško, pet šekela srebra.9 Tih pet šekela srebra danas odgovara masi od 117 grama čistog srebra. Izraelska nacionalna banka izdala je za tu svrhu kovanice od po jednog šekela čistog srebra, a pet takvih kovanica teže 130 grama. Nakon što otac kupi pet kovanica od kohena, priređuje se objed. Na početku objeda drži otac sina pred kohenom, govoreći: Ovo je moj prvorodenac, izašao iz utrobe majke Židovke. Bog je zapovjedio da ga se otkupi, kako je rečeno: 'One koje treba otkupiti, od starosti od jednoga mjeseca, otkupi vrijednošću novca od pet šekela prema šekelu za Hram, to je dvadeset gera.' 1°, i kako je rečeno:'Posveti mi svakog prvorođenca, koji izađe iz utrobe, među sinovima Izraelovim, od čovjeka i od stoke, moj je. ' n Kohen pita oca: "Sto više želiš, svog prvorođenog sina ili pet srebrnjaka, potrebnih za njegovo otkupljivanje?" Otac odgovara: "Želim otkupiti svoga sina i evo tebi novac za otkup, kojeg sam dužan, prema Tori." Tada daje srebrnjake kohenu, a pritom moli blagoslov otkupa: ל ך ה ע ו ל ם א)ץר קד)ץנו * מ צ ו ת י ו וצונו על פדיון£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו הבו BARUH ATA ADONAJ, ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL PIDJON HABEN. -
8
BT Šabat 135b; vidi i MT Hilhot mila 1,13 9• Lev 27,6 10• Br 18,16 U Izl 13,2
432
פדיון הבן
Pidjon haben
Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zapovjedio nam otkup sina. Tada govori blagoslov šehehejanu. Kohen uzima novac za otkup iz očeve ruke, a zatim stavlja svoje ruke na dječakovu glavu, govoreći nekoliko blagoslova. Blagoslov praoca Jakova: Neka te Bog učini poput Efrajima i Menašea.12; svećenički blagoslov: Neka te Vječni blagoslovi i neka te čuva. Neka te Vječni obasja svojim licem i neka ti bude milostiv. Neka ti Vječni okrene svoje lice i dade ti mir.13; blagoslov kralja Davida: Vječni ti je čuvar, Vječni ti je štit na desnici tvojoj. Vječni će te čuvati od svakog zla, čuvat će dušu tvoju.blagoslov kralja Salomona: Jer dodat će ti 15 broj dana i godine života i mir. Svečanost završava blagoslovom za vino, kojega nad čašom vina moli kohen. Popije se od toga vina i nastavlja s objedom. Dječaka otac tridesetoga dana otkupljuje i ako je dječak bolestan, čak i ako zbog bolesti nije još obrezan. Otkupljuje ga i ako nije nazočan (ako je u bolnici). Ako prvorodenac iz bilo kojeg razloga ne bi bio otkupljen, obvezan je otkupiti sebe kad odraste16.
Pidjon haben otkup prvorodenca, drvorez, 17. st.
12. Post 48,20 13. Br 6,24-26 14• Ps 121,5 i 7 15• Izr 3,2 16• BT Kidušin 29a
433
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Bar micva i bat micva בר מצוה ובת מצוה Dječak koji je navršio trinaest godina i jedan dan postaje bar micva, što na aramejskome znači sin zakona. Od te dobi obvezan je ispunjavati sve Božje zapovijedi (micve) iz Tore koje obvezuju muškarca. Djevojčica koja je navršila dvanaest godina i jedan dan postaje bat micva ׳kći zakona, a od toga dana nadalje obvezna je ispunjavati sve Božje zapovijedi koje obvezuju ženu. Doista, djevojčica i duševno i tjelesno sazrijeva brže od dječaka. 0 duševnoj zrelosti rekli su naši rabini: Bog je dao više razuma ženi nego muškarcu.1 Kad govorimo o tjelesnoj zrelosti, mislimo na tjelesno sazrijevanje muškarca i žene koje se prvo pokazuje rastom dlačica oko spolnih organa i u pazuhu. Simbol prijelaza iz djetinjstva u odraslost je, prema Rambamu, pojava dviju dlačica: Djevojčica od dvanaest godina i jednog dana i dječak od trinaest godina i jednog dana, koji već imaju po dvije dlačice, jednaki su odraslima za sve Božje zapovijedi.2
Izvor za dob bar micve Izvor je u usmenoj Tori, to je halaha koju je primio Mojsije na Sinaju i koja se s oca na sina prenosila do prvog zapisivanja u Mišni: Dječak od trinaest godina je za zapovijedi.3 Pojam bar micva u ovome značenju prvi se put javlja u 15. stoljeću. 1• BT Nida 45b - MT Hilhot ševitat asor 2,11 3 - M Avot (Rečenice otaca) 5,25 2
434
בר מצוה ובת מצרה
Bar micva i bat micva
Proslava bar micve Proslava bar micve predstavlja objavu dječakova prihvaćanja Božjih zapovijedi i početak njihove obveznosti za njega. Na dan kada dječak napuni trinaest godina i jedan dan roditelji priređuju svečanost na kojoj će dječak dvije micve ispuniti prvi put u životu. To su vezivanje tefilina i alija k Tori (poziv na čitanje Tore). Budući da se u sinagogi pred Toru poziva ponedjeljkom i četvrtkom, svečanost se održava u te dane, jer iako se i na šabat poziva pred Toru, toga se dana ne vezuje tefilin. Te dvije Božje zapovijedi obvezne su samo za muškarce nakon navršene trinaeste godine života, te ispunjavanje te micve na dan nakon navršene trinaeste godine naglašava da ih od sada mladić mora činiti. Ranije je imao pravo činiti ih, ali tada to još nisu bile micve. Proslava počinje vezivanjem tefilina, ujutro na dan bar micve. Dječak je već spreman, jer je učio vezivati tefilin tijekom nekog vrijeme prije bar micve. On blagoslivlje i vezuje tefilin, naporedo s ostalim vjernicima u sinagogi. I u Izraelu i u dijaspori je omiljeni običaj da se proslava bar micve održi kod najsvetije sinagoge za židovski narod, Zapadnog zida u Jeruzalemu, ili u sinagogi u tvrđavi Masada u judejskoj pustinji. Pri ogrtanju talitom razlikuju se aškenski i sefardski običaj. U Sefarada dječak zajedno s tefilinom stavlja i talit, a Aškenazi se običavaju prvi put ogrtati talitom na dan vjenčanja, pa bar micva stavlja samo tefilin. Kada se tijekom molitve dođe do čitanja iz Tore, dječaka se uz pjesmu i ples poziva pred Toru, a žene bacaju bombone i druge slastice, kako bi mu Tora i micve uvijek ostavljale sladak okus u ustima. Dječak se uspinje k Tori, govori blagoslove za čitanje Tore, čita i blagoslivlje nakon čitanja. Otac se uspinje k Tori i blagoslivlje: ל ז ה# י י ך ש פ ט ו נ י מ^נשו3 BARUH ŠEPETARANIMEONŠO ŠELAZE Blagoslovljen koji me je oslobodio od njegove kazne,4 što znači da je sin do tada bio pod nadzorom oca, pa je čak mogao biti i kažnjen zbog očevih grijeha. Kada je dječak dosegao dob bar micve, osobno je odgovoran za ispunjavanje zapovijedi i za svoje prijestupe, a to više nije očeva odgovornost. Od sada neće biti ljutnje na oca, zbog čijih grijeha sin trpi. Na kraju se na dječaka ponovno bacaju bomboni i slastice. 4• Vidi Midraš berešit raba 63,10
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Nakon proslave bar micve u sinagogi, priređujemo obvezni objed. Neki ga priređuju navečer. U toku objeda dječak govori o Tori, što se naziva דרשהderaša, i zahvaljuje roditeljima što su ga do tada odgajali.
Šabat hatan Šabat poslije bar micve naziva se šabatom slavljenika, שבת חתןšabat hatan, jer se i dječaka naziva hatan bar micva - חתן בר מצוה, slavljenikom bar micve. Na taj šabat poziva ga se pred Toru kao maftira, te on sam čita haftaru prema melodijskim znakovima. I ovaj poziv žene prate bacanjem slastica. Nakon poziva pred Toru, on pred zajednicom govori o Tori. Nakon molitve priređuje se u sinagogi veliko gošćenje ("kiduš"). Neki pozivaju okupljene na drugi šabatni obrok, uz prigodne pjesme za bar micvu.
Proslava bat micve Običaj je prirediti proslavu bat micve u krugu obitelji i prijatelja. Djevojka treba postati svjesna promjena u svojem životu. Bitna razlika između mladića i djevojke je što će od sada obveze mladića biti mnogobrojne, dok je djevojka oslobođena mnogih micva, poput vezanja tefilina i poziva k Tori. Žena je oslobođena zapovijedi koje su vezane uz određeno doba dana, poput zapovijedi o vezanju tefilina, što se čini samo ujutro, a to ovu zapovijed čini vezanom za odredeno vrijeme. S druge strane, zabrana kuhanja na šabat odnosi se i na muškarca i na ženu, jer je ova micva zabranjujuća, iako bi samo prema kriteriju vezanost zapovijedi za određeno vrijeme odnosno dan, žena bila oslobođena. U nekim sefardskim zajednicama, djevojka koja postaje bat micva izgovara blagoslov šehehejanu, jer prvi put prima na sebe Božje zapovijedi.
חתונה
Židovsko vjenčanje
Hatwia חתונה ״ židovsko vjenčanje Bog reče: 'Nije dobro što je muškarac sam, načinit ću mu pomoć, njemu jednaku.9 Vječni Bog baci san na muškarca i on zaspi, pa uze jedno od njegovih rebara i zatvori meso umjesto njega. Vječni Bog izgradi od toga rebra ženu i odvede je k muškarcu. Muškarac reče: 'Evo kosti od mojih kostiju i mesa od mojeg mesa, zato se zove iša [žena] jer je uzeta od iš [muškarca]. Zato će muškarac napustiti svoga oca i svoju majku i priviti se uz svoju ženu, pa će biti jedno meso.1
Ustanova braka Najvažnija židovska privatna ustanova je vjenčanje, koje je i temelj za ispunjavanje mnogih Božjih zapovijedi. Židovstvo isključivo u obitelji vidi oblik zajedničkoga života koji mogu ostvarivati muškarac i žena. Bog je stvorio muškarca i ženu kao idealan oblik života: Muško i žensko ih stvori i blagoslovi ih i dade im ime čovjek.2 Samo zajedno zovu se "čovjek", što označava potpunost. Spolna veza dvaju muškaraca ili dviju žena je u židovstvu zabranjena, kao što nalaže Tora: S muškarcem ne liježi kao sa ženom, odvratno je tcč. Kad muškarac legne s muškarcem kao sa ženom, odvratnost su učinili obojica, doista će umrijeti, njihova je krv na njima4. 1• Post 2,18; 2,21-24 2• Post 5,2 3• Lev 18,22 4• Lev 20,13
437
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Stoga židovstvo prihvaća i odobrava samo zajednicu muškarca i žene, kao temelja obitelji, držeći negativnom pojavom liberalizam koji danas u svijetu široko zagovara i drukčije veze. Na početku postojanja ljudskoga roda, brak se uspostavljao spolnim odnosima partnera, kao što piše Rambam^. To je bila veza bez obveza, iskonska, plod trenutnoga žara. Primanjem Tore dana je zapovijed o vjenčanju, njegovu obliku i pojedinostima. Prvi uvjet za vjenčanje jest da su oba partnera Židovi6.
Erusin ( ארוסין ־zaruke) ili kidušin - ( קדושיןposveta) u starini Židovsko se vjenčanje dijeli u dva koraka: erusin (zaruke) ili kidušin (posveta), te nisuin (ženidba). Naziv kidušin, posvećenje, govori o biti ove ustanove. Židovstvo smatra brak svetim, vezom u kojoj se jedan partner posvećuje drugome, s ciljem uspostavljanja židovskog doma. To je duboka veza koja uključuje prava i dužnosti oba partnera. U ovu se vezu ulazi promišljeno, uz međusobno poštovanje i obostrano poznavanje cilja: izgradnje još jedne stanice židovskog naroda, koja će osigurati nastavljanje povijesne zadaće i vječnog poziva židovskog naroda ־vječnog naroda. Obred kidušina je zapravo muškarčevo stjecanje žene uz njezin pristanak, jer bez njezina pristanka obred se ne bi mogao pravovaljano obaviti. Ovaj obred zahtijeva i nazočnost dvaju prikladnih (košer) svjedoka?, prema Tori: Prema izjavi dvojice svjedoka ili trojice svjedoka ustanovit će se čin8. Rabini su naučili9 da se kidušin mogu obaviti na tri načina: 1. novcem כסףkoji muškarac daje ženi, ili nekom vrijednošću, uz izjavu: Posvećena si mi ovim novcem (ili: ovom vrijednošću). Ovaj način uspostave braka naučili su rabini iz Tore: Kad muškarac uzme ženu...™ Kada se u Tori govori o uzimanju, uvijek se misli na kupovanje za novac, kao što Abraham kaže pri kupnji pećine Mahpele: Dao sam novac za polje, uzmi od mene11. 5• MT Hilhot išut 1 6• Vidi Pnz 7,3; vidi i BT Kidušin 68b; vidi i ŠA Even haezer 16 7 ־Svjedok, vidi: Rječnik pojmova iz židovstva i hebrejskih izraza, str. 727. 8• Pnz 19,15 9• M u BT Kidušin 2a 10• Pnz 22,13 U Post 23,13
438
חתונה
Židovsko vjenčanje
2. ispravom שטרkoju muškarac daje ženi, u kojoj piše: Posvećena si mi ovom ispravom. Na ispravu su se potpisivali svjedoci. Ovaj način uspostave braka naučili su rabini12 iz Tore, time što žena pri rastavi braka dobiva ispravu o rastavi, zvanu get, pa se, prema tome, i ustanova braka uspostavlja izdavanjem isprave. 3. spolnim odnosom ביאהpartnera radi ostvarenja braka. Ovaj način uspostave braka naučili su rabini iz Tore: Kada muškarac uzme ženu i oženi se njome (b a/ah)...13. Riječ 6 בעלהa/ah (oženi se njome) protumačena je kao בא עליהba^aleha (dode k njoj), to jest ima spolne odnošaje s njom. Bilo je potrebno da svjedoci vide par kako ulazi zajedno u sobu i zatvara se, te bi tamo čekali toliko vremena koliko je potrebno da se održi spolni odnošaj. Ovaj način uspostave braka zabranili su rabini zbog nečednosti i zbog mogućnosti da spolni odnošaj nije radi ostvarenja braka, nego radi trenutnog užitka. Poznato je da je Rav* proklinjao14 onoga koji se ženio putem spolnog odnošaja. Na kraju ovog prvog koraka ka uspostavi braka, spolni odnošaji su ženi zabranjeni sa svima, uključujući i muža, a u starini ona bi se tada sve do nisuina, vjenčanja pod hupom, vraćala u roditeljski dom.
Nisuin ־vjenčanje נשואי] ־ Nakon oko godine dana priređivao se obred נשואיןnisuin, odnosno obred pod hupom (baldahinom, nebnicom), koji obuhvaća sedam blagoslova i davanje ketube (bračne isprave), nakon čega žena odlazi u dom svoga muža, a spolni odnošaji su joj dopušteni samo s mužem.
Erusin, kidušin i nisuin danas Danas je od erusina preostao običaj zaruka. One nemaju pravnu snagu, već su izraz međusobnog dogovora partnera i njihovih obitelji o namjeri budućeg vjenčanja. U aškenskim zajednicama običaj je sastaviti "ispravu o uvjetima" ( שטר תנאיםšetar tenaim), kao pisani dogovor među roditeljima partnera, koja sadrži i pojedinosti o terminu vjenčanja, podjeli troškova za vjenčanje i za ostale potrebe para. Ovaj dogovor se sklapa medu roditeljima, jer su se ranije većinom vjenčavali mladi, koji nisu imali
12
- BT Kidušin 2b
13• Pnz 24,1
14• BT Kidušin 12b
439
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
novca ni druge imovine. Smisao ugovora je i jačanje veze i osiguravanje prihoda paru. Običaj je pritom razbiti tanjur, u sjećanje na rušenje Hrama upravo u tome sretnom trenutku. U sefardskim zajednicama običava se mazati kanom. Na obredu mladenci i njihove obitelji nose tradicijsku sefardsku odjeću. Svi nazočni plešu u njihovu čast. Nakon toga mladoženjina majka predaje mladenki razni nakit. Na kraju se iz pripremljene posude maže kanu na ruke para, a zatim i svih nazočnih. Sve je popraćeno pjesmom i plesom. Trag kane ostaje na rukama oko tjedan dana, a smisao mu je da bude prepoznatljiv znak koji u zajednici svjedoči o stvorenoj vezi mladenaca i njihovih obitelji, vezi čiji je cilj vjenčanje. Dan vjenčanja i podjela troškova u načelu se dogovaraju usmeno. Danas se kidušin i nisuin priređuju istoga dana, a ne kao u talmudsko doba, kada su se partneri između tih dvaju obreda rastajali na određeno vrijeme. Aškenaski običaj je da mladoženja i mladenka na dan vjenčanja poste, jer im je taj dan neka vrsta "Jom kipura", dan preispitivanja, dan prelaska u važan i odgovoran dio njihova života. Zato je potrebno da u taj dan uđu promišljeno i ozbiljno. U minhi oni mole viduj, kao na erev Jom kipur. Razlog za ovaj post je i u opraštanju grijeha. Post traje do kraja obreda pod hupom.
Ketuba כ ת ו ב ה ־ Danas obred počinje potpisivanjem ketube. Prvo potpisuje mladoženja, a za njim dva svjedoka. Ketuba כתובהje isprava koja navodi obveze muža i prava žene. Stvorili su je u početku doba drugoga Hrama članovi Velikoga Sabora (Keneset hagedola)15. Ketuba treba osigurati prava žene u braku u slučaju smrti muža ili rastave. U ketubi se muž obvezuje osigurati joj hranu i dostojnu odjeću, te održavati s njom spolne odnošaje, kako je odredila Tora: ... neka joj ne oduzme od jela, odjeće 15
440
•Na temelju Mišne i traktata Bt Ketubot 110b raspravljalo se o izvoru zakona o ketubi: je li on izravno iz Tore, ili je iz kasnijeg, rabinskog doba. Rasprava se vodila medu mudracima iz Španjolske, pod vodstvom gaona iz Babilonije, te Rifa (na kraju Ketubot), i Majmonida (Hilhot išut 10,7-8), njegova sina rabenu Avrahama (u Responsa br. 82). Sva mišljenja kažu da zakon o ketubi dolazi od rabinskoga autoriteta, a tako je kao halahu odredio i rabi Josef Karo u SA Even haezer 66,6. Aškenaski mudraci, pak, pod vodstvom rabenu Tama, iznijeli su suprotno mišljenje (Tosafot, BT Ketubot 10a odsječak Amar rav Nahman) da dolazi iz Tore. Pojedinosti rasprave vidi u responsa Jabia Omer rabina Ovadije Josefa, sv. 3., Even haezer pogl. 12. Iz te razlike nastaje i razlika između teksta aškenaske i sefardske ketube.
חתונה
Židovsko vjenčanje
i bračne obveze16. Također se obvezuje brinuti za njezino liječenje i pogreb. Muž se obvezuje i osigurati isplatu određene svote novca u slučaju rastave ili svoje smrti. Za trenutak kada žena ostane bez muža, koji privređuje i daje joj čvrst gospodarski oslonac, osigurali su rabini brzu potporu, kako ne bi bila dovedena u neugodnost da ovisi o drugima. Svota koju dobiva ranije neudavana žena dvostruko je veća od one koju dobiva rastavljena žena ili udovica, jer su njih dvije već dobile novac od ketube bivših muževa. Navodi se i miraz koji je donijela iz roditeljske kuće, a na to joj mladoženja dodaje svotu od ketube. Ta dodatna svota je trećina miraza. U ketubi se ne navode iznosi novca od kojih se konačni iznos sastoji, nego se utvrđuje konačni zbroj, koji se zove ukupnim iznosom ketube סך כל הכתובה. Mladoženja izjavljuje da se dobrovoljno obvezuje i jamči za tu svotu svom pokretnom i nepokretnom imovinom kojom raspolaže i kojom će raspolagati od vjenčanja nadalje. On se obvezuje dati joj ukupan iznos ketube za svog života - ako se rastanu, ili nakon smrti ako postane udovica. Šimon ben Šetah* je u vezi ketube donio odluku da sva muževa imovina, pokretnine i nekretnine, bude jamstvo17 za potrebe isplaćivanja ketube u slučaju rastave ili suprugove smrti. Tekst ketube je na aramejskome, govornom jeziku naroda u vrijeme njenoga nastanka. Današnji tekst potječe od babilonskih Židova iz vremena gaona.
Smisao ketube nekad i danas Ketuba nije zamišljena samo kao popis ženinih prava, već je imala i druge važne zadaće: produbljivanje gospodarske sigurnosti i sprečavanje nepromišljenih rastava nakon trenutačne krize u bračnom životu18. Prema zakonu iz Tore, samo uz ženin pristanak je moguće oženiti se, no muškarac se može rastaviti i bez njezina pristanka. Premda je za rastavu potreban valjan razlog, nije potreban i pristanak supruge. U okolnostima dopuštenoga višeženstva i moguće rastave bez ženina pristanka, nastajali su teški gospodarski problemi za rastavljene žene i za udovice. Primjerice, kada bi umro muž i ostavio više udovica, počela bi ogorčena borba za nasljedstvo. Uglavnom u takvim slučajevima pobjeđuje sila, te bi udovice ostajale usamljene, zakinute i očajne. 16. Izl 21,10 1 •יBT Šabat 14b; vidi i ŠA Even haezer 66,1 18 ־BT Ketubot 39b
441
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
Ketuba ženi pomaže na dva načina. Prvo, ona odreduje da udovica ima pravo prvenstva u nasljeđivanju svote navedene u ketubi, prije nego ostali nasljednici podijele novac. Drugo, u slučaju svađe ili krize u bračnom životu, kada bi žena zamahala ketubom, mnogi bi muž dva puta promislio prije nego bi se odlučio rastaviti, te bi odustajao od te namjere. Ako bi brak ipak završio rastavom, žena bi dobila lijepu svotu novca, koja bi joj pomogla na početku novoga života. Danas je ketuba izgubila svoju važnost zbog nekoliko uredaba koje su naknadno donesene. Najpoznatija je Herem derabenu Geršom Maorhagola19, kojom je Rabenu Geršom zabranio višeženstvo. Također je donesena uredba koja je omogućila osiguravanje prehrane nakon rastave, a daljnja je uredba odredila da je za rastavu potreban pristanak žene. Te uredbe promijenile su stanje koje je donijelo potrebu za ketubom. Danas nema potrebe prijetiti mužu svotom iz ketube, jer se ni u kojem slučaju on ne može rastati bez pristanka žene, a ona se ne mora zadovoljiti svotom iz ketube, nego može postavljati daljnje uvjete za davanje svoga pristanka, poput mjesečnoga izdržavanja, plaćenih troškova za stanovanje i slično. Danas nema ni suparništva među udovicama, jer nema višeženstva.
Hupa - baldahin, nebnica חופה ־ Nakon potpisivanja ketube mladoženja (hatan )חתן, u pratnji obojice očeva mladenaca, odlazi do nevjeste (kala )כלה, koja sjedi između dviju majki. Kad stigne do nje, pokrije joj lice velom, koji simbolizira židovsku čednost. Korijeni ovoga običaja su u drevnoj židovskoj prošlosti: Prije nego su se vjenčali Rebeka i Izak, kad je Rebeka prvi put izdaleka ugledala Izaka ...uzela je veo i pokrila se.20 U najuzbudljivijem događaju života mladoga para, hatana prate dvojica očeva i kala, s dvjema majkama. Židovstvo podjednako poštuje oba roditelja. Od sada će hatan imati dva oca, a kala dvije majke. Ako su roditelji umrli, običaj je iskazati roditeljsku čast bračnome paru rođaka. Dobro je da oni budu u svome prvom braku, koji je spokojan, da nisu bili u stanju udovištva ili rastavljeni. Smisao pratilaca ( שושביןšošvin, množina: šošvinim) je da mladenci na dan vjenčanja budu uspoređeni s kraljem i kraljicom, koje se radi odavanja počasti uvijek prati. Nakon što je mladoženja pokrio mladenkino lice, 19
־O pojedinostima uredbe rabenu Geršoma vidi na str. 573. (primjeri rabinskih odredaba). 20• Post 24,65
442
חתונה
Židovsko vjenčanje
kreće zajedno s pratiocima prema hupi, vjenčanome baldahinu, i tamo čeka mladenku. Hatan čeka kalu, a ne ona njega, jer to ne bi bilo lijepo. Kala s pratiljama korača prema hupi, a kada do nje dode, staje s desne strane hatana. Hupa חופהje komad tkanine razapet pomoću motaka poput nadstrešnice, pod kojom se održava vjenčanje. U Mišni i Talmudu hupa je naziv za obred vjenčanja21. Razapinjanje hupe nad parom simbolizira gradnju novoga doma u židovskome narodu. Hupa se spominje u Tanahu: ... i on, kao mladoženja, izlazi ispod hupe22. U doba Misne izrađivali su držače za hupu od grana cedrovog drveća, koje bi zasadili na dan rođenja mladenaca23. Sefardi nad glavama mladenaca rasprostiru talit kao hupu, a Aškenazi prostiru komad tkanine zvani parohet. Jemeniti se drže Rambamovih riječi24 da je hupa zapravo trenutak kada par ostaje nasamo u zatvorenoj sobi, stoga oni ne razapinju nebnicu nad parom. I mjesto za postavljanje hupe se razlikuje. Sefardi postavljaju hupu u sinagogi, dok je Aškenazi postavljaju na otvorenome. U Aškenaza je običaj da kala, kada s pratiljama dode do hupe, držeći svijeće u rukama, sedam puta obiđe oko hatana, a na kraju mu stane sdesna. Očevi stoje pokraj mladoženje, a majke pokraj mladenke.
Obred kidušin Rabin koji organizira svečanost mladoženjin je poslanik. On blagoslivlje nad vinom, a zatim govori blagoslov za erusin: ה ע ו ל ם * ש ר ק ד ש נ ו ב מ צ ו ת י ו וצונו על
ג ר ו ן א ת ה יי א ל ה י נ ו
ו ה ת י ר לנו א ת ה נ ש ו א ו ת לנו על ידי, ו א ס ר לנו א ת ה א ר ו ס ו ת, ה ע ר י ו ת ..ן
-
r
. -
..
T
• • י ו
!־T
v
T
-
T r
י
מ ק ד ש עמו י ש ר א ל על ידי ח פ ה, ברוך א ת ה יי,וקדושין
T^J T
חפה
.וקדושין BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER KIDEŠANU BEMICVOTAV VECIVANU AL HAARAJOT VEASAR LANU ET HAARUSOT VEHITIR LANU ET HANESUOT LANU AL JEDE HUPA VEKIDUŠIN. BARUH ATA ADONAJ MEKADEŠ AMO 21
- M Avot (Rečenice otaca) 5,21; vidi i BT, Ketubot 48b 22. p s 19,6 23. BT Gitin 57a 24• MT Hilhot išut 10,1
443
ŽIDOVSTVO
Krug života u židovstvu
JISRAEL AL JEDE HUPA VEKIDUŠIN - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, kralju svijeta, koji si nas posvetio svojim zapovijedima i zabranio nam rodoskvrnuće i zabranio nam (spolne odnošaje) sa zaručnicama i dopustio nam (spolne odnošaje) sa suprugama, nakon hupe i kidušina. Blagoslovljen si, Vječni, koji posvećuješ svoj narod Izrael hupom i kidušinom. Nakon blagoslova piju hatan i kala od toga vina, ali sami ne blagoslivlju, jer je rabin to već učinio. Danas je običaj pri obredu kidušina rabiti propisani "novac" u obliku prstena kojeg mladoženja daruje mladenki. Najmanja dopuštena vrijednost prstena zove se peruta - ־ פרוטהsitnica, a to je zrnce srebra zapremine polovine sjemenke ječma. Rabini su odredili da prsten mora biti zlatan i jednostavan, bez ukrasa i dragog kamenja, kako ne bi bilo razlike između bogatog i siromašnog, te jer ni najdragocjeniji prsten ne može odgovarati vrijednosti žene. Važno je razumjeti da u židovstvu stavljanje prstena nije znak vjenčanja, nego upravo čini vjenčanje, to jest ono je čin kidušina. Zato mladoženja mora prsten kupiti svojim novcem, jer inače vjenčanje ne bi bilo pravovaljano. Prije stavljanja prstena hatan u nazočnosti dvaju svjedoka kaže kali: זו פ ד ת מ ש ה ו י ש ר א לIRYA^A ה ר י א ת מ ק ד ש ת לי HARE AT MEKUDEŠET LI BETABAAT ZO KEDAT MOŠE VE-JISRAEL Evo, posvećena si mi ovim prstenom, prema vjeri Mojsijevoj i Izraelovoj. Nakon toga stavlja joj prsten na prst desne ruke. Tom rečenicom mladoženja daje značenje činu vjenčanja i daje mu pravnu snagu prema židovskome pravu, što znači da se samo u sustavu židovskoga prava, to jest na rabinskome sudu, taj brak može prekinuti rastavom. Prsten kojeg mladoženja stavlja sebi ili kojeg mu stavlja mladenka, nežidovski je običaj (koji se udomaćio i među Židovima), budući da je muškarac taj koji posvećuje ženu, a ne obratno. Zato on sebi stavlja prsten, ili mu ga žena stavlja, tek nakon obreda pod hupom. Rabin čita ketubu, koja je već napisana i potpisana prije početka. vjenčanja. Nakon toga hatan desnom rukom predaje ketubu kali, a ona je prima u svoju desnu ruku.
Obred nisuin Nakon što mladoženja preda nevjesti ketubu, moli se sedam blagoslova za vjenčanje שבע ברכות הנישואין:
444
חתונה
1.
Židovsko vjenčanje
.ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם בורא פ י י הג?ן BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM BORE PERI HAGAFEN - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji stvara plod vinove loze.
2.
.*ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם ש ה כ ל ב ר א לכבוד BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM ŠEHAKOL BARA LIHEVODO ־Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je sve na svoju čast stvorio.
3.
• ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם יוצר ה א ד ם BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM JOCER HAADAM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, tvorče čovjeka.
4. ל ך ה ע ו ל ם * ש ר יצר א ת ה א ד ם ב צ ל מ ו£ ברוך א ת ה יי א ל ה י נ ו ? צ ל ם ד מ ו ת ת ב נ י ת ו ו ה י נ ק י ו לו מ מ נ ו בנין עדי עד ברוך א ת ה יי . יוצר ה א ד ם •
•
•
BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER JACAR ET HAADAM BECALMO BECELEM DEMUT TAVNTTO VEHITKIN LO MIMENU BINJAN ADE AD. BARUH ATA ADONAJ JOCER HAADAM - Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji si stvorio čovjeka prema svome liku i uredio mu dom za vijeke vjekova. Blagoslovljen si, Vječni, tvorče čovjeka. 5. ש ש ת ש י ש ו ת ג ל ה ע ק ר ה ?קבוץ ב נ י ה ל ת ו כ ה ב ש מ ח ה ברוך א ת ה
SOS TASIS VETAGEL AKARA BIKEVOC BANEHA LETOHA BESIMHA. BARUH ATA ADONAJ MESAMEAH CIJON BEVANEHA. Veseli se i raduj, koja si ostala bez sinova, kad se sinovi veselo sakupljaju u tebi. Blagoslovljen si, Vječni, koji razveseljuje Cion njegovim sinovima. 6. ש מ ח ת ^ מ ח ר ע י ם א ה ו ב י ם כ ש מ ח ך יצירך ? ג ן ע ד ו מ ק ד ם ברוך ל הT ו*־כI ת יןT חY מ ש מ ח1 ^ ־־יי
״
אתה.TJ
445
• ־
Krug života u židovstvu
ŽIDOVSTVO
SAMEAH TESAMEAH REIM AHUVIM KESIMHAHA JECIRHA BEGAN EDEN MIKEDEM. BARUH ATA ADONAJ MESAMEAH HATAN VEHALA. Razveseli drage prijatelje radošću, kao što si razveseljavao svoje stvorenje u vrtu Edenu. Blagoslovljen si, Vječni, koji razveseljuje mladoženju i nevjestu. 7. ברוך א מ ה יי א ל ה י נ ו מ ל ך ה ע ו ל ם א ש י ג י א ^ ש ו ן י ש ^ ח ה ח ת ו ה זיי: ם" ורעות מ ה רI ו ש ל וt א ח ו הT ה־ וJ ה בTא- t ה- ח ד וT וJ Vה:ד י צT ר נ הTג י ל •הT •ו כ ל ה V
״
t
א ל ה י נ ו י ^ מ ע בערי י ה ו ד ה ובחוצות י ר ו ש ל י ם ק ו ל >ץשון ו ק ו ל ובערים, ק ו ל מ צ ה ל ו ת ח ת נ י ם מ ח פ ת ם, ש מ ח ה ק ו ל ח ת ן ו ק ו ל פ ל ה ל הr פ- ה- ח •ת »ן •ע םT יי ימ זש ״מ ־ח ת הT א- ברוך ת םT נTנ 'ג יI ממשתה. TI f T . . J . . BARUH ATA ADONAJ ELOHENU MELEH HAOLAM AŠER BARA SASON VESIMHA HATAN VEHALA GILA RINA DICA VEHEDVA AHAVA VEAHVA ŠALOM VEREUTMEHERA ADONAJ ELOHENU JIŠAMA BEARE JEHUDA UVEHUCOT JERUŠALAJIM KOL SASON VEKOL SIMHA KOL HATAN VEKOL KALA KOL MICHALORT HATANIM MEHUPATAM VENAARIM MIMIŠTE NEGINATAM. BARUH ATA ADONAJ MESAMEAH HATAN IM HAKALA. Blagoslovljen si, Vječni, Bože naš, Kralju svijeta, koji je stvorio veselje i radost, pjesmu, pjevanje, usklik i prijateljstvo, ljubav i zajedništvo, mir i drugarstvo. Brzo, Vječni, Bože naš, neka se čuje u brdima Judeje i na ulicama Jeruzalema glas veselja i glas radosti, glas mladoženje i glas nevjeste, uzvici mladoženja ispod njihovih hupa i mladića s njihovih zabava. Blagoslovljen si, Vječni, koji razveseljuješ mladoženju i nevjestu. Nakon čitanja sedam blagoslova, mladenci ponovno piju od blagoslovljenog vina. Zatim mladoženja govori stih: ; א ם א ש ב ח ך י ר ו ש ל י ם ת)ץפח י מ י נ י ,ו ג ך ב ק לשוני ל ח כ י ־ א ם ל א *«כרכי : א ם ל א א ע ל ה א ת י ר ו ש ל י ם על ר א ש ש מ ח ת י IM EŠKAHEH JERUŠALAJIM TIŠKAH JEMINI TIDBAK LEŠONI LEHIKI IM LO EZKEREHI IM LO AALE ET JERUŠALAJIM AL ROŠ SIMHATI - Ako te zaboravim, Jeruzaleme, neka se osuši desnica moja,
446
• !
חתונה
Židovsko vjenčanje
neka mi se jezik zalijepi za nepce ako te ne spomenem, ako ne podignem Jeruzalem na vrhunac sreće svoje.25 Tada desnom nogom zdrobi čašu, što simbolizira tugu i bol zbog rušenja Hrama, simbola židovskoga doma. Podsjećamo se rušenja našega doma upravo na vrhuncu sreće, kad gradimo vlastiti dom, kako bismo se podsjetili da je naš dom još ruševan, a većina naroda živi u dijaspori. Stihovi koje mladoženja govori prije drobljenja čaše zakletva su prognanika iz Izraela u Babiloniju, nakon rušenja prvoga Hrama. Aškenaski je običaj da svjedoci otprate par do sobe u kojoj će po prvi put, kao muž i žena, ostati nasamo, što se naziva jihud. Tom prigodom jedu lagan obrok, jer je aškenaski običaj da do tada cijeloga dana poste. U Sefarda mladenci ostaju nasamo kasnije, u noći nakon vjenčanja.
Radost hatana i kale Važna je zapovijed na dan vjenčanja razveseljavati mladoženju i mladu. Ta je zapovijed toliko bitna da u Mišni i Talmudu nalazimo rasprave o tome kako ih treba razveseljavati. Na jednom mjestu u Mišni raspravljaju rabini o pitanju "kako plešemo pred mladenkom?"26. Zadivljuje kako su veliki rabini osobno ispunjavali zapovijed o razveseljavanju mladoženje i mladenke: rabi Jehuda bar Haj je mahao granom mirte i plesao pred mladenkom, govoreći: Nevjesto lijepa i pobožna... rav Semuel bar rav Jichak je plesao s tri grane mirte... rav Aha je plesao noseći mladoženju na ramenima... pripovijeda se i o kralju Agripi da je također plesao pred nevjestom, i hvalili su ga rabini.
Sedam blagoslova za vjenčanje ־ševa berahot שבע ברכות ־ Na kraju vjenčane večere govori se zimun, koji čuva sjećanje na dogadaj vjenčanja, a zatim, nakon birkat hamazona, mezamen izgovara blagoslov nad vinom (bore peri hagefen). Nad drugom čašom vina gosti izgovaraju šest ostalih vjenčanih blagoslova, nakon čega se vino iz obiju čaša miješa i ponovno nalijeva u dvije čaše, od kojih jednu ispija mladoženja, a drugu mladenka. Svake večeri tijekom sedam dana nakon vjenčanja priređuje se večera u čast mladenaca, u kojoj se govore riječi iz Tore, a na kraju se 2
5- Ps 137,5-6 THcrHC Ky N HC€I CXYTOirOYA• r M C TMCXrx0HCHC»^CO l?lMU)YCHNtrHTHNK• MMAXTfCYCHCArTyiC
"Prijevod
482
Tri stupca Sedamdesetorice"
iz biblijske knjige Izlaska, (Septuaginta, hebr.: Targum
Ha-Šivjim)
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
1• Književnost biblijskog doba Ova golema literatura dijeli se na dva osnovna dijela: pisana Tora i usmena Tora.
I. Pisana Tora (Pisani Nauk) ־ תורה שבכתבTora šebihtav Pisana Tora je prvi i najvažniji pisani izvor židovske literature. Sva kasnija književnost oslanja se na pisanu Toru. Sve što je napisano u Tori, njezini odsječci, riječi, slova i znakovi najpoznatiji su i najautoritativniji izvor židovske literature, a osobito literature židovskog prava. Sve proročke knjige i Spisi, te usmena Tora, oslanjaju se na nju. Pisana Tora ili Mojsijeva Tora ( ) תורת משהpoznata je i kao Petoknjižje. Ona ima najvišu svetost u hijerarhiji svetih spisa. Proročke knjige svetije su od Spisa. Proročke knjige i Spisi su zbirke mudrih riječi proroka, kraljeva i voda židovskog naroda i svjedočanstvo za židovsku povijest, od Jošuinog doba i ulaska u Izrael do doba drugoga Hrama. Jedne i druge mnogo su korištene u Mišni, Talmudu i midrašu, za proučavanje puteva Tore i mudrosti naših proroka i voda.
Mesora מסורה ־ Mesora je tradicija koja se s oca na sina prenosila o svemu vezanom za ספר תורהsefer Tora - knjigu Tore. (Odnosi se na rukom ispisani kožnati svitak Tore, namotan na dva držača, što se naziva sefer - knjiga. Neki drugi sveti tekstovi, poput biblijske knjige Ester, tradicijski se namataju na samo jedan držač, a nazivaju se megila ־svitak.) Tora koja nam je prenesena propisuje i oblike svih slova, a neka su manja odnosno veća od ostalih, te
483
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
tagim3. Mesora nam dolazi od Mojsija. U midrašu4 piše da je Bog Mojsiju pokazao Toru napisanu cmom vatrom na bijeloj vatri, a Mojsije ju je prepisao na pergamenu. Dok je prepisivao, čuo je iz Božjih usta i kako treba čitati Toru ( קריkeri - čitaj kao:). Stoga su na nekoliko mjesta u Tori riječi napisane drukčije nego ju se pravilno čita. Ta odstupanja ( כתיבketiv - pisanje, pravopis), koja nalazimo u cijeloj Tori, od prvih riječi: U početku stvori Bog nebo i zemljxP, do posljednjih riječi... pred očima cijeloga Izraela6, imaju svoje objašnjenje u naglašavanju značenja.
Prva zapisana Tora O prvoj zapisanoj knjizi Tore piše: I zapovjedi Mojsije levitima, nosačima kovčega saveza Vječnog, govoreći: 'Uzmite ovu knjigu Tore i stavite je uz kovčeg saveza Vječnoga, Boga vašega, i neka bude tamo zauvijek. ייNakon što je Mojsije napisao tu knjigu, do smrti je napisao još dvanaest knjiga Tore, prepisujući prvu, te svakome plemenu dao po jednu. Usmeno im je prenio sve što je naučio od Boga: načela i pojedinosti, te upute skrivene u slovima i sve o podjeli na odsječke i knjige Tore. Nakon našeg učitelja Mojsija počeli su soferi (hebr.: so/er, množina: soferim - stručni pisari knjiga Tore) svakoga novog naraštaja prepisivati Tore iz njegova vremena, stvarajući nove knjige. Ako bi pomislili da su našli pogrešku u nekom primjerku, usporedili bi ga sa starijom knjigom. Tako je očuvana mesora.
Ketiv ־pismo Tore - כתיב Sefer Tora - knjiga Tore piše se cmom tintom na pergameni načinjenoj od kože čiste životinje. Pismo Tore, odnosno oblik slova, naziva se asirskim. Jezik je hebrejski ־Sveti jezik. Mojsije je napisao Toru bez interpunkcije i bez טעמי המקראteame hamikra (znakova za pravilno čitanje). U oboje ga je Bog uputio usmeno. Babilonski gaon iz 6. stoljeća, koji je djelovao u Pumbediti, rabi Natronaj gaon, objašnjava zašto znakovi nisu upisani u samoj Tori: Mojsije nije dobio dopuštenje da zapiše znakove za pravilno čitanje (melodijske znakove) i interpunkciju, kako bi riječi Tore sadržavale više značenja: interpunkcija i melodijski znakovi ograničavaju značenje. Pravila pisanja Tore vrlo su važna. U midrašu8 upozorava rabi 3
- Tag je "kruna" nad slovom u knjizi Tore; vidi Dodatak 4., str. 773. - Devarim raba 3,12; vidi i Šir haširim raba 5,6; vidi i Midraš Tanhuma Berešit 1 5• Post 1,1 6• Pnz 34,12 7• Pnz 31,25-26 8 - Vajikra raba 19,2; vidi i Midraš Tanhuma Berešit 1,1 4
484
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
Jišmael sofera rabi Meira neka bude pažljiv pri pisanju i ne ispusti niti jedno slovo, niti ga doda, jer se time "uništava svijet". Zato su učenjaci do doba Ezre Pisara* radi izbjegavanja pogrešaka sastavili dvije knjige: Mesora gedola - Velika predaja, te Mesora ketana - Mala predaja. U njima su napisali koliki je broj riječi u Tori, koje se riječi pišu "potpunim pismom", a koje "nepotpunim pismom"9 koja se slova pišu manjima od ostalih ili većima od ostalih, a također i koliki razmak se mora ostaviti između riječi ili između odlomaka (paraša )פרשה. Oblikovali su dodatne znakove, da bi spriječili unošenje bilo kakvih promjena u ono što smo primili na Sinaju. Midraš10 objašnjava da je jedan od razloga što su pisare Tore nazvali soferima bio u tome što su oni brojali riječi i slova u Tori (hebr.: sofer = brojač). Nastala je golema literatura11 s ciljem čuvanja autentičnosti pisma. Rambam12 izvještava o poznatoj najstarijoj knjizi Tore, koja je iz Jeruzalema dospjela u Egipat, iz koje je prepisao svoju knjigu Tore ־sefer Toru. Knjiga koju spominje Rambam zove se כתר ארם צובאKeter Aram Cova (Alepska kruna)13. Stotinama godina čuvali su je u sinagogi grada Haleba (Alepa) u Siriji, a danas se čuva u nacionalnoj knjižnici u Jeruzalemu. Još jedan prijepis te knjige načinjen je u Kairu 1009. godine, donesen u Rusiju 1893., a nalazi se u nacionalnoj knjižnici u Sankt Petersburgu.
Razmaci u Tori רווחים בתורה ־ Iako u knjizi Tore nema interpunkcije ni vokala, u svakom slučaju mora se načiniti: 1. razmak od po četiri reda prije svake sljedeće od pet knjiga. Ne smije se završiti pisanje jedne knjige na dnu stupca, nego to mora biti u sredini, kako se knjige ne bi moglo razdvojiti rezanjem, jer Tora je jedna cjelina u pet dijelova. 9
- U hebrejskom pismu sva su slova suglasnici, a dvije su mogućnosti zapisivanja samoglasnika: pomoću znakova, te korištenjem nekih slova u drugoj funkciji. Pismo bez dodatnih znakova i slova za samoglasnike naziva se nepotpunim ( ;)חסרpotpuno pismo ( )מלאobuhvaća slova za označivanje samoglasnika. 10• Midraš Tanhuma Bešalah 16; vidi i BT Hagiga 15b; vidi i 2Ljet 34,13 11 - Druge knjige koje su napisane da bi se sačuvalo pismo Tore su: u Mišni i Talmudu Masehet soferim (Traktat o pisarima) i Masehet sefer Tora (Traktat o knjizi Tore), u midrašu Midraš haserot vejeterot (Midraš o nepotpunom i potpunom) i Midraš tagin (Midraš o krunama). Halahe za pisanje sefer Tora nalazimo u knjigama Tur, Šulhan aruh, te u Rambamovoj Mišne Tora (Hilhot sefer Tora). 12 - MT Hilhot sefer Tora 8,4 13. Aram Cova je hebrejsko ime grada Haleba (Alep); Tora je uspoređena s krunom.
485
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
2. razmak između svih odlomaka (paraša)14 u visini devet slova 3. razmak između redova u visini jednoga reda 4. razmak između riječi u širini jednoga slova 5. razmak između slova debljine dlake Za pisanje Pjesme na moru ( שירת היםŠirat hajam)15 i za pjesmu Slušajte nebesa ( שירת האזינוŠirat Haazinu)16 postoje osobita pravila o razmacima, dana Mojsiju na Sinaju.
Paraše ־tjedni odsječci - פרשות השבוע Perašat hašavua koje čitamo na šabat sastoje se od određenog broja odlomaka. Svakog šabata čitamo drugu parašu. Podjela Petoknjižja na tjedne odsječke (Berešit, Noah, Leh leha...) nije bila dana Mojsiju na Sinaju, već su je ustanovili rabini, kako bi se znalo što će se čitati na određeni šabat.
Pet humaša (pet knjiga Petoknjižja)חמישה חומשי תורה ־ Pet knjiga Petoknjižja dobilo je naslove prema nekoj riječi iz prve rečenice knjige. Na hebrejskom su njihovi naslovi בראשיתBerešit (U početku), שמותŠemot (Imena), ויקראVajikra (I pozva), במדברBemidbar (U pustinji), דבריםDevarim (Riječi). Postanak počinje stvaranjem svijeta, prvim ljudima Adamom i Evom, Noom i velikim potopom. Nastavlja se poviješću Hebreja u vrijeme našeg praoca Abrahama, osnivača monoteizma, opisuje nam život praotaca Abrahama, Izaka i Jakova. Pripovijeda o dvanaest sinova Jakovovih, dvanaest plemena Izraelovih, prodaji Josipa u Egipat i njegovu tamošnjem životu. Završava Josipovom smrću u Egiptu, što je konačno dovelo do tamošnjeg židovskog ropstvai7׳. Izlazak opisuje ropstvo Židova u Egiptu i njihovo izbavljenje pod vodstvom našega učitelja Mojsija, davanje Tore židovskome narodu na Sinaju, davanje micva (Božjih naredaba) i ostalih zakona i njihovih pojedinosti. Opisuje se i izrada Zavjetnog šatora!8 i sveg posuda u njemu19. 14
- Ne radi se o tjednim odsječcima ־parašama - koje se čita na šabat. Svaka ovdje spomenuta paraša ima svoju temu. Ukupno ih je 669. 15. Izl 15,1 16 •Pnz 32,1 17 - Knjiga Postanak obuhvaća dogadaje od stvaranja svijeta do Josipove smrti, ukupno 2309 godina. 18 - Zavjetni šator bio je pokretni Hram u pustinji. 19 - Knjiga Izlazak obuhvaća dogadaje od Josipove smrti do podizanja šatora, ukupno 140 godina, do 2449. godine.
486
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
Levitski zakonik navodi sve zapovijedi i zakone vezane za kohene i levite, koji su jedini bili odredeni za služenje u Zavjetnome šatoru, sve zakone o žrtvama, obrednoj nečistoći i čistoći, te neke zapovijedi građanskog i kaznenog zakonika20. Brojevi opisuju putovanje židovskog naroda pustinjom, koje je trajalo oko četrdeset godina21. Opisuje se slanje dvanaestorice uhoda u izviđanje Kanaana, te stvaranje židovskog naroda tijekom četrdeset godina. Ponovljeni zakon ukratko prepričava židovsku povijest od izlaska iz Egipta, vraćajući se na gotovo sve što se Židovima dogodilo do ulaska u Izrael. Ponavlja i Božje zapovijedi i dodaje nekoliko. Mojsije blagoslivlje narod, a na samome kraju govori se o smrti našeg učitelja Mojsija22, najvećeg narodnog vode u židovskoj povijesti.
Kronološki red u Tori Mnoge paraše u Tori nisu napisane redoslijedom kojim su se dogodile, nego redoslijedom kako ih je Bog ispričao Mojsiju. Iz svakog mjesta na kojem se događaji opisuju ne־kronološkim redom, naši su rabini naučili uzvišene ideje i tajne, mnogo skrivenoga, uz otkriveno. Poznato je pravilo, kako su to rekli rabini, ־ אין מוקדם ומאוחר בתורהNema ranijeg ni kasnijeg u Tori.2*
Osobito velika i osobito mala slova u Tori U Tori ima sedam osobito malih slova24 i deset osobito velikih25. O svim tim slovima i o razlozima za njihovu veličinu govori rabi Akiva u Mišni.
Slova s točkama U Tori nalazimo trideset i dva slova iznad kojih pisar stavlja točke. I za to možemo naći odgovor u Mišni. Primjerice, u rečenici Sav broj ievita, koje su izbrojaii Mojsije i Aron...26 nalaze se točke iznad imena Aron. Objašnjenje 20
- Knjiga Levitski zakonik obuhvaća dogadaje oko podizanja Zavjetnog šatora, u 2449. godini od stvaranja svijeta. 21 • Knjiga Brojevi obuhvaća dogadaje od 1. ijara 2449. godine od stvaranja svijeta do četrdesete godine lutanja, ukupno 38 godina i devet mjeseci (do godine 2489.). 22 - Knjiga Ponovljeni zakon obuhvaća dogadaje od 1. ševata 2489. do Mojsijeve smrti, 7. adara iste godine, ukupno 37 dana 23 - Midraš Tanhuma Teruma 8; vidi i Rašijev komentar na Post 6,3; vidi i Rašijev komentar na BT Pesahim 6b 24 - Post 2,4; 23,2; 27,46; Lev 1,1; 2,6; Pnz 32,18 25 - Post 1,1; Izl 34,7; 34,14; Lev 11,42; 13,33; Br 14,17; Pnz 6,4; 29,27; 32,6 26 - Br 3,39
487
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
naših rabina glasi da Aron nije bio ubrojan medu levite koje je izbrojao Mojsije. Tako točke daju dodatnu informaciju o tekstu.
Tagim ־krune na slovima תגים ־ Sedam slova hebrejskog alfabeta (alef-bet: hebrejska abeceda) ש לע י ט לנ י ז לג לצnose na svakome mjestu na kojem se pojavljuju u Tori po tri crtice תגים ־tagim. Šest slova ב לד לק לח לי להimaju samo po jednu ־tag. I o tome ispripovijedao je rabi Akiva mnoga objašnjenja, a postoji i knjiga zvana Haaruh ili Sefer hatagim, koju je napisao svećenik Eli (Eli hakohen)*. Predao ju je proroku Samuelu, koji ju je proslijedio dalje, sve do Ezekiela, Ezre Pisara, do doba Mišne i do naših dana. (U Dodatku 4. prikazani su oblici tagim.)
Teamim טעמים ־ Teamim su znakovi koji je Bog usmeno predao Mojsiju na Sinaju. Oni su vrsta interpunkcije, koja omogućava pravilno čitanje Tore uz odgovarajuću melodiju27. Oni su i temelj razumijevanja Tore na razini doslovnog značenja, najnižoj razini tumačenja, koja je time i temelj općeg razumije־ vanja Tore. Razlikuju se mišljenja o tome kada su melodijski znakovi prvi put zapisani. Rabi Jehuda Halevi28 objašnjava da su Ezra Pisar i njegov sud prvi zapisali te znakove, a da su do tada melodiju označavali pokretima ruke, sličnim onima kakve čini dirigent. Drugi tvrde da melodijski znakovi potječu iz doba davanja Tore na Sinaju.
II. Usmena Tora (Usmeni Nauk) ־ תורה שבעל פהTora šebeal pe
Pojam usmene Tore Pojam usmene Tore obuhvaća svu halahu koja nije iznesena u pisanoj Tori, to jest sve što se nalazi u Mišni, halahičkim midrašima, Tosefti, berajti, Talmudima i svu halahu koja je stvorena u raznim razdobljima i u raznim oblicima. Pojmovima pisane Tore i usmene Tore obuhvaćen je i sav židovski svjetonazor, a ne samo normativni dio židovskog življenja. Treba paziti da se pojmove pisane i usmene Tore ne usporedi sa sličnim pojmovima u drugim zakonskim sustavima, kao što je, primjerice, u rimskome 27 28
488
• JT Megila poglavlje 4, halaha 1 - Kuzari 3
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
pravu29 ius scriptum, pisani zakon, i ius non-scriptum, nepisani zakon, jer u rimskome je pravu izvor nepisanoga zakona bio u ljudskim običajima, a to nije usporedivo s usmenom Torom, koju je dao Bog, a od tada je ostala nepromijenjena. Usmena Tora nije samo potrebno objašnjenje pisane Tore, već više od toga. Ona potvrđuje istinitost pisane Tore, jer kad je židovski narod primio Toru sa 613 naredaba, prije više od 3300 godina, sve je dobio usmeno. Moramo se sjetiti da se tada učilo samo usmeno. Toru je Mojsije zapisao pred svoju smrt, tek četrdeset godina kasnije, na pragu ulaska u Izrael.
"Halaha Mojsiju sa Sinaja" i halahe iz "Riječi pisara" Početak usmene Tore je dan davanja Tore, šabat 6. šivana 2448. godine od stvaranja svijeta (1312. pr.n.e.). Kada se Mojsije uspeo na Sinaj, Bog mu je dao pisanu Toru i usmenu Toru, objašnjavajući mu pojedinosti svake micve, o čemu nije napisano u samoj Tori, primjerice pravila o tefilin: da moraju biti četvrtasti, koje odsječke iz Tore sadrže, kako ih se vezuje, da moraju biti crni ... ukupno oko 7500 propisa. Tu su i pravila o suki za blagdan Sukot, o Pesahu i brojna druga. Većinu pojedinosti o micvama Mojsije je dobio usmeno. Neke je propise (halahe) Bog Mojsiju prenio bez izravnog pozivanja na tekst pisane Tore. Te su halahe poznate pod nazivom ־ הלכה למשה מסיני halaha Mojsiju sa Sinaja. Evo nekoliko primjera: deset propisa vezanih za tefilin30, zakoni o mezuzi31, propisi o suki32, pojedinosti o "četiri vrste", mjere i veličine koje se spominju u propisima o šabatu33 i o zabranjenoj hrani34. Ima, pak, halaha koje su tanaiti i amorejci izveli iz teksta Tore pomoću trinaest načina dedukcije kojima se istražuje Toru. Te su halahe poznate pod nazivom ־ דברי סופריםRiječi pisara. Ti pisari (soferi) bili su učenjaci, članovi Velikoga sabora i Sanhedrina. Evo nekoliko primjera za 29
- Lee, R.W., The Elements of Roman Law, London 1946, str. 37, 41; Jolowicz, H. F., Historical Introduction to the Study of Roman law, 2. izdanje, str. 363; Salmond, J.W., On Jurisprudence, 12. izdanje. London, 1966, str. 190; Schultz F., History of legal science Oxford 1951, str.73., 137. 3 °• BT Šabat 28b, vidi i MT Hilhot tefilin umezuza vesefer Tora 1,3 31• BT Menahot 32b 32 • MT Hilhot šofar vesuka velulav 5,14 33 - MT Hilhot šabat 16,18 34 - MT Hilhot maahalot asurot 2,11; vidi i Hilhot šehita 5,2
489
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
njihove odredbe: ketuba35, neki propisi o cicit36, klanje ptica37, zabrana jedenja peradi s mlijekom38, većina blagoslova i propisi o njima39, čitanje Svitka o Ester, paljenje šabatnih svijeća, paljenje svijeća za Hanuku, pranje ruku i eruv40, kiduš i havdala41, drugi blagdanski dan u dijaspori42, zabrana stjecanja dobiti od hameca koji je za vrijeme Pesaha bio u židovskom posjedu43, broj sudaca u sudu, neki propisi židovskog kalendara ... I jedni i drugi propisi ulaze u definiciju usmene Tore. Rambam objašnjava usmenu Toru i dva dijela od kojih se sastoji: Vrhovni sud u Jeruzalemu bit je usmene Tore. Oni su stup naučavanja i iz njega izlazi zakon i pravo svem Izraelu. Njega je spomenula Tora, govoreći:,... prema Tori, kojoj će te poučiti'. To je zapovjedna micva i svatko tko vjeruje našem učitelju Mojsiju i njegovoj Tori mora se u vjerskim stvarima pouzdati u to. Svatko tko ne čini prema njegovu naučavanju, krši zabranu, jer je rečeno: ,Ne skreni ni od čega što će ti reći, desno ni lijevo../. Jednako je važno ono što su primili usmenom predajom, to je usmena Tora, kao i ono što su naučili sami svojim shvaćanjem, na jedan od načina na koje se istražuje Tora, jer su zaključili da tako treba biti, kao i ono što su odlučli da bi načinili ogradu oko Tore (da se propisi iz Tore ne bi prekršili) i što je trenutak zahtijevao, a to su zabrane, uredbe i običaji. Zapovijed je poslušati sve to troje, a tko bilo što od toga krši, krši zabranu44 Rambam dodaje pojedinost u vezi sa značajkama predaje od Mojsija i u vezi s prihvaćanjem rabinskih odluka: U predaji nema nesuglasja i sve u čemu nadeš nedosljednost sigurno nije predaja od Mojsija. U onome što smo naučili od nekog suda: ako se s njim složio vrhovni sud u Jeruzalemu, složio se, a ako je iznio drukčije mišljenje, slijedimo većinu i odlučujemo u skladu s većinom. Isto tako, ako su neki smatrali potrebnim donijeti zabrane i uredbe, da ih se narod drži, a drugi smatrali da ih ne treba 35
- BT Ketubot 10a 6- BT Sanhedrin 88b 37 - BT Hulin 20b 38 - MT Hilhot maahalot asurot 9,20 39 - MT Hilhot berahot 1,2 4 O• MT Hilhot berahot 11,3 41• MT Hilhot šabat 29,6 42 - MT Hilhot jom tov 1,21 43 - MT Hilhot hamec umaca 1,4 44 - MT Hilhot memrim 1,1-2 3
490
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
donijeti i da ih se ne treba držati, odvagujemo jedne prema drugima, slijedimo većinu i odlučujemo prema većini45.
Potreba za postojanjem i pisane i usmene Tore Prednost usmene Tore je u tome što nije zapisana, nije ograničena. Stoga je bezgranična, kao Stvoritelj koji ju je dao. Ona obuhvaća sve ono što su Židovi tijekom naraštaja trebali obnoviti ־sve je to već bilo dano Mojsiju. Riječima midraša: Rekao je rabiJehošua sin Levijev... da te pouči da su Biblija i Mišna, halahe, tosefte (dodatci) i pripovijesti i ono što će učenjak Tore kasnije poučavati, već postojali i bili dani kao halaha Mojsiju sa Sinaja46. Ovo objašnjava i golem opseg usmene Tore u usporedbi s pisanom. Pisana Tora je potrebna da bi postojao oslonac za usmenu Toru, koja proizlazi iz nje. Da nema nikakvog teksta, ne bismo se imali na što osloniti. Napisani tekst gotovo uvijek povlači za sobom različita tumačenja, koja mogu dovesti do razlika između suprotstavljenih skupina, dok je tekst koji se usmeno prenosi jasan, što sprečava nejasnoće u prenošenju od učitelja na učenika, od oca na sina. Pravni tekst stvara i mnoge probleme potrebom za tumačenjem u skladu s raznolikom i promjenjivom stvarnošću, dok je usmeni tekst prilagodljiviji i bolje odgovara promjenjivoj stvarnosti i svim mogućim okolnostima47.
Smisao usmene Tore: učenje pisane Tore Usmena Tora dana je namjerno u tom obliku, jer se napisanu knjigu može postaviti na policu i tako ju čuvati, ali se usmeni materijal mora prenositi s oca na sina, od učitelja na učenika, inače je izgubljen. U židovstvu je učenje Tore bitno za naš život i naš opstanak. Životnost Tore, učenje i pamćenje, mogli *su od samoga početka biti potpuni samo uz pomoć usmene Tore. Talmud ističe da se učenika mora svemu poučiti barem četiri puta, a ako je potrebno i više, dok potpuno ne razumije. Talmud to izvodi iz Mišne: Mojsije je učio Toru od Vječnoga, poučio je Arona, zatim je poučavao Aronove sinove dok je Aron sjedio s njegove lijeve strane i slušao. Zatim je poučio starješine Izraelove dok su Aronovi sinovi sjedili uz njih, Elazar sdesna uz Mojsija, a Itamar slijeva uz Arona. 45
- Ibid, halaha 3 6. Kohelet raba 1,2 4 7. Vidi i Kaplan, A., The Handbook of Jewish Thought. Moznaim 1979 4
491
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Zatim je podučio sav narod. Tako je Aron učio četiri puta, njegovi sinovi tri, starješine dva, a sav narod jednom. Nakon Mojsijeve smrti, Aron ih je podučavao na isti način, nakon Aronove smrti podučavali su ih njegovi sinovi, a kad su njegovi sinovi umrli, podučavali su ih starješine. Tako je svatko čuo četiri puta. Prema tome je rabi Eliezer rekao da čovjek mora ponavljati učeniku četiri puta. Rabi Akiva kaže da čovjek mora ponavljati učeniku sve dok ga ne poduči.48 Kao što je dana usmeno, trebala je i ostati usmenom, a tako je bilo sve do Mišne, u kojoj je prvi usmenu Toru zapisao rabi Jehuda Hanasi, 3948. godine od stvaranja svijeta (188. n.e.), a bilo je to 1500 godina nakon primanja Tore. Zapisivanje usmene Tore obično se povezuje s redakcijom i zaključivanjem Talmuda (4260. godine od stvaranja svijeta - 500. n.e.), koje su učinili rav Aši* i njegov učenik i glavni suradnik na uređivanju Talmuda, Ravina, pripadnik šestog naraštaja amoraja.
Niz predaje usmene Tore Tora49 nam pripovijeda: S one strane Jordana, u zemlji Moapskoj, počeo je Mojsije tumačiti ovu Toru, govoreći... Četrdesete godine boravka u pustinji, na mlađak dvanaestoga mjeseca, ševata, 2489. godine od stvaranja svijeta, Mojsije je okupio narod i objašnjavao mu cijelu Toru, posljednji put pred smrt, kao što je rečeno: ... poče Mojsije objašnjavati ovu Toru.50 To je trajalo trideset i sedam dana, do Mojsijeve smrti, sedmoga dana mjeseca adara. Prije smrti napisao je Mojsije trinaest potpunih knjiga Tore51, posve jednakoga teksta, kakvog i danas nalazimo u sinagogama, od "U početku"52 do "pred očima cijeloga Izraela"53. Svakom je plemenu dao po jednu knjigu, a trinaestu levitima, kako bi ju zauvijek čuvali u Hramu, kao što piše: Uzmite ovu knjigu Tore i stavite ju pored kovčega saveza Vječnoga, vašeg Boga, i neka ti tamo bude svjedokom54. 48
- BT Eruvin 54b; vidi i uvod u Rambamov komentar na Mišnu 1. Mosad Rav Kook, str. 9. 49 - Fnz 1,3 5 °- Pnz 1,5 51• BT Bava batra 15a 52 - Post 1,1 53 - Pnz 34,12 54 Pnz 31,26
492
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
U Mišni je opisan niz predaje pisane i usmene Tore: Mojsije je primio Toru na Sinaju i predao je Jošui, Jošua starješinama, a starješine proročima, koji su ju predah članovima Velikog sabora55. Mojsije se pobrinuo da prije smrti preda svu usmenu Toru budućem duhovnom vodi, Jošui bin Nunu, koji se pobrinuo da pred smrt preda Toru i njeno tumačenje sedamdesetorici staraca, kao što piše: I svo vrijeme starješina koji su nadživjeli Jošuu...56. Starješine su predali Toru prorocima, koji su podučavali jedan drugoga, od naraštaja do naraštaja, sve do članova כנסת הגדולהKeneset hagedola, Velikoga sabora. Veliki sabor bio je drevni židovski parlament, koji je okupljao sto dvadeset proroka i učenjaka (rabina). Medu njima bili su Hagaj, Zaharija, Malahija, Daniel, Hananija, Mišael i Azarja, Ezra Hasofer, Nehemija i Mordehaj. Rambam donosi57 detaljni niz predaje usmene Tore, koji se proteže kroz četrdeset naraštaja58, od učitelja na učenika, počevši od našeg učitelja Mojsija do rav Ašija i Ravine koji su uredili i završili Talmud, što se u literarnom smislu smatra zapisivanjem usmene Tore.
Niz predaje usmene Tore: Doba proroka od stvaranja svijeta gregorij. kalendar 1. Bog Mojsiju 2448. 1312. p.n.e. 2. Mojsije Jošui bin Nunu 2488. 1272. 3. Jošua bin Nun Pinhasu kohenu (svećeniku), sinu Eliezerovu 2515. 1245. 4. Pinhas kohenu Eliju 2830. 930. 5. Eli proroku Samuelu 2870. 890. 6. prorok Samuel kralju Efavidu 2882. 878. 7. kralj David Ahiji Šiloniju 2924. 836. 8. Ahija proroku Elijahuu (Iliji) 2962. 798. 9. prorok Elijahu proroku Eliši 3043. 717. 10. prorok Eliša Jehojadi 3070. 690. 11. Jehojada Zahariji 3090. 670. 55
- M Avot (Rečenice otaca) 1,1 56. Jš 24,31 57 • Uvod u Misne Tora; vidi i niz kojeg donosi Rihal u knjizi Kuzari 3,65 58 • Radi jasne i potpune slike prenošenja usmene Tore, dodane su godine kad je učinjena predaja, pred smrt predavatelja.
493
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21.
Zaharija Hošei Hošea Amosu Amos Izaiji Izaija Miheju Mihej Joelu Joel Nahumu Nahum Habakuku Habakuk Sefaniji Sefanija Jeremiji Jeremija Baruhu ben Neriji
Doba Velikog Sabora 22. Baruh ben Nerija Ezri 23. Ezra Šimonu Pravednome (Hacadiku) Doba parova 24. Šimon Pravedni Antignosu 25. Antignos Joseu ben Joezeru i Josefu ben Johananu 26. Jose ben Joezer i Josef ben Johanan Jehošui ben Perahji i Nitaju Haarbeliju 27. Jehošua ben Perahja i Nitaj Haarbeli Jehudi ben Tabaju i Šimonu ben Šetahu 28. Jehuda ben Tabaj i Šimon ben Šetah Šemaji i Avtalionu 29. Šemaja i Avtalion Hilelu i Šamaju Doba Mišne ־tanaita 30. Hilel i Šamaj rabanu Šimonu, sinu Hilela Starog 31. raban Šimon sinu, rabanu Gamlielu Starome 32. raban Gamliel Stari sinu, rabanu Šimonu 33. raban Šimon sinu, rabanu Gamlielu 34. raban Gamliel sinu, rabanu Šimonu 35. raban Šimon ben Gamliel sinu, rabi Jehudi Hanasiju
494
3100. 3110. 3140. 3160. 3190. 3230. 3265. 3280. 3298. 3358.
660. 650. 620. 600. 570. 530. 495. 480. 462. 402.
3413. 3448.
347. 312.
3480.
280.
3500.
260.
3560.
200.
3621.
139.
3722. 3728.
38. 32.
3768.
8. n. e.
3770.
10.
3810. 3833. 3880.
50. 73. 120.
3910.
150.
Pisani izvori židovstva
Doba Talmuda ־amorejaca 36. rabi Jehuda Hanasi rabi Johananu, Ravu i Semuelu 37. rabi Johanan, Rav i Semuel rav Huni 38. rav Huna Rabi 39. Raba Ravi 40. Rava rav Ašiju
Književnost biblijskog doba
3990.
230.
4010. 4060. 4085. 4128.
250. 300. 325. 368.
ffl. Tanah (Biblija)תנ״ך ־ Tanah je kratica triju riječi: Tora (Mojsijevo Petoknjižje), Neviim (Proroci: sve proročke knjige, od Jošue do Malahije), Ketuvim (Spisi: od Davidovih psalama do Ljetopisa). Tanah ukupno sadrži 24 svete knjige, a one obuhvaćaju pet književnih vrsta (pojedine knjige pripadaju istodobno u više vrsta): 1. halahička pravna literatura59 2. proročka literatura60 3. poezija61 4. mudrosna literatura62 5. proza63
24 knjige i njihovi aufori64 Knjige Tanaha su napisane u razdoblju od davanja Tore do početka razdoblja drugoga Hrama (od 13. st. pr.n.e. do 4. st. pr.n.e.).
59
- Praktične micve većinom su u Tori, neke i u Prorocima i Spisima; vidi i u potpoglavlju Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima, str. 497. 60 - Tora i sve proročke knjige 61 • Primjerice Pjesma nad pjesmama, Psalmi, Jeremijine tužaljke 62 • Primjerice Mudre izreke, Propovjednik 63 • Pripovjedni dio Tanaha 64 - Vidi berajtu donesenu u BT Bava batra 14b
495
ŽIDOVSTVO
KNJIGE Petoknjižje, Knjiga o Jobu Knjiga o Jošui
Knjiga o sucima, Knjiga o Samuelu, Knjiga o Ruti
Knjiga psalama Pjesma nad pjesmama, Mudre izreke, Propovjednik Izaija Knjiga o kraljevima, Jeremija, Jeremijine tužaljke Ezekiel Dvanaest malih proroka (12 posljednjih proroka u Židovskom narodu u doba prvoga Hrama sakupljeni su u jednu zbirku: Hošea, Joel, Amos*, Obadija, Jona, Mihej*, Nahum, Habakuk, Sefanija*, Hagaj, Zaharija, Malahija*). Daniel Svitak o Esteri Ezra, Nehemija*, Ljetopisi
496
Temeljni tekstovi
AUTORI Mojsije (2368.-2488. od stvaranja svijeta - 1392.-1272. pr.n.e.) - Jošua (2406.-2516. - 1354.1244. pr.n.e.) Nakon razmatranja u jednoj berajti, u Talmudu je zaključeno da su kraj knjige o Jošui nakon Jošuine smrti napisali Elazar Hakohen i njegov sin Pinhas (izmedu 2516. i 2830., tj. 1245. do 930. pr.n.e.) ־prorok Samuel* (2830.-2882. - 930.878. pr. n. e.) Nakon razmatranja jedne berajte, u Talmudu je zaključeno da su kraj knjige o Samuelu napisali nakon njegove smrti njegovi učenici, proroci Gad i Natan ־kralj David (2854.- 2924. - 906. - 836.pr.n.e.) - kralj Salomon (2912.-2964. - 848. 796 ־.pr.n.e.) - prorok Izaija* (3130.-3230. - 630. - 530.pr.n.e.) - prorok Jeremija* (3280.-3345. - 480. - 415.pr.n.e.) - članovi Velikog sabora (3408.-3448. - 352.-312.pr.n.e.) - članovi Velikog sabora
־članovi Velikog sabora ־članovi Velikog sabora - Ezra Pisar (3370.-3448. - 390.-312. pr.n.e.)
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
Redoslijed knjiga Tora: Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon Proročke knjige: Jošua, Suci, Samuel, Kraljevi, Izaija, Jeremija, Ezekiel, Dvanaest malih proroka Spisi: Psalmi, Izreke, Job, Pjesma nad pjesmama, Tužaljke, Propovjednik, Ester, Daniel, Ezra, Nehemija, Ljetopisi.
Halahe i pravne ustanove u Proročkim knjigama i Spisima (Nah )נ" ך Iz Proročkih knjiga i Spisa možemo naučiti o propisima i pravnim ustanovama koje se u pisanoj Tori izričito ne spominju, primjerice: ־zabrana prenošenja predmeta na šabat iz privatnoga prostora u javni U Jeremiji nalazimo: Ovako kaže Vječni: 'Pazite na svoje duše i ne dižite tereta na dan subotnji i ne donosite kroz vrata Jeruzalemska! Ne iznosite na dan subotnji tereta iz svojih kuća i ne radite nikakav posao, te posvetite dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim očevima/' 65 ־zabrana kupovanja i prodavanja na šabat U Nehemiji nalazimo: Neuki puk donosi robu i namirnice za prodaju na dan subotnji: ne kupujte od njih na šabat66. ־postupci pri trgovini nekretninama i kupnji zemljišta U Tori Abraham kupuje pećinu Mahpelu67 od Hetita. U proročkim knjigama i Spisima pratimo promjene u zakonima kupnje i njihov razvitak. Dok Abraham kupuje nekretninu izravno za srebrni novac, u Prorocima i Spisima nalazimo i druge načine68, poput kupoprodajnog ugovora, svjedoka, potpisivanja i sličnoga. " ־kraljevsko pravo" U pisanoj Tori nalazimo podatak da je židovski kralj bio dužan prepisati jednu knjigu Tore: Kad bude sjedio na kraljevskome prijestolju, neka si pred levitima-svećenicima načini prijepis ove Tore u knjigu. Neka bude uz 65. 66. 67. 68.
j r 17,21-22 Neh 4 0 , 3 2 Post 23,16-18 Rut 4,7; vidi i Jr 32,9-12
497
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
njega i neka ju čita svakoga dana svoga života, kako bi naučio bojati se Vječnoga, svoga Boga. Neka ispunjava sve riječi ove Tore i ove zakone neka čini, kako ne bi uzdizao svoje srce iznad svoje braće i kako ne bi skrenuo od Božje zapovijedi ni desno ni lijevo69. Kraljeva prava i dužnosti u Tori nisu opisani u pojedinostima, za razliku od proročkih knjiga i Spisa, jer one obuhvaćaju i razdoblje kraljeva, koje je trajalo nekoliko stoljeća. Prorok Samuel prije početka kraljevanja prvoga izraelskog kralja Saula spominje zakone o kralju: I reče: 'Ovo će biti zakon o kralju, koji će vam kraljevati. Vaše sinove će uzeti i staviti u svoja kola kao svoje konjanike, te će trčati ispred njegovih kola. I postavit će si tisućnike i pedesetnike da oru njegovu oranicu i žanju njegovu žetvu i da izrađuju njegovo oruđe i njegova kola. I vaše kćeri će uzeti da izrađuju mirise i kuhaju i peku. I vaša najbolja polja, vinograde i maslinike uzet će i dati slugama. I uzet će desetinu od vaših usjeva i vinograda i dati svojim službenicima i slugama. I vaše najbolje sluge, sluškinje, momke i magarce uzet će i dati neka rade za njega. Od vaše stoke će uzeti desetinu, a vi ćete mu biti sluge70. I u drugim knjigama Proroka i Spisa71 ima mnogo primjera koji pokazuju kako je djelovalo kraljevsko pravo. Ono je sadržavalo pravila i običaje koji nisu izrečeni u pisanoj Tori.
Podjela Tanaha na poglavlja Ova podjela izvorno nije židovska, već kršćanska. Stoga nema temeljne veze između te podjele i sadržaja Tanaha, a na osnovi te podjele ne može se zaključivati o značenju teksta. Zapravo, ima mjesta na kojima se ta podjela na poglavlja razlikuje od tradicijske i od uobičajenih komentara. Kako je ta kršćanska podjela ušla u židovska izdanja? Rabin Pinhas Pesah Finfer, koji je od sredine 19. do početka 20. stoljeća živio u Vilniusu, gdje je bio sudac, i koji je na hebrejskome 1906. objavio knjigu Masoret haTora vehaneviim, piše: ״Nekada su njihovi svećenici željeli uhvatiti duše i uvesti ih u kršćansku vjeru, pa su natjerali Židove da slušaju kršćanske propovjedi. Da bi kršćanski svećenici mogli naći rečenice koje su im trebale, priredili su konkordanciju, te uveli podjelu na poglavlja 69. Pnz 17,18-20 7 0. l S a m 8,11-17 71
498
־Vidi Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. II., str. 834-839. Jeruzalem 1997
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog d o b a
i rečenice, prema sirijskome prijevodu Biblije. To je učinio kardinal Hugo di St. Caro [1200.-1263.], a prema drugima Stephen Langton, nadbiskup Canterburyja [13.st.]. Godine 5198. [prema židovskome računanju] rabi Jichak ben rabi Natan je u knjizi konkordancije Meir nativ prenio tu podjelu u hebrejski tekst."72 Bila je to prva konkordancija uopće. Prije njega, prepisao je rabi Šelomo ben Jišmael tu kršćansku podjelu na poglavlja i rečenice. On obrazlaže svoj postupak i piše: "Ono su nežidovski odlomci, koje nazivaju capitulis u dvadeset četiri knjige... Prepisali smo ih kako bismo im mogli dati jasan odgovor na pitanja. Pitaju nas svakoga dana o nečemu iz naše vjere i naše svete Tore i donose dokaze iz Tore, Proroka i drugih knjiga i kažu: 'Pročitaj u toj knjizi tu i tu rečenicu u odlomku tom i tom!' A mi ne znamo koji je to odlomak i ne možemo im odmah odgovoriti. Zato smo prenijeli. ... Ovo je nežidovska podjela na poglavlja, u sve 24 knjige, a prepisao sam ju ja, Selomo ben Jišmael."73 Rabin Pesah navodi da se, kada su u Veneciji 1525. godine tiskali Mikraot gedolot (Toru s komentarima), korektor rabi Jaakov ben Hajim ispričao zbog prihvaćanja te kršćanske podjele. Napisao je: "Da nema knjige konkordancije, koju je nedavno, prije oko 40 godina, napisao veliki učenjak, Jichak bar Natan, a koja je tiskana ovdje u Veneciji, u našoj tiskari, bilo bi nemoguće prekontrolirati [tekst]. Morao sam se služiti podjelom na poglavlja rabi Jichaka bar Natana."74 Ni podjela knjiga proroka Samuela, Kraljeva i Ljetopisa na dva dijela nije židovska, a prenijeli su ju ista dvojica rabina.
IV. Ostala književnost iz doba drugog Hrama Za vrijeme drugoga Hrama, nakon Ezre i Nehemije, do rušenja drugoga Hrama, tijekom razdoblja od oko 400 godina, nastala je golema literatura koja nema obvezujući vjerski značaj. Iz nje se ipak može mnogo naučiti o životu Židova i židovstvu u to doba, o tumačenju Tore, filozofiji i povijesti. No ta se literatura mora čitati kritički, zbog netočnosti koje su nastale pod utjecajem osobnog interesa autora ili zbog halahičkog neznanja. 72
- Kitov, E., The Book of our Heritage. Feldheim Publ.. Jeruzalem, New York 1997, sv. 3., str. 880. 73 - Ibid., str. 8 8 0 . / 8 8 1 . 74 - Ibid., str. 8 8 1
499
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
־Papirusi ־Različiti papirusi, primjerice oni koji su otkriveni na jugu Egipta u Elephantini, potječu s početka doba drugoga Hrama, iz 5. st. pr.n.e. Tekstovi su na aramejskom jeziku. Ti papirusi svjedoče o životu Židova toga doba u Elephantini. Medu njima ima dosta pravnog materijala iz nekoliko područja židovskoga prava: propisi o obitelji, nasljeđivanju i vlasništvu. Ima i egipatskih papirusa iz kasnijega doba, 323.-30. pr.n.e., iz doba vladavine triju ptolemejskih kraljeva.
־Prijevod Sedamdesetorice ־Targum hašiyjim ת ר ג ו ם ה ש ב ע י ם ־ Grčki prijevod Tore poznat je prema latinskome nazivu Septuaginta. Načinili su ga sedamdeset dvojica rabina, koji su, prema nalogu kralja Ptolemeja, prevodili neovisno jedan o drugome, a prijevodi su im se podudarali do posljednjega slova. Prijevod je nastao najkasnije 222. godine pr.n.e., u doba kralja Ptolemeja Četvrtoga. Prijevod nije doslovan, ali se drži značenja. Sačuvana su tri važna rukopisa ovog prijevoda: Vatikanski kodeks u Vatikanskoj knjižnici, Sinajski kodeks iz samostana Svete Katarine i Aleksandrijski kodeks, koji je najbliži hebrejskome tekstu. ־Spisi Filona Aleksandrijskog*, židovskoga filozofa koji je pisao na grčkome jeziku, a živio je u egipatskome gradu Aleksandriji, početkom prvoga stoljeća. Napisao je knjige o tumačenju Tore i pravnu knjigu čiji je latinski naslov De specialibus legibus - O zasebnim zakonima75, u kojoj se javlja neusuglašenost s talmudskom halahom. Nisu sve njegove knjige sačuvane, a njihove dijelove nalazimo citirane u kršćanskoj literaturi. Filon je načeo filozofske probleme koji će kasnije koristiti židovskim filozofima i kabalistima. Njegova djela svjedoče da je židovstvo u Aleksandriji uvelike bilo pod helenističkim utjecajem. ־Spisi Josipa Flavija (izvornim židovkim imenom Josef ben Matitjahu hakohen, latinskim imenom Josephus Havius, živio 37.-100.). Premda povjesničar, mnogo je pisao i o židovskome pravu svoga doba. Dao je opširan povijesni prikaz kasnog doba drugoga Hrama, od utemeljenja Hašmonejske dinastije do rušenja Hrama. Pripadao je naraštaju koji je svjedočio rušenju Hrama. Napisao je nekoliko znamenitih knjiga, među njima "Židovske starine", u kojoj je opisao povijest židovskoga naroda od 75
500
• Vidi: Philo, De specialibus legibus, Loeb Classical Library
Pisani izvori židovstva
Književnost biblijskog doba
početaka do izbijanja rata s Rimom. U knjizi "Židovski rat" opisao je rat protiv Rima, od 66. do 73. godine. Josip Flavije je na početku rata bio zapovjednik Galileje. Nakon što su ga Rimljani zarobili, trebao je zemljom provesti rimskoga zapovjednika. Za vrijeme toga puta prikupio je podatke o tijeku rata. Napisao je i dva manja spisa: "Protiv Apiona", kao odgovor u obranu vjere, usmjeren protiv aleksandrijskog protužidovskog pisca Apiona, te "Josipov život", osobniju knjigu, u kojoj opisuje svoj život i dokazuje da je volio Rimljane. Većinu svojih djela napisao je u zarobljeništvu u Rimu, nakon rata. U njegovim se spisima odražavaju krize u njegovom životu, ali i osjećaji židovskog pisca, koji se ponosi svojim narodom i svojom tradicijom. Prema djelima Josipa Flavija, kojima su se bavili neki istraživači76, treba se odnositi s oprezom, jer je dio njih napisao u korist Rimljana, uz namjerne netočnosti kojima se htio svidjeti rimskim čitateljima. ־Apokrifi ס פ ר י ם ח י צ ו נ י י ם ־- Ovo su "skrivene" ili "odložene" knjige, jer rabini ih nisu uvrstili u svete spise. Napisane su na hebrejskome, aramejskome ili grčkome jeziku, u razdoblju od početka četvrtoga stoljeća pr.n.e. do ustanka Bar Kohve (70.-135.). Većina je napisana u doba drugoga Hrama. Dijelu knjiga je autor nepoznat, a dio je pripisan autorima. Sadrže povijest, mudost, moral, pjesme i pripovijesti. Iz njih možemo naučiti o životu Židova, njihovim svjetonazorima i običajima u poslijebiblijsko doba. Najpoznatije apokrifne knjige su: Knjiga jubileja, koja u ciklusima od po pedeset godina (jubilejima - otuda joj dolazi i naziv) opisuje židovsku povijest od stvaranja svijeta do izlaska iz Egipta. Napisana je u trećem stoljeću pr.n.e. U najpotpunijem obliku sačuvana je na etiopskome jeziku, a dijelovi su sačuvani i na grčkome i latinskome. Dijelovi hebrejskog originala otkriveni su u Judejskoj pustinji. U knjizi se kaže da ju je na Sinaju napisao Mojsije. Knjiga je vrijedna s povijesnoga gledišta, jer u njoj nalazimo učenje o halahama u starome midraškom obliku. Sirah je jedina apokrifna knjiga koja je nazvana prema svome autoru i jedina kojoj je hebrejski izvornik sačuvan. Napisana je sredinom trećega stoljeća pr.n.e. Sadrži mudre i moralne izreke i nešto propisa.
76
Frankel, Z., Darhe hamišna. Leipzig, 1859. (reprint Tel Aviv 1969.) str. 334.
501
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
Tobija je apokrifna knjiga napisana početkom trećeg stoljeća, u kojoj nalazimo više talmudskih propisa o kidušin (zarukama), ketubi i vjenčanju. Te halahe proizlaze iz opisa vjenčanja Tobije i Sare bat Reuel. Rečeno je da je Tobija uzeo Saru za ženu prema vjeri Mojsijevoj, da su molili blagoslove i napisali ketubu77, kao što je propisano u Talmudu, a održalo se do danas. Knjiga o Makabejcima ima dva dijela; kasnije je nazivana Knjiga o Hašmonejcima. I ova knjiga potječe iz trećeg stoljeća pr.n.e. Važnost ove knjige je u izravnome svjedočenju o Hašmonejskom ustanku. Aristijadovo pismo opisuje nastajanje prijevoda Tore nazvanoga Septuaginta, a napisano je u 4. stoljeću pr.n.e. U njemu nalazimo spominjanje micve o tefilin i micve o mezuzi. Oporuke dvanaest plemena napisali su autori bliski Judejskoj pustinjskoj sekti, židovskoj nomadskoj sekti koja je živjela na sjeverozapadu Mrtvoga mora u doba drugoga Hrama. Dio svitaka nađenih u Judejskoj pustinji dovodi se u vezu s pripadnicima te sekte, a vjerojatno su nastali u 2. stoljeću78.
•ייTob 7,12 i dalje 78 - Više o apokrifima: Enciklopedija mikrait sv. V. str. 1103-1121., Jeruzalem, 19501982.
502
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
2• Književnost iz doba Misne I. Midraška književnost Midraš je metoda proučavanja Tanaha, a i vrsta vjerske književnosti. Riječ midraš dolazi od korijena d-r-š, koji znači istraživati. Midraš je traganje za značenjem teksta Tanaha. Ukupno je četiri načina proučavanja Tore: 1. Pešat ־ פשטznačenje; učenje na razini doslovnog značenja teksta 2. Remez ־ רמזznak, ukazivanje; tekst alegorijski ukazuje na dodatno značenje 3. Deraš ־ דרשtumačenje; istraživanje dodatnog, dubljeg, ponekad metafizičkog značenja 4. Sod ־ סולtajna; najdublja, mistična razina tumačenja Od početnih slova tih četiriju riječi stvorena je kratica pardes פרד״ס, koja kao riječ znači voćnjak citrusa ()פרדס. Svatko može ući u voćnjak i ubrati što mu se sviđa, a svakoga srce vuče k drugoj metodi učenja.
Vrste midraša Midraška književnost je golema. Obično se dijeli na dva osnovna tipa: 1. halahički midraši »דרשי הלבה u kojima je naglasak na pravnom gledištu biblijskoga teksta, njegovim značenjima i pouci koju se iz njega uči. Oni predstavljaju najraniji oblik izvođenja zakona i halahe iz izričaja Tore. Halahički midraš potječe iz doba tanaita (60. do 200.), a napisan je na hebrejskome jeziku. Zbirke ovog midraša su: Mehilta derabi Jišmael i Mehilta derabi Šimon bar Johaj (de-Rašbi) Ovo su halahički midraši o Izlasku iz škole rabi Jišmaela ben Eliše, kohena gadola (velikoga svećenika) s početka 2. stoljeća. Halahe se
503
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
izvode pomoću מדותmidot 79, metoda dedukcije pri proučavanju Tore. Trinaest metoda dedukcije ustanovio je rabi Jišmael, odakle midrašu dolazi i naziv, jer su se pravila dedukcije na aramejskome nazivala mehilta. Mehilta rabi Šimona bar Johaja gotovo je jednaka mehilti rabi Jišmaela; sačuvala se samo polovina teksta tog midraša. Šifra na aramejskome znači knjiga. Ovo je midraš o Levitskome zakoniku. Većina uključenih midraša su iz škole rabi Akive, a manji dio iz škole rabi Jišmaela. Tradicijski se drži da je te midraše redigirao rabi Jehuda bar Ilaj, u drugome stoljeću, a dovršili su ih rabini iz trećega stoljeća, prije svega rabini Haj i Rav. Značenje te knjige je u tome što pokazuje i rasvjetljava izvor mnogih halaha koje se nalaze u Mišni i berajti. Šifre na aramejskome znači knjige. Ovo je midraš o knjigama Tore Brojevi i Ponovljeni zakon. Tradicijski se drži da ih je uredio rabi Šimon bar Johaj, u drugome stoljeću. Izvor midraša je škola rabi Akive i rabi Jišmaela, prije svega rabi Akive. O Postanku nema halahičkog midraša, jer u toj knjizi nema micva i zakona, ali postoji agadički midraš. 2. agadički midraši מדרשי אגדה ־ Ovaj tip midraša bavi se proučavanjem Tore, etike, načina ponašanja prema primjeru Boga i učenjaka Izraelovih. Obiluju primjerima, pripovijestima, poslovicama, igrama riječi i gematrijom. Brojniji su od halahičkih, a napisani su između 5. i 12. stoljeća, na hebrejskome i aramejskome. Midraši su sakupljeni u zbirke, od kojih je najveća Midraš raba. Midraš raba se bavi dvjema temama: 1. Petoknjižje 2. Pet svitaka (Pjesma nad pjesmama, Rut, Propovjednik, Jeremijine tužaljke, Ester) Tu su zbirku nekoliko puta uređivali između trećeg i dvanaestog stoljeća, a materijal potječe iz golemoga mora talmudske književnosti. Najpoznatije knjige iz Midraša raba su: Berešit raba, koja govori o Postanku. Ona je najveći i najstariji od agadičkih midraša. Sadrži mnoge elemente Mišne (u dijelu koji su napisali tanaiti) i Talmuda (u dijelu koji su 79
504
• Više vidi u MT Hilhot memrim 1,1-2; i Elon, M., Jewish Law: History, Sources, Principles, sv. I. (1997), str. 270-326.; za primjere uporabe tih metoda dedukcije vidi u BT Nida 19b, BT Pesahim 16b, Kidušin 4 a,b, te Makot 5b i 14a
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
napisali amorejci). Konačni oblik ovog midraša vjerojatno potječe iz šestoga stoljeća. Eha raba govori o Jeremijinim tužaljkama; najstariji je od midraša na Pet svitaka, datiran u isto doba kao i Berešit raba. Za razliku od njega, midraši na ostala četiri svitka su kasnije nastali. Mnogi midraši iz ove zbirke potječu iz Jeruzalemskog Talmuda. Vajikra raba govori o Levitskom zakoniku, a također je stariji od midraša o Izlasku, Brojevima i Ponovljenome zakonu, koji su nastajali od devetoga do dvanaestoga stoljeća. Ostale zbirke agadičkih midraša su: Midraš Tanhuma - midraš o Pet knjiga Tore. Naziv je dobio prema rabinu Tanhumi, iz četvrtoga stoljeća, koji ga je uredio. Pesikta deravKahana - midraš je posvećen odsječcima Tore i haftarama za pojedine šabate tijekom godine. Midraš Tehilim - midraš o Davidovim Psalmima. Jalkut Šimoni vrlo je opširan midraš o Tanahu. Razmjerno je kasno nastao, u 13. stoljeću, a temelji se na ranijim midraškim zbirkama, a sadrži oko dvije tisuće midraša i agada o Tanahu. Čini se da ga je sastavio rabi Šimon Aškenazi, najznamenitiji daršan (tumač Tore) u zajednici u Frankfurtu na Maini. Hamidraš hagadol)e zbirka midraša na Petoknjižje. Uredio ga je u 13. stoljeću u Jemenu rabi David ben Amram Adani (iz Adena). Veći dio midraša je zbirka ranijih midraša. O njegovRom postojanju znamo tek od 19. stoljeća, od kada su se rabini dugo bavili pripremama za objavljivanje. Tek 5733. godine (1973.) završeno je tiskanje midraša o Ponovljenom zakonu.
II. Kabalistička i mistična književnost Mudrost o skrivenome na području kozmogonije i teološke filozofije bila je u doba Mišne proširena medu rabinima, iako nisu poticali široko bavljenje ovim područjem. Primjerice, u Mišni nalazimo misao: Svatko tko gleda četiri stvari, bolje da nije došao na svijet: što je gore, što je dolje, što je sprijeda i što stragas0. Talmud81 također donosi i rečenicu iz Knjige
505
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
o Sirahu82: Ono što ti je čudno ne istražuj i skriveno od tebe ne otkrivaj; promatraj ono što ti je dopušteno, nemaj posla sa skrivenim. Iz toga se zaključuje da je mudrost o okultnome staro znanje u židovstvu, koje je pratilo židovski narod kroz povijest, a ne od Srednjega vijeka, kako tvrde neki modemi znanstvenici, primjerice Gerschom Scholem. Znanje o skrivenome pripadalo je iznimnim pojednicima tijekom naraštaja. U Mišni83 su navedene dvije teme mistike: prva je maase berešit(pripovijest o stvaranju), to jest kozmogonijsko tumačenje nastanka svijeta, kao što je opisano na početku Postanka, a druga je maase merkava (pripovijest o prijestolju), to jest, vizije o Bogu proroka Ezekijela84. Pojasnimo to primjerom talmudskog, premda vanjskog prikaza mistike: Pripovijest o rabanu Johananu ben Zakaju. Jahao je na magarcu i putovao, a rabi Elazar ben Arah (njegov učenik) otraga je poticao magarca. Rekao mu je: ,Rabi! Reci mi nešto iz pripovijesti o prijestoljuV Odgovorio mu je:, To ne spada u vaše učenje. Ne uči nitko sam o pripovijesti o prijestolju, nego tko je učen, razumije. Rekao mu je: ,Rabi, dopusti mi da ti kažem jednu stvar koju si me naučio!' Odgovorio mu je:,Reci!' Tada je sišao raban Johanan ben Zakaj s magarca, ogmuo se talitom i sjeo na kamen pod maslinom. Rekao mu je: ,Rabi, zašto si sišao s magarca?' Odgovorio je: ,Zar da ti tumačiš pripovijest o prijestolju, da Božja nazočnost bude s nama i službujući anđeli da nas prate, a ja da jašem na magarcu!?' Tada je započeo rabi Elazar ben Arah pripovijest o prijestolju i tumačio, vatra se spustila s neba i opkolila svo drveće u polju. Ono je počelo pjevati pjesmu... Koju je pjesmu kazivalo? Slavite Vječnoga sa zemlje, nemani i sve dubine... plodonosno drvo i svi cedrovi, haleluja.' Potvrdio je to anđeo iz vatre, govoreći: ,Da, to je pripovijest o prijestolju.' Ustao je raban Johanan ben Zakaj i poljubio ga u glavu i rekao: ,Blagoslovljen je Vječni, Bog Izraelov, koji je dao našem ocu Abrahamu sina koji zna razumjeti i otkrivati i tumačiti pripovijest o prijestolju. Netko lijepo tumači, ali nema ljepote u njegovim djelima, lijepa su nekome djela, ali ne tumači lijepo, no ti tumačiš lijepo i lijepa su ti djela. Blago Abrahamu, ocu našemu, što je Elazar ben Arah potekao iz njegovih slabina!' Kad je to ispripovijedano pred rabi Jehošuom, on i rabi Jose 80. BT Hagiga 11b 81• BT Hagiga 13a 82
־Spominje se u potpoglavlju Apokrifi, str. 501. - M Hagiga 2,1 84. Ez 1 83
506
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
Hakohen bili su na putu. Rekli su: ,Hajde da i mi tumačimo pripovijest o prijestolju!' Počeo je rabi Jehošua i tumačio. Tog dana bio je početak ljeta, nebo se prekrilo oblacima i vidjelo se nešto poput duge na nebu, a službujuči anđeli su se okupljali i dolazili slušati, kao ljudi kada se okupljaju i dolaze vidjeti veselje mladoženje i mlade. Koračao je rabi Jose Hakohen i pripovijedao pred rabanom Johananom ben Zakajem. Rekao je: ,Blago vama i blago vašim roditeljicama, blago mojim očima koje su to vidjele! I ja i vi bili smo u mojem snu okupljeni na Sinaju, a nad nama se čula jeka s neba: - Popnite se ovamo, popnite se ovamo! Odaje su vam prostrane i ugodni ležajevi prostrti; pozvani ste vi i vaši učenici i učenici vaših učenika.85 U okviru talmudskoga kabalističkog nauka poznato je nekoliko osnovnih knjiga: Torat hahehalot (Nauk o palačama), pripisana ranim mišnajskim rabinima, Hehalot rabati (Mala knjiga o hehalot) i Hehalot zutarti (Velika knjiga o hehalot), pripisane rabi Jišmaelu* kohenu gadolu (velikome svećeniku), Sefer jedra (Knjiga o stvaranju), pripisana našem praocu Abrahamu, koja se spominje i u Talmudu86. Izvorne mistične komentare napisao je u doba gaona i rav Haj Gaon (10. st.). Rambam, koji vjerno slijedi njegovu filozofiju, posve je filozofski objasnio dva mišnajska izraza, pripovijest o početku i pripovijest o kolima, za koje kaže: Pripovijest o postanku je znanost o prirodi, a pripovijest o prijestolju je znanost o božanskome87. Srednjovjekovni su se kabalisti u doba najjačega širenja kabalističke literature suprotstavili Rambamovom filozofskom stajalištu i stvorili izvorne mistične komentare na dvije teme nauka o tajni, koje se spominju u navedenoj mišni. Židovstvo ima staru i razgranatu mistično-filozofsku književnost, koju su pojedinci iz naraštaja u naraštaj sustavno proučavali i uz to stvorili svoja izvorna poimanja o mističnim i teološko-filozofskim židovskim temama. Progonom Židova iz Španjolske i Portugala potkraj 15. stoljeća, uništeno je drevno i važno kabalističko središte. Otuda su se kabalistički učenjaci raspršili u tri središta na trima kontinentima. U sjevernoj Africi opstala je kabala u izvornom obliku, u Italiji je upila neoplatonički filozofski utjecaj, a u Izraelu su nastala dva glavna središta: prvo u Jeruzalemu, gdje su se 85. BT Hagiga 14b 86 87
- BT Sanhedrin 65b • Rambam, More nevuhim, uvod u prvo poglavlje
507
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
kabalisti protjerani iz Španjolske pridružili staroj kabalističkoj tradiciji, a drugo u Safedu, od 16. stoljeća nadalje. Kabalistički pokret, čiji utjecaj nedvojbeno traje do danas, potječe iz toga safedskog ogranka. Prvaci su mu bili rabi Moše Cordovero*, prema kratici svoga imena poznat kao Ramak, autor slavne kabalističke knjige Pardes rimonim (Voćnjak mogranja), a nakon njegove smrti procvao je i uzdigao se rabi Jichak Luria Aškenazi*, poznat pod nadimkom Ari, koji je kabalu uzdigao kao gotovo samostalan pokret, čije tajne su bile poznate samo članovima. Arijeva kabala nastavila je živjeti i nakon njegove smrti, zaslugom njegovih učenika, prije svega rabi Hajima Vitala*, koji je sakupio i zapisao učenje svoga učitelja, koje je njegov sin dao i tiskati u knjizi danas poznatoj pod imenom Ec hajim (Drvo života). Arijevo učenje stiglo je i u kršćanski svijet, doduše u obliku filozofske teorije, putem njegove knjige koju je pod naslovom Cabbala denudata preveo Christian Knorr von Rosenroth, a koja je tiskana 1677.-1684.
Žohar ס פ ר הזוהר Žohar je temeljna knjiga kabale, odnosno židovske mistike, nauka o tajnama. On je "Tora" za sve kabaliste. Ideja mu se sastoji u tome da svaka riječ i svaka tema u Tori ima sjajnije značenje i smisao od onoga koji se pojavljuje u prvome redu spoznaje. Žohar je nadahnuo kabaliste iz 16. stoljeća na otkrivanje tajne Vječnoga iz Tore. Ta je knjiga dobila središnje mjesto u duhovnom životu židovstva u godinama najvećeg utjecaja kabale na židovski život, između 1500. i 1750. Kao što su u Talmudu Židovi vidjeli temeljni izvor za razumijevanje zakona Tore i za njihovo tumačenje, tako je velik dio njih u Žoharu vidio glavni izvor za spoznavanje tajna Tore, svjetonazora, spoznaju tajna stvaranja i našega postojanja. Prema židovskoj tradiciji, autor knjige je rabi Šimon bar Johaj*. Žohar je tek u trinaestom stoljeću iznova otkrio i popularizirao ga u Španjolskoj Moše de Leon (1250.-1305.). Prvi put je Žohar tiskan u godinama 1558. do 1560. Žohar sadrži mistična tumačenja i objašnjenja rečenica i odsječaka Tore, prema primjeru agadičkih midraša. Sastoji se od više knjiga i knjižica: 1. Petiha - uvod. Većina tumačenja u Žoharu počinje uvodom, za razliku od drugih knjiga toga razdoblja, poput Mišne i Talmuda, koje nemaju uvoda. 2. Šifra diceniuta (Skrivena knjiga) ima svega tri lista, no velikoga je značenja, o čemu svjedoči i naslov. Na tim listovima nalaze se temelji mističnoga nauka, u kratkim ali dubokim uputama, kako svjedoči rabi
508
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
Šelomo Buzaglo u knjizi 8 8 Hadrat meleh, komentaru na Šifra diceniuta: "Rašbi, neka nas njegova pravednost štiti, amen, rekao je: Skrivena knjiga, to je pet odlomaka koji sadrže svu mudrost kabale, jer Šifra diceniuta je maleno koje sadrži veliko." 3. Idra raba - Idra je mjesto u blizini Merona u Izraelu, u kojemu je živio Rašbi. Tamo je, prema tradiciji, Rašbi svojim učenicima predao tajne Tore. Drugo tumačenje riječi idra jest da je to način sjedenja rabina za vrijeme učenja, u polukrugu. Dodatak raba, što znači velik, treba razlikovati taj veliki skup rabina u kojem su bili Rašbi i devetorica njegovih učenika89 od Idra žuta, maloga skupa (Rašbi i šest učenika). 4. Idra žuta je bio mali skup rabina, koji je obuhvaćao Rašbija i njegovih šest učenika, medu kojima je bio njegov sin Elazar, te rabi Aba (oko 130.), jedan od istaknutih Rašbijevih učenika, koji je, prema Žoharu90, zapisao ono što je Rašbiju bilo otkriveno. Na tom skupu slušaju rabini riječi Tore (učenje o vjeri) od Rašbija. Na kraju toga skupa, umire Rašbi: opisana je njegova smrt, ispraćaj i pokop u pećini. 5. Raja mehemana (Vjerni pastir) je otkrivenje Rašbijevom društvu duše našega učitelja Mojsija, vjernoga pastira židovskog naroda, pri čemu se iznose tajne stvaranja. 6. Midraš haneelam se bavi činom stvaranja svijeta, Mesijinim dobom i budućim svijetom. 7. Idra deve miškana govori o tajnama molitve. 8. Hehalot opisuje palače Edenskog vrta i palače gehinoma (״pakla"). 9. Raza derazin govorio biti čovjeka i o njegovom karakteru. 10. Saba demišpatim je tumačenje rabi Jiva Sabe o reinkarnaciji i o kazni za tijelo u grobu. 11. Sitre Hatora je tumačenje izreka iz Tore u vezi s dušom i tajnom božanstvenosti. 12. Tikune Hazohar je knjiga u kojoj Rašbi objašnjava sedamdeset lica Tore, koja sva proizlaze iz riječi Berešit (Upočetku, riječi kojima počinje Tora). 88
- Buzaglo, Š., Hadrat meleh na Žohar 2, 176 - Žohar, Naso 127-145 90 - Žohar, 3. sv. str. 287b 89
509
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
13. Žohar hadaš su dodatni dijelovi Žohara, koji su otkriveni četrdesetak godina nakon prvog tiskanja. Na Žohar su sastavljeni brojni komentari, a preveden je s aramejskoga na hebrejski, njemački i engleski91.
Proučavanje kabale, znatiželja i opasnost O opasnosti proučavanja mistike čitamo već u Mišni i Talmudu: Četvorica su ušla u voćnjak (u učenje mistike): ben Azaj i ben Zorna, Eliša ben Avuja i rabi Akiva. Ben Azaj je provirio i zadobio udarac (poludio je), a o njemu je rečeno: ,Našao si med, jedi i zadovolji se.' (Izr 25, 16); ben Zorna je provirio i umro, a o njemu je rečeno:, Vrijedna je u očima Vječnoga smrt njegovih pobožnih.' (Ps 116, 15); Eliša ben Avuja odrezao je sadnice (postao heretik)..., rabi Akiva ušao je dobro i izašao dobro, pa rekao: ,Ne zato što sam veći od svojih drugova, nego ovako su naučavali učenjaci u mišni: Tvoja djela će te ili približiti ili će te udaljiti.' O njemu je rečeno: ,Kralj me odveo u svoje odaje.' (Pj 1,4)92. Nasuprot sreći skrivenoj u dokučivanju tajni stvaranja i božanskoga, nalazi se opasnost. Vrata mistike nisu otvorena svima zainteresiranima. Postoje ozbiljna ograničenja i preduvjeti koje se mora ispuniti prije ulaska u nejasne granice nauka o tajnama. Tko nedostatno pripremljen ude kroz vrata mistike, stavlja svoj život i razum u opasnost. Rabi Akiva je ušao i izašao zdrav ne stoga što je bio veći od svojih drugova, kao što sam kaže u mišni, nego jer je ispunio preduvjete koje njegovi prijatelji nisu. Rabini u Talmudu93 savjetovali su da kabalu treba učiti tek nakon što je ispunjeno nekoliko preduvjeta. Medu njima je i temeljito proučavanje svih drugih dijelova židovstva. Rambam, u skladu s time, piše: ... kao što su ispripovijedali, četvorica su ušla u voćnjak i, premda su bili velikani Izraela i veliki učenjaci, nisu svi bili dostatno snažni kako bi mogli saznati i shvatiti istinu svih stvari. Ja kažem da ne treba šetati voćnjakom nitko osim onoga kome je želudac pun kruha i mesa, kako bi znao što je zabranjeno, a što je dopušteno, a slično tome u ostalim micvama...94 Od doba Kasnih rabina95 dodano je još uvjeta, medu njima i taj da onaj koji će učiti kabalu treba biti oženjen i stariji od četrdeset godina. 91
• Engleski prijevod: Žohar, Soncino Press, London ׳Šir haširim raba 1; BT Hagiga 14b 93 BT Hagiga 11b, 13a MT Hilhot jesode Hatora 4,13; 7,1 Vidi Rema, ŠA, Jore dea, 2 4 6 , 4 92
510
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
Znimljivo je da su medu protivnicima rasprostranjivanja i učenja Žohara bili carevi Josip II. i Franjo II., koji su zabranili 9 6 tiskanje i raspačavanje kabalističkih knjiga. Zabrana je postigla upravo suprotno: mnogi Židovi tiskali su i učili Žohar i druge kabalističke knjige.
III. Prijevodi Tore na aramejski: targumi תרגומים ־ U doba drugoga Hrama, koje počinje oko 350 godina pr.n.e., govorni jezik u Izraelu bio je aramejski, a ne hebrejski, kako svjedoči Nehemija97. Nastala je potreba za prijevodom Tore na govorni jezik, što su poduprli i rabini. Ti prijevodi (hebr.: targum, množina: targumim) nastali su sredinom prvoga stoljeća. Dva su prijevoda nazvana po prevoditeljima:
Targum Onkelos - Onkelosov prijevod ת ר ג ו ם א ו נ ק ל ו ס ־ Onkelosov prijevod je doslovni prijevod Tore na aramejski. Onkelos je bio preobraćenik, učenik rabi Akive. Namjera mu je bila prirediti jednostavan prijevod vjeran originalu, koji će izraziti duh Tore i sadržaj teksta. Ponekad bi se, ipak, odmaknuo od doslovnoga prijevoda i unio tumačenje pisane Tore. Primjerice, u rečenici: Veži ih kao znak na svoju ruku i neka budu totafot (ukrasi) medu tvojim očima98, preveo je riječ totafot kao tefilin. Prijevod je zapisao ״iz usta" (po diktatu) rabi Eliezera i rabi Jehošue 99 . Ovo je zacijelo prijevod kojim se židovski narod najviše služio od doba kad je aramejski bio govorni jezik do danas.
Targum Jonatan ben Uziel ־Prijevod Jonatana sina Uzielovog ת ר ג ו ם יונתן בן עוזיאל Prijevod Jonatana sina Uzielovog je egzegetski prijevod Tore na aramejski. Prevoditeljeva namjera bila je da u prijevod unese tradiciju tumačenja pisane Tore, kako bi se istaknula veza poznatih halaha i agada s odgovarajućim mjestima iz Tore. Prijevod je napisan u Izraelu, a uređen u Babiloniji. Jonatan ben Uziel bio je Hilelov učenik. Talmud100 96
- 11/1785. i 6/1794. - Neh 1 3 , 2 4 98 - Pnz 6,8 BT Megila 3a 100 - ibid. 97
511
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
u pohvali prijevoda spominje da ga je Jonatan zapisao ״iz usta" (po diktatu) posljednjih proroka: Hagaja, Zaharije i Malahije.
iv. Mišna משנה Mišna je naziv osnovne židovske pravne literature u usmenoj Tori, a tako se naziva i svaka samostalna jedinica u toj literaturi. Mišnajski rabini nazivaju se tanaim (tanaiti), u jednini: תנאtana. Tanait je onaj koji uči i ponavlja da ne bi zaboravio. Cijela usmena Tora prenosila se samo usmeno, te su je morali pamtiti i jedan drugome naglas ponavljati. Mišna je najveći i najvažniji izvor halahe, židovskog prava iz doba tanaita. Ona je corpus iuris halahe.
Rano doba Mišne: Doba parova ת ק ו פ ת הזוגות ־ Najranije doba Mišne naziva se Dobom parova (oko 260. pr.n.e. do 8. n.e.). Posljednji član Velikog sabora, Šimon Hacadik (Šimon Pravedni) , prvi je rabin iz doba Mišne. U svakome su naraštaju Doba parova na čelu židovskoga naroda stajala po dva tanaita. Prva dvojica bili su Šimon Hacadik i Antignos Iš Soho (Antignos iz Sohoa). Prvi iz para bio bi nasi predsjednik Sanhedrina (tijelo od 71 rabina ״učenjaka naraštaja"), vodećeg i zakonodavnog tijela, a drugi bi bio njegov zamjenik. Sanhedrin je bio i najviša sudska instanca. Nasi je bio i predsjednik vrhovnog suda Sanhedrina, a zamjenik, koji bi zauzeo njegovo mjesto, bio mu je av bet din (״otac suda"). Sud se sastojao od 71 člana Sanhedrina, koji bi pri suđenju zasjedao kao sudbeno tijelo. Pet je bilo slavnih parova: Jose ben Joezer i Jose ben Jonatan, Jehošua ben Perahja i Nitaj Haarbeli, Jehuda ben Tabaj i Šimon ben Šetah, Šemaja i Avtalion, te Hilel i Šamaj.
Kasno doba Mišne
Šezdesetak godina prije rušenja drugoga Hrama počinje kasno doba Mišne, koje traje oko dvjesto godina, do njezine redakcije (3748. - 3768. od stvaranja svijeta / 8. 188 ־. n.e.). U to doba možemo nabrojati pet na raštaja tanaita: 1. u doba nasija rabana Šimona ben Gamliela; njegovi suvremenici bili su: rabi Johanan ben Zakaj, rabi Hanina ben Dosa, rabi Cadok, i drugi; 2. u doba nasija rabana Gamliela iz Javnea; njegovi suvremenici bili su: rabi Jehuda ben Betera, rabi Elazar ben Horkanos, rabi Jehošua ben Hananja, i drugi;
512
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
3. u doba rabi Akive ben Josefa roš ješiva (rektora učilišta); njegovi suvremenici bili su: rabi Tarfon, rabi Jišmael ben Eliša, rabi Josef Hagelili, Šimon ben Zorna, Šimon ben Azaj, i drugi; 4. u doba nasija rabana Šimona ben Gamliela Drugog; njegovi suvremenici bili su: rabi Johanan Hasandlar, rabi Meir, rabi Jehuda ben Elaj, rabi Šimon bar Johaj, rabi Josef ben Halafta, rabi Nehemja, i drugi; 5. u doba rabi Jehude Hanasija, urednika Mišne; njegovi suvremenici bili su: rabi Jišmael ben rabi Jose, Sumhos ben Josef, Šimon ben Elazar, rabi Jehošua ben Levi, rabi Janaj. Mišnu je uredio rabi Jehuda Hanasi* krajem drugog stoljeća, 188. godine gregorijanskog kalendara, odnosno 3948. godine prema židovskom kalendaru.
Osnovne razlike između midraša i Mišne Dvije su osnovne razlike između midraša i Mišne. Prvo, halahe (propisi) su u Mišni samostalne, to jest ne odnose se na neku rečenicu iz Tore. Razvijene su pomoću trinaest midot, načela dedukcije101, kojima se uči iz Tore, a većinom su to logičke metode. Drugo, Mišna je uređena prema širim i užim temama, dok midraš slijedi tekst Tore.
Promjena s midraškog načina proučavanja na mišnajski 1. U Tori se svaka tema pojavljuje na više mjesta, poput propisa o šabatu, koji se javlja na deset mjesta. Midraš slijedi Toru, ne unoseći red, a želja urednika Mišne bila je upravo unošenje reda. Stoga je Mišnu podijelio na teme i podteme. 2. Tijekom vremena stvorene su mnoge metode proučavanja koje je bilo teško povezati s određenim izričajima u Tori, primjerice kal vahomer (silogizam), to jest ״od očitoga prema manje očitome".
Uređivanje i zapisivanje Mišne Nastajanje Mišne bio je zapravo postupak unošenja, sakupljanja i sredivanja zbiraka mišna koje su se usmeno prenosile još od doba drugoga Hrama. Oko četiri stotine godina stvaranja tada se objedinilo, čemu je svojim radom na redanju mišna uvelike pridonio rabi Akiva. Sve su se mišne usmeno prenosile u ime autora ili onih koji su to naučili od svojih učitelja. Sve ih je trebalo sakupiti, što je bilo otežano time što materijal nije bio 101
• Vidi Elon, M., Jewish Law, History, Sources, Principles, sv. I. (1997) str. 270-326
513
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
zapisan. Osnovni razlog za Rabijevu odluku da zapiše Mišnu, usmenu Toru, nedvojbeno je bio strah od zaboravljanja. Rabi je vidio kakvo je bilo stanje u narodu nakon rušenja drugoga Hrama, te se bojao za njegovu duhovnu budućnost. Stoga je odlučio zapisati usmenu Toru. Bilo je protivnika Rabijevom zapisivanju Mišne, s obrazloženjem da u trenutku kada zapišemo ono što se nalazi u pamćenju (što se prenosi usmeno), ograničavamo ga i time umanjujemo. Osim toga, zapisivanjem se ograničava sloboda (varijacije) izričaja i objašnjavanja, a to se protivi prvotnoj namjeri usmene Tore. U dvojbi između ograničenja Mišne zapisivanjem i zaborava, možemo ustvrditi da je Rabijeva odluka spasila usmenu Toru. Mi se i danas napajamo iz njegove zasluge.
Struktura Mišne: Šest redova Mišne ש ש ה ס ל ר י משנה ־ Rabi Jehuda Hanasi podijelio je Mišnu na šest dijelova ili redova (סדר seder ־red, množina: sedarim): 1. Seder zeraim (Red o sjemenju) sadrži osnovne propise i detalje vezane za Zemlju Izrael (židovska zemljoradnja), primjerice sve što se odnosi na propise o otpustu, prinosima i desetinama102. 2. Seder moed (Red o blagdanu) sadržava zakone šabata i židovskih blagdana. 3. Seder našim (Red o ženama) sadržava zakone o obitelji, vjenčanju i rastavi. 4. Seder nezikin (Red o štetama) sadrži zakone građanskog i kaznenog prava, te zakone o dokazima ־sudskoj proceduri. 5. Seder kodašim (Red o svetim stvarima) sadrži zakone o jelu, pravilnom klanju životinja (šehita) i žrtvama. 6. Seder tahorot (Red o obrednoj čistoći) sadrži zakone o vrstama obredne nečistoće i obrednog očišćenja103, primjerice: onečišćenje mrtvim tijelom, obredna nečistoća žene u stanju mjesečnoga krvarenja i nakon toga. Svaki red podijeljen je na traktate ili masehte, kojih je šezdeset i tri. Svaka masehta obrađuje određenu temu iz sedera. Tako u Seder moed nalazimo, primjerice, Masehet šabat o propisima šabata i Masehet pesahim o propisima Pesaha. Svaka se masehta dijeli na odlomke ( פרקperek), a svaki odlomak na mišne. Naziv traktata obično dolazi iz glavne teme. 102. Vidi poglavlje Tu bišvat, str. 131., te Rječnik pojmova, str. 727. 103. Vidi Tuma i tahora, str. 276.
514
Književnostbiblijskogdoba
Pisani izvori židovstva
Mišna kao kodifikacijska literatura Mišna je corpus iuris za halahu. No je li Rabijeva namjera bila stvoriti neku vrstu halahičke enciklopedije, u kojoj se može naći svaku halahu, ili mu je namjera bila stvaranje novoga kodeksa židovskog prava, koji će utvrditi obvezujuću halahu, prema kojoj se sudi i ponaša? Problem je dvostruk: ־u većini mišnajskih halaha nije dana obvezujuća odluka, već se navode različita mišljenja o taj halahi. ־postojanje klasičnog kodeksa u halahi nije moguće, jer kodeks poništava sve što mu je prethodilo. U židovskome pravu postoji načelo prema kojemu se rabin ne može suprotstaviti prethodniku, a duhovno rješenje se ne može suprotstaviti onome koje je već prihvaćeno. Rabi zbog takve ״hijerarhije" nije mogao bilo što poništiti, već samo urediti.
V. Berajta i Tosefta Berajta ־neuvrštene mišne ב ר י ת א ־ Berajta je zbirka tanaitskih halaha i agada koje Rabi nije uvrstio u Mišnu. Riječ je aramejskog porijekla (bar = vanjski). Većinu berajta uredili su amoraji, Rabijevi učenici: rabi Hija, rabi Ošaja i bar Kapara. Berajte su uređene između kraja uređivanja Mišne i nastajanja Talmuda (188.-250.). Berajte se donose na mnogo mjesta u Talmudu, radi postavljanja pitanja ili podupiranja i argumentiranja različitih tvrdnji.
Tosefta - dopuna ת ו ס פ ת א ־ Tosefta je glavna zbirka berajta, uređena usporedo sa šest dijelova (redova) Mišne. Riječ je aramejska (tosefta ־dodatak), pri čemu se misli na dodatak Mišni. Gotovo za svaku masehtu postoji tosefta, a u većini slučajeva sadržavaju izreke rabina koji su pripadali naraštajima prije Rabijeva. Tosefta objašnjava i tumači halahe koje se nalaze u Mišni, proširuje ih i dodaje im nove pojedinosti, koje Rabi nije uključio. Pisana je lijepim hebrejskim jezikom.
515
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
Naslounica Midraša Safra Venecija, 1545.
516
Pisani izvori židovstva
Književnost talamudskoga doba
3. Književnost talmudskoga doba Talmud תלמודje osobito složeno i opsežno književno djelo čiji je smisao komentiranje i pojašnjavanje Mišne. Sadrži Mišnu i Gemaru גמרא, šakupljene u jednu knjigu. Talmud time vremenski obuhvaća doba od redakcije Mišne do redakcije Gemare (3948.4260 ־. godine od stvaranja svijeta ־ 188.-500. godine). Amorejac (ili amoraj; hebr.: אמוראamora) je rabin talmudskog doba, a znači komentator, jer je zadaća amoraja bila tumačenje Mišne. Gemara je aramejski naziv za tekst koji su napisali amoraji, a znači učenje. Razlikujemo dva Talmuda: Talmud Jerušalmi ili Jeruzalemski Talmud i Talmud Bavli ili Babilonski Talmud.
Naraštaji stvaratelja Talmuda Uobičajeno je brojati sedam naraštaja amoraja talmudskoga doba u Babilonu, dok ih je u Izraelu bilo svega pet: 1. prvi naraštaj: 3990. godina od stvaranja svijeta (230. n. e.): u Babilonu: Rav i Šemuel u Izraelu: rabi Johanan i rabi Šimon ben Lakiš 2. drugi naraštaj: 4010. (250.): u Babilonu: rav Huna, rav Jehuda, rav Nahman i rav Šešet u Izraelu: rav Ami, rav Ase, rav Eliezer ben Pedat 3. treći naraštaj: 4060. (300.): u Babilonu: Raba, rav Josef, rav Hisda i Ula u Izraelu: rabi Abahu, rabi Zera i rabi Jirmeja 4. četvrti naraštaj: 4085. (325.): u Babilonu: Abaje, Rava, rav Safra u Izraelu: rabi Jose bar Zavda, rabi Jose bar Avin
517
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
5. peti naraštaj: 4118. (358.): u Babilonu: rav Nahman bar Jichak, rav Papa i rav Zevid u Izraelu: Hilel Hanasi (deseti naraštaj od Hilela Starog) - uredio ustaljeni židovski kalendar ־Redakcija Jeruzalemskog Talmuda 4128. od stvaranja svijeta (368.) 6. šesti naraštaj: 4130. (370.): u Babilonu: rav Aši i Ravina (urednici Talmuda) i mar Zutra 7. sedmi naraštaj: 4190. (430.): u Babilonu: Meremar, Mar bar rav Aši, rav Idi bar Avin i rav Aha iz Difte (Midifte) - Redakcija Babilonskog Talmuda 4260. od stvaranja svijeta (500.)
Struktura Talmuda I Talmud se trebao prenositi usmeno. Zato u njemu nema uvoda, definicija, kazala, već se izravno ulazi u pitanja i odgovore, uspostavljanje teorija i obrazloženja, a zatim u protuargument i odbacivanje. Talmud prati podjelu Mišne: svaka mišna ima svoju gemaru, talmudski tekst koji se odnosi na tu mišnu. Izdanja Talmuda sadržavaju mišne i gemare prema redoslijedu Mišne, no ima mišna bez gemare, kao što su Izreke otaca, i one se ne tiskaju u okviru Talmuda. Sa stajališta hijerarhije amoraj se ne može suprotstaviti tanaitu: zato se provedivost tanaitskih odluka proučavala traženjem okolnosti u kojima nešto vrijedi. Metoda proučavanja i odlučivanja bila je dijalog, kao što je bilo uobičajeno i u grčkome svijetu.
Jeruzalemski Talmud ת ל מ ו ד י ר ו ש ל מ י ־ Jeruzalemski Talmud uređen je u Izraelu. Učinio je to rabi Johanan godine 4128. prema židovskom kalendaru (268. prema gregorijanskom). Unatoč nazivu, ovaj je Talmud uređen u Tiberijasu. Ime Jeruzalemski Talmud dobio je zbog redakcije učinjene u Izraelu, čiji je Jeruzalem glavni grad i duhovno središte. Jeruzalemski Talmud sastavili su amoraji u Izraelu, usporedo s babilonskim amorajima. Ovaj Talmud sliči Babilonskome, to jest sadrži komentare i objašnjenja na Mišnu, događaje, pitanja i odgovore, odluke, običaje i slično. U Izraelu je djelovalo nekoliko središta za učenje Tore, među njima Tiberijas, Seforis, Cezareja i Lod. U Jeruzalemskom Talmudu se nalazi mnogo od mudrosti babilonskih amorejaca, zbog dobre veze među babilonskim i izraelskim središtima učenja. Jeruzalemski je Talmud nastajao postupno, tijekom vremena, na više
Pisani izvori židovstva
Književnost talamudskoga doba
mjesta. Prema mišljenju većine znanstvenika, jedan dio je uređen u Cezareji, a drugi, glavni dio, dva do tri naraštaja rabina kasnije, u Tiberijasu, početkom petoga stoljeća, oko tri naraštaja prije nego je rav Aši redigirao Babilonski Talmud. Uređivanje Jeruzalemskog Talmuda manje je kvalitetno od uređivanja Babilonskog Talmuda, zbog teških političkih okolnosti u kojima je u petom stoljeću u Izraelu živjelo židovsko stanovništvo.
Babilonski Talmud - ת ל מ ו ד ב ב ל י Babilonski Talmud je nedvojbeno najvažnije talmudsko djelo. S halahičkoga gledišta je obvezujući. Mlađi je, opsegom veći i tematski sveobuhvatniji od Jeruzalemskog. Početkom trećega stoljeća Babilon je postao svjetskim židovskim duhovnim i pravnim središtem. Tijekom triju stoljeća razvilo se najvažnije književno ostvarenje, Talmud, u dvama židovskim središtima: Suri i Nehardei. Roš ješiva (rektor rabinskog učilišta) u Suri bio je Rav*, a u Nehardeji ŠemueP. Rav i Šemuel bili su Rabijevi učenici, koji su njegovo učenje donijeli sobom u Babilon. Oni su prvi naraštaj talmudskih rabina. Ješiva (rabinsko učilište) iz Sure prešla je u Mata Mahsiju, a otuda u mjesto Mehozu. Ješiva iz Nehardeje prešla je u mjesto Pumbeditu. Babilonski amoraji počeli su tumačiti Mišnu i rješavati neusuglašenosti između pojedinih mišna. Stvorili su i מימרותmemrot, nove halahe koje su prenošene u ime tanaita, ali se ne pojavljuju u Mišni. Utvrđena su i pravila prema kojima se izabire između različitih odluka. Mnoge su halahe nastale u obliku korespondencije (takozvane Responsa) između dvaju duhovnih središta u Babilonu, te između njih s jedne strane i duhovnoga središta u Izraelu s druge. Babilonski Talmud uređivan je nekoliko puta sloj po sloj104, sve do velike i konačne uredbe koju su u Babilonu poduzeli rav Aši i Ravina, godine 4260. (500.). Korijen mnogih halaha u Talmudu je u predaji s oca na sina. Uz to, tijekom dugoga vremena mnoge su halahe stvorene, a druge osuvremenjene. Dio se prenosio anonimno, a dio s naznakom imena autora. Zapisivanjem Babilonskog Talmuda, on je postao obvezujući izvor halahe. Rambam piše u uvodu knjizi Mišne Tora: ... Sve što se nalazi u Babilonskom Talmudu obvezuje sav Izrael (židovski narod) da to slijedi. Zato prisiljavamo svaki grad i svaku zemlju da se ponašaju kako su se 104
- Kaplan, J., The Redaction of the Babylonian Talmud, 1 9 3 3
519
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
ponašali talmuski rabini i da se drže njihovih zabrana i naredaba, jer su sve te stvari prihvaćene u cijelome Izraelu. Rabini su naredili ili zabranili ili uveli običaj ili presudili i izveli (iz Tore) neki zakon, neovisno o tome jesu li se složili svi, ili većina, ili su s oca na sina primili predaju o značenju Tore, sve od našeg učitelja Mojsija, mir njemu105. Tako je usmena Tora zapisana i izjednačena s pisanom, te joj se ne smije dodati niti oduzeti od onoga što je napisano u Babilonskome Talmudu, kao što se to ne smije učiniti ni s pisanom Torom106. Raavad* je zapisao: Javno su ga (Babilonski Talmud) proučavali rabini, učenjaci svakoga naraštaja i cijeli se Izrael (židovski narod) složio oko njega, te mu se ne smije dodati, niti od njega oduzeti.10? Tadoder piše i Rambam: Ne smije mu se dodati, niti od njega oduzeti...108
Prevaga Babilonskoga nad Jeruzalemskim Talmudom Babilonski i Jeruzalemski Talmud razlikuju se u dvije bitne pojedinosti: rasprave i dijalozi u Babilonskome Talmudu su dulji, a aramejski jezik Babilonskog Talmuda razlikuje se od aramejskog u Jeruzalemskom Talmudu. Osim vanjskih razlika, postoje medu njima i razlike u halahičkim mišljenjima. U skladu s pravilom koje je utvrđeno u kasnije doba, halahu se može izvoditi i iz Babilonskog i iz Jeruzalemskog Talmuda. Kada, međutim, postoji razlika u mišljenjima u dva Talmuda, halaha je prema Babilonskome. To pravilo potječe iz doba gaona109. Razlog za to je niža kvaliteta redakcije Jeruzalemskog Talmuda, nastala zbog teških političkih i društvenih okolnosti u Izraelu u doba redakcije Jeruzalemskog Talmuda, za razliku od plodonosnog mira koji je uživalo uredništvo Babilonskog Talmuda. Uz to, količina materijala u Jeruzalemskom Talmudu iznosi oko trećinu materijala Babilonskog Talmuda. Babilonski Talmud je uređen kasnije, pa su se kasniji rabini mogli služiti radom ranijih.
105
6107 108. 10
10
520
MT Sefer hamada. Mosad harav Kook, str. 13 Pnz 4,2; 13,1 Raavad: Sefer hakabala. Neubauer, str. 5 9 Uvod u komentar na Mišnu, prijevod J. Kapaha, samo u hebrejskom izdanju, str. 25
9• Haj Gaon, Tešuvot hageonim. Assaf. 1927. Str. 125.-126.
Pisani izvori židovstva
Književnost talamudskoga doba
tAw1w Anem'ttenii Vurnrי | r1W1 •XRftpttt9Wlf׳JliKMI^B |tlX'lU yufc- wpflp »-9-ow Wnijar ttt*th p^flcpinfim upna \ //ד ומחד* *•nr&yw1a*rmm*jmmm9vv1 •wan «i^iuiw^iw 1 imM'nufrQEpHipigo׳rtanuSa tinH * Ho 1Aז*ו0דומ••8עד ומי! ג׳ 11תן IWI 1u|frf|fv׳ i^n leAA ww yttshfWtithjmvtot* ^svtMi *y'nuuiiiyu > 1unון *^^׳ivifHo^u'wm mi^jw niומחר • Bi usHpflgו rm1\ \$ wwiח יwjwuH •ת׳ חי* *»*» * mwW Thhpgtfnct •dpמ» !•*®••קמפינג עימת * yjvין !pMtffappi pipu vi'tM• •nrcspt'iBoiii׳ )את 113 Q>8N׳•0wn9s1i1p1)N'1I10 ד א^ןןזי >1ך מן מנ^^1ז׳תןי,ן0ו גץ 1unי ו *mg yvtvקד ג' »שית י owfftttsH fHwptMrrpn אןוז 1טז מכב אחד ועשה מויאבזן**^׳ הכיס ifcnot'ft «30י >**א?*־*ג*1דחי מתמנ^^בעדככייאמןמרקרדובבוקדיעט־דך rat? tortuראהבוב» «nmrtraonaatHam•• « 3ני© מכי* *סיס »למכבךיכקמךn3*pohan»p• 1 lapypTitHa Hytr'^mn^ .־ Tתז*ר • ?« n»Stמד י דכי ימו ^ כק מ ן ^ן wעגיפמק • nriמל CMO wnu׳ ropתז!ח מ כעדכ קובית זחיודדמלע״^וו^אגד»• דאה *yc owvcniiiQti'xiwPMVffnytQ«1!flnpat'pxrstwiiiti^pOM ^ p 01* Qnrin^inoi'tninrTiQK^ttiQnM^ncדד* זמג Hy r * נממיגמין rr:3hpjwחווות ו^ןרץן0ןד׳כ00רך שהיס aaH אף u p i mד ו w 0חייל עדי BMMm חאחרזדס י IMIDMגנים » »rrupt nwt«mmן««אטמ^*ייך*ממזאי ff^onSgywn׳ rw11׳ נמחרח וקארסמי ראהr1y3 0*3313 ocמבתopt1י 0מי נדמית• ז^ן*ד « **myך • זייזתימאו&ודמווי^ו^חחוםthv . וימות• i w u w ^ w p w t e w w w n i n׳ 0חג*?יךא0 * «OtttacriratirnVאת מריס בז¥הז • *iryHaHpHo הןדימו״ףסול* ®זרת W O V D op ׳ 01דן pןףרידזי׳א5י0נןמם*ש»-נחול* מיתי o1na® ww^twiwמ* tthעד רחאמיבעייחאחחדים• אםז*חתגזסלי»*ח אף i M o w m 11רזנט-ף ••*־דשחכףדפא w a rא ת י י ם יל«תך האדץ גמרם גי יגז חייך * vודךדדמסב^יגזימ״ך^^וו ,י מנמ0ן9זמדי0שזזיךי!^םוזהי »י © Hממדית ץHH® 0ויי מפת די* חייג עז*(1ר • oyiwוזד• trt n״ נאידן ״ דז^ת אייחל •וזן ם * umא כי0םא o nי מידןואוו י ו ק AUVOכי0נ* nS ימי וד?מןמ? 0דהא דיג x «1ר׳»ת ממ־ח» מזזעיין •proאסרייז0י פד wHJI(uו ׳A^rrr|a u|*JKtM1S/>|tJfVi ) ! IM I I Jו ז ו ORCRO U ^ I U I P I I I I I V M / ' I V F F V I F M I N V P •ni TI
1
FLMRMOM^VMBLTTLי
O M * Q 1 W 3 H M O I־ JTFTFT * SLWSATHINRP
VMI'II
xra
NNIWJIJP
MO
אףWDWHIO ,
a
070ו1אי M M • • ! » •fttaao Tiprmrr movjtuur 1 i^yv* 9%
פירקא ^ •rMיח^חמק־אית^ידp prW nwiiwי ® ( ף מ י ן ז ו ז י מ י מ מ ו מ ו ק ה מ ו ז ת ודי*מרivvi 1 ikrfrn^i * .kr^PWNtpאקתלקמשקרiMw . !ftnttfn •יי• ™ •א0די3י »1לגא 0וף BwvnjppS nart^Vu ממנומוננס3יזאע^^3מון .מ י י ימו^מיי^וח זהו מץימוסשיות 1 מדרך מי -rJvhwhhfu 9ופיטמו» ק Bfcpnarwnyvj^nwna^ipit רגי 0םוא^3רךדא3ד^•! י לד *Hעונת י והר קח85יהדשדחןי^ות •שדן י מזתא חמי משעה ottuי>גי0ז*א ryptvמזעה מוי runeויומי] • oy vtwjnsnrjlגובפיץ ך;• מוןןה סדד״ך *đאד 0גמרן 0־אשדד מוסדר Wnwwג^ג^1חסה yppSאדסזןופד 1 -ronpvroeVap* H«*Hיד svihדיא ״ זאת א0ר קחוביס prmומכז1כים זעוד״ה זאומ voזכ״•^ חזקה כיוס מיז 1חרא M^-otrt . (pgurrfאטדיג״ו« ממזר כאי} ׳[ כופדג׳* דקיק״א דאזדחיהק upHroo מגתידאדלי^כק^מירא• כרס דתא rH Hurt1כאיסרמא ן« 1בדה י עד 1חמי0כ*ד*די ? קzptsזיזי«• הגיהקייא״זדס !pSארג*יחד.ידי כביח «mc5mא0ד רני ועחוסאד«עד He,דס שחיאני״נד.עז גבי J^Hnrvi neoenp • Hrwת3ור«fד.ד^נאןזו* אק^־ק אcn »®קריטהקמ־קאמיזמי המסת• »כי־ דכי ימי npHfti ^אח^ד^^י^ונד^עמורטז^^ה^וךדכרכ^ ייגי ועיי־זגמיסיגמ^ן^נ״רד #H »»wiaHyמרך עריך! בדך 3חרף עק^אי^י «otan )*r» •toyHח or -־ ודם אחאחתיהגרןאםררגי #
1
1
1
1ז?0כדמית*ךאד0מזלM
1
1
דסוירכינחמיו^
רכיימזא^טיכי^•^
,
«:זfדמאח«וapoo«Hחו»ףwימ^Hבימrמהמfדףזpידaי^ wאטד
א ג
Talmud, izdanje, 1523.
521
Jeruzalemski prvo tiskano Venecija,
1
11
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
4. Književnost iz doba savoraja Riječ savoraji (aramejski: סבוראsavora) znači tumači, komentatori. Tako se nazivaju židovski učenjaci koji su djelovali u Babilonu neposredno nakon doba amoraja. Običaj je da se dobom savoraja naziva razdoblje nakon kraja talmudskoga doba, od 500. do 636. godine. Nemamo pisanoga materijala iz tog doba. Redakcija babilonskog Talmuda bila je već završena, a oni su dodali objašnjenja i zaključke na nekoliko talmudskih rasprava. Rav Šerira Gaon (900.-1001.), jedan od gaona iz Pumbedite, piše o savorajima u poznatome ״Pismu rav Serire Gaona" i kaže da su oni bili nastavljači lanca halahe i usmene Tore nakon Mišne i Talmuda. Raavad piše u svojoj knjizi Sefer hakabala da je njihovo doba trajalo tijekom pet naraštaja. Najpoznatiji savoraji bili su rav Jose i rav Simuna iz Pumbedite, te rav Ena iz Sure.
522
Pisani izvori židovstva
Književnost iz doba savoraja
קורק וכויפירסי ואנוהיביקרינןתכעוד ׳דיין אין סמע בערבין מסעה שהכהני fyiMfyךיך Hאיר/ה י יום ואין אנו תמתיבין לנאת הכככים »«׳״ * ככנסי'לאכול בתרומה כהני' שנשמאו י ^״ -י• * כרתפר בגת על כן פי׳ ישי סקס שעל וטבלו והעריב סמסן והג pבמם לאכול התטה עיקיוהוא לאחר נאת הכככים והכי איתי כירו אם קיא קודם לכן לא כתרומה :עד סוף האשמורת הראשונה סליפ הלילה כרת»* בגמר ותסם ינאואםכןלתה אנותתפללק קש בבה »אילך עבר זמן דלא מקרי תו זמן סביב כדי לעמוד בתפלה תתיך דברי תירי תיי1 דלאקריכןביה בשכבך נמקתי הכי כתי לפי והלא אק העולם יגילק לקרית סתיך לאו זתן סכיבה לפיכך הקורא קודם לכi לשכיבה אלא סרס ראשונה ואלגפרשי\ לא יבא ידי חובתו אם כן למה ידיין איתי היה לו לקרות ולק דברי לכרך כק ס פתי בבה כדי לעמד בתפלה מתוך דברי תור לפניה ושת'י לאחרי'בערבים ועוד ראותה ו »הכי תני בבריתא בברטת ירוסלמי קש סמוך לתטה א*ו אלא בשב* המזיקין »לפיכך חובה עלינו לקרותה תסתחסך כדאתר בסתוך ואם תח הוא אינו נר יך 1 לנקרי'פר ראסון סארם קורא על תטתו זעק ראם כן פסקי כר יהושע כן לוי דאת ינאעדסיעצהעתוד הסחר סכל הלילה סל ppאת שמע נערכים משע שהכהניינכנסים תפלו' באיזנ' תקנום פי' באתנע בין שני קחי זמן שכיבה« הקטר חלבי ואברי ש ביז קש של שחיית וכק קש של ערב* ק קרבנית שנזרק דמן כתם!מנויתן לעלית לאכול בתרומתן עד 0וף האשמור'הראשונה»אנו קל כרי יוחנן דאתר לקתן איזהו כן כל הלילה ואינז כפסל'י בלינה עד שיעל רכי/יבה דברי ר' אליעזר וחכמים אומר עד חעורמרבןהלה זח הסתוך גאולה של ערבי לתפילה כמו'השק והן למטה מן המזבח קרבנו אכר* גמליאל אוסר עד שיעלה עמוד השחר מעשהלק פרת ראדדבח י{ש של בית הכנשין לא ילין לביך חלב יםי*שלליויאכליד־ כגוי חטאי; ובאו בניו מנית המשתה אמרולולא קחנועיקר ואי 3היאך אנו קורק לכמכעו' יום סל עולה כל הכחנ ככרתלומנחו' ותודה ו מנותן את שמע אמר ?1הם אם לא עלה עמוד השחרויל רק ל כר יהודה ראמר מתפלת ,השחר »אסם וכבשי דזתן תפלתתנחה ער פלג התנח יהמו המן אכי^ת׳ן עד שיעלה עמוד השח* והוא חייבק אתם לקרות ולא זו בלבד אמרו אלא יא Ssoפחוייבי ותמי כסיכליזתן המנחה יניח א ל ׳ ר בתו דכתי נותר ת הביאן ל עדהילבקר וכלם מתורה ילמדו :אס כל מה שאמרו חבמיבש עד חעות מעותועדמתחיל זתן ערבי זאת היאך אנו מתפללי תתנואמרו חכתי עד חבו בקש ובאכילת שיעלה עמוד השח הקטר חלבי ואברי' נמותן תפלת תנחה סתוך לחשכה»אפ* לאחר לתה פלגהתנחה יל דקל כרבנן יאתר זמן קדשים כדי להרחי׳ ארם תן העכ ירה יב» עד שיעלה עמו השחר וכל הנאכלים ליו אחדתפלת התנתה ער הערב ואת לקת השת" א ל ש כדי זמנן קודם ילה כ בא ואסירין לאכלן לאחר עמוד השחר »יתחייב כרת מעותן עד שיעלה עמוד השחר אס כן לסחרלא אי/ת הלץ /לא כתר ולא כתר דעבד וכן בקש לזח את האדם שלא יאתר יש לי אמרו חכמים ער חעות בד להרחיק אדם pכתיעכד ויעבד כתר עכר תת קשי דהוי כתיי קולידסתר אהדדי שהרי תאיזנ1ל עור שה^ ובתוך כך יע^עתו' השח הכאויעבר העבירה נטי תנא היכא קאי דקתניאנו תתפללי ערבי מיד לאחר פלג התכת לו הזתן והקטר חלבים דקתני לא מאימתי ותו מאי שנא דתני גערבית ברישאמשום יקל רשעת התנח' כלה כיכרי וי נקנו ולא אמרו בו חכמים ער חנות להורעשכלכללדבר הנוהג לתני דשחרית ברישא הנא אקרא קאידכתיביהודה ותיר הד זמן ערכי וכזמן התפלה להוהכא אלא עצתה לא קל כרי יהודה אלא כרבנן על כלילה כשר כל הלילה והכי כתי י1נן בלב בשכבך ובכןומך והכי קרתני זם[ קש דשכילכן אותר יי רודאי קש של בית המסת דמגלה כל הלילה כשר לקנמ־ת הע ותר אימת משעי שהכהני נכנסין לאכול בתרומתן ?יקר»אנו שתתפללים ערבית תבע{ מם ולהקטר חלבי'ואברים גת' היכא ואי בעי אימא יליףמברךתו שלעולם דנתיבשל כהני תנאי דגמי'יאתיי תשע* שקרס ש ק קאי תהיכא קא סליק דתנא ביה חובי המם וגם תשעה שבכי אדם נכנסי להסב שהתחיל לשאול כאן זמן דקתנידהינו סעוית עש »היא היתה תבעה־ יום הקזריאה:אקרא רהיערבדהיבקדVאחדאיהכי סיפ׳ • קאי ישם לתר חובת הקריאה ואיבעית בשחר מברך שתי לפני מחת לאחרי בערבותאותה שעי הד זתן תפלה וגם ראי ריב ת יף ל י א ש י ר ב איתא הא דתנא ערבין והדר תנא בשחרית מברך שתים לפגיה ושתים לא חרי לתני ערבייהוה תנלי סל שבת בעש ותסתת גם היה קוריעולם מברייתוי סל יצאת ע ימס ׳ ר בשח 'את«שתי איתת ברישא תנא פתח בערבי והדר תני בשחריתקורא קש תכל אותה הראיות תשתדאוי»/ הככביישהו״גת בי1השתש כדיליילקמן קששלבההואעיקוה דקא 'ת כירושלמי עד דקאי בשחרי' פדש מילי דשחרי והדרפ^לתה היו קורק בכה וכוי אותר רת שהיו מילי דערבית אמר מר משעת שהכהני נכנסי' לאכול בתרומה מנד כהנים אימתיגילק לקרוא קש קודם תפלתם כת שאנו יגילקלותי אשי תחלה ואותו קש אינו קא אכלי תממח משע עאת הככבים לתני משעת עאת הבכבי מלתא אגב אורחי אלא לעמי בתפלה מתוך דברי תורה ו קמל בהנייאימת קא אכלי לתרומה משעת צאת הככבים והא קמל דכפרי ותכאן נראה תי שקור קש עלתטתו שאי לכרך וגם אינו נריך לקיות אלא פרשיו ראסונת ויתגי דשnר pברישא כראסכחן כתמיד יכתיב של בקי י>חלה אי חכי סיפא דקתני סחרי' ברישא אי אמרת בסלתא רשמיך אי\ רכסכבך אם כן אינו תקפיד קרא אלא אקרית סתעאלאא אתיתדסמיך אקרא לברייתא של עולם אם קפיד אכל תילי אל כן סיב דקתניtoפברך שתי לפנייונו׳ ושבע ברב* הווכנגרשבעבמם הללתיף ולא קא חשי»ג ידאו עינינו דההיא ברכה תקנו רכנן כדי להמתי חביייהם בבית הכנסת ודוקא בית הכנסת שלהם שהיו עתיים כשרה וחם מסכנים pi התזיקק אכל בתי כנסייתסל:ו אין נריכק להתתקלחביריהם אלא בלילה וח« קתלרכפללאתעכבתזאתהאתכילחי זימנאכמגילה9גמב0מ® אסכן אוכל בתרומה דל דרגילות טל תשניית לאסמועיכ; בקונר אף לתה ספורשכבר
Talmud, izdanje, 1520.
523
Babilonski prvo tiskano Venecija,
ŽIDOVSTVO
T e m e l j n i tekstovi
5• Književnost iz doba gaona Slijedilo je doba gaona, koje je trajalo oko četiri stotine godina (636. do 1040.). Gaon ( גאוןekscelencija, uvaženi) je u to doba bila titula rektora jednog od rabinskih učilišta, koja su djelovala u gradovima Suri i Pumbediti. Gaon je bila najviša titula, a gaoni (hebr. množina: geonim) su bili duhovni vode cijele protjerane zajednice iz Judeje. Prvi gaoni bili su u Pumbediti rav Johanan iz Ošaje (od 589.) i u Suri rav Mar bar Huna (od 609.), a posljednji gaoni bili su u Pumbediti rav Haj Gaon (umro 1038.) i u Suri rav Šemuel ben Hofni (umro 1034.). U Suri je bilo trideset osam gaona, a u Pumbediti pedesetak. Popis njihovih imena navodi se u Pismu rav Šerire gaona* (900.-1001.), jednoga od gaona Pumbedite. Ustanova gaona uzdržavala se porezima koje su plaćale babilonske židovske zajednice i od darova iz dijaspore. Židovska književnost iz doba gaona usporedo se razvila na nekoliko područja: ־Responsa (latinski: odgovori) - iz cijele židovske dijaspore obraćali su se babilonskim gaonima filozofskim i halahičkim pitanjima sa svih područja židovskoga prava, a gaoni su odgovarali pismima koja su slali u dijasporu. Njihovi odgovori temelj su književnosti responsa koja se počela razvijati u njihovo doba. ־Širenje Talmuda ־gaoni su se pobrinuli da se Talmud prepisuje i poučava, te da se Babilonski Talmud šalje u sve dijelove dijaspore.110 ־Komentari na Toru, filozofska i halahička literatura: Rav Aha iz Šavhe (680.-752.) djelovao je u Pumbediti, autor je knjige Sefer hašeiltot (Knjiga pitanja) ספר השאילתות, halahičke knjige pisane u 110. Frankel, Z., Mevo Hajerušalmi. Str 48. (o radu babilonskih gaona na davanju obvezujućeg autoriteta babilonskom Talmudu)
524
Pisani izvori židovstva
Književnostbiblijskogdoba
obliku predavanja. Još u mišnajsko i talmudsko doba bio je raširen običaj tumačenja halahičkih problema u sinagogi, na šabat i blagdane: na šabat tumačile su se halahe koje proizlaze iz tjednog odsječka Tore, a na blagdane halahe za taj blagdan. Ta se predavanja (deraša) na aramejskome nazivaju pirka (odsječak, odnosi se na vremenski odsječak, jer se predavalo u odredene dane, na šabat i blagdane). Iz doba Mišne i Talmuda sačuvala su se samo dva predavanja: jedno tanaita rabi Tarfona111, a drugo izraelskoga amoraja rabi Tanhuma iz Noja112. Običaj javnih predavanja o halahi nastavljen je u doba gaona i održao se sve do danas, premda se danas više naglašava tumačenje Tore i agadički midraši. Knjiga rav Ahe sastoji se samo od halahičkih predavanja u redoslijedu tjednih odsječaka Tore. Naslov joj je ״Knjiga pitanja" jer svako se predavanje naziva ״pitanjem", s obzirom da su predavanja uvijek počinjala postavljanjem halahičkog pitanja. Rav Jehudaj Gaon (8. st., iz Sure) autor je knjige Halahot pesukot Odlučene halahe הלכות פסוקות, prve halahičke knjige nakon talmudskoga doba. Ona ukratko prikazuje izvore, talmudsku halahičku raspravu i halahičke zaključke, obuhvaćajući Babilonski Talmud prema temama. Rav Amram Gaon* autor je prvog sidura (molitvenika), koji je sadržavao sve molitve prema običaju babilonskih učilišta. Rav Amram Gaon ga je poslao španjolskim Židovima. I prije sastavljanja toga molitvenika postojali su tekstovi molitava za cijelu godinu, ali nisu bili sakupljeni u obliku kakav danas poznajemo, jer Sidur rav Amrama Gaona poslužio je kao uzor za sve kasnije molitvenike: Rasagov sidur (10. st.), Rambamov sidur (12.st.), te na kraju Sefer ahava u Mišne Tora i Rašijev sidur (11.st. - Raši je bio prvi autor jednog molitvenika u Francuskoj i aškenaskim zemljama). Rav Seadja Gaon (poznat pod kraticom svoga imena Rasag)* autor je prve važne filozofske knjige, Emunot vedeot (Vjerovanja i mišljenja, אמונות ודעותodnosno Vjerske i razumske postavke), o teološkim i filozofskim postavkama židovske vjere. Rasag kombinira Aristotelovo učenje o božanskome i njegovu odnosu prema stvorenome svijetu sa židovskim učenjem o dobru i zlu, nagradi i kazni. Rasag dokazuje da je Bog stvorio svijet koji nije postojao oduvijek, kao što su smatrali grčki filozofi, te da je Bog čovjeku dao slobodu izbora, ali uz istodobnu spoznaju što je dobro i što treba činiti. Na području hebrejske filologije 111 11
- Tosefta Berahot poglavlje 4, halaha 16 2- BT Šabat 30a
525
Temeljni tekstovi
ŽIDOVSTVO
napisao je hebrejsko-arapski rječnik zvan Egron i knjigu Cahut halašon (Jasnoća u jeziku). Preveo je i Tanah na arapski, koji je tada bio govorni jezik, a prijevod je nazvao Tafsir (arapski: prijevod) i dodao svoja tumačenja. Napisao je još nekoliko knjiga: o židovskome kalendaru, pjesme i razmatranje o halahi - komentar na Talmud, te monografije na nekoliko halahičkih tema, primjerice Knjigu o nasljeđivanju.
ואתחנן p״
שאילתא
הןניו /דכת״כ כשכ3ך ונקמך׳מכגךוו»01נ»נ1זוז*וקשדער»3ת׳ו0קוםך* »ן קיבזזהינוקשדשחר״ת׳ וכזי מאן חהיד כקש שחי״ת וערנמן כ0א דמקייס » wSמיש noהתודה חזה מ*יךתו'׳ חו0ד 9TI משוס כ יהושע כןיחחנדק א* '» קרא קש שחרית וערכית יוחנן נךסל»*1מש «MOחתורוז >* nm׳ מדיד ^כמניח דעתי ממראשק׳דתגיא שמע ישד^ •י' אןיומוו״ אח עד כאןמתת חניכיכד דכי מאיר ׳ ואמירמיוחיליכתא כיני מאיי חאזי rmnHבעיימח^אחוף»«»עתיד .מימיעמן בש*/תיו־ו כעידנאדקאקרי קשדאסדדבשמואןיאמד^זקכישנ*^ ניסרתא משמיה דרב הקורא קש או1ידסח בעיניו r w Sw כ*»עותיל ואו* יקרוץ כשנווץתיד ותני* ריא^עזר חסמא אוס חקוחוקש ומדמו בעיניו וסודי בא»עותין וקורץ וזכתו אומר ונ*א »תי »את יעקב •שוס דקא משו» .VSעי*» י *vrh2rhtn*h׳ ^א 03 ותניא ודכרת בס כס ודא בת*#ח יש וברשות 1
Pisani izvori židovstva
Književnost izrazdobljakasnihrabina-Aharonim
6• Književnost iz doba Ranih rabina ״Rišonim Razdoblje takozvanih Ranih rabina s književnog stajališta bilo je vrlo plodno. Započelo je opadanjem sjaja babilonskoga duhovnog središta, a trajalo je od 4800. do 5200. godine od stvaranja svijeta (1040. do 1440.). Ovo je početak rabinskog doba i otuda mu i naziv. (Učenjaci su od mišnajskog doba nosili rabinsku titulu: rabi, rav, raban i slično, ali u izvorima se nazivaju hahamim - mudraci, učenjaci. Tek je kasnije titula rav (u hrvatskome: rabin) postala naziv poziva, iako se i nadalje u rabinskoj literaturi nalazi naziv haham ־učenjak, mudrac, znalac. Glavni predstavnici razdoblja su:
Rif ־rabi Jichak Alfasi* autor je znamenite halahičke knjige Hilhot Harif (Rifove halahe) הלכות הרי״ף, najvažnije takve knjige nakon završetka Talmuda, koja je poslužila kao temelj za sve kasnije odluke. Talmud je, kao i Mišna, pun neusuglašenosti, te je trebalo odrediti što je praktična halaha (־ הלכה למעשה halaha lemaase). Radio je prema načelu uklanjanja iz talmudskoga teksta svega što nije bitno za halahu. Zadržao je samo one midraše koji imaju praktičnu vrijednost. Time je, zapravo, umnogome "skratio Talmud". Zbog njegove usredotočenosti na praktično, rad mu je obuhvatio samo aktualne dijelove Talmuda, redove moed, našim, nezikin, traktate berahot i nida, a nije se bavio redom kodašim, koji govori o žrtvama, i redom zeraim, koji govori o micvama vezanim za Izrael, koje se ne može ispunjavati, s obzirom da više ne postoji Hram.
Rambam ־rabi Moše ben Majmon ־Majmonid* poznat je kao najveći halahički učenjak, kodifikator i filozof od vremena Talmuda. Još za njegova života govorili su: "Od Mošea (proroka Mojsija) do Mošea (Rambama) nije bilo kao što je Moše."
527
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Glavna djela: 1. Komentar na Mišnu Rambam je komentar na Mišnu započeo pisati 1158. godine, u dobi od 23 godine, a završio ga je deset godina kasnije. Izvornik je na arapskom, tada govornom jeziku u zemljama u kojima je živio (Španjolska, Maroko, Egipat), no ubrzo ih je na hebrejski preveo njegov učenik rabi Šemuel ben Jehuda ibn Tibon. U uvodu komentaru Rambam objašnjava temelje usmene Tore i daje povijesni pregled njezina razvitka. Za svaki traktat napisao je uvod o središnjoj temi, a svaka je mišna zasebno objašnjena. Prema potrebi daje i gramatičke i druge znanstvene komentare. Pri ražilaženju u mišljenjima, navodi prema čijem je mišljenju odlučena halaha. U tome komentaru iznio je i Trinaest načela židovske vjere. 2. Mišne Tora (״Ponovljeni zakon") - יד החזקה,משנה תורה Ovo glavno Rambamovo djelo dovršeno je 1180., napisano hebrejskim jezikom, u stilu Mišne. Rambam njime donosi golemi i sveobuhvatni kodeks židovskog prava. U uvodu navodi razloge koji su ga naveli na pisanje te knjige: golem halahički materijal i teškoće pri upoznavanju i razumijevanju izvornih spisa. Rambam je bio svjestan da zbog društvenih i povijesnih razloga ljudi ne poznaju dobro usmenu Toru i ne snalaze se u njoj, prije svega zbog njezina golema opsega, a i zbog toga što je židovski narod već bio raspršen Europom i Afrikom. Stoga je Rambam osjetio potrebu da napiše ovo djelo koje sažima cijelu usmenu Toru (Mišna, Talmud, midraš, spisi gaona). Zato je uvrstio i micve koje (zbog nepostojanja Hrama) nisu aktualne, te temelje židovske vjere, jer je ta knjiga, prema njegovim riječima, trebala sadržavati sav pravni materijal pisane i usmene Tore. Ta Rambamova knjiga nije odmah bila prihvaćena u svim židovskim zajednicama. Bilo je i onih koji su je spaljivali. Osnovni su razlozi bili, s jedne strane, u samoj knjizi, jer nijednu knjigu ne prihvaćaju svi oduševljeno. Razlog za nezadovoljstvo čitatelja sastojao se u tome što Rambam nije uz svaki propis naveo izvor i nije obrazložio zašto je odlučio tako kako je naveo, a ne drukčije. S druge strane, razlog neprihvaćanja bio je i u samome piscu, jer Rambam je bio Sefard, pa se njegove odluke ne slažu uvijek s aškenaskim običajima, koje pri pisanju nije uzimao u obzir. Uz to, mnogi su se rabini bojali da će vjernici napustiti Talmud i ostale izvore halahe ako prihvate Rambamovu knjigu. Mišne Tora naziva se još i Hajad hahazaka Snažna ruka, jer sadrži četrnaest knjiga. Na hebrejskome se ״četrnaest" piše slovima jud-dalet, kao i riječ jad ־ruka, čija je brojčana vrijednost
528
Pisani izvori židovstva
Književnost izrazdobljakasnihr a b i n a-A h a r o n i m
14, s obzirom da svako hebrejsko slovo nosi i svoju brojčanu vrijednost. Svaka knjiga dijeli se na poglavlja o halahama, primjerice halahe o molitvama, o sabatu, i slično. Svako se poglavlje dijeli na odlomke, a svaki odlomak na nekoliko halaha. Rambam je pošao od općenitoga k pojedinačnome i od važnijega k manje važnom. Na početku su Božje zapovijedi iz Mojsijeve Tore, zatim one koje su izvedene tumačenjem Talmuda, a na kraju zapovijedi i običaji iz kasnijih rabinskih razdoblja113. 3. More nevuhim (Vodič za zbunjene)מורה נבוכים ־ Rambam je završio pisanje ove knjige 1190. godine, a pisao ju je za svoga učenika Josefa ibn Aknina. I ta je knjiga napisana na arapskome, te kasnije prevedena na hebrejski, a zatim i na mnoge druge jezike114. More nevuhim najznačajnije je židovsko filozofsko djelo ikad napisano. Tema knjige su osnovni filozofski problemi, prije svega oni koji su zaokupljali Rambamove suvremenike, poput Božjega imena i naziva, povijesti svijeta, proroštva općenito, a osobito Mojsijeva prorokovanja, providnosti, nagrade i kazne, slobodne volje. Ovu je knjigu Rambam napisao u svojim najplodnijim godinama. Ideje koje je iznio šokirale su mnoge rabine. Knjigu su čak kršćanske vlasti u Francuskoj, na poticaj rabina, 1244. godine dale javno spaliti115. Vodič za zbunjene utjecao je na mnoge židovske filozofe kasnijih naraštaja. Ostala Rambamova djela: Rambam je obrazložio zašto nije sastavio komentar na Toru: "Bio bih ga napisao da me nije preduhitrio Francuz." Mislio je, dakako, na Rašija, čiji je komentar na Toru poznavao i uviđao njegovu vrijednost. Stoga je odlučio ne pisati komentar na Toru. No sastavio je druge spise: 1. Šeelot utešuvot (Pitanja i odgovori) - pitanja rabina i zajednica i odgovori koje im je poslao. 2. Igeret hašemad (Pismo o progonu) - pismo koje je poslao Židovima koji su nasilno prevedeni na islam, ali su nastavili potajno čuvati svoje židovstvo. U pismu im poručuje neka ostanu Židovi u srcu, dok se ne budu mogli otvoreno vratiti židovstvu. 3. Igeret Teman (Pismo u Jemen) - pismo kojim je poručio Židovima u Jemenu da ostanu vjerni židovstvu u teško doba nesnošljivosti islama 113. Twersky, I., Introduction to the Code of Maimonides 114. Prijevod na engleski: Maimonides, The Guide to the Perplexed. University of Chicago Press, 1963. 115. Vidi u potpoglavlju Rasprava oko Rambamove postavke o uskrsnuću umrlih, str. 671.
529
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
u Jemenu, te da ne slušaju lažnoga Mesiju116. 4.Seferhamicvot (Knjiga Božjih naredaba) ־popis 613 micva klasificiranih prema vlastitoj metodi (postoji nekoliko metoda razdiobe Božjih zapovijedi iz Tore117). 5. Nekoliko knjiga o medicini 6. Nekoliko radova o vjeri i logici, te jedan rad o židovskome kalendaru
Rabi Jaakov bar Ašer* bio je veliki kodifikator, koji je početkom 14. st. napisao svoju halahičku knjigu Arbaa turim (Četiri stupca) ארבעה טוריםili skraćeno Turim (Stupci). Njegov otac, rabenu Ašer, skraćeno Roš*, bio je protivnik Rambamove kodifikacijske metode. Rabenu Jaakov slijedio je u svojim odlukama Rifa i svoga oca. U svojoj kodifikaciji donosi on ukratko bit halahe bez navođenja talmudskih izvora i bez imena talmudskih rabina čije su to bile odluke. On donosi više mišljenja o pojedinoj halahi, a na kraju ono mišljenje koje prema njegovom mišljenju treba usvojiti. Time je zapravo prihvatio kodifikacijsku metodu rabi Jehude Hanasija, urednika Mišne. Struktura knjige Arbaa turim Knjiga je podijeljena na četiri glave, a svaka se naziva stupac, tur Svaki tur podijeljen je na halahe, pojedine teme, svaka halaha na odlomke, simanim, a svaki odlomak na paragrafe, seifim. Ime Arbaa turim dolazi od prsluka Velikog svećenika (hošen)118 na kojemu je bilo poredano poludrago kamenje u četiri stupca po tri kamena, tako da ih je ukupno bilo dvanaest, koliko i židovskih plemena. Četiri su tura, stupca ove knjige: ־Tur Orah hajim donosi propise svakodnevnog života (molitva, šabat, blagdani). Naziv dolazi iz stiha: Pokazat ćeš mi put života (orah hajim), pred tobom je sreća ispunjena, u tvojoj desnici zauvijek je ugoda119. ־Tur Jore dea donosi zakone o zabranjenome i dopuštenome (klanje ž i ־ votinja, zabranjena jela, kašrut ־propisi o obredno ispravnome, kamata, nečistoća mjesečnice, zavjeti, doba žalosti za pokojnikom...). Naziv dolazi iz rečenice: Koga će poučiti znanju (jore dea) i kome će učiniti da razumije što čuje, odmaknute od mlijeka, odbijene od sise?120 116
11 ^ 119 1 20. 117
530
ibid. Vidi u poglavlju Micve, str. 335. Izl 2 8 , 7 Ps 16,11 Iz 2 8 , 9
Književnost izrazdobljakasnihrabina - Aharonim
Pisani izvori židovstva
Tur Even haezer donosi propise o obitelji (vjenčanje i rastava). Ženu Bog־ naziva pomoć - ezer u rečenici: I reče Vječni Bog: Nije dobro čovjeku da bude sam, načinit ću mu pomoć, ravnu njemu121. Naziv stupca dolazi iz rečenice: I uzme Samuel... i nazove ga kamen pomoć (even haazer) i reče: ,Do sada nam je pomogao Vječni'.122 - Tur Hošen mišpat obraduje građansko pravo i dio kaznenoga prava. Naziv mu dolazi iz odredbe: Načini prsluk sudovanja (hošen mišpat).. 123
< וחמשי .הגאון עיני הערה דש מזזעחא בקרית צפת י י •בפהרר יוסף קאה ״גו "T־•;:־T
.הרכים
רמוועעיוט^ץב^הדעוחותיל1יתידיםעל1ח•־1כיה חדשות נס יעטת לאודתה קריאה *נזר ענבר מפנו אתיעל"V»6 רסמבות«nam«(1־ היי יקיא״« »CpV JT3ה'יוסיף ל*1רךיהים ועיניס טוניח ;וכאשר יכחי ליריבר איחס ר;;מורדן ת^ות' :כן יזכיז לחוות מועם ה כאור ר1דים י Ytapmoניאזריהז^ושיו קל'פח אדנ-חפ זזט^ חבל'רעוס כהקרמה 1סמנה ywnתכה רוסן« לקח י
\; 1
זח הימני תתי».חמהפלי?1יןלא י לנ;כי׳ לי,י» row 3,על המעי־ג-ש יהמכקשיפ אחה דדם פלל» יק• סלילה לשני M>1 e•7b h׳גמלך א ייו כל הפ״ק מהפיל » »ubלה)® ולא כל •1ילמ הלב המחבר • >'p l-x3פרי־ 'י"׳׳ יזיימן 5 בלית ?> BWUאיןל בך עייגז נמ> בזס־מניימ נלק• הספל כשימיש עג״־ טי'" הניהול י כאמן נ׳ נל» tpbללן ממ cxtfnfi p iכל>ש נ!ךק ג מןגאנל מניה כזמן גי• עש כלילך היל«510מןג'יביעט»צ»ר י• • ל• >ןקש>ל>ח6י ׳קהל •Vi v י "י י -יכ״ v ק״ו|זל »יעה • ^»• Sף»!! ימי >w עוד »נ« i» wmקד׳גיש e e-wnw־ wיזלנ בעי״» .היי pTOamf.):על סלל א׳ .tp9 »*•«.V1
...
Naslounica knjige Tur, dio Hošen Mišpat Venecija, 1566. (čuva se u knjižnici )Židovske općine Zagreb
121• Post 2,18 122. lSam 7,12 123. Izl 2 8 , 1 5
531
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
7. Književnost iz doba Kasnih rabina * Aharonim Razdoblje koje je slijedilo razdoblju Ranih rabina također je bilo bogato književnim ostvarenjima. Počelo je 5200. godine prema židovskom računanju vremena, prije oko 500 godina. Naziva se Aharonim (hebr.: posljednji), jer je to posljednje klasično rabinsko razdoblje, za razliku od našega doba. Najznačajniji stvaratelji bili su:
Rabi Josef Karo* Najveći kodifikator svoga doba. Napisao je komentar na Rambamovu Mišne Tora, kojega je nazvao Kesef mišne, u kojemu objašnjava kojim se izvorima iz Talmuda Rambam služio pri donošenju pojedinih odluka i razlaže Rambamovu metodu u odnosu na metode drugih. Napisao je i komentar na Arbaa turim rabi Jaakova bar Ašera, pod naslovom Bet Josef. Počeo ga je pisati u 34. godini života. U komentaru je naveo sve izvore iz Talmuda prema kojima je rabi Jaakov odlučivao u Turu, jer rabi Jaakov to nije naveo za sve svoje halahičke odluke. Nakon toga započeo je pisati svoju glavnu knjigu, Šulhan aruh ( שולחן ערוךhebr.: Prostrt stol), koju je završio 1555. godine. Rabi Josef Karo je dobio i nadimak Maran מרן, što na aramejskome znači Naš učitelj, jer je njegova knjiga prihvaćena u svim zemljama židovske dijaspore. Aškenasko židovstvo bilo je koncentrirano u Poljskoj i u istočnoj Europi, a sefardsko u sjevernoj Africi, Italiji, Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Izraelu. To veliko raseljavanje počelo je u 14. st. i doseglo vrhunac u 15. stoljeću, izgonom iz Španjolske. Raspršivanjem Židova u razne zemlje nastali su mnogi novi običaji, koje je tebalo popisati. Rabi Josef Karo preuzeo je taj težak zadatak i uspio u njemu. No on je bio Sefard, te je u svoju kodifikaciju unio sefardske običaje. Šulhan aruh je, jednako kao i Turim, podijeljen na četiri dijela:
532
Pisani izvori židovstva
Književnost iz razdoblja kasnih rabina - Aharonim
־Orah hajim, čijih se 697 poglavlja bavi svakodnevnim propisima, od ustajanja ujutro do lijeganja (molitve, šabat i blagdani). - Jore dea se u 403 poglavlja bavi pravilima klanja životinja za hranu, obrezivanja, tugovanja za pokojnikom, kašruta... ־Even haezer se u 178 poglavlja bavi pitanjima vjenčanja i rastave braka. ־Hošen mišpat se u 597 poglavlja bavi građanskim i kaznenim pravom.
Rabi Moše (Moses) Isserles* Poznat i pod kraticom Rema, rodio se u Krakowu. Napisao je nekoliko knjiga, od kojih je najpoznatija Mapa ( מפהhebr.: Stolnjak). U njegove ruke dospio je primjerak Šulhan aruha (Prostrtoga stola) rabi Josefa Karoa. Rema je uvidio da je to vrlo važna knjiga za sve Židove, ali uvidio je i njen nedostatak: ne sadrži aškenaske običaje. Odlučio je stoga sastaviti dodatak, koji je nazvao Mapa (Stolnjak). Rema je uz svaku halahu Šulhan aruha naveo aškenaski običaj, ako je različit od onoga kojega navodi sefardski autor. Kasnije su njegove primjedbe unesene u izdanja Šulhan aruha, čime je Šulhan aruh postao općeprihvaćeni kodeks halahe za Sefarde i Aškenaze. U drugoj knjizi, nazvanoj Darhe Moše, Rema ערוד fnשל je sakupio mnogo od književכשור ערה דעה הנקרא בית יוסף nosti responsa (pitanja koja su vrh« «י it vi u«!•מניז״^י! »»ו יז״ •urr wn»Sng»rmnn1lT1»T)a1 air im «גזיp»n »a.uru onpic»0"•» 1' fjnSf TJ »יnjnrrgrr^^f? ימ^י׳ו^ז upućivali rabinima i njihovi fft'ivnMV) ivinim• ?rarap odgovori) i odluka aškenaskih rabina. Popularnost Šulhan aruha među Aškenazima dovela je do izdavanja još praktičnije knjige, pod naslovom Kicur šulhan aruh - Skraćeni Šulhan aruh, autora rabi Šelomoa (Salomona) Ganzfrieda*, koja je napisana vrlo jednostavnim hebrejskim jezikom. Još za autorovog života ta je knjiga doživjela desetine izdanja i Naslounica knjige Šulhan Aruh, dio Jore dea prijevode na razne jezike. Venecija, 1566. 4
R»N>»>A1CYA>»QG NTR»
m
b
1
_׳
ע כ ז0׳DSK נ ד פ ס ב כ י ת מ ס י זואן נ ר י פ ו בחריש א ח ־ ח מ ש ת הבירה
דניציאה
פה
533
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
8• Književnost iz doba suvremenih rabina ״ Aharone haaharonim Posljednje doba židovske književnosti i literature židovskog prava dijeli se na dva glavna podrazdoblja: 1. Doba sudske autonomije židovskih zajednica u dijaspori, emancipacija i haskala (prosvjetiteljstvo) 2. Šoa (Holokaust), uspostava Države Izrael, do danas Književnost ove epohe vrlo je raznovrsna i dijelom originalna zahvaljujući i tehničkim mogućnostima124. Neusporediv književni uspon nastao je osnivanjem Države Izrael. Nastaju tekstovi različitih usmjerenja: ־Halahička književnost (židovsko pravo) ־razne zbirke responsa i komentari na halahičke knjige ranih i kasnih rabina, te halahički kodeksi, poput Skraćenoga Sulhan aruha, jedan aškenaski i jedan sefardski. Oni su, kako im naslov kaže, sažetci onih zakona iz Šulhan aruha koji se odnose na svakodnevicu. ־Komentari Tore ־stotine knjiga komentara i predavanja o tjednim odsječcima ־Knjige na temu židovstva i tehnologije - Brzim napretkom na polju tehnologije nastala je potreba usklađivanja primjene modernih tehnologija s odredbama Tore i s micvama, to jest sa židovskim pravom. Stoga su osnovane mjerodavne ustanove, medu kojima je vodeća institut Mahon Comet, koji je izdao seriju knjiga pod imenom Tehumin125, u 124
- Elon, M., Hamišpat haivri, 2. sv., str. 1291., 3. izd, Magnes, Jeruzalem 1997 125. englesko izdanje: Crossroads, Halacha and the Modern World. ZOMET Instuitute, Alon Shvut, Gush Etzion, Israel
534
Pisani izvori židovstva
Književnost doba suvremenih rabina ־Aharone haaharonim
kojoj objavljuje svoja istraživanja i članke126. ־Knjige na temu medicine i halahe - Medicinske teme koje dolaze u dodir s halahičkim temama su primjerice kršenje šabata radi njege bolesnika: u kojem slučaju je obveza prekršiti šabat, pitanja oko eutanazije, presađivanja organa, samoubojstva, i slična. Pioniri koji su se bavili ovim područjem bili su prvi vrhovni rabini Izraela Rišon le-Cijon harav Ben-Cijon Meir Haj Uziel*, autor ciklusa responsa Mišpete Uziel i harav Jichak (Isaac) Halevi Herzog*. Kada su željeli otvoriti sveučilišnu bolnicu na brdu Scopus, obratilo se sveučilišno vodstvo prvim nadrabinima i zatražilo upute u pitanjima koja istodobno uključuju medicinsku znanost i halahu, uključujući i obdukciju, koja se provodi radi poduke studenata. Dvojica nadrabina su bili pioniri na tome području, a svojim su odgovorima i savjetima omogućili otvaranje prve sveučilišne bolnice Hadasa na Har Hacofimu. O tim problemima mnogo je pisao i rabin Immanuel Jakobovits*, autor knjige Jewish Medical Ethics, u kojoj do pojedinosti obraduje razna halahička, pravna, medicinska i povijesna pitanja s područja medicine. Također su se time bavili i rabini i dajani (članovi rabinskih sudova) iz Izraela, rabin Zalman Nehemja Goldberg i rabin Eliezer Jehuda Waldenberg*, glavni suradnik u pisanju i redakciji halahičko-medicinske enciklopedije127. Priređivani su i međunarodni skupovi na temu medicine i halahe; prvi je održan u siječnju 1989. godine u New Yorku128, uz sudjelovanje vodećih stručnjaka na tom području. Od tada do danas nastaje i nadalje golema literatura129 o medicini i halahi. Karakteristična literatura za ovo doba je ״pomoćna literatura", koja treba pomoći učeniku, rabinu, dajanu i znanstveniku pri snalaženju i razumijevanju golemoga mora židovske halahe i pri razumijevanju njezine povijesti. Između ostalih to su: 126
- Jedna od poznatih novosti Instituta je dizalo za šabat. U pravilu je uporaba dizala na šabat i blagdanske dane zabranjena. Halahičko rješenje pronađeno je u programiranju dizala prije šabata, tako da na šabat radi na osobit način: automatski se zaustavlja na neko vrijeme na svakom katu bez obzira je li to potrebno, što je prema halahi za šabat dozvoljeno. 127 - Haenciklopedija hahilahtit harefuit. 6 sv., Mahon Schlesinger, Jeruzalem 128. Medicine & Jewish Law. Janson Aronson Inc. New Jersey/London 1990. 129
- Pioneers in Jewish Medical Ethics Janson Aronson Inc. Northvale, New Jersey/Jeruzalem 1997.
535
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
Enciklopedije ־Encyclopaedia judaica (Židovska enciklopedija - tiskana na engleskome jeziku), Enciklopedija talmudit (Talmudska enciklopedija), Enciklopedija mikrait(Biblijska enciklopedija), Enciklopedija ivrit(Hebrejska enciklopedija) Rječnici i konkordancije ־rječnici hebrejskoga, aramejskoga, rječnici za Talmud, Mišnu i midraše Biografije rabina ־literatura o povijesti rabina, dobu njihovog djelovanja i njihovog halahičko-književnog rada. Ova je literatura vrlo važna, jer se iz biografije pisca može mnogo naučiti o samome tekstu i o okolnostima njegova nastanka. Bibliografije halahičke literature ־sekundarna literatura koja se bavi identificiranjem knjiga i njihovih autora, ispitivanjem autentičnosti tekstova, tiskanih primjeraka i rukopisa (zbog sumnji na cenzure izvana ili iznutra).
536
ספרות הפרשנות והשו״ת
Književnost komentara i responsa
KNJIŽEVNOST KOMENTARA I RESPONSA
ספרות הפרשנות והשו״ת Komentatorska književnost - פרשנות Od doba proroka pa do naših dana naši učenjaci neprekidno tumače Toru. Komentatorska književnost usredotočuje se na komentiranje Tore. Početak komentiranja bio je midraš na pojedine rečenice iz Tore, halahički i agadički. Manjkavosti midraške književnosti su nesistematičnost i nedosljednost, te je nastala potreba za sustavnom knjigom komentara. Tu su zadaću preuzeli aramejski targumi (prijevodi) Tore, koji su dijelom bili kritički, a ne posve doslovni prijevodi. Veliki napredak zbio se u doba gaona književnim komentatorskim radom rav Seadje Gaona - Rasaga, koji je i preveo Toru na tadašnji govorni jezik, arapski, kako bi je mogao čitati i neuki narod, a napisao je i iscrpan komentar za učene, koji je obuhvatio dvije glavne teme: hebrejsku filologiju i jezično tumačenje zakona iz Tore. Od tog komentara do danas je malo sačuvano. Važnost Rasagovog rada je bila u tome što je utro put i pokazao smjer onima koji će doći nakon njega. Zlatno doba komentatorske književnosti bilo je doba ranih rabina, obilato komentarima. Komentatorska književnost ima dva ogranka, prema dva okružja u kojima je nastajala, sefardskome i aškenaskome:
Sefardski komentatori U Španjolskoj su djelovali prvi istraživači svetog jezika. Najpoznatiji su: Donaš Halevi ben Labrat* je bio jedan od onih koji su postavili temelje židovske kulture u islamskoj Španjolskoj, zvanoj ״E1 Andaluz". Opisao je gramatička načela hebrejskog jezika i unio arapske oblike u hebrejsku poeziju,
537
ŽIDOVSTVO
Temeljni tekstovi
što je utjecalo na snažan razvitak poezije. Spjevao je nekoliko poznatih pijuta, od kojih je najpoznatiji Deror jikera, u koji je akrostihom upisao svoje ime. Dva daljnja hebrejska jezikoslovca bili su Menahem ben Jaakov ibn Saruk* i rabi Jona ibn Džanah*. Ova trojica učenjaka postavila su temelj za buduće komentatore i u Aškenaza i u Sefarda. Rabenu Avraham ibn Ezra* zvani Raava potječe iz Tudele u Španjolskoj. Komentirao je uglavnom filološki. Većinom objašnjava značenje riječi, gramatički oblik i etimologiju. Bio je komentator jednostavnog značenja. Prema njegovu mišljenju, Rašijev komentar više je midraškog tipa, nego što objašnjava značenje teksta. Napisao je i astrološke komentare130. Na Propovjednika i Pjesmu nad pjesmama napisao je filozofski alegorijski komentar. Rabi Moše ben Nahman zvani Ramban (Nahmanid)* bio je iz Gerone u Španjolskoj. Napisao je komentar na Toru, u doba svoga životnog vrhunca, kao jedan od najznamenitijih ljudi svoga naraštaja, te jednu halahičku knjigu. Komentatorska metoda sastojala mu se u citiranju različitih komentatorskih mišljenja i sučeljavanju s njima. Visoko je poštovao Rašija. Svojem je komentaru dodao i iz izvora kabalističkog učenja, koje je dobro poznavao, a bio je jedan od prvih koji su se time bavili. Rabi don Jichak Abarbanel* ־Ria rodio se u Lisabonu. Napisao je komentar na Toru, u kojemu filozofski istražuje Toru u tri dimenzije: ražumijevanje riječi ־naziva ih odjećom, poruka pripovijesti ־naziva ju tijelom, skriveno ukazivanje ־naziva ga dušom. Kao diplomat i voda španjolskog židovstva svoga doba, analizirao je u svome komentaru onodobna društvena uređenja, monarhijsko i republikansko, u odnosu na društveno uređenje života u Izraelu u biblijsko doba, uspoređujući suvremena društva sa Šaulovim kraljevanjem opisanim u Knjizi o Samuelu.
Aškenaski komentatori U Aškenazu (sjeverozapadna i srednja Europa) nisu znali arapski, a latinski su držali kršćanskim jezikom. Stoga su Židovi učili i tumačili na hebrejskome, te im je trebala knjiga komentara koja će zamijeniti aramejske prijevode. Te se zadaće prihvatio Raši. Rabi Šelomo Jichaki ־Raši* rođen je na jugu Francuske, u Troyesu. Najveći je komentator Tanaha, Mišne i Talmuda uopće. Njegova veličina je u kratkoći komentara, koji složeni halahički tekst objašnjavaju na jednostavan način. Ponekad teške riječi objašnjava na aramejskome, 130. Primjerice Izl 12,1
538
Književnost komentara i responsa
ספרות הפרשנות והשו״ת
francuskome ili njemačkome jeziku, te u njegovom komentaru ima oko tri hebrejskih riječi. Bez njegova komentara, Talmud bi nam danas־tisuće ne bio gotovo nerazumljiv. Rašijev komentar pisan je osobitim pismom, nazrašijevo pismo", a njime se i danas tiskaju Tanah,״ vanim prema njemu Mišna i Talmud. Služio se filološkim istraživanjima Menahema ben Jaakova ibn Saruka i Donaša ben Labrata, kojega i citira na nekoliko mjesta. Raši je spojio doslovno značenje teksta (pešat) s alegorijskim (deraš), halahu s agadom. Koristio se pri pisanju komentara na Toru svim knjigama midraša, Mišnom, Talmudom i targumima. Na njegov komentar napisano je gotovo tristo komentara. Rašijev komentar na Toru bio je prva tiskana knjiga na hebrejskome jeziku; objavljen je godine 5235. (1475.) u gradu Reggio di Calabria u Italiji. Rabenu Šemuel ben *Meir zvani Rašbam גידונג~ נחמן ארב bio je poznati aškenasפירד^י וזרידה י^דמרRaבסםsinawxiSVprw mumton1 ki komentator,׳ Vnכמידתד חהזרה כאימה ביראה 3רתת > |trה*ייול n oכמורא מימלל ומתירה ונייב » wax»roniבורח מדאל שרימה «גיל» מחיית ובסרח šijeve kćeri, također iz ונשי־ *« n n rר יריעת דזידח »דיגה !«מתחדח עד מיחמקיזי כיי חי*יית מכטד׳רה 0חדח »אץ בי* rהנמייה מ ג ר הני^לחקייון מידה TWOחמורו־ יז»ןה ירעיד יךני*ה Troyesa. *amnrtiל י^ר 1כי' tcSgכלי סוי־ עטייז 3 *» Kao i njegovדממדיהתידח יז»מני 0בביתיז חממיג*• יכל חפוזה ני»יי־ח כמיס למזה־ חי*« «אר!רת ברמז 0רהור בסהיבה וכזמירה כ^מר djed i učitelj, bio je tu« tחמדא ה«0אדיבלכומ מלהית ו ח מ ד ה ממיח *
