Uvod u poredbenu lingvistiku

- .. . .,~

;

"

~ •."..

Il(

Knjiga Hanka :\Iatasmića {' .. 'od II poredlJ/' udžbenik studentima. pI;ručnik stručnjacim \antnih infon1lacija širem i naobraženijem k pos\ećena temi ,jezici s\ijet~h fl i u \elikim teoretski je potpunija i doradenija nego su s\ na raspolaganju. Po tome je ( "..'od Hanka :\1 jezikoslo\J1oj litcratlll;. On njome utemeijuj likosti kako se susreće na s\"em s\"ijetu. Po tOI autor iskoračuje na no\o područje jezikoslo\'tloga razmišljanja. \ i:ć po tome ono predstmija \eliku \'t;jl.-linost. !

tO

'o

Rfldoslfl .. ' kflli/i(: (i~ rl'cl'l/~iil')

Koliko mi je poznato. sličnog pI;ručnika nema do danas u ling\ističkoj literatllI;. iako su pojedini razdjeli bogato proučmani. CjeiO\itost PI;stupa jezičnoj komparaciji jedna je od bitnih nmina (ol;ginalnost) O\e knjige. a ona baca no\o s\jetlo i na metodologiju pojedinih razdjela. Ističem takoder da je neobično k()J;sna i metodologija kojom je autor na udžbeniku radio: s\akomu znanst\enom radniku koji se sustmno bmi jednim podničjem iz\anredno može poslužiti iskusl\o koje je osiguralo aŽul1lost. loeprezentati\nost i iscrpnost podatka i ideja iz moga djelao Tako susta mo i konzistentno djelo bio bi prm i dogadaj kada bi se ono poja\ilo i na nekom \elikom jeziku (engleskom. njemačkom. francuskom lo "lllgllst kO'i.'(/('('( (i~ rl'cl'l/~iic)

Kao osobitu \'t;jednost :\Iatasmiće\e knjige treba spomenuti da se on oslanja pnensl\eno na amel;čku i rusku literaturu. koje su neslllllJ1ji\() najbolje na s\jetskom jezikosimnom tt-žištuo Zaprmu. recenzentu je naprosto žao što ta knjiga izlazi na hnatskome. ona bi na mgleskome bila s\jetskom ling\ističkom uspješnicom. (.0.) () problematici te knjige ima u s\ijetu mnogo različitih suprotstmljenih mišljenja. osobito u klasifikaciji jezik~t "atasmić je suzdl-žan i objektinlJl kada nema dmoljno argumenata da pI;stane uz jednu stranu pa korektno i/.Iaže s\a suprotna mišljenja zadl-žmajući osobnu rezerHlo OI!) je posebna \'t;jednost me knjige. ona čitateljima omogućuje sadanju ohjekti\1H1 sliku pored hene jezične znanosti i ne zmodi ih na nesigul1le terene.

J)fllihor Ilro:.o .. ,i/ (i:. ISBN 953-150-612-4

Jl ljl~l l l l ~l ~ I ~IIII

n'('('I/~iil')

ADDENDA ET CORRIGENDA Str. 31, redak 17-18 umjesto u kojima su zabilježena obilježja 1-3 čitaj u kojima su zabilježena neka od obilježja 1-3 Str. 35 bilješka 8, umjesto odgovaraju turskim riječima čitaj odgovaraju turskim ili turkijskim riječima Str. 56 bilješka 17, umjesto usp. deneьtъ "dan" čitaj denetъ "dan" Str. 57 bilješka 18, umjesto v. str. 59 čitaj v. str. 60 Str. 58 ad 3. dodaj ; na kraju odlomka Str. 58 ad 4. umjesto Mu go podade žaket čitaj Mu go podade žaketot Str. 67 bilješka 26, dodaj , koji osim u stsl. postoji i u starokajkavskim i u zapadnim slovenskim dijalektima. Str. 71 2. redak odozdo umjesto planirati (njem. planieren) čitaj studirati (njem. studieren) Str. 75, 10. redak, umjesto oba se govore čitaj oba se govore, ili su se govorili, Str. 80, bilješka 33 umjesto sintatičkih čitaj sintaktičkih. Na kraju bilješke dodaj: Najvjerojatnijim se primjerom jezika s poretkom OSV čini jezik šavante, koji se govori u Amazoniji. Str. 95, 10. redak, umjesto Čaušević 1997 čitaj Čaušević 1995 Str. 95, 5. redak odozdo, umjesto v. str. 35 čitaj v. str. 63 Str. 104, redak 17, iza riječi klasifikatorima dodaj: , riječima koje određuju klasu brojenih imenica uz koje obavezno stoje. Str. 109, redak 9, umjesto indoeuropskih, afrazijskih i nigersko-kordofanskih porodica čitaj indoeuropske, afrazijske i nigersko-kordofanske porodice. Str. 120, bilješka 46, umjesto prošlog stoljeća čitaj 19. stoljeća Str. 130, 5.-6. redak odozdo umjesto Zapadnom Uralu čitaj jugozapadnom Uralu Str. 135 posljednji redak umjesto najbrojniji je adigejski čitaj najbrojniji je kabardinski Str. 137, 4.-5 red odozdo, umjesto tek razmjerno nedavno razvili pismenost čitaj bespismeni Str. 149, 17. redak, umjesto Illyč čitaj Illič Str. 152, 10. redak odozdo, umjesto morofologiju čitaj morfologiju Str. 165, 1. i 2. redak odozdo, umjesto koji se govorio na zapadu Škotske, i neindoeuropski jezik koji se govorio na istoku Škotske, čitaj koji se govorio na istoku Škotske, i neindoeuropski jezik koji se govorio na zapadu Škotske Str. 207, ad 20. umjesto jana (jana) čitaj jana (yana) Str. 215 u primjerima iz jezika kri udvojene vokale zamijeni neudvojenima s dvotočkom (npr. umjesto Naapew čitaj Na:pew). Str. 223, redak 7., umjesto u Venezueli čitaj u Venezueli i Surinamu Str. 240, redak 4., umjesto gvarani (1639) čitaj gvarani (1595) Str. 240, 9. redak odozdo, umjesto Gianbattista Vico čitaj Giambattista Vico Str. 257, 11. redak odozdo umjesto str. 257 čitaj str. 259 Str. 257, 12. redak odozdo, umjesto str. 85 čitaj str. 89 Str. 271, u primjeru dva kauboja umjesto morfološki pokazatelj je nastavak za ženski rod čitaj morfološki pokazatelj je nastavak za muški rod Str. 278, redak 7., umjesto Nikite Nedjalkova čitaj Vladimira P. Nedjalkova Str. 284, 1. redak odozdo, umjesto D. Nuse (2000) čitaj D. Nurse (2000) Str. 291, 4. redak odozdo, umjesto Nuse čitaj Nurse

Ranko Matasović lNOD U POREDBENU LINGVISTKU I

M

A

T

I

e

H

A

R

V

A

T

S

K

A

Bb i lo i teka THEORIA / 0EQP[A NOVI NIZ

Recenzenti

DALIBOR BROZOVIĆ RADOSLAV KATIČIĆ AUGUST KOVAĆEC

Urednica

JELENA HEKMAN

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb UDK 81'44(075.8) MATASOVIĆ, Ranko Uvod u poredbenu lingvistiku / Ranko Matasović. - Zagreb: Matica hrvatska, 2001. (Biblioteka THEORIA) (Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu Manualia Universitatis studiorum Zagrabiensis) Bibliografija. - Kazala. ISBN 953-150-612-4 L Klasifikacija jezika - Udžbenik II. Poredbena lingvistika - Udžbenik 410509051

Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu br. 02-1179/3-2001 odobrava se korištenje naziva sveučilišni udžbenik

(Manualia uniuersitatis studiorum zagrabiensl.-

Ranko Matasović

UVOD U POREDBENU LINGVISTIKU

M AT ICA

H RVAT S KA

ZAGREBMM I

Cinigle lib ataat ilchenele Mlru isinbiuthso Zar vam nije jasno da na ovom svijetu ima mnogo vrsta jezika? (Wi1rzburške glose, spomenik staroirskoga jezika iz 8. st.)

PREDGOVOR

ava je knjiga namijenjena studentima opće lingvistike i ostalih filoloških studija. U njoj se izlažu principi poredbene genetske, tipološke i areaine lingvistike, a kao što će na mnogo mjesta postati jasno, za autora ovih redaka ne postoji prava razlika između poredbene lingvistike i lingvistike kao takve: jezik se ne može znanstveno proučavati ukoliko se u vidu ima samo jedan jezik, ili ograničen skup jezika. U prvom dijelu čitalac se upoznaje s osnovnim pojmovima tipološke, genetske i areaine lingvistike, a zatim se izlaže pregled jezične raznolikosti svijeta: nabrojane su sve do danas poznate jezične porodice, a odabrani jezici tih porodica prikazani su s obzirom na svoje tipološke i areaine osobitosti. Takav način izlagaI\ja ima za cilj upoznati čitatelja s mogućim razlikama u jezičnim struktura­ ma i u kategorijalnom ustroju jezika svijeta, te sa složenom međuigrom povijesnih (genetskih) i areainih činilaca koji su uzrokom tim razlikama. Ova knjiga sadrži i "Kratak pregled povijesti promišljanja jezične razno­ likosti« ; pod tim zvučnim imenom krije se zapravo prikaz različitih načina na koje su ljudi tijekom povijesti odgovarali na temeljna pitanja poredbene lingvistike: zašto na svijetu ima toliko jezika? Po čemu se oni razlikuju, a u čemu su isti? Kako jezici utječu jedni na druge? Kakvi povijesni odnosi postoje među različitim jezicima? Želio sam također u tom poglavlju na drukčiji način osvijetliti na povijest lingvistike nego što je to uobičajeno u većini standardnih priručnika. Naime, na povijest jezikoslovlja često se gleda kao na neku vrst povijesti filozofskog proni­ canja u »unutarnju bit jezika«, shvaćenoga kao apstrakcije udaljene od svakodnevnog ljudskog iskustva; povijest jezikoslovlja tumači se kao povijest lingvističkih teorija, koje se smjenjuju više zbog promjena intelektualne mode i interesa znanstvene zajednice, negoli zbog empirij­ skih otkrića koja pobijaju zastarjele teorijske postavke; kao što je to u svojem eseju »If it's Tuesday, it Must be Glossematics« briljantno pokazao Geoffrey Pullum ( 1991), takav način promatranja povijesti lingvistike obično prelazi u puki shematizam, koji u sveučilišnoj nastavi studentima stvara posve pogrešnu sliku, i ne osposobljava ih za samosta­ lan i stvaralački pristup istraživanju jezika. Moj pak »Kratak pregled povijesti ... « nastoji pokazati kako su u lingvistici teorije uvijek bile 7

PREDGOVOR

motivirane dostupnošću i naravi informacija o jezičnoj raznolikosti svijeta, te kako se napredak u lingvističkoj znanosti ostvaruje neprekid­ nim otkrićima povijesno, društveno i zemljopisno uvjetovanih činjenica koje određuju parametre globalne jezične raznolikosti. Iako je namijenjena i studentima prve godine studija, ova knjiga nije posve elementaran udžbenik. Da bi se mogla čitati i razumjeti, potrebno je poznavati osnovne pojmove suvremene lingvistike i tradicionalne gramatike, kao što su subjekt, objekt, prijedlog, afiks, fonem, ton, akcent, distinktivno obilježje, i sl. Kao osnovne udžbenike koje treba pročitati da bi se mogla svladati izložena građa preporučio bih Škiljanov Pogled u lingvistiku , Lyonsov General Linguistics, ili Martinetove Osnove opće lingvistike. Čini mi se važnim istaći i što ova knjiga nije. Većina priručnika razmatra poredbenu lingvistiku zajedno s povijesnom lingvistikom (npr. Anttila 1989), ili izdvaja samo jednu granu poredbene lingvistike, i to najčešće tipološku (npr. Croft 1990) . Ova knjiga ima, međutim, drukčiji pristup. Ona nije priručnik iz povijesne lingvistike, te stoga u njoj nema poglavlja posvećenih glasovnim i gramatičkim promjenama, pitanjima razloga i uzroka jezičnim promjenama, filološkoj analizi pisanih izvora, itd. Ta su pitanja djelomice razmotrena u mojoj Kratkoj poredbenopovijesnoj gra­ matici latinskoga jezika (Matasović 1997), koja je u određenoj mjeri komplementarna ovoj knjizi. S druge strane, premda je tipološka proble­ matika značajno zastupljena, ona se ne razmatra izdvojeno, već u odnosu spram problema genetske i areaIne lingvistike, na način kako to do sada nigdje nije učinjeno. Ako treba jednom rečenicom reći što sam ovom knjigom želio postići - prije svega odgovoriti na pitanje u kojoj se mjeri jezici svijeta međusobno razlikuju, i koji su uzroci toj različitosti, ili barem ukazati da je odgovor na to pitanje prava zadaća lingvistike. U svijetu u kojem se jezična raznolikost svakoga dana smanjuje zbog neprekidnog izumiranja jezika, važno je barem lingvistima skrenuti pažnju na opseg i dubinu razlika među jezicima koji su danas još dostupni proučavanju. Prema predviđanju nekih lingvista, od otprilike 6000 jezika koji se danas govore, polovica će ih izumrijeti do konca ovoga stoljeća. Prema statistikama koje prenosi Ethnologue, američka udruga za popis i klasifikaciju jezika svijeta, danas 52 jezika imaju samo jednoga govor­ nika, a još 426 ih je »gotovo izumrlo«. Ukoliko se nešto ubrzo ne učini, buduće generacije poredbenih lingvista morat će podatke za svoje radove prikupljati iz literature, a ne u terenskim istraživanjima. Masovno izumiranje jezika koje se odvija pred našim očima u velikom dijelu svijeta možemo nazvati globalnim lingvocidom . Izumiru indijan­ ski jezici Sjeverne i Južne Amerike, gdje ih zamjenjuju engleski, odnosno španjolski i (u Brazilu) portugalski, izumiru brojni jezici Sibira, koje redovito zamjenjuje ruski, pred nestajanjem su gotovo svi aboridžinski 8

jezici Australije, koje također potiskuje engleski. I u drugim dijelovima svijeta jezici izumiru, no jezici koji ih potiskuju - jezici ubojice nisu uvijek svjetski jezici poput upravo spomenutih. U velikim dijelovima Afrike jezici kojima govore dominantne etničke skupine u pojedinim državama potiskuju manjinske jezike, a u Papui Novoj Gvineji brojne domorodačke jezike istiskuje tok pisin, kreolski jezik nastao miješanjem engleskoga i papuanskih jezika. Štoviše, da bismo vidjeli lingvocid na djelu, ne moramo ići daleko od kuće: u Europi je ugrožen opstanak mnogih jezika, poput bretonskoga u Francuskoj, ili jezika šelta u Irskoj, a i u Hrvatskoj su istroromanski i istrorumunjski trenutno pred izumi­ ranjem. Ukoliko je opravdano govoriti o globalnom ekocidu izumira­ nju biljnih i životinjskih vrsta uslijed čovjekovih aktivnosti i globalnoga zagađivanja okoliša, smatram da terminom »globalni lingvocid« dobro opisujemo što se događa s jezičnom raznolikošću svijeta početkom trećega tisućljeća. Lingvistima bi, međutim, trebalo biti osobito stalo da upozore kulturnu javnost da neće samo oni biti na gubitku. Jezična je raznolikost svijeta bitan činilac ukupne etnološke i kulturne raznolikosti ljudskih zajednica, a mnogim malim kulturnim i etničkim skupinama, kojima prijeti asimi­ lacija ili nestajanje, jezik predstavlja ključan oslonac vlastitoga identite­ ta. Teško je zastupati tezu da su kulturni i etnički pluralizam nešto po sebi vrijedno, dok je pluralizam jezika samo smetnja komunikacijskim potrebama globalnoga društva. Još je manje prihvatljiva u osnovi rasistička teza da samo »veliki«, »kulturni«, ili "povijesni" jezici imaju pravo na opstanak, dok su »mali" ili "primitivni« jezici s pravom osuđeni na nestanak, za razliku od »egzotičnih kultura« koje se mogu tolerirati kao neobavezna razbibriga. Razloga za optimizam nema previše, no valja istaći i primjere gdje društvena svijest o vrijednosti jezika kao nosioca kulturnoga identiteta pridonosi njegovu očuvanju: u Irskoj je, primjerice, zahvaljujući držav­ nim naporima nakon nekoliko stotina godina broj govornika irskoga jezika ponovno počeo rasti, a sličan se proces odvija i s kimričkim u susjednome Walesu. U nedalekoj nizozemskoj pokrajini Friziji (Frysl{m), frizijski je jezik pet stotina godina bio jezik bez pismenosti, a danas se na njemu ponovno sastavljaju romani, frizijski sve više ulazi u sustav obrazovanja i javnu upotrebu. Tipično je, međutim, da gotovo svi primjeri oživljavanja moribundnih jezika dolaze iz razvijenih - i bogatih društava Zapadne Europe. Pripadnicima aboridžinskih naroda, među kojima vladaju alkoholizam i nezaposlenost, više je stalo do društvenoga i ekonomskog napretka njihovih zajednica negoli do očuvanja njihova jezika, a domorodce iz tanzanijskoga plemena Hadza, kojima svakodnev­ no prijeti glad i jedna od najvećih stopa zaraženosti HIV-om u svijetu, teško ćete uvjeriti da ne smiju zaboraviti svoj jezik prije no što lingvisti 9

PREDGOVOR

istraže neobično zanimljivo pitanje njegove genetske pripadnosti. Pa ipak, mnogi su govornici malih i izumirućih jezika svjesni opasnosti, pa i tragedije koja će zadesiti njihove zajednice kada njihov jezik nestane. Nedavno sam u jednom priručniku iz sintakse pročitao primjer koji je jednom lingvistu izgovorio jedan od posljednjih govornika aboridžinsko­ ga jezika mparntve arernte: »Kada umremo ja i moja braća, više nitko neće znati arernte«. Ovu knjigu počeo sam pisati još za studijskoga boravka u Sjedinjenim Državama, akademske godine 1997/1998. Znao sam da će to biti naporan posao, i predvidio sam da će pisanje trajati barem pet godina, tijekom kojih će pripremne verzije biti dostupne studentima kao skripta. Vjero­ vao sam da ću odjednom objaviti oba planirana dijela, no to se pokazalo nerealnim zbog obveza koje se sveučilišnim nastavnicima s godinama samo gomilaju. S druge strane, neprekidno dotjerivanje postojećega teksta činilo mi se nakon nekog vremena sve besmislenijim. Greške su ispravljene, djelomice i zahvaljujući mojim studentima koji su ih otkrivali priremajući ispite prema neobjavljenim skriptama, no struktura knjige ostala je onakvom kako sam je u početku zamislio. Jer, konačno, u suvremenoj znanosti svaka je knjiga nakon nekoliko godina donekle zastarjela, a za udžbenik je osobito važno da bude u toku sa suvremenim znanstvenim spoznajama; oklijevati predugo s objavljivanjem značilo bi prepustiti svoj rad zastarijevanju još prije no što je tiskan. Bilo kako bilo, tekst koji predajemjavnosti znatno su poboljšali savjeti i kritike Dalibora Brozovića, Radoslava Katičića, Augusta Kovačeca, Jurici Budji, Mati Kapoviću, Marku Kovačiću, Idi Raffaelli, Dorjani Širola i Marku Tadiću. Neka poglavlja knjige iskoristio sam pripremajući predavanja o sinkro­ nijskoj i dijakronijskoj tipologiji sintaktičkih struktura na poslijediplom­ skom tečaju iz kognitivne sintakse i semantike u Dubrovniku, u rujnu 2000; u raspravi nakon tih predavanja osobito su mi koristili savjeti i kritike Roberta D. Van Valina, ali i drugih polaznika i predavača tečaja. Zahvalan sam također Elviri Veselinović za pronađeni staroirski motto ovoj knjizi, a ohrabrivanje urednice Matice hrvatske, Jelene Hekman bilo mi je dragocjeno kao i toliko puta ranije. I mnogi su drugi ljudi p�idonijeli da ova knjiga ne bude lošija nego što jest, no bez mojih sinova Luje i Mavre, te njihove mame Tajane, ne bi uopće bila napisana. Zato je njima i posvećujem.

10

BILJEŠKA O GLOTONIMIMA

U hrvatskom nazivlju za različite jezike svijeta vlada priličan kaos. I među europskim jezicima ima takvih koji se u nas nazivaju različitim imenima (primjerice letonski, latvijski i lotiški), a kako ćemo se onda snaći s izborom između itelmenskoga i kamčadalskoga, koji označuju isti jezik, ili s jezicima čija engleska i međunarodna imena poput Kala Lagaw Ya, xhosa, chickasaw, guugu yumidhirr ne znamo kako bismo izgovorili ili prilagodili hrvatskom izgovoru? Stvar ne olakšava niti kaos koji vlada u međunarodnom nazivlju za jezike svijeta; tako se isti jezik u raznim lingvističkim izvorima pojavljuje u međusobno ne pretjerano sličnim oblicima peul, puZar, {uZa, {ulbe i {ulani. Koju varijantu odabrati, budući da su sve već prodrle u hrvatske lingvističke priručnike, i kako je adaptirati? Kao peulski, fulanski, jezik peul ili jezik fulbe? Načela kojih sam se držao pri odabiru i prilagodbi glotonima su sljedeća: 1. Za sve jezike čija su imena u hrvatskom već jednoznačno adaptirana, i to na isti način u glavnim priručnicima (Enciklopedija HLZ-a, Gluhakov »Etimologijski rječnik«, Skiljanov "Pogled u lingvistiku«, Simeonov »Enciklopedijski rječnik lingvističkog nazivlja« i Ćosićev prijevod »Struk­ ture jezika« Claudea Hagegea) uzimao sam gotova rješenja. Ukoliko, što je mnogo češći slučaj, nije bilo gotova rješenja ili je među priručnicima postojalo neslaganje, kovao sam vlastite glotonime. 2. Ako su dvije ili više varijanti nekoga glotonima podjednako udomaćene

u hrvatskom, navodio sam obje: velški i kimrički, logudorski i sardski, letonski i latvUski.

3. Budući da je većina relevantne literature o jezicima svijeta na engleskom i na ruskom, kao polazište za adaptaciju uzimao sam engleske i ruske oblike glotonima; ruske za jezike bivšega SSSR-a, a engleske u pravilu za sve ostale jezike. Sviđalo se to nekomu ili ne, engleski je danas međunarodni jezik znanosti, i pri stvaranju hrvatske znanstvene termi­ nologije moramo to imati na umu. To ne znači da važni doprinosi genetskoj i tipološkoj lingvistici nisu objavljeni i na francuskom, njemač­ kom, poljskom i drugim jezicima (v. bibliografiju), već samo to da 11

BILJEŠKA O GLOTONIMlMA �-------------------

preuzimajući polazne oblike glotonima iz samo jednog izvora (englesko­ ga) postižemo veću dosljednost. 4. Kako bi međunarodni naziv nekoga jezika ostao što lakše prepoznatljiv i u hrvatskom tekstu, nastojao sam adaptacijske preoblike svesti na minimum; gdje god je to moguće, samo sam zamjenjivao slova latinske abecede, koja se u nas ne koriste, našima. Time se postiže barem djelomična mogućnost rekonstrukcije izvornoga naziva za jezike i veća sukladnost naše terminologije međunarodnoj. 5. Ukoliko neki jezik i u engleskom (ili ruskom) ima dva ili više podjednako učestala, a međusobno neslična imena, navodio sam oba: npr. šelha ili tašelhit, vogulski ili mansijski, itd. 6. Sufiks -ski, koji se u nas koristi za tvorbu glotonima, dodavao sam

samo glotonimima koji u izvorniku završavaju na suglasnik, i to samo onda ako adaptirani oblik zbog toga ne postaje prerazličit od izvornoga, npr. ubihski, tagaloški od ubih, tagalog, ali jezik komoks umjesto *komoški. 7. Kada je neki glotonim u engleskom izveden iz zemljopisnog pojma (npr. aboridžinski Western Desert Language ili skupina jezika Bougainville), ja sam ta imena prevodio gdje je to moguće (npr. jezik Zapadne pustinje) ili ostavljao neprevedenima (bougainvillskijezici, jezici Bougainvillea) . 8. U nekim sam slučajevima predlagao dvije adaptacije, od kojih je ona koja je manje prilagođena hrvatskom fonološkom i morfološkom sustavu, ali zato bliža izvorniku, u kosim zagradama, npr. masajski /maasai/. U slučajevima kada je neki glotonim već odomaćen u hrvatskom, ali ne odgovara potpuno pravilima adaptacije s izvornika, obično sam ostavljao dvije varijante, npr. nahuatl i nauatl.

12

l.

UVOD U TEORIJU JEZICNE RAZNOLIKOSTI v

KOLIKO IMA JEZIKA NA SVIJETU?

Jedno je od najčešćih pitanja koje laici postavljaju lingvistima koliko ima jezika na svijetu? Međutim, zbunjenost koju pokazuje svaki lingvišt kada mu laik postavi takvo pitanje dovoljan je razlog da mnoge uvjeri kako lingvistika nije nikakva ozbiljna znanost. Procj�neo tomE) koliko SEL jezika govori na svijetu kreću se između 3000 i 6000. Do tolikih, gatY�h, razlika u procjeni broja jezika svijeta dolazi zbog dva razloga: 1 . Neki su dijelovi svijeta lingvistima još nedovoljno poznati: naprimjer,

naN'ovoj Gvineji i u Amazoniji još uvijek ima domorodačkih plemena koja su do sada dolazila u vrlo malo dodira s civilizacijom. O njihovim jezicima može se samo nagađati. Osim toga, istraživači su nekim domorodačkim jezicima zabilježili različita imena, te je nestručnjaku za pojedina područ­ ja teško izbjeći da takve slučajeve dvaput ubroji u svojem popisu. Možete zamisliti koliko bi bio objektivan popis jezika Europe u kojem bi se našli kao različiti jezici navedeni njemački, deutsch, German, allemand, tedesco, vokiečil{ kalba, viicu valoda i nemet. Razni lingvisti imaju različite predodžbe o tome kada dva idioma (jezična sustava s barem minimalno različitom gramatikom i rječnikom) valja smatrati dvama različitim jezicima, a kada dvama dijalektima istoga jezika. 2.

Kriterij međusobne razumljivosti većina laika smatra osnovnim kriteri­ jem za razlikovanje jezika: ukratko, ukoliko se govornici dvaju idioma međusobno ne razumiju, tada govore različitim jezicima, a inače se radi o istom jeziku, eventualno s dijalektainim razlikama. Očigledan je problem s tim kriterijem što je međusobno razumijevanje stvar stupnja: svi stanovnici Skandinavije (osim Finaca i Laponaca) međusobno se u priličnoj mjeri razumiju, pa ipak kažemo da oni govore različitim jezicima, između ostalog i zato što ih oni prepoznaju kao različite. S druge strane, kajkavac iz Pušće vjerojatno neće mnogo razumjeti slušajući razgovor viških ribara, no ipak i njegov i njihov govor pripisujemo hrvatskom jeziku. 15

lNOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

-=--'-==-=-=-=�...............--.....=..:=:::. : ==::..: .:...::: ------:...:.

-------

Prema strukturalnom kriteriju jezici se razlikuju ukoliko u opisu njihova gramatičkog sustava postoje strukturalne razlike; teško je unaprijed reći što su to strukturalne razlike, no možemo načelno istaći da pod time mislimo na stvari kao što su gramatičke kategorije (rod, broj, padež, vid, itd.). Ponovno, i strukturalne razlike među idiomima često su stupnjevi­ te: hoćemo li štokavski i kajkavski smatrati dvama jezicima zato što u kajkavskome ne postoji razlika između futura 1 . i 2. kao u standardnoj štokavštini (razlika između ići ću i budem išao)? Ili strukturalne razlike moraju biti veće, i koliko veće? Ruski i ukrajinski imaju u najvećoj mjeri podudarne gramatike, ali se izgovorom i rječnikom dosta razlikuju: od toga što će nam u tom konkretnom slučaju biti važnije zavisit će hoćemo li ta dva idioma smatrati različitim jezicima. Kao i kod drugih razmatra­ nih kriterija, i strukturalni je kriterij u osnovi vrijednosni; međutim, za razliku od većine drugih kriterija, strukturalni kriterij je unutarnji, jer kad na osnovi njega identificiramo jezike, činimo to na osnovi njihovih inherentnih svojstava, a ne na osnovi izvanjezičnih, tj. pragmatičkih, socioloških ili drugih svojstava. Stoga je strukturalni kriterij identifika­ cije jezika neophodan preduvjet klasifikacije jezika koja se zasniva na strogo unutrašnjim jezičnim svojstvima, kao što je genetska klasifikacija jezika (v. dolje). Međutim, strukturalni kriterij primjenljiv je jedino kada postoji dovoljno iscrpan strukturalni opis idioma koje valja razvrstati na osnovi strukturalnih svojstava, a to vrlo često nije slučaj. Kriterijem identifikacije govornika možemo smatrati kriterij koji često dolazi do izražaja u ovakvim situacijama: u selu A pitate domorodce kojim jezikom govore, i oni svi odgovaraju »a-ovskim«; nekoliko kilometara dalje, u selu B domorodci za sebe kažu da govore »b-ovski«. Štoviše, stanovnici obaju sela u stanju su nepogrešivo utvrditi govori li netko a-ovski ili b-ovski, čak i kada istraživač ne vidi u čemu je razlika. Hindski i urdski primjer su dvaju jezika koji se ne razlikuju strukturalno (samo im je kulturni :rječnik djelomice različit) niti po kriteriju međusobne razumljivosti. Kada stav govornika prema vlastitom jeziku ne bi bio i te kako relevantna lingvistička pojava, l morali bismo hindski i urdski, malajski i indonezijski, pa i hrvatski i srpski, smatrati varijetetima istoga jezika. Međutim, poput međusobne razumljivosti, i kriterij identifikacije govornika stvar je stupnja; svijest o posebnosti hindskoga u odnosu na urdski izraženija je od svijesti o posebnosti flamanskoga prema nizo­ zemskomu, ili britanskoga engleskog prema američkomu. 1 Jezični identitet može u nekim slučajevima biti pitanje života ili smrti. Foley ( 1 986: 24) spominje da je pripadnicima kanibalskog plemena biuat s Nove Gvineje tabuom bilo zabranjeno jesti ljude koji govore njihovim jezikom. N avodno su jednom prilikom ipak pojeli jednoga suplemenika koji se sa svojom obitelji odselio prilično daleko, a kako to nije nikome naškodilo (osim pojedenomu) tabu je od toga događaja ukinut.

16

Navedeni kriteriji identiteta za jezike u određenom smislu proizlaze iz tri temeljne funkcije jezika: kriterij međusobne razumljivosti odgovara komunikacijskoj funkciji jezika, strukturalni kriterij odgovara kogni­ tivnoj, a kriterij identifikacije govornika vrijednosnoj funkciji jezika. Jezična je sposobnost, naime, u ljudskoj vrsti evoluirala kako bi njezini pripadnici pomoću jezika rješavali tri različite vrste problema: razmje­ njivali obavijesti (komunikacijska funkcija),konceptualizirali iskustvo i spoznavali svijet (kognitivna funkcija), te izražavali pripadnost određe­ nim grupama i održavali koheziju unutar ljudskih zajednica (vrijednosna funkcija). U gotovo svakoj se jezičnoj poruci mogu ostvariti sve tri funkcije jezika; kažem li Ova je slika lijepa promatrajući Klimtov "Poljubac«,ja time mogu a) prenijeti obavijest o slici svome sugovorniku, koji je možda ne vidi, b) izraziti svoj uvid o odnosu između jednog konkretnog predmeta i apstraktne ideje ljepote, i c) napraviti se važan, odnosno iskazati svoju pripadnost društvenoj skupini umjetničkih zna­ laca ili ljudi koji više vole Klimta od Kandinskoga. Iako navedene funkcije jezika smatramo temeljnima, jer su po našem sudu rezultat evolucijske adaptacije okolišu kognitivnih sposobnosti homo sapiensa, time ne poričemo da jezik,osobito u suvremenom društvu,ima i druge funkcije. Na sličan način, premda spomenute kriterije jezičnog identiteta sma­ tramo temeljnima, moramo biti svjesni da postoje i drugi kriteriji. �(

•

�\Lr>A'

Genetski kriterij ponekad se primjenjuje'ha idiome čija je povijest poznata i u nekom im smislu određuje identitet: lingvisti rusinski smatraju slovačkim dijalektom jer se taj iđiom razvio iz jednoga slovačkog govora, premda je pretrpio snažan utjecaj ukrajinskoga, u toj mjeri da mnogi govornici rusinskoga misle da govore ukrajinski. Na sličan način, premda se govornici susjednih kajkavskih i slovenskih govora bolje međusobno razumiju nego bilo koji od njih s govornicima čakavskoga dijalekta otoka Visa, ipak na osnovi genetskoga kriterija kajkavski i čakavski viški smatramo dijalektima istoga jezika.

Često se, osobito u romanskoj lingvistici, pojavljuje i kriterij standardi­ zac�ie. Jezicima se nazivaju samo standardizirani idiomi, dok se nestan­ dardizirani smatraju dijalektima. Za razliku od svih prethodnih, ovaj je kriterij posve neupotrebljiv pri izradi popisa jezika svijeta: njegovo korištenje u Africi i većem dijelu Azije pokazalo bi da stanovnici tih kontinenata uopće ne govore jezicima, već nizom dijalekata koji se ne daju prebrojati. U praktičnom smislu kriterij standardizacije znači, kao što je jednom rekao neki lingvist,da jezicima treba smatrati dijalekte koji posjeduju vojsku i mornaricu. U konkretnom opisu jezičnih situacija lingvisti često kombiniraju razli­ čite kriterije: govor dvaju susjednih sela na Kavkazu opisuju kao dijalekte istoga jezika jer se njihovi govornici međusobno razumiju, dok dva 17

susjedna idioma u Burmi ili Laosu smatraju dvama različitim jezicima jer domorodci uvjeravaju istraživače da njihovi susjedi govore drugim jezikom. Neke su se etnološke ekspedicije na Novoj Gvineji u popisivanju jezika služile otprilike ovom metodom: istraživači bi odlazili od sela do sela i popisivali kako na govoru lokalnog stanovništva glase riječi za stotinjak osnovnih pojmova. Ako bi im u jednom selu, primjerice, rekli da se za »sunce«, »mjesec« i »zemlja« kaže le soleil, la lune i la terre, a u drugom il sole, la luna i la terra, istraživači bi na osnovi fonetske sličnosti tih riječi, i činjenice da u oba sela razumiju oba skupa riječi, zaključili da se radi o dijalektima jednoga jezika. Primjena takva kriterija na europske jezike značila bi da sve romanske jezike valja smatrati dijalektima istoga jezika! Naravno, nema ništa loše niti neobično u tome što se pri identifikaciji jezika, osnovnih jedinica kojima se bavi poredbena lingvistika, moramo služiti različitim kriterijima. Medutim, moramo biti svjesni postojanja svih tih razlika, i nastojati biti što dosljedniji u primjeni pojedinih kriterija razlikovanja jezika i dijalekata.2

2

Pitanja različitih kriterija jezičnog identiteta razmatra i Katičić ( 1 992: 35-55) . On govori o genetskom, tipološkom i vrijednosnom kriteriju, pri čemu tipološki odgovara našem strukturalnom kriteriju, a vrijednosni donekle našem kriteriju identifikacije govornika. U načelu nema razlike između moga i Katičićeva pristupa problemu jezičnoga identiteta, koji je u svakom slučaju višedimenzionalna pojava. Ja bih ipak više od Katičića naglasio da su svi kriteriji identiteta stupnjeuiti, a ne apsolutni.

18

ZAŠTO NA SVIJETU IMA TAKO MNOGO JEZIKA?

Ukratko, zato jer se ljudska vrsta služi jezikom već jako dugo vremena i u mnogim dijelovima svijeta, jer se ljudski jezici tijekom vremena mijenjaju, i jer se u različitim dijelovima svijeta mijenjaju na različite načine. Razmotrimo svaku od te tri teze pojedinačno. Medu znanstvenicima nema jedinstvenoga mišljenja o tome kada je ljudska vrsta razvila jezičnu sposobnost, pa čak ni o tome da li se to dogodilo naglo, kao rezultat jedne genetske mutacije, ili dugotrajnim procesom koji se mogao odvijati stotinama tisuća godina (v. Foley 1997: 43-78 ) . Dok jedni vjeruju da su i raniji hominidi (homo habilis i homo erectus) vladali nekim oblikom govornoga ili gestovnoga jezika, drugi to osporavaju, tvrdeći da je razvitak jezika postao fiziološki moguć (zbog strukture larinksa) tek s pojavom modernih ljudi (vrste Homo sapiens) . Arhaični oblici homo sapiensa posvjedočeni su u Africi prije oko 250 000 godina, i to po svoj prilici predstavlja terminus post quem za nastanak Ijudskoga jezika.3 Osobno mi se vrlo uvjerljivom čini pretpostavka da je s razvitkom jezične sposobnosti povezana ekspanzija ljudske vrste iz njezine afričke i bliskoistočne pradomovine, prije oko 60 000 godina, i nagli razvitak osnovnih elemenata lwlture (pećinska umjetnost, lokalna raznolikost upotrebnih predmeta od kamena i kosti, itd.),4 tzv. »paleo1it­ ska revolucija« (v. i MelIars 1 998). Kako god bilo, možemo biti sigurni da ljudska vrsta vlada jezikom već više desetaka tisuća godina. 3 Među arheolozima i paleoantropolozima postoji nesloga o više ključnih pitanja koja se tiču ovoga problema (v. Stein & Rowe 1992: 460 i dalje); sporno je i to, koliko važnosti treba pridavati strukturi larinksa i hioidalne kosti homo erectusa i neandertalaca u

pogledu njihove sposobnosti ovladavanja jezikom; i to, kada zapravo arhajski homo sapiens zamjenjuje ranije oblike hominida; i to, da li su moderni ljudi izvan Afrike i Bliskog istoka zamijenili (i istrijebili!) starije hominide, ili su se s njima stopili. Lingvistu se u tome teško snalaziti, a zacijelo i antropolozi imaju problema s ovladavanjem lingvističkom literaturom, jer poznati sveučilišni udžbenik antropologije navodi kao općeprihvaćenu Greenbergovu klasifikaciju jezika Amerike, koju većina lingvista odba­ cuje

4

(op. cit: 465),

V. Diamond 1991: 46-50. 19

RAZNOLIKOSTI

Jezici se mijenjaju neprekidno i nezaustavljivo; hrvatski jezik kojim danas govorimo nije isti kao jezik kojim je pisao Gundulić, a vrlo je različit od jezika Baščanske ploče. Shakespeareov engleski još je razumljiv današnjim govornicima engleskoga, ali Chaucera ( 14. st.) oni već znatno teže razumiju, dok staroengleski ep Beowulf (8. st.) ne mogu čitati bez prethodnoga studija staroengleskog jezika. Katkad se jezične promjene odvijaju pred našim očima. U jednom lingvističkom istraživanju novih riječi u hrvatskom jeziku, provedenom 1994, nije pronađena niti jedna potvrda riječi tajkun, a danas, u vrijeme dovršavanja rukopisa ove knjige (ljeto 2000), ona je jedna od najfrekventnijih riječi u dnevnim tiskovina­ ma (prema podatcima »Hrvatskoga nacionalnog korpusa«). Jezične promjene u suvremenom svijetu mogu biti usporene zbog utjecaja pisanoga jezika (koji čuva starije jezične oblike), te zbog napora koji neka društva svjesno ulažu radi očuvanja starije jezične norme, no u nepisme­ nim društvima u prošlosti jezične promjene ničim nisu bile sputavane. Promjene jezika odvijaju se nejednoliko u prostoru i vremenu; ako se jedna skupina ljudi odseli dovoljno daleko, jezik će se te skupine stati razvijati različito od jezika skupine koja se nije odselila. »Dovoljno daleko« u uvjetima paleolitika i mezolitika može značiti i nekoliko desetaka kilometara; na Novoj su Gvineji zabilježena plemena koja žive vrlo blizu, a da ne znaju jedno za drugo, već komuniciraju samo sa susjednim plemenima s kojima ih povezuju običaji razmjene plodova i žena (egzogamija) . U takvim će uvjetima razdvajanje jednoga plemena, čiji pripadnici govore istim jezikom, često brzo dovesti do nastanka dvaju jezika, jer razdvojene skupine neće međusobno komunicirati i dijeliti jezične promjene koje zadese njihov jezik. Pripadnici ljudske vrste sele se već desetcima tisuća godina. Iz svoje su se pradomovine u Africi ljudi proširili na Bliskom istoku i u jugoistočnoj Aziji prije stotinjak tisuća godina (premda ima i drukčijih mišljenja), Australiju su dosegli prije 50 000 godina, Sibir prije 20 000 godina, a Ameriku prije 1 5 000 godina, i čitavo to vrijeme njihovi su se jezici mijenjali i raslojavali na sve veći broj jezika. Stoga, čak i kada bismo pošli od posve ne\jerojatne pretpostavke da su svi pripadnici vrste Homo sapiens u početku govorili istim jezikom, iz toga su jezika tijekom ljudske povijesti morale nastati stotine i tisuće jezika; ako je u tisuću i petsto godina iz vulgarnolatinskoga nastalo petnaestak romanskih jezika, a iz praslavenskoga petnaestak slavenskih, zamislite koliko je jezika moglo nastati iz zamišljenoga prajezika ljudske vrste, ako se taj govorio prije stotinjak tisuća godina. Naravno, jezici ne samo da nastaju, oni i izumiru. U suvremenom svijetu lingvocid (masov­ no izumiranje jezika) predstavlja osobitu prijetnju globalnoj jezičnoj raznolikosti, no povijest nas uči da su jezici izumirali i u prošlosti, 20

ZAŠTO NA SVIJETU IMA TAKO MNOGO JEZIKA?

ponekad podjednako masovno kao i danas; primjerice, ekspanzija latin­ skoga u prvim stoljećima poslije Krista zatrla je mnoge jezike južne i zapadne Europe, a širenje bantuskih jezika u velikom dijelu supsaharske Afrike prekrilo je brojne tragove ranije jezične raznolikosti južnoga dijela toga kontinenta. Mogli bismo pretpostaviti da su takve nagle ekspanzije jednoga jezika (ili skupine blisko srodnih jezika) moguće samo u tehno­ loški naprednim društvima koja su ovladala sredstvima prijevoza na velike udaljenosti, no to zacijelo nije točno: u tehnološkim uvjetima kamenoga doba jedna se porodica australskih aboridžinskih jezika, pamanjunganska (v. str. 193) proširila po najvećem dijelu Australije na štetu drugih predeuropskih jezika toga kontinenta. Možemo dakle biti uvjereni da su jezici nastajali i izumirali i prije nekoliko desetaka tisuća godina kao i danas. Ne možemo stoga znati je li ukupan broj jezika na svijetu tijekom ljudske povijesti rastao, smanjivao se, ili ostajao više-ma­ nje postojanim do našega vremena.

21

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA

Svaka je klasifikacija ili razvrstavanje u osnovi sličan postupak: članove nekoga skupa pridruŽujemo oare�eriim podskupovima s obzir� na elemente koji su zajednički svim članovima dotičiiihpodskupova. Zn1'!!!: stv�na -k1aSiTiJ{acDa razlikuje od svakodnevne po tOin.�_�fu�leme;rti na � sn ovi kojih se vrŠCmoraju na određen način biti'bitn,i z� identitet­ razvIstayanih predmeta. Jez[ćTsu poput ljudi i drugih živih organizama po tome što je njihova'prošlost ili povijest bitan element njihova identiteta. Stoga ih možemo i klasificirati s obzirom na njihovo podrijetlo. Qy.�j_��tk!;l g?r1:e.,t§.&LmL�gv,a-�ukg.1i�o_ St! Se. razvili iz· zajQJ!n!��o.rut Iz te definicije sllJ�di da za genetsku srodnost jezika nije bitno i prajezika. 6 maju li oni vo iTfb'ii-o'svojstvQ, već što se s njima dogodilo tijekom njihove (pret)povijesti. Izaefi�[cl]e slijedi i da su možda sui jezici svijeta genetski srodni, ukoliko su se.r.azvill iz zajedničkoga prajezika, jezika prvih ljudi koji su govorili. O tome kako je homo sapiens ovladao jezikom, i da li se to zbilo samcijednom, ili neovisno više puta, može se nagađati na razne načine, no vjerojatno nikada nećemo znati odgovor na pitanje o tome je li postojao zajednički prajezik svih ljudskih jezika (v. Nichols 1998L

'"

Jezičnom porodicom naziv�!llQ .. skup svih je�ik.:��� koje pQs toji dokaz da �u sera:zvIh IZ-lsfoi;a 2rajezika, '� ezaJednički pni}ezlk svih jezika toga''

'7Skupa-�mOtili jezlka.·-Frrn;-jeri�·e�· iria()8uropski jezici čine jezičnu 1 porodicu, je�az�jioQ.�je21iihov zaje({ii!ČI{T prajezik, .indoeuropski prajei[k, bioJezikom-pretkOlnsy!�Jnr;-tsamo n] ili: Bitno je istaći da u jezičnu purm:ticlršvrstavamo sue one'jezlRe' Koji'1ru:--cl.9ka.zano potekli iz istoga praj�zika� JerolSmolnace'porodicamaliiOralr8matraH i slavenske lQiike, 'i romanske jeZiKe;TKeftskeTezll{:e;-itd:;-OuQucI da-je 'za sve t� ' skupine jezika dokazaIi9_ aa su Imali zajeaničke prajezike.

22

SUPKLASIFIKACIJA JEZIKA

Odnose među jezicima neke rodice prik��l,l�mo genealoškim - jezične I!9 � stablom. Taj je nač�!!�kazivanja odno��međugenetski :;;rodnil1l icima prvI -uveo nJemačklIIi1gVlsfAugust Schleicher, polovicom 19: _ . stolfeči:'CU korijenu genealoškoga stabla stoji jezih-predah određene Por9_dj�e; s�l su jezici te porodice !!i�g()vi jezici-potomci: Vrhovi stabl� predstavljaJu--oneje'zike kojisalnL!!isu.�zlci:"'pretJ:L.!ili�a_Jlom jeziku-,­ ��ta-račvanja grana na stablu-(račvišta) predstavljaju one jezike koji su sami jezici pretci nekih jezika, ali su i potomci zajedničkoga prajezika . ČItive- porodice (i eventualno potomcfJoš nekih jezika). ",-

- ,-- ---�----�-

k�

'--

-

--------

Genealoško stablo Prajezik cijele porodice

Grana A Grana B

/ jezici potomci

JV10del genealoškoga stabla bio je u posljednj!!l_st.9tini�k_go�iI1,a._9!:lsto .kritiziran. �tčario }e-ds·zl:iQgslozenostijeZIČnih promjena nAkad nUe moguće JJ1y..rditi točl1�odnose izmeđii:'praJezika fjezika-potomaka, da su -svi jezi�i u naj;ećoJ mJeilrezuItarini}eŠa-nja dijal�kata, itd. Isticano je, također, da mocrer�ea-rOšKogstiiliTa ne'm-ože prikazali stvarne povije-: sne odnose koji utječu na nastanak i oblikovanje pojedinih jezika, i koji' SU uviJek' iUi'uštveno uvjetovani (v. Muljačić 1 997, 2000). Nastanak svl:ikogaTeiikasamo se pojednostavljeno može prikazati kao odvajanje na račvištu genealoškog stabla, dok se u stvari uvijek radi o složenom procesu u kojem jezici ne mijenjaju samo svoju strukturu, već i raspro23

--. .

� .�---

-=--

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

------

. _��.?�a stabla_ stranjenost i društveni prestiž. �đ:uti.rP." . .mod,eLgg��1!I2 ostaje najupotrebljiviji model z�JlrjkaziY8l1k_genetskih odnosa među jezicima, a alternativni pristupi, k1!..Q§J9.J�L�orija valot'a njemačkoga lingvista Johannesa Schmidta, predstavljaju tek korekcije' l-nadopune toga modela (v.l\1atasovićf9�r7:-19...:21 i Holzer 1995). Teorija valova u osnovi predstavlja prostorni model prikazivanja odnosa među genetski" . srodnIllljeziČima; S.chllllcffjeseda:rrid�seti1igodina prošloga stoljeća uočio da su jezične promjene isprva ograničene na razmjerno malo područje na kojem se govori neki jezik, a potom se poput valova šire iz toga središta: na sve veći i veći prostor. Crta na zemljopisnoj karti koja označuje granicu do koje se proširila neKaJ ezična promjena naziva se izoglosom . Izoglose se u vremenu mogu poml�?lh_a zadatak je genetske lingvistike prema teoriji valova pniviIno' ucrtavanje izoglosa u zemljopisnu kartu. Dok se pojedine izoglose n:io� na--karti kaotično presijecati i isprepletati, '1edovito postoje i takvtskupovi izoglosa: koji se povezuju u svežnjeve ili snopove, i predstavljajli promjene koje-SU se valovl,nlli-'-proširile do približno istih granica. Takvi snopovi izog1osa omoguĆU:ju:ruun izdvajanje i identificiranje pojedinih jezika na osnovi skupa jezičnih promjena koje ih definiraju u odnosu prema drugim genetski srodnim jezicima. Nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje l (hrv. veo, vela, strus. vell; spram polj . wi6dl:, češki vedl) , *xe > še (polj. d. jd. mllsze, češ. maziŠe spram strus. m use, hrv. musi) , *gve > zve (polj. gwiazda, češ. hvizda spram rus. zvezda, hrv. zvijezda) . Ako rezultate tih promjena RUSKI SLOVENSKI

še gIVe dl

26

HRVATSKI se zve

l

PROSTORNO-VREMENSKI MODEL GENETSKIH ODNOSA MEDU JEZICIMA � ��-'--'-"

--��.-

----_._-

---------

-

želimo unijeti na kartu izoglosa, pokazat će se da se njihove granice preklapaju (v. prethodnu shemu).5 Pomoću takva snopa izoglosa izdvajamo sada skupinu jezika (ili idioma) i kažemo da tvore granu unutar ranije definirane jezične porodice:

praslavenski -

•

zapadnoslaven�ki

istočno-južnoslavenski

(češ., polj., itd.)

(rus., slov., hrv., itd.)

Ovakav nam prikaz jasno pokazuje da je model genealoškoga stabla samo vremenski prikaz odnosa koji se mogu iščitati iz karte izoglosa. Teorija valova i model genealoškoga stabla nisu međusobno suprotstavljeni: dok je teorija valova prostorni model koji se zaustavlja na činjenicama koje . su neposredno utvrdive prikazom jezičnih činjenica u prostoru, model genealoškoga stabla predstavlja vremensku interpretaciju prostornoga modela koji nudi teorija valova.

Jezične promjene nikad nisu neposredno opažljive poput prostornih odnosa među jezicima i idiomima, te stoga i genealoško stablo uvijek mora predstavljati il�ferpr.EtfJ..c;iju činjenica koje se mogu iščitati iz karte �jzoglosa; međutim, ako u modelu kojim prikazujemo međusobne odnose genetski sr6dnih jezika želimo zadržati i prostorne i vremenske informa­ cije, možemo se poslužiti prostorno-vremenskim modelom koji je predlo­ žio Wolfgang Meid ( 1 975); u tom modelu račvišta na genealoškom stablu nisu predstavljena točkama, već plohama u kojima su prostorni odnosi između genetski srodnih jezika, odnosno izoglose koje ih spajaju i dijele, vidljive u svakom vremenskom trenutku koji lingvist izdvaja kao rele­ vantan. Primjerice, odnose između zapadnoslavenskih i ostalih slaven­ skih jezika prikazali bismo prostorno-vremenskim modelom na sljedeći način: 5 Preklapanje nije potpuno, čak ni u idealnim slučajevima. Naprimjer, u nekim srednjeslovačkim dijalektima je očuvano ispred *e, kao u poljskom i češkom, ali "dl prelazi u l kao u hrvatskom i ruskom. Pravila za supklasifikaciju jezika na osnovi svežnjeva izoglosa uvijek su dakle samo približna. 27

UVOD U TEORIJU JEZI Č NE RAZNOLIKOSTI

������==�

--------------

��--�-------

PRASLAVENSKI

ZAPADN 0SLAVENSKI

ISTO ČNOSLAVEN SKI/ JUŽ NOSLAVENSKI

Naravno, situacija može biti znatno kompliciranija od one koja je prikazana u našem slavenskom primjeru; skupina govornika nekoga jezika može se odseliti od druge skupine koja ostaje gdje je i bila, ili dvije skupine govornika mogu biti razdvojene doseljenjem neke treće grupe koja govori različitim jezikom. Jezik obiju razdvojenih skupina nastavit će se razvijati samostalno, i iz njega će redovito nastati dva različita jezika. Takvu situaciju genetskoga kontinuiteta u slučaju kada nema teritorijalnoga kontinuiteta predstavlja slučaj rumunjskoga, koji je od ostalih romanskih jezika ostao odvojen zbog doseljenja Madžara i Slavena u panonsko-balkanski prostor. Nakon prekida teritorijalnoga kontinui­ teta među genetski srodnim idiomima ne može više biti izoglosa koje će biti zajedničke svima njima i samo njima; međutim, jedna skupina idioma koja je tako teritorijalno odvojena može i dalje doživljavati promjene koje će se očitovati u svežnju izoglosa koje će se proširiti po čitavom jezičnom prostoru na kojem se oni govore. To je otprilike situacija u kojoj su se našli južnoslavenski jezici nakon prekida teritorijalnog kontinuiteta s istočnim i zapadnim jezicima; u doba doseljenja Madžara slavenski idiomi na južoslavenskom jezičnom području bili su dio dijalekatskoga kontinu­ uma koji se protezao do sjevera Rusije, bez jasnih svežnjeva izoglosa koji bi dijelili južnoslavenske idiome od istočnoslavenskih. Međutim, u idućih nekoliko stoljeća istočnoslavenski jezici doživjeli su promjene koje su se proširile do novih granica istočnoslavenskoga područja, a nisu više zahvatile idiome na južnoslavenskome području. Zbog toga je istočnosla­ venske jezike opravdano smatrati genetskom granom, dok južnoslaven­ ske nije, budući da nema svežnja zajedničkih izoglosa koje bi tu granu definirale. Genetske odnose slavenskih jezika možemo stoga prostorno­ vremenskim modelom ovako prikazati (ucrtani su i svežnjevi izoglosa): 28

PROSTORNO-VREMENSKI MODEL GENETSKIH ODNOSA MEĐU JEZICIMA

PRASLAVENSKI

ZAPADNO­ SLAVENSKI

\ ISTOČ NO­ SLAVENSKI

ZAPADNO­ SLAVENSKI

JUŽNO­ SLAVENSKI

Ovakav je prikaz zacijelo složeniji od jednostavnoga genealoškog stabla, ali bolje odražava naše intuicije kojima se rukovodimo prilikom genetske klasifikacije, a ujedno i vjernije odslikava povijesne jezične činjenice. Jezicima se rasprostranjenost može i smanjivati u vremenu; dalmatsko­ romanski je tijekom svoje povijesti neprekidno uzmicao pred hrvatskim, da bi se na kraju ograničio na nekoliko gradova na istočnoj obali Jadrana te potom izumro na samom kraju 19. stoljeća. Slična je bila sudbina manskoga, keltskoga jezika na otoku Man, koji je izumro 1974. kada mu je umro posljednji govornik. Izumiranje jezika ekvivalentno je nestanku jezika s lingvističke karte, pa se u prostorno-vremenskom modelu genetskih odnosa može tako i prikazati; primjerice, odnose unutar goidelske grane keltskih jezika ovako bismo izrazili:

GOIDELSKI

/ MANSKI

IRSKI

Š KOTSKI

29

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

Trenutno u svijetu izumiru desetci, ako ne i stotine jezika. Jezici kojima prijeti izumiranje vrijedni su istraživanja i zbog toga što ih je važno opisati prije no što izumru, ali i kao osobita sociolingvistička pojava. Poredbeno je proučavanje situacija jezične smrti pokazalo da većina jezika koji izumiru dijele neka gramatička obilježja - znatno pojedno­ stavljivanje fonološke, morfološke i sintaktičke strukture, intenzivno posuđivanje iz dominantnoga jezika koji zamjenjuje izumirući jezik, itd. Izumirući jezik također se postupno funkcionalno reducira, odnosno smanjuje se broj komunikacijskih situacija u kojima se on redovito upotrebljava, dok na koncu od njega ne ostanu samo povremene fraze, pozdravi, i poneka dječja pjesmica (v. npr. Dorian 1981 , Crystal 2000).

30

PROBLEMI GENETSKE SUP KLASIFIKACIJE

U konkretnim slučajevima istraživanja genetskih odnosa među jezicima lingvistima su vrlo rijetko dostupne sve potrebne informacije, karte izoglosa i povijesni podatci o njihovu širenju. Stoga se u praksi genetske supklasifikacije često moramo oslanjati na posredno zaključivanje; obič­ no su nam poznata neka jezična obilježja kojima se izdvaja određena skupina jezika, primjerice skup glasovnih promjena kojim se oni razliku­ ju od ostalih jezika dotične porodice. Primjerice, među romanskim jezicima sardski i dalmatski odvajaju se od ostalih po cijelom nizu glasovnih obilježja: 1. imaju velarne okluzive ispred prednjih samogla­ snika, dok u istom položaju ostali romanski jezici imaju frikative ili afrikate (usp. latinskifacere "činiti« spram dalmatskoga (u Dubrovniku) fachir, lat. piscis »riba« spram sardskoga piske, itd.); 2. nisu stopili latinsko o i u kao većina ostalih romanskih jezika; 3. nisu proveli leniciju bezvučnih okluziva u međusamoglasničkom položaju poput većine osta­ lih romanskih jezika, itd. Znači li to da ćemo među romanskim jezicima izdvojiti kao posebnu dalmatsko-sardsku granu (kojoj bi eventualno pripadali i rumunjski i možda još neki idiomi u kojima su zabilježena obilježja 1-3)? Netko bi mogao reći da ne, jer sardski i dalmatski nisu u teritorijalnom dodiru, pa se pradalmatsko-sardski nije imao gdje govori­ ti, odnosno ne možemo zamisliti kako bi izgledao snop izoglosa koji bi definirao taj jezik. To bi bio s teorijskoga gledišta loš argument, jer bismo mogli zamisliti (da nam povijest nije tako dobro poznata) da su se govornici prasardskog u ranom srednjem vijeku doselili u Sardiniju s naših obala Jadrana, nakon raspada pradalmatsko-sardskoga. Pravi je razlog protiv pretpostavljanja dalmatsko-sardskoga prajezika u naravi zajedničkih glasovnih osobitosti koje ti jezici dijele: one su naime sve od reda negativne, odnosno radi se o jezičnim promjenama koje se nisu dogodile u dalmatskom i sardskom. To jednostavno znači da su valovi jezičnih promjena koji su zahvatili ostala područja mimoišli teritorije na kojima su se razvili dalmatski i sardski; nije dakle nikada postojala dalmatsko-sardska komunikacijska zajednica koja je trajala određeno vrijeme i bila obilježena nizom jezičnih promjena koje su se zbile unutar 31

njezinih granica u razdoblju njezina trajanja. Da bismo izdvojili skupinu jezika kao zasebnu granu unutar neke porodice moramo pronaći skup inovacija, jezičnih promjena koje su se dogodile u jezicima te grane u određeno vrijeme i na određenom teritoriju gdje se govorio prajezik jezika dotične grane. Skup arhaizama (»promjena koje se nisu dogodile«) nije dovoljan za supklasifikaciju. Valja istaći da samo postojanje zajedničkih jezičnih inovacija također ne mora biti dovoljno za supklasifikaciju,jer jezici koji nisu genetski osobito blisko srodni mogu iste jezične promjene provesti neovisno. Velški i novogrčki proveli su u odnosu spram indoeuropskoga prajezika cijeli niz istih glasovnih promjena: u oba jezika indoeuropsko *kw prešlo je u p u većini okolina, prajezično *s prešlo je u h na početku riječi i nestalo između samoglasnika, otpala je velika većina završnih suglasni­ ka, indoeuropsko *e postalo je i , itd., no na osnovi povijesti i usporedbe s drugim jezicima znamo da se radi o slučajnim, neovisnim zajedničkim inovacijama, te da ne treba pretpostavljati zajedničku velško-novogrčku granu indoeuropskih jezika. Međutim, vidimo da moramo utvrditi dodatne, strože kriterije za supklasifikaciju genetski srodnih jezika od pukoga nabrajanja zajedničkih inovacija, jer one mogu biti i slučajne, odnosno mogu se u dva jezika koji nisu u istoj grani dogoditi neovisno. To pak nećemo uvijek moći utvrditi, osobito kada nam vanjska povijest uspoređivanih jezika nije dobro poznata. Stoga, želimo li odgovoriti na pitanja kako znamo da keltski jezici čine jednu granu indoeuropske jezične porodice? lli, koja bi obilježja morao imati novootkriveni indoeuropski jezik da bismo ga svrstali u keltsku granu indoeuropske porodice? moramo predložiti novi kriterij na osnovi kojega ćemo svrstati neki jezik u keltsku granu indoeuropskih jezika, odnosno novi kriterij supklasifikacije kojim ćemo isključiti ili znatno reducirati mogućnost slučajnih podudaranja. Takav nam kriterij pruža postojanje relativne kronologije jezičnih promjena karakterističnih za skupove jezika koji predstavljaju grane jezičnih porodica. Među glasovnim promjenama koje su zajedničke svim keltskim jezicima nema gotovo niti jedne koja bi bila zajednička samo njima, a ne i barem jednom drugom indoeuropskom jeziku. Međutim, ono što povezuje keltske jezike u jednu granu jest činjenica da među tim glasovnim promjenama postoji relativna kronologija, odnosno da su se one morale odviti točno određenim redoslijedom: to je pak moguće samo ako je postojao jedan jezik prakeltski koji je postojao određeno vrijeme tijekom kojega su se navedene promjene odvijale i širile poput valova do granica područja na kojima se prakeltski govorio. Evo o kojim se promjenama radi: 32

1. Indoeuropsko *eye prešlo je u keltskome u keltski *tres > *tr1s > staroirski tri;

(usp. ie. *treyes »3« >

2. Indoeuropsko *e prešlo je u *1 (usp. ie. *reg's »kralj« > staroirski. rt) ; 3 . Indoeuropsko *ey prešlo j e u keltskome u »nebesnik« > stiro dia »bog« , gen. jd. de); 4. Indoeuropsko *p... *kw prešlo je u *kw. . . *kw (usp. kelt. *kwinkwe > stiro e6ie) ;

(usp. ie. *deywos *penkwe »5« >

5. Indoeuropsko *p je nestalo (usp. ie. *ph2ter »otac« > staroirski athir).

Iz primjera je jasno da je promjena ( 1 ) morala prethoditi promjeni (2), jer inače promjena (2) ne bi djelovala na keltski *tres > *trIs > staroirski trf; promjena (2) morala je prethoditi promjeni (3), jer bi se inače odrazi indoeuropskoga *e i *ey u keltskome podudarali, što nije slučaj; konačno, promjena (4) morala se zbiti prije promjene (5) jer bi inače indoeuropsko �'penkwe » 5« u keltskom izgubilo početni suglasnik, te bi irski oblik toga broja glasio **6ic, a ne e6ie. Relativna kronologija koju smo uspostavili pokazuje da je genetsko jedinstvo keltskih jezika moralo trajati određeno vrijeme, tijekom kojega su se promjene 1-5 odvile, te da se ne radi o promjenama koje su se u pojedinim keltskim jezicima odvile neovisno jedna o drugoj, jer one su uklopljene u točno određen vremenski slijed. Kao što vidite iz primjera, supklasifikacija jezika kojima povijest i rasprostranjenost tijekom povijesti nisu dobro poznate, vrlo je složen problem, koji pretpostavlja da su prethodno poznate glasovne promjene koje obilježuju pojedine jezike, te da je u velikoj mjeri rekonstruiran zajednički prajezik porodice unutar koje se vrši supklasifikacija. U mnogim se supklasifikacijama jezičnih porodica koje se navode u litera­ turi ne primjenjuju ovakvi postupci, već se one zasnivaju na raznim lellsikostatističkim metodama; pripadnost skupine j.ezika određenoj gra­ ni utvrđuje se na osnovi velikoga postotka zajedničkih riječi, no to je daleko manje pouzdana metoda, jer jezici mogu imati velik udio zajed­ ničkoga rječnika i ako nisu osobito genetski bliski: velški danas ima više riječi koje je posudio iz latinskoga i iz engleskoga nego onih koje je naslijedio iz prakeltskoga, pa ipak je to nedvojbeno keltski, a ne romanski ili germanski jezik. 6

��-.........................•-.

6 Nepouzdanost supklasifikacija zasnovanih samo na leksikostatističkim metodama valja imati na umu u drugom dijelu knjige, u poglavljima u kojima se iznose supklasifi­ kacije razmjerno slabo istraženih jezičnih porodica.

33

DOKAZ GENETSKE SRODNOSTI. POSUĐNANJE I NASLJEĐIVANJE

Ako u jezičnu porodicu svrstavamo samo one jezike za koje je dokazano da su genetski srodni, postavlja se pitanje - u čemu se sastoji dolwz genetske srodnosti? Iz definicije genetske srodnosti slijedi da dokazati genetsku srodnost jezika znači dokazati postojanje njihova zajedničkog prajezika. To dakle znači da moramo pronaći ona svojstva koja dijeli neka skupina jezika, a koja nisu mogla nastati nikako drukčije nego razvojem svojstava koje je imao njihov zajednički prajezik. U klasičnim radovima iz poredbenopov�jesne lingvistike (npr. Meillet 1 967, Anttila 1989; v. i Fox 1 995 i Lyovin 1997) smatra se da su dva jezika geIie'tski srodna ukoliko među njima postoje sustavne glasovne poduda� nosti. Sustavne glasovne podudarnostTizmeđu dva jezika očituju se kao niz pravila ovoga oblika: glas x u jeziku X u položaju a odgovara glasu y u jeziku Y u položaju a u riječima istoga ili sličnog značenja. Pritom nije važno da podudarni glasovi budu fonetski slični; albansko gj na početku riječi pravilno odgovara latinskomu s u istom položaju; oba su se glasa razvila iz indoeuropskoga *s, a da fonetski nisu nimalo slični: albanski

latinski

gjarper »zmija«

serpens samT/US

gjashte "šest«

sex sanguis

gjaUe »živ«

salvus »cio«

itd.

Postojanje takvih glasovnih podudarnosti genetska lingvistika objašnja­ va na sljedeći način: albanski i latinski razvili su se iz zajedničkoga prajezika X, u kojem su postojale riječi koje su značile »zmija«, »san«, 34

DOKAZ GENETSKE SRODNOSTI. POSUĐIVANJE I NASLJEĐIVANJE

»šest«, »krv«, "živ« (ili »cio«) koje su počinjale suglasnikom x; pravilnim glasovnim promjenama suglasnik x promijenio se u albanskome u gj-, a II latinskome u s-o Metode poredbene i povijesne lingvistike omogućuju nam da jezik X poistovjetimo s indoeuropskim prajezikom, a suglasnik x interpretiramo kao indoeuropski dentalni frikativ *S,7 Međutim, sustavne glasovne podudarnosti među jezicima same za sebe ;}isu do�o1jaii pokazatelj genetske srodnosti, jer one postoje i između jezika koji su bili u intenzivnim međusobnIm k()utaktima. U albanskom postoji čitav niz posuđ-enlca iz latinskoga u kojima početnomu sh pravilno odgovara latinsko s, npr. alb. shendoshe »zdrav« = lat. sanitas »zdravlje«, shume »mnogo« = lat. summ um »najviše«, shok " prijatelj« = lat. socius , itd. Na sličan način, za onaj dio engleskoga leksika koji je posuđen iz (pra)nordijskoga moguće je uspostaviti glasovne podudarnosti s odgova­ rajućim riječima u drugim germanskim jezicima, kao i za onaj dio leksika koji je naslijeđen iz pragermanskoga. Primjerice, u nordijskim posuđeni­ cama pragermansko *sk- daje u engleskom sk- (recimo u riječima sldll »vještina«, skin »koža«, skate »sklizati se«), dok u naslijeđenim riječima *sk- prelazi u s h- /š-/, usp. sharp »oštar«, shade »sjena«, shield » štit« , itd. Engleski shirt »košulja« odraz je iste pragermanske riječi kao i skirt »suknja«, samo je prva naslijeđena, a druga posuđena iz pranordijskoga. Obje su podudarnosti posve pravilne, pa samo na osnovi postojanja pravilnih glasovnih podudarnosti ne možemo reći da li je engleski nordijski ili zapadnogermanski jezik, jer ne znamo koji skup glasovnih podudarnosti valja smatrati izvornim.8 Pomoglo bi nam kada bismo znali da postoje riječi koje se nikad ne posuđuju iz jezika u jezik. Kada bi postojao takav univerzalan popis riječi, trebalo bi samo pogledati postoje li glasovne podudarnosti među njima, i ako je odgovor potvrdan, mogli bismo zaključiti da su jezici genetski srodni. Bilo je više pokušaja da se sastavi takav popis riječi koje imaju svi jezici - dakle riječi koje nisu kulturno uvjetovane i, štoviše, riječi koje se u pravilu ne posuđuju iz jezika u jezik. Najpoznatiji takav skup riječi, koje možemo nazvati temeljnim leksikom, predložio je američki lingvist Morris SwadeshY Swadeshova lista sadržava dvije stotine riječi kao što su ime, pas, srce, -;

O postupku rekonstrukcije prajezika v. Matasović 1997: 50-51, te str. 50 i dalje.

Č injenica da su engleski i nordijski jezici doista genetski srodni ništa ne mijenja na 8 stvari ; pravilne podudarnosti postoje i između posuđenica koje su u neki jezik posuđene iz nesrodnih jezika i njihova izvornika; primjerice, neke hrvatske riječi (posuđenice) koje počinju s b- pravilno odgovaraju turskim riječima koje počinju s b · ( npr. boja, bubreg. biser, ban), dok druge ( naslijeđene riječi) pravilno odgovaraju sanskrtskim riječima koje počinju s bh- (npr. brat, biti, brati, bog, usp. sanskrt bhrata, bhavati, bharati, bhaga-) . 9

V. npr. Trask 1996: 408-410, gdje se navodi Swadeshova lista od 200 riječi.

35

{NOD U TEORI.nJ JEZI ČNE RAZNOLIKOSTI

jetra, sunce, brojke » 1«, »2« i » 3«, zamjenice ja i ti, voda, vatra, itd.

Međutim, pažljivim pregledom te liste uvidjet ćemo da gotovo da nema niti jedne riječi za koju se ne bi moglo pokazati da je u nekim jezicima ipak posuđena; primjerice, riječ qen »pas« posuđena je u albanski iz latinskoga (usp. lat. canis) , japanski san »tri« predstavlja posuđenicu iz kineskoga (kin. san) , a u nekim jezicima Australije zabilježeno je i posuđivanje zamjenice za prvo lice jednine iz engleskoga (indonezijski saya »ja« također je posuđenica iz sanskrta, no izvorna riječ sa/uiya-­ ondje znači »sluga«). U mnogim slučajevima ista skupina riječi koje pripadaju temeljnom leksiku bit će podudarna ili slična među jednom skupinom genetski srodnih jezika, ali posve različita unutar druge skupine genetski srodnih jezika. To često zna zavarati istraživače; primjerice, indoeuropski jezici neobično dobro čuvaju brojke od jedan do deset, tako da bi već i usporedba tih brojaka na albanskome, novoirskome i bengalskome vjerojatno pokazala da među tima trima jezicima zacijelo postoji neki povijesni odnos, po svoj prilici genetska srodnost. albanski:

novoirski:

bengalski:

/I

aon /e: nl

ek

dy

dhB. lya: 1

dili

tre

tri It'r'i:1

tin

/wter

cheithre lx'er' al

car

pese

chUig lxu: g'I

ptic

gjashte

se Is'e:1

ciwy

shtate

seacht ls'ext!

šat

tete

acht loxt!

at

nente

naoi lni:1

n9Y

dhjete

deich /d'el

d9Š

je

Valja istaći da su albanski, novoirski i bengalski tipološki posve različiti i vrlo inovativni indoeuropski jezici, pa ipak su sačuvali razmjerno velik broj podudarnosti u sustavu brojeva od 1 do 10. S druge strane, u nahsko-dagestanskoj porodici ista je skupina riječi u suvremenim jezicima izmijenjena do potpune neprepoznatljivosti. Pogledajmo kako se na čečenskome, lakskome i lezginskome broji od 1 do 1 0 (Bokarev et al. 1967, IV) : 36

DOKAZ GENETSKE SRODNOSTI. POSUĐlVANJE I NASLJEĐlVANJE ------

----

čečenski:

lakski:

lezginski:

c/:ta ?

ca

sad

ši ?

k'i

q'ved

kxo ?

šan

pud

di ?

muq'

q'ud

pxi ?

Xju

vad

jalx

rjax

rugud

vorh

arul

irid

barh

mJaJ

mUžUd

iss

urč'

k ' ud

itt

ac'

c'ud

Sličnosti koje postoje među brojevima od 1 do 1 0 u tri navedena nahsko-dagestanska jezika tako su zanemarivo male, da su bez sumnje mogle nastati i slučajno. Usporedbom iste skupine riječi mogli bismo dakle u jednom slučaju, ako ne dokazati, a ono barem naslutiti genetsku srodnost skupine jezika, dok u drugom slučaju isti postupak ne bi dao nikakvih rezultata. Nadalje, riječi temeljnoga leksika mogu biti slučajno slične u nesrodnim jezicima: indonezijski nama »ime« slučajno je slično s istoznačnom sanskrtskom riječi nama i s japanskom namae; osim toga, i riječi temeljnoga leksika mogu zbog različitih razloga u jezicima biti zamije­ njene novima; primjerice, indoeuropska riječ za »jetra« ostala je sačuvana u gotovo svim granama indoeuropskih jezika (ie. *yekwr > latinski iecur, sanskrt yakrt, litavski jeknos, itd.), no u francuskome je zamijenjena riječju foie iz vrlo neobičnog razloga. Do toga je došlo zato što se u kasnom latinskome iecl1r često pojavljivalo u složenici iecur ficatum »jetra (punjena) smokvama« , jer su Rimljani guske hranili smokvama da im jetra hipertrofiraju. Od izvorne sintagme ostalo je samo ficatum, što se pravilno odrazilo kao francusko foie. Srpska je pak riječ džigerica posuđena iz turskoga, a u turski je dospjela iz perzijskoga (i etimološki je srodna sanskrtskome yakrt). Na sličan način, indoeuropska riječ za »srce« očuvana je u gotovo svim ie. jezicima (*k'rd- > latinski cor, cordis, grčki !lardia, litavski širdis, hrvatski sr(d)ce, itd.), no u albanskome je zamijenjena riječju nejasna podrijetla zemer. Istraživanje glasovnih podu­ darnosti među riječima temeljnoga leksika nije dakle posve pouzdan način utvrđivanja jezične srodnosti među jezicima, ali se prilično često koristi, osobito pri istraživanju malo poznatih jezika u zabitim Bijelovima svijeta. 37

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI -=-=------

Zanimljivo je da jezična srodnost među mnogim jezičnim porodicama nije otkrivena identifikacijom glasovnih podudarnosti, već uočavanjem mor­ foloških podudarnosti, odnosno utvrđivanjem da u jezicima neke porodi­ ce postoje slični gramatički morfemi koji imaju sličnu ili identičnu funkciju. ID U najboljem slučaju morfološke podudarnosti protežu se na čitave paradigme, zatvorene klase oblika riječi koje izražavaju određene gramatičke kategorije i tvore se prema određenim pravilima. Usporedbe morfoloških paradigmi važne su zbog toga što se, za razliku od izdvojenih gramatičkih morfema i riječi, čitave morfološke paradigme nikad (ili gotovo nikad)ll ne posuđuju. Pogledajmo podudarne paradigme posvoj­ nih prefiksa u jeziku jurok i u praalgonkijskome, usporedbom kojih je Edward Sapir 1913. dokazao postojanje algičke porodice američkih indijanskih jezika12 (citirano prema Haas 1969 ) : jurok

praaJgonk.

1.

n-erpel

n-i: pit-

"moj zub"

2.

kh-erpeZ

k-i: pit-

»tvoj zub"

3.

w- erpel

w-i: pit-

» njegov/njezin zub"

4.

m-erpel

m-i: pit-

»nečiji zub «

Premda možemo zamisliti da je svaki pojedini od podudarnih posvojnih prefiksa posuđen iz jednoga jezika u drugi, ili slučajno podudaran, čini se nevjerojatnim da tako treba objasniti podudarnost svih četiriju prefiksa, te stoga zaključujemo da se mora raditi o genetski srodnim jezicima. Vrlo često, a osobito ako su uspoređivani jezici dubinski srodni, nećemo moći uspoređivati čitave morfološke paradigme, već samo izdvojene elemente koji se pojavljuju na podudarnim položajima unutar paradigmi; upravo usporedbom takvih elemenata u različitim paradigmama Joseph Greenberg ( 1 960) uspio je nepobitno dokazati genetsku srodnost čadskih jezika (npr. hausa, bana, logone) i ostalih afrazijskih jezika (semitskih, 10 I Franz Bopp je u svojem znamenitom radu iz 1816, u kojem je dokazao genetsku srodnost indoeuropskih jezika, uspoređivao glagolske paradigme sanskrta, latinskoga, grčkoga i drugih jezika; pojam glasovnih podudarnosti u indoeuropskoj se lingvistici pojavio tek nekoliko godina poslije, u jednom radu Jakoba Grimma iz 1822.

11 Zabilježeni su neki, doduše marginalni, slučajevi posuđivanja paradigmi; u aleut­ skomjeziku koji se govori na otoku Mednij Aleut iz ruskogaje posuđena čitava paradigma prezentskih nastavaka, npr. kod glagola koji znači »sjediti« ; unguči-ju. ungllči-iš, llnguči-it, ungllči-im, unguči-ite, u nguči-jat , spram ruskoga sižu, sidiš, sidU, sidim, sidite, sidjat. 12

38

V. str. 213; uz jurok i algonkijske jezike, u algičke se jezike svrstava i jezik vijot.

DOKAZ GENETSKE SRODNOSTI. POSUĐIVANJE I NASLJEĐIVANJE

berberskih, kušitskih, staroegipatskoga i eventualno omotskih jezika, v. str. 141 i dalje) : 1 . U čadskim jezicima postoji sufiks -ta za ženski rod (npr. bana -ta) , a sličan se sufiks pojavljuje u većini drugih afrazijskih jezika (usp. semitski --at). 2. U čadskim se jezicima čestica -n- upotrebljava kao izraz za status constructus, kategoriju u kojoj se nalazi imenica kad je u rečenici modificirana posvojnim pridjevom ili imenicom, npr. u jeziku logone -n­ odgovara čestici -n- iste funkcije u staroegipatskome. 3 . Mnogi čadski jezici tvore tzv. pluralis fractus, osobit oblik množine imenica kod kojega imenski korijen dobiva prijevojni samoglasnik --a-; podudarna tvorba množine postoji u većini ostalih afrazijskih jezika, usp. logone sini »zub«, san »zubi« spram bedavje (kušitski) or »sin«, ar » sinovi« . 4. U 1 . 1. jd. čadski jezici većinom imaju posvojni sufiks -i, dok je lični pokazatelj na glagolu za 1 . 1. jd. objekta -ni (npr. u mubijskom jeziku); isti se obrazac pojavljuje u semitskome. Također, u 2. 1 . jd. posvojni sufiks i objektni pokazatelj su isti, i u čadskom i u semitskome glase -ka. 5. U čadskome i u semitskom glagoli s početnim w- u perfektu gube taj glas u ostalim oblicima, usp. logone wisan »spavao je« , sina »spavanje«, usp. arapski wasina »spavao je« spram sina »spavanje« . Iz primjera se vidi da Greenberg nigdje nije uspoređivao čitave morfološ­ ke paradigme, već samo njihove izdvojene dijelove koji se podudaraju; ponovno, u svakom od slučajeva 1-5 moglo bi se raditi o slučajnosti ili posuđivanju, no gotovo je nemoguće da se o tome radi u svih pet slučajeva. Stoga oni zajedno predstavljaju dokaz da su čadski jezici srodni (ostalim) afrazijskim jezicima. Valja ipak istaći da podudarnosti morfoloških paradigmi same za sebe nisu posve sigurne kao dokaz genetske srodnosti jer i one mogu biti slučajne. Primjer slučajnih morfoloških podudarnosti između američkog indijanskog jezika mivok i latinskoga navodi Sihler ( 1998: 138): mivok (California )

latinski

-m

-m

2. sg.

-š

-s

3. sg.

-O

-t

-maš

-mlts

2. p l .

-toš

-tis

3. pl.

-p(ll)-

-nt

1.

1.

sg.

pl.

39

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI ==-=�---......---.....

Pri usporedbi morfoloških paradigmi moramo stoga uzeti u obzir jesu li one u uspoređivanim jezicima pravilne ili se radi o morfološkim nepra­ vilnostima, izuzetcima. U opisanim slučajevima morfološkoga posuđiva­ nja opaženo je da se uvijek posuđuju pravilni obrasci, nikada izuzetci i nepravilne paradigme. Razmotrimo sljedeći primjer paradigmi indikati­ va prezenta glagola ),biti« na četiri indoeuropska jezika: sanskrt

latinski

gutski

hetitski

aSIllI.

sum

im

ešmi

asi

€s

is

ešši

asti

est

ist

ešzi

SII/as

sumus

sijwn

ešweni

stha

estis

sijItO

ešteni

santi

sltnt

sind

ašanzi

Pokušajmo razložiti u čemu se sastoje podudarnosti koje uočavamo u ovim paradigmama: kao prvo, glagoli tvore jednak broj oblika u istim kategorijama, tj. tri lica u jednini i tri u množini; to je čisto tipološka podudarnost koja ništa ne govori o genetskim odnosima navedenih četiriju jezika: i baskijski glagol izražava tri lica jednine i tri množine, dok sanskrt i gotski imaju i dvojinu koju nismo naveli. Nadalje, podudar­ nosti među paradigmama postoje i u morfološkoj sufiksaciji ličnih nastavaka koji se dodaju korijenu; niti to ne upućuje na zajedničko podrijetlo navedenih jezika, jer i u baskijskom i u mnogim drugim jezicima lični se nastavci dodaju s desna (sufigiraju se) glagolskomu korijenu. Nadalje, korijen i nastavci na sva četiri jezika izgledaju sličnima, no to bi moglo biti posve slučajno, sve dok ne znamo postoje li pravilne glasovne podudarnosti među glasovima od kojih se korijen i nastavci sastoje. Ono što je najčvršći oslonac tezi o genetskoj srodnosti među navedenim jezicima jest činjenica da u svim četirima paradigmama postoje nepravilne smjene samoglasnika u korijenu, primjerice između trećeg lica jednine i trećega lica množine (lat. est: sunt, skr. asti: santi, het. ešzi: ašanzi) ; kod pravilnih glagola nema takvih prijevojnih samoglasničkih smjena, a a priori je malo vjerojatno da do slučajne podudarnosti doći upravo kod nepravilnog glagola, ili da paradigma nepravilnoga glagola biti posuđena. Stoga je najprihvatljivije objašnjenje tih morfoloških podudarnosti da se radi o naslijeđenom obrascu iz zajedničkoga prajezika. Na koncu, valja imati na umu i to da postoje jezici s vrlo malo morfologije i gotovo bez morfoloških paradigmi,tzv. izolativni jezici poput kineskoga 40

---'D =-=-O -KAZ GE_ N_ E_ TS_ KE SRODNOSTI. POSUĐIVANJE I NASLJEĐIVANJE

___

__

i vijetnamskoga. Za takve jezike dokaz pomoću morfološki h podudarnosti ne bi vrijedio, odnosno ne bi ga bilo moguće izvesti.

U mojoj latinskoj gramatici (Matasović 1997: § 15, §96) zastupanaje teza daje potrebno da uz sustav glasovnih podudarnosti postoje i funkcional­ ne podudarnosti, koje se očituju kao podudarnosti morfoloških paradi­ gmi. Premda nijedan od ta dva kriterija uzet za sebe nije dovoljan da u potpunosti isključi posuđivanje i slučaj, zajedno oni zacijelo pružaju dovoljnu sigurnost da su uspoređivani jezici srodni i najskeptičnijem istraživaču.

41

POSREDNE METODE DOKAZA GENETSKE SRODNOSTI

U nekim osobito teškim slučajevima neće biti moguće neposredno dokazati genetsku srodnost dvaju jezika, no katkad se možemo poslužiti indirektnim dokazima; budući da je relacija genetske srodnosti tranzi­ tivna, ako znamo da je jezik A genetski srodan s jezikom B, te da je B srodan s e , logika nam nalaže da zaključimo kako je i A srodan s e, čak ako nisu utvrdive fonološke i funkcionalne podudarnosti između A i e . Takva situacija lako može nastupiti ako je jezik e jako izmijenjen u odnosu spram znatno arhaičnijegajezika B , a stupanj genetske bliskosti jezika e i A nije veći od stupnja bliskosti jezika B i A. Primjerice, čini se vrlo vjerojatnim da su korejski ijapanski genetski srodni. Ukoliko je tako, tada dokaz daje korejski srodan s mongolskim, i eventualno drugim tzv. altajskim jezicima predstavlja ujedno i dokaz da je japanski srodan s altajskim jezicima (Miller 1980) . Na sličan način, danas su neki indoeu­ ropskijezici toliko različiti, čak i u temeljnom leksiku, da možda ne bismo mogli dokazati njihovu genetsku srodnost da nemamo starije spomenike na tim jezicima: teško je zamisliti, primjerice, kako bismo dokazali genetsku srodnost bengalskoga i novoirskoga, da su to jedini preživjeli indoeuropski jezici. Stoga se u praksi zapravo često služimo tranzitivno­ šću genetske srodnosti: znamo da je bengalski jezik-potomak sanskrtu bliskoga idioma, a novoirski staroirskoga; dokaz je pak srodnosti tih dvaju jezika razmjerno lako pružiti. Posredno zaključivanje o mogućem genetskom srodstvu moguće je i na osnovi tipoloških svojstava karakterističnih za pojedine jezične porodice. Kao što ćemo vidjeti poslije, neka jezična obilježja jezici u vremenu gube znatno teže od drugih; prisutnost takvih obilježja u oba jezika ili prajezika čiju genetsku srodnost želimo dokazati ne daje nam za pravo da zaključimo da su oni srodni, jer i naj neobičnij a jezična obiUežja mogu nastati posve neovisno i u nesrodnim jezicima: konsonantske mutacije, morfološki i sintaktički uvjetovane promjene početnih suglasnika u riječi, izrazito su rijetko obilježje koje se posve neovisno razvilo u j ezicima atlantske skupine nigersko-kordofanskih jezika (npr. {ulbe, v. Ternes 42

POSREDNE METODE DOKAZA GENETSKE SRODNOSTI

1990 ) , u keltskim jezicima (npr. u irskom) , te u izoliranom giUačkom jeziku koji se govori u Sibiru. Podudarnosti u konsonantskim mutacija­ ma između irskoga i giljačkoga vrlo su velike, a ipak su posve slučajne: primjerice, u staroirskome imenica u akuzativujednine izaziva promjenu početnoga t iduće riječi li početno d, npr. nom. jd. fer trebar /fer t'r'evarl 'mudar čovjek', ak. jd. fer trebar Ifer d'r'evar/; prema sličnom pravilu o djelovanju konsonantskih mutacija u giljačkome se t mijenja u r iza imenice koja je izravni objekt glagola (tj . predstavlja ekvivalent imenice u akuzativu indoeuropskih jezika). I takve tipološke usporednice, koliko god frapantne bile, mogu nastati slučajno. Međutim, ukoliko se uspoređivani jezici razlikuju po neprisutnosti čitavog niza jezičnih obilježja koja su u genetski srodnim jezicima vrlo postojana, tada je to jak argument protiv teze o njihovoj genetskoj srodnosti. Primjerice, pokazano je da jezici koji imaju gramatičku kategoriju roda (ili imenske klase) razmjerno rijetko gube to tipološko obilježje; ako ono i nestane kod imenica, obično ostaje očuvano u tragovima barem kod zamjenica (usp. englesku opreku između zamjenica he, she i it). Ako znamo da baskijski nema ni traga gramatičkom rodu, te da ima još neka tipološka obilježja koja se teško mijenjaju u jezicima (primjerice, to je dosljedno ergativan jezik) , tada to možemo iskoristiti da zaključimo kako baskijski vjerojatno nije genetski srodan s indoeu­ ropskim jezicima. Bilo bi pogrešno misliti da to ionako znamo zbog toga što nema glasovnih ni funkcionalnih podudarnosti između baskij skoga i indoeuropskih jezika: iz nepostojanja takvih podudarnosti možemo ' zaključiti samo to da ne znamo jesu li baskijski i indoeuropski srodni jezici. Neslaganje baskijskoga i indoeuropskih jezika u dijakronij ski stabilnim tipološkim obilježjima (kao što su postojanje roda i ergativnost) pokazuje nam da oni vrlo vjerojatno nisu srodni, osim možda na tako dubokoj razini koju ionako ne bismo mogli dosegnuti nikakvom lingvi­ stičkom metodom. Konačno, vjeroj atnost dubinske genetske srodnosti među jezicima može­ mo istraživati i određenim statističkim metodama. Jedna, koju su neovisno razvili Donald Ringe ( 1992) i, u nešto drukčijem obliku, autor ovih redaka, sastoji se u izračunavanju a priori očekivanih slučajnih podudarnosti između pojavljivanja pojedinih suglasnika u riječima te­ meljnoga leksika u rekonstruiranim prajezicima porodica za �9je se pretpostavlja ili sumnja da su srodne. Pretpostavimo da na uspoređiva­ nimjezicima A i B imamo liste od 1 00 riječi temeljnoga leksika, primjerice Swadeshove liste (v. str. 3 5 ) . Izračunat ćemo čestotnost F svih suglasnika koji se pojavljuju u listama za jezike A i B, te za suglasnike koji se pojavljuju s većom čestotnošću množiti njihove vrijednosti F. Dobivene vrijednosti P označavat će vjerojatnost da proizvoljna riječ iz liste 43

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

sadržava neki suglasnik X u jeziku A, a da istovremeno u jeziku B riječ istoga značenja sadržava suglasnik Y. Vjerojatnosti slučajnoga poduda­ ranja moći ćemo sada usporediti za čitav niz suglasnika X i Y, te dobivene rezultate u sporediti s onima koje činjenično opažamo u jezicima A i B: ukoliko u listama temeljnoga leksika jezika A i B ima riječi istoga značenj a koje sadržavaju suglasnike X i Y s čestotnošću znatno većom od a priori očekivane, to će biti argument u prilog tezi da su jezici A i B vjerojatno genetski srodni. Razmotrimo jedan zamišljeni primjer: pretpostavimo da je u jeziku A čestotnost suglasnika t 0,2 (tj . da on dolazi u 20 od 100 riječi iz liste) , dok je u jeziku B čestotnost suglasnika h 0 , 1 ; vjeroj atnost da proizvoljna riječ iz liste u jeziku A sadržava t, a u jeziku B h bit će P = 0,2 x 0 , 1 = 0,02. To znači da u listi od 100 riječi a priori očekujemo dvije riječi istoga značenja koje u A sadržavaju t, a u B sadržavaju h ; ukoliko ispitivanjem listi utvrdimo da doista postoje dvije ili tri takve riječi, to neće prelaziti ono što očekujemo kao slučajna podudaranja. Ako ih pak bude, primjeri­ ce, 5 ili više, možemo lako izračunatil3 koliko je mala vjerojatnost da se to slučajno dogodilo, te stoga možemo zaključiti da su A i B vjerojatno genetski srodni. Kombinacijom raznih posrednih metoda dokaza genetske srodnosti nije moguće definitivno dokazati ili opovrći tezu o genetskoj srodnosti dvaju jezika, iii dvaju skupova jezika. Osobito je teško postići sigurnost kada usporedujemo prajezike dviju dokazanih genetskih porodica, primjerice indoeuropske i uraiske. Međutim, sustavnom usporedbom niza prajezika pojedinim posrednim metodama možemo uspostaviti hijerarhiju vjero­ jatnosti njihove međusobne srodnosti. Tako je moguće pokazati, primje­ rice, da je indoeuropski prajezik vjerojatnije srodan prauralskomu nego prakartvelskomu, a s oba je ta prajezika vjerojatnije srodan nego s praabhasko-adigejskim ili s prasinotibetskim (v. Matasović 1998).

13 To se izračunava prema formuli za binomnu raspodjelu; čitav je postupak opisan u mojem članku (Matasović 1998), 44

PROBLEM KONTAKTNIH JE ZIKA

U definiciji genetske srodnosti među jezicima istakli smo da su dvajezika genetski srodna ako su potekli iz zajedničkoga jezika pretka; jedan jezik može b iti predak većem broju jezika, no možemo se zapitati može li situacija biti i obrnuta: može li neki jezik imati dva jezika pretka (a da pritom niti jedan od njih nije jezik predak onog drugoga)? Takva bi situacija intuitivno odgovarala situaciji jezičnoga miješanja; dva jezika, koji mogu ali ne moraju biti genetski srodni, pomiješaju se tako da nastane novi jezik koji je u određenom smislu potomak oba ta jezika. Mogli bismo zamisliti da takvi jezici nastanu u društvima u kojima postoji diglosija, usporedna upotreba dvaju jezika, i to tako da djeca u najranijoj dobi nesavršeno nauče oba ta jezika te da im se pomiješaju njihovi elementi. Međutim, koliko je lingvističkoj znanosti poznato, to se nikada ne događa. U društvima s visokim stupnjem diglosije i poliglosije djeca uvijek uče dva ili više jezika odvojeno, te tako ne nastaju jezici koje bi bilo teško ili nemoguće jednoznačno genetski razvrstati . Problemi za genet­ sku klasifikaciju nastaju na drugi način ; u mnogim dijelovima svijeta i u raznim povijesnim razdobljima odrasli govornici različitih jezika dolaze u međusobne kontakte, tijekom kojih moraju komunicirati,' ali ne uspijevaju ili ne žele u potpunosti ovladati drugim jezikom. Do takvih kontakata obično dolazi na sljedeće načine: 1 . Prilikom trgovine, npr. u mediteranskim lukama gdje su se odavna susretali govornici romanskih jezika, grčkoga, arapskoga, turskoga i drugih jezika. 2. U slučajevima kada jedna skupina ljudi biva porobijena od druge, koja govori drugim jezikom; takva je situacija nastala među crncima koji su dovedeni na plantaže Jamaike i drugih karipskih otoka. 3. Ako skupine ljudi koj i govore različitim jezicima bivaju dovedene u prilike u kojima moraju komunicirati, poput na,jamnih radnika, dovede­ nih iz raznih zemalja na plantaže pacifičkih otoka, ili stranih radnika u poslijeratnoj Njemačkoj . 45

U takvim situacijama ljudi počinju upotrebljavati pojednostavljen oblik nekog jezika, kojim ne ovladavaju u potpunosti, ali se njime služe u svakodnevnoj komunikaciji. U takvom se jeziku, pidžinu, gube sve nepravilnosti izvornoga jezika, a on često poprima neka tipološka obilježja materinskih jezika ljudi koji se njime služe; primjerice, u jeziku tok pisin, koji je nastao kada su papuanski domoroci kao najamni radnici na plantažama morali komunicirati sa svojim naredbodavcima i među­ sobno, ima oko 80% riječi engleskoga podrijetla, no gramatički mu je sustav poprimio neka tipološka obilježja papuanskih i austronez�jskih jezika, primjerice opoziciju između inkluzivne (yumi) i ekskluzivne zamjenice 1 . 1. množine (mipela) . Pidžini obično nastaj u kao rezultat kontakta dviju društvenih grupa nejednakog statusa ili prestiža. Jezik grupa višeg statusa u takvim situacijama zovemo superstratom, a jezik koji koristi grupa nižega statusa supstratom (v. Richford & McWhorter 1997) . Budući da pidžini nastaju kao sredstvo komunikacije među govornicima različitih jezika, tipološka obilježja supstrata koja preuzi­ maju često su prisutna u više jezika različitih porodica; ti jezici utječu na strukturu pidžina, no budući da njihovi govornici govore i pidžin, utjecaj može biti i obrnut, pidžin može utjecati na razvitak materinskih jezika ljudi koji se služe pidžinom. Tako na Novoj Gvineji papuanski i austro­ nezijski jezici često imaju identične sintaktičke strukture onima koje pronalazimo u tok pisinu (Crowley 1 992: 262), usp. anem (papuanski)

Ezim

o-men da-hin

aria ( austronez.)

Bile me

ne-nenes

tok pisin

Buai

i ham mi haihai

betelov orah dolazi l sg.-žvakati "Daj mi betelova oraha da ga žvačem «

Takav sintaktički izomor{izam rezultat je intenzivnih jezičnih dodira kakvi se mogu i očekivati u komunikacijskim situacijama u kojima sudjeluje mnoštvo bilingvalnih i plurilingvaInih govornika. Svi do sada opisani pidžini imaju vrlo jednostavnu morfologiju i sintak­ tičku strukturu ; to znači da u njima ima vrlo malo promjenljivih riječi i vezanih morfema, a čitave morfološke paradigme i složena sintaktička pravila javljaju se sasvim izuzetno. Premda je većina poznatih pidžina nastala na temelju engleskoga i francuskoga, jezika analitičke strukture s malo morfologije, i pidžini nastali na temelju morfološki složenih jezika poput jezika sjeverozapadne obale Amerike također su morfološki znatno pojednostavljeni, obično na taj način da svakom jasno izdvojivom pojmu u ,rečenici odgovara jedna riječ, usp. npr. činukanski žargon:

46

JeSllS yaha lwmtuhs hanawey tilihunIS

Isus

on

znati

svi

narodi

»Isus je znao sve narode« Jesus yalca wawa

Isus

on

»Isusove riječi« Miha

Ti

na

klap milla hillatan

upitna čest. naći

ti

konj

"Jesi li našao svojega konja?«

Da bismo neki jezik nazvali pidžinom moraju biti zadovoljeni ovi uvjeti: ( 1 ) to jejezik koji ima ograničenu upotrebu u komunikaciji grupa kojima je materinski jezik neki drugi jezik; pidžin nikomu nije materinski jezik, i (2) nastao je da zadovolji ograničene komunikacij ske potrebe tih grupa. Pidžin kojemu je glavna namjena komunikacija za potrebe trgovine naziva se katkada općim terminom lingua franca, prema istoimenom pidžinu koji se upotrebljavao u sredozemnim trgovačkim lukama, a nastao je na temelju raznih romanskih elemenata. Kreolski je jezik koji je postao od pidžina, ali je funkcionalno proširen i ima govornike kojima je materinski jezik. Tok pisin, koji se govori na Novoj Gvineji, bio je do prije nekoliko generacija pidžin, a danas je materinski jezik za više od 1 00 000 ljudi i funkcionalno je istovrijedan bilo kojem drugom jeziku na svijetu, tj . njime se može komunicirati o bilo čemu i u bilo kojoj prilici. Valja istaći da razlika između pidžina i kreolskoga jezika ne mora biti strukturalno izražena: lingvisti su uočili da nema strukturalnih razlika između tok pisina kojim govore ljudi kojima je to materinski jezik i tok pisina kojim se služe govornici kojimaje materinski neki papuanskijezik. Također je ponešto iznenađujuća činjenica da govornici kojima su materinski jezici sasvim različiti govore pidžine na gotovo identičan način - slijedeći isti skup gramatičkih pravila čak i u slučajevima kada nema izvornih govornika koji bijezičnom intuicijom mogli ocjenjivati što je u dotičnom jeziku pravilno, a što nepravilno (Thomason 1983). Treba biti svjestan činjenice d a kontaktni jezici za genetsku klasifikaciju ne predstavljaju tako velik problem kako se to ponekad tvrdi; koliko su do sada istraženi, izgleda da oni gotovo uvijek zadržavaju najveći postotak riječi koje su podrijetlom izjednogajezika, i to tako daje moguće uspostaviti glasovne podudarnosti; primjerice, možemo formulirati gla47

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

���������==

sovne zakone kojima ćemo riječi tok pisina izvesti iz engleskih, npr. eng.

h > tok pisin O, eng. zvučni suglasnici obezvučuju se na kraju riječi, usp. eng. dog = tp. dok, eng. house = tp. aus, eng. road = tp. rot, itd. Kontaktni jezici ustvari su jezici potomci onoga jezika na temelju kojega su nastali, i svrstavaju se u jezičnu porodicu toga jezika. Oni se od ostalih jezika te porodice razlikuju samo po načinu kako su nastali, a ne po svojem podrijetlu. Istina je da se u kontaktnim jezicima gotovo uvijek izgube nepravilni morfološki obrasci koj i lingvistima služe za dokaz genetske srodnosti, npr. u tok pisinu nema nepraviinih preterita poput engleskih oblika brought, brake, bore od glagola bring "donijeti « , break » lomiti« i bear »nositi« , niti nepravilni h plurala poput mice (od mouse » miš«) ili oxen (od ox »vol,, ) . Međutim, ne događa se niti da kontakni jezici posude takve morfološke nepravilnosti iz nekoga supstratnogjezika, pa stoga tu ne nastaju nedoumice u klasifikaciji. Iz supstratnoga jezika »posuđuju« se samo tipološka obilježja (poput razlike između inkluziva i ekskluziva u tok pisinu koju smo spomenuli), a ne morfološke paradigme i nepravilni obrasci. Tok pisin nije engleske nastavke za množinu zamijenio afiksima nekoga papuanskog jezika, već se u njemu gramatička množina uopće ne iskazuje (kao što je slučaj u mnogim papuanskim jezicima). Radi se samo o tome da, kad ne bismo znali kako je tok pisin nastao, ne bismo mogli reći radi li se o jeziku koji je srodan engleskomu ili o nekom domo­ rodačkom jeziku koji je posudio strahovito mnogo riječi iz engleskoga. Naše neznanje odgovora na određeno pitanje ne znači, međutim, da to pitanje nema samo jedan točan odgovor. Kontaktni jezici kao da su na­ stali u kataklizmi odjednom tamo gdje drugijezici nastaju dugačkom evo­ lucijom. Tok pisin valja smatrati jezikom potomkom engleskoga, i ger­ manskim, odnosno indoeuropskim jezikom. U genetskom smislu nema » miješanih jezika« , premda su sa stanovišta areaine i kontaktne lingvi­ stike u određenom smislu svi jezici miješani (v. i Katičić 1970: 1 35-137). Postavlja se pitanje - kako bismo prikazali nastanak kontaktnih jezika u našem prostorno-vremenskom modelu genetske srodnosti; budući da nastanak pidžina uključuje masovno preuzimanje riječi i gramatičkih obilježja iz jednoga ili više jezika koji se govore na istom području, odnosno valove izoglosa koje se iz supstrata šire u superstrat, osnovni prostorno-vremenski model trebalo bi proširiti trodimenzionalnim ge­ netskim modelom ; u takvom bi modelu dvajezika koji se govore na istom području - supstrat i superstrat bili prikazani dvjema ravninama, jednom ispod druge. Među njima bi dolazilo do preklapanja u slučajevima supstratnoga utjecaja na superstrat (ili obratno), što bismo prikazivali krivuljama koje u prostoru sijeku obje ravnine. U slučajevima kada takve krivulje - izoglose - čine snop, odnosno svežanj, mogli bismo govoriti o nastanku kontaktnoga jezika. Takav bi prikaz u svakom slučaju bio grafički vrlo složen, pa ga iz praktičnih razloga nećemo koristiti; pa ipak, 48

PROBLEM

valja zapamtiti da bi takav model prikaza genetskih odnosa među jezicima bio u mnogim slučajevima najrealističniji, pa i najbliži Muljači­ ćevu relativističkom modelu , koji svjesno u prikazu genetskih odnosa među jezicima uzima u obzir sociolingvističke činioce (v. Muljačić 1997, 2000). Relativistički model polazi od toga da je stanje jezične poliglosije prirodno u gotovo svim društvima, te da se zamjene jezika ne događaju samo izmjenama unutar jednoga idioma koji se upotrebljava na nekom teritoriju, već i uslijed utjecaja koje idiomi različitoga relativnog društve­ nog prestiža neprekidno vrše jedni na druge unutar iste komunikacijske zajednice. Razvitak se suvremenih romanskih jezika prema Muljačiću nije odvijao postupnim odvajanjem grana i odvjetaka na genealoškom stablu, već kroz neprekidnu interakciju društveno »viših" i » nižih" idioma, pri čemu su stjecanjem političke moći i kulturnoga prestiža » viši« idiomi (iz koj ih nastaju standardni romanski jezici) zamjenj ivali » niže« . Takvu bismo situacUu u našem trodimenzionalnom modelu morali prikazati čitavim nizom trodimenzionalnih tijela koje na genealoškom stablu zamjenjuju grane, ali i samo deblo, jer nema razloga dajezik-pre­ dak pojedine skupine genetski srodnih jezika smatramo sociolingvistički jedinstvenim. Međusobni utjecaji supstrata i superstrata, koje prihvać�­ mo u prikazu nastanka kontaktnih jezika, mogu biti uzeti u obzir i u prikazu razvitka jezika koje ne smatramo »kontaktnima« , samo što u takvim slučajevima ulogu supstrata i supe�strata igraju viši i niži sociolekti ili dij alekti jednog te istog jezika, a čitav prikaz povijesnoga razvitka postaje izuzetno kompliciran. U cjelini uzevši, što bolje poznajemo povU est neke porodice ili grane jezika, to je za prikaz njihovih genetskih odnosa prikladniji trodi­ menzionalni genetski model. U prikazu odnosa među romanskim jezi­ cima, čij a nam je povijest dobro poznata, taj je model primjenjivij i nego u prikazu odnosa među slavenskim jezicima, čije odnose prikazu­ jemo dvodimenzionalnim prostorno-vremenskim modelom. U prikazu strukture većine jezičnih porodica služimo se tradicionalnim gene­ aloškim stablom ne zato što bi taj model bio najrealističniji, već stoga što nam nedostaju povijesne, zemljopisne i sociolingvističke informacije potrebne za primjenu preciznijih modela.

49

REKONSTRUKCIJA

Kada jednQm dokažemo genetsku srodnost skupine jezika, pristupamo sljedećemu koraku, a to je rekonstrukcija njihova zajedničkog prajezika. P,ostoji više razloga zašto to činimo; poput čiste matematike ili teorijske fizike, poredbena lingvistika ne mora se opravdavati što konstruira predmete koji nisu dostupni neposrednom opažanju, koji su u epistemo­ loškom smislu konstrukti koji upravo služe objašnjenju opaženih pojava. Ne samo da želimo znati kakva je bila struktura prajezika zbog nje same, Već nam otkrivanje te strukture objašnjava povijesne procese u.slijed kojih su oblikovane strukture posvjedočenih jezika-potomaka. Osim toga, što preciznija rekonstrukcija zajedničkoga prajezika važan je preduvjet ustanovljivanju dubinske genetske srodnosti između jezika čiju smo srodnost dokazali i drugih jezičnih porodica. Primjerice, kada jednom budu dovoljno sigurno rekonstruirani uralski, kartvelski i indo­ europski prajezik, možda će lingvistima poći za rukom da dokažu njihovu genetsku srodnost (v. str. 149).14 U suvremenoj literaturi postoje dva pristupa lingvističkoj rekonstrukciji, koje možemo nazvati »realističkim« i »antirealističkim« . Zastupnici realističkoga pristupa rekonstrukciji (npr. Fox 1995) u osnovi smatraju da je rekonstruirani prajezik jezik kao i bilo koji drugi jezik, samo što nam nije u potpunosti poznat. U postojanje prajezika ne može se sumnjati, jer boljega objašnjenja glasovnih i funkcionalnih podudarnosti među jezicima-potomcima nema. Antirealisti (npr. Meillet 1967, Holzer 1 995tpak upozoravaju da rekonstrukt ne moŽe sadržavati više informa­ cija nego što je sadržano u njegovim odrazima u posvjedočenim jezicima; u skladu s time oni na prajezik gledaju kao na niz formula u kojima su na sažet način zabilježeni odnosi među posvjedočenim jezicima. 15 U sporu �1ll� lat. rota, skr. ratha- »kola«), zaključujemo da su govornici indoeuropskoga prajezika poznavali konje i kolni prijevoz. Taj se zaklju­ čak podudara s arheološkim nalazima o vremenu i području u kojem je konj pripitomljen te u kojem se isprva razvio kolni prijevoz -- radi se o 4. tisućljeću pr. Kr. u stepama južne Rusije i Ukrajine, što je prema mnogim kriteriJima najvjerojatnija »pradomovina« Indoeuropljana (v. Mallory 1989). Stoviše, morfološka analiza navedenih termina u indoe­ uropskom prajeziku pokazuje da ih valja pripisati najkasnijem, produk­ tivnom sloju imenskih tvorbi obrazovanih pomoću tzv. » tematskoga samoglasnika« *-0-; poredbena morfologija dakle neovisno potvrđuje da je u doba kada su obrazovane imenice koje označuju »konja« i »kola«, indoeuropski jezik bio u posljednjem razdoblju svojega razvitka prije raspada na posvjedočene jezike potomke. 52

REKONSTRUKCIJA JEZIKA I REKONSTRUKCIJA KULTURE

U prošlom smo odjeljku vidjeli kako nam interpretacija elemenata rekonstmiranoga prajezika omogućuje postavljanje pitanja o realUama, izvanjezičnom sadržaju rekonstmiranih riječi. Premda u lingvistici nikada nije manjkalo skeptika takvomu proširenju primjene poredbene metode na izvanjezičnu stvarnost, metodološki je postupak besprijeko­ ran: ako iz riječi koje znače ),konj « u gotovo svim ie. jezicima, na osnovi besprijekornih glasovnih podudarnosti možemo rekonstruirati njihov zajednički praoblik, taj se praoblik zacijelo odnosio upravo na konj a, a to znači da su ljudi koji su upotrebljavali taj praoblik, i koji su po logičkoj nužnosti morali žhjeti u nekom prostom i vremenu, poznavali konja kao divlju ili pripitomljenu životinju. Dodatni argumenti potvrđuju da se zacijelo radilo o pripitomljenim konjima. Da ne biste pomislili da je indoeuropeistika osuđena na bavljenje nezanimljivim sadržajima, pogle­ dajmo kako nam ona odgovara na pitanje - koja su alkoholna pića poznavali govornici indoeuropskoga prajezika? Usporedba latinske riječi vinum, grčkoga oinos, staroslavenskoga vino, gotskoga wein, hetitskoga wiyana-, staroirskoga fin, albanskoga vere i armenskoga gini omogućuje rekonstrukciju praoblika *woyHno-, koji nije mogao značiti ništa drugo nego »vino« ; premda postoji velika vjerojatnost da su slavenska, staroirska i gotska riječ posuđenice iz latinskoga, preostale riječi dovoljne su da potkrijepe predloženu rekon­ stmkciju; to pak nije u skladu sa spoznajama arheologije; premda je vinova loza uzgajana u Anatoliji i na istočnom Sredozemlju još u 4. tisućljeću pr. Kr. , u toje doba nije bilo u stepamajužne Rusije i sjevernog Prikavkazja gdje se najvjerojatnije nalazila pradomovina Indoeuroplja­ na. Neki stoga pomišljaju da je riječ za »vino« u indoeuropskome posuđenica iz semitskih, ili drugih neindoeuropskih jezika (usp. hebrej­ ski yayin , arapski wayin, hatski windu ) . Možda je vino bilo luksuzni uvozni proizvod, koji je Indoeuropljanima u njihovoj stepskoj pradomo­ vini pristizao trgovinom iz mediteranskih predjela. 53

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

Drugi je pak termin za alkoholna pića u indoeuropskome - *medhu »medovina« ; ta imenica srednjega roda može se rekonstruirati na osnovi staroindijskoga madhu, ruskoga med, staroirskoga mid i grčkoga methy, što u klasičnom grčkom najčešće znači »vino« ili bilo koje alkoholno piće. Rekonstruirana riječ nije mogla značiti jednostavno »med « (kao ruski med, što znači »med« i »medovina« ) , jer za to značenje postoji drugi niz podudarnih riječi: latinski mel, grčki meli, staroirski mil i hetitski militt (ie. *melit). Prikupljanje meda od divljih pčela u Eurazijije bilo prošireno još od paleolitika, a trebalo je samo malo domišljatosti (ili puno sreće) da se od meda pomiješanog s vodom fermentacijom dobije medovina. le. *medhu predstavlja dakle najvjerojatnije iskonsko indoeuropsko alkohol­ no piće - medovinu. Posve je pak nevjerojatno da Indoeuropljani nisu znali za pivo; arheolo­ gija svjedoči daje taj napitak pripravljan barem od razdoblja kada su ljudi stali sijati ječam (još u neolitiku), za koji postoji sigurno rekonstruirana indoeuropska riječ (ie. "'ghrsdho- > lat. hordeum , njem. Gerste, alb. drithe, možda i hrv. grozd) . Međutim, pivo je u indoeuropskom svijetu zacijelo bilo tako običnim pićem da za njega ne postoji posebna riječ, već se nazivi za pivo izvode iz korijena koji većinom znače »hraniti« ili »piti« . Tako engleski beer i njemački Bier, te iz germanskoga posuđeno talijan­ sko birra, dolaze od neposvjedočenoga vulgarnolatinskoga *biber »napi­ tak« (u vezi s bibere » piti« ) , baš kao što je općeslavenski pivo izvedeno iz istoga korijena od kojegaje glagol piti. Litavski alus, ruski ol (što zapravo znači bilo koje alkoholno piće osim vina) i engleski ale izvode se iz korijena iz kojega je latinski alere » hraniti« ,16 a staroirski cuirm i galski curmi (odakle i španjolski cerveza) dolaze od korijena srodnog hrvatsko­ mu krma, ie. *krmi- » hrana (? za stoku)« . Metode rekonstrukcije materijalne kulture primijenjene su uspješno i na druge jezične porodice osim indoeuropske; primjerice, austronezijski jezici poznaju zajedničke, etimolo šk i srodne riječi zajam, bananu i svinju, iz čega lingvisti i povjesničari zaključuju da su govornici praaustronezij­ skoga ovladali uzgojem svinja i primitivnom poljoprivredom; postojanje zajedničke pomorske terminologije u svim granama austronezijskoga također je u skladu s velikom prekomorskom ekspanzijom austronezij­ skih jezika iz južne Kine (i susjednog Tajvana) u golema područja Indonezije i Oceanije, počevši od 3500. g. pr. Kr., kada se vjerojatno govorio praaustronezijski, do 1 1 . st. po. Kr. kadaje iz Oceanije naseljen Novi Zeland (v. str. 183) . Na sličan način, nigersko-kongoanski jezici dijele zajedničke riječi za uljnu palmu, kola-orah i afrički jam, najstarije

16 Alternativna etimologija povezuje ove riječi s grčkimalyein »mahnitati« i hetitskim alwanzahh- » opčarati«, zbog opijajućeg djelovanj a piva. 54

poljoprivredne kulture zapadne Afrike (Diamond 1 998: 390 ) ; ekspanzija nigersko-kongoanskih jezika na jug Afrike obično se povezuje upravo sa širenjem poljoprivrede zasnovane na tim kulturama. Eoredbena nam metoda 0!!l:()gt.!�:t:lj�_dj:l_p.0stavljamo pitanja ne samo 0 _ . mat(č)!ii.@Jp:QI.I1J.YQ.G iQ duhovnom svij�tu govornika prai€l�il>.:;3.; iako još sredinom prošloga stoljeća uočeno da postoje precizne etimološke podu­ darnosti među nekim formulama homerskoga grčkoga i vedskoga pje­ sničkog jezika (v. Matasović 1996) . Radi se o istoznačnim formulama koje se pojavljuju u podudarnim kontekstima, a izražene su etimološki i metrički posve podudarnim riječima; najpoznatija je takva pjesnička formula ie. *kfewos ndhgWhitom »nepropadljiva slava«, koja se kod Homera pojavljuje kao kleos aphthiton, a u Rg-Vedi kao ,�rauas akšitam (i grčka i vedska sintagma imaju isto značenje kao pretpostavljeni indoeuropski izvornik).

_

Takve podudarnosti ne mogu biti slučajne, a moguće ih je objasniti samo pretpostavkom da su podudarne pjesničke formule naslijeđene iz indoe­ uropskoga prajezika, a očuvane su u grčkom i staroindijskom zahvalju­ jući konzervativnosti usmene predaje kojom su stoljećima prenošene. Rekonstrukcija teksta, kako se naziva disciplina koja proučava ovakve podudarnosti, omogućuje nam da uspostavimo fragmente indoeuropsko­ ga poetskog teksta. Premda su do sada iskušane gotovo isključivo na građi indoeuropskih jezika, metode rekonstrukcije teksta i kulture u načelu su primjenjive na jezike bilo koje jezične porodice.

55

AREALNA KLASIFIKACIJA JEZIKA

Jezične promjene mogu se širiti i preko unaprijed definiranih jezičnih granica, utvrđenih snopovima izoglosa; u svim su slavenskim jezicima poluglasovi »jer« i » jor« nestali u tzv. slabom položaju (na kraju riječi i u nekim nenaglašenim slogovima unutar riječi) u 1 1 -12. stoljeću, u doba kad su među njima već postojali brojni snopovi izoglosa. Ti snopovi izoglosa odvajali su različite jezike koj i su se razvili iz praslavenskoga (npr. različiti odrazi nazalnih samoglasnika, različiti rezultati metateze 1ikvida, itd . ) . Nadalje, jezične promjene mogu prelaziti granice jezika koji uopće nisu genetski srodni, ili su j ako dubinski srodni: u srednjem je vijeku najvjerojatnije u rumunjskom nastao postponirani određeni član iz latinske zamjenice ille (tj . iz latinskoga homo ille »taj čovjek« postaje rumunjski omnl ) ; takva se konstrukcija proširila i u bugarskom i makedonskome, koji su s rumunjskim tek dubinski srodni (usp. bugarski ženata » žena « ) . 1 7 U prostorno-vremenskom modelu genetskih odnosa promjene koje se šire preko jezičnih granica možemo označivati iscrtka­ nom crtom:

A

- - - -

(" I I "-

A!

AH

r-

"\ B'

I

- - - -

17 Postoje i mišljerya da se postlxmirani član prvo razvio u bugarskoIrl€, gdje izdvojenih primjera ima već u tekstovima iz 11. stoljeća (usp. denebt1, »dan« u Assemanijevu evenđelju); ipak, čini se da postpozicija člana II rt1mmjskom mora biti starija jer postponirani član imaju i istrorumunjski i svi balkanski n1IIl1Ijski Il imomi (usp. Banfi 1985, Solta 1980), koji su prisutni u podruqu u kojem se danas govore od srednjeg vijeka. 56

�_ __

___

AREALNA KLASIFIKACIJA JEZIKA

Na gornjem su prikazu jezici A', A" i B' obuhvaćeni jednom jezičnom promjenom koja je označena isprekidanom crtom; jezici A' i A" nisu genetski srodni s jezikom B ' . Situacije u kojima postoji veći broj takvih jezičnih promjena koje se šire preko genetskim odnosima utvrđenih jezičnih granica predmet su areaine klasifikacije jezika. Osnovna je jedinica areaine klasifikacije jezika jezična area ili jezični savez (njemački Sprachbund). Jezičnim savezom obuhvaćen je skup jezika za koji vrijedi: a) da se govore na istom ili susjednom području, b ) da dijele niz zajedničkih obilježja, o d kojih ne mora svako biti prisutno u svim jezicima toga skupa, i c) da su se zajednička obilj ežja o kojima je riječ proširila zbog intenzivnih jezičnih dodira među jezicima toga jezičnog saveza. Poput genetske klasifikacije i areaina klasifikacijajezika ima povijesni pristup, jer s gledišta areaine klasifikacije nisu relevantna ona obilježja koja pojedini jezici dijele slučaj no, već samo ona koja su rezultatom međusobnih utjecaja (v. Campbell, Kaufman & Smith-Stark 1986). Jezici koji ulaze u jezični savez mogu obilježja kojima je taj savez definiran i izgubiti; oni će ostati članovima toga saveza, samo što mi to ne možemo znati, ukoliko ne postoje raniji zapisi tih istih jezika, nastali prije gubitka za savez definitornih obilj ežja. Jezični savezi nisu dakle nešto što lingvisti stvaraju ili izmišljaju, već objektivno postojeće pojave koje treba otkriti. Jezici koji ulaze u neki jezični savez dijele arealna obilježja na principu obiteljske sličnosti: nijedan jezik jezičnog saveza X ne mora imati sva obilježja koja definiraju taj jezični savez, no svi jezici toga saveza moraju imati barem neka od tih obilježja, baš kao što i članovi neke šire obitelji ne moraju svi imati točno određen oblik nosa, ušiju i usta, te istu boju kose i očiju, premda svi članovi obitelji redovito imaju barem neka od tih karakterističnih obilježja. Bitno je istaći da areaina klasifikacija jezika nije iscrpna: njome ne moraju biti obuhvaćeni svi jezici svijeta, već samo oni koji su pretrpjeli znatan utjecaj susjednih jezika i/ili su na njih utjecali. Također je moguće da neki jezik istovremeno sudjeluje u više od jednoga jezičnog saveza, ukoliko je istovremeno utjecao na više strana ili trpio utjecaj e s više strana. 1 8 Pri definiciji određenoga jezičnog saveza valja voditi računa i o broju obilježja koja dij ele jezici koji ulaze u taj savez, i o vjerojatnosti da su se dotična obilježja proširila međusobnim utjecajima (difuzijom): to će 18 Srednjojužnoslavenski je, ako se promatra kao sveUkupnost dijalekata i standard­ nih idioma između Slovenije i Makedonije, upravo jezik koji ulazi u dva ili čak tri jezična saveza: balkanski, dunavski (v. str. 59) i, eventualno, jadranski, ako se uzmu u obzir obilježja koja priobalni štokavski i čakavski govori dijele s mletačkim narječjem talijan­ skoga: prijelaz m u n na kraju riječi, redukcija broja afrikata, nastanak kauzativne konstrukcije tipa "čini me pjevati« tal. mi fa cantare, itd. =

57

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLI KOSTI

------

biti prije svega ona obilježja koja jezici toga saveza ne dijele slučajno, i koja nisu rezultatom njihove eventualne genetske srodnosti. U našoj definiciji jezičnog saveza nije jasno izrečeno koliko mora biti jezika na nekom području da bismo mogli govoriti o jezičnom savezu, niti koliko obilježja proširenih difuzijom oni moraju dijeliti. Konkretne brojeve nije ni moguće navesti: s teorijske točke gledišta dovoljna su dva jezika i barem jedno obilježje koje oni dijele, no u praksi ćemo tipičnim jezičnim savezima smatrati područja s barem tri i više jezika koji dijele veći broj obilježj a. Strogi bi nas kriterij naveo da gotovo sve jezike svijeta, osim zemljopisno izoliranih jezika poput islandskoga, smatramo uklju­ čenima u jedan ili višejezičnih saveza, a to ne bi bio dobar pristup areaInoj klasifikaciji jezika. Tipičan je primjer jezičnoga saveza balkanski jezični savez. 19 U njega ulaze albanski, grčki, bugarski, makedonski, rumunjski, meglenoru­ munjski, arumunjski, a djelomice i srpski (osobito torlački govori). Obilježja jezika balkanskoga saveza nastala difuzijom uključuju:

1 . prisutnost neodređenog samoglasnika » šva« (a) u vokalskom sustavu (bugarski, rumunjski, albanski, torlački) ; 2 . postponirani član (albanski, rumunjski, bugarski, makedonski) ; 3 . nepostojanje ili rijetku upotrebu infinitiva (albanski, bugarski, novo­ grčki) , 4. udvajanje objekta, npr. makedonski Mu go podade žaket » Dao m u j e jaknu« , ili novogrčki t o blepo to biblia >,vidim knjigu « , dos I. » vidim je, knjigu« ;

5. redukciju broja padeža u z spajanje funkcija genitiva i dativa; 6. analitičku tvorbu futura; npr. albanski do te shllruaj, novogrčki tha

grafa, srpski (torlački) će da pišem; 7. analitičku tvorbu komparativa (usp. albanski i bukur » lijep«, me bukur » ljepši«, shume bukur » najljepši « = rumunjski bun, mai bun, cel mai bun) . 8. upotrebu enklitičkih oblika ličnih zamjenica kao posvojnih zamjenica, npr. bugarski kiištata mu » njegova kuća« = novogrčki spili tu ; 9. brojne frazeologeme i kalkove, npr. izraz » kako ne? « za suvišno pitanje (rumunjski cum nu, novogrčki pos 6khi, albanski po sija), izraz » dana« uz mjere vremena, npr. godina dana = rumunjski un an de zile, usp. i albanski njejave dite » tjedan dana« , itd. 19 58

V. primjerice Banfi 1985.

_______

AREALNA KLASIFIKACIJA JEZIKA

N avedimo još neke do sada istražene jezične saveze:

1. Atlantski jezični savez: velški, irski, škotski, engleski, bretonski, djelomično francuski. Obilježja: analitička tvorba glagolskih vremena, gubitak deklinacije, velika uloga poretka riječi u rečenici, postojanje člana, osobito sintaktičko izražavanje teme rečenice (eng. topic) , progre­ sivna glagolska vremena, imenice za vršioca radnje (namina actoris ) tvorene pomoću imenice koja znači » čovjek« (eng. -man, irski fear itd . ) , zamjena općeeuropske konstrukcije tipa raz bio mu je glavu « konstrukcijom tipa » razbio je njegovu glavu « (koja postoji i u baskijskome) , itd. »

2. Kavkaski jezični savez : abhasko-adigejski, nahsko-dagestanski, kar­ tvelski jezici, djelomično armenski, osetski (iranski) , kumički (turkijski ) , kaIrnički (mongolski) . Obilježja: složenost konsonantizma s brojnim laringaInim i faringaInim segmentima, glotalizirani okluzivi, siromašan vokalizam, ergativna konstrukcija rečenice, SOV poredak sintaktičkih kategorija, itd.

3. Indijski potkontinent: dravidski i novoindijski (indoeuropski) jezici, djelomično jezici munda. Obilježja: cerebralizirani suglasnici, istančana podjela okluziva prema mjestu tvorbe, postojanje zvučnih aspiriranih okluziva, SOV poredak sintaktičkih kategorija, ergativna konstrukcija rečenice povezana sa svršenim (perfektivnim) aspektom (Emenau 1 956, Kuiper 1974). 4. Srednja Amerika: genetski nesrodni jezici kao što su majanski jezici, uto-aztečki jezici, oto-manguanski i mnogi izolirani jezici koji se govore u Srednjoj Americi dijele obilježja kao što su ejektivni suglasnici, odsutnost zvučnih okluziva, zatim sustavi tonova, prefiksaInost, posto­ janje zamjeničkih prijedloga (prijedloga koji se sprežu po licima) , vigezi ­ malni sustav brojanja, ergativnost, itd. (Campbell, Kaufman & Smith­ Stark 1 986) . 5. Dalekoistočni jezični savez: kineskj, japanski, tajski, vijetnamski, djelomice ainu i korejski. Obilježja: tonaIne opozicije, samo jedna likvida u suglasničkom sustavu, numerički imenski klasifikatori, sustav ho no­ rifika, SVO poredak sintaktičkih kategorija, itd. 6. Jezični savez sjeverozapadne obale Amerike, u koji ulaze vakašanski jezici, sališki jezici, činukanski, cimšijski, neki athapaskanski i drugi jezici; obilježja su im glotalizirani okluzivi, lateralni frikativi i afrikate, nepostojanje ili marginalnost nazalnih suglasnika, opozicija otuđive i neotuđive posvojnosti kod imenica, imenski klasifikatori, VSO poredak sintaktičkih kategorija (osobito u vakašanskim i sališkim jezicima), itd. (v. Sherzer 1973). 59

-----

UVOD U TEORIJU JE ZIČNE RAZNOLIKOSTI

_..._--_......

7. »Dunavski jezični savez « u koji ulaze hrvatski, slovenski, češki, slovački i mađarski, a djelomice i neki visokonjemački dijalekti; obilježja su te jezične aree nepostojanje ili malena uloga dvoglasa u samoglasnič­ kim sustavima, obezvučivanje suglasnika na kraju sloga, dinamički naglasak na prvom slogu riječi (osim u slovenskom i hrvatskom) , izrazita prefiksalnost (osim u mađarskom), tendencija analitičkoj tvorbi prošlih glagolskih vremena, osobit sustav brojanja tipa »jedan i dvadeset« = 2 1 , itd. (v. Decsy 1973). Postojanje nekih jezičnih saveza može se rekonstruirati usporedbom izumrlih jezika koji pokazuju zajednička obilježja, a govorili su se u susjednim područjima; tako možemo pretpostaviti postojanje staroital­ skoga jezičnog saveza (Matasović 1997: 30-36) u koji bi ulazili nesrodni ili dubinski srodni jezici poput latinskoga, umbrijskoga, mesapskoga, venetskoga, etruščanskoga i nekih drugih jezika. Indoeuropski i neindo­ europski jezici drevne Male Azije (hetitski, luvijski, palajski, hurijski, hatski) također su vjerojatno činili jedan iščezli jezični savez. Pored razmjerno dobro istraženihjezičnih saveza, ili lingvističkih mikro­ area, razmjerno nedavno su u lingvističkoj literaturi uočene i lingvističke makroaree (veliki jezični savezi) koji se protežu na golemim područjima koja katkad obuhvaćaju čitave kontinente (usp. Nichols 1992) . U lingvi­ stičke makroaree svrstavaju se često desetci i stotine jezika najrazličitije strukture i genetske pripadnosti, koji ipak dij ele neka tipološka obilježja koja su rijetka ili nezabilježena u drugim dijelovima svijeta, a statistički se može pokazati da takva distribucija tih obilježja ne može biti slučajna. Primjerice, jezici obiju obala Pacifika (tzv. »pacifički obruč«, eng. Pacific Rim) predstavljaju jednu makroareu u odnosu spram jezika sjevernog dijela Eurazije, budući da se u njima neuobičajeno često pojavljuju obilježja poput aktivnoga gramatičkog ustroja rečenice, opreke inkluziv­ nih i ekskluzivnih zamjenica, nuII1eričkih klasifikatora, itd.20 Mrika i Nova Gvineja također po mnogim obilježjima predstavljaju makroaree , 2 1 a neki lingvisti smatraju čitav Stari Svijet (Euraziju i Afriku) jednom zasebnom makroareom. Dok je nastanak jezičnih saveza ili mikroarea razmjerno lako objašnjiv međusobnim utjecaj ima zemljopisno susjednih jezika, lingvističke makroaree predstavljaju za sada neobjašnjenu pojavu. Neka su od obilježja pomoću kojih se definiraju makroaree apstraktni obrasci ili jezične kategorije, no neka su među njima vrlo konkretna; Nichols i Peterson ( 1996) pokazuju da se u jezicima zapadne obale Amerike i sjevera Nove Gvineje statistički neuobičajeno često pojavljuje 20

V. Nichols & Peterson 1996; v. i Lyle Campbellovu kritiku toga rada ( 1997a).

21 Tipična b i obilj ežja afričke makroaree bila sustavi tonova, SVO poredak sintaktič­ kih kategorija nominativno-akuzativna struktura, itd. (v. str. 1 6 7 i dalje).

:

60

početno n- u ličnoj zamjenici 1 . lica jednine, a početno m- u 2. licu jednine.22 Johanna Nichols nazvala je obilježja poput ovoga povijesnim pokazateljem : podudaranje ličnih zamjenica 1. i 2. lica u početnom suglasniku nije dovoljno da dokaže genetsku srodnost jezika koji imaj u taj obrazac, budući da s e za svaka dva jezika može statistički pokazati da podudaranje može biti i slučajno. Međutim, nikakvom slučajnom distri­ bucijom ne možemo objasniti da 53% jezika zapadne obale Amerike i 60% jezika Srednje Amerike imaju početni suglasnik m- u zamjenici 2. lica jednine. Točno je da se zamjenice mogu i posuđivati, i za bilo koja dva jezika koji imaju početno m- u drugom licu jednine moglo bi se pretpostaviti da se radi o pretpovijesnom posuđivanju; međutim, posu­ đivanje je ličnih zamjenica izuzetno rijetka pojava, pa njome ne možemo objasniti globalnu asimetrij u u distribuciji početnoga m- u ličnih zamje­ nica 2 . lica jednine. Pojednostavljeno rečeno, mi na osnovi povijesnih pokazatelja ne možemo ni za koji par jezika koji imaju taj pokazatelj tvrditi da su genetski srodni, no možemo tvrditi daje u areama, u kojima su povijesni pokazatelji statistički neuobičajeno česti, izuzetno mnogo jezika genetski srodno.

22

Usp. npr. maidu nik/min , vintu ni/ma, čontal ninglma-, jokuc na/ma, gvajmf itd.

n un/mun, hiškarjana

61

DIJAKRONIJSKA STABILNOST l AREALNA DlFUZNOST

Ukoliko se u jezičnim makroareama radi o stvarnim, a ne samo prividnim zajedničkim obrascima koje dijele jezici koji u njih ulaze, mogli bismo zamisliti samo dva moguća objašnjenj a kako su oni nastali: 1) moguće je da se radi o jezičnim svojstvima koja su naslijeđena iz zajedničkoga prajezika, a taj se prajezik više ne može ustanoviti tradicionalnim metodama poredbene lingvistike (ne postoje više fonološke i morfološke podudarnosti koje bi na nj ukazivale), i 2) moguće je da se radi o arealnim svoj stvima koja su nekoć nastala na znatno manjem području na koje su bili ograničeni jezici koji ulaze u datu makroareu. U konkretnom primjeru jezika »pacifičkoga obruča«, možemo zamisliti ili da su oni dubinski genetski srodni, te da svojstva poput aktivne konstrukcije rečenice ili opreke inkluziva i ekskluziva valja pripisati njihovu prajezi­ ku , ili da su ta svoj stva nastala difuzij om na nekom teritorijalno manjem području gdje su se govorili prajezici današnjih jezika »pacifičkoga obruča« . Koje god od tih objašnj enja bilo točno, obilježja koja definiraju jezične makroaree imaju veliku dijakronijsku stabilnost, što znači da kada ih neki jezik jednom stekne, postoj i mala vjerojatnost da će to svojstvo izgubiti. Od dijakronij ske stabilnosti valja razlikovati arealnu džfuznost, vjerojatnost da će neki jezik preuzeti neko jezično obilježje iz drugoga jezika s kojim je u stalnom i intenzivnom dodiru. Proučavajući genetske porodice i jezične aree čija nam je povijest dobro poznata, možemo za mnoga j ezična obilježja utvrditi približan stupanj dijakronij­ ske stabilnosti i areaine difuznosti. Primjerice, jedno je od obilježja velike dijakronijske stabilnosti i zražava­ nje množine lične zamjenice prvoga lica od iste osnove od koje je i osnova prvoga lica jednine;23 to je ujedno i svoj stvo razmjerno male areaine difuznosti: jezične porodice ili imaju to obilježje, ili ga nemaju, a u potonjem slučaju malo je vjerojatno da će ga steći kontaktima s drugim 23 62

Kao li kineskom (mandarinskom):

wo

»ja,' women »mi" .

DIJAKRONIJSKA STABILNOST I AREALNA DIFUZNOST

------

jezicima. Takvo je obilježje i postojanje imenskih klasa: jezične porodice koje imaju to obilježje (indoeuropski, afrazijski, nigersko-kordofanski jezici) teško ga i rijetko gube, dok su istodobno vrlo rijetki slučajevi nastanka sustava imenskih klasa uslijed areaInih utjecaja (npr. u porodicama koje nemaju imenske klase poput turkijskih, mongolskih ili uralskih jezika). S druge strane, sustavi tonova imaju visoku areaInu difuznost, ali razmjerno slabu dijakronijsku stabilnost: jezici razmjerno lako preuzimaju sustave tonova pod areaInim utjecajem drugih jezika unutar lingvističkih area (npr. u jugoistočnoj Aziji i u supsaharskoj Africi), ali tonaIni sustavi razmjerno lako nestaju, npr. u indoeuropskim jezicima poput grčkoga ili slavenskih jezika. Cini se da je dominantni poredak sintaktičkih kategorija u rečenici izrazito areaIno difuzna pojava, a dijakronijska stabilnost joj je razmjerno slaba; jezici lako mijenjaju dominantan poredak riječi u rečenici, te unutar jedne porodice pronalazimo jezike u kojima je glagol obavezno na kraju rečenice (hindski) i one u kojima je obavezno na početku (irski) . S druge strane, u nekim su jezičnim areama gotovo svi jezici podudarni s obzirom na poredak sintaktičkih kategorija, pa tako jezici Indije bez obzira na genetsku pripadnost (dravidski, indoeuropski i jezici munda) u pravilu imaju glagol na zadnjem mjestu u rečenici. Pojave slabe dijakronijske stabilnosti i areaIne difuznosti bila bi sva jezična obilježja koja se lako mijenjaju i razmjerno teško posuđuju; to bi vjerojatno bila obilježja koja su vrlo rijetka među jezicima svijeta, budući da se, kad jednom slučajno nastanu u nekom jeziku, nemaju prilike niti zadržati niti proširiti difuzijom. Primjer bi takvoga obilježja mogao biti vokalski sustav sa samo dva samoglasnika, kakav postoji u nekim kavkaskim i australskim JeZICIma. dijakl'Onijska stabilnost inkluziv/ekskluziv

+

imenske klase

+

areaIna difuznost

dominantni poredak sintakt. kategorija

+

+

dvosamoglasnički sustavi

Relativni stupanj areaIne difuznosti i dijakronijske stabilnosti za pojedi­ na jezična obilježja vrlo je teško utvrditi. Poredbeno istraživanje tih pojava tek je u početku. Kao radnu pretpostavku, nastalu na temelju našega poznavanja brojnih jezika, jezičnih porodica i area, možemo postaviti sljedeću tezu: Princip relativne stabilnosti jezičnih obilježja

Semantički motivirana obilježja imaju u jezicima veliku dijakronijsku stabilnost; pragmatički motivirana obilježja imaju veliku areaInu difu­ znost. 63

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

Semantički su motivirana obilježja ona koja su izvedena iz univerzalnih ljudskih kognitivnih kategorija, kao što su kategorijalnost (razvrstivost u klase) referentnih izraza, hijerarhija agentivnosti i opreka živosti i neživosti, relacija posesivnosti i sl. U skladu s time, nije neobično da su u jezicima izrazito dijakronijski stabilna semantički motivirana obilježja poput postojanja imenskih klasa, temeljnoga ustroja rečenice (podjela na aktivni, akuzativni i ergativni tip), opreka otuđive i neotuđive posvojno­ sti, itd. Nasuprot tome, pragmatički motiviranima smatramo obilježja koja su povezana sa stavom govornika ili jezične zajednice prema sadržaju iskaza, relevantnosti i organizaciji informacije u iskazu. Iz toga slijedi da će obilježja poput poretka sintaktičkih kategorija u rečenici, gramatikaliziranosti teme (eng. topic) i fokusa (nove informacije u iskazu), biti izrazito areaIno difuzna u jezicima, što je u najvećoj mjeri i slučaj . Princip relativne stabilnostijezičnih obilježja ne treba shvatiti kao dokazan, već kao pretpostavku koju tek treba provjeriti na što većem broju jezika, porodica i lingvističkih area (v. str. 103 i dalje).

64

NASTANAK LINGVISTIČKIH AREA

Poredbeno i povijesno proučavanje različitih lingvističkih area može nam pokazati sličnosti i razlike, te eventualne pravilnosti u načinima na koje one nastaju. Zanimljiv je slučaj nastanka obilježja karakterističnih za indijski jezični savez u sanskrtu i jezicima koji su iz njega potekli; neka su među njima prisutna već u najstarijem posvjedočenom obliku staroindij skoga (u vedskom), a neka se pojavljuju razmjerno kasno, tek u novoindijskim jezicima. 1. Cerebralizirani suglasnici, tipični za dravidske jezike, prisutni su već u vedskome (vedski ima cerebrale t, th, *miis- > sanskrt mil!}. U srednjoindijskom razdoblju dogodile su se još neke glasovne promjene uslijed kojih su nastali cerebralizirani suglasnici, npr. staroindijsko -rt- prešlo je tl t; neki su jezični oblici sa srednjoindij skim odrazima posvjedočeni već u sanskrtskim tekstovima, usp. vedski nrt- " ples« spram sanskrtskoga nata- »glumac« .

2. Zvučni i bezvučni aspirirani okluzivi postoje već u staroindijskome; iako su tipični za mnoge jezike Indijskoga potkontinenta, najzapadniji dravidski jezik, brahui, uopće nema aspiriranih okluziva. Moguće je da su upravo indoarijski jezici izvor iz kojega se opozicija zvučnih i bezvuč­ nih aspiriranih okluziva proširila difuzijom u indijskom jezičnom savezu. U staroindijskom su zvučni aspirirani okluzivi naslijeđeni iz indoeurop­ skoga prajezika, a bezvučni su aspirirani nastali u indoiranskom razdo­ blju, većinom iz kombinacija bezvučnih okluziva i "laringala« (v. Mata­ sović 1997: 70). 65

UVOD

3 . SOV poredak riječi u rečenici pravilan je već u vedskome; budući da je to poredak sintaktičkih kategorija koji se obično rekonstruira za indoe­ uropski prajezik, prisutnost toga obilježja u novoindijskim jezicima zapravo je slučaj retencije, zadržavanja jednoga obilježja uslijed arealnih utjecaja. Gotovo u svim drugim potporodicama indoeuropskih jezika SOV poredak zamijenjen je poretkom SVO (baitoslavenski, romanski, germanski) ili VSO (keltski jezici ) . 4. Ergativna jezična konstrukcija povezana s a svršenim vidom glagola, karakteristična za burušaski i neke jezike Tibeta, pojavljuje se tek u novoindijskim jezicima; ondje se ona razvija iz starije konstrukcije pasivnoga perfekta, npr. u hindskom: LS

lar.ke

ne

pustak-O

ovaj dječak ergativ knjiga (ž. r. l-apsolutiv

kal jučer

par.hi thi čitati-perfekt-ž. r.

»Ovaj dječak je jučer pročitao knjigu"

u ovoj je rečenici složeni glagolski oblik parhl thl postanjem pasivni

particip (s pomoćnim glagolom) koji se slaže u rodu sa subjektom pasivnoga glagola (pustak) ; s gledišta deskriptivne hindske gramatike glagol je aktivan, slaže se s objektom, a njegov je subjekt u ergativnom padežu. 5. Priložna upotreba glagolskih imenica (gerunda), tipična za dravidske i mundske jezike, pojavljuje se već u vedskom (Kuiper 1974 ) ; međutim, priloška upotreba gerunda izvedenoga iz glagolskoga korijena sufiksom -tvii postaje česta tek u klasičnom sanskrtskom razdoblju. Novoindijski sujezici po upotrebi gerunda vrlo b liski dravidskima: rečenica obično ima samo jedan lični glagolski oblik, dok se sintaktičke cjeline koje odgovaraju zavisnim rečenicama izražavaju gerundima.24

6. Nazalni samoglasnici koji su fonološki distinktivni u većini novoindij­ skih i nuristanskih jezika, ali i u mnogim tibetsko-burmanskim (bur­ manski, nevari) , mundskim (korku) i dravidskim jezicima ( kuruh) ,25 pojavili su se posve pravilnim glasovnim promjenama tek u srednjoindij­ skom razdoblju. Upravo razmotreni primjeri pokazali su nam da su mnoga obilježja tipična za indijski jezični savez objašnjiva unutrašnjim jezičnim promje24 U indološkoj se literaturi gerundi nazivaj u i konjunl ufati se) . Na sličan način, segment dž, kojije bio prisutan kao položajna varijanta segmenta /č/ (npr. u riječi vradžbina), postao je distinktivan zbog velikog broja posuđenica iz turskoga (džep, džezva) i engleskoga (imidž, džemper). Pod utjecajem jezika davatelja ne moraj u nastajati samo novi segmenti, već se mogu uvoditi i nove fonološke opozicije, ili može doći do reinterpretacije postojećih opozicija: u indoiranskim je jezicima vjeroj atno pod dravid­ skim utjecajem nastala klasa cerebraliziranih suglasnika, a u osetskome (iranski jezik koji se govori na Kavkazu) je pod utjecajem susjednih kavkaskih jezika došlo do nastanka serije glotaliziranih (ejektivnih) okluziva. Unutar balkanskog jezičnog saveza većina je jezika razvila neutralni samoglasnik ( » šva« ) , a opreka između palataliziranih i nepa­ lataliziranih suglasnika proširila se difuzijom među mnogim jezicima istočne Europe i sjeverne Azije. Tonaine opozicije također su fonološko obilježje koje se lako preuzima difuzijom tipično je za jezike Dalekoga istoka i supsaharske Afrike. Č ak i tako tipološki rijetka klasa segmenata kao što su klikovi može se posuđivati: bantuskijezik xhosa, koji se govori u južnoj Africi, preuzeo je klikove iz khoisanskih jezika. Davno je uočeno da struktura jezika primatelja može olakšati ili čak potaći fonološko posuđivanje: posuđeni segmenti često nadopunjuju »rupe u sustavu « jezika primatelja; tako je segment dž lako prihvaćen u hrvatskom fonološkom sustavu jer je već prije postojao njegov bezvučni par, afrikata č; staroirski je razvio okluziv /p/ u najvećoj mjeri pod utjecajem latinskoga, no posuđivanje je toga segmenta olakšano činjeni­ com da je u jeziku otprije postojala opreka zvučnih i bezvučnih okluziva (k: g, t: d, b) pri čemu je nedostajao upravo bilabijaIni bezvučni okluziv p . On je stoga »uvezen,< zajedno s latinskim posuđenicama kao što su penn "pero« < penna, poball » narod« < populus, popa »gospodin« < papa « grčki papas) , itd. C) Ako jezik primatelj od jezika davatelj a posudi velik broj riječi koje sadržavaju određeni tvorbeni afiks, taj će afiks katkad postati produk­ tivnim tvorbenim elementom jezika primatelja. Primjerice, kasnolatin­ ski je sufiks -ari us za tvorbu imenica koje znače zanimanja apstrahiran od brojnih latinskih posuđenica koje su njime tvorene ( npr. starovisoko­ njemački muliniiri 'mlinar' < srlat. moliniirius, ili njem. Schreiber »pisac, pisar« prema vulgo lat. �'scribarius (klas. lat. scržba) , no danas se u njemačkome tim sufiksom izvode i imenice iz iskonski germanskih korijena (Maler »slikar« od malen » slikati« , Wagner » kolar« od Wagen » kola« ) . N a sličan je način u hrvatskome njemačkoga podrijetla glagolski sufiks -irati; on je u jezik ušao s njemačkim riječima i klasičnim europeizmima poput planirati (njem. planieren), nervirati (njem. nervi­ eren), no danas je to hrvatski sufiks, kojim se mogu izvoditi i glagoli 71

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

� � -------

tvoreni od podrijetlom praslavenskih osnova, npr. živcirati. Tvorbenim se posuđivanjem može smatrati i preuzimanje određenoga tipa složenica; primjerice, u praslavenskome nije bilo imenskih složenica u kojima su oba sastavna elementa imenice, od kojih je prva u atributivnoj ulozi: složenice tipa biser-djevojka hrvatski je preuzeo iz turskoga. D) Na semantičkoj razini posuđivanja često nije lako uočiti; struktura određenog semantičkog polja u jeziku primatelju mijenj a se pod utjeca­ jemjezika davatelja, a da pri tome nisu nužno posuđene i konkretne riječi koje ulaze u ta semantička polja. To se osobito dobro očitl\ie u načinu na koji su izvorni sustavi nomenklature boja preobraženi u suvremenim europskim jezicima pod utjecajem zajedničke suvremene civilizacije; primjerice, u praslavenskome je i u ranom hrvatskome termin sinji pokrivao spektar boja od sivoga do svijetloplavoga, dok je modar bilo rezervirano za tamnije nijanse plave boje. Termin mrk odnosio se na nijanse koj e u suvremenom jeziku izražavaju riječi smeđ, tamnosmeđ i zagasitosiv, dok se riđim nazivala nijansa smeđe boje bliska crvenoj. U suvremenom je, osobito govornom jeziku, taj arhajski sustav boj a zamijenjen sustavom koji je kompatibilan sustavima ostalih suvremenih europskih j ezika; u osnovi, razlikuju se smeđ, crven, zelen, plav i žut, pridodani su termini narančasl, ružičast i ljubičast, kojih u starijem jeziku nije bilo, dok ostale boje (npr. kestenjast, cinober) imaju uglavnom tehničko značenje. U staroirskom j e j eziku postojala skupina termina za društvene funkcije čij e značenje u velikoj mjeri odstupa od značenja istih riječi u suvreme­ nom jeziku: rf je označavalo poglavara plemena (tuath) obdarenoga nadnaravnom moći i obredno vjenčanoga za zemlju, ali s malo stvarnoga političkog utjecaja; termini ftiith, druf i file imali su prije svega religijsku konotaciju: ftiith je vidjelac i prorok, druf poganski svećenik, a file objedinjuje različite funkcije kojima je zajedničko zaduženje prenošenje tradicionalnoga znanja, obično u vidu pjesništva, ali i proze. Skupina koja se zajedničkim imenom naziva filid (množina od file) hijerarhijski je organizirana, a na njezinu vrhu stoji oilam, »najuzvišeniji pjesnik« (Matasović 1 995a). Pod utjecajem općeeuropske civilizacije visokoga srednjega vijeka, odražene u jezicima poput latinskoga i normanskog francuskoga, navedeni termini od l l . st. mijenjaju svoje značenje: rf počinje značiti »kralj « u smislu feudalnoga monarha, ftiith postaje arhaična riječ koja znači "prorok« (i odnosi se obično na biblijske proroke) , file postaje općom riječi za » pjesnika«, a ollamh dobiva značenje "profesor« , koje ima i u suvremenom jeziku. Druf je pak degradirano na značenje "čarobnjak«. U dvama navedenim primjerima nije bilo moguće reći koji je konkretni jezik doveo do preobrazbe semantičkih struktura u hrvatskome i staro72

irskome radi se o konvergenciji semantičkih polja pod utj ecajem susjednih jezika kulture, a to su u slučaju hrvatskoga bili prije svega njemački i talijanski, a u slučaju irskoga latinski, francuski i engleski. Konkretan primjer preuzimanj a semantičke opreke iz jednoga jezika davaoca vjerojatno je nastanak opreke između termina *bogh »bog« i *divb »demon« u praslavenskome pod utjecajem iranskoga (usp. avestič­ ki baya- »bog« i daeua- »demon« ) . U indoeuropskom su jeziku postojale obje riječi, no i jedna i druga su imale pozitivno značenje: *bhogo- je značilo " bog, udjelitelj bogatstva«, a * deywo- »bog, nebesnik« (usp. sanskrt bhaga- »Udio, bog koji obdaruj e « , deua- »bog « ) . E) Kao primjer posuđivanja n a sintaktičkoj razini razmotrit ćemo nestanak infinitiva u jezicima balkanskoga jezičnog saveza. Možda je pomalo neobično da posuđivanjem nazivamo nestanak jednoga obilježja, no u stvari se radi o zamjeni infinitivnih konstrukcija sa zavisnim rečenicama (tip hoću pisati zamjenjuje se balkanizmom hoću da pišem,) . Taj s e proces može pratiti tijekom stoljeća povijesti balkanskih jezika, a započeo je po svoj prilici u grčkome početkom kršćanske ere. U Platono­ vim djelima konstrukcije s infinitivimajoš su obavezne: mora se reći t/uHo graphein " hoću pisati«, a *thelči hina grapho ( " hoću da pišem« ) je nepravilno. U jeziku Novoga zavjeta nalaze se obje konstrukcije: tei epaztrion et!te!ese ellselthein eis tJn Galilaian (Ivan, l : 4 4 )

čl. sutradan poželi

poći (inf,) u

čl. Galileju

»Sutrada n je poželio poći u Galileju« tluilollsin hoi loudaiDi h ina phOnellOllsin aulon (Acta Pilati ll. 2. 5)

hoće (3p\. ) čl.

Židovi

da ubijaju (3pl.) njega

» Ž idovi ga hoće ubiti·, (dosl. " da ga ubiju«)

U suvremenom je pak novogrčkom jeziku moguća samo druga konstruk­ cija, thelO na grafo. Pod grčkim je utjecajem konstrukcija sa zavisnom rečenicom zamijenila infinitiv u albanskom, rumunj skom, bugarskom j makedonskom, te u velikoj mjeri u srpskome. Dok za albanski i rumunj­ ski nemamo starih izvora, bugarski i makedonski razvili su se iz dijalekata vrlo bliskih staroslavenskomu, u kojem je (u 9. st.) moguća samo konstrukcija s i nfinitivom: xoštQ pbsati , a nikako zavisna konstruk­ cija *xoštQ da PbŠQ. U suvremenom je bugarskom, u kojem nema infinitiva, preostala još samo potonja konstrukcija: što da piša. Gubitak infinitiva pogodio je hrvatski samo marginalno: primjerice, za razliku od ostalih slavenskihjezika u hrvatskom se ne može reči *Molim vas pjevati, u značenju »molim vas, pjevajte« . Zanimljivo je što se dogodilo s jezikom 73

"

{NOD U TEORIJU JEZIČ NE�RAZNOLIKOSTI ��==� ���------------

���- �����

--------

grčkih iseljenika u Italiji (u južnoj Kalabriji). Oni su ondje poprimili lokalni dijalekt talijanskoga, ali su u njemu zamijenili infinitiv zavisnom rečenicom, kao u grčkom (Anttila 1 989: 1 70). Umjesto standardnoga non posso vederti »ne mogu te vidjeti« , oni kažu non pozzu mu ti viju »ne mogu da te vidim« . Razmotreni primjer pokazuje nam dvije važne stvari: prvo, d a j e sintak­ tičko posuđivanje, prenošenje sintaktičkih obrazaca iz jezika davatelja u jezik primatelj, češće nego što se to obično pretpostavlja, i drugo, da je proces sintaktičkoga posuđivanja često dugotrajan, u smislu da zahtijeva dugotrajne kontakte među govornicima dvaju jezika koji sintaktički utječu jedan na drugoga (v. i Harris & Campbell 1995).

F) Kao što smo već vidjeli (v. str. 38-39), dokazi genetske srodnosti među jezicima zasnovani su na davno uočenoj činjenici da se morfološki elementi, morfemi koji iskazuju gramatičke odnose, u pravilu ne posu­ đuju među jezicima; međutim, i to pravilo ima izuzetaka, osobito u jezičnim situacijama intenzivnih dodira, sustavnoga bilingvizma i kreo­ lizacije. Tako je primjerice rumunjski, uslijed stoljetnih dodira sa slaven­ skim jezicima, iz njih posudio padežni nastavak za vokativ jednine imenica ženskoga roda na -a; u rumunjskome stoga imamo n. jd. Maria spram vok. jd. Mario usporedno s hrvatskim Marija: Marijo .

74

TIPOLOŠKA KLASIFIKACIJA JEZIKA

Dok se genetska i areaina klasifikacija bave pitanjem » Što se sa skupom jezika X dogodilo tijekom njihove (pret)povijesti? «, tipološka klasifikacija jezika odgovara na pitanje » Koja svojstva ili obilježja dijeli skup jezika X?« . Svojstva ili obilježj a na osnovi kojih izdvajamo jezike određenoga skupa, kojim se koristimo u tipološkoj klasifikaciji, mogu biti bilo koja jezična svojstva koja smatramo relevantnima. Tako izdvojene skupove jezika možemo smatrati osnovnim jedinicama tipološke klasifikacije, tipovima. Primjerice, možemo tipološki razvrstavati jezike prema broju samoglasnika. Po tom kriteriju izdvojit ćemo sljedeće tipove: 1 . tip: jezici s 2 samoglasnika: abhaski, ubihski (oba se govore na Kavkazu);

2 . tip: jezici s 3 samoglasnika: inuit (eskimski), adigejski (na Kavkazu) , klasični arapski; 3 . tip: jezici s 4 samoglasnika: jezik vičita (američki indijanski) , ilokano (na Filipinima) ; 4 . tip: jezici s 5 samoglasnika: hrvatski, španjolski; itd. Naravno, kod svake tipološke klasifikacije postavlja se pitanje njezine svrhe, odnosno razloga zbog kojega određeni kriterij tipološke klasifika­ cije smatramo relevantnim. Obično tipološke kriterije odabiremo stoga da bismo pomoću njih mogli formulirati neke generalizacije, koje nam pomažu da bolje razumijemo zašto neki jezici imaju neka svojstva. Primjerice, upravo predložena klasifikacija može nas navesti na zaklju­ čak da se svi jezici s dva samoglasnika govore na Kavkazu, i da su međusobno genetski srodni, jer se svrstavaju u abhasko-adigejske jezike.29 Objašnjenje te generalizacije moglo bi biti povijesno: mogli bismo pretpostaviti da su se svijezici s dva samoglasnika razvili iz zajedničkoga prajezika koji je također imao dva samoglasnika. Najopćenitije generali-

29 To ne bi bila sasvim točna generalizacija, jer su jezici s dva samoglasnika, premda rijetki, posvjedočeni i u drugim dijelovima svijeta. 75

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

--------------�- ��--��

� � � � -� � � --------

zacije do kojih dolazimo tipološkom klasifikacijom nazivaju se tipološkim univerzalijama, tvrdnjama koje vrijede za sve jezike, odnosno za ljudski jezik općenito. Tako iz predložene tipološke klasifikacije možemo izvesti sljedeću u niverzaliju: svi ljudski jezici imaju barem dva samoglasnika. Naravno, istu univerzaliju možemo izraziti na različite načine, pa tako i ovu možemo formulirati negativno: nema jezika s manje od dva samogla­ snika. Univerzalije koje vrijede posve beziznimno i primjenljive su na sve jezike nazivamo apsolutnim univerzalijama. Njih ima razmjerno malo, i one su prilično trivijalne: primjerice, svi jezici imaju suglasnike i samoglasnike, svij ezici imaju okluzive (premda ima jezika bez frikativa), svijezici imaju korijene (premda ima jezika bez afiksa) itd. Takve je univerzalije razmjerno lako otkriti pod pretpostavkom da su svi jezici svijeta opisani (što za sada, nažalost, još nije slučaj ) . Zanimljivije su i teže za otkriti takozvane implikacijske univerzalije; one imaju sljedeći oblik: » Bilo za koji jezik L, ako L ima svojstvo X, onda ima i svojstvo Y«. Implikacij ske univerzalije također nam otkriva analiza tipološke klasifikacije jezika: jezike klasificiramo najprije s obzirom na prisutnost svoj stva X, potom s obzirom na prisutnost svojstva Y, u njima. Otkrijemo li daje tip koji smo izdvojili prvom klasifikacijom podskup tipa izdvojenoga drugom klasifi­ kacijom, formuliramo implikacijsku univerzaliju: »Svi jezici koji imaju svojstvo X imaju i svojstvo Y« , ili skraćeno: ('dL) X(L) :::.> Y(L) , gdje L označuje bilo koji jezik. Naravno, i ovdje su moguće različite logički ekvivalentne formulacije, primjerice: ('dL) -Y(L) :::.> �X(L), tj. ako neki jezik nema svojstvo Y, onda nema ni svojstvo X. Pogledajmo jedan primjer implikacijske univerzalij e koju je pedesetih godina predložio Roman Jakobson; jezici svijeta svrstavaju se u različite tipove s obzirom na broj i način tvorbe serija zatvornih suglasnika (okluziva) ; postoje j ezici samo s jednom serijom okluziva ( npr. havaj ski) , s aspiriranim i neaspiriranim okluzivima (npr. danski ) , s a zvučnim i bezvučnim okluzivima (npr. hrvatski ) , sa zvučnim, bezvučnim i glotali­ ziranim okluzivima (npr. gruzij ski) , sa zvučnim, bezvučnim i bezvučnim aspiriranim okluzivima (npr. starogrčki) , sa zvučnim, bezvučnim, zvuč­ nim aspiriranim i bezvučnim aspiriranim okluzivima ( npr. hindski ) , itd. (postoje i jezici s čak šest serija, npr. jezik overi, koji se govori u Nigeriji). Jakobson je uočio da se jedan od teorijski mogućih tipova nikad ne pojavljuje, naime tip sa zvučnim aspiriranim okluzivima koji istovremeno nema i bezvučne aspirirane okluzive. Na osnovi toga formulirao je implikacijsku univerzaliju: ukoliko jezik ima zvučne aspirirane okluzive, ima i bezvučne aspirirane okluzive (v. Jakobson 1970). Ta je Jakobsonova univerzalija do danas neopovrgnuta, a imala je velike posljedice u indoeuropskoj lingvistici. U doba kad je Jakobson objavio svoj članak rekonstruirani indoeuropski prajezik najčešće se prikazivao kao jezik 76

tipa koji prema Jakobsonu ne postoji (sa zvučnim, bezvučnim i zvučnim aspiriranim okluzivima). Jakobsonova implikacij ska univerzalij a izrav­ no je opovrgavala tada uobičajenu rekonstrukciju indoeuropskoga praje­ zika. Već smo napomenuli da svi jezici svijeta još nisu opisani; kada bi to i bio slučaj , nitko ih ne bi mogao sam sve ispitati s obzirom na svojstva koja smatra tipološki relevantnima. Stoga se u istraživanju jezičnih univerzalija moramo osloniti na posebno odabrane uzorke jezika, od kojih očekujemo da reprezentativno predstavljaju sve jezike svijeta. Ukoliko je uzorak reprezentativan, možemo očekivati da će zaključci i univerzalije do kojih dođemo na osnovi takva uzorka vrijediti i za sve jezike svijeta. Posebno je važno izbjeći stvaranje tipoloških zaključaka samo na osnovi jezika iz nekoliko velikih i dobro poznatih jezičnih porodica, ili samo na osnovi jezika Euroazije ili Mrike. Joseph Greenberg, veliki američki lingvist, u jednom je slavnom članku ( Greenberg 1963) konstruirao uzorak od 30 jezika iz različitih porodica i sa svih kontine­ nata,30 i u jezicima iz toga uzorka proučavao raspored osnovnih sintak­ tičkih elemenata u rečenici. Pod »osnovnim sintaktičkim elementima« podrazumijevao je pojmove kao što su subjekt (S), objekt (O), glagol (V), pridjev (Adj . ) , imenica (N), relativna konstrukcija ( Rel.) itd. Naravno, nije nipošto a priori jasno da svi jezici svijeta imaju subjekt, objekt, relativnu konstrukciju i ostale »osnovne sintaktičke elemente« kao pojmove relevantne za opis njihove gramatike, no činjenicaje da u velikoj većini jezika izdvajanje subjekta, objekta, glagola i ostalih »osnovnih sintaktičkih elemenata« ne predstavlja problem. Za one koji ne vj eruju u univerzalnost »osnovnih sintaktičkih elemenata« , univerzalije do kojih je došao Greenberg vrijede samo za one jezike u kojima definicija tih elemenata nije sporna, a to je, prema općem konsenzusu, većina jezika svijeta. Evo o kakvim se univerzalijama radi: 1 . » U izjavnim rečenicama s imenskim subjektom i objektom dominantan poredak je gotovo uvijek takav da subjekt prethodi objektu« . 2 . » U jezicima s prepozicij ama (prijedlozima), genitiv gotovo uvijek slijedi imenicu koja njime upravlja, dok u jezicima s postpozicijama (poslijelo­ zima) genitiv gotovo uvijek prethodi imenici koja njime upravlja«_

3. "Jezici s dominantnim poretkom VSO uvijek su prepozicionalni« (tj . imaju samo prijedloge, n e i poslijeloge) . 4 . " S čestotnošću mnogo većom nego što može biti slučajno, jezici s normalnim poretkom SOV su postpozicionalni«.

To je, dakako, premalen broj jezika da bi se na osnovi njega mogli stvarati valjani 30 zaključci o svim jezicima svijeta, no Greenberg je osim tih trideset jezika neformalno poznavao još na desetke drugih jezika. 77

Već i ovaj kratki pregled Greenbergovih univerzalija otkriva nam jednu od njihovih najvažnijih odlika: one ne vrijede bezuvjetno, već su ograni­ čene izrazima kao »gotovo uvijek«, »s čestotnošću većom nego što može biti slučajno « , itd. Takve univerzalije nazivat ćemo statističkim univer­ zalijama. Većina univerzalija kojima se bavi tipologija upravo su stati­ stičke univerzalije: tvrdnje da su neka svojstva ili obilježja jezika povezana, korelirana s drugima što među jezicima svijeta stvara distri­ buciju jezičnih svojstava kojaje sa statističke točke gledišta neočekivana. Tako, primjerice, prva navedena univerzalija ne tvrdi da nema jezika u kojima objekt prethodi subjektu; takvi jezici doista postoje, primjerice majanski jezici (u kojima je uobičajen poredak sintaktičkih elemenata VOS ) ili karipski jezik hiškmjana (u kojem je uobičajen poredak OVS), ali su toliko rijetki da to ne može biti slučajno. Kada bi poredak subjekta i objekta u jezicima bio posve slučajno određen, očekivali bismo da će među jezicima svijeta biti podjednako mnogo onih u kojima subjekt prethodi objektu i onih u kojima je obrnut poredak pravilan, no to nije slučaj . Objašnjenje činjenice zbog čega u jezicima subjekt obično prethodi objektu valja tražiti u psiholingvistici (subjekti obično izražavaju percep­ tivno prominentnije pojmove koji prirodno dolaze prije u rečenici), u pragmatici (subjekt je obično podudaran s onim što je govorniku u rečenici važno istaći, pa je prirodno da dolazi bliže početku rečenice) ili u drugim disciplinama, no to više nije posao za tipologe. Tipologija ima tek zadaću utvrditi jezične univerzalije, dok njihovo objašnjenje prepušta drugim lingvističkim disciplinama. Na sličan način, lingvistika ima obvezu objasniti zbog postoje jezici s tako neuobičajenim poretkom sintaktičkih kategorija kao u jeziku hiškaIjana, ali ni to nije dužnost tipologije. Objašnjenja zbog čega postoje jezici s tipološki rijetkim svojstvima nqjčešće će biti povijesna: uslijed raznih jezičnih promjena koje međusobno interferiraju na nepredvidive načine, neki jezici mogu stupiti u stanja koja su iz funkcionalnih, psiholingvističkih ili pragmatičkih razloga neprirodna. Takva stanja redovito traju kratko, i takvi jezici ubrzo izmijene svoju strukturu, no sa stanovišta jezične tipologije oni mogu predstavljati iznimke tipološkim generalizacijama ili statističkim univerzalijama. Primjerice, psilotski dijalekti starogrčkoga (uglavnom eolski govori) proturječe jednoj od univerzalij a koju je opazio još Jakobson ( 1970), da jezici koji imaju aspirirane okluzive ph, th, kh uvijek imaju i frikativ h. Grčki dijalekti o kojima je riječ, zabilježeni većinom u 6. i 5 . stoljeću pr. Kr. , imali su p h th i kh, no u njima je nestao općegrčki frikativ h. Međutim, takvo je tipološki neočekivano stanje potrajalo razmjerno kratko vrijeme, jer su ti grčki dijalekti pretrpjeli velik utjecaj općegrčkogajezika, !wine, u kojem se kasnije dogodila promjena aspiriranih okluziva u bezvučne frikative. Time je posvuda na grčkom govornom području uspostavljeno tipološki ,

78

KLASIFIKACIJA JEZIKA

dobro posvjedočeno stanje (bez aspiriranih okluziva, ali i bez frikativa

h ) . Utvrđivanje povijesnih razloga zbog kojih pojedini jezici ulaze u tipološki neočekivana, »neprirodna.< stanja, predstavlja plodno polje za suradnju povijesne i poredbene lingvistike, područje gdje se genetski i tipološki pristup susreću i nadopunjuju, koje ćemo zvati »teorijom jezične raznolikosti « (v. str. 97). Na sličan način, mnoge će sinkronijske lingvi­ stičke univerzalije imati povijesna objašnjenja; primjerice, posvoj ni genitivi, relativne konstrukcije i pridjevi često se razvijajujedni iz drugih u jezicima svijeta, čime je moguće objasniti da redovito stoje s iste strane imenskih skupina na koje se odnose (Aristar 199 1 ) .3 1

31 T o znači da postoji korelacija ( u Greenbergovom smislu) između poredaka N-Gen, Adj.-N, i Rel-N, s druge strane. Valja istaći da X-Adj , i N-Rel, s jedne strane, i je sudjelovanje međusobnog poretka imenice i pridjeva (Adj.-N i N-Adj.) u tim korelaci­ jama sporno (v. str. 264). 79

TIPOLOGIJA JEZIKA I TIPOLOGIJA JEZIČNIH OBILJEŽJA

Nekajezična obilježja sama za sebe definiraju jezični tip, tj. u tipološkom su smislu definitorna. Poredak sintaktičkih kategorija subjekta, objekta i glagola u rečenici takvo je obilježje, jer među jezicima koji imaju S, O i V kao osnovne sintaktičke kategorije, i pritom nemaju posve slobodan red riječi, samo jedan određeni poredak tih triju kategorija može biti dominantan, u smislu da se pojavljuje u sintaktički, stilistički i pragma­ tički neobilježenim konstrukcijama. Izdvajanje poretka S, O i V kao definitornoga obilježja omogućuje nam definiranje šest diskretnih jezič­ nih tipova, takvih među kojima nema preklapanja, jer svaki jezik može biti razvrstan samo u jedan tip: SOV: npr. japanski, turski, hetitski SVO : npr. engleski, svahili, kineski (mandarinski) VSO : npr. irski, (biblijski) hebrejski, havajski VOS: npr. malgaški, jukatek, coeur d'alene OVS: npr. hiškarjana32 OSV: ?33 Ako se jednom složimo oko toga što predstavlja dominantan poredak sintaktičkih kategorija, tada nema sumnje dajezik ne može biti istovre­ meno i SOV i SVO ; drukčije je s obilježjima koja jezici mogu posjedovati u većoj ili manjoj mjeri. Primjer je takvoga obilježja ergativnost. Jezik možemo zvati ergativnim ukoliko u njem postoje ergativne konstrukcije;

32 Prema nekim analizama poredak OVS pojavljuje se i u nekim australijskim jezicima, npr. mangaraji, ungarindžin (Nichols 1992). 33 Nije sigurno ima li jezika s OSV poretkom sintaktičih kategorija. Nichols ( 1992) navodi izumrli hurijski, no taj jezik prema drugim analizama ima SOV poredak. Zajezike u kojima objekt prethodi subjektu v. i Pullum1981. 80

TIPOLOGIJA JEZIKA I TIPOLOGIJA JEZIČNIH OBILJEŽJA

u ergativnim konstrukcijama subjekt neprelaznoga glagola i objekt prijelaznoga bivaju tretirani na isti način, dok subjekt prijelaznoga glagola biva tretiran različito od subjekta neprelaznoga glagola. Ako jezik ima imenske padeže, posebnim padež om (ergativom) bit će obilježen subjekt prijelaznoga glagola, dok će subjekt neprelaznoga glagola biti u istom padežu (apsolutivu) kao i objekt prijelaznoga glagola. Takvi su jezici primjerice baskijski i djirbal (v. str. 194), te tonganski, u kojem se prijedlog ')a za apsolutiv upotrebljava ispred subjekta neprelaznoga glagola i objekta, a prijedlog ')e ispred subjekta prijelaznoga glagola: Na ?e ta:mate ?i ?e

Te:vita

?a Ko:laiate

preterit ubiti ergativ David apsolutiv Golijat »David je ubio Golijata«

lea

Tolu

preterit govoriti apsolutiv Tolu »Tolu je govorio«

�eđutim, jezik ne mora imati padeže da bi bio ergativan, već može imati ergativnu morfologiju glagola; u majanskim jezicima kao što je jukatek I V. str. 219) glagol posebnim ergativnim afiksima izražava lice i broj prijelaznoga subjekta, dok apsolutivnim afiksima izražava lice i broj objekta i neprelaznoga subjekta. Iz rečenoga je jasno da neki jezici mogu imati i ergativne i neergativne konstrukcije, tj. da u nekim slučajevima mogu na isti način tretirati subjekt prijelaznog i neprelaznog glagola, a u drugima subjekt neprelaznoga glagola i objekt. 1. U nekim jezicima ergativna konstrukcija postoji samo za određenu klasu imenica; primjerice u hetitskom imenice neživog roda imaju isti padežni nastavak ako su subjekt neprelaznoga glagola ili objekt prijela­ moga glagola, no ako su subjekt prijelaznoga glagola dobivaju poseban sufiks -anz-; imenica pahhur, pahhun- »vatra« neživa je roda: pahhur-O uh-hun vatra-aps. vidjeti-lsg. pret. »Vidio sam vatru«

pahhur-O kiš-ari vatra-aps. postati-3sg. prez. » Nastaje vatra« 81

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

pahhun-anz antuhša n kuen-zi

vatra-erg. čovjek-ak. sg. ubiti-3sg. prez. "Vatra ubija čovjeka«

2. Jezici mogu imati akuzativnu morfologiju za lične zamjenice, a ergativnu morfologiju za imenice; u jeziku djirbal, lične zamjenice 1 . i 2 . lica stoje u istom padežu (nominativu) ako su subjekt glagola, dok imenice stoje u istom padežu (apsolutivu) ako su subjekt neprelaznoga ili objekt prijelaznoga glagola (v. str. 194). Imenice se dakle sklanjaju po ergativnom sustavu, a zamjenice po akuzativnome. 3. Nadalje, jezici mogu imati akuzativnu morfologiju glagola, a ergativnu morfologiju imenica, naprimjer varlpiri (v. str. 196): glagol se slaže sa subjektom u licu i broju, bez obzira radi li se o subjektu prijelaznog ili neprelaznoga glagola, dok imenice razlikuju ergativni padež (za subjekt prijelaznoga glagola) od apsolutivnoga (za objekt i subjekt neprelaznog glagola) ; obrnuti slučaj, u kojem je imenska morfologija akuzativna, a glagolska ergativna, znatno je rjeđi, ali je također posvjedočen (u jeziku sahaptin, v. str. 206). 4. U jezicima poput hindskoga ergativnaje konstrukcija ograničena samo na svršeni glagolski vid ; ako je glagol u perfektu prijelazan, njegov je su bjekt obilježen ergativnim poslijelogom ne, a ako je neprelazan, subjekt nema nikakvoga poslijeloga kao niti objekt prijelaznoga glagola. Glagol se slaže u rodu i broju sa subjektom neprelaznoga ili objektom prijela­ znoga glagola, npr. u rečenici us-ne kitiib liJlh'i »On je napisao knjigu« zamjenica us- dobiva ergativnu postpoziciju ne, a glagol se u rodu i broju slaže s imenicom kitab »knjiga«; usporedite s time rečenicu us-ne patr likha »napisao je pismo« (patr »pismo« je muškog roda) i us-ne patr lillhe »napisao je pisma « ; u nesvršenom vidu glagola subjekt prijelaznoga glagola ne dobiva ergativnu postpoziciju, a glagol se slaže s njime u rodu i broju: vah hitab lihh raha tha "Pisao je knjigu« (vah je zamjenica 3 . l. sg. u nominativu jednine, a nesvršeno prošlo vrijeme glagola likh raha tha izraženo je perifrastički, no s nastavcima koji pokazuju daje subjekt muškoga roda u jednini) . Jasno je dakle da jezik može biti ergativan u manjoj i većoj mjeri; u najvećoj je mjeri ergativan jezik poput avarskoga (v. str. 139), u kojem je ergativna i glagolska i imenska morfologija; avarski je ergativniji nego varlpiri, u kojem je ergativan samo padežni sustav imenica. Hindski je pak ergativan samo u svršenom glagolskom vidu, a hetitski samo za imenice neživa roda. Jezici poput australskoga jezika djirbala ergativni su i sintaktički, ne samo morfološki (v. str. 194 ) : u tom sejeziku u drugoj od dvije koordinirane rečenice može izostaviti objekt prijelaznoga glagola 82

TIPOLOGIJA JEZIKA I TIPOLOGIJA JEZIČNIH OBILJEŽJA

-=-=:...::

-

ako je koreferentan sa subjektom prve; to znači da u rečenici poput Ivan poljubi ženu za laku noć i zaspi odgovor na pitanje » Tko je zaspao?« u djirbalu nije Ivan, kao u sintaktički akuzativnim jezicima, već žena. Međutim, vidjeli smo da i djirbal u svojem morfološkom sustavu poznaje i akuzativne obrasce - u tomjeziku imenice razlikuju apsolutiv i ergativ, dok zamjenice imaju nominativ i akuzativ. I u nekim europskim jezicima, koje nitko ne bi smatrao ergativnima, postoje gramatički obrasci u kojima su subjekt neprelaznoga glagola i objekt prijelaznoga jednako tretirani nasuprot subjektu prijelaznoga glagola: u ruskome se u nominaliziranim sintagmama genitivom može izraziti jedino subjekt neprelaznoga glagola ishodišne rečenice, ili objekt prijelaznoga glagola; može se dakle reći razrušenie goroda vragom »neprijateljevo uništenje grada« ili priezd vraga » dolazak neprijatelja«, ali ne i *razrušenie goroda vraga, tj . genitiv ne može imati ulogu prijelaznoga subjekta ishodišne rečenice. U hrvatskom je drukčije zbog postojanja posvojnih pridjeva koji se mogu tvoriti od imenica koje označuju osobe; stoga imamo neprijateljev dolazak i dolazak neprijatelja, ali i nep rijateljevo uništenje grada, dakle akuzativne strukture u kojima posvojni pridjev uvijek biva interpretiran kao subjekt (prijelaznoga ili neprelaznoga glagola) . Interpretaciju posvojnoga pridjeva kao subjekta potvrđuje i činjenica da on može upravljati posvojno-povratnom zamje­ nicom svoj (premda to nije obavezno ) : nominali zacija rečenice Neprijatelj se vratio u svoje rovove glasi neprijateljev povratah II svoje rovove (premda je moguće i povratak neprijatelja II njegove rovove). �Ieđutim, čak i u hrvatskome postoje neke gramatičke pojave koje bi se mogle smatrati ergativnošću: u imenskim složenicama postalim od imenskog i glagolskog korijena imenski korijen može imati ulogu nepre­ laznog subjekta ili objekta, nikako prijelaznoga subjekta, usp. ruhopis, mravojed, ribolov . Ergativnost obrasca kojim su tvorene te složenice postaje j asna tek iz njihove interpretacije: mravojed ne može biti *»životinja koju mravi jedu « , već samo "životinja koja jede mrave« .34 Ako jezik koji ima barem jednu ergativnu konstrukciju zovemo ergativ­ nim, jasno je da ergativni jezici mogu biti svrstani u ljestvicu s obzirom na stupanj svoje ergativnosti: Maksimum

avarski - djirbal

Minimum

baskijski -jukatek - hindski - hetitski

?hruatski

34 O sličnom pravilu za tvorbu složenica u engleskome v. Com rie 1978. On takve pojave naziva »leksičkom ergativnošću« u jeziku.

83

T",AZ� NO=c LI""K=-:::O=-=-S,-" OD U TE ORIJU JE ZI Č N I E -", lN R= � =

_______ _

_______

Neki lingvisti stoga govore o "idealnim jezičnim tipovima«35 u usporedbi s kojim se određuje tipološki profil svakoga pojedinog jezika. Idealni ergativni jezik vjerojatno ne postoji: utvrđeno je da svi do sada poznati jezici barem neke sintaktičke konstrukcije36 izražavaju nominativno­ akuzativno, no idealnije ergativni jezični tip ipak dobro definiran pojam. Idealni jezični tip možemo definirati i pomoću pojma »obitelj ske slično­ sti « ; kada promatrate lica pripadnika jedne obitelji, često među njima postoje sličnosti, a da ne možete reći koja su to obilježja koja svi oni dijele; nos, oči, uši, boja kose i oblik u sta mogu biti slični među većinom pripadnika dotične obitelji, no niti jedan određeni član obitelj i ne mora imati točno određen oblik nosa, boju kose i očiju, te oblik usana i ušiju. Sličan odnos možemo uspostaviti i među jezicima koje razvrstavamo u jedan jezični tip: jezici A i B podudarat će se u svoj stvima x i y, B i e u svojstvima y i z, e i D u svoj stvima z i x, no niti jedan jezik proučavanoga skupa neće nužno imati sva obilježja x, y i z. Međutim, među svim obilježjima, koja smatramo definitornima za određeni jezični tip, postojat će statističke korelacije među jezicima svijeta: promatramo li reprezen­ tativan uzorak jezika, obilježja x, y i z pojavljivat će se u istim jezicima znatno češće nego što bismo to očekivali na temelju slučajne distribucije. Idealnijezični tip, koji ne mora postojati u stvarnosti, imat će sva svojstva koja se s učestalošću većom od slučajne pojavljuju među članovima skupa, no niti od jednoga konkretnog člana skupa ne očekujemo da nužno ima sva ta svojstva.

35 To je osobito tradicija Skaličkine praške tipološke škole, v. Sgall 1971. Uspensk�j ( 1 968) idealni jezični tip naziva »jezikom etalonom«. 36 Naprimjer imperative: nema jezika koji bi u drugom licu jednine imperativa imao različite afikse za subjekt prijelaznoga glagola, te za subjekt neprelaznoga glagola i objekt v. Dixon 1979. 84

USPOREDIVOST JEZIČNIH OBILJEŽJA

U prošlom srno poglavlju vidjeli da se posao tipološke lingvistike ne sastoj i samo u klasifikacij i jezika u jezične tipove, već i u razvrstavanju jezičnih obilježja, odnosno načina i konstrukcija kojimajezici izražavaju pojedine kategorije. Do sada srno prešutno pretpostavlj ali da su obilježja koja klasificiramo, i na temelju kojih klasificirarno jezike, usporediva među jezicima; naime, pretpostavljali srno da kada govorimo o samoglasnicima mislimo na iste stvari i u abhaskom i u francuskom, pretpostavljali srno da pod glagolima podrazumij evamo iste vrste riječi i u mandarinskom kineskom, u kojem gotovo da nema glagolske morfologije, i u sanskrtu gdje svaki glagol irna nekoliko desetaka različitih ličnih oblika. Također, pretpostavljali srno da se kategorije poput subjekta mogu definirati neovisno o strukturi pojedinih jezika, tj. da u svakom jeziku koji irna subjekt kao sintaktičku kategoriju pod tim terminom mislimo na istu kategoriju (v. Dryer 1997). Važno je istaći da mi ne tražimo da sva jezična obilježja koja spominjemo moraju postojati u svimjezicima; posebanje zadatak lingvistike da utvrdi koja su jezična obilježja doista univerzalna, u smislu da ljudski jezik ne može postojati bez njih. S druge strane, tipologija se smije pozivati na obilježja koja ne postoje u svim jezicima, ali ih ne smije definirati pozivajući se na obilježja ili svojstva nekog pojedinog jezika. Važno je samo to da na osnovi definicije razmatranoga obilježja imamo metodu kojom ćemo ga izdvoj iti u svakom jeziku koji irna to obilježje. To je nužno da bi obilj ežja o kojima govorimo bila usporediva među jezicima. Ako » glagolom« nazivamo onu vrst riječi koja je u svim jezicima morfološki i sintaktički obilježena na isti način kao i riječi koje označuju radnju i izražavaju tipične kategorije kao što su vrijeme, aspekt ili stanje, tada moramo biti svjesni činjenice da ćemo tom definicijom pokriti i slučajeve kao što je j apanski, u kojem se riječi pridjevskoga značenja (npr. » crn« , »velik«, »dobar« , i sl.) morfosintaktički ponašaju kao glagoli (Dixon 1977). To ne znači daje naša definicija pogrešna, već samo to da se sadržaj pojma » glagol « ne poklapa nužno s onim što srno intuitivno u svojem materinskom jeziku navikli smatrati glagolima. Ako »pasiv« definiramo

85

UVOD U TEORIJU JEZIČ NE RAZNOLIKOSTI �------

kao gramatičku preobliku kojom prijelazni glagol postaje neprelazan, a »trpitelj radnje« (pacijens) postaje subjekt glagola, tom ćemo definicijom pokriti neke s našega stanovišta neobične slučajeve npr. latvijski, u kojem nije moguće izraziti vršitelja radnje pasivnoga glagola,37 ili japan­ ski, gdje pasivni glagol često ima osobito »adverzativno značenje« (radnja se događa na štetu subjekta),38 ali našom definicijom neće biti obuhvaće­ ne konstrukcije u kojima i neprelazni glagoli imaju pasivnu morfologiju, npr. u latinskom (curritur "trči se« , itur "ide se stiro lan, arm. li. Štoviše, detaljnije proučavanje povijesti oba jezika daje povoda za pretpostavku da je ie. *p prošlo kroz međustupanj *h prije no što je nestalo; u keltskom je to ';' h još očuvano u nekim toponimima zabilježenim u antičkoj Galiji, npr. Hercynia silva ' Herkinijska šuma ' , što se izvodi od ie. *perkWunyeh2 'hrastova' (usp. lat. quercus ' hrast' < *perkWus) ; nadalje, *p je u staroirskome očuvano u nekim okolinama kao h (u pismu ch) , usp. stiro cacht 'zarobljenik' < *kaptos (lat. captus 'uhvaćen'), ili secht ' 7' < *septm : lat. septem) . Slično je i u armenskome, gdje *p ostaje očuvano kao h u nekim okolinama (detalji nisu posve razjašnjeni) : ie. *penkwe '5' (gr. pente) > arm. hing, ie. *peh2wr 'vatra' (gr. pyr) > arm. howr. Vidimo, dakle, da često moramo promatrati i detalje povijesnih procesa da bismo utvrdili radi li se o istim, ili usporedivim promjenama u različitim JeZICIma. e svakom slučaju, ograničavanje usporedivosti jezičnih promjena na pojedinačne jezične elemente uvijek je opterećeno problemima. Alterna­ :ivni pristup, koji u većoj mjeri rasvjetljuje stvarne dijakronijske odnose, jest usporedba različitih vremenskih presjeka u razvitku čitavih katego­ rija, definiranih kao skupovi jezičnih elemenata ili obilježja. U tom je pristupu najvažnije precizno definirati kategoriju koja će biti promatra­ na, elemente od kojih se ona sastoji i njihove odnose, te skup jezične 101

UVOD U TEORIJU JEZIČNE RAZNOLIKOSTI �==��----------

raznolikosti u kojem se ta kategorija u jezicima svijeta ostvaruje. Potom valja ispitati koje su promjene teorijski moguće unutar skupa elemenata koji čine dotičnu kategoriju, a zatim utvrditi koje su promjene doista i posvjedočene u jezicima i porodicama čija je povijest posvjedočena ili rekonstruirana. N a taj se način elementi koji čine neku jezičnu kategoriju promatraju istovremeno u svoj im sinkronijskim interlingvalnim odnosi­ ma i u svojim dijakronijskim intralingvalnim odnosima; u određenom smislu možemo takvo istraživanje nazvati parakronijskim (od grčkoga parti- 'uz, kraj , pored' i khr6nos : vrijeme ) ; shematski je na sljedećem prikazu zaobljenim figurama prikazan niz proučavanihjezika u prostoru i vremenu:

sinkronijski presjek jezične raznolikosti

102

dijakronijski tijek

PARAKRONIJSKI PRISTUP JEZIČNIM POJAVAMA: SUSTAVI KATEGORIJE RODA

Kao primjer parakronijskoga lingvističkog istraživanja možemo sada razmotriti kategoriju roda ili imenskih klasa u jezicima svijeta u prostoru i vremenu. Razlikovanje kategorije roda od kategorije imenskih klasa potaknuto je europocentrizmom - u indoeuropskim su jezicima, naime, imenske klase semantički najčešće motivirane spolom, te se stoga razlikuju muški i ženski rod, a slično je i u europskim jezicima bliskima semitskim jezicima. Međutim, spol referenta samo je jedno od mnogih semantičkih obilježja kojima imenske klase mogu biti definirane. Stoga ćemo i u ovom poglavlju, kao i u ostatku knjige, govoriti o imenskim klasama ili rodovima bez razlike u značenju. Znanstveno je opravdanij i svakako termin » imenske klase« , no termin » rod" je udomaćeniji u lingvističkoj literaturi (v. npr. Corbett 1991).

A) TIPOLOŠKA RAZNOLIKOST Gramatički je rod samo jedan od različitih vidova klasifikacije ljudskoga univerzuma koja se očituje u jeziku. Određen vid klasifikacije vršimo uvijek kada upotrebljavamo referentne izraze koji se odnose na neku, jezičnim sredstvima omeđenu, klasu predmeta; situacijom uvjetovana klasifikacija prisutna je u mnogim pokaznim (deiktičkim) izrazima koji su u jezicima razvrstani po nekom semantičkom kriteriju. Primjerice, hrvatske pokazne zamjenice ovaj (ova, ovo), taj (ta, to) i onaj (ona, ono) klasificiraju moguće referente na tri klase - klasu koja je blizu govorni� ka, klasu koja je blizu sugovornika, i klasu koja je udaljena od obojice. N a sličan način, u zapadnogrenlandskom inuitu postoje različite pokazne zamjenice za predmete koji su ispod, iznad, ispred i iza govornika; klasifikacija predmeta u univerzumu kodirana je i na taj način u jeziku, ali se ona aktualizira svakim govornim činom. Klasifikacija je često inherentno sadržana i u tvorbi: u hrvatskome sufiksi kao -ota, -ost i -oća omeđuju klasu apstraktnih referenata (npr. ljepota, ljupkost, ružnoća) , no niti taj oblik jezične klasifikacije nećemo smatrati imenskim klasama, 103

jer tako izdvojene klase ni na koji način ne sudjeluju u gramatičkim procesima u hrvatskome; ono što je relevantno za hrvatsku gramatiku nije da su imenice ljepota, ljupkost' i ružnoća apstraktne, već to da su sve ženskoga roda, te da se stoga slažu s pridjevima i zamjenicama koje uz njih stoje. Bitna je odlika roda Cimenskih klasa) kao gramatičke katego­ rije slaganje ili kongruencija. Slaganje je gramatički proces kojim jedna imenska riječ određuje oblik ili pojavljivanje određenoga afiksa na nekoj drugoj riječi u rečenici, ili kao graničan slučaj - u diskursu. Nije niti svako slaganje u jeziku manifestacija gramatičke kategorije roda; slaganje glagola s licem njegovih argumenata, ili rjeđi slučajevi kao što je slaganje subjekta i objekta u američkom indijanskom jeziku koahuilteko (v. str. 2 10 ) , primjeri su kongruencije koja nije motivirana gramatičkim rodom. Rod je dakle kategorija određena dvama parametri­ ma: postojanjem slaganja, kao sintaktičkoga procesa, i podjelom imenica na klase koje uvjetuju oblik slaganja (v. Craig ed. 1986) . Čini se da u jezicima svijeta postoji komplementarna distribucija jezika s imenskim klasama i jezika s klasifikatorima; ukratko, jedan sustav kao da isključuje drugi ukoliko jezik ima imenske klase, neće imati klasifikatore, i obratno. Mogući izuzetci toj generalizaciji dvojbeni su ; primj erice, za jezik dongo (u adamava-ubangi skupini nigersko-kordo­ fanskih jezika) tvrdi se da uz razrađen sustav slaganja u imenskim klasama posjeduje i sustav posvojnih klasifikatora (v. Pasch 1985), no prema objavljenoj građi o tom jeziku, klasifikatori u njemu još nisu potpuno gramatikalizirani. K1asifikatori se najčešće pojavljuju u izolativ­ nim jezicima, kao što su jezici JI Azije; budući da je u tim jezicima morfologija vrlo oskudna, oni redovito nemaju afikse koji bi izražavali kongruenciju imenica s drugim riječima u rečenici ili diskursu. Bitno je određenje klasifikatora, za razliku od imenskih klasa, da su to gramatički elementi koji se obavezno upotrebljavaju uz neke imenice, ali ne izazivaju slaganje (kongruenciju) s drugim sintaktičkim elementima. Numerički klasifikatori u određenom smislu postoje u svim jezicima, no obično se upotrebljavaju samo uz zbirne ili nebrojive imenice. U hrvatskome uz zbirnu imenicu lišće ne možemo upotrijebiti broj ( *tri lišće), već moramo dodati riječ koja će tu imenicu učiniti brojivom (tri hrpe lišća, tri pregršta lišća). Imenice hrpa i pregršt funkcioniraju kao klasifikatori, no njihova upotreba nije u hrvatskome gramatikalizirana na taj način daje upotreba točno određene imenice-klasifikatora obavezna uz pojedine zbirne ime­ nice. Mogli bismo također upotrijebiti i drugu imenicu, primjerice tri vreće lišća. Nebrojiva imenica benzin također se ne može upotrijebiti bez klasifikatora, odnosno jedinice mjere, npr. tri litre benzina. U određenom smislu jezici s klasifikatorima tretiraju većinu ili čak sve svoje imenice kao nebrojive ili zbirne; u njima je, dakle, upotreba klasifikatora obavezna, i uz svaku pojedinu kvantificiranu imenicu stoj i točno određe104

PARAKRONIJSKI PRISTUP JEZIČNIM POJAVAMA: SUSTAVI KATEGORIJE RODA

ni klasifikator. Primjerice, u khmerskome dugački cilindrični predmeti poput olovke stoje s klasifikatorom daom, dok uz osobe stoji klasifikator

ne Voq : 11 1naw-day pii daD m 'tri olovke' ( 'olovka 3 kl.') manuh pii n e "[Jq 'tri čovjeka' ( 'čovjek 3 kl.')

U nekim je jezicima, npr. u kineskome, upotreba klasifikatora obavezna ne samo u kvantificiranim imenskim skupinama, već i u imenskim skupinama, u kojima uz imenicu stoji pokazna zamjenica (v. str. 156 ) , To je već sličnije slaganju koje očekujemo kod kategorije roda, no budući da klasifikator ostaje samostalna riječ, a ne modifikator neke druge riječi u rečenici, takav sustav još ne zadovoljava definiciju gramatičkoga roda. Osim numeričkih klasifikatora, koji su najčešći, u jezicima se pojavljuju i drugi tipovi klasifikatora, primjerice posesivni klasifikatori, k�ji se upotrebljavaju uz glavu posesivne konstrukcije (possessor--a) , a služe razvrstavanju referenta posjedovane imenice (possessum--a) npr. u fi­ džijskom (dijalekt Boumaa ) : tii

me- da

'naš (inkl. ) čaj'

kl. --naš (inkI.) č/,\j me-na

waqona 'njegova kava'

kl. -njegov

kava

'e-na

i 'a »njegova dba«

kl.

riba

a

o-na

čl. kl. -njegov

i-talanoa »njegova priča«

priča

Prema Dixonu ( 1988: 136), u posvojnim se konstrukcijama klasifikator me� upotrebljava ako je posjedovani predmet nešto što se pije ili liže, 'e� se upotrebljava za predmete koji se jedu, puše, ili su na neki način izvanj ski vezani za possessor--a, a klasifikator o� (wo�) dolazi ako se possessum ne konzumira, ali je u vlasništvu ili posjedu possessor--a. Slaganje u imenskim klasama može biti različitoga opsega; minimalni sustavi slaganja obuhvaćaju samo dva elementa, primjerice imenicu i pokaznu zamjenicu unutar imenske skupine (NP), ili pokaznu zamjenicu ( ili član) i pridjev; takav sustav ima francuski: ce-Q grand-Q gan;on 'taj veliki dječak', ali ce-tte grandf,;. fille 'ta velika djevojčica'. Česti su sustavi u 105

kojima se slaganje proteže na sve elemente u imenskoj sintagmi (npr. imenice, pridjeve, zamjenice, katkada i brojeve ) , kao u latinskome: h-i. dU-Q bon-i. fili-i. 'ova dva dobra sina', ali h-ae du-ae bon-ae fili-ae 'ove dvije dobre kćeri'. U mnogim se jezicima slaganje u imenskim klasama proteže i izvan imenske skupine; najčešći je sustav u kojem se na glagolu posebnim afiksom izražava klasa jednoga ili dvaju (katkada i triju) njegovih argumenata, npr. u svahiliju: '.Mi još nismo otišli«.

Poredak sintaktičkih elemenata je gotovo u svim bantuskim jezicima (i u većini jezika nigersko-kordofanske porodice) SVO.

NILOSAHARSKI JEZICI . Premda se u velikom broju priručnika genetska srodnost »nilosahar­ skih« jezika uzima kao dokazana činjenica, u stvari nije tako. U izvornoj Greenbergovoj klasifikaciji jezika Afrike, nilosaharski jezici u velikoj s u mjeri ostali kao »košara za otpatke« , skupina jezika koje nije bilo moguće svrstati niti u jednu od tri preostale jasno definirane skupine jezika. Usprkos nesigurnosti nilosaharske porodice kao genetske veličine, bilo je i pokušaja da se nilosaharski jezici povežu u jednu natporodicu s nigersko-kongoanskima; ta zasada nedokazana natporodica nazvana je ,kongosaharskom« (Gregersen 1972). )..fnogi lingvisti misle da su nilosaharski jezici, bez obzira predstavljaju li svi oni jednu jezičnu porodicu ili ne, nekoć pokrivali veći dio Afrike, ali su ih potisnuli nigersko-kordofanski jezici, osobito bantuski jezici. Ovoje Greenbergova klasifikacija nilosaharskihjezika (Greenberg 1971b): 1 . Songajs/,i /songhai/, najzapadniji nilosaharski jezik, nekoć jezik srednjovjekovne države Songhai oko grada Timbuktua. Pripadnost jezika songhai nilosaharskoj porodici donekle je sporna. N eki lingvisti smatraju songhai kreolskim jezikom nastalim u dodirima �jedilačkog stanovništva i nomadskih stočara. 173

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

2. Saharski jezici: kanuri, teda, zaghava, berti.

3. Furski jezici: {urski i biltine.

4. Šari-nilski jezici: - jezik berta

- istočnosudanski : nubijski (s varijantama meidob, debri, mahas, itd . ) , surmanski jezici (murIe, šabo, itd.) , nera, gaamski , njimang, doni, lagava, nilotski jezici (šiluk /šilluk/, mabanski, luo, dinka, nuerski, bari, masajski /maasai/, teso, nandi, pok, omotik, itd . ) , te kuliakski jezici (ik, ngangea i so) . - središnjesudanski : zapadni (kreški, baka, sinjar, kaba, mbai, {angoro, (uru, julu, itd.), te istočni (moru, logo, madi, mangbetu, ndo, itd . ) . - jezik kunama. 5. Komanski jezici (i jezik bega) : jezik aned, jezici kvama, opa, itd. 6. Mabanski jezici: mabanski79 (u Č adu), jezik mimi, itd.

Od svih nilosaharskih jezika najstariju pismenost imaju songajski i nubijski. Staronubijski je poznat s natpisa pisanih varijantom koptskoga pisma iz 6. do 13. stoljeća. Pripadnost nilosaharskoj porodici meroitsko­ ga, jezika koji je poznat s natpisa iz druge polovice 1. tisućljeća pr. Kr. iz sjevernoga Sudana, ne treba smatrati dokazanom. NILOSAHARSKI

SONGAJSKI FURSKI

MABANSKI

KOMANSKI ŠARI-NILSKI

BERTA

ISTO ČNO­ SUDANSKI

SREDIŠNJE­ SUDANSKI KUNAMA

79 Ne, to nije pogreška: postoje dva mabanskajezika II dvije različite grane nilosaharske porodice. 174

Nilosaharski jezici dijele s nigersko-kordofanskima mnoga tipološka obilježja. Većinom imaju tonove, neki imaju gramatičke klase, a poredak sintaktičkih elemenata u njima je najčešće SVO (no javljaju se i drugi

tipovi, npr. VSO u jeziku maasai, iIi sav u jezicima teda i kanuri). Za razliku od velike većine nigersko-kordofanskih jezika, nilo-saharski jezici često imaju padeže (obično sufikse ili p ostpoz i cije ) a n eki su istočnonilotskijezici izuzetni međujezicima Afrike po tome što se u njima javlja ergativna konstrukcija (odnosno ergativni padež kod imenica) , npr. u j eziku bari. Jezik lendu, središnjesudanski jezik koji se govori u Zairu, jedini je poznati jezik koji fonološki razlikuje (pre)glotalizirane i implo­ zivne okluzive (Dimmendaal 1 986), ,

KHOISANSKI JEZICI .

U khoisansku (ili kojsansku) se porodicu svrstavaju jezici Hotentota i Bušmana80 u južnoj Africi i Namibiji. Mnogi khoisanskoj porodici pripisuju još dva mala jezika koji se govore u Tan z an ij i , hadza i sandave. Tijezici, međutim, imaju malo toga zajedničkoga s khoisanskimjezicima, a po svoj prilici nisu ni međusobno srodni (Greenberg je našao samo jedanaest sličnih riječi u ta dvajezika). U podjeli khoisanskih jezika valja se stoga držati pouzdanijega izvora, kao što j e južnoafrički jezikoslovac E. O. J. Westphal (Westphai 1 9 7 1 ) . Valja imati na umu da on sljedeće �kupine jezika ne smatra granama, već zasebnim j ezičnim porodicama: 1. Hotentotshijezici (ilijezici khve-hovab) : nama, fora, ganade, buha-hve, kedi, itd. 2. Jezici džu (džu Ifxu/, maligo, itd.) :3 . Jezici taa (xatia, kakia, itd . ) - t Jezici fvi : seroa, jezik gemsboh parh, itd

.

.5. Jezik hadza

6. Jezik sandave Kao osnovu za klasifikacijujezika hadza i sandave u khoisansku porodicu :mogi lingvisti uzimaju postojanje kUkova u njihovim fonološkim susta­ ':ima; klikovi, glasovi koji podsjećaju na geste cmokanja i coktanja, ::lojavljuju se samo u khoisanskim jezicima južne Afrike, u nekim ,antuskim j ezicima istoga područja (npr. jezik zulu), kamo su sigurno -) Termin »jezici Hotentota i Bušmana« ne treba shvatiti kao lingvistički termin. :-J:otentoti su većinom nomadski stočari, a Bušmani su skupljači plodova i lovci. 175

posuđeni iz khoisanskih jezika, te u jezicima hadza i sandave.81 Jedan od khoisanskih jezika koji se govori u Bocvani, !xoo, navodno ima naj slože­ niji suglasnički sustav od svih jezika svijeta, s ukupno 1 1 7 suglasničkih fonerna. Većina khoisanskih jezika ima tonove, a u samoglasničkim se sustavima poj avljuju faringalizirani samoglasnici. Gramatička kategorija roda postoji u središnjim khoisanskimjezicima, a odsutna je u sjevernim i južnim u zemljopisnom smislu. U glagolskim sustavima neki jezici izražavaju položaj subjekta, tj . da li subjekt glagola leži, sjedi ili stoji, što je neuobičajena gramatička kategorija. Neki su khoisanski jezici vrlo bliski radikalnom izolativnom tipu, npr. jezik !xu, u kojem se mnogi sintaktički odnosi izražavaju jukstapozicijom: m i l 'ei ja sjekira »moja sjekira«

I 'a dz'heu za žena »za ženu«

S obzirom na poredak sintaktičkih elemenata, u središnjim khoisanskim jezicima uobičajen je poredak sav, a u ostalima SVO. Slabo istraženi jezik hadza navodno ima pravilan VSO poredak sintaktičkih elemenata.

81 Lyovin ( 1 997: 199) tvrdi da se klikovi možda pojavljuju i u nekim kušitskim jezicima. Kao jedan takav jezik spominje se dahalo. 1 76

JEZICI AUSTRALIJE I OCEANIJE .tt

AUSTRONEZIJSKI JEZICI ...

Austronezijski jezici (prije poznati i pod nazivom »malajsko-polinezij­ ski « ) površinom pokrivaju najveće prostranstvo na zemlji, no najveći dio toga prostranstva prekriven je vodom: govore se od Madagaskara do Havaja i N ovog Zelanda. Austronezijski jezici dijele se na četiri grane, od kojih se tri govore na Tajvanu (Formozi) . Dok klasifikacija austronezijskih jezika u cjelini nije osobito sporna, još uvijek je neriješeno pitanje tvore li tri formozanske grane ikakvo genetsko jedinstvo. Većina lingvista pretpostavlja da je pradomovina govornika austronezijskih jezika bila na Tajvanu i na susjednom južnokineskom kopnu, odakle su se proširili na velik dio Malaje i Oceanije. Ovo je podjela austronezijskih jezika: A. Atajalslli jezici : atajalski i sedeh, koji se govore na Tajvanu. B. Jezici cu (eng. tsouic) : rukai, cu, kanakanabu i saaroa. Svi se govore na Tajvanu, ali su pred izumiranjem. C. Paivanskijezici: bunun, paivan, pazeh, itd. Svi se govore na Tajvanu. Atajaiske, paivanske ijezike cu potiskuje kineski, kojije na Tajvan dospio s kineskim osvajanjem otoka u 1 7 . stoljeću. D. Malajsko-polinezijskijezici. U starijoj literaturi taj se termin upotre­ bljava u suvremenom značenju » austronezij ski jezici « . Malaj sko-poline­ zijska potporodica dijeli se na zapadnu i središnjo-istočnu granu. 1 . Zapadni malaj sko-polinezij ski jezici imaju dosta složenu podjelu, koju na ovom mjestu možemo izostaviti. Ta grana malajsko-polinezijskih jezika obuhvaća jezike Filipina, npr. tagaloški, ili pilipino, koj i je i službeni jezik Filipina, cebuanski !cebuenjo/, te jezike varaj, iloka no,

kankanaj, jami, magindanao, maranao, batak, li bon, mamanva, bagobo, itd. Nadalje, u zapadnu granu svrstavaju se jezici Celebesa poput jezika tonsea, sangil, tolitoli, kaili lalaki, makasarslwga, itd. , zatim jezici Bornea: kolod, paluanski, tidong, tebilung, helabit, lelak, segai, lavan1 77

ganski ; jezicima Bornea blizak je malgaški, službeni jezik Madagaskara,

budući da su njegovi govornici onamo dospjeli s Bornea. U zapadnu granu malaj sko-polinezij skih jezika svrstavaju se i brojni jezici koji se govore na Javi, Sumatri i su�jednom otočju: javanski, sundanski, bali, ačmshi (ačehski), sumbava, lomski, toba batak, bahasa indonesia ili indonezijshi (službeni jezik Indonezije; strukturalno isti, ali po percepciji govornika drugi jezik je službeni jezik Malezije, malajshi ) ; konačno, u zapadnu granu svrstavaju se i neki jezici koji se govore u kontinentalnom dijelu Malez�je, te u Kambodži i Vijetnamu. To su čamshi jezici. 2. Središnjo-istočna grana malajsko-polinez�jskih jezika ima jednako

složenu podjelu kao i zapadna grana, te je na ovome mjestu nećemo reproducirati, već ćemo samo nabrojati najznačaj nije jezike i skupine jezika koji je čine. U središnjo-istočne jezike ubrajaju se brojni jezici Molučkih otoka (primjerice, ambelau, sula, seti, asilulu, saparua, selaru, hola, itd . ) , mnogi jezici zapadnoga Iriana i susjednih područj a (helong. timorshi, habu, bima, haivai, irahutu, gane, maba, motu itd . ) . Zatim, tu je skupina jezika koji se katkada nazivaju oceanijshima, premda nije sigurno da oni predstavljaju genetsko jedinstvo; oni uključuju razmjerno nepoznate jezike Melanezije i Mikronezije, kao što su sera, maisinshi,

lwiriru, bam, manam, adzera, sirah, misima, doga, roro, longa, mengen. tolai, tigah, madah, ho/wta, gilbertshi, maršaisIzi, mohilshi, lengo, sa/wo. letemboi, toga, levo, rotumenshi, fidžijshi , itd., te relativno kompaktnu i dobro poznatu skupinu polinezijskihjezika: tongansizi, samoanshi, tahit­ shi, markiski, rapanui (jezik Uskršnjeg otoka ) , rarotonganski, maorski (jezik starosjedilaca Novog Zelanda), havajski, itd. AUSTRONEZIJSKI ATAJALSKI

PAIVANSKI

MALAJSKO­ POLINEZI.JSKI SREDISNJO­ )STO ČNI

ZAPADNI -

FILIPINSKI

/

I

-� \ I

'

"

MOLUČ KI BORNEO

I

1/

OCEANIJSKI

MALAJSKI ZAP. !RIAN

KONTINENTALNI

178

POLINEZIJSKI

Srodnost ma1gaškogajezika na Madagaskaru i mala,iskoga (indonezijsko­ ga) opazio je još 1603. Nizozemac Frederick de Houtman. Na drugom putovanju kapetana Cooka ( 17 72-75) jedan je član ekspedicije, John Reinold Forster, zapazio srodnost polinezijskih jezika, a 1822. J. H . Klaproth pretpostavio je vezu atajalskih jezika s Formoze (Tajvana) i malajskoga. Termin malajsko-polinezijski jezici u smislu približnome današnj emu skovao je tridesetih godina prošlog stoljeća Wilhelm von Humboldt. Paul Benedict i neki drugi istraživači smatraju austronezijske jezike dijelom velike austro-tajske natporodice u koju se još svrstavaju i taj ski jezici, te jezici miao-jao. Najstariji spomenici austronezijskihjezika su natpisi na staromalajskom jeziku iz 7. sL, te na starojavanskom i staročamslwm jeziku iz 9. stoljeća. Malajski ( indonezijski) i javanski jezici primili su pismenost iz Indije, te su njihova pisma vrlo srodna pismu kojim se piše sanskrt ( devanagariju) , no danas se pišu latinicom. Svi su tijezici pretrpjeli velik utjecaj sanskrta, te je u njima mnogo sanskrtskih posuđenica. Na Filipinima je prevladao utjecaj španjolskih kolonizatora koji su pokrstili većinu stanovništva, te se stoga jezici Filipina uglavnom pišu latinicom. Među jezicima središ­ njo-istočne grane malajsko-polinezijskih j ezika jedino je polinezijski jezik rapanui razvio izvornu pismenost prije kontakta s Europljanima. Pismo Uskršnjeg otoka kojim se bilježio taj jezik upotrebljavalo se u tri varijante, od kojih je samo ona koja je služila za obredne recitacije (tzv. rongorongo) djelomično dešifrirana. Radi se o logografskom pismu u kojem se bilježe samo korijeni riječi, a izostavljaju gramatički afiksi i čestice, tako da se njime ne prenosi potpuna obavijest o jezičnom iskazu. Ima indikacija da je pismo Uskršnjega otoka bilo u upotrebi i prije 1 8 . stoljeća, n o nije poznato koliko je zapravo staro (najstariji sačuvani tekstovi potječu s početka 19. st. ) . Austronezijski jezici vrlo s u raznoliki, osobito ako s e promatraju sve njihove grane. Malajsko-polinezijski jezici imaju neke osobitosti koje se mogu izdvojiti: primjerice, većina malajsko-polinezij skih jezika ima jednostavnu slogovnu strukturu s vrlo malo suglasničkih skupina, što osobito dolazi do izražaja u polinezijskim jezicima, koji većinom uopće nemaju suglasničkih skupina (svi slogovi imaju oblik CV). Tipično je obilježje malajsko-polinezijskih jezika razmjerno malen broj suglasnika u odnosu prema broju samoglasnika. Havajski je jedinstven među jezicima svijeta po tome što ima više samoglasnika ( 10 ) nego suglasnika (8). Popis havajskih suglasnika uistinu je minimalan: okluzivi p, k i ? (glotaini zatvor), sonanti m, n i l, frikativ h i poluvokal w. Neki dijalekti markiskoga navodno imaju čak još manje suglasnika: ?, p, k, h, m, n i w (Majewicz 1989 ) . U mnogim je malajsko-polinezijskim jezicima istaknuta uloga redupli­ kacije u tvorbi morfoloških kategorija; primjerice, u indonezijskom se 1 79

reduplikacijom tvori mnozma imenica, usp. mata »oko« , mata-mata »oči« . Gramatički morfemi su u indonezijskom (kao i u većini austrone­ zij skih jezika) uglavnom prefiksi, no tipološki se u tom jeziku neobično često pojavljuju cirkumt'i ksi, složeni afiksi koji dolaze s lijeve i desne strane korijena i ne mogu se upotrijebiti jedan bez drugoga. Primjerice, u indonezij skom cirkumfiks pe... an služi za tvorbu većinom apstraktnih imenica iz glagola, usp. layar »ploviti,lutajući komad leda« , pirsuq » mećava« , imalik »vlažni snijeg koj i pada« , putsinniq »vlažan snijeg na ledu « , mangiqqak » tvrdi snijeg«, nittaalaaqqat " tvrdi komadi snijega « , aputitaq » mrlja snij ega (na planini) «, itd.

INDIJANSKI JEZICI SJEVERNE Al\1ERlKE

•

Ne može se reći da danas postoji communis opinio glede genetske klasifikacije američkih indijanskih jezika. Na nižim razinama, koje odgovaraju otprilike razini romanskih ili germanskih jezika u Europi, većina se lingvista slaže, no na višim je razinama gotovo jednako mnogo mišljenja kao i istraživača. Stvar je dodatno zakomplicirao prije desetak godina veliki američki lingvist Joseph Greenberg, koji sve američke indijanske j ezike osim eskimsko-aleutskih i jezika na-dene smatra genetski srodnima i svrstava ih u tzv. amerindijsku natporodicu (Green­ berg 1987 ) . Vrlo malen broj i straživača prihvaća Greenbergov » amerin­ dij ski « kao valjanu genetsku porodicu,92 no neki su među » skepticima« preoprezni, pa ne prihvaćaju ni dokaze o genetskoj srodnosti jezika koji bi se u drugim dijelovima svijeta prihvatili kao valjani. Osobno mi se čini razboritim biti oprezan prema maksimalističkim teorijama poput Gre­ enbergove, ali pritom i paziti na razliku među pojmovima »genetska srodnost « i » međusobna razumljivost«. Uz male i spravke, slijedi klasifikacija Lylea Campbella ( 1997).

1 . Jezici na-dene : ova porodica, koju je prvi pretpostavio veliki američki lingvist Edward Sapir, dijeli se na tri grane: A. Ejačko-athapaskanski jezici . Ejački jezik, koj i se govorio na Aljasci, izumro je; drugi odvjetak, athapaskanski jezici, predstavljen je nekim

91 Geoffrey Pullum, u briljantnom eseju ,"r he Great Eskimo Vocabulary Hoax« ( 1991), navodi primjere nekritičkog prepisivanja i ponavljanja teze o mnogim eskimskim riječima za snijeg, te posve ispravno napominje da i u mnogim europskimjezicima postoji mnogo riječi z a razne oblike zamrznute vode (usp. h rvatski »snijeg«, "pršić«, nled « , "pah ulja«, "bljuzga«, »mećava«, " lavina«, itd.) , t e d a i z banalne činjenice d a u jeziku ljudi, koj i su u neprekidnom dodiru s tom prirodnom pojavom, ima malo više riječi za nju nego što je uobičajeno, ne treba izvoditi ama baš nikakve zaključke. 92

V. kritički osvrt na Greenbergovu teoriju u članku Jamesa Matisoffa ( 19 90 ) . 20B

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

malim jezicima koji se govore na Alj asci u Kanadi (kaska, hupa, čipevja, sekani, čilkotinski ) , te apačkim jezicima, čiji su se govornici Apači u rano povijesno doba doselili na američki Srednji zapad sa sjevera. Medu apačkim jezicima ističu se kiova (kajova) apački i jezik navaho, koji je po broju govornika (oko 130 000) najveći indijanski jezik Sjeverne Amerike (govori se u Novom Meksiku ) . B. Jezik tlingit, n a južnoj Aljasci i u Kanadi. C. Jezik haida na Otoku kraljice Charlotte i na Aljasci; pripadnost ovoga jezika porodici na-dene vrlo je sporna.

U fonologiji nekih jezika na-dene pojavljuje se tipološki vrlo neobično svoj stvo odsutnosti labijalnih suglasnika, koje smo već susreli u aleut­ skim jezicima. Jezik tlingit ima samo w, a nema ni m, ni p , ni b, dok istovremeno ima neke vrlo rij etke glasove, npr. lateralne frikative i afrikate, koji mogu biti glotalizirani, te uvularne okluzive i frikative, koji mogu biti glotalizirani i labijalizirani. U jeziku navaho postoje i glotali­ zirani sonanti, te izuzetno rijedak glotalizirani poluvokal y ' . Neki athapaskanski jezici, npr. navaho, imaju tonove, što nije česta pojava među jezicima Sjeverne Amerike. N eki su athapaskanski jezici izuzetni po postojanju složene hijerarhije živosti u njima. Primjerice, u j eziku navaho ljudi su na hijerarhiji živosti viši od životinja, životinj e su više od neživih predmeta, a medu neživim predmetima na hijerarhiji su viši oni koji se mogu samostalno gibati, poput vjetra, kiše, tekuće vode (Comrie 1983 : 269 ) . Tipično je za jezike na-dene postojanje različitih glagola zavisno od toga da li im j e subjekt (i objekt) u jednini, množini ili dvojini. Takav supletivizam izazvan brojem pronalazimo u tlingitu, usp. ta » spavati« (o jednoj osobi), Xexw » spavati « (o više osoba), ili djaq »ubiti« (jednoga čovjeka ili životinju) spram ')in »ubiti « (više osoba ili životinja) . U nekim slučajevima nije jasno valja li govoriti o supletivnim oblicima istoga glagola zajedninu i množinu, ili o postojanju različitih glagola koji se sustavno svrstavaju u parove, čiji se jedan član upotreblj ava samo u jednini, a drugi samo u množini (slično postojanju aspekatskih parova glagola u slavenskim jezicima). U j eziku navaho postoj e tzv. klasifikatorni glagoli (Allen 1977 ) , koj i obično izražavaju položaj ili kretanje, a osobitim sufiksom i skazuju neke vidljive karakteristike svojega subjekta; na taj se način subjekti tih glagola svrstavaju u jednu od četiriju klasa: okrugli predmeti, živa bića, mnoštva i mase. Tako se s istom imenicom, beeso » novac« , mogu napraviti dvije rečenice: beeso si ')0" (novac perfekt-ležati, okrugli predmeti ) ),Novčić leži (ondje) « i beeso sinU ( novac perfekt-ležati, mnoštvo) »Novac (hrpa novčića) leži (ondj e ) « . I europski j ezici imaju glagole koji klasifici­ raju svoje objekte ili subjekte, npr. na hrvatskom ne možemo *jesti pivo niti *piti ćevape, jer glagol jesti može kao objekt imati samo krut, a p iti 204

JEZICI AMERIKE

samo tekući predmet. Međutim, takvi su glagoli izuzetni i ne sadržavaju posebne aftkse koji izražavaju klasu kojoj moraju pripadati njihovi argumenti.

2. Cimšijski (eng. Tsimshian), izolirani jezik koji se govori u zapadnoj Kanadi. 3. Vakašanski jezici; ovo je malajezična porodica koja obuhvaćajezike po­ put jezika k vakiutl, jezika makah, nitinat i nutka, koji se govore na otoku Vancouver uz zapadnu obalu Kanade. Neki vakašanski jezici izuzetni su po tome što uopće nemaju nazalnih glasova (npr. nitinat) . Jezik nutka privukao je pažnju lingvista zbog tvrdnje Morrissa Swadesha da u njemu nema gramatičke razlike između imenica i glagola. Uistinu, u tom se jeziku korijeni s » imenskim značenjem« mogu sprezati po vremenima, a korijeni s »glagolskim značenjem« mogu primati određeni član : mamu: k -ma qu: ?as-?i

qu: ?as-ma mamu: k - ?i

raditi-prez. (ind.) čovjek-odr.

čovjek-prez. ( ind.) raditi-odr.

" Čovjek radi«

"Onaj koji radi je čovjek«

Premda ovakvi primjeri mogu zavesti, ipak se može pokazati da razlika između imenica i glagola postoji i u jeziku nutka (v. Jacobsen 1976); naime, ako korijen koji ima »glagolsko značenje« (izražava radnju ili stanje) dolazi kao subjekt rečenice, on mora imati određeni član, kao u prethodnom primjeru, dok imenski korijen može doći i bez člana, kada je z načenje subjekta neodređeno: ]\1.amu: k-ma qu: ?as raditi-prez . (ind.) čovjek

ali ne može se reći

*qu: ?as-ma mamu: k čovjek-prez . (ind.) raditi

;; (Neki) čovjek radi«

4. Sališki jezici Cbela kula /bella coola/, komoks, skvamiš, tilamuk /tillamook/, šusvapski /shuswap/, kolumbijski, coeur d 'alene, itd. govore se na otoku Vancouver i susjednom kopnu. Sališki jezici, osobito oni koji se govore u unutrašnjosti Kanade (npr. šusvapski) , imaju izuzetno složene suglasničke sustave, s mnoštvom laringainih, faringainih i uvularnih okluziva i frikativa. U njima se pojavljuju neki glasovi koji su inače rijetki u jezicima svijeta, npr. glotalizirani nazali i frikativi. Neki jezici dijele s vakašanskim i athapaskanskim susjedima neka rijetka obilježja, primjerice, u jeziku tilamuk uopće nema bilabij aInih glasova, a u jeziku Puget Sound nema nazala. U sališkim jezicima, kao i u mnogim drugim susjednim jezicima sjevero­ zapadne obale Amerike, česti su leksički aftksij radi se o aftksima koji 205

____

---'C'---E_N_E_T-"S_ KA --'---KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

imaju leksičko, a ne gramatičko z načenje, i koji se s korijenima i drugim afiksima uklapaju u složene rij eči, koje odgovaraj u čitavim rečenicama u europskim jezicima. Za razliku od inkorporacije, procesa u kojem se imenski subjekt ili objekt stapa s glagolom u složeni, neprelazni glagol , leksički afiksi često nisu izvedeni i z imenica koje postoje neovisno, nespojeno u složeni kompleks (Hagege 1977). Velik broj leksičkih sufiksa u jeziku komoks označuje dijelove tijela, npr. u riječi-rečenici: 'A.apxw-šan-al-a:čxw (slomiti-Ieks. sufiks »noga«-prošlost-upitnost2sg. ) >lJesi li slomio nogu?« Poput vakašanskih jezika i nekih drugih jezika sjeverozapadne obale Amerike i sališki jezici imaju dominantan poredak sintaktičkih katego­ rija VSO . To je još jedno od areainih obilježja toga područja. 5. Čimakvanski jezici su kvilejit (eng. Quileute) i izumrli Čemekum. Bili su rasprostranjeni na sjeveru američke države Washington. Ti jezici dijele neka areaina obilježja s vakašanskim i sališkim j ezicima (primjeri­ ce, jezik kvilejit nema nazala poput nekih vakašanskih jezika), te ih s njima katkada povezuju u tzv. mosansku porodicu (Ruhlen 1992 ) , no za to nema dovoljno genetskih argumenata. 6. Jezik kutenai gotovo u svim klasifikacijama navodi se kao genetski izoliran. Govori se u unutrašnjosti zapadne Kanade. Campbell ( 1997), koji je inače vrlo skeptičan prema hipotezama o dubinskoj genetskoj srodnosti, s matra da bi kutenai mogao biti srodan sališkim jezicima. 7. Činukanski jezici: u ovu se porodicu svrstava nekoliko jezika koj i se govore u američkim državama Washington i Oregon, npr. jezici činuk (eng. Chinook) i višram. Jezik činuk ima ergativnu glagoisku morfologi­ ju, tj. glagol ima iste afikse za subjekt neprelaznog glagola i objekt prijelaznoga.

8. Alsejska porodica, u koju se svrstavaju dva izumrla jezika Calsea i jakvina) koji su se govorili u Oregonu. 9. Sjuslo (eng. Siuslaw), genetski izoliran jezik u izumiranju (Oregon) . 1 0 . Kusanski jezici (eng. Coosan) su hanis i miluk. Vjerojatno su oba izumrla, a govorili su se u Oregonu. 1 1 . Takelmanski jezici, takelma i kalapuja, također izumiru, a govore se (ili su se govorili) u Oregonu. Neki lingvisti sumnj aju u njihovu genetsku srodnost. Jezik takeima je, kao što je pokazao Benveniste ( 1975), po nekim obilježjima tipološki sličan indoeuropskim jezicima. 1 2 . Sahaptijski jezici, nez perce i sahaptin, također se govore u Oregonu. Sahaptin je jedini poznati jezik koji ima ergativnu morfologiju glagola, a akuzativnu imensku morfologiju (Nichols 1992 ) . 206

13. Klamat (ili klamat-modok, eng. Klamath-Modoc) . Ovaj jezik koji se govori u Oregonu možda ima veze sa sahaptijskim jezicima i jezikom molala. 14. Molala je izolirani izumrli jezik koji se govorio u Oregonu. 15. Kajusi (eng. Cayuse) je izumrli i slabo posvjedočeni jezik koji se govorio u Washingtonu i Oregonu. 16. Jezik šasta nedavno je izumro, a govorio se u sjevernoj Kaliforniji. 1 7. Jezik karok govori još oko stotinjak ljudi u sjeverozapadnoj Kalifor­ nIJ I . 18. Izumrli jezik čimariko govorio se u središnjoj Kaliforniji. 19. Palaihnihanski jezici su ačomavi i acudževi ; oba su u izumiranju, a govore se u Kaliforniji. 20. Posljednji jezik porodice jana (jana) izumro je 1916, kada je umro njegov z adnji govornik, posljednji neasimilirani Indijanac (koji nije naučio engleski) u Sjedinjenim Državama, Ishi. Govorio se u Kaliforniji. Jana je jedan od najizrazitijih primjera inkorporativnih jezika koji su do sada pronađeni. 2 1 . Jezik pomo d ijeli se na brojne dijalekte, koj e neki autori smatraju zasebnim jezicima. Govori se u Kaliforniji. Najčešće se spominje istočni pomo (v. McLendon 1975, 1 9 78 ) , kao zanimljiv primjer jezika u kojem postoji e rgativna sintaktička konstrukcija za opće imenice, povezana s aktivnom konstrukcijom za zamjenice, nazive srodstva i osobna imena. Osim toga, istočni pomo zanimljiv je kao rijedak primjer jezika u kojem neke sintaktičke konstrukcije slijede aktivni obrazac; taj jezik ima afiks za preklapanje referencije (switch reference), -qan, koji se upotrebljava kada u drugoj (koordiniranoj ili subordiniranoj ) rečenici osnovni argu­ ment glagola označuje različit predmet. »Osnovni argument glagola« u tom jezikuje agens, za glagole koj i izražavaju radnju, a pacijens za glagole koj i izražavaj u stanj e (ukoliko se radi o zamjenicama, nazivima z a srodstvo i osobnim imenima, v. gore) . Ako je u prvoj rečenici osnovni argument agens , a u drugoj pacijens (ili obratno) sufiks -<Jan ipak se upotrebljava iako se oba osnovna argumenta odnose na istu osobu: ha: xa: qĆIki--qan,

wi ga: lalt. a: la

ja-agt. okupati se--qan ja-pat. oboljeti "Okupao sam se i oholio«

22. Jezik vašo govori se u Kalifornij i i Nevadi. 23. Jezik eselen lesseleni izumro je, a preslabo je posvjedočen da bi se mogao klasificirati. Govorio se između Santa Barbare i Montereya u Kaliforniji. 207

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

24. Salinanski jezici svi su izumrli, a govorili su se u središnjoj Kaliforniji. 25. Čumaški jezici, koj i su se govorili južno od Santa Barbare u Kaliforniji, svi su izumrli, no dovoljno su dobro opisani da bi se moglo u njima uočiti jedno zanimljivo tipološko obilježje, koj e se naziva » harmo­ nijom sibilanata« : u jednoj riječi ti jezici dozvoljavaju ili šuštavi š, ili piskavi s, ali ne oba ta glasa. Stoga se svi sibilanti asimiliraju posljednje­ mu sibilantu u riječi. 26. Jumanski jezici (dieganski Idiegenjo/, mohave, juma, itd. ) govore se u južnoj Kaliforniji i Arizoni. Mogli bi biti srodni j eziku pomo. 27. Vintunski jezici (nomlaki, patvin, vintu) u izumiranju su u okolici Sacramenta u Kaliforniji. Jezik vintu osobit je po tome što je u njemu kategor\ja vida (aspekta) izražena i na imenicama (Pitkin 1 984: 1 55 i dalje) . Razlikuju se generički i partikularni aspekt; imenice kojima je pridodan sufiks -t za partikularni aspekt razlikuju se od imenica s aspekatskim sufiks om -s (za generički aspekt) na sljedeći način: 1 . partikularna imenica j e određena, generička je neodređena: sedet »kojot« (npr. poznati lik iz priče) / sedes ,, (neki) kojot« 2 . partikularna imenica je podvrsta generičke: 'A 'alt »dagnja, dagnje« / 'A 'als » školjka, školjke « 3. partikularna imenica označuje dio predmeta označenoga generičkom imenicom: tut }}oko, oči « / tus » lice, lica«. 4. partikularna imenica označuje svoj referent kao predmet, a generička kao neodređenu masu: nurt »cijeli ili živi losos« I nurs »losos kao hrana ili lososovo meso" . Tipološka j e osobitost ovoga sustava, koj i predstavlja nešto između opreke određeno­ sti-neodređenosti (izražene, primjerice, članom u europskim jezicima) i sustava imenskih klasa (npr. roda u indoeuropskim jezicima) , u tome, što su aspekatski sufiksi kod imenica podudarni sufiksima za svršeni i nesvršeni vid kod glagola. 28. Jezik maidu jedini je preživjeli predstavnik nekoć veće porodice čij i su jezici bili rasprostranjeni u Kaliforniji. Maidu bi mogao biti srodan vintunskim jezicima. 29. Jezici mivok i nekoliko izumrlih kostanoanskih jezika govorli su se u središnj oj Kaliforniji. Mivok još možda ima nekoliko govornika.

30. Jezikjokuc dijeli se na nekoliko dijalekata (ili vrlo srodnih jezikaL U izumiranju je, a govori se u Kaliforniji. Tipološkije zanimljiv po tome što u njemu postoji vrlo složen sustav morfološki uvjetovanih samoglasnič­ kih alternacija koje podsjećaju na prijevoj u indoeuropskom i semitskom; primjerice, od glagola hulos })sjesti« postoje slj edeći oblici (u raznim vremenima i načinima) : h u/os, huloos, huls, hols hoools, hulas, huluus,

hulus, hulu ?s. 208

JEZICI AMERIKE

3 1 . Jul?ijsl?i jezici: juhi i vapo (eng. Wappo) , bili su rasprostranjeni sjeverno od San Francisca. Neki lingvisti sumnjaju u to da su doista srodni.

32."" Uto-aztečhi jezici; ovamo se svrstava velik broj jezika sjevernoga

Meksika i južnih država SAD-a, npr. homanče, šošonshi , sjeverni pajllte, luisanslli /luisenjo/, hauilja (šp. Cahuilla), hopi, huičol /lličol/, pipil, te nauatl /nahllatl/, jezik kojim su govorili Azteci i čij i spomenici sežu u predkolonijalno razdoblje.93 Neki lingvisti smatraju tanoanshe jezike (v. str. 2 1 2 ) srodnima uto-az­ te čkoj porodici, no za to nema dovoljno argumenata. Po nekim obilježj ima uto-aztečki jezici slični su jezicima Srednje Amerike, te bi se oni po areainom kriteriju mogli svrstati i u taj jezični savez. Primjerice, kao u većini jezika Srednje Amerike, i uto-aztečki jezici imaju zamjeničke prijedloge, odnosno riječi koje odgovaraju našim prijedlozima, ali se sprežu po licima (te se riječi nazivaju i » relacij skim imenicama« ) , npr. u pipilu: nu-wan » sa mnom« (usp. nll- » moj « ) , mu-wan » s tobom « (mll­ "tvoj « ) , i-wan » s njim (njom ) « (i- » njegov (njezin)« ) . Kao i u majanskim jezicima, i u uto-aztečkima je inkorporacija vrlo raširen oblik tvorbe glagolskih složeni ea. U nauatlu je u glagol moguće inkorporirati nepre­ lazni subjekt, izravni objekt i sredstvo vršenja radnje: Ni-naka--<Jlla »Ja jedem meso« ljd.-meso-jesti

Tla-se-weci »Snijeg pada« neodr.-snijeg-padati

ki-lwčillo-tete ?ki

»On je to prerezao nožem«

3jd.-nož-rezati

:\Ieđutim, za razliku od susjednih majanskih jezika (v. str. 2 1 8 ) , koj i su :-edovito VOS, uto-aztečki su jezici dosljedno SOV tipa.

33. Keresanshi jezici: istočni i zapadni hereshi . Govore se na jugozapadu 3AD-a. Zajedno s još nekim susjednim jezicima (uto-aztečki jezik hopi, �zolirani jezik zuni) keresanski jezici imaju posebnu klasu bezvučnih šaptanih) samoglasnika, koji su tipološki izuzetno rijetki u jezicima �;jeta. Iz nahuatla su u španjolski, a potom i u druge europske jezike, ušle kulturne · i đenice kao tomato ( »rajčica«), auolwdo, čokolada, kakao, itd. 209

GENETSKA KLASIFIKACIJA JE ZIKA SVIJETA

34. Siuski jezici i katauba (eng. Catawba). Siuskim jezicima govore Siuksi, velika skupina prerijskih indijanskih plemena. Usprkos Voegeli­ nima ( 1978), nema prave dvojbe da je jezik katauba srodan siuskim jezicima, koj i se govore u središnjem dijelu SAD-a. To su mandanski. krau (eng. Crow), hidaca, dakota (ili lakhota), omaha, vinebago, izumrli biloksi, itd. Neki l ingvisti povezuju kere sanske jezike, siuske, i eventu­ alno još neke u navodnu keresiusku porodicu, no za to nema dovoljno argumenata. Siuski jezici gotovo su beziznimno jezici SOV tipa; redovito imaju aktivnu strukturu rečenice, a u fonologiji im je osobitost malen broj nazalnih suglasnika uz istovremenu veliku čestoću nazalnih samo­ glasnika. 35. Izolirani jezik zuni, koji se govori u Novom Meksiku. 36. Kadojski jezici (eng. Caddoan ) : ovamo spadajujezici kado, vičita, poni (eng. Pawnee) itd. Bili su rasprostranjeni u dolini Mississipij a. 37. Jezik adai (adaize). Ovaj slabo posvjedočeni jezik izumro je još početkom 19. st. , a govorio se u Louisiani. 38. I zumrli jezik tonkava, koji se govorio u Teksasu. 39. Jezik karankava, također izumro, govorio se na obalama Teksasa. 40. Jezik koahuilteko (eng. Coahuilteco ili Pajalate), također izumrli jezik Teksasa. To je jedini poznati jezik u kojem je postojalo slaganje subjekta i objekta u licu; u koahuilteku gramatički objekt dobiva sufiks -n ako je subjekt glagola u 1 . licu, -m ako je u 2. licu, a -x ili -t ako je subjekt u 3. licu. To je kao d a postoje tri nastavka za akuzativ, čija upotreba zavisi o d toga u kojem je licu subjekt glagola ( u jeziku koahuilteko glagol izražava lice i subjekta i objekta). Stoga se na koahuilteku kaže Dios tupo-n

naxo-xt'e:wal

bog čl.-ak. lSubj.

lSubj.-uvrijediti kauzativ.

wako

»Uvrijedili smo boga"

ali: Dios tupo-m

xa-ka:wa

bog čL-ak. 2Subj.

2Subj .-voliti

xo

e?

pom. glago upit. čest.

"Da li vi volite boga?«

U oba primjera sintagma Dios tupo "bog« je u akuzativu, no padežni sufiks drukčiji je zbog toga što je glagol u različitom licu subjekta. 4 1 . Poput prethodnih, i jezik kotoname slabo je posvjedočen izumrli jezik koj i se govorio u dolini Rio Grande. 210

JEZICI AM= E:=: R:..: IKE = :: _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ __

42. Aranama-tamike. Izumrli, slabo posvjedočen i JeZICI, ili dijalekti jednoga jezika. 43. Jezik solano. 44. Komekrudanski jezici (nekoliko malih jezika koji se govore u Meksiku) . 4 5 . Atakapanski jezik, izumrli jezik jugozapadne Louisiane. 46. Jezik čitimača, koji se govorio na jugu Louisiane. 47. Jezik tunika, koji se govorio u Louisiani. 48. Izolirani jezik načez, koji se govorio u Oklahomi. Mogao bi biti srodan muskogijskimjezicima (v. broj 49) . N eki lingvisti (primjerice Mary Haas ) smatraju jezike tunika, čitimača, načez i atakapa srodnima, i objedinjuju ih u tzv. »zaljevsku porodicu« (eng. Gulf Languages) . 49. Muskogijski jezici: čikasa (eng. Chickasaw ) , alabama, muskodži (eng. Muskogee) . Govore se u jugoistočnim državama SAD-a. Kao i siuski, athapaskanski, algonkijski, i mnogi drugi jezici Sjeverne Amerike, i muskogijski jezici tipični su jezici s aktivnom sintaktičkom konstrukci­ jom rečenice. Za razliku od aktivnih jezika koji se govore na Kavkazu, koji u pravilu imaju aktivnu rečeničnu strukturu izraženu padežima, u američkim indijanskim jezicima aktivni su sintaktički odnosi u rečenici obično izraženi na glagolu. Tako je i u jeziku čikaso: chf-yimmi-li 2sg.-vjerovati-lsg. »Ja ti vjerujem«

chohma-li činiti dobro-lsg. »Ja činim dobro«

spram : is-sa-sho ?ha 2sg.-1sg.-ljubiti »Ti me ljubiš«

sa--chohma lsg.-biti dobar »Ja sam dobar« 211

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

Iz primjera se vidi da se za glagole koji izražavaju radnju upotrebljavaju drugi lični afiksi nego za glagole koji izražavaju stanje. N eprelazni glagoli koji izražavaju radnju ( » činiti dobro « ) imaju isti pokazatelj za subjekt (-li) kao i pokazatelj za subjekt prijelaznoga glagola, no neprelazni glagoli koj izražavaju stanje ( »biti dobar« ) izražavaju subjekt pokazateljem koji označuje i objekt prijelaznoga glagola (-sa) . 50. Jezik timukua slabo j e poznat. Govorio s e n a Floridi. 5 1 . Jezik juči pred izumiranjem je. Govori se u Oklahomi. Neki ga povezuju sa siuskim jezicima. 52. Tanoanski jezici: kajova /kiova/, teva, tiva i tova, jezici u izumiranju u južnim državama SAD i u sjevernom Meksiku. Jezik kiova treba razlikovati od kiova apačkoga, koji se svrstava u porodicu na-dene (v. str. 204). 53. Irokijski j ezici -jezici Irokeza - prvi su sjevernoamerički indijanski jezici koje su zabilježili Europljani. Lorentijski, čije je riječi 1534. zabilježio Cartier, bio je irokijski jezik. Irokij ski jezici govorili su se se u sjeveroistočnim državama SAD-a i u sjeveroistočnoj Kanadi. Dijele se na južnu granu, u kojoj je samo jezik čeroki, i sjevernu, u kojoj su svi ostali; to su, primjerice, mohok, oneida, seneka, kajuga, i tuskarora. Neki lingvisti povezuju irokij ske jezike sa siuskima i kadoj skima,94 no za to nema pravoga dokaza. Među irokij skim jezicima jezik čeroki razvio je originalnu pismenost na izvornom pismu koje je dvadesetih godina 19. stoljeća izumio jedan pripadnik toga plemena, Sequoia. Poput mnogih američkih indijanskih jezika, i irokij ski su jezici inkorpo­ rativni i imaju aktivnu sintaktičku strukturu. Primjerice, u j eziku mohok, neprelazni glagoli dobivaju u 1. 1. jd. prefiks -k-, ako su aktivni (tj . ako im je subjekt aktivan) , ali prefiks -wak-, ako su neaktivni : k-ateri:yos » tučem se«, k-atsheru , nis »oblačim se«,

ali:

wak-hteru . ni »bojim se«, wak-tsi ?y6:ha »slab sam«

Međutim, u jeziku mohok aktivna se struktura rečenice na zanimljiv način preklapa s glagolskim vidom (aspektom) . U perfektu subjekt neprelaznoga glagola ne može dobiti aktivni prefiks , već obavezno dobiva pacijentivni: k-ahtatye ?s » (Često) odlazim« (iterativ) a-k-ahtati ? »Otići ću« (perfektiv) wak-ahtatyu. »Otišao sam" (perfekt)

94 212

V. Chafe 1973.

54. Algički jezici dijele se na tri grane: a) jezik vijot, koji se govori u sjevernoj Kaliforniji; b) jezik jurok , također u sjevernoj Kaliforniji, i

e) algonkij ske jezike, koji se dijele na jezik blackfoot i sve ostale algonkij ske jezike, među kojima su jezici odžibva (ili čipeva), šoni (Shawnee), kri (Gree) , menomini, mikmak, potavatomi, arapaho, čejen­ ski , te i zumrli jezici poput mohikanskoga, moheganskoga, masačusetslw­ ga, ilinojskoga, itd. Vjerojatno je i beothuk, slabo posvjedočeni jezik koji se govorio na Newfoundlandu, bio algonkijski (ili algički) .

VIJOT

JUROK

BLACKFOOT

ALGONKIJSKI

OSTALI ALGONKIJSKI

Algonkij ski j ezici govorili su se uz sjeveroistočne obale SAD-a, te su uz irokij ske j ezike bili među prvima koje su na sjevernoameričkom kopnu susreli europski kolonisti. Govornici nekih jezika, poput čejenskoga, pod pritiskom bijelaca povukli su se u unutrašnjost, te se oni danas govore u prerijskim državama Srednjeg zapada. John Edward, izvorni govornik moheganskoga jezika, prvi je još koncem 18. st. uočio genetsku srodnost svojega jezika s drugim algonkijskim jezicima, poput jezika menomini, otava, jezika odžibva. Srodnost algonkij skih j ezika i jezika vijot i jurok vrlo j e dubinska, a prostorno su ti jezici, koji se govore u Kaliforn iji, udaljeni od svojih algonkijskih srodnika tisućama kilometara. Dokaz njihove genetske srodnosti, koj i je početkom ovoga stoljeća pružio E dward Sapir, smatra se jednim od najvećih uspjeha američke kompara­ tistike. Od Sapira potječe i tzv. » almosanska hipoteza« , prema kojoj se algički jezici s vakašanskima i sališkima svrstavaju u zasebnu natporo­ dicu koju je on nazvao almosanskom, no taje njegova pretpostavka danas uglavnom napuštena. Većina je indijanskih posuđenica u engleskome, a preko engleskoga i u drugim europskim jezicima, potekla iz algonkijskih jezika. Među njih se ubrajaju rakun, oposum, skunk, vigvam , itd. 2 13

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

Algonkij ski jezici najbolje su istražena (pot)porodica američkih indijan­ skih jezika, a praalgonkijski jezik rekonstruiran je prilično detaljno i uvjerljivo . Tipološki gledano, algonkijski jezici ističu se među jezicima Sjeverne Amerike razmjerno jednostavnim suglasničkim sustavima (pra­ algonkij ski je imao samo jednu seriju okluziva, p, t, č, k), te postojanjem razrađenog sustava imenskih klasa u njima (imenske klase nisu česte na američkom kontinentu). U jeziku odžibva, koji se govori u Minnesoti i Wisconsinu, postoje dvije imenske klase, koje se prepoznaju po slaganju na glagolu i zamjenicama. Imenice prve klase označuju bića obdarena prema svjetonazoru toga plemena - životnom moći. To su uglavnom živa bića (enini »čovjek « , enim »pas « , mettikumi:šš »hrast« ) , ali i mitološka bića (menito: »Manitu «) i mnoga druga čiju obdarenost životnom moći razumiju valjda samo Odžibve (npr. eko:n » snijeg« , uppawa:kan » lula« , enank » zvijezda « , v. Corbett 1991: 20). Ostale imenice, poput peka:n »orah « , essin »kamen « , i sl. pripadaju drugoj klasi, klasi neživih pred­ meta. Mnogi algonkij ski jezici zanimljivi su zato jer imaju inverznu sintaktičku konstrukciju rečenice. Evo kako ona izgleda u jeziku kri (dijalekt Plains Cree, v. Van Valin & La Polla 1997: 374) . U tom jeziku glagol izražava lice, i kod glagola sjednim argumentom (neprelaznih glagola) , prefiksima i sufiksima izraženo je lice subjekta. Međutim, kod prijelaznih glagola (glagola s dva argumenta) ne može se jednoznačno reći radi li se o licu subjekta ili objekta. Lica su u jeziku kri složena u hijerarhiju, te j e u tom jeziku subjekt u pravilu viši na toj h ijerarhij i od objekta. Po hijerarhiji lica drugo je lice više od prvoga, a prvo je lice više od trećega (tj . hijerarhija je 2 > 1 > 3) .95 Prefiks ki- izražava drugo lice, dok prefiks ni- i sufiks -n izražavaju prvo lice, a sufiks -w treće lice. Ako je subjekt prema gornjoj hijerarhiji viši od objekta, glagol dobiva i direktivni sufiks -i , a ukoliko je niži, upotrebljava se i nverzni sufiks -iti : Ki-wa:pam-i-n 2sg.-vidjeti-direktiv-lsg. »Ti me vidiš«

Ki-wa:pam-iti-n 2sg-vidjeti-inverzija-lsg. »Ja vidim tebe«

95 Radi se o pojednostavljenju; hijerarhija je u stvari složenija jer postoje i razlika inkluziva i ekskluziva u 1. licu množine, kao i druge komplikacije. 2 14

Ni-wa:pam-a - w lsg-vidjeti-direktiv-3sg. »Ja vidim njega«

Ni-wa:pam-ik l sg-vidjeti-inverziv + 3sg. »On vidi mene«

Iz primjera se može razaznati da prefiksi ni- i ki- izražavaju i subjekt i objekt, zavisno od toga kakav j e drugi argument glagola i kakav je međusoban odnos dvaj u argumenata na hijerarhij i lica u jeziku krio Još jedno vrlo tipično svojstvo algonkijskih jezikaje postojanje proksima­ tiune i obuiJatiune morfologije. Primjerice, u jeziku kri govornik pri prvom spominjanju nekog predmeta u razgovoru utvrdi da li mu j e on na neki način »blizak«, i potom pri svakom spominjanju toga predmeta upotrebljava samo tzv. proksimativnu morfologiju (izraženu posebnim afiksima), dok za sve druge predmete o kojima govori upotrebljava drugi skup afiksa (tzv. obvij ativnu morfologiju): Naapeew

atim-wa waapam-ec-w

ee-sipwehtee-t

čovjek (proks. ) pas: obv. vidjeti-dir. 3. proks. veznik-otići-3proks. " Čovjek je vidio psa dok je odlazio« (čovjek)

Naapew

atim-wa waapam-ee-w

ee-sipwehtee-yi

čovjek (proks.l pas-obv. vidjeti-dir-3proks veznik-otići-obv. " Č ovjek je vidio psa dok je odlazio« (pas)

Razlikovanje proksimativne i obvijativne morfologije podsjeća na sustav

switch reference (preklapanje referencije) kakav smo susreli u eskim­ skom, no od njega se razlikuje po tome što se proteže kroz čitav diskurz , a nije ograničen najednu rečenicu: kada sejednom utvrdi kojije predmet razgovora blizak, a koji udaljen, proksimativna morfologija upotrebljava se za bliski predmet sve dok se ne promijeni tema razgovora.

215

_ _ _

G =E=N�E=Tc-c SKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

PROBLEM HOKANSKIH I PENUTIJSKIH JEZIKA • Genetska klasifikacija jezika Sjeverne Amerike ima neobičnu povij est. U devetnaestom stoljeću u Sjedinjenim Državama nije bilo lingvističkih odsjeka na sveučilištima koji bi se brinuli za opise i popise indijanskih jezika, već su se tim poslom najviše bavili etnolozi, okupljeni oko raznih etnografskih muzeja. U tim su muzejima građu porijeklom iz raznih indijanskih plemena razvrstavali po različitim kriterijima, sve dok jednom nekomu nije palo na um da bi dobar kriterij razvrstavanja građe bio prema lingvističkim porodicama jezika kojima govore Indijanci. Problem je bio u tome što genetska klasifikacija američkih indijanskih jezika nij e postojala: štoviše, većina je američkih lingvista mislila da nije moguće genetski razvrstavati jezike koji nemaju pismenosti i duge pismene povijesti, poput indoeuropskih ili semitskih jezika. 96 Pa ipak, na poticaj etnografskih institucija, u relativno kratkom roku skupina američkih etnologa pod vodstvom J. W. Powella, a poslije i lingvista poput Franza Boasa, A. Kroebera i Edwarda Sapira, izradila je genetsku klasifikaciju američkih indijanskih jezika, koja se od njihova doba do danas uglavnom prepisuje u stručnoj literaturi. I premda i danas postoj i slaganje oko nekih jasno ocrtanih porodica, kao što s u algička, irokijska, ili uto-aztečka, neke su porodice koje je pretpostavila prva generacija istraživača danas među stručnjacima odbačene, ili krajnje sporne, iako se i dalje navode u klasifikacijama jezika svijeta. Među tim fantomskim porodicama ističu se »hokanska« i » penutij ska« . U hokansku porodicu neki svrstavaj u mnoge jezike južne Kalifornije, Nevade, Arizone, Teksasa i sjevernog Meksika, kao što su jezik pomo, palaihnihanski jezici, jezici seri i salinanski jezici, čumaški, jumanski jezici i jezik koahuilteko. Premda bi neki među tim jezicima uistinu mogli biti srodni,97 većina lingvista danas odbacuje postojanj e hokanske poro­ dice u koju bi svi oni bili svrstani. Slično j e i s tzv. penutij skom porodicom, koju je prvi predložio Sapir, svrstavši u nju sve one jezike z apadne američke obale koji se nisu mogli svrstati niti u jednu od porodica koje je lakše definirati. Penutijska bi porodica prema mišljenju onih koji u nju vj eruju (npr. Ruhlen 1992, Majewicz 1989) bila jedina porodica američkih indijanskih jezika s predstavnicima u sve tri Amerike Južnoj , Srednjoj i Sjevernoj . Penutij ski jezici navodno obuhvaćaju jezik jokuc, jezike maidu i mivok,

96 Takvom je shvaćanju najviše pridonio A. Meillet (v. Meillet 1967); prvuje opsežnu klasifikaciju američkih indijanskih jezika sastavio lingvist-amater Albert Gallatin 1 836. (s revizijama 1848). U njoj su tada poznati jezici �jeverne Amerike (ali bez Kalifornije) razvrstani u trideset i dvije porodice. 97 216

Bright et alii ( 1992) uvjetno prihvaćaju srodnost hokanskih jezika.

vintunske jezike, sahaptinske jezike, jezike sjuslo, cimšij ske, alseanske, takeimanske, zuni, kus i činuk. Također u penutij ske jezike svrstavaju jezike miše-soke, koji se govore u Meksiku, majanske jezike, jezik kekči, jezike ipaja (govore se u Peruu) i totonačke jezike, koji se govore u Meksiku. U toj maksimalističkoj verziji penutij ska je hipoteza sasvim neuvjerljiva, premda nije isključeno da neki od jezika koji se svrstavaju u penutij sku natporodicu doista jesu srodni. Najvjeroj atnijim se kandi­ datima z a srodnost čine jokuc, maidu i mivok (v. i Pinnow 1964).98

JEZICI SREDNJE AMERIKE • Uz minimalne ispravke i pojednostavnjenja, slijedi klasifikacija Lylea Campbella ( 1 997): 1. Otomanguanski j ezici. Jezici ove porodice govore se većinom u Meksiku. Tipološki se prilično razlikuju od susjednih jezika, tako da ih je čak i Greenberg u prvim verzijama svoj e »amerindijske hipotez e « smatrao zasebnom natporodicom. U otomanguanske se jezike svrstavaju amuzgo, otomi, mazatek, mištek , popoloka, zapotek i neki drugi jezici. Jezici su ove porodice često izolativnog tipa (kao vijetnamski) , imaju tonove, nazalne samoglasnike i sklonost otvorenim slogovima. Katkad nemaju labijalnih suglasnika. Osnovni poredak sintaktičkih elemenata j e većinom VSO. U j eziku mištek (dijalekt čalkatongo, Macaulay 1996) pojavljuje se tipološka osobitost koju dijele i neki drugi jezici Srednje Amerike: izražavanj e prostornih prijedloga imenicama koje označuju dijelove tijela; imenica žuku , »glava« , upotrebljava se u j eziku mištek kao prijedlog u značenju » iznad«, nuu » lice« znači i lIU , na« , žata » leđa« , znači i »iza«, a čii, »želudac « , upotrebljava se u značenju » ispod«. Sintaktički, ti se prijedlozi često ponašaju kao padežni pokazatelji, npr. nde �e nuu maria gledaj lice Marija

reci ime-2 1ice-l

»gledaj Mariju«

»reci mi svoje ime«

spram: handa nuu nduča zaroni lice voda »zaroni u vodu «

98

Za pregledan prikaz problema genetske srodnosti penutijskih jezika v. De Lancey

& LaGolla 1997.

217

-...�----..-..

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

.....�-..-......�-

Adpozicije postale od imenica za dijelove tijela nisu osobito neobične: hrvatski prijedlog (is)pod podrijetlom je imenica kojaje u indoeuropskom prajeziku značila »stopalo« (usp. latinski pes, grčki pous ) , no uistinu su rijetki dosljedno izgrađeni sustavi u kojima se i temelj ne gramatičke relacije, poput objekta rečenice, označavaju na taj način. 2. Jezici tekvistlatek (u meksičkoj provinciji Oaxaca) i tlamelula.

3. Jezik hikakve, s kojim je možda bio srodan izumrli jurimangvi u Hondurasu. 4. Jezik seri, koj i se govori u sjevernom Meksiku. Neki ga lingvisti povezuju s jumanskim jezicima (v. str. 208). Zastupnici hokanske hipoteze smatraju ga hokanskim jezikom. 5. Jezik uave /huave/ (Meksiko).

6. Totonački jezici (totonak i tepehua), koji se govori u središnjem Meksiku. 7. Jezici miše-soke : miše, soke, siera popoluka, itd. Olmeci, nositelji jedne od drevnih srednjoameričkih civilizacija, govorili su jedan od jezika miše-soke, v. Wichmann 1 995.

8. Majanski jezici, koj i se govore većinom u južnom Meksiku, Guatemali, Hondurasu i Nikaragvi, dijele se na pet grana: 1 . u huastečkoj grani je jezik uastek /huastek/ i izumrli čikomukeltek; (2) u jukatečkoj grani su jezikjukatek, ica /itza/ i još neki jezici; (3) u celtalskoj grani su čol, čontal, celtal, cocil, itd. (4 ) u kandžobalanskoj grani su primjerice močo, hakal­ tek, itd. ; (5) u grani istočnomajanskih jezika su kiče, mam, cutuhil, kekči, itd. Jedan od majanskih jezika bio je u upotrebi i u državi Maja, koja je u (europskom) srednjem vijeku dominirala jugom Srednje Amerike. Pismo Maj a dešifrirano je tek nedavno, a njegovi spomenici predstavljaju najstarije tekstove pisane u Novom Svijetu.99 Oni koji vjeruju u postoja­ nje penutij ske porodice svrstavaj u totonačke, majanske, jezike miše-soke i huave u posebnu, meksičku granu penutijskihjezika (npr. Ruhlen 1992: 368). M ajanski jezici imaju neka karakteristična tipološka obilježja; poput mnogih indijanskih jezika, imaju glotalizirane suglasnike, vrlo su do­ sljedno ergativni, imaju numeričke klasifikatore, koji su inače česti u jezicima Dalekog istoka, i vigezimalni sustav brojanja (poput, recimo, baskijskoga) : u majanskim jezicima postoje različiti brojevi od j edan do dvadeset, a veći se broj evi tvore dodavanjem dvadesetica, primj erice ,, 100 « je »pet puta dvadeset« , a » 108« je "pet puta dvadeset plus osam« . Premda imaju i sufikse, majanski su jezici izrazito prefiksalni, a neobi­ lježeni poredak sintaktičkih elemenata je VOS, što je vrlo neobično, jer 99 Dešifriranju su najviše pridonijeli Rus Jurij Valentinovič Knorosov i Amerikanci David Stuart i Eric S. Thompson. 2 18

subjekt u golemoj većini jezika s� ijet� p:ethod� ?bje��u . Kao � mnogi . . drugi jezici Amerike, i majanski su JeZICI. pohsmtehcm; u njIma se pojavljuje inkorporacija, pojava koju smo već sp(�:minjali � čuk?tskom i eskimskom. U jeziku jukatek objekt glagola (pacIJens) moze se mkorpo­ rirati u glagol, pri čemu neki drugi izraz postaje njegov (novi) objekt: h-in-weh-O-k

ha '

nesvrš.-ja-proliti-3sg. neživo-imperf.

voda

»ja prolijevam vodu« (glagol wek je prijelazan, a objekt mu je ha ' »voda«) k-in-weh-·ha'-t-ih

nesvrš.-ja-proliti-voda-prijelaznost-imperf. »J a ga zalijevam

«

ičil in-Iwol

k-in-č'ak-O-k

če'

nesvrš.-ja-sijeći--3sg. neživo-imperf.

drvo u

moje-polje

»Ja siječem drvo u svojem polju« k-in--č'ah--če '-t-ik

in-hool

nesvrš.-ja-sijeći-drvo-prij elaznost-imperf.

moje-polj e

"Ja čistim svoje polje«

9. Tarasl?anski: izumrli jezik središnjeg Meksika, koji neki svrstavaju u čibčansku porodicu (v. str. 221). 1 0. Kvitlatek : izumrli jezik središnjeg Meksika, prema nekima srodan čibčanskima (v. str. 221 ).

11. Š inJwnski jezik (Xinca) u Guatemali: neki ga svrstavaju među čibčanske jezike (v. str. 221).

12 Lenkanski: poput prethodnoga, možda se radi o čibčanskom jeziku koji se govorio u Hondurasu i Salvadoru. 13. Misumalpanski jezi ci (u Hondurasu i Nikaragvi) : miskita, sumo, itd . Neki misumalpanske jezike svrstavaju u čibčansku porodicu. 14. Maratino, izoliran jezik. Osim navedenih jezika, u Srednjoj Americi govorili su sejoš desetcijezika koji su preslabo poznati da bi se mogli klasificirati. Jezici Srednje Amerike dijele neka obilježja zbog kojih se o čitavom području od sjevernog Meksika do Paname može govoriti kao o linf.,'Vi­ stičkoj arei ili jezičnom savezu (v. Campbell, Kaufman & Smith-Stark 219

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

1986) . U obilježja toga saveza ubraja se npr. prisutnost ejektivnih suglasnika, odsutnost zvučnih okluziva, zatim sustavi tonova, prefiksaI­ nost, postojanje zamj eničkih prijedloga (prijedloga koji se sprežu po licima), vigezimalni sustav brojanja, ergativnost, itd. Zanimljivo je da se među areaIna obilježja srednjoameričkih indijanskih j ezika ubrajaju mnogi lingvistički kalkoui, složeni ili metaforički izrazi za jednostavne pojmove koji su konstruirani na identičan način u različitim jezicima. Primjeri koje navode Campbell, Kaufman i Smith-Stark ( 1986) jesu: vrata - usta kuće ko(jeno - glava noge oko - plod (ili sjeme) lica p rst - dijete ruke korijen - kosa stabla jaje - lwmen (ili kost) ptice po(jubiti - sisati grana - ruka stabla zlato - fekalije sunca duga - zmija, itd.

JEZICI JUŽNE AMERIKE • Južna Amerika je uz Novu Gvin�ju zacijelo lingvistički najslabije istra­ ženo područje svij eta. Na tom kontinentu ni popis svih jezika vjerojatno još nije završen; u literaturi se često pod različitim imenima navodi jedan te isti jezik, a ima i slučajeva navođenja nepostojećih jezika; prerano je stoga govoriti o definitivnoj genetskoj klasifikacijijezika toga kontinenta, a ono što se o tome zna vrlo je nepouzdano. Radovi lingvista koji su se bavili tim problemom, Paula Riveta i Čestimira Loukotke, prepuni su pogrešaka, a najpouzdaniji meni poznati izvor, rad Terrya Kaufmana ( 1990) vrlo je skeptičan prema svim prethodnicima i sadržava čak 1 18 jezičnih porodica. Zbog ograničenja prostora i udžbeničke naravi ove knjige nećemo navoditi sve te porodice, već ćemo nabrojati samo neke među njima, osobito one u koje se svrstavaju veći i poznatiji jezici (u tekstu koji slijedi slovima su označena zemljopisna područja, a brojkama jezične porodice). Prema najpouzdanijim dostupnim podatcima, u Južnoj se Americi govori između 400 i 500 različitih jezika (Bright et alii 1992: IV: 3 1 ) . 220

A) SJEVEROZAPAD JUŽ NE AMERIKE (KOLUMBIJA, E KVADOR, DJELOMICE PANAMA, HONDURAS I VENEZUELA)

1 . (Izumrli) jezikjurimangi . 2. Pđezanski jezici, npr. paez, jezik koj im se govori u Kolumbiji

3. Barbakoanski jezici, koji su vjerojatno srodni paezanskima. N ajpozna­ tiji je kqjapa u E kvadoru. 4. Čibčanski jezici, npr. guajmi, bribri, itd. B) ZAPADNA AMAZONIJA I

1 . Čapakuranski jezici (npr. pak aas novos ilijaru) . 2.' Maipuranski jezici; t o je najveća jezična porodica u čitavoj Americi, predstavljena sa 65 jezika, od kojih je oko polovice izumrlo. Maipuranski jezici govore se u većem dijelJ1 Južne Amerike i u nekim z emljama Srednje Amerike. Katkada ih nazivaju i aravakanskim jezicima (što valja razli­ kovati od araukanijskih jezika, o koj ima v. dolje) . U tu porodicu spadaju aravak , crni karib, taino, amueša, kuina, amarakaeri, itd. C) ZAPADNA AMAZONIJA II

1 . Tukđnoanski jezici : tukano, gllanano, itd. 2. Jezik tikuna (u Brazilu, Peruu i Kolumbiji).

3 . Katukinanska porodica: npr. kanomari u brazilskoj Amazoniji. D) SJEVERNA PODRUČJA U PODNOŽJU ANDA (PERU, EKVADOR)

1. Kavapananski jezici (čqjavita u Peruu, itd . ) . 2. Jaguanski jezici (npr. jagua)

3. Boranski jezici (npr. bora) E) PODRUČJE ANDA

1 . Jezici kečua; nekoliko jezika ili dijalekata kečua govori se u Peruu, Boliviji i Ekvadoru. Jezikom kečua govorili su Inke, nosioci drevne kulture Anda, a i danas dijalektima toga jezika govori između sedam i jedanaest milijuna ljudi. To j e jedan od najranij e opisanih jezika na američkom kontinentu, s gramatikama koje su sastavili španjolski misionari još u 16. stolj eću. 221

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJETA

2. Jezici kaki ( šp. Jaqui) . Ova se porodica naziva još i ajmaranskom, prema njezinom najznačaj nijem jeziku, ajmaranskom, koj i ima oko dva milijuna govornika u Boliviji, Peruu i Č ileu. Jezici haki i kečua povezuju se katkad u kečumaransku porodicu (v. Campbell 1997), no njihova genetska srodnost nije u strogom smislu dokazana. Radi se o jezicima koji su od najstarijih vremena u intenzivnim dodirima, pa dijele brojne posuđenice. 3. Jezici čipaja (npr. jezik čipaja u Boliviji). F) JUŽNA PODRUČJA U PODNOŽJU ANDA

1. Panoanski jezici: šipibo-konibo, amauaka, jora, kainaua, čakobo, itd. 2. Čonski jezici: npr. teuelče, jezik u izumiranju u Patagoniji. 3. Takananski jezici: npr. takana u Boliviji. G) PODRUČJE KRAJNJEGA JUGA

1 . Jezik kaueskar, u izumiranju u Patagoniji. 2. Mapudungu jezici: npr. araukano, s gotovo pola milijuna govornika u Čileu. H ) PODRUČJE CHACO L Matakoanski jezici: npr. čalupi u Paragvaju.

2. Vaikuruanski jezici: npr. toba u Argentini. 3. Saukoanski jezici, npr. ajoreo u Bolivij i i Paragvaju. 1) ISTO ČNI BRAZIL L Jezici borora: borora, itd. u Mato Grossu.

2 . Jezici ge: šauante, šerente, itd. 3. Mašakalijski jezici (npr. mašakali) . Svi jezici istočnog Brazila mogli bi biti dijelom porodice koju neki nazivaju jezicima makro-ge. J) SJEVEROISTOČ NI BRAZIL U ovom području govorilo se mnogo izumrlih jezika o kojima se malo zna, npr. gamela, tuša, šoka, itd. Najbolje ih je sve smatrati izoliranima. 222

K) SREDIŠNJA AMAZONIJA

1. Muranski jezici (npr. mura-piraha u Brazilu) . 2. Jezici nambikuara: nambikuara, sarare, itd. u Mato Grossu. 3. Tupijski jezici, među kojima se ističu jezici tupi-guarani. Jedan od njih, guarani, po broju govornika je najveći indijanski jezik. Njime govori tri milijuna ljudi u Paragvaju, gdje ima i poluslužbeni status (uz španjolskO. L) SJEVERNA AMAZONIJA

1 . Karipski jezici: karipski u Venezueli, hiškarjana u Brazilu, itd. 2. Janomamski jezici: janomame u Venezueli i Brazilu, itd. 3. Sdliuanski jezici: npr. piaroa u Venezueli. Istraživanje američkih indijanskih jezika počelo je u Latinskoj Americi vrlo rano, zapravo nedugo po osnivanju prvih kolonija. Zahvaljujući naporima uglavnom španjolskih misionara neki su američki indijanski jezici dobili svoje gramatike prije mnogih europskih jezika: prva grama­ tika jezika kiče je iz 1550, prva gramatika celtaIskoga je iz 1560. (v. str. 2 1 8 ) , kao i prva gramatika jezika kečua (v. str. 22 1 ) . S druge strane, nizozemski je svoju prvu gramatiku dobio 1 584, a švedski tek 1696. Već u 17. stoljeću osnovane su u Latinskoj Americi i katedre za američke indijanske jezike, a neki jezici, poput gvaranija u Paragvaju, postali su već u 18. stoljeću književni. Genetska klasifikacija jezika Latinske Amerike bila je, međutim, vrlo zapostavljena sve do naj novijeg vremena. Lingvisti koji su se bavili tim problemima, poput Č estimira Loukotke, bili su u najboljem slučaju zainteresirani diletanti, u najgorem fanatični šarlatani. Joseph Greenberg, koji je zadužio lingvistiku tolikim otkrići­ ma, pokušao je 1960. svrstati sve jezike Južne Amerike u samo tri natporodice: andsko-ekvatorsku, čibčansko-paezansku, i porodicu ge-­ pano-karib. Poslije ( 1 987) i te je tri natporodice uvrstio u svoju amerin­ dijsku superporodicu, no i jedna i druga pretpostavka ostaju na razini čiste fantazije. Zbog nevjerojatne jezične raznolikosti južnoameričkoga kontinenta nije moguće navesti tipološka svojstva kojima bi se odlikovali svi, ili čak većina jezika Južne Amerike. Prema podatcima koje navode Bright et alii ( 1 992: IV: 33) j ezici Južne Amerike većinom su polisintetički, umjesto zavisnih rečenica upotrebljavaju infinitne glagolske oblike, te uglavnom nemaju pasiva. Sufiksacijaje u pravil u češća od prefiksacije, osim u nekim porodicama (jezici aravaka i panoanski jezici) . U nekim se jezicima Južne Amerike pronalaze pojave nezabilježene nigdje drugdje u svijetu; primjerice, nekijezici Amazonij e imaju » nazalnu 223

GENETSKA KLASIFIKACIJA JEZIKA SVIJET;:.: A'--______

harmoniju« , pravilo po kojem se samoglasnik afiksa asimilira po obilježju nazalnosti samoglasniku korijena. Jedan je karipski jezik, hiškarjana, jedini poznati jezik u kojem je neobilježen poredak sintaktičkih eleme­ nata OVS, tj. objekt prethodi glagolu, a subjekt dolazi na kraju rečenice. Taj jejezik zanimljiv i zbog razrađenoga sustavaeuidencijala, gramatičke kategorije koja postoji i u nekim drugim južnoameričkim jezicima, npr. u jeziku kečua. U jeziku hiškarjana na glagolu je obavezno izraženo odakle govornik zna ili naslućuje da se radnja vrši : Ton ha-tf Waraka »Waraka je otišao« (priča se) Ton Waraka "W. je otišao« (znam jer sam vidio) Yaworo mi'kan ha-mi' " Očigledno govoriš istinu« (ha-mi je evidencijal zaključivanja) Kana yani'm no ha-na "Možda je ulovio ribe« (ha-na je evidencijal nesigurnosti Awanaworo nomokyaha ha-mpi:ni' " Sigurno će doći sutra« (ha-mpi'nlje evidencija l sigurnosti ) .

U jeziku jagua postoji podjednako složen sustav vremena, pri čemu ". različitim sufiksima razlikuju stupnjevi vremenske udaljenosti: -jasiy »prije nekoliko sati« -jay »prije jednoga dana« �jedana"

»prije nekoliko

-tiy "prije nekoliko mjeseci «, -jada »davno p rije«.

Jezik karib, koji se govori u Surinamu, zanimljiv je po postojani dvostrukoga načela sintaktičkoga ustroja rečenice (Harris & Campbc· 1995: 243) ; u tom se jeziku glavne rečenice konstruiraju akuzativnor sintaksom, a zavisne ergativnom.

224

KONTAKTNI JEZICI

Kontaktni jezici prema nekim lingvistima predstavljaju problem za genetsku klasifikaciju; premda to po našem shvaćanju nij e slučaj (v. str. 45 i dalje), iz praktičnih razloga izdvajamo ih iz opće genetske klasifika­ cije jezika svijeta. Ovo su pidžini i kreolski jezici koji se najčešće spominju:

A) PIDŽINI I KREOLSKI JEZICI NASTALI NA TEMELJU INDOEUROPSKIH JEZIKA: 1. Russenorsk, jezik koji je u 19. stoljeću služio u međusobnoj komunika­ ciji ruskih i norveških ribara na Sjevernom Moru. :2. Mičif ili francuski llri . To je jezik nastao u dodirima francuskih trgovaca kožama i prerijskih Indijanaca koji su govorili algonkij skim jezikom krio Još ga zna nekoliko govornika u Sjevernoj Dakoti.

3. Morisjen je kreolski jezik nastao na temelju francuskoga na Maurici­ JUsu.

4. Haitski llreolski je nastao na temelju francuskoga na Haitiju, gdje njime govori gotovo cjelokupno pučanstvo.

5. Papiamentu je kreolski jezik nastao na temelju portugalskoga, no sadržava i brojne elemente iz nizozemskoga i španjolskoga. Govori se uglavnom na Nizozemskim Antilima (Curac;ao). 6. Indo-portugalski, kreolski jezik nastao na temelju portugalskoga u lukama Sri Lanke. 7. Makanski je kreolski jezik nastao na temelju portugalskoga u neka­ dašnjoj portugalskoj koloniji u Kini, Makau.

8. Krioulo je pidžin nastao na temelju portugalskoga u Gvineji Bissau, bivšoj portugalskoj koloniji. 9. Kamerunshi pidžin upotrebljava se u bivšoj engleskoj koloniji Kame­ runu. Temelj mu je engleski. 1 0 . Krio je kreolski jezik nastao na temelju engleskoga u Sierra Leone. 225

KA S=-=. I FI Kt\CIJA JEZIKA S\T.l.TETA =N :.E .:.: T ::.: = GE =-::S= �______ ::..:KL = :..;: A=

_ _ _ _ _ _ _

1 1 . Bislama je kreolski jezik Vanuatua, nastao na temelju engleskoga. 1 2 . Zapadnokaripski kreolski engleski govori se ponajviše na Jamajci.

13. Tok pisin je, kao i hiri motu, uz engleski službeni jezik Nove Gvineje. Uz englesku osnovicu ima i dosta riječi iz njemačkoga. 14. Gastarbeiterdeutsch, pidžin nastao na temelju njemačkoga među stranim radnicima u poslijeratnoj Njemačkoj . 1 5 . Negerhollands, izumrli kreolski jezik nastao na temelju nizozem­ skoga na otoku St. Thomas (Antili) .

B ) KONTAKTNI JEZICI NASTALI NA TEMELJU NEINDOEUROPSKIH JEZIKA 1 . Kreolski malajski govori se na Sri Lanki. 2. Sango je kreolski jezik kojim se govori u Srednjoafričkoj Republici i susjednim državama. Nastao je na temelju jezika ngbandi .

3 . Hiri motu ( »policijski motu « ) je kreolski jezik nastao na temelju austronezijskoga jezika motu na jugu Nove Gvineje. 4. Činukanski žargon (Chinook Jargon) je pidžin nastao većinom na temelj u američkog indijanskog jezika činuk, a u potrebljavala su ga na obalama Britanske Kolumbije i američke države Washington razna plemena, uglavnom u trgovačkim kontaktima. Po nekim svojim obilježjima u pidžine bi se mogli svrstati i umjetnijezici : ni oni nikomu nisu materinski i funkcionalno su ograničeni, no za razliku od pravih pidžina oni ne nastaju spontano, već im je autor najčešće jedan čovjek. Riječima Raima Anttile ( 1989: 1 74) to su »pidžini koji nastaj u u miru radne sobe" . Najpoznatiji je umjetni jezik esperanto, koji je 1 887. predložio L. L. Zamenhof.

226

POREDBENO PROUČAVANJE JEZIČNIH PORODICA

Kao što se jasno pokazalo na prethodnim stranicama, genetska raznoli­ kost jezika svijeta vrlo je različita na pojedinim kontinentima. Dok su u .-\frici zastupljene svega četiri velike jezične porodice (afrazijska, niger3ko�kordofanska, nilosaharska i khoisanska) , u Sjevernoj Americi i na �ovoj Gvinej i jezične se porodice broje deseteima. Č ak i ako pretpostavi­ :no da mnoge jezične porodice još nisu otkrivene, odnosno da genetska 3rodnost jezika koji ih čine nije dokazana, ipak je očigledno da je b roj jezičnih porodica vrlo različit u raznim dijelovima svijeta. U sklopu teorije jezične raznolikosti postavlja se pitanje o uzrocima toga stanja. Što uvjetuje da u nekim područj ima mnogo genetski nesrodnih j ezika tisućljećima supostoji, dok u drugim predj elima jedna jezična porodica zamj enjuj e sve ostale? Po svemu sudeći uzroci su tome najvjerojatnije nelingvistički; nema ništa u strukturi jezika što b i uvj etovalo hoće li se neki jezik brzo ili sporo dijeliti na jezike potomke, te hoće li »veliki« jezici brzo ili sporo zamjenj ivati »male « , s kojima nisu genetski srodni. Bilo bi pogrešno na genetsku lingvistiku preslikavati biološka načela evolucije, odnosno smatrati da preživljavanje ili razmnožavanje jezika uvj etuje bolj a adaptiranost njihovih >,gena« ili i nherentnih svojstava okolišu, ili komunikacijskim potrebama zajednice koja ih upotrebljava. Č ini se da velikoj genetskoj raznolikosti pogoduju prije svega zemljopisni faktori, kao što tropska, vlažna klima, planinski teren ili džungla, te društveni činioci kao što su mala gustoća naseljenosti i jednostavne društvene strukture (v. Nichols 1990). Nasuprot tome, manju genetsku raznolikost pronalazimo u dijelovima svijeta s pustinjskom ili kontinentalnom klimom, gdje dominiraju stepska ili šumska vegetacija, gustoća j e naseljenosti veća, a društvene strukture složenije. Današnja genetska raznolikost jezika svijeta rezultat je i složenih povijesnih procesa, uslijed kojih su se jezici brže ili sporij e dijelili na iezike�potomke, izumirali ili zamjenjivali druge jezike. Rezultat je tih procesa i činjenica da su genealoška stabla nekih jezičnih porodica jako razgranata i obuhvaćaju mnogo jezika (npr. indoeuropski, afrazijski, nigersko�kordofanski, sinotibetski, austroazijski i majanski jezici) , dok 227

su neke jezične porodice razmjerno siromašne i brojem grana i brojem jezika koje obuhvaćaju (npr. kartvelski, abhasko-adigej ski, čukotsko­ kamčadalski i vakašanski j ezici ) . Jedno od objašnjenja te nejednakosti u unutarnjoj strukturi jezičnih porodica polazi od pretpostavke da je jezična ekspanzija pojedinih skupina genetski srodnih jezika uvijek povezana s tehnološkom nadmoći koju posjeduje neka jezična zajednica, koja nameće svoj jezik (ili skupinu blisko srodnih jezika) govornicima drugih j ezika (v. Renfrew 1987, 1998). Jezične zajednice čiji nositelji ostvare značajnu tehnološku prednost nad drugim jezičnim z aj ednicama težit će asimilaciji ili potiskivanju tih, » nazadnih« j ezičnih zajednica, čiji će jezici stoga izumirati ili ostajati izoliranima. Prema takvom shvaćanju, jako razgranate, »velike« porodice, ujedno su porodice jezika čiji su govornici u nekom ključnom povijesnom trenutku ostvarili znatan tehnološki napredak u odnosu na susjedne jezične zajednice. Ta se tehnološka prednost može ostvariti i u vojnoj i društvenoj organizaciji, koja omogućuj e razmjerno malenom broju govornika nekogajezika da se nametne znatno brojnijoj zajednici koja se služi drugim jezicima; u tom modelu, koji Colin Renfrew naziva » modelom dominacije elite« (eng. Elite Dominance Model) , zamjena jezika povezana je najčešće s vojnim osvajanjima ili kolonizacijom, poput prekomorske ekspanzije koja je dovela do globalne dominacije indoeuropskih jezika, ili nomadskih najezdi kojima su se turkijski jezici proširili u velikom dijelu eurazij skih stepa. D rugi model jezične ekspanzije, koji se obično naziva »modelom valovitog napredovanja« ( Wave of Advance Model), uključuje zamjenu jezika u nekom području bez vojnih osvajanja ili kolonizacije. Prema tom modelu, jedan se jezik širi zato jer neka tehnologija, osobito u proizvodnji hrane, dovodi do populacijske eksplozije među govornicima toga jezika. Tim modelom često se objašnjava velika ekspanzij a koju su doži�ele porodice poput afrazij ske, sinotibetske, austroazij ske, nigersko-kordo­ fanske i dravidske; Renfrew ( 1 998: 188) �eruje da je širenj e tih (i nekih drugih) porodica omogućeno činjenicom da su njihovi govornici u pret­ povijesna doba prvi ovladali do tada nepoznatim poljoprivrednim kultu­ rama: prosom (eventualno i jamom i kolom) u slučaju nigersko-kordo­ fanskih jezika, azijskom rižom u slučaj u austroazijskih jezika, prosom u slučaju sinotibetskih jezika, pšenicom i ječmom u slučaju dravidskih i eventualno afrazij skih jezika (čija se ekspanzija povezuje i s proširiva­ njem pripitomljenih ovaca i koza u Sjevernoj Africi i na Bliskom Istoku). Za ekspanziju austronezij skih jezika u Indoneziji i Oceaniji po Renfrewu je odgovorno ovladavanje poljoprivrednim uzgojem jama, taroa i nekih drugih plodova. I među jezičnim porodicama Amerike velike se porodice možda mogu povezati s ekspanzijom nekih poljoprivrednih kultura ili domaćih životinja; primjerice, muskogijski jezici mogli bi biti nosioci poljoprivrednih kultura jugoistoka današnjih Sjedinj enih Država, majan228

ski jezici mogli b i biti povezani s proširenjem poljoprivrede (zasnovane prije svega na kukuruzu) u Srednjoj Americi, itd. U nedostatku sigurnih arheoloških dokaza, te metode za koreliranje pretpovijesnih populacij­ skih kretanja s jezičnim promjenama, sve su te pretpostavke vrlo spekulativne. U svakom slučaju, moramo biti svjesni da je znanstveno razumijevanje uzroka globalnih nesrazmjera genetske raznolikosti na jezičnoj karti svijeta tek u povojima. Premda istraživanje uzroka genetske raznolikosti jezika svijeta može biti samo interdisciplinarno, i uključuje suradnju lingvista, arheologa, pov,je­ sničara, biologa (genetičara) , antropologa i drugih znanstvenika, jedan dio toga istraživanja strogo je lingvistički i mora biti obuhvaćen teorijom jezične raznolikosti. Radi se o tipologUi strU/dum jezičnih porodica. Ukoliko strukture jezičnih porodica prikazujemo genealoškim stablima, kao što je uobičajeno u genetskoj lingvistici, uočit ćemo da se stabla do sada istraženih porodica znatno razlikuju, no da postoje neke pravilnosti u strukturi stabala većine porodica. Primjerice, analiza genealoških stabala porodica Eurazije, koje su znatno bolje istražene od jezičnih porodica na drugim kontinentima, pokazat će da većina stabala ima binarnu strukturu pri korijenu, odnosno da se velika većina porodica isprva dijeli na dvije, ili maksimalno tri grane; evo što pokazuje poredbe­ na analiza genealoških stabala porodica Eurazije s obzirom na primarno grananje (izolirani jezici prikazani su kao porodice s jednom jedinom granom) : porodica

broj primarnih grana

porodica

broj primarnih grana

indoeuropska

10

afrazijska

6

baskijski

1

dravidska

2

uraIska

2

burušaski

1

turkijska

2

austroazij ska

2

tungusko-mandžurska

2

sinotibetska

2

mongolska

2

miao-jao

2

ainu

1

dajska

3

japansko-korejska

2

čukotsko-kamčadalska

2

abhasko-adigejska

2

giljački

1

2

jenisejska

?1

2

jukagirski

1

kartvelska

229

= TA �__ G�t-l�_ T_ SI\A KLASIFIKACIJA JEZIKA SV1JE

Iz n avedenog pregleda vidimo da velika većina porodica ima dvije primarne grane, dok su afrazijski i indoeuropski jezici vrlo netipični s deset, odnosno šest primarnih grana. To može poslužiti kao tipološki argument u prilog drukčijoj genetskoj supklasifikaciji tih porodica; sjetimo se, prema pretpostavci Edgara Sturtevanta indoeuropski se prajezik (koji on naziva ),indohetitskim« ) prvo podijelio u dvije grane, od kojih se u jednu svrstavaju anatolij ski, a u drugu svi ostali indoeuropski jezici (v. Matasović 2000a: 24-28). Sličnu je binarnu podjelu afrazijskih jezika predložio Christopher Ehret (v. str. 1 4 1 ) ; prema toj se podjeli afrazijski jezici iskonski dijele na omotsku granu i sve ostale afrazijske jezike. Bez obzira na lingvističke argumente u prilog takvim klasifikaci­ j ama, tipologija genealoških stabala kaže nam da je malo vjerojatna struktura porodice koja se od početka dijeli na šest ili više ravnopravnih grana. Podijelimo li broj grana ( 5 1 ) s brojem porodica (22) u gornjoj tablici, dobit ćemo prosječan broj primarnih grana po porodici, koji za Euraziju iznosi 2,32. Kada ne bismo uzeli u obzir indoeuropske i afrazijske porodice, kao vrlo atipične, prosječan broj primarnih grana po porodici bio bi ispod 2 , što je bliže brojci o d 1 ,4 primarne grane po porodici kojuje u svojoj analizi porodica sjeverne hemisfere dobila Johanna Nichols ( 1 990, 1998). Pro­ sječan broj primarnih grana po porodici mogao bi biti važan pokazatelj tempa kojim se porodice dijele na grane, osobito kada bismo mogli sa sigurnošću izračunati apsolutnu vremensku dubinu (odnosno starost) pojedinih jezičnih porodica. Iz prikazanih podataka vidimo također da od dvadeset i dvije skupine genetski srodnih jezika u Euraziji imamo čak pet izoliranih jezika (šest ako se uzme u obzir i ketski, kao jedini preživjeli jezik jenisejske porodice) . To znači da u Euraziji 27% jezičnih porodica sadržava samo jedan jezik, odnosno da opstanak 27% jezičnih porodica Eurazij e zavisi od opstanka jednog jedinog jezika. Kada bismo i za ostatak svijeta raspolagali s podjednako pouzdanim podatcima o genetskoj srodnosti jezika, mogli bismo izračunati ukupan odnos izoliranih jezika prema neizoliranima, pa i vjerojatnost da će neki novootkriveni jezik biti genetski izoliran. Nadalje, kada bismo znali ukupan prosječan broj jezika svijeta, tempo kojim jezici izumiru, te postotak genetskih porodica sa samo jednim članom, mogli bismo izračunati tempo zatiranja genetske raznolikosti među jezicima. Za sada je, ipak, zacijelo prerano za ozbiljno shvaćanj e takvih statističkih analiza; genetska lingvistika imaj oš mnogo posla u klasifikacijijezika svijeta prije no što postane mogućim objektivno matematički analizirati strukture jezičnih porodica.

230

III. PREGLED POVIJESTI PROMISLJANJA JEZICNE RAZNOLIKOSTI v

v

UVOD

Svijest o tome da ljudi govore različitim jezicima univerzalna je. Nema nijednoga plemena, ma kako izolirano i zaostalo ono bilo, koje ne bi znalo da postoje druga plemena ili narodi koji govore različitim jezicima. Jezične raznolikosti svjesne su i sve stare kulture koje poznajemo, i u mnogima među njima pojavljuju se različiti mitovi koji tu činjenicu » objašnjavaju« ili problematiziraju. Valja se samo sjetiti biblijske priče o babilonskoj kuli, gdje se postanak različitih jezika kojima ljudi govore tumači kao božja kazna za ljudsku obijest: » Jahve reče: 'Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što naume izvesti. Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, dajedan drugome govora ne razumije. ' Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada. Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. « (Postanak 1 1 . 6-9) U grčkoj je predaji zabilježena priča, koju prenosi Herodot (Historiae, II, 2), o faraonu Psametihu koji je htio doznati koji je najstariji narod na svijetu, pa je čekao da vidi kojim će jezikom progovoriti djeca koja prije nisu bila izložena ljudskomu govoru. Prema jednoj je predaji povjerio dvoje tek rođene djece nekomu pastiru, kojemu je zapovijedio da pred djecom šuti, a prema drugoj je majkama dao odrezati jezike. Djeca su navodno izgovorila riječ bek6s, a faraon se morao potruditi da dozna na kojem jeziku ta riječ ima neko značenje. Utvrdio je da beMs na frigijskom znači 'kruh ', te su stoga, prema Herodotu, Egipćani morali priznati da su Frigijci stariji narod od njih. Kolikogod naivna bila, ova Herodotova priča pokazuje nam kako je » otac povijesti« pokušavao o jeziku razmi­ šljati na povijesni način: » najstariji jezik« mora pripadati » najstarijem narodu« , a to je teza koja će se u različitim oblicima neprekidno pojavljivati u različitim razmišljanjima o jeziku tijekom idućih dvije tisuće godina. Premda je svijest o jezičnoj raznolikosti univerzalna, kao što rekoh, a mitološka » objašnjenja« te raznolikosti vjerojatno stara koliko i čovječan­ stvo, znanstveno promišljanje jezične raznolikosti vrlo je mlada pojava. 233

PREGLED POVIJESTI PROMIŠWANJA JEZIČNE RAZNOLIKOSTI

�=-cc ..._...........�

_ _ _ _

.._.

�����

_

Naravno, promatrane u kontekstu tisućljeća razvitka ljudske kulture i civilizacije sve su znanosti mlade, no ipak je nedvojbeno da su se neke znanosti razvile prije od drugih. Nije nimalo neobično što se mikrobiolo­ gija razvila razmjerno kasno, jer njezin predmet nije bio dostupan promatranju sve do otkrića mikroskopa, no jezična raznolikost predmet je posve druge naravi, te se ne može reći da su njegovu proučavanju morala prethoditi bilo kakva tehnička otkrića. Postavlja se pitanje - kako to da Grci, koji su s Aristotelom utemeljili poredbenu zoologiju, a s Teofrastom poredbenu psihologiju, uz tolike druge znanstvene discipline, nisu učinili gotovo ništa u smjeru zasniva­ nja poredbene lingvistike?lOO Ja ne tvrdim da znam odgovor, no mogu ponuditi neka razmišljanja za koja se nadam da će pridonijeti rješenju toga problema. Za razvitak neke znanosti neophodno moraju biti ispunjena tri uvjeta: 1. dostupnost empirijskih podataka o predmetu te znanosti. Newton ne bi bio mogao zasnovati modernu fiziku da nije raspolagao rezultatima mukotrpnih astronomskih opažanja Tycha Brachea i Galilej evih mjere­ nja. Poredbena lingvistika nije mogla biti zasnovana sve dok europskom kulturnom krugu nisu postale dostupnima gramatike najrazličitijih, s europske točke gledišta »egzotičnih« jezika. Taj je pak uvjet ispunjen tek u doba europske prekomorske ekspanzije, kad su kršćanski misionari stali sastavljati gramatike j ezika poput kikonga ili nahuatla, dok su u Europi reformacijski i protureformacijski pokreti odgovorni za nastanak prvih gramatika poljskoga, litavskoga, baskijskoga, pa i hrvatskoga jezika. Naravno da je oduvijek bilo ljudi koji su poznavali mnoge jezike, no na pukom poliglotizmu nije se moglo zasnovati poredbeno proučava­ nje jezičnih struktura. Jedna je stvar znati pet-šest jezika da bi se s barbarima u sredozemnim lukama moglo pregovarati o cijeni amfore vina, a druga posjedovati gramatiku nekog domorodačkog jezika, grama­ tiku koj a je sastavljena da bi se suptilne pouke kršćanske vjere poput naravi Svetoga Trojstva mogle prenijeti novopokrštenim domorodeima. 2. nova znanost mora imati svoje mjesto u sveukupnosti ljudskoga znanja, mora biti uklopljena u naslijeđeni sustav znanosti. Newtonovaje fizika postala moguća tek s primjenom matematičkih metoda na pro­ mjenljive prirodne pojave. U aristotelovskom je sustavu matematika nužno znanost o nepromjenijivim, vječnim predmetima kakvima su smatrane geometrijske apstrakcije i nebeska tijela. Primjena matemati­ ke na tijela u pokretu, i samim time otkriće zakona kretanj a, postalo je

100 Koliko mi je poznato, niti indijska filološka tradicija, kao ni druge orijentalne predaje, nisu se približile znanstvenom zasnivanju poredbene l ingvistike više od Grka. 234

mogućim tek s radikalnim zaokretom u novovjekovnom shvaćanju sustava znanosti. Na sličan način, poredbena lingvistika nije imala svoje mjesto u aristotelovskom sustavu: ona nije mogla biti niti vještina (tehhne ) poput grčke gramatike, usmjerene na razumijevanje i tumačenje djela najboljih pisaca, niti teorija (theoria) , razmatranje kojemu je cilj spoznati bit nekoga predmeta. Kojeg predmeta? Sve dok se u osamnae­ stom i devetnaestom stoljeću europska misao nije usredotočila na pojam uma i njegova razvitka u povijesnom procesu, te na ulogu jezika kao specifičnoga izraza ljudskoga uma, poredbeno proučavanje jezika nije imalo svoje mjesto niti značaj u sustavu znanosti. Ako se razlike među jezicima promatraju samo kao razlike u izrazu riječi i gramatičkih pravila, a ne kao izrazi različite oblikovanosti uma, poredbeno prouča­ vanje tih razlika mora biti shvaćeno kao trivijalna razbibriga.

3. u znanstvenoj zajednici mora postojati istinski interes za predmet nove znanosti; Grci su, dakako, pokazivali velik interes za svoj jezik. Od njih potječe prva gramatika u svjetskoj povijesti, Tehhne grammatihe Dioni­ zija Tračanina, od njih potječe gotovo sva klasična europska lingvistička terminologija, kojom se i danas u školi služe naša djeca, uključujući »glagol