RIDIGER SМIТ
UVODUGRCKE DIJALEKTE Prevela s nemackog
SANDRA SCEPANOYIC
IZDAVACKA KNJlZARNICA ZORANA STOJANOVICA SREMSКl КARLOVCI' NOVI SAD
Biblioteka ELEMENТI 61
R1DIGER SMIT
UVODUGRCKE DIJALEKTE Prevela s nemackog SANDRA SCEPANOVIC
IZDAVACКA KNJIZARNICA Z ORANA STOJANOVICA SREMSКI КARLOVCI NOVI SAD •
2005
Naslov originala
RLidiger Schmitt,
Einfuhrung in die griechischen Dialekte, Wissenschaftliche Buchge sellschaft, Darmstadt
1977, 1991'.
CIP - Каталогизација у публикацији Библиотека Матице српске, Нови Сад 811.14'282
ШМИТ,
Ридигер
Uvod u grcke dijalekte / Ridiger Smit ; preve1a s nemackog Sandra Scepanovic. - Sremski Kar10vci ; Novi Sad ; Izdavacka knjiZamica Zorana Stojanovica, 2005 (Novi Sad : Buducnost). 252 str. : ilustr. ; 18 ст. (Biblioteka E1ementi ; 61) -
-
Prevod dela: Einfihrung јп die griechischen DiaIekte / Riidiger Schmitt. - Tiraz 1000. BibIiografija. - Registri.
ISBN 86-7543-100-7
а) Грчки језик - Дијалекти COВISS.SR-ID 206094855
PREDGOVOR Izucavanje grckih dijalekata ima тасај za �irok krug strucnjaka koji se Ьауе klasicnom starinom: za istoricare grckog jezika i indoevropeiste, jer dijalekti mogu da im pruZe prva uputstva za tacno odredenje porekla nekog ОЫј ka i njegovih mogucih srodnika; zatim za klasicne tilologe, ukoliko se Ьауе neatickim pesnicima i piscima, odnosno razlicitim dorskim, jonskim i eolskim knjiZevnim narecji mа, ili paZnju poklanjaju istoriji grckog jezika, koja je tako tesno роуеzanа sa istorijom helenske knjiZevnosti; za isto ricare starog veka, takode, buduci da su oni, u pogledu pro stranih geografskih odnosno tematskih podrucja i dugih vremenskih razdoblja kojima se Ьауе, а za koje nedostaju knjiZevni izvori, cesto upuceni па originalne drevne ерј grafske ili numizmaticke izvore pisane lokalnim narecjima, ali i zbog toga �to se u dijalektima ogledaju istorijat i medusobni odnosi grckih plemena; najzad, i za epigratica re, numizmaticare i papirologe u tumacenju njihovih nala za. Уес duze vreme postoji osetan nedostatak saZetih, uvodnih studija о grckim dijalektima, narocito takvih koje Ы pocetnicima i onima koji nisu strucnjaci za jezik pruzile prve, kratke informacije о izvorima i pomocnim stredstvi-
5
та, cinjenicama i problemima u predaji grckih dijalekata. Оуај » Uvod« - а knjiga је tako zarnisljena - obra6a se, sto ga, upravo pomenutoj grupi korisnika, preteZno, dakle, kla siCnim filolozima i istoricarima starog veka. Ovakvo odredenje namene dela odrazilo se, razumlji уо, kako neposredno па izgled knjige u celini, tako i па ra spored materijala u pojedinostima: ovde se ne radi о novim saznanjima, уе6 о prvom saietom i pregledno uoblice пот, jasno-pouzdanom vodicu, koji odvaja bitno od тanје vaZnog, tacnije nudi mnogo podataka umesto таlо роlетј ke, i posebno izdvaja ono sto је provereno iz оЫlја literatu re о grckim dijalektima i njihovim izvorima. Sto se tice rasporeda grade, па raspolaganju su Ыlе dve mogu6nosti, kako se to razgovetno vidi iz uobicajenog sklopa postoje6ih starijih prikaza grckih dijalekata: ili, strogo odvojivsi роје dinacne dijalekte, svaki tretirati kao celinu za sebe i tako slagati jedan do drugog komadi6e dijalekatske stvamosti, kao sto је to narocito slucaj u prirucniku Handbuch der griechischen Dialekte Alberta ТитЬа (Albert ТЬитЬ), ili, pak, pojedine jezicke fenomene pratiti kroz sve dijalekte, dakle donekle u skladu sa njihovim geografskim prostira njem - modema dijalektologija је u svom najekstremnijem vidu to smatrala jedino stvamim i potpuno је porekla posto јanје dijalekata - i zatim dati jednu opstu sliku tih jezickih ројауа, svojevrstan presek kroz dija.ekte. Najznacajniji pri rucnik napisan па оуај nacin Ыlа Ы svakako knjiga Greek Dialects Karla D. Baka (Carl D. Buck). Altemativa je Ыlа, dakle, ili napraviti mozaik grckih dgalekata slaganjem ka micaka jednog do drugog, ili pak stvoriti viseslojnu opstu sliku preklapanjem pojedinacnih, SliC:lO postupku kod razno Ьојnе stampe. Оуај poslednji nасјn izlaganja п е Ь i za re zultat imao celoviti prikaz grckih d i ј а 1 е k а t а, уе6 jednu uporednu g r а т а t i k u grckih narecja, koja se nе Ы mnogo razlikovala od neke opste istorijsko-uporedne gramatike
6
grckog jezika i prakticno Ы se obracala iskljucivo strucnja cima za jezik. Posto Ы to bilo u suprotnosti sa pravom па mепоm ove knjige, ispostavilo se gotovo samo od sebe da u оЬш dolazi jedino prvi nacin izlaganja, koji je usmeren vise istorijsko-filoloski, а manје lingvisticki. Svaki dyalekat se, dakle, (и IV poglavUu) opisuje pojedinacno i tako se јеdnа do druge njzи zasebne gramaticke skice, koje prufaju celo vitu sliku pojedinih dijalekata i njihovih osobina. Odabrani postupak, koji, naravno, ponekad navodi па ponavUanje, moze - tako se barem mепј cini - svakom korisniku nesto da pruZi, а pre svega pocetnicima i onima koji nisu strucnja сј, dok је drugi nacin izlaganja, vec па osnovu izabranog kriterijuma podele, zanimljiv prvenstveno strucnjacima za jezik, а опоm korisniku koji trazi brz nauk о bitnim osobi пата jednog narecja moze besumnje premalo da ponudi. Navedena razmatranja пито su vodila odluci da se kao uzor za ovaj »Uvod« izabere Tumbov »Prirucnik«. Njegova па bitno ogranicena, а ipak potpuna dokumenta суа zajedno sa iscrpnim bibliografskim podacima, zatim pravilno usmeravajuca preglednost i paZljivo odmeren sud jednodu§no su hvaUeni, а u tom prirucniku mogu se naCi i podaci о potvrdama pojedinih dyalekatskih oblika. Upravo u ovom poslednjem ја sam pokusao da nadmasim ТитЬа, odnosno njegove epigone Emsta Кikersa (Emst Кieckers) i Antona Serera (Anton Scherer), tako §to sam dosledno, sto је moguce iscrpnije, naveo mesta potvrde, kako bih korisni ku pruzio priliku da ih pregleda. Nastojao sam, iz prakticnih razloga, da to ро mogucstvu budu potvrde iz sigumo najra sporostranjenije zbirke grckih dijalekatskih tekstova, iz Ка uerovog (Cauer) Delectusa (skracenica: D), koji je preradio Eduard Svicer (Schwyzer). U samu ovu knjigu, iz razloga ogranicenosti prostora, пјје bilo moguce ukljuCiti i jedan iz bor natpisa, kao dokumentaciju i radi lak§e upotrebljivosti, kako је to ucinjeno kod Baka. U pojedinim slucajevima
7
odustalo se i od oslanjanja па ТuтЬа: tako sam, па primer, vise nego ТumЬ, teziste stavio па svedocanstva lokalnih govora, а knjizevnu upotrebu dijalekata, bilo da se radi о Homerovom, Pindarovom ili Sapfmom jezikи, nisam in ех [еnsо obradio, buduCi da опа и sebe иkljucuje raznovrsne posebne probleme. PrihvatajuCi predlog koji је јznео Valter Porcih (Walter Porzig) (и recenziji za ThumbIScherer, Gno топ 32, 1960, 596), ја sam posle opisa pojedinih narecja dodao odeljak о grupisanju dijalekata (poglavlje У). Ovaj »Uvod«, dakle, nasuprot starijim prirucnicima, poku8ava da napreduje od manjeg ka vecem - od dijalekatske raz novrsnosti do jedinstva koje јој је и osnovi. Da se рПkaz пе Ы suvise »rasplinuo«, ovde su za prakticno izvodenje posta vljene granјсе, koje su navodile па to da se relativno јеdin stvene celine, kao sto је recimo jonski dijalekat, obraduju jedinstveno, а пе da se dalje dele па zapadno-, centralno- i istocnojonski; и oblasti zapadnogrckih narecja pritom sam оЬiшпо sledio novu podelu Antonina Bartonjeka (Antonin Bartonek) и Classification ofthe West Greek Dialects. Као i kod ТumЬа, и sredistu izlaganja, dakle и cetvr tom poglavlju, nalaze se kratki nacrti pojedinacnih dijaleka ta, razume se и vecoj meri sistematizovani nego tamo. Naime, svaka od ovih dijalekatskih skica podeljena je и се tiri odeljka, koji su oznaceni velikim slovima: L = Lite ratura (о odgovarajucem шјщеktи), Iz = Izvori, Is = Istorija, 0 = Obelezja dijalekta. Ove oznake sluze istovremeno Ьо ljem snalaZenju иnuш pojedinih odeljaka i и knjizi kao celini. Spolja gledano, spram vecinom sliCno podeUenih poglavUa и Tumbovom prirucnikи, ovde је doslo do sadr Zinskog pomeranja, utoliko 8tO su, и poredenju sa odeljcima L, Iz, Is, oni obelezeni sa О, dakle cisto lingvisticka razma tranja, donekle и drugom planu. Oni se ogranicavaju па пе ophodne podatke i uglavnom sadrZe опо 8tO је kao osnovna informacUa pretpostavka dalje diskusije о istoriji dijalekata
8
ili njihovom grupisanju. Nije potrebno obja.snjavati да је до ove razlike u »odтeravanju« pojedinih odeljaka doslo pre svega iz obzira prema »nestrucnim«, odnosno korisnicima koji se profesionalno ne bave jezikom. Autoru preostaje samo да se nada да се ovakav postupak naiCi па odobrava nje. On je, inace, posebnu pamju posvetio navodenju sto је moguce bogatije bibliografske dokumentacije. Ogranice nost prostora onemogucila је, doduse, da bibliografija род L Ьиде potpuna; imajuCi to u vidu, nastojalo se da se u L-odeljcima - izuzimajuCi literaturu koju је valjalo роmе nuti па drugim mestima unutar odgovarajuce dijalekatske skice - navedu pre svega noviji i najnoviji radovi, koji оmо gucavaju pristup starijim studijama; ро ovima je bilo dozvo ljeno nesto snamije »kopati« vec i stoga sto se obuhvatni stariji radovi kao i odgovarajuCi odeljci, razumljivo, vec na vode u merodavnim prirucnicima.
9
SPISAК SКRACENICA 1. Naslovi knjiga Bartonek = А. Bartonek, Classification ofthe WestGreek Dialects at the Time about 350 В. С., AmsterdamlPra gue 1972. Bechtel I-Ш = F. Bechtel, Die griechischen Dialekte. I-Ш, Berlin 1921-24, 21963. D = DialectorumGraecarum ехетрlа epigraphica potio ra (»Delectus inscriptionum Graecarum propter dia lectum memorabilium« quem primum atque iterum ediderat Paulus Cauer editio tertia renovata). Edidit Eduardus Schwyzer, Leipzig 1923, Nachdruck нн desheim 1960. Debrunner/Scherer = А. Debrunner, Geschichte der grie chischen Sprache. 11, 2. Aufl. von А. Scherer, Berlin
1969.
GDI = Sammlung der griechischen Dialekt-Inschriften. I-IV, Gбttiпgеп 1884-1915. Harlow = R. В. Harl0W, Eine Dialektanalyse der koischen Asylieurkunden, рЫl. Diss. Zurich 1972. Head2 = В. У. Head, Нistoria numorum. А Manual of Greek Numismatics, Oxford 21911.
11
Hoffmann Ј-Ш = о. Hoffmann, Die Griechischen Dia lekte in ihrem historischen Zusammenhange. Ј-Ш, Gбttiпgеп 1891-98. Hoffmann!Scherer = о. Hoffmann!A. Debrunner, Geschi chte der griechischen Sprache. Ј, 4. Aufl. von А. Sche rer, Berlin 1969. IG = Jnscriptiones Graecae Jeffery = L. Н. Jeffery, Тће Local Scripts of Archaic Greece, Oxford 1961. Meister Ј-II = R. Meister, Die griechischen Dialekte auf Grundlage von Ahrens' Werk: » De Graecae linguae dialectis«. Ј-II, Gбttiпgеп 1882-89. PMG = Poetae Melici Graeci. Edidit D. L. Page, Oxford
1962.
Schwyzer Ј-ЈУ = Е. Schwyzer, Griechische Grammatik auf der Grundlage von Karl Brugmanns Griechischer Grammatik. Ј-ЈУ, MUnchen 1939-71, Ј: 41968, II-Ш:
31966--68.
SylP = Sylloge inscriptionum Graecarum а Guile1mo Dit tenbergero condita et aucta. Ј-ЈУ, Leipzig 31915-24, Nachdruck Hildesheim 1960. ThumbIКieckers = А. ЈЪиrnЬ, Handbuch der griechi schen Dialekte. Ј, 2. АиЛ. von Е. Кieckers, Heidelberg
1932.
Thumb/Scherer = А. Thumb, Handbuch der griechischen Dialekte. 11, 2. АиЛ. von А. Scherer, Heidelberg 1959.
2. Spisak casopisa АА AAHG
12
= Archaologischer Anzeiger. Berlin = Anzeiger fur die Alterturnswissenschaft. Jn nsbruck
= Annual of the Brithish School at Athens. London АЕ = А рхаLO л.ОУ LlС� 'Еф"l]IA.ЕР(�. Athen AeR = Atene е Roma. MessinaIFirenze AHVL = Humanistika Vetenskapssamfundet i Lund. A rsberiittelse. Lund = American Joumal of Philology. Baltimore АЈРЬ = Archiv Orientalni. Praha АО = Abhandlungen der PreuВischen Akademie APAW der Wissenschaften. Philosophisch-histori sche Кlasse. Berlin ArchClass = Archeologia Classica. Roma ASAA = Annuario della Scuola Archeologica de Atene е delle Missioni Italiane in Oriente. Roma ASNP = АnnаН della Scuola Normale Superiore di Pisa. Lettere, storia е filosofia. Firenze вв = Beitriige zur Kunde der indogermanischen Sprachen. Gottingen = Bulletin de Correspondance Hellenique. Paris ВСН = Bulletin of the Institute of Classical Studies ВICS of the University of London. London ВЈ = Bonner Jahrblicher des Rheinischen Landes museums in Bonn und des Vereins von Al tertumsfreunden im Rheinlande. Kevelaer ВРЕС = Bollettino del Comitato per la preparazione della Edizione Nazionale dei Classici Greci е Latini. Roma BSL = Bulletin de la Societe de Linguistique de Ра ris. Paris BVSG = Berichte tiber die Verhandlungen der Ко niglich Sachsischen Gesellschaft der Wis senschaften zu Leipzig. Phil.-hist. Кlasse. Leipzig
ABSA
'
13
ByzZ CPh CQ Eclas GGA Gl
= Byzantinische Zeitschrift. MUnchen = Classical Philol0gy. Chicago = The Classical Quarterly. London = Estudios Clasicos. Madrid = Gottingische Gelehrte Anzeigen. Gottingen = Glotta. Zeitschrift fi griechische und lateinische Sprache. Gottingen = Greece & Rome. Oxford GR HSPh = Harvard Studies in Classical Philology. Сатbridge, Mass. = Indogermanische Forschungen. Zeitschrift IF fi Indogermanistik und allgemeine Sprach wissenschaft. Berlin = Јоиmаl des Savants. Paris JdS = Тhe Јоитаl of Hellenic Studies. London JНS JКF = Jahrbuch fi kleinasiatische Forschung. Hei delberg = Jahreshefte des Osterreichischen Archaologi JOAI schen Instituts. Wien кz = Zeitschrift fi vergleichende Sprachforschung. Gottingen Lg = Language. Јоиmаl of Linguistic Society of America. Baltimore МDAI-A = Mitteilungen des Deutschen Archaologischen Intstituts. Athenische Abteilung. Berlin = Museum Helveticum. Schweizerische Zeit мн schrift ftir klassische Altertumswissenschaft. Basel Mn = Mnemosyne. Bibliotheca Philologica Batava. Leiden MSL = Memoires де la Societe де Linguistique де Paris. Paris NGGW = Nachrichten von der Gesellschaft der Wissen schaften zu Gottingen. Philologisch-historische Кlasse. Gottingen
14
NJ
=
Neue Jahrbticher filr das klassische Altertum, Geschichte und deutsche Literatur. Leipzig РР = La Parola del Passato. Rivista di studi antichi. Napoli I{А = Revue Archeologique. Paris I{AAN = Rendiconti della Accademia di Archeologia, Lettere е ВеНе Arti di Napoli. Napoli IША = Revue des Etudes Anciennes. BordeauxlParis I{EG = Revue des Etudes Grecques. Paris I{FIC = Rivista di Filologia е di Istruzione Classica. Torino = Rheinisches Museum filr Philologie. Frankfurt а. М. = Rendiconti dell ' Instituto Lombardo di Scienze IHL е Lettere. Classe di lettere е scienze morali е storiche. Milano IH'h = Revue de Philologie, de Litterature et d'Нistoire anciennes. Paris SEG = Supplementum epigraphicum Graecum. Lug duni Batavorum Slo'FBU = Sbomik Praci Filosoficke Fakulty Bmenske University. Вmо S(,LG = Studien zur griechischen und lateinischen Grammatik. Leipzig SIFC = Studi Italiani di Filologia Classica. Firenze S MEA = Studi Micenei ed Egeo-anatolici. Roma SMG = Atti е Memorie della Societa Magna Grecia. Roma SPA W = Sitzungsberichte der PreuВischen Akademie der Wissenschaften. Phil.-hist. Кlasse. Berlin SSL = Studi е Saggi Linguistici. Pisa IАРА = Transactions and Proceedings oftl1e American Philological Association. Ithaca, N. У.
15
II'S
Transactions of the Philological Society. Охford uuA = Uppsala Universitets A rsskrift. Uppsala ZA = Ziva antika. Skopje ZFFUК = Zbornik Filozofickej Fakulty University Ко mеnsktЉо. Bratislava
16
1
GRCKI DIJALEKTI 1 NЛНОVI IZVORI 1. Uvod Grcki jezik, koji је, kao sto је poznato, jedan saтostalni ogranak velike indoevropske jezicke ро rodice, od pocetka pisane predaje u velikoj meri ј е dijalekatski podeljen, bas kao sto је i grcka zemlja па beskrajno raznovrstan nacin izdeljena planinama i morima. Za poznavanje ovih lokalnih narecja пај dragoceniji izvor su nebrojeni natpisi (ир. odeljak 2), koji jasno ukazuju па to da se grcko govorno ро drucje u ranijim vremenima delilo па razlicite, mа пје ili vise ostro razgranicene dijalekatske oblasti. Aticki, govor Atine i пјепе blize okoline,je опај grc ki koji se predaje u nasim skolama i zato пат od pocetka izgleda kao »norma«, dok ostali dijalekti od njega »odstupaju« (ukoliko se nase zanimanje uopste protegne do пјЉ). Ра ipak, aticki defacto predstavlja tek jedno malo »parce« dijalekatske karte Grcke i 2
Uvod u gr�ke dijalckte
17
prvobitno је Ыо samo ј е d а п pored mnogih drugih dijalekata, sve dok politicka i kultuma prevlast Atine nije i za nјеn govor izborila vodecu pozicUu. S iroko rasprostranjena predrasuda о »normativnom atickom« dovela je (uostalom vec kod Rimlj ana) do jedne pot риnо iskrivlj ene slike u proucavanju grckih dij ale kata, koj i su posmatrani u odnosu па aticki, umesto da se i ovaj postavi ravnopravno uz ostala narecja. S arenilu grcke dij alekatske karte narocito do prinosi i ta okolnost daje svaki osobeni govor nekog grada ili podrucja bivao »presaden« u nove naseobi nе prilikom grckih kolonizacija ranog doba. Tako је, па primer, dijalekat Korkire prakticno identican sa оnјm u Korintu, Korkirinoj matici. Isti је slucaj sa govorom Кirene u odnosu па onaj па Teri, а dijalekat Tarenta, koj i j e, opet, bolj e poznat j edino zahvalju juci narecju njegove naseobine Herakleje, pokazuje vrlo tesne veze sa dij alektom Lakonije, odakle su, prema antickoj tradicij i, kolonisti dosli u Tarent. Zato ј е iz ovoga lako zakljuciti da narecj a metropole i kolonij e treba razmatrati zaj edno (па primer kor kirsko sa korintskim u IV 2 »saronski«), mada se iz toga nе sme izvesti pravilo, buduci daje istorij a kat kad proticala manје pravolinij ski i bila izlozena najrazlicitijim posebnim uticajima. Ovaj aspekt od nosa izmedu kolonij e i matice јо!; nikada nij e оЬиЬ vatno i sistematski izucavan; u odnose u kolonij ama Velike Grcke (Magna Graecia) ирисије А. Pagliaro,
IZ problema liguistico, Metropoli е colonie di Ма gna Grecia. АШ del terzo convegno di studi sulla Magna Grecia, Napoli 1964, 87-111. Оnо па sta
18
ovakvi primeri ukazuju kao па »princip« delotvoran и istorijskom periodu, mora daje и istoj meri vazilo i и preistorij sko doba: tako, па primer, izvestaj i antic ke tradicije о naselj avanj u ostrva К ipra, koj i govore о dolasku sa Peloponeza (za pojedinosti ир. IV 1 3 Is), nalaze svoju potvrdu u bliskom podudaranju ki parskog i arkadskog dij alekta. Premoscavanje j aza izmedu оуљ brojnih роје dinacnih lokalnih dij alekata pocelo је tek и heleni sticko, а konacno se zavrsilo и rimsko doba, putem uj ednacenog i opsteprihvacenog j ezickog oblika, takozvanog kOini-diј аlеktа (КОLv'rl6Lал.ЕКtо�). Os novu ovog dij alekta cini aticki, ali su njegovom for miranju doprinela i ostala narecja, koj a su, opet (sa jedinim izuzetkom lakonskog, ир. nize IV 6 Is), sa рој ауоm ovog novog zaj ednickog j ezika, poste peno potiskivana iz upotrebe и jednom dugotrajnom procesu, koj i se od dijalekta do dijalekta razlikovao brzinom svog napredovanja. Prema tome, и istori ji grckog j ezika mogu se, ukupno gledano, razli kovati dve ероће: starija, ероћа lokalnih dij alekata i mlada, ероћа opstegjezika, koja опи prvu smenjuje. Buduci da оуај proces zamene otpoCinje и IV у. pre Hr. - odlucujuca uloga и nj emu pripada uvodenju jonskog alfabeta kao »jedinstvenog pisma« (ир. I1) i da, s druge strane, stanje izvora dopusta da se mno ga narecja bolje upoznaju tek и оуо »novije« doba (od 400. g.), za neke se dijalekte moze napisati j edino istorij a nj ihove propasti. Ovi procesi cesto se ne daju lako propratiti putem pisanih izvora, jer se па osnovu natpisa mogu izvoditi tek posredni zakljucci о jeziku 19
kojim je narod stvarno govorio, а tu posebno ispiti vanje u svakom pojedinom tekstu zahtevaju strani uti caji, snaZno izraZeni lokal-konzervativizam ili slicne tendencije. Borba pojedinacnih dijalekata sa kojnom - delom i sa medustepenom u vidu razlicitih opste-re gionalnih govora (pre svega па dorskom podrucju), koji su zatim i sami presli u kojnu - i dalji zivot роје dinih narecja u helenisticko doba - u nekim slucaje vima mogu se naci zabelezeni dokazi za to, па primer kod beotskog (up. IV 9 L Buttenwieser), tesalskog (up. IV 1О L Fohlen) ili kritskog dijalekta (up. N 5 L Кieckers (2» - ovde пе mogu biti detaljnije razma trani (najnoviji obuhvatan prikaz u DebrunnerlSche rer 3 2-50), tim pre sto se ova problematika vise tice kojne nego samih dYalekata. Као ilustracija stvarnih odnosa u jednom odredenom trenutku (oko 200. g. pre Нr.) moze odlicno posluziti nekoliko natpisa iz Magnezije (Кет [up. IV 7 L] br. 18-84) koji pred stavljaju odgovor razlicitih gradova na jedno magne zijsko pitanje. Dok prvobitno jonski gradovi (kao па pr. Halkida), jednako kao i (razumljivo) novije па seobine, pisu kojnu, dotle se npr. Кnos, Korint, Kor kira ili Sirakuza uglavnom i dalje sluze svojim starim dorskim dijalektom, koji је znacajnije odstu рао od kojne (pre svega zbog svojeg "(
�
у
ф
�
п
т
I�I
Ј.
7/'
>:
р
f
S
�
5'
�
t.
�
�
t
F
F.i
k
1
У
fl
�
5
V
z
)�
х
)(
�
�
)k
(-f
1. Кiparsko sZogovno pismo (Nопnаlпi silabar; prema: О. Masson, Les inscriptions сћургјо (,'S syZZabiques. Recueil critique et соmmеnМ, Paris 1961, 5 8).
37
Kiparsko slogovno pismo т h um b/S c h e r e r
1 50-15 5 ;
О. М
а
s s о п, L es ins
c riptions c hy p riot es syllabiqu es. Recu eil c riti que et c omm en te, Paris
1 961
» Standardizovanim« grekim (alfabetskim) pismom nisu se, ipak, sluZila sva plemena: Grci sa Кipra imali su vlastiti sistem pismena, ј еdnо slogovno pismo koje је upotrebljavano do pred kraj III v. pre Нr. па gotovo svim natpisima па njihovom idiomu, kao i и tekstovi та па pregrekom, tzv. »eteokiparskom« jezikи. Prema svom nastanku, ovo kiparsko slogovno pismo pred stavlja јеdan mladi sporedni oblik и razvoju kritskih Н nearnih pisama (ир. nize), koji је prvobitno stvoren svakako za potrebe eteokiparskog, а tek пaknadnо је prenet i па greki jezik. Na ovaj паејп se, nesumnj ivo, najprikladnije mogu objasniti »slabosti« koje su einile da se ovo pismo pokaZe tek delimieno podesnim za predstavUanje jednog grekog, naime kiparskog dija lekta (ир. IV 1 3). Оо desifrovanja ovog silabara doslo је izmedu 1 871. i 1 875. godine, zajedniekim podиhva tom vise nauenika (ир. Masson 48-5 1 ). Radi se о јеdnот eisto fonetskom slogovnom pi smu (ир. str. 37, slika 1 ) sa rastavljanjem reCi (koje izo staje kod tesno povezanih reei, odnosno »slika-reei«) i 56 oznaka za 5 vokala (а, е i, о, и) i otvorene slogove (ta, te, ti, to, tu itd.). Ovo pismo, izmedu osta1og, пе razlikиje odnos zvuenosti i aspiracije kod oklиziva (zvueni Ь, d, g spram bezvuenih р, t, k i aspirovanih р, Р, J(l), baS kao ni duZinu vokala, zatim пе obelezava duple konsonante i nazal pred konsonantom, sto pone38
kad moze znatno da oteza Citanje tekstova (ир. npr. IY 13 О 22). Nasuprot tome, diftonzi se taCno beleze а zavr8ni konsonanti pi8U se sa e-znakom odgovaraju ceg reda (pa-si-lе-u-sе/�аОLл.Еur; ICS 217, 4); kod su glasnickih grupa beleze se svi clanovi, i to znakom koji sadrZi vokal o:r;og sloga kojem doticni konsonant pripada (8to ј е bitno za utvrdivanje granica slogova), npr. po-tо-li-sеlлtо'л.Lr; ibid. 2 (sa tautosilabskim лt-), ka-si-kе-nе-tо-sеIКдОL-УVЕtоr; ibid. 3 (sa tautosilab skim -уу-), a-rа-ku-rоiO.р-уuрб ibid. 6, mi-si-to -nеl!!ш-80V ibid. 4 (sa heterosilabskim -ру-, odnosno -08-). Lokalne razlike kod pojedinih znakova snaZnije su se ispoUile tek u poslednje vreme, prevashodno zahvaljujuCi istrafivanjima koja је sproveo Mitford (ир. IY 1 3 L). То se narocito odnosi па Paf na jugoza padu Кipra, gde su tekstovi, suprotno tada8njoj normi, pisani sleva па desno i gde razliciti razvojni stupnjevi lokalnog silabara vidno odstupaju jedni od drugih.
Linear В М. У е п t r i ап
SI Ј.
C h a d w i c k, Documents јп Мусепае
1 956, 2 1 973
(autor Ј. Ch. ; u sklopu toga 28-66: The Мусепаеап writing system , sa dopunama u 3 87-395 ); Ј. С h а d w i с k ( 1 ), Linear В. Die Entzifferung der шуkепisсhеп Schrift, Gottingen 1 959; т h u m b/S c h e r e r 3 1 6-323; Е. V i 1 Ь o r g, A Тепtаtivе Gгаmшаг оf Мусепаеап Greek, GбtеЬогg 1 960 (и sklopu toga 24-39: Тhe writing sy �tem) ; А. Н е u Ь е с k, Aus der Welt der figriechischen Li Ileartafeln, Gбttiпgеп 1 966 (и sklopu toga 1 3-24 : Schrift) ; М . ' " е ј е u п е , Les syl labogrammes В et leur transliteration, М јGreek, Cambridge
39
1 1 , 1 970, 73-98; Ј. С h а d w i с k (2), L inear В, C urrent 1 1 , The HaguelParis 1 973, 537-568.
nos
Trends in L inguistic s. Уоlшnе
Jedini od grckih dijalekata koji пат је poznat jos iz II milenijuma pre Нr. је takozvani »mikenski« (ир. IV 1 7), dija1ekat hЩаdа tekstova iz kasnominojsko-mi kenskog perioda росеу od ХУ у. napisanih kritskim linearnim В pismom. Оуо pismo se, preko jednog sta rijeg, a1i takode уес linearnog pisma (takozvanog » Iine ara А«), razvilo iz kritskog » hijeroglifskog« slikovnog pisma (poznati su raz1iCiti tipovi kao i nekoliko poseb nih, lokalnih oblika ovog pisma). Linear В је pretemo upotrebljavan za arhivsku i upravnu dokumentaciju (inventare, knjizenja i tome sliCno). Englezu Majk1u Ventrisu (Michael Ventris) poslo је za rukom 1 952. godine da u sшtinskim tackama desi:fiuje оуо pismo (ир. Chadwick ( 1 ) (2» , 8to је bilo, i do danas ostalo, jedno od velikih pionirskih dostignuca nauke о starini, cak i ako jos uvek nije opste prihvaceno. Radi se о slogovnom pismu (silabaru) pisanom sleva па desno, sa razdvaj anjem reci. Onо sadrzi 89 poznatih glasovnih oznaka (oznaka za slogove, silabo grama) za pet vokala (а, е, ј, о, и, kao i »dublete« ро put а2) i otvorene slogove (ta, (е, ti, 10, tu itd., аН i za neke »kompleksne znakove« kao nwa, dwe, pte i niz »dubleta« kao ри2 , raJ Slogovna vrednost sesnaest, ро pravilu rede zastupljenih znakova, ostala је neraz jasnjena (ир. u celini str. 4 1 , slika 2, prema »Salaman са Convention«, sporazumu mikenologa prisutnih па 5 . medunarodnom susretu mikenologa u Salamanki 40
: 1: .1. : 1M� \е
05
.,
f
to
_
06
-
па
07 CIi
..L ii
..
� .1:.
09 se
�O 11 ро
16
ча 17
оа
18 19 20
i
.0
_
1. 1
-
ЧО 33
34-
35
,ј
,ч
24
38 •
39
пе
рј
25
40 wi
..
26
41
.ј
ru
27 ro
13
28
14
29
11. _
32
36 јо 37
21 чј 22 23
31
sa
ra,
mu L 1J's \W
� 1� .. �� do
.5t ..L
ј
J>I
30 пј
42
1. 1.
43
-L-
kc
W
:t
wu
ој
44
'I �
d.
l 1-
46
� А 4-8 Х � Ш 1.l lIL .А. Jt k .l А Ji JL .1! 1- }�\ .1i. lL Ж � .t. J!.l. К .1:. је
4-7
nwa
62
pte
65
51
66
52
67
53
68
54
69
55
70
ri
wo пц
56
57 ј.
58 su
59
'а.
ki
.. 'ц
ko
71
dwe 72 ре
73
тј 74
'а
zc
60
75
rijsko razmatranje jezika i dUalekatska geografija«), IOatylos 1 1 , 1 966, 1 42-1 55; Valter Porcih, »Sprachgeogl1phische Untersuchungen zu den altgriechischen Dial ар (kao i u dorskim narecjima i elidskom) u fokidskom (фаРЕV D 321 , 1 = фЕРELV, hюрТЈ Ю D 323 D 15 = LEpтjCa, OOp�Ta ibic. 36), lokridskom (фаРELV D 362, 5. 1 0, латара ibid. 36 = лаТЕра), etolskom (hюро� ЈО IX: 1 2, 1 50), u LapO- do I veka pre Hr. pas sim; preko toga samo u Delfima i jedino u imenu ovog grada E� > ал: hалфоLC; D 324, 1 3 , hал.фLКОV, hал izmedu ostalog passim па novcu (ир. L�OPci)Vor;); 2. ? nastalo naknadnim dиzenjem i kontrakcijom u jedinstvenom alfabetu se belezi sa ЕI (passim па svakom mestu), povremeno Е, Н u Delfima (ЕУХЕ ра D 325, 3 = Ёухнра, ЕУOLКЕУ ibid. 23) i u lokridskom (ћаУЕУ D 363, 1 .3 = ауну, epizefirski -ТЈЈ1.ЕУО;: ир. br. 1 5); q se u fokidskom belezi sa OY, ali pre svega u D 323 jos uvek sa О, dok lokridski u starije doba (D 362) jos pravi razliku (q nastalo kontrakcijom = О, za razliku od q nastalog dиzenjem = ОУ: ЬаЈ1.0 4. red = btlJ1.ou, тОУ; i sl. passim), koja u jedva nesto mаlо mladem D 363 vise ne postoji (; ЕУО 12. red = l;EVOU kao TO� 16. i 1 7 . red); 62
3 . ао, аю > а kao u dorskim narecjima, ahajskom i elidskom, pre svega u gen. jedn. -ао > -а (delfski
ЕuаРХLба D 327, 1 2, lokridski NLKLa IG IX: P, 72 1 С 6, etolski КаЛЛLa D 3 8 1 , 1 9, akamanski NLKLa D 398, 2), gen. mn. -аю'V > -аОУ (delfski Ла�'Uаба'V passim, lokridski ; 8. dat. mn. па -OL� и Ш deklinaciji kao и elidskom: drevna pojava и lokridskom (f.tELOVOL� D 363, 14) i svakako и etolskom (iako је tek kasno potvrdeno: 'АкаруауOL� D 3 8 1 itd.), preko Etolskog saveza даlје је prosireno па fokidski (ир. Lejeune ( 1 ), 1 26-1 3 1 ), gde је kao i и lokridskom ranije vladalo eolsko -EOOL (и fokidskom до III veka, ))zapadnolokridsko« лаvtЕОLV Ја ЈХ: 1 2, 609, 5д., и ))istocnolokridskom« kasno ро tvrdeno), zatim па akamanski (EXOVtOL� Ја ЈХ: 1 2, 4 1 7, 8), enijanski (tOL� АLVЮVОL� D 373, 6.8), аН ј па beotski (ир. ЈУ 9 О 1 3), arkadski, mesenski i lakonski; 9. gradivni pridevi па -LO� kao и eolskom (ир. V 1 ) predstavljaju eolizme и fokidskom ОLЬарю SуlI.З 247 Ј 1 6, oLbapLwv SуlI.З 246 11 67д., pored јпасе opsteg -ЕЩ; 1 0. пот. mn. clana 'tOL = o t (kao и dorskim па recjima, elidskom, beotskom) passim и fokidskom (и Delfima tek oko 125. pre Hr. konacno potisnuto: ир. Lejeune (1), 91-103), lokridskom (D 362, 9; 363, 1 0; 364, 1 ), etolskom (D 3 8 1 , 1 5.28.3 1 , аН pored ot); delfski pokazuje i oblike tш, tШЬЕ, ТOLЬЕ (tako i epirski: D 405, 1 ); 64
1 1 . tzv. »dorski futur« па -ОЮ- u fokidskom (та уt.;[1Ј]Ш:W D 323 А 1 = taYEuow, О1ЈJ.lЛра;ЕW кало () Н;ЕЫ ibid. А 6, 8'UoEOvтa D 353, 20 = 8Uoovтa); 1 2 . -;- u futuru i aoristu glagola па -�ы kao u dorskim narecjima (i drugde pojedinaCno): fokidski OPKL;EW D 325, 1 3 = 6PKLOW (ир. br. 1 1 ), а3tЕл.ОУL s Щ 1Е8а D 326, 1 7 ; etolski tЕРI.ю;аvтw D 3 8 1 , 1 0 = -oavты, tEp!la;WVtL ibid. 1 1 = -OWVТL itd.; 1 3 . liCni nastavak u 1 . liси mn -!lЕ� kao u dorskim narecjima: fokidski а3tЕбwка!lЕ� D 326, 2; epizefir sko-lokridski EXPТJoa!lE� (ир. Landi ( 1 ), 240; (2), 275); etolski [EKpL]VO!lE� IG IX : P , 1 87, 20; 14. liCni nastavak u 3. liси mn imperativa -vты u lokridskom (БL<XБоVtб IG IX: P, 609, 20, алобоvтw D 366, 7, алОtЕюаvтw ibid. 8), etolskom (tEp!la ;avты [ир. br. 1 2], ayayp<X'\џavты D 3 8 1 , 1 3 d., БL боvтw ibid. 37), а iz ovihje kasnije (potvrden od 11 ve ka) presao i u delfski dijalekat (passim u dokumentima о oslobadanju: ир. Lejeune ( 1 ), 1 05-1 26), gde је ranije preovladavalo -vтыy (фЕРОVТWV D 323 В 1 1 , ЕзtL ТЕ л.ЕОVТWV ibid. 22d., 01Јуауоутыу ibid. 23d. itd.); 1 5 . particip *-Е-Е-!lЕVЩ > -ЕL!lЕvоc;l-ТЈ!lЕVЩ (ир. br. 2) umesto *-Е-О-!lЕVО� (svakako prema infinitivu *-Е-Е-о8ш): fokidski кал.ЕL!lЕvаv D 353, 1 7 = ка л.О1Ј!lЕVТjV, кал.ЕL!lЕVЩ D 337, 9 = кал.О1Ј!lЕVТj� itd., lokridski tбvкал.ЕL!lЕVОL D 362,4 1 , tБ L ЕУКО ibid. 43 = tЧ> ЕукаЛО1Ј!lЕVСР, epizefirsko-lokridski 3twл.ТЈ!lЕVW = 3twл.О1Ј!lЕVО1Ј (ир. Landi (3), 64d.), etolski афLКVЕL !lEVOL� IG IX: P, 1 87, 7; u fokidskom se ovaj vokali.
.
5 Uvod u gr�ke dijolekte
65
zam prosirio i па 3 . lice mn indikativa ЛОLЕLvtaL D 352, 1 3 = ЛОЮUVtш i imperativa ОUVtЕЛELVtw SуlI.З 67 1 А 2 = -ОUvtWV (ир. br. 1 4); 1 6. infinitiv tematskih glagola па -ну и »zapad nolokridskom« (ла:vхаVELV D 362, 2d., 8UELV ibid. 3, фаРELV ibid. 5 itd.; medиtiп, и D 363 zabelezeno sa -ЕУ [ир. gore br. 2]) i etolskon (БLaфuлаООELV D 386, l d., ауну ibid. 2); nasuprot tome (pod stranim utica јет) па -ЕУ (kao и dorskim narecjima, ahajskom, ar kadskom) и fokidskom (ay�y D 323 А 3 1 .33.44 = ауну, фЕРЕV ibid. 46 itd.) i »istocnolokridsk()m« (аvаурафЕV ОDI 1 508, 6 [repouzdano]); 1 7. pred10g ЕУ (sa akwativom) za oznacavanje pravca kao и beotskom i tesalskom (ир. Solmsen): fo kidski ЕУ to LEPOV D 353 В 9, ЕУ б[u]vаОLV D 352, 5 itd. passim do 11 у. posle Hr.; lokridski ЕУ NаuлаlCtoV D 362, 1 itd.; epizefIrSko-lоk:ridski ЕУ tov уаоу itd. (ир. Landi (2), 275 ; (3), 66); etolski ЕУ 8ЕРIЮV ICШ ЕУ �ЕЛфоu� D 3 85, 22; eniјалski Е!! лаv tO лара lCа [ ЛЕО!!ЕV ] ОУ D 373, 6d. ; 1 8. patronimski pridev па ю umesto genitiva оее vog imena ројedinaCnо preuze: и fokidskom ПаVtШVЕ ta ЗEVОlCp<XtЕLa D 356, 1 d = ·Etт] -tЕLТЈ, [ Л ] аlCраtЕLa ЛаlCраtЕLa IО IХ: l l, 73 = Ad lCpatELa Лd lCраtЕLТ}, »istocnolokridski« �аvш� NLlCоtЕЛELа IО IX: l l, 258 = �avat� -ЛЕLТ}, »zapadnolokridski« ЛаБLlCа� Eu ICраtЕLЩ IG IX: P, 727 = ЛаЫICТ}� -tЕLТЈ�; ipak, sve оуе potvrde Mason CМassoJl) uverljivo shvata kao imena d v е zene; -
66
-
1 9. zavrSni vokali predloga ауа, :л:ара apokopi raju se pred konsonantom, а Kata, :Л:ОtL pred denta1om: и fokidskom passim, u lokridskom gotovo isk1jucivo и najstarijim tekstovima D 362, 363, takode i и epize firsko-lokridskom (ир. Landi ( 1 ), 240); и etolskom i akamanskom tek kasno posvedoceno i stoga raspo znatljivo samo u tragovima. 2. Saronski
L Е. S с h п е i d е r, De dialecto Megarica, phil. Diss. GieBen 1 882; F. К о р р п е r, Der Dialekt Megaras und der megarischen Colonien, NJ Supplementband 1 8, 1 89 1 , 529-563 ; М. М 1 о d п i с k ј , De Argolidis dialecto, Progr. Brody 1906; B e ch t e l П 1 63-290, 435-5 15; TbиmblКj e c k e r s 1 08-1 42; B a r t o n e k I 78-1 8 1 Ј. В а u п а с k, Inschriften aus dem Asklepieion zu Epidauros, и: Ј. В.-Th. В а и п а с k, Studien auf dem Ge biete des Griechischen und der arischen Sprachen. 1, Leip zig 1 886, 77-2 1 8; В. К е i 1, Die Rechnungen iiber den epidaurischen Tholosbau. 11, МDAI-A 20, 1 895, 405-450; О. К е r п, Die Inschriften von Magnesia ат Maeander, Berlin 1 900; F. S о 1 m s е п, Beitriige zur griechischen Wortforschung. 1, StraВburg 1 909, 93-155; U. S i с с а, Graтmatica delle iscrizioni doriche della Sicilia, Лrpјпо 1 924 (ир. Е. Fraenke l , IF 44, 1 927, 362-364); R. N e hr b a s s , Sprache und Stil der Iaтata von Epidauros. Ејпе sprachwissenschaftliche Untersuchung, Philologus. Sup plementband 27:4, Leipzig 1 93 5 ; М. L е ј е и п е, Еп marge d'inscriptions grecques dialectales. III. Vases »protocorin thiens« inscrits, REA 47, 1 945, 1 0 1-1 1 0; М. G u arduc c i , Nuove note di epigrafia siceliota arcaica, ASAA 37-3 8, =
67
1 959-1 960, 249-278; R. Arena ( 1 ), Note ad а1СШlе iscri zioni corinzie, РР 2 1 , 1 966, 475-480; А. В u r fo r d, Notes оп the Epidaurian Building Inscriptions, AВSA 6 1 , 1 966, 254-334; R. А r е п а (2), Le iscrizioni соrinziе su vasi, Roma 1 967; R. А r e n а (3), In margine ad а1СШlе iscrizioni corinzie, Studi sull'Oriente е la ВЉЫа offerti аl Р. GiQvan ni Rinaldi, Genova 1 967, 99-102; L. Т h r е а t t е, An lnter pretation of а Sixth-Century Corinthian Dipinto, GI 45, 1 967, 1 86-1 94; w. Р е е k, Inschriften aus dem Asklepie ion von Epidauros, Berlin 1 969; А. B artonek ( 1 ). Das Ostargolische in der raшnliсhеп Gliederung Griechenlands, Do пшn indоgеrmanicшn. Festgabe fUr Anton Scherer, Heidel berg 1 97 1 , 1 1 8-122; А. L а п d i, 1 dia1etti dorici in Sicilia. Il corinzio, RAAN 46, 1 97 1 , 3-42; А. В а r t о п е k (2), Greek Dia1ects of Archaic Sicily: Тheir Integration Ten dencies, ZFFUК 5, 1 973, 71-89 Iz
D�alekti priobalnog podrucja oko Saronskog za Нуа, tj. narecja Megare i Korinta (zajedno sa njihovim kolonijama) kao i istocnoargolidski dijalekat (koji se jasno razlikuje od »zapadnoargolidskog«: ир. IV 3), prema пајпоујјјm istl"aZivanjima Bartonjeka [взrtо nek ( 1 ), ир. Bartonek 1 78-1 8 1 ] bliZe su роуеzanј i сјпе samostalnu »saronskи« dija1ekatskи grupu. 00bro је posvedocen istoCnoargolidski, и c�и oblast spa da i Egina, pre svega zahvaljujuci bogatim na1azima iz Epidaura; starije zbirke и GDI 3324-3427 (ир . D 1 00-1 20) i IG IY ( 1 902; br. 1-1 94, 679-1 549 ktю i addenda) su premaSene: up. pre svega SEG 1 1 , 1-4 8. 377-453 ; 1 7, 1 59-1 86; 22, 27 1-295 ; 25, 275-420 i za Epidaur IG IY: P ( 1 929) kao i Peek. Arhajski tekstovi, 68
veCinom nadgrobni i zavetni natpisi, пе javljaju se и tako velikom broju kao drugde, аН ih zato па Egini ima vec od kraja УIII veka. Najznacajniji је veci broj gradevinskih natpisa iz Ask1epijevog svetilista u Epi dauru (pre svega JG ЈУ: 1 2, 1 02-1 03 ; ЈУ vek) kao i sve ti zakon (Zex sacra) sa istog mesta JG IV: 1 2, 40/41 = D 1 08 (oko 400. pre Hr.), te veliki natpisi о izlecenju (LaJ.,t<Xta) JG ЈУ: 1 2, 1 2 1-1 24 (br. 1 22 = D 1 09) iz dru ge polovine ЈУ veka (о njihovom j eziku v. Nehrbass). Najznacajniji eginski natpis (iz VI veka) је опај iz Afajinog svetilista IG IV 1 580 = D 1 1 1 . Natpisi korintske oblasti (и koju spadaju i susedni gradovi Кlеопа, Sikion i FHjunt) i odande naseljenih kolonija sakupljeni su и IG ЈУ ( 1 902; br. 1 95-49 1 kao i addenda [bez kolonija]) а delom i и GDI 3 1 1 4-3259 i D 1 2 1-147: ир. od onda pre svega SEG 1 1 , 53-297; 14, 300-3 14; 22, 207-259; 25, 324-358. Iz Korinta su poznati gotovo iskljucivo sasvim kratki, аН veoma ar haicni natpisi (kraj VIII do VI veka) па glinenim ploCi сата i vazaтa [о tome sada vidi Arena ( 1 ) (2) (3), Тhreatte] ; znacajni su k1eonski zakon о Zrtvoprino senju IG IV 1 607 = D 1 29 i psefizme Korinta i Sikiona iz Magnezije (ир. и Кеrn br. 42, 41 D 1 28, 1 3 1 ). Ipak, prevashodni znасај imaju svedocanstva iz koloni ја: оЫman materijal pocev od kraja VII veka potice iz Korkire (objavljen и IG IX: l [ 1 897], br. 682-984), и sklopu toga nekoliko arhaj skih nadgrobnih natpisa (ир. D 1 33-1 34), а manје su izdasni nalazi iz Sirakuze (ир. Guarducci), kao i iz drugih gradova naseljenih iz пје ili njihovih kolonija. =
69
Iz Megare (МhEyap-: ир. Arena (3), 1 00d.) svih цjenih kolonija (Меgarа Hiblejska, Selinunt па Sicili ji, Bizant i mnoge druge па obalama Ponta) роzшtо је tek srazmerno malo natpisa: оni su sakupljeni uGDI 300 1-3 1 1 3, IG VП (1 892; br. 1-234 kao i adderda) i D 148-1 74; ир. i SEG 1 3 , 280-340. Pored (sиrijih) zavetnih i nadgrobnih natpisa kao i (mladih) poctsnih i odluka о prokseniji, znacajan izvor predstavlja ] mе garska presuda u jednom epidaursko-korintskomspo ru oko granice (8to је vec samo ро sebi recit cbkaz »saronskog« osecaja zajedni8tva) IG IV: P, 7 1 = D 1 57 (III v. pre Нr.). 8 to se tice kolonija, samo Selbunt рrпZа nekoliko arhajskih tekstova, pre svega zavenih i nadgrobnih natpisa, ali i kletvenih tablica. Literarni izvori па ovim dij alektima su oskl.dni : jezik himni epidaurskog pesnika Isila (lG IY : 1 2 , 1 28) predstavlja me8avinu domaceg narecja i jez:ika ера; sacuvani su samo ftagmenti dela pesnika Еи mela iz Korinta i pesnikinje Praksile iz Sikiona (up. PMG 754); jedino је iz Epiharmovih i Softon�vih komedija moguce posredno dokuCiti govomi j �zik Sirakuze. Megarskim se dijalektom dodu8e пе �luzi Teognid (njegov jezik je epski), ali njime u najmmju ruku govori Megaranin u Aristofanovim Aharnjarima (stihovi 729-835) i ovo svedocanstvo, uprkos sлn njivoj predaji (ир. О 8), zadrzava svoju vrednoS: . Is
Veze izmedu dijalekata kojima se govoril(l па podrucju od Megare preko Istma do Istocne Argo li70
(Је zasnivaju se па okrenutosti ovih oblasti moru. I stocnoargolidski ј е prevashodno dijalekat gradova �pidaura, Trezena i Hermione; u pogledu nekih oso Ыnа (ир. О 2, 1 6) оп se priblizava govoru zapadne Argolide (okolina Arga), od koje se jezicki inace jasno razlikuje (ир. ЈУ 3), а odstupa od narecja Korinta i Megare, mada ni ove suprotne tendencUe niposto nisu neusaglasive. Narecju Epidaura treba pridodati i оnо kojim se govorilo па ostrvu Egini и Saronskom zalivu, buduCi da su njega naselili »Dorci iz Epidau га« (Herodot 8, 46, 1 ) . Na оЬа ova mesta vec vrlo гаnо (pocetkom ЈУ v. pre Hr.) и dUalekat su prodrli aticki i oblici kojne. Razvoj ovih stranih uticaja prati Кај Ј (Keil) pre svega uz ротос JG ЈУ: 1 2 , 1 03 ; veo та brzo umnozavanj e stranih elemenata dovodi do toga da vec sredinom III veka natpisi Asklepijevog svetilista nетаји vise niceg dorskog. Ј и Korintu i Megari primetni su uticaj i kojne vec и ЈУ у. pre Hr. Narocito је Megara zbog svog polozaja (i zivih trgo vackih veza) bila izlozena uplivima sa svih strana (ир. Solmsen 94). Tukidid 4, 42, 2 izricito prenosi da је Korint nekada Ыо nastanjen Eolcima; sacuvani eolizmi и korintskom govoru (ир. О 9, 1 3) potvrduju njegov izvestaj . � to se tice Megare, stvari nisu tako j asne. Osobenosti dijalekta grada Egostene и blizini beotske granice па nekoliko natpisa iz vremena oko 200. pre Hr. (ир. D 1 6 1 -1 63 ) objasnjavaju se neusi ljeno (iz saveznickog odnosa) kao beotizmi (ир. 0 3, 1 5 i ЈУ 9 О 5Ь, 1 0, 12, 1 9). Megara i Korint imali su vши ulogu kao matice mnogobrojnih kolonija od Sicilije do najudaljenijeg
71
Ponta. S obzirom па istoriju jezika najznacajniJ e зи korintske kolonij e osnovane krajem УIII v., Korkira i Sirakuza (Tиkidid 7, 57, 7, odnosno 6, 3, 2). U Dvoj poslednjoj kao i и nj enim naseobinama, zahval. ији сј njihovoj vaZnoj ulozi и politici i privredi, razvio se j edan dorski obojen nadregionalni sicilijsko-dcnjo italski zajednicki jezik [ир. Sicca i nedavno Вщо ш�k (2)] , koji је bio osloboden lokalnih obelelja i koji је и grckim jezickim enklavama и Kalabriji i Ариliјј и tragovima preziveo sve do danasnjih dща. о
1 . ЕР > ар kao и elidskom, severozapadn<Jgrc kom i inace и dorskim narecjima: tapo�, Ьшро� i srodne reci passim; 2. Е > L и еLO� i dr. recima iz iste porodice (kao и zapadnoargolidskom) и istocnoargolidskom (ne i и Korintи i Megari); 3 . prvobitno *еј kao i f nastalo naknadnim dшеnјеm i kontrakcij om и arhaicnom kоrints]шm dij alektu pise se за Е ( ' ApyEo� Arena (2), br. 72, 1 1 = -ЕL Щ, фЕuуЕ ibid. 9 1 , 3 = -EL, ' E!tL = E L !t L pass im) i rano prelazi и L ( L !tL ibid. 4 1 ), u jedinstvenom alfa betи Н . U megarskom зе ovaj glas najpre belezi s a Е, zatim sa EL, koje зато и Egosteni prelazi и L kl10 U beotskom (ир. IV 9 О 5Ь); и istocnoargolidskom (pre svega и Epidauru) smenjuju зе Н , Е , В! и belezenju оЬа [ј primarnog i sekиndarnog] � , stD se naroCito dobro vidi и IG IV: P, 1 02; 4. 9 nastalo naknadnim duzenjem i kontrakci ј от pise se najpre kao О, а kasnije kao ОУ (ovo 72
poslednje pisanje u Korintu se j avlja jos u starij e vreme, usled rane monoftongizacije starog o'U-dif tonga и [и] : 'АхLЛ.л.ЕОЩ Arena (2), br. 20, 8 = -E1J� [pocetak VI veka]) : gen. j edn. -о , -O'U itd. ; 5 . р- se cuva (Рауаку-, FEPYO- itd. passim), a1i и Selinuntu se vec kraj em УЈ veka zanemaruje (ЬЕ KatEpoL D 1 65g , f 2d. FEKatEpoL), kasnije је to opsta poj ava; unutar reci -р- se и starij e doba uglav пот jos belezi (ЛOLFE ОЕ D 1 0 1 , 1 , ЛОLFE оаv� D 1 05, 2 itd. [УЈ vek] , ali пе dosledno, а od V veka se sve cesce izostavlja; 6. 9 ј е u korintskom и dodiru sa О, 'U (koje је da kle = [и]) u zivoj upotrebi : Мал.Е 90 Arena (2), br. 1 , 1 ,6 Мал.�ко'U , [П]аtР09л.о� ibid. 3, E"' 6L90� ibid. 8,5, АЕ09'Uл.LVОС; ibid. 37 АLох'Uл.'Lvос;, 9л.'U уос; ibid. 59, 1 itd.; 7. tL se cuva kao i јпасе и dorskim narecjima: glagolski nastavci 3. 1ica jedn. -tL, 3. lica тп. -VtL, pridevi па -УLO- ('Apta/Ef.LtLO�, brojevi па -каtLOL itd.) passim; 8. -б6- umesto epigrafskog -�- и Aristofanovoj predaji: f.dббаv Ach. 732, 835 (pretpostavka) f.d �av, хр nббЕt(Е) 734 = XPn�EtE; 9. »eolski« dat. mn. па -ЕОШ и III dek1inaciji (kao и elidskom) u korintskom: аРf.аtЮОL, VOf.L�OV t[Е]ОШ, VLкwvtЮ[ОL] D 1 39g, Пш6Ю(О)L D 147g; 1 0 . пот. тп. clana tOL = ot kao i јпасе u dor skim narecj ima: и Epidauru tOL tapof.Vaf.OVE� JG IV: J 2, 40, 1 2, u Sirakuzi tOL �'UpaKooLOL D 144, 2, 2, tOL ALyoOtEVLta[L] D 1 54, 5 itd. ; =
=
=
=
73
1 1 . licni nastavak 1 . liса тп. -I!E� kao i inlce u dorskim i severozapadnogrekim narecjima: CmЕбt> ка I!E� passim, hL90I!E� D 1 23, 1 2 = LKOI!EV (ир. 1:". 6), VLKO I!E� D 1 66, 2 itd. ; 1 2 . takozvani »dorski futur« па -ОЕО-: Ео (ЕLO8ш D 1 09, 84, 'to'U� ХELрL1;о'Uv'tщ IG ЈХ: l , б 94, 44 (Korkira), аvа'tЕ8Т]ОЕL'tш GDJ 3 089, :8 = -�ОПaL itd.; 13. По'tЕбаFоv, ПоtELбаv, ПоtЕбаv, [OtL баv (ир. br. 3) passim па korintskim vazama gli nenim plocicama, pored toga »ahajski« oblici П(О' ЕL баVL IG ЈУ 20 1 , 4, ПООELбаvо� Ја ЈХ: l , 690 5.6 (Коrkirа), isto tako i u istocnoargolidskom; 14. zavrsni vokali predloga ауа, лара ap>ko piraju se pred konsonantom, а Ka'ta, лоtL pred 1 entalom; 1 5 . predlog *EY� > Et�/E� (sa akuzativom) �uzi za oznacavanje pravca umesto ЕУ passim; u Ego�eni (D 1 62, 2) ЕУ је beotizam (ир. ЈУ 9 0 1 9); 1 6. predlog ЛЕба umesto I!па u istocnoagolidskom u ЛЕбафора� D 1 08g 1 , 276d. = I!E'to1> O рб � kao »ostatak supstrata« nasuprot иоЫсајеЈ от I!па passim. 3. Zapadnoargolidski L
о. v о п F r i е s е п, Uber дје sprache der argeisl1en dialektinschriften, uuA 1 897, Sprak:vetenskapliga � all skapets i Upsala f6rhandlingar, Sept. 1 894 Мај 1 : 97, -
74
I 1 3-1 6 1 ; Е. Н а п i s с Ь, De titulorum Argolicorum dia lecto. 1, phil. Diss. Breslau 1 903 ; М. М 1 о d п i с k i, De Argolidis dialecto, Progr. Brody 1 906; В е с h t е 1 11 435-5 1 5 ; Т Ь и m blК i е с k e r s 1 08-1 24; В a r t о п е k 26d., 89, 1 1 3-1 1 6 Gu. V о 1 1 g r а f f ( 1 ), Inscriptio in arce Argorum re perta, Мп N. S. 57, 1 929, 206-234; Е. В о u r g u е t, Sur unе inscription d' Argos, REG 43 , 1 930, 1-8; Е. S c hwy z e r , Zur FhЕОLЕоtщ- Inschrift, RhM 79, 1 930, 321-325; Gu. V о 1 1 g r а ff (2), Ad titulos Argivos, Мп N. S. 58, 1 930, 20-0; М. G u а r d u с с i, Un antico supplice sull' acropoli di Micene, Studia Classica et Orientalia Ап tonino Pagliaro oblata. 11, Roma 1 969, 273-280; А. В a r t о п е k , Das Ostargolische јп der raumlichen Gliederung Griechenlands, Donum indogermanicum. Festgabe rur Anton Scherer, Heidelberg 1 97 1 , 1 1 8- 1 22
Iz
DUalekat zapadne Argolide, tacnije grada Arga i njegove okoline u podrucju reke Inah, srazmerno је bogato posvedocen. StarUe zbirke natpisa u IG IV ( 1 902; br. 492-678 kao i addenda) i GDI 3260-3323 premasene su mnogobrojnim naknadno prispelim по vim nalazima, pre svega iz Arga. Oni su delimicno uvrsteni u D 77-99; up., medutim, pre svega SEG 1 1 , 298-372; 1 3 , 236-249; 1 6, 242-265 ; 1 7, 1 40-1 58; 22, 260-270; 25, 3 5 9-3 74. Postoj i veliki broj ar hajskih tekstova pocev od VП v. pre Hr. iz samog Arga; najznacajniji su sveti zakon iz Ateninog hrama SEG 1 1 , 3 1 4 [up. Vol1graff ( 1 ), Bourguet, Schwy zer] , spisak imena IG IV 6 1 4, natpis па bronzi IG IV 506 iz Herinog svetilista (svi iz sredine УI veka), а 75
medu onim natpisima koj i se u velikom broju ро j avljuju od V veka naro�ito treba izdvoj iti ugoVOr о savezu Argivaca sa kritskim gradovima Кnoscm i Тilisom D 83. Ovima se pridrufuju argivski tekstovi iz mesta kao sto su Del:fi, Olimpija i Atina. Medu natpisima iz Mikene i Tirinta уаlја istaci pre s,ega Frahijaridov natpis IG IV 492 = D 97 (up. naj sk(lrije Guarducci; oko 500. pre Hr.) i nesto starij i teks1 za kona IG IV 493 = D 98. Is
Grcki kojim se govorilo u Argolidi (па severOis toku Peloponeza) nij e Ыо jedinstven: pored prirde terena i politickih razloga (brdovito zemljiste p cJluostrva kao linija razgranicenj a, nedostatak politickog ujedinjenja zemlje) za to је svakako odgovorn o i razlicito starosedelacko stanovnistvo па koje su D or ci nailazili doseljavajuci se : Jonci i »Ahaj ci«. U sva kom slucaju, Ыlо је moguce ustanoviti jezicke razl ike izmedu Zapadne Argolide u oblasti reke Inah (Arg i sira okolina) i Istocne Argolide 'nа poluostrvu .дkta (sa glavnim nalazistima u Epidauru i Trezenu u Sa ronskom zalivu). Оуе razlike nе treba tumaciti samo kao naknadne proizvode atickih uticaja, koj i su па istoku bili stariji i snafuiji, уес оnе postoj e jos od davnina (up. 0 2, 9, 1 1 , 1 4, 1 5). Tek је Bartoni ek izvrsio sledstvenu podelu »argolidskog dijalekta« koja se sama nametala (up. О 3, 5 ; Bartonek 26d. itd.) na jedan (ustvari sasvim samostalan) zapadJ1O argolidski (»argivski«) i istocnoargoldski dijale�at, 76
srodan susednim narecj ima Korinta i Megare па obalama Saronskog zaliva (ир. IV 2 za »saronski«). Paralelno sa ovim ide i upotreba razlicitih pisama: zapad se sluii korintskim, а istok lakonskim alfabe tom (ир. Jeffery 1 53 , 1 75). Zapadnoargolidski se, u poredenju sa priobalnim gradovima u Saronskom zalivu, snaZnije i duie opirao nadiranju kojne, deli micno sve do rimskog doba. о
1 . Е > L ispred о, оо, ako izmedu пјЉ nije ispalo *!! , kao u kritskom, lakonskom i istocnoargolidskom: 8LO� i imena iz iste porodice passim; 2 . ЕО > О ispred Vt kao u govoru Кirene te istocno- i zapadnokritskom : KOL vavovtL D 89g, 1 4, б шtЕЛ.оvtL D 9 1 , 6 б шtЕЛОUОL < *-ЕОVtL, Е!!ФаvLl;оvtа� ibid. 14 *Е!!фаvюооu vtа�; 3 . kontrakcijom nastalo ё i EL > L vec oko 450. pre Hr. : tЕЛLtо D 83 А 13 tЕЛЕLtоо, афшрю8ш ibid. в 6 -PEL 08ш, mlade фа·С D 89g, 8 фан, калю8ш D 99, 12 каЛЕL о8ш ; 4. F- se belezi (FOL, FLKatL, FE;E KOvta itd.; Bop8ayopa� IG IV 6 1 4, 8 ј е pravilno citati kao Fop8-: ир. SEG 1 1 , 336, 8), u pojedinim slucajevi та od V veka se пе belezi ; unutar reci -F - cesce izo staje; 5 . naknadno duzenje kratkih vokala ako za nj i та sledi grupa konsonant + *!! (koje ispada) kao u ostrvskom dorskom i kritskom (пе i u istocnoargo lidskom): ЕТ]VОКЛЕЩ ао! 3278 А 6 ЕЕУО-, �ya=
=
=
=
=
=
=
77
tш D 9 1 , 3 ; 92, 2
EVatn itd., shodno tome u tekstovima pisanim lokalnim pismom SE УШ D 83 В =
20d. itd. ; 6. уа se сиуа ипиtзr reCi (kao u tesalskom, ar kadskom, centralnokritskom), ali i па kraju reci (-ус;): 6:лаvааv D 99, 9d. = а.лаааv, 8uovaL D 83 В 1 6 = 8uouaL itd. ; h (koj e se docnUe пе Ьеlе zi) kao и lakonskom, elidskom, kiparskom (пе i is tocnoargolidskom): ЕЛOLFЁ hЕ D 80, 3, 1 = ЕЛОLllаЕ, ФраhLaРLбас; D 97, 1, аtЕфаvwш D 90, 1 5 ; 9 1 , 1 6d. = - -аю-, -ою-: :л;аL -с; па celokupnom podrucju Ь е z naknadnog dиzenja: ЕС; = ELC; passim (pred vokalom i konsonantom), ak. mп. -ос; = -ощ passim (па os novu toga moglo se pretpostaviti i -а с;, -'L C; , -iJ С;, sto је i potvrdeno metricki zagarantovanim &ра с; PMG 848, 2), participi ЕЛLЬОС; D 237, 9 = -ЬоuС;, КОЧА.а8ЕС; SEG 9, 72, 1 1 = -8EL C; itd. ; 87
8. п se cuva kao i ina('t' 1 1 tlorskim narecjima: glagolski nastavci 3. Нса j�·(ll l . п, 3. Нса mп. -VtL passim, pridevi па -по- ( Арtщ.tL ТLO�, brojevi па -каtLOL itd.) itd. ; 9. пот. тп. clana TO� = oL kao i inace и dor skim narecjima: D 244, 1 ) (Astipaleja), D 26 1 , 2 (Кnid), D 269, 5.6 (Nisir), О 28 1 , 1 7 (Rod), SEG 9, 3 , 2. 1 4 (Kirena) itd. ; 1 0. licni nastavak 1 . H� a mп. -JA.E� kao i inace и dorskim narecj ima i severc>zapadnogrckom: ЕЈА.(3а л.О1ЈЈА.Е� D 227, 278 (Tera) itd. ; l l . licni nastavak 3 . lica mп. imperativa -утоо па Kosu itd. i ро pravilu па Rodu, gde se, medutim, pored toga (kao i и lezbljaflskom, pamfilskom [ир. IV 1 4 0 1 2] , i to kao eolizall ) javUa i -утоу (лара кал.Е1Јvtоv GDI 375 1 , 1 2, ОЈА.оааутоу GDI 4259, 3 [Faselida]), dok па Teri i u Кireni vlada -утооу; 1 2. particip zenskog rJ da па -аааа и Кireni : Екаааа SEG 9, 72, 87 < IoFEK-� "Q а - EKou aa < *FEK-ОVtј а, капаааа ibi4 . 1 0 1 - Kat-ou aa; 1 3 . infinitiv tematskih $ Iagola па -ЕУ kao i и пе kim drugim dorskim narecjma: алол.ELЛЕV D 228, 5d. (Tera) = -ЛELV, 81ЈЕУ S EG 9, 72, 26 itd. (Kirena); isto vazi i za verba contrac·ta (kao и zapadnoargo lidskom) : БLOLКЕV D 227, (; = БLOLКЕLV, tЕл.ЕV ibid. 3 8 = ТЕАЕТУ itd. ; samo па :t.odu -НУ kao u drugom delu dorskih dijalekata: ла:>ЕХELV D 28 1 , 1 2, ало БНКV1ЈНV ibid. 1 3 itd.; 1 4. infinitiv atematskihglagola па Rodu (zajed по sa kolonijama) па -JA.EIV (kao kritski -ЈА.ТЈУ) < '
88
*-!1ЕЕУ (ир. br. 3): Е;Т]!1НУ (ир . tamo), 8Е!1НУ D 284, 1 3 itd. = *8Е!1ЕУ itd. ; ауа8Е!1НУ D 306, 25 (Gela) itd. ; 1 5 . -;- u futuru i aoristu glagola па -�oo kao јпасе u dorskim narecj ima: каtаОКЕuа;ш D 227, 14 itd. = -аош, KatOLKL;aoL SEG 9, 3, 8 = ка tOLKLoaoL , 6pKL;atu> D 288, 93 itd. passim, pored toga, medutim, kao preddorski relikt (kao u zapadno argolidskom i centralnokritskom) -00- u БLкаООЕU> D 263 А 6 (Каlimпа), *фраооа08ш u Фраооа !1EYO� D 234, 45 (Kirena); 1 6. takozvani »dorski futur« па -ОЕО-: ауа tЕ8Т]ОЕuvtш D 226, 1 2 = *-ЕОvtш (ир. br. 2) = avatE8�oovtaL, БLкаООЕU> (ир. br. 1 5 ) = БLкаоU>, оuл.л.uооuvtL D 289, 1 3 = оuл.л.1юоvп itd. ; 1 7. prezentska promena perfekta пе samo u infi nitivu (kao u kritskom, istocnoargolidskom, fokid skom, lezbUanskom) i participu (kako u beotskom, tesalskom, lezbljanskom tako i u kirenskom :rtPOYE уоvоюш� D 237, 20), nego i u finitnim оЫјсјmа: EOtaKEL D 265, 1 1 , tEtL!1aKEL ibid. 19 (Knid), бю tЕtЕл.ЕКЕL D 295, 4, УЕУОУН ibid. 1 1 (Karpat) itd. ; 1 8. ПООЕLбаv = Поонб 88 (odnosno 8): infinitiv -8(8)ш = -08ш, imperativ -88б /0о = -0800 passim, л:ро88(а) D 1 79 ЈУ 52 = л:ро08Е itd. ; 1 1 . � и centralnokritskom Ј = � (ovako samo и istocnokritskom), и mladem lokalnom pismu М, odnosno () ([dd] nastalo asimilacijom < [dz] ?), od III v. pise se i kao tt/t: ZEVL Је ЈУ 65,2 = ZТ)VL, �Т)ya D 1 93 , 1 7d., odnosno ТтТ) уа Је ЈУ 1 74,57 itd. = Z-ђ'vа, glagoli па -аl L()( 6 )00, odnosno -аlLттоо = -Ыc�oo itd. ; 1 2 . *tj, *ts и centralnokritskom > �, kasnije > tt/t : O�O L , odnosno ot(t)OL = OOOO L passim, о.v-()а�а8ш Је ЈУ 5,2, о.л:о-()аttа88ш D 1 79 ЈУ 29d. = -()аооа08ш (ир. br. 1 0) itd. ; docnije cak i ы perdijalekatsko 88 umesto »pravog« оо: FEtE80L Је ЈУ 1 8 1 ,22 = ftEOOL, Л:ОЛL8L Је ЈУ 1 65 ,3 = Л:ОЛLООL; 96
l З . пот. тп. -ЕУ umesto -Et; и mladim tekstovi та (za оЬј а5пјепј е у. Schmidt): al!EV D 204, 54 itd. al!Et; = � 1! E1 t;, ТLyEy D 1 9З , 1 28 = ТLVEt; itd.; 1 4. пот. тп. clana па »nedorski« nacin ot pas sim, samo и istocnokritskom (ltan) tO L = ol; 1 5 . pokazna zamenica 6vu (kao и arkadskom i kiparskom) и centralnokritskom: t6 LVU Ie П:ХП 1 1 , З .4, tOOLVU ibid. 22 В 1 3 , t<Xovu Ie П:V 20 А 5, t6 vu (uр. Jeffery/ Morpurgo-Davies 1 3Зd.); 1 6. broj tot; »1 « pored EVt; = E'tt; kao preddorski relikt (tako i и mesenskom: uр. IV 6 Is) и Gortinu: dat. t6 L D 1 79 VП 2З, УIII 8, gen. L6 ibid. IX 29 (uр. Lee З 7--4 1 ); 1 7 . takozvani »dorski fиtur« па -ОЕО-: ЛР ар kao и elidskom, severozapadnogrc kom i inace и dorskim narecjima: tарщ, hшрос; i reCi iz iste porodice passim; 2. Е > L ispred О , ОО, ako izmedu nj ih nije ispal0 *у : lakonski tб v D 1 2, 50 itd. = ЕООУ, 8Lб IG У: l , 1 564, 6 = 8EOU , glagoli па -Loo = -ЕОО passim, isto tako и Herakleji (па pr. аБLКLООV D 62, 1 3 8 = -ЕООУ; ир. 1 04
Arena 1 1 1-1 1 3), аН пе i u mesenskom narecju: 'А РLOtЩ 1 ЕVЕО� D 69, 5d. itd; ир. cakonski EVVLa »9« novogrcki ЕУУЕа; 3 . ё i јј nastal0 naknadnim duzenj em i kontrak cijom pise se uvek Н, Q : �!lEV = ELVaL, :1ЮLТЈtоо = Л;ОLЕL too itd. ; kod o-osnova ak. тп. -oo� = -ou�, gen. jedn. -оо = -о" itd. ; 4. [и] se cuva, nij e > [ii] , zbog toga se па тlа dim natipisima i u izvestaj ima gramaticara belezi sa ou : ЬLЕЛ.оuоа[v] IG У: 1 , 1 3 36, 7 = Ь LЕЛ,uоаv, Kapoua' Kapua . ЛаКООVЕ� Hesihij e itd.; tako ј о!; uvek cakonski youvaLKa »zena« = novogrcki yu
vaL Ka;
5 . р- se u lakonskom cuva (Fav[a]S D 7, 1 itd.), jonskom alfabetu, и poj edinim slucaj evima јо!; i ranije (ВаоtLЩ D 1 7, 2, 1 = FаоtLЩ, ВOLVЕ[Щ] IG У: 1 , 1 229, 7 = РOLУЕа�) pise se В-, u arhaizuju cim ob1icima sluzbenog i j ezika kulta tako do и car sko doba ('AptE!lLbL Воор8ю D 32, 5 = 'А. Рор8ЕЏ [11 v. posle Hr.]). U Heraklej i se р- belezi do otpri1i ke 111 v., ali пе dosledno (FES, F(E)LKatL passim, па suрrоt оt к ю itd.). Unutar reci -р- se vec u V veku ne pise stalno, u rukopisima se naj cesce ј avlj а kao -�-. U mesenskom narecju F se susrece samo и tituli � L bULOL IG У: 1 , 1 498, 1 0. 1 3 (11 v. pre Hr.) = tbuL OL; u cakonskom se ј о!; uvek cuva (�aYYE »ovca« spram novogrckog а ру С ); 6. h se cuva (hюро-; ир. br. 1 ), u Tarentu i Не rakleji passim obelezava se znakom � dobij enim od H ; и
1 05
7 . tL se cuva kao i јпасе u dorskim narecj ima, u elidskom, severozapadnogrckom itd. : Flк:ап »20«, glagolski nastavci 3. lica je dn. -п, 3. lica mп. -vп passim; nekoliko izuzetaka na tablicama iz Herakle је (kao 6ЩЮОLОV D 62, 102. 1 03) vode poreklo iz kojne, dok ostali izuzeci u lakonskom narecju poticu iz preddorskog supstrata (up. Perpillou 1 23-1 28); 8. 8 > о u lakonskom (пе i u kolonijama) od ЈУ veka, najpre u аУЕОТ]К:Е D 1 6, 2 = ау Е 8Т]К:Е (pored Fwр8ELШ ibid. 1 ), D 54, 2; ipak, starina same pro mепе пе moze se sa sigum�cu utvrditi, buduCi da su se natpisi duze drzali ranijeg pravopisa (gde је 8 bilo pravilno) i da su Iiterama svedocanstva mogla biti kasnije preradena. Daje zaista = [s], а пе = [8] potvr duje cakonsko O€pL »zetva (vreme zetve)« = по vogrcki 8EPLO!!6� itd.; 9. 6-, -66- umesto �-, -�- u Iakonskom (пе i u kolonijama i u mesenskoJl1) kao u centralnokrit skom, beotskom: �E'U� GDJ 44 1 7 = ZEV�, gIagoli па -a66w/- LC>C>W = -a�oo/ -L�U' itd. ; 1 0. intervokaIsko о > h Ј Iakonskom (пе i u kolo nij ama i u mesenskom) kac u zapadnoargolidskom, elidskom i kiparskom: па шtрisimа potvrdeno od УЈ veka (ПоhОL6аv [ир. br. 7], VLк:аhщ D 1 2, 3 = VLК:т\ ОЩ itd.), u mladolakcnskom se vi8e пе belezi (вшл.ЕL D 20, 1 = *Ваl л.- [.ako је belezeno u ruko pisnoj predaji; Aristofan, �izistrata 980, јmа cak УЕроохСа = YEpo'UoLa] = ВаJLл.ЕL ). Pored toga, u ро jedinim sIucajevima zadrZl:flo је О, 8to је razmotrio Kihle (Kiechle 1 6-1 8) i zakljucio da је »aspiracija u 1 06
dorski dij alekat Sparte prodrla tek и VI i V veku« i da se »verovatno prvo ј ауi1а и јиznој Lakonij i« (str. 1 8); 1 1 . -� > -р (»rotacizam«; kao и elidskom i тоМа pod nj egovim uticajem) и mladolakonskom и II у. posle Hr. : VELICaap D 29, 7 itd. = vLIC�oa� (ир. br. 1 О), ЕiJ60К:ЧЮР D 3 1 , 1 itd. kao i passim и glo sama kod Hesihij a (�Lilip; 'i ow�. ОХЕ66у. ЛаК:WVЕ�, УЕТОр [= FEtOp] · �TO� itd.). U cakonskom se rotaci zam сиуа и predvokalskom sandhiju2: тар Cx!!EPL = novogrcki tч с; Ч!!Ерас;; 1 2 . asimi1acija о i sledeceg ok1uziva и mladola konskom: &.кк:6р· &.ок:6с;. ЛаК:WVЕС; Hesihije, а.тта OL · &'vaotТj8L < . ЛаКWVЕС; > ibid. (ир. br. 8); tome odgovara, sa aspiracijom, и cakonskom &.к:'6 »тећ, mesina« = novogrcki &.ок:6с;; 1 3 . dat. тп. па -OL C; и III deklinacij i kao и elid skom i severozapadnogrckom i pod njegovim utica јет (etolski koinJ -dUаlеkаt) и lakonskom povremeno od II у. pre Hr. ('А!!uк:л.aLЕOLС; D 23, 8 = 'A!!u кл.аLЕU ОLV, EtoayovtOL C; D 48, 33 = ELoayou oLv; pre toga izvorno -OL > hL: JtahLv D 1 6, 4 = hera klejski JtaOL D 63, 66). U mesenskom se -OLC; и dat. тп. III deklinacij e ј аУlј а jos ranije (Jtол.ЕОLС; D 7 1 , 1 3 . 1 8 = Jt6л.ЕОLV, [Фю]л.ЕOLС; ibid. 1 1 = ФLуа2 »Uzajamni uticaj kraj eva i po�etaka reci koj e j edna za drugom slede u govornom nizu« (Majrhofer, Sanskritska gra matika. Sremski KarlovcilNovi S ad. str. 30). Naziv poreklom iz indijskog: sandhi- m. »sjedinjenj e. slaganje«. 1 07
ЛЕU ОLV itd.). Za Herakleju (ир. gore) је tipican novi nacin gradenja dat. тп. kod participa па -ovtao OL(V) : ЛОLOVtаООLV D 62, 50 = ЛОLOU ОLV itd. ; 14. пот. тп. сlanа tOL = 01, (kao и elidskom, beotskom, severozapadnogrckom i inace и dorskim narecj ima) passim; па tablicama iz Herakleje, ро red toga, pod uticajem kojne, j avlja se i hOL D 62, 1 07. 1 50, 01, ibid. 1 07; 15. infinitiv tematskih glagola па -EV и Herakle j i : EXEV D 62, 1 1 6 = fXELV, аvурафЕV ibid. 1 26 = аvаурафEL V, h1ЈлаРХЕV ibid. 1 70; za razliku od toga, и lakonskom se pored -ТЈv < -*EEV и EXТJV D 48, 29, uлархТЈV ibid. 30, javUa i -EV и ла�ЕV GDI 44 1 8, 5 = ла�ЕLV; 1 6. -;- и futuru i aoristu glagola па -�oo kao и severozapadnogrckom i inace и dorskim narecjima (ир. Arena 9-3 1 ) : mesenski O [p]rcL;atoo D 74, 1 33d. = орrcюаtоо itd., heraklej ski ЕОLrcа;Щl.Е8а D 63, 26, rcаtЕОООL;Щl.Е� ibid. 30 (nasuprot poluopste grckom rcаtЕОООЮЩl.Е� D 62, 47.48d. 5 1 ) itd.; и lakonskom nedostaju potvrde па natpisima; ир. те dutim аЛЕо6"С;ЕV· алЕООООЕV. ЛаrcООVЕ� Hesihije i sl., kao i imena poput �OO·C;LOOV IG У: l , 1 295, 8 itd.; 17. ПоhОLоаv = ПООELОwv и lakonskom (D 52 passim itd.) za razliku od zapadnogrckog ПоtЕLоа Foov, аН и skladu sa arkadskim ПОООLоаv (о > h: ир. gore br. 1 0), dakle preuzeto od preddorskog stanovnistva; 1 8. zavrsni vokali predloga ava, лара apoko piraju se pred konsonantom, а rcata, лоtL pred den talom; и Lakoniji, povrh toga, kod predloga rcata do 1 08
drugim pozicijama (�LOС; Ka�a = �LOС; ка'tш�а'tа GDI 4762 [Tera] itd. ; uр. So1msen) i kod :тtEpt и imenima kao ПЕрфLл.ас; (gen. fem.) D 24, 22 (uр. ad 10С.). apokope do1azi i
и
та D 5 5 , 1 < �. * Ka't�-
7. Ahajski L
в е с h t е 1 11 867-888; Т h и m blК i е с k е r s 226-234; В а r t о п е k 49-5 1 , 79-86 о. К е r п, Die Inschriften УОП Magnesia ат Маеan der, Berlin 1 900; w. V о 1 1 g r а ff, Fouilles D'Ithaque. Ins criptions, ВСН 29, 1 905, 1 63-1 68; F. К i е с h 1 е, Pylos und der pylische Raum јп der antiken Tradition. Das Ver bliltnis des Dialektes УОП Metapont zи demjenigen АсЬај as, Нistoria 9, 1 960, 1-6; М. W. S t о о р/ о. Р u g 1 i е s е C arrate l l i , Scavi а Francavilla Marittima. 11. ТаЬеllа соп inscrizione arcaica, SMG N. S. 6-7, 1 965-1 966, 1 4-2 1 Iz
Dija1ekat АЬаје, prioba1nog podrucja па severu Pe1oponeza, i odat1e nase1jenih donjoita1skih ko1onija poznat je tek vr10 s1abo, buduci da vecina tamosnjih natpisa spada и »ероЬu ujednacavanja« (ТhumblКie ckers 228) и he1enisticko i rimsko doba. Izbore пај znacajnijih tekstova nude GDI 1 599-1 682 (naknad по se ispostavi1o da 1 599 nij e ahajski) i D 426-439. Obиhvatna izdanj a sacinjena su samo и IG IX: l ( 1 897), 600-6 8 1 za ostrva Zakint, Kefa1eniju, Itaku (uр. takode Vollgraft) i IG XIV ( 1 890) za ItаЩu (uр. i StooplPugliese Carratelli). Pored nekoliko оЫт1 09
nih skupstinskih dekreta ('\јЈТ]фLОЈА,а.tа.) iz helenistic kog doba, otkrivenih u Magneziji (ир. u Кет br. 3 5 [Sama п а Kefaleniji] , 36 [ltaka; = D 434] , 39 [Аћај ci]), odnosno па Kosu (dokument о azilu SEG 1 2, 37 1 , 4 1 -5 1 , о cij em jeziku Harlow 55-6 1 ), gotovo jos j edino IG XIV 643 = D 43 7 iz Sibarisa i IG XIV 652 = D 43 8 iz Metaponta zaslufuju da budu izdvo jeni zbog svoje starine. Mladi tekstovi, posebno oni iz vremena Ahaj skog saveza (280- 1 46. pre Hr.), ро , pravilu su napisani па ahajsko-dorskom koiml-dijalektu. (Ма10Ьrојпе) glose sa celokupnog ahajskog di ja1ekatskog podrucja do sada nisu sakupljene.
Is
Na osnovu imena ' AXa.ta. doslo se do zakljucka da su ovu oblast prvobitno naseljavali Ahajci. C inilo se, zatim, da па to ukazuju i pojedine crte tamosnjeg dij alekta, koji se inace u bitnim odlikama (ир. О 8, 9) podudara sa dorskim. Posto su sacuvani natpisi vecinom suvise pozni i пе dopustaju precizno opre deljenje (ир. Iz), dUalektoloska pripadnost ovog па recj a do danas nij e konacno razjasnjena. Ра ipak, navodni »staroahaj ski« relikti (ир. 0 7, 1 0), koji su se ranije »rado pronalazili« u korist stvorenog pred ubedenj a, nisu mogli da izdrze kriticko preispitiva пје (ир. Кiechle). То vazi kako za maticu tako i za mnogobrojne donj oitalske kolonij e, medu kojima Кroton (ир. Herodot 8, 47), Metapont (ир. Strabon 6, 1 , 1 5) i Sibaris (ир. Strabon 6, 1 , 1 3) sa Posidoni јот [cUe ime zbog -0- ne moze biti pravo zapad nogrcko: ир. i natpise па novcu ПОДЕI�), ПОIEI1 10
�ANIATA� и Иеаd2 80d. ] . Nije sasvim sigumo ni da Н је dijalekat ostrva Kefalenije, Itake i Zakinta srodniji ahaj skom - magnezij ske psefizme povre тепо ispoljavaju razHke: ир. па pr. О 8 - i1i se tu prosto radi о јеdnот severozapadnogrckom narecju. Kasnije su ahaj ski elementi rasireni ро сеl0т Реl0ponezu (pre svega и Arkadiji; ир. nize IV 12 Is), ро sebno putem Ahaj skog saveza (ир. Bechtel II 870d., ThumblК.ieckers 229d.). о
1 . У = [и] : kako se moZe zakljuciti па osnovu иро trebe ispred У и <j>UVLO<j>O; D 437, 3d. = КUVLOKO;; 2. а о > а kontrakcij om kao i inace и zapadno grckom: лрооtаtа D 426, 3 = gen. -та о, урщчю ТLOта ibid. 4, ЛРЕОВЕUtа Кеm br. 39, 1 , 8Eapou ibid. = 8Etopou ; 3 . F- ј е ocuvano sve do III v. : FEPYO V D 437, 6 Ёруыу, FOLKLaV D 436, 1 , 2d. = oLKLav, Fava; D 438, 1 = &уа;, F(E) ibid. 3 = � (sve su donjoitalski natpisi, V vek), FEtEWV GDI 1 6 1 4 А 9 = ЕТЕЫУ (iz Ојте, III vek, аН па kamenu EEt-); unutar reCi -F је zabelezeno samo па primeru iz УI veka (�LFo; D 430, 1 = �L6; itd.); 4. *h se cuva i belezi sa И (povremeno � и kolo nijama) : Иё ра; Vollgraff 1 65 br. 1 0, 3 (Itaka); D 43 7, 1 = "Ира;, ИLaРО; ibid. ; 433 (Itaka) itd. = tap6;, ИОJ.tОVОLa D 439, 1 = ·OJ.t6vOLa, ИUУLЕLa ibid. 2 = 'YYLELa; И = he u Иракл.Е; D 43 8, 1 = vok. ·иракл.Т];; аН сlап 6 ibid. 2 i и б рtаJ.tЩ D 437, 5d. = 6 &ptaJ.to;; 111
5 . dat. mn. па -OL -р (»rotacizam«) kao и mladolakonskom, dosledno sprovedeno samo па mladim natpisima D 424, 425 : �юр = �L6C;, 'tLp = 'tL9'tLC;, 'tap = 'tf] С;,
�щюкра'tт]р 'AyТj'topop ТЕVЕОЮР ЛЕлол.L 'tEUKOOP D 425, 4d. = �ТJ!!OKpa'tТjC; 'Ay�'topoC; ТЕVЕОЮС; ЛЕлол.L'tEUKWC;, 'tOLp ал.л.ОLР лро1;ЕVОLР кш Е1ЈЕР упшр ibid. 2 1 d. = 'tOL C; ал.л.ОLС; лро1;ЕVОLС; Kat Е1ЈЕРУЕ'tшс;; ир. sledecu glosu kod Hesihija: БLкар' 'tOUC; KpL 'tac;. 'нл.ЕL OL; 1 0. »naknadno duzenje« ispred -ус; и ak. тп. o-osnova i a-osnova: па starij im dokumentima ро red -OI (svakako = -б С;, iako se пе moze potvrditi и prejonskom alfabetu), па primer Ел.Еu8арб с; (ир. br. 1 ), i -AI (svakako = -а с;), па primer и (ЛЕ)v('t)ака 'tшс; О 4 1 1 , 2d. = ЛЕv'tТ]КООLd С;, па ЈуО 2 i 3 (О 409, 4 1 0) takode, slicno kao и eolskom -шс; (!!vшс; D 409, 3 ; 4 1 0, 4 = !!уас;), koj e j e па mladim natpisi та passim -шр, -OLР: 'tшр D 424, 1 = 'tac;, ал.л.ОLР кш лл.ЕЮVЕР D 425, 8 = ал.л.оuc; Kat лл.ЕLоvщ; 1 1 . 10k. jedn. па -OL umesto dat. па - lаЫјаlј kao u tesal skom i lezblj anskom: :rtEttapE� i reci iz iste porodice = tEOOapE�, ПELл.Е!1ахоо D 474, 34 = ТТјл.Е!1ахоu, Е!1 ВЕл.фОL� D 467, 23 = ЕУ L\Ел.фо'L �, �aya Korina, РМО 664а 2 = yuv�, �ауч ICЩ · yuv<X'L ICЩ. BOLOOtOL (аН па natpisima uvek УUVШIC-/уоuvТјIC-), LJ ФЕt tал.о� D 432, 3 5 ; 469, 8 = па Kosu еЕаоал.6� itd. ; 8. tL se cuva kao u tesalskom, dorskim narecji та itd., пе prelazi u OL (isti ј е slucaj i u lezbljan skom) : FLlCatL = E'L ICOOL (ир. br. 6), 1icni nastavci 3 . 1ica j edn. -tL i 3 . Нса тп. -VtL itd.; 9. grupe nazal11ikvida sa prethodnim/sledecim *s poj ednostavljuj u se uz istovremeno (»naknad по«) dшепје prethodnog vokala jednak:o kao u svim dijalektima, izuzev tesalskog i lezbljanskog: ХЕLл.LO� passim = хLл.LO�, i !1L pisano arhaicnim lokalnim аl fabetom D 440, 2.3 .4 itd. = Et!1l., �оол.Тј D 5 1 4, 3 = �оuл.ft itd. ; 1 0. tt umesto ао (i1i о) razlicitog porekla kao pre svega u atickom, аН j os sire rasprostranjeno: пЕпаРЕ� = tEOO<XPE�, at. tEtt<XPE� (ир. br. 7), 8а л.аttа passim, LJ ФЕttал.щ (ир. br. 7), aoristi па -L tt<X- = Ю kod o-os nova kao u severozapadnogrckom itd. (pise se i kao -ОЕ, -'U : ир. br. 5с) i analogno tome -ш (-аЕ, -1}: ир. br. 5а) kod a-osnova: t'U ОщA.'U passim = tЧ> 0111!Ч> , ЕU�оол.'U D 526 passim = ЕU�оUл.ч>, ЕЛ ' 'APLOOtO O LlЕооал.(ас;, АЕ 1 934- 1 93 5 , 1 40-1 50; У. В е q u i g п о п, Etudes thessa liennes. VП. Inscriptions de Тhessalie, вен 59, 1 93 5 , 3 6-73 ; М. L е ј е u п е ( 1 ), Notes d' epigraphie thessalien ne (I-IV), REG 54, 1 94 1 , 58-80; М. L е ј е u п е (2), No tes d'epigraphie thessalienne (У-УII), REG 54, 1 94 1 , 1 76-1 97; М . L е ј е u п е (3), Sens et emplois des demon stratifs ОУЕ, QVL, QVU, RPh 69, 1 943, 1 20-1 3 0; М. L ej e u n e (4), En marge d'inscriptions grecques dialectales. П. La plus ancienne inscription thessalienne, REA 47, 1 945, 97-1 0 1 ; Е. F r а е п k е 1, Zur griechischen Wortfor schung. 4. Тhess. "Ал:л.оuv 'Ал:6л.л.wv, GI 3 5 , 1 956, 82-86; R. Р. F r а п k е ( 1 ), Drei neue Inschriften aus Тhessalien, АА 7 1 , 1 956, 1 83-1 92; R. А r е п а, Le mone=
1 30
te tessaliehe еоn l ' iserizione ФЕТAlФЕЕ>А, RIL 94, 1 960, 26 1-274; А. В а r t о п е k, Тhe Boeotian and Thes salian Nапоwings of Long Vowels: А Comparative Stu dy, SFFBU А 1 0, 1 962, 1 67-1 79; Е. М а s t r o k o s t a s, Inseriptions de Loeride et de Тhessalie, REA 66, 1 964, 29 1-3 1 9; А. M o r p u r g o D а v i e s ( I ), A Note on Тhes salian, G1 43, 1 965, 235-25 1 ; о. М а s s о п, Une inserip tion thessalienne arehaique relative а lа eonstruetion d'un edifiee (SEG xvп, 287), ВСН 92, 1 968, 97-102; А. М o r p u r g o D a v i e s (2), Thessalian Patronymie Adj eeti ves, G1 46, 1 968, 85-1 06; R. О u п п е t t, Тhessalian ICL�, Gl 48, 1 970, 88-9 1 ; R. Р. F r а п k е (2), ФЕЕ>АЛОI ФЕТАЛОI - П ЕТЕ>АЛОI - Е>Е��АЛОI. Zur Ge sehiehte Thessaliens јт 5. Jahrhundert v. Chr., АЛ 85, 1 970, 85-93 ; В. Н е 1 1 у, La eonvention des Basaidai, ВСН 94, 1 970, 1 6 1 - 1 89; А. S. М е О е v i t t, Inseriptions from Thessaly. Аn analytieal handlist and bibliography, HildesheimlNew York 1 970; W. F. W y а t t Jr., Sonant /r/ and Greek Dialeetology, SMEA 1 3 , 1 97 1 , 1 06-1 22; А. М о r р u r g о О а v i е s (3), Тhe -EO'O'L datives, АеоНе -SS-, and the Lesbian poets, Studies јn Greek, Italie, and Indo-European Linguisties Offered to Leonard R. Раl mer, Innsbruek 1 976, 1 8 1-1 97 Iz
Dijalekat oblasti Perebije, Hestijeotide, Tesa l iotide, Pelazgiotide, Magnezije i (na jugu) Ftiotide poznatje, prakticno, jedino sa natpisa. Najstarij i tek stovi spadaju jos u VП У. pre Hr. Tamosnji natpisi sakupUeni su u IG IX:2 ( 1 908); izbor dijalekatskih
131
natpisa nude аОI З24-373, 1 278-1 333, 1 5 57-1 560 (iz Dodone), Hoffinann 11 1 1-52 i D 55 1-6 1 7. Ма terijal naden u Perebiji (pre svega u Falani), Hesti jeotidi, Magneziji i Ftiotidi је oskudan (rani natpis IG IX:2, 1 99 = D 5 5 1 , 5 iz У! v. i drugi jasno odaju tesalski dijalekat; medutim, veci deo tekstova је pozniji i, pod uticajem etolskog saveza, sastavljen па etolskoj kojni). Nasuprot tome, vrlo dobro pozna јеmо narocito govor Pelazgiotide. Neobicno su broj ni dekreti, nadgrobni i zavetni natpisi iz Larise [up. Bequignon 5 5-73, Lejeune ( 1 ), 77-80] - pored toga iz Fere, Кranona [pre svega D 578; up. Bequignon 3 6-54, Lej eune ( 1 ), 73-77], Atraka - ali ih ipak sve prevazilazi odluka о prijemu novih gradana, IG IX:2, 5 1 7 = D 590, iz 2 1 4. god. pre Hr. Glavni izvor za narecje Tesaliotide, koje pokazuje karakteristicne severozapadnogrcke elemente i posvedoceno је ug lavnom па natpisima iz Кijerija i Farsala, је dekret u cast Korincanina Sotera IG IX:2, 257 = D 557 [s tim u vezi up. Meister, Danielsson, Solmsen ( 1 )] iz Те tonija u blizini Kijerija (druga polovina V veka). Ar haj ski natpisi su, dakle, srazmemo dobro poznati: up. i gradevinski natpis iz У! (а ne УЩ veka SEG 1 7, 287 (о tome Masson) ili onaj natpis iz V veka, pronaden kod Larise, koji је objavio Franke ( 1 ), 1 90 i koj i sadrZi rec »Had« u vrlo instruktivnom obliku а.ћ6ау. Postoji samo mаН broj izvestaja gramatica ra i glosa (Hoffinann 11 223-227 ih nabraja 36, uz to up. Schulze 87 1-876), posto dij alekat nije Ыо u knjizevnoj upotrebi. 1 32
Is
Herodot 7, 1 76, 4 prenosi da su se Tesalci [te salski ПEt8ал.ОL, ФЕt8ал.OL itd. : ир. Arena, Franke (2)] и Tesaliju doselili iz Tesprotije, dakle sa severo zapadnog Balkana. То znaCi da su oni ustvari Ьi1i jedno zapadnogrcko рlете. 1 Tukidid 1 , 1 2, 3 izve stava da su Beocane isterali Tesalci (о оуоте ир. gore IV 9 Is). Iz toga sledi da su Tesaliju и preisto rij sko vreme nastanjivala eolska plemena. Zbog to ga оуа zemlja, kao postojbina Еоlаса, s pravom nosi ime Eolida (Аtол.L�). Doseljenici su se izme8ali sa potCinjenim Eolcima, ciji је dijalekat и celini ipak uspeo da im se nametne. Dorsko-severozapadnogrc ki uticaji Ыli su manj e i1i vi8e delotvomi па celokиp пот tesalskom podrucju - za Ftiotidu ир. Iz! - а najjaCi su, naravno, Ьi1i па zapadu и Tesaliotidi i Не stijeotidi. Ovde se eolski element ocituje ј08 samo и nekim drevnim ostacima, kao 8to је upotreba patro nimskog prideva (ир. 0 2 1 ). Nasuprot tome, eolski se uspeo srazmemo dobro odrZati па istokи, и oblastima Pelazgiotidi, Perebiji i Magneziji, i tu se и ponecemu pokazuje cak i konzervativnijim od lezbljanskog, re cimo и ocuvanju tL (ир. О 9) i sekиndamog -уо- (ир. а 1 О) ili и upotrebi predloga ЕУ sa akuzativom (ир. О 22). Tesalski је jedan od najmanje »jedinstvenih« dU alekata, и kojem se jasno mogu raspoznati razlike Izmedu pojedinih krajeva. Osnovni razlozi za mno gobrojnost ovih 10kalnih govora, koji su Tesaliju predodredi1i za steci8te strucnjaka iz oblasti dijale katske geografije (ир. pre svega van der Velde), jesu, 1 33
naravno, »mesavina plemena« i nedostatak politic kog i kulturnog uj edinjenja. Jedan od drugog vidno odudaraju govor Tesaliotide (zapadnotesalski, pre svega oko Кijerija i Farsala) i govor Pelazgiotide (istocnotesalski, pre svega iz Larise i Fere) : о tome uр. Solmsen ( 1 ) (2), van der Velde. Glavne razlike ticu se sledeCih osobenosti govora pokrajine Ре lazgiotide: О umesto а ispred nazala (О 1 ), ICL� umе sto 1:C� (О 8), gen. jedn. -OL/-O LO umesto -б /-оu (О 1 3), пот. mn. clana ot umesto 1:0L (О 1 5), pokazna zamenica ОУЕ umesto оБЕ (О 1 6), »tematski« infini tiv па -Џ-ЕУ umesto па -ЕОУ (О 1 8). »Opstetesalski« elementi i ove lokalne ra21ike zajedno ukazuju »na granicnu liniju izmedu dva plemena koja se pomera sa zapada па istok« (Thumb/Scherer 52), drugim reCima па postepeno slabljenje doseljenickog talasa. Uticaji kojne (pre svega poreklom iz Makedoni ј е) ocigledni su od III v. РЈе Hr. (па velikom natpisu iz 2 1 4. pre Hr. iz Larise narocito odeljci koji su pre vedeni iz pisama Filipa V Makedonskog): и vezi s ovim uр. Fohlen 7-5 1 . Dijl1ekat je, medutim, uspeo da se odrzi sve do rimskog doba i tek je и 1 v. posle Hr. potpuno iscezao sa natpisa (iz drzavnih kao i pri vatnih dokиmenata). о
1 . а > О ispred nazala kao и lezbljanskom: оу passim = ауа- па istoku se zadrzalo do 11 v. pre Hr., dok па zapadu ау- preovJaduje od nајгаnфh vre mena; 1 34
2 . ро umesto ра, bez obzira па porek1o, kao u beotskom i lezbljanskom: 'Еро'tОКЛLЩ D 569, 20 = ' Ера'tОКЛЕас;, BpoxuC; IG IX :2, 460, 1 3 , лE'tро t''tТJpLa D 6 1 7g = '{пра- (up. br. 8); 3. Е > L ispred а, о: 8юс; D 577, 1 = 8Е6с;, 'Еро toКЛЮС; (up. br. 2), КЛЮ- = КЛЕО- u brojnim ime пјта tipa Клюџ,ахос; D 574, 1 , Люv'tа D 578 В 1 5 ЛЕоv'tа itd. ; ovde se radi о јеdnот mladem razvo ju (Soterov natpis D 5 57, 1 sadrzi oblik huлБ РЕОV тос;), koji је potvrden tek od IV veka i samo se slucajno podudara s beotskim; 4. о > u ispred i1i iza labijala kao u lezbljans kom, arkadskom, kiparskom i pamfilskom: алu IG IX:2, 594, 2 = ал6, алuо'tЕллаv'tос; D 590, 2.23, оvuџ,а'tа ibid. 2 1 .43, 'Оvuџ,архос; D 567, 30 itd. ; 5 . ё se уес u V veku belezi sa E I : Н D 6 1 4, 3 6 �, E;ELKov'ta ibid. 2 5 ; D 567, 4 , ОУЕ8НКЕ passim аУЕ8Т)КЕ itd. ; nije u neposrednoj vezi sa odgovara jucim pisanjem u beotskom: up. pre svih B artonek; 6. о « * о ili kao proizvod kontrakcije) u jedin stvenom alfabetu beleZi se sa ОУ (analogno ё = EI; up. br. 5): xoupav D 590, 1 7; 6 1 4 passim, EOUKE D 567, 2, КЛЕОUV ibid. 1 о, gen. јеdn. -ou i тп. -ouv passim; 7. F- је u V veku jos uvek dobro ocuvano, dok se u IV У. srece samo u pojedinim slucajevima: FOL КЮ'tШС; D 557, 3 d. = оLКL11ТШС;, FЕКЕаџ,ос; D 5 84, 2 = 'ЕкаТ)џ,ос;, Faoo'tov D 608, 3 = ao'twv itd. ; unutar reci javlja se samo jedanput u 'AFLav »Had« (up. gore Iz) i u svakako stranom imenu �аFб v D 563, 1 , јпасе se уес u V veku gubi; 135
8. labiovelari isped *е > labijali kao u beotskom i lezbljanskom: лtttарtr; i лt!Ј.лt SEG 1 3 , 3 94.395 passim = tEOOaptr;, ЛЕvtt, ЛttроttТЈРLба (up. br. 2), А, ФЕТА па novcu (up. Arena, Fran ke (2)) = Е>пtаЛОL, ФLлофнроr; D 5 84, 24; 5 90, 80 = ФLл68ТЈРor; i druge slozenice sa istom reci, gde se u Tesaliotidi, medutim, j avlja 8нр-; upadljivo је KLr; = tLr; па istoku (IG IX:2, 5 1 5 , 1 1 ; D 590, 4 1 ; 608, 4; 6 1 4, 27; tumacenje daje u skor� e vreme Dunnett), dok je u Tesaliotidi potvrdeno tLr; D 5 57, 7; 9. п se cuva kao u beotskom i zapadnogrckom, а nij e preslo u O L : кап yv[ н tor;?) D 6 1 7 g = каоС YVТJtor;, LKatL ibid. = t'L KOOL, glagolski nastavci u 3 . licu тп. -VtL, -V8L passim; 1 0. vo se cuva unutar reci, а па kraju reci > -r; (bez naknadnog dшепј а), nasuprot lezbljanskom: лаvоа D 567, 2 = ЛСЮll itd., ttPHttUOVoa D 6 1 6а 3 , ak. тп. -or; passim (па pr. tor; tayor; D 590, 3 . 1 1 = tOUr; tayour;) i kod a-osnova -щ (па pr. EV оtал лаr; ЛL8юr; бuаr; ibid. 2 1 .44) itd. ; 1 1 . nazalllikvida + * s (ili obratno) ili *ј > gemi nate, kao јо!; j edino u lezbljanskom: -OELV, -08ELV modifikovano ртета -ELV); 1 8. infinitiv tematskih glagola па -J.tЕV и Ре lazgiotidi kao и beotskom: KPEVVEJ.tEV ibid. 14 = KPLVELV, лраООЕJ.tЕV ibid. 1 7 = лраttЕLV, uлар XEJ.tEV ibid. 1 9 = uлаРХELV itd., dok se и Tesaliotidi cuva -E V/-ELV: Е;;аvака(6)БЕ v D 5 57, 9 = Е;а vaYKa�ELv, ФЕUУЕ V D 56 1 , 1 , EXELV D 567, 4 itd. ;
1 9. particip perfekta aktiva па -ОУТ- kao и Ье otskom i lezbljanskom: ЕЛЕоtакоVtа D 557, 8 ЕфЕОtТЈк6tа, ЛЕфELраКОVtЕ� D 596, 4d . 1 2 . 1 9 = TE8ТJpaK6TТJ� itd. ; 20. "Алл.оuv = 'Ал6л.л.wv: podatak koji daje Platon (Kratil 405c) potvrden je оЫlпо па natpisima (od VП do 1 veka); uр. Lejeune (4), а za tumacenje oblika Ртаеnkеl; 2 1 . patronimski pridev па -ю- и svim oblasti та, иkljucujuci i Ftiotidu (uр. Is ) , dobro је potvrden (kao и beotskom i lezbljanskom) i do III v. ртео=
138
vladuje u odnosu па genitiv ocevog imena; od JV veka, medutim, sve vise prodiru genitivski oblici; pravilo koje vaZi u beotskom (ир. JV 9 О 1 8) u te salskom ne vaZi : ир. brojne potvrde u van der Velde 1 29-1 36, nedavno Morpurgo-Davies (2); 22. predlog ЕУ (sa akuzativom) za oznacavanje pravca kao u beotskom i severozapadnogrckom: ЕУ tov ал:аvtа хроуоу passim, ЕУ tO tЕI1Е[V]Щ D 6 1 4, 32d., 6уура'\јЈНv auto ЕУ аtал.л.ас; л.L8юс; D 590, 2 1 itd. 1 1 . Lezbljanski
L
M e i s t e r 1 1-199; H o ffm a n n II passim (up. w. S с h и 1 z е, GGA 1 59, 1 897, 870-9 1 2); 1. L е i t z s с ћ, Quatenus quandoque in dialectos Aeolicas quae dicuntur vulgaris Iingua irrepserit. Pars prior, phil. Diss. Konigsberg 1 895 ; Сћ. L а т Ь е r t, Etude sur le dialecte eolien. Sa place dans l'ensembIe des dialectes grecs. Dijon/Paris 1 903 ; B e c h t e l 1 1-1 30; Т h и т b/S с h е r е r 76-1 09 Е. R i s с ћ, Sprachliche Bemerkungen zu Alkaios, МН 3, 1 946, 253-256; Е.-М. Н а т т, Gramatik zu Sappho und Alkaios, Berlin 1 957; Ј. К а z i k-Z a wadzka, De Sapphicae Alcaicaeque elocutionis colore ерј со, Wratislaviae 1 958; А. et Е. в е r п а п d, Les inscriptions grecques et latines du Colosse de Memnon, s. l. 1 960; М. S. R и i р е r е z, Un fen6meno de palatalizaci6n en lesbio, Actas del III Congreso Espanol de Estudios Clasicos. III, Madrid 1 968, 1 93-1 99; М. L. W е s t, on Lesbian Accen tuation, GI 48, 1 970, 1 94-1 98; W. F. W У а t t Jr., Sonant /r/ and Greek Dialectology, SMEA 1 3 , 1 97 1 , 1 06-1 22; А.
1 39
м о r р u r g о D а v i е s, Тhe -EOOL Datives, АеоНе -SS-, and the Lesbian poets, Studies in Greek, Italie, and Iп do-European Linguisties Offered to Leonard R. Palmer, Innsbruek 1 976, 1 8 1-1 97
Iz Samo relativno malobrojni i povrh toga pozni natpisi pruzaju sliku о eolskom dij alektu koj im se govorilo preteZno па ostrvu Lezbu (pre svega Miti lena, Metimna, Eres), па nekoliko mапјЉ okolnih ostrva, kao 8to su Nes ili Tened, i па naspramnoj mа loazijskoj obali (pre svega As, Pergam, Kima). Radi se о lezbljanskom, maloazijsko-eolskom ili - vec anticki gramaticari upotrebljavaju ovaj izraz (mada ga zbog njegove viseznacnosti treba izbegavati) eolskom dijalektu (scil. u uzem smislu). Natpisi па ovom dijalektu sakupljeni su prvenstveno u GDJ 2 1 3-3 1 9, 1 270-1 277; tu zbirku nadmasile su, mе dutim, опе u Hoffmann 11 54-- 1 24 (i Xd.) i narocito JG ХIl:2 ( 1 899) i ХII Supplementum ( 1 939; br. 1-1 49); izbor najvaznijih tekstova nudi D 6 1 8-649. Arhaj ski natpisi su retki i sasvim beznacajni : nekoli ko natpisa па vazama iz УЈ v. pre Hr. iz Naukratisa u Egiptu (ир. Hoffmann 11 1 1 5-1 1 7 br. 1 64а-п; D 647а) te iz V v. sa ostrva Lezba i sa kopna (D 6 1 8, odnosno 637-639). Pocev od ЈУ veka izvori (ио ЫсајепЉ vrsta) priticu u vecem оЫmи, sve do cars kog doba (iz kojeg potice Citav niz arhaizujucih tekstova, koj i za lokalni dijalekat ustvari nisu za nimljivi). U ovo vreme domace narecje је vec pod jakim uticajem kojne. Najznacajniji natpisi su odlu1 40
ka Miti1enj ana о rehabi1itaciji prognanih IG ХП:2, 6 (ир. IG ХП SuppI., str. 3) = D 620 iz 324/3 . pre Hr. , pored toga, negde iz istog vremena, dokumenti iz Eresa IG ХII:2, 526 = D 632 i, sa ostrva Nesa, odlu ka о pocasti za Tersipa IG XII :2, 645 = D 634. Oskudna epigrafska predaja bogato ј е nado knadena literarnom primenom dijalekta. Narocito su znacajni ftagmenti pesama Sapfe i Alkeja (оЬоје iz Miti1ene, oko 600. pre Hr.), ciji broj i danas jednako raste. Merodavna izdanja ovih ftagmenata su: Рое tarum Lesbiorum Fragmenta. Edd. Е. Lobel-D. Page, Oxford 1 95 5 (reprint 1 963 ; Addenda str. 3 3 8d.) i Sappho et Alcaeus. Fragmenta. Ed. Е.-М. Voigt, Amsterdam 1 97 1 . Kod оЬа оуа pesnika (ир. Натm) jezik ј е tokom predaje, i па papirusima, vrlo iskva ren; jasno ј е da se radi о Iezbljanskom narecju koje је preinaceno и j edan »umetnicki jezik« pod oci glednim uticajem epskog jezika, tj. homerskih iz raza, epiteta i oblika (genitiv па -а о, -ОLO, »metric ko duzenje« itd.), pre svega и dakti1skim pesmama (ир. najpre Schulze 887-89 1 , nedavno Risch, Ка zik-Zawadzka). Jezik Sapfe i Alkeja је, sa druge strane, snaZno uticao па jezik dorske lirike а kasnije su ga podraZavali pre svih Teokrit, koji se и Idilama 28-30 sluzi vestackim lezbljanskim (kao sto to ot kriva nekoliko metricki opravdanih, а dijalektu stra nih oblika, kao 't EPOV 28, 7 [ир. О 3] i фLЛЕЕLV [ир. О 1 3]), i Balbi1a, dvorska dama Hadrijanove supruge Sabine, koja ј е oko 1 30. posle Hr. па Memnonovom Kolosu и egipatskoj ТеЫ zabelezi1a cetiri epigrama 141
(GDI 320-323, Hoffman II 1 24-1 28, sada pre svih Bemand 80-98 br. 28-3 1 ) . Ovi epigraтi nisu toliko znacajni za poznavanje saтog dijalekta, koliko za tadasnje gramaticarsko znanje о njemu. Graтaticari su se revnosno bavili lezbljanskim, аН su svoja zna nja gotovo iskljucivo crpli iz pesnistva.
Is Lezbljansko-maloazijsko-eolski prostor naselj en ј е sa grckog kopna. О tome svedoce legende о АЫ leju, koji vaZi za osvajaca Lezba i Teneda, kao i price о Orestovim putovanjima u ove krajeve. То ј е bilo mnogo pre nego sto su s e Jonci nastanili u Maloj Аzф i potisnuli Еоlсе prema severu. Tako su, па pri mer, HU , Eritra i Fokeja najpre Ыli eolski ра su tek kasnije postali jonski. Јо!! u antici је bilo poznato da su Eo1ci u blizem srodstvu sa Beocanima (о tome up. gore IV 9); za ovo se mozemo pozvati izmedu ostalog i па Tukidida 7, 57, 5 . Potvrdu nalazimo u podudara nju lezbljanskog dijalekta sa eolskim elementima u beotskom i tesalskom (up. gore IV 9 Is i IV 1 0 Is). Ne da se utvrditi postojanje razlicitih narecja unutar lezbljanskog dijalekta, по to se moze pripisati stanju predaje koje пат dopusta da tek nazremo drevno na recje (up. Iz). Na maloazijski eolski је u ponecemu uticao i j onski dijalekat: up. *ЕУС; + ak. umesto ЕУ (О 1 60), а pre svega svakako tL > OL (pri cemu je te salski sacuvao izvomi oblik; up. 0 7), лроtL > лрос; (О 1 6). Уес od IV v. pre Hr. u lezbljanski su u sve vecoj meri prodirali aticki а zatim i oblici kojne (up. Leitzsch). Mora biti da se dijalekat rano povukao 1 42
pred zajednickim (КОLVЧ) jezikom i potpuno isce zao, prvo svakako u Pergamu, vrlo uticajnom kul turnom centru, gde vec pocetkom III v. pre Нr. prevladuj e opstegrcki govor. U carsko doba lez bljanski dijalekat dozivlj ava renesansu, а njegove arhaizujuce tvorevine, - pomodna poj ava onog doba! sa umesanim kоinё- i hiperdijalekatskim oblicima pokazuju se kao vestacke i stoga bezvredne za ро znavanje govomog jezika. о
1 . Naglasak u autonomnim reeima (dakle iskljucu juci predloge i veznike) povlaci se sto dalje od kraja reci, koliko је to moguce ро pravilu о naglasavanju tri poslednja sloga (baritoneza): anticki gramaticari saglasno исе о ovom pravilu, а akcentovani papirusi (sa fragmentima lirskih pesama) ga dosledno prime njији. Na epigrafskim spomenicima опо пјје zabele zeno, аliј е moguce da se исепје gramaticara zasniva па zapaZanju pojave u govomom jeziku: фа.VЕР[ o]� -6�, х86vщ -6�, 8iЗ ЈА.ОУ -6У, :тса.ТТЈр -tчр, ол.LУОV -Су-, T6KТJa� -Kf} -, ZEU � ZEU� itd. ; sta rost baritoneze је spoma; ир. najskorije па pr. West; 2. о umesto а, pre svega kada је u pitanju razvoj »slogotvomih« nazala/likvida: оу- ауа. (kao u tesal skom i drugde) u ОУЕ8Ё КЕ D 639, l d. аУЕ8Ч[КЕ] D 635, 4, oYKapuaaEtOO D 634, 37 aVaK1lPUaaEtoo, [:ТСЕа]UРЕаКaLБЕкоtо�, :ТСЕЈА.[:ТС]ЕКaLБЕкоtо� D 633g -бЕкаtщ, atpOtayoL passim атратТЈУО!, (атр6ТОУ Sapfo 1 6, 1 L.-P., Alkej 3 82, 2 L.-P.) itd.; =
=
=
=
=
=
=
=
=
=
1 43
3 . '[рос; = LEp6C; (-у Sapfo 94, 25 L.-P., Alkej се sto) i па natpisima; Lpo[v] D 622, 33 = LEp6v, Lp[a] ibid. 35 = LEpa, LрТЈЩ D 620, 42 = LEPfj' ас;, LPELatC; ibid. 43 = LЕРЕi.шс;; ир., medutim, 'L EPOV kod Teokri ta (gore Jz); 4. О > U ispred lаЫјаlа (Оvщ.ю ЈО ХIl:2, 68, 8 = бvщ.ю, UJ.l.ол.ОУLaС; D 644, 1 3 = 6Ј.1.О- itd.) i па kraju reci (аЛUфUУТЈt D 6 1 9, 1 5, алu Sapfo, Alkej pas- . sim) kao u tesalskom, arkadskom, kiparskom i рат filskom; 5. F- se u jonskom a1fabetu vise пе pise (Е; = �; »sest« D 6 1 9, 1 2 [ЈУ vek]), a1i se u predaji 1irskih ре snika povremeno javlja F- i1i Г-/Е-: [фi.л.оtO] t FOLOt Sapfo 5, 6 L.-P., Fe8Ev (и predaji уе8ЕУ) Alkej 349а 2 L.-P., тоу F6v (и predaji ЕОУ) лаUю Sapfo 1 64 L.-P.; sudeci ро gotovo doslednom »zanemarivanju« F- (elizije, kontrakcije!) cini se verovatnim da se опа уес za Zivota ovih liricara vise nUe izgovarala. Nasu prot tome Fp- se сиуа (i uglavnom pise kao (3р-) u Fpfj' ;tC; Alkej 4 1 0 L.-P. (Тrifoп: лар' '.дЛкаLq> то pfj' ;tC; Fpfj' ;tC; Е'LР1}tш), /3 р6боv Sapfo passim р6боv itd. ; 6. labiovelari ispred *е> labUali kao u beotskom i tesa1skom: ЛЕJ.I.[Л]ЕкшБЕкоtос; (ир. br. 2) = ЛЕvtЕ кшБЕкаtос;, ЛЕОUра GDI 323, 6 (Balbila) = теооа ра, ЛЩ.l.ЛЕ(36ТЈа Sapfo 1 1 0а 2 L.-P. = ЛЕvtЕ(36ЕLa itd., a1i sa mnogo izuzetaka (ир. Ham 1 5d.); 7. tt > ot kao, izmedu ostalog, u susednom jon skom, а nasuprot beotskom i tesalskom i celokupnoj zapadnogrckoj grupi: EtKOOt D 620, 2 1 (a1i tesalski =
1 44
LKatL, beotski FLKatL), БЮКООLO[L�] D 632 А 1 0, oKt(a)KooLOL ibid. зо, каШYVТЈtооv ibid. D 1 9 (аН te salski каtLУV[ЕLtщ?]), licni nastavci 3 . Нса mnoZine -OL itd.; 8. vokal + -y� ili sekundarno nastalo -уо- se »dif tongizuje«: урафaL� D 6 1 8 = урафd�, зtшош� D 6 1 9, 8. 1 0 = лаош� itd., EL� passim, 3tpotL8ELOL D 622, 1 3 = -tL8tdоL, ak. mn. '[ш�, tOL� passim = '[a�, tOU�, EXOLOL D 623, 1 8 = �ХО1ЮL itd.; za objaSnjenje ир. Ruiperez;
9. nazаИikvidа + *s (ili obratno) ili *ј > gemina te, kao inace samo и tesalskom: El1l1EVaL D 6 1 9, 1 1 = ЕТУШ, EI1I1L D 6З8 = ELI1L, [K]pLWaL D 632 В 1 5 = кр'!: УШ, OWaL�, ОУУ[ ау] D 633g = ooya�, ооvчv, E3tL оtЕлл[аvtо�] D 6З2 D 1 8 = EзtLOtЕLлаvtЩ, ХЕЛЛТЈ оtщ D 6ЗО passim = ХLлюоtU� itd.; 1 0. БL > !; ispred vokala: Zowuooo Ја ХII:2, 69 А 5. В З; 70, 7 = 6LOWOOU (uр. Z6wuoov Alkej 1 29, 9 L.-P. i ZLOVU[OLO�] па arhajskom fokejskom novcu D 705, 1 ), !;а- = ою- Sapfo, Alkej passim; 1 1 . psi10za kao и maloaztiskom jonskom, kako izve8tavaju gramaticari, а 8to је potvrdeno i па natpisi та па slede6i nacin: а) arhajskim pisanjem bez Н-, па pr. 'ЕРI1[Е]Щ D 639, 2 = 'Epl1il �, БУЕl1аХ[ЕLЩ] ibid. 3 = 6 'AYEl1aXELO�, Ь) skra6enicom Е (а ne Н) za ЕКО toу » 1 00« Ја ХII:2, 82 (uр. D 633g), с) ocuvanjem neaspirovanih konsonanata (tenues) kod elizije ili kra ze ispred h, па pr. I1Et ' 'НраКЛЕL '[оо D 634 А 45d., ка tLБРUОEL D 647, 7; 1 0 Uvod u greke dijalekte
1 45
1 2. dativ mnozine па -ЕаОL u III dek1inaciji kao u beotskom i tesalskom: :ТЮЛLЕООL D 6 1 9, 6, [Bao] L ЛТ]ЕОOL D 634 А 7, МаКЕЬ6УЕОOL ibid. 8, лаVТЕаОL passim, ЕОУТЕаOL D 620, 42 itd. ; 1 3 . infinitiv »tematskih« glagola па -Т]У < *-Е-ЕУ prenet је па atematsku k1asu (и koju su presli i glagoli vokalskih osnova: tip фtЛТ]I1I1L Sapfo 58, 25 L.-P. = фLМОО): КЕруау D 6 1 9, 1 3d. = КLРVЕРO'LЩ ibid. 40, ЕО БЕЛЛОVtЕ� D 656, 49 = Ек:�аЛЛОVtЕ� itd.; 151
.' t ,�,, !, / О, *г > ор: ЬtЖО SEG 1 1 , 1 1 1 2, 6 , b'UobEKO D 654, 7d. 2 1 , hEK01"OV ibid. 4; 1"E1"0P1"a'U D 656g 1 04 = 1"E1"ap1"Т]�, лаvаУОРОl� = лаV�У'UРl�
itd.; 3 . ЕУ > lV kao и kiparskom, ahajskom i, и trago vima, kritskom: tv passim = ЕУ, 'Јv'Uал.LO� D 665 С passim, IJ,l VОVОШ D 657, 49d.5 1 = IJ,ЕVО'UОШ, ML VШХIJ,Щ D 666, 7, participi па - lJ, lVО� = -IJ,EVO�, 'Ер XOIJ,LVLOL D 665 passim = 'OPXOIJ,EVLOl itd.; 4. -о > -'U kao и kiparskom i pamfilskom: gla golski nastavci -1"'U/-V1"'U, ал'U passim = ал6 , gen. -ао (kod a-osnova) > -а'U; takode -0- > -'U- ispred nazala kao и kiparskom, tesalskom i lezbIjanskom: UIJ,OLOL� D 665 А 1 , 5d. = 61J,0LOL�, uVE8'UOE = ark. 6VE8'UOE = aVE8'UOE (ир. br. 20); 5. *Иl/ЕFL > *Е·С > 1: pre svega и dativu: лл.Т]8l D 656, 20 = лМ8н, Пол.'UКРПL D 656g 78, ЕП ibid. 99, а·с cesto < *atFEoL; 6. F- se сиуа do ЈУ veka: Fa01"Ov D 654, 1 1 = аО1"6у, FEKa01"OV ibid. 1 9 = Ека01"ОУ, FЮ1"La'U D 662, 1 8 = lО1"LЩ itd.; сuуа se i unutar reci, mada se уес od najranijih tekstova пе belezi dosledno: [a]FE8л.а D 650, 4, O'UFolKLa D 665 passim < -FF- = O'U vOLKLa, FюFОl� ibid. А 1 , 4 = 'LOOL� itd.; 7. labiovelari ispred palatalnih vokala оЫспо > 1",
Ь: 1"10, H�, 6п�, ЛЕУ1"Е; ЕаЬЕл.л.ОV1"Е�
=
Еквал.л.оvп:�
(ир. br. l ), 6БЕл.о� D 654, 1 9.24 itd. ; аlј pored toga i а) jedarl osobeni znak И = S (тоМа = аау) и »presudi« iz Mantineje D 66 1 izmedu ostalog и Sl� redovi 25, 27 = 1"L�, ЩУ] ' red 23 = 1"Lva, OSEOL red 1 4 = 01"НР, Ets E 1 52
vise puta = E'LtE (аН takode u redu 1 9 '[Е!); Ь) '[�пра каtLШ sa '[�- umesto '[- па Ksutijinoj bronzi ispisanoj и Tegeji lakonskim dijalektom D 57 В 2; с) 6�Lr; = ()пr;, � ' = '[Е SEG 1 1 , 1 1 1 2, 4 iz K1itora ili Lusa (?); d) ЏРЕ8ра Strabon 8, 8, 4 (izriCito okarakterisano kao arkadska rec) = Вара8ра (= 6ЕРЕ8роу Hesihije), ЏЛЛЕL У' ВаЛЛЕLv Hesihije: ova.kva pisanja svakako иkazuju па spirant ili afrikatu i nisu lokalne osobeno sti, vec pre retki ostaci jednog opstearkadskog osobe nog razvoja (ир. kiparsko si-sе/ОLr; = пr;; оС ВОЛЕ ' '[С
8ЕЛELr;. KVJtPLOL); 8. tL > OL kao и kiparskom, lezblj anskom,jon sko-atickom i mikenskom: licni nastavci 3 . Нса mnо zine па -OL, EtlCOOL D 654, 1 , tРЮlCаОLOL ibid. 20d.; 656, 8 itd.; 9. Л > v ispred dentala kao u dorskom: ФL VtooVOr; IG У:2, 1 1 6, 2 = Ф(лtооvоr;, lCatEv8ovtar;, lCа tEv800VOL izmedu ostalog и D 657, 4.32 itd. ; 1 0. -уо- se cuva: dat. mn па -ОУOL, па pr. ару.у OL D 666, 5 ; IJ,LVОVОШ (ир. br. 3), лауощ D 665 А 1 2 л&ощ itd. ; ali па kraju reci -vr; > -r; bez naknadnog dиzenja: зk. mn па -or;, па pr. tor; otpatayor; D 657, 3 3 ; hLEpo8'UtEr; D 654, 7 = -tЕLr; itd.; 1 1 . пaknаdnо duzenje prilikom gubitka *s, ј pored nazala ili likvide: ф8Т]рооv D 656, 1 7 = ф8ЕСРООУ, wфТ]ЛОV D 657, 40 = wфЕLЛОV; ali и Orho тепи 6фЕЛЛОVОL D 665 А 23d. ; E[lCp] Lvvav ibid. c I , 7d. ; 1 2 . dual se cuva kod imena: '[оо L\Lб'UIJ,ОО D 664, 24d. ; dat. -OL'UV, -ашу ibid. 25 odnosno 8; .
=
.
1 53
1 3 . genitiv jednine -au « -ао: ир. br. 4) u TegcJi prenet па iтenа (noтina) zenskog roda -a-osnovtl: af.EpaU D 654, 1 6 = �f.Epac;, FEKaOtau ibid. 1 9 -ТJ�, -ТЈv: фОVЕ� D 66 1 passim = фОVЕU�, tEPТJ� vise puta, ak. hLEPТJV D 654, 1 ; ир. kiparsko i-уе-rе-sеli.јЕрЕ � (ali ир. i Szemo renyi); 1 5 . pokazna zamenica OVL, ovu (kao U kiparskom i centralnokritskom) pored оБЕ: ир. Lejeune; 1 6. lifui nastavci u mediju -tОL, -VtoL Cuvaju se kao u kiparskom i mikenskom, za razliku od -tщ -vtШ u ostalim dijalektima: БЕаtОL D 656 рassiщ tEtaKtOL ibid. 44 itd.; 1 7. optativ ( l . lice jedn.) Е;Елаuvою D 665 С 30 < *-oj ff} ; 1 8. infinitiv tematskih glagola u Tegeji па -ЕОУ (verovatno pod dorskim uticajem): Lf.фШVЕV D 656, 24, EXEV D 657, 1 О, БLкаl;ЕV ibid. 24; ali u Orhomenu i Likoskuri -ТЈv < *-EEV (kao u tesalskom, lеzblјanskоПl i j onsko-atickom): лахТЈV D 665 А 3 , фЕРТЈV ibid 1 7 itd.; 1 9. zavrsni vokali predloga ava, ката, :тюро. apokopiraju se pred konsonantom: аf.(Е] ЮТЈ D 657. 59d., KaKELf.EvaU D 654, 24 = KataKELf.EVТJ�, лар tavu ibid. 14 itd.; 20. predlog ava > ov: oVE8uOE SEG 1 1 , 1 085 (> uVE8uOE D 676, 1; ир. br. 4) = aVE8uoE ibid. 2 itd. ; 1 54
2 1 . predlog :Тto� passim = :тtpo L ispred а, о passim u Idaliju ( I C S 2 1 7): i zmedu ostalog ti-о-nеI8 LOv 8E6v red 27, ;-0=
=
11
Uvod u grtke dijalekte
161
-ta/Lo(v)ta = E6vta red 2 3 , ta-we-pi-ya/ta РЕ Лtј а = ta ЁЛЕа red 26 ( сlап napisan kao prok l i tika); 5 . prelazni glas ј izmedu L i vokala, и ICS 2 1 7 dosledno ј-уа, ali ј-е, ј-о, inace (i и Idaliju) bez ikakve pravi1nosti : ta-we-pi-ya/ta FЕЛtја (ир. br. 4), ј-уа -sа-tа-ili,јаа8ш = Ldа8ш ICS 2 1 7, 3 , ра-рј-уа-sе/ПафLјщ; ICS 242, 1 i pa-рi-о-sе/ПаФLO� pussim, i-уе-rе-sеltјЕрЕ � ICS 4, 1 pored i-e-re-u -sеItЕРЕЩ ICS 6, 1 , a-ро-rо-ti-si-уо!'АфроБLOLјо ICS 327, 7 pored a-ро-rо-ti-si-о-sе!'АфроБLOLО� ICS 299, 5 ; 6 . -о > -u [и] kao и arkadskom i pamfilskom : gen. -а о (kod a-osnova) > -au, а-ри/ алu = ал6, ICS 2 1 7, 8. 1 7, glagolski nastavak -tu/-tU = -tО : ke-nо-i-tU/УЕVОLtU ICS 2 1 7, 29 (ali п е *kе-i-tџ -i/КЕLtUL = КЕТ tш ICS 1 1 , 2, gde ·pre treba citl�ti ke-i-to-i: ир. br. 1 7); 7 . F se па pocetku i unutar reCi uglavnom bel� zi : we-tе-iIFEtЕL ICS 2 1 7, 1 , wo-i-kо-iIFOLКО L ibid. 6; ICS 233 , wa-nа-хеlFаvаs passim, ka-te-wo-I'o -kо-nе/каtЕFоруоv (ир. br. 2), pa-si-le-wo-se/rkf. аLл.Е Fо� passim, a-i-wе-i/аLFЕL = aLEL ICS 2 1 7, З 1 ; medutim, vec и V veku i kasnije F izmedu vokala �e cesto i пе Ьеlеп: ир. naroeito pa-si-.lf}-wo-se/ �ааLл.� Po� ICS 1 6, l d. pored i-уе-[rе-]о-sеltј ЕрЕ о� ibid. :\ ; 8 . labiovelari ispred L > s/a , slicno kao и arkn d skom (ир. IV 1 2 О 7): si-sе/аL� = tL� ICS 2 1 7, 1 0.2 3 (i 29?), at �6л.Е · tL 8Ел.ЕL� . КUЛРLOL (citaj eventull l по �6л.Е ' = �6л.ЕаL); 1 62
9. t L > OL kao u arkadskom, lezbljanskom, ј оп s:ko-atickom i mikenskom: licni nastavci 3 . lica mn., npr. u futuru e-kе-sо-silE;б (V)ОL ICS 2 1 7, 3 1 , ko njunktiv i-о-siltб (V}JL ibid. ; ka-si-kе-nе-tо-sеlка LЛ. u tо-nа-i-lо-nеltб v аtл.б v = t hl(д: па pr. 'iya · oLoo:тta . KU:тtPLOL; ovakva situaci ја moze se objasniti time �to glose predstavljaju mladi fonetski oblik, poreklom iz govomog jezika, dok natpisi pokazuju istorijsko pisanje. Na kraju reci se uglavnom belezi (-se), аН је cesto, cak i pred ро cetnim vokalom, izostavljeno: pritom treba, zbog pozicione dиzine, pretpostaviti asimilaciju sa pocet nim konsonantom па natpisu u stihu ICS 264: Iш-ро -tilка(:тt):тtб 8L кас; :тtб 8L, red 1 ; 1 2 . gen. jedn. o-osnova -о-nеl-бv, kiparska oso benost i istovremeno »aporija grcke gramatike« (Ве chtel 1 426): npr. а-nе-и mi-si-tо-nеЉVЕU џ-ю8бv; аН pored toga, delom па istom natpisu, oblici па -01-0, uvek kod сlanа tо/tб : up. izmedu ostalog Her тanп (kasnije је i sam odustao od takve interpretaci је), Lejeune ( 1 ), Steiner 344-348; 13. ak. jedn. kоnsюnantskih osnova па -ау u to-ni -ya-te-ra-neltov LjatiE pav ICS 2 1 7, 3, to-na-ti-ri-a-ta-neltov а(v)6рю(v)tаv ICS 2 1 5, 1 , to-na-ti-ri- - ""
=
1 63
-ya-ta-neltov a(v)bpLja(v)tav ICS 220, 2; svakako preuzeto iz vokalskih osnova (-оу, -а v itd.), i to Ila rocito iz promene clana (drugacUe Schwyzer 1 56) ); 14. promena L-osnova sa F: dat. po-tо-li-wil'Лт.о ЛLFL ICS 2 1 7, 6 od po-to-li-se, -nеl 'ЛtОЛLС;, -LV ; g(il. o-nа-si-wо-sеI'ОvаоLFос; ICS 1 1 , 1 ; 1 66, 3 od О-ћа -si-sеI'ОvаоLС; itd.; 1 5 . imenice па -EVC; u Pafu se dvaput j avlj aju sa -Е с; u nominativu, bas kao u arkadskom: o-i-ye-ге-sе!О tjEPE C; ICS 4, 1 ; 5, аН ир. Szemerenyi; 1 6. pokazna zamenica o-nе!ОУЕ i q -1J 1! -!O vu kao u tesalskom, odnosno arkadskom: ир. Lejeune (2); 1 7 . licni nastavak 3 . lica jedn. medij a -tо-i/-toL kao u arkadskom i mikenskom, u ke-i-tо-iIICЕL toL ICS 1 1 , 2 (na spomeniku n e s t oj i *ke-i-tu-iIICЕLt'Р L: ир. Masson a d loc.) z a razliku od 1 . lica j edn. Ае -i-mа-iIICЩ.IOL ICS 2 1 3а; 1 8 . apokopa zavrSnog vokala predloga lCata pred konsonantom u glosama lCа�Л� · !lаvЬалос; tw V 8upWv . ПафЮL (nasuprot lCаtа�Л�с;· !lаvЬало �), lCаура · lCаtафауа с; . Iала!lLVЮL itd. ; 1 9. predlog ауа > оу kao izmedu ostalog u arkadskom : o-nе-tе-kе!ОvЕ8Е ICЕ passim (> u-ne-te -kе!UvЕ8Е ICЕ ICS 1 8 1 , 3d.; ир. br. 6), pored toga oblik kojne a-nе-tе-keЈаvЕ8Е ICЕ izmedu ostalog па »digra fima« ICS 1 82.2 1 2 pored atickog аУЕ81)ICЕ; 20. рrеdl о g ро-sе/:тю с; ICS 2 1 7, 1, 9. l 9d.2 1 , kao u arkadskom; 2 1 . veznik kа-sе/ICЩ kao u arkadskom (Man1 i nej a); 1 64
22. и pojedinim dij alektoloski znacajnim od rednicama пе moze se j asno utvrditi polozaj kipar skog dijalekta zbog nj egovog »nepreciznog« pisma (nerazlikovanj e kvantiteta vokala i dr.): tako se za kiparski moze pretpostaviti »naknadno duzenje« sa то zbog nj egovih veza sa arkadskim (ир. е-тј = EMI/i !tL па »digrafu« ICS 260); isto tako ostaje ot voreno sta se desava sa pretpostavlj enom grupom *ns, npr. da li j e futur e-ke-so-si (ир. br. 9) = EsOY OL, EsO OL i1i E SOOL, da 1i ј е ak. тп. to-se = TOY�, ТО � i1i TO�, pri сети se, pocev od Hofmana (Hoff тапп), prednost daj e ovim poslednjim oblicima zbog arkadskog tщ (ир. sada i Neumann (3), 1 49 6); i kod infinitiva tematskih glagola пе moze se sa sigur noscu reci da li j e -е-nе = -ЕУ i1i -Е У. Pritom arkadski ima -ЕУ и Tegeji, а па drugim mestima -Т]У < *-ЕЕУ (bas kao i mikenski -е-е/-ЕЕУ). Posto oblik zabelezen и Tegej i (ир. IV 1 2 0 1 8) ро svoj pri1ici potice iz dor skog, za kiparski treba pretpostaviti -Е У kao »аЬај skи« varijantu. Zakljucak daj e kiparski »psilotican« dij alekat, kao lezblj anski, elidski i1i naroCito таl0а zij ski j onski, zato sto пета znakove za slogove sa h- (ир. Thumb/Scherer 1 64 § 274, 20) је preuranjen, а popravka rиkopisne tradicij e stoga proizvoljna. 1 4. Pamfilski L
А. В е z z е п Ь е r g е r, Zur beurteilung des ратрЬу lischen dia1ekts, ВВ 5, 1 880, 325-337; Р. Kret s c hmer, Zum pamphylischen dia1ekt, кz 33, 1 895, 25 8-268;
1 65
B e c h t e l П 796-823 ; P. M e t r i, Il dialetto panfilio, RIL 87, 1 954, 79-1 1 6 (uр. G. N е u m а п n, IF 65, 1 960, 95-97); ThumbIS cherer 1 75-1 93; Н о f f m а п N/S с h е r е r 5 I d.; В a r t o n е k 2 1-23 R. М e i s ter , Beitri zш griechischen Epigraphik und Dialektologie IV. Die Inschrift уоп Sillyon und der ратрЬу lische Dialekt, BVSG 56, 1 904, �2; А. M e i l l e t , La рlа се du ратрЬуНen parmi les dialectes grecs, REG 2 1 , 1 908, 41 3-425; G. Е. В е а п (l), Epitaphs ftom Aspendus, JКF 2, 1 953, 201-206; G. Е. В е ап (2), Inscriptions in the Antalya Museum, Belleten 22, 1 958, 2 1 -9 1 ; S. Lurj e , Burg:ftieden in Sillyon, К1io 37, 1 959, 7-20; W. Dre s s l e r , РатрЬу lisсh -б- zu -р-: еin weiterer SubstrateinfluВ?, AO 33, 1 965, 1 83-1 89; с. В r i х Ь е ( 1 ), Nouvelles epitaphes de РатрЪу Не, Etudes d' Archeologie Classique Ш ( Annales de l'Est, Memoire 29), Paris 1 965, 87-1 35; с. В r i х Ь е (2), Une 1a blette de juge d'origine probablement ратрЬуНеnnе, вен 90, 1 966, 653-663 ; о. S z е т е r е п у i, An Agreement bet ween РатрЬуНan and Luwian, SMEA 5, 1 968, 1 28-1 3 1 =
Iz
Dija1ekat kojim se govorilo u PamfiIiji (na juZnoj oba1i Ма1е Azije) poznat је tek vrlo slabo, sa таlо brojnih i povrh toga lose oCuvanih natpisa. MaterijaI se polako a1i postojano роуесауао zahva1jujuci novim na1azima, a1i obuhvata gotovo iskIjucivo kratke nad grobne natpise (iz helenistickog i rimskog doba), koji sadrZe samo imena (nalazista: Aspend, Perga, SiliJ): up. GDI 1259-1 268, D 686-686а, u �korije vreme na rocito Bean ( 1 ) (2), Brixhe ( 1 ) (2). Jedini dtiZi tekst je tesko osteceni i sadrZajno jos uvek ne sasvim protu maceni natpis iz SiIija, GDI 1 267 = D 686 (up. Mei ster, Metri 1 1 3-1 1 6, Lwje), iz IV veka pre Нr. Zbirka 1 66
dvadesetak glosa koje su oznacene k;ao pamfilske (ve апот iz Hesihijevog leksikona) moze se паСј kod Ве cenbergera (ВеzzenЬerger). Is
Karakteristicne osobenosti pamfilskog dijalek ta obj asnj avaju se njegovim izolovanim polozaj em па rubu grckog govomog podrucj a. Spram vrlo ar ЬајспЉ oblika, kao sto ј е to refleksiv РћЕ D 686, 23 = Е, stoje па mladim natpisima iz II v. pre Hr. moder nizmi, koji pokazuju razvoj e tipicne za kojnu: »iso hroniju« dugog i kratkog vokala ( ' АрtLllLборu D 686а 2, 1 = 'APtEI-LLбwроu) ili -LO -L 1] (i kada se nalazi iza Е, L, р): lJ.1]t1]P, b1]lJ.oC;, L1]tpOC; = Latp6c;, np1]OOELV = np dttELv passim; sa *ё se podudaralo graficki (kao Е ili Н), а =-
svakako i glasovno. Medutim, па Naksu (zajedno sa Amorgom) i Кеји u arhaiCnom pismujos uvekje ode U eno, sto znaci da se fonetski razlikovalo sve do V veka pre Нr. : Н, В = � < *0 i Е = � < *ё (izmedu osta1og) u IШОLуvЕtВ D 7 5 8 , 3 = KaoLyv*1], аУЕ8ЕКЕУ ВкВ f30л.б L (ЬЕК1]О) ibid. 1 = аУЕ81]КЕУ ЕК1]f36л.q> itd. ; 3 . f, q nastalo naknadnim duzenjem ili kon trakcijom па starijim natpisima belezi se sa Е, О (isto kao kratki vokali), za razliku od »pravih« dif tonga EI, ОУ: 'EIJ.L passim = EtlJ.L < *EOIJ.L, трЕс; D 707а 4 = ТРЕ! С; < *tp(iEC;, infinitivi па -Еу = -ELV, ОР1] D 758, 2, metricki -- = KOUP1] < * к6рРа , gen. ј еdn. -о = -ou itd. Росеу od IV veka podu darnost u belezenju ovih glasova sa pravim difton zima (znacima EI, ОУ) је redovna, а u pojedinim slucajevima опа se ј ауlј а уес u УI, тоЫа cak i VП veku: EIIJ.L = ELJ-I.L па »Glaukovom natpisu« (koji nije pouzdano datovan) (ир. РоиШоих (2), 77d.); 4. metateza kvantiteta 1]а > Еа , 1]0 > ЕЮ kao u atickom: tБ С; ј3аОLл.ЕаС; D 693, 8 = Ьот. tOUC; f3a О Lл.fiас;, пот. YEaL D 733, 40 i ak. УЕас; passim < *yfi at , *yfi ac; = уа! , уас;, пол.ЕЮС; passim = п6л.1]0С;, imena koj a sadrze ЛЕЮ-, -л.ЕЮС; (ир. br. 1 2) = Ла о-, -л.а ос; itd. ; 1 2 Uvod u gr�ke dyalekte
1 77
5 . glas *'!:! se svuda izgubio, аНје znak F iSС�ћ�О bez ikakvog traga jedino и istocnojonskom, dok :ie drugde i dalje upotrebljava и stranim imenima ( 1 '\0 D 797, 3 = 'Iw itd.), diftonzima (aFut o : ир. br. 1 ), za oznacavanje prelaznog glasa npr. и C>uFo SEO 4, 64а 28 = Мо, rapuFovE с; D 797, 2 = rТJpu6vТJC; i t d. (ир. br. 1 2); 6. naknadno dшепје prilikom uproscavanja kOlt sonantskih grupa *УР, рР, л.F redovno је и сео tralno- i istocnojonskom (;EL уо- = ;ЕУО- passim и mnogobrojnim imenima, б рТ) sa metricki zagarаџ tovanom duZinom, znaci ou: ир. br. 3, к:ал.оv IG ХI I: 8, 3 98, 1 , metricki = к:ал.6v itd.). Nasuprot tome, и zapadnojonskom оуа glasovna promena izostaje, kao sto j e to slucaj и atickom : ;ЕУОС; D 8 1 1 , 9. l 4d. (Orop); Корн IG ХI I : 9, 258 = K6p!l itd. ; 7. labiovelar *ЈС! ispred [о, и] > к:/л : epigrafski svuda л, osim 6к:ою = О ЛОL а GDI IV, str. 883, red 1 1 (Eritra, IV vek), sto Ы mogao biti eolizam (ир. Is); и knjizevnoj predaji, medutim, к:о- је preovla dujuci oblik, аН и tome пе treba neizostavno traZiti posebnost istocnojonskog narecja: ир. Bechtel ПI 87-89, koji pridaje narocit znacaj smeni ло- i о к:о kod Arhiloha, Heraklita i drugih; 8 . tL > OL kao и atickom, arkadsko-kiparskom, lezbljanskom i mikenskom: licni nastavci 3 . Нса jedn. i mп. па -OL; ELICOOL passim itd. ; 9. intervokalsko о [z] > р и Eretriji i Oropu (»rotacizam«; ир. Phokitis): licni nastavak 3 . Нса mп. -рL У; ЛШРLV D 804, 6 = ЛШОLУ, C>ТJIA-OPLWV D --
1 78
8 1 1 , 2 8 d. 3 5 = b THA. OO L W V; j os и 111 veku ЛuраVL ас; cesce = ЛuоаV L ас;; Platon (Kratil 434с), те dutiт, govori о odgovarajucoj proтeni па kraju reci (ок:л.Тlр6tТlР = -TТlC;), gde ona па natpisiтa nij e zabelezena (ир. Лuраvшс;): оуи Platonovu »gresku« Porcih (Porzig 5 87) zgodno tuтaci tiтe sto onaj »svoj e poznavanj e rotacizтa и Eretriji duguje koтedij i, koj a ј е svakako тogla i preteri vati«; 1 0. ОО, ako ј е od * К:1 , Х! , тР, и istocno- i centralnoj onskoт se сиуа (ЛРТlООЕ V D 687Ь 1 О = лрdttЕLV: ир. br. 2 ; Е л.аооwv раssiт itd.). Za razli ku od toga, па Eubej i i и Oropu, kao и atickoт i beotskoт narecju, > тт : ЛР[ТI]ttЕо8ш D 808, 3 3 d., ЛРТlttоv[t]wv ibid. 44d., Ел.аttоv D 8 1 1 , 5.22 itd.; 1 1 . h se и тaloazijskoт ј onskoт rano izgubil0, bas kao i и тaloazijskoт eolskoт (»psi1oza«): to је najuocUivije kod kraze, odnosno kod elizije к:ат ОЛЕР D 726, l l d. 1 7; 744, 43d. = к:а86ЛЕР, ЕЛ' wу D 727, 5.8 = Еф ' Фv, t1\к:аtТlL D 724, 6d. = 8' 'Hк:aTТl itd. U centralno- i zapadnoj onskoт оуај glas se, naprotiv, сиуа i graficki obelezava (ЕиЬеја: Н = h, odnosno hE, Кikladi: 8 = h, odnosno hE i ТI : ир. ВkЦ3 0 л.б L, gore br. 2, gde se stari 10kalni nacin pi sanj a [8 = h(E)] i onaj тaloazijsko-jonski [8 = ТI] javljaju jedan pored drugog): НUЛU (ир. Ь. 1 ), Но рос; = орос; vise puta, НОЛЕ[РТlС;] D 8 1 1 , 46 (Orop) = ЕОЛЕрd с;, 8 LEPOV D 78 1 (SifilO) = LEp6v, ФВра Вао D 785, 3 (па Naksu) = Ф ра1;оu itd. ;
1 79
1 2. tzv. »aticka deklinacija« па -(E)OO� (pre svc ga usled metateze kvantiteta, ир. br. 4) : 'Ор8ЕОLЛЕW� D 755, l d.; 'АРI OL) grupe tL (и j onsko-atickom, ar kadsko-kiparskom, lezbljanskom) : ир. gore V 1 i nize ! Ovakva situacija u vezi је sa oskudnom pisa пот predajom П milenijuma, koj a је povrh toga ostecena nepreciznim i па presudnim mestima cesto netacnim паСјпот belezenja u linearu В (ир. IV 1 7 О 20). Опа nas upoznaj e jedino, i samo fragmen tarno, sa tzv. mikenskim dijalektom. Sve to nas је dovelo u nezavidan polozaj da о podeli dij alekata grckog govornog podrucja u 11 milenijumu mozemo dobiti samo vrlo nepotpunu sliku, а da па pitanj e о obrazovanju pojedinacnih dijalekata istorij skog vre тепа пе mozemo ponuditi vise od pukih nagadanj a i pretpostavki. Ipak, otkrivanje mikenskog - dijalekta koji se odlikuje znatnom jednobraznoscu па svim nalazistima, svakako usled obrazovanja prostranih teritor� a pod centralnom vlascu - stvorilo ј е ovde prvi cvrst oslonac па kojem treba dalje graditi. Pri tom se potvrdilo опо za sta ran�e nij e bilo dostupnih dokaza, da opsta podela grckih dijalekata u 11 mile nijumu pre Hr. znatno odstupa od опе docnije. Istorijsku pozadinu za оуај dalekosezni preo brafaj sveta grckih dijalekata i plemena, koji se de sio izmedu mikenske i arhaj ske grcke epohe, cini takozvana »Dorska seoba« u XIIIXI veku (dijalekto log�a i plemenska istorij a tesno su povezane, sto se jasno ocituj e па primeru arkadskog i kiparskog [ир. IV 1 3 Is, V 1 ] ili zasebnih clanova eolske dija lekatske grupe, koji su se docnije j edan od drugog znatno udalj ili). Radi se о prodoru Doraca (i njima 218
srodnih plemena) sa severo(zapadnog) Balkana u centralnu Grcku i па Peloponez te, kao posledici toga, о seobama па istok Eolaca, Јопаса i Kiprana, dakle gotovo svih »preddorskih plemena«, па egejska ostrva (kao i Кipar) i preko mora u Malu Aziju, sto је Grcima otvorilo поуј prostor za nastanjivanje. 06gledno је da је tek u оуоm prelomnom periodu ta kozvanih »mracnih vekova«, tokom kojeg vise пјје dolazilo do vecih politickih povezivanj a, kako паје zickom tako i па drzavno-politickom polju (»parti kularizam« је u оЬа slucaja geografski uslovyen) nastalo sarenilo grcke dijalekatske karte kojim se опа i docnije odlikuje. U nastavku ovog izlaganja Ысе predstavljeni razliciti »modeli« podele dijalekata onog ranog do Ьа (11 milenijum pre Hr.), koje је nauka do sada razmatrala, i to sto је moguce saZetije (ј bez prateceg obrazlozenj a) [za istorijat proucavanja ир. gore 111 1 , zatim Calabrese, Cowgill] . Prethodno се, kao izuze tak, posebno biti navedene jedino podudarnosti iz medu eolske i arkadsko-kiparske grupe narecja. Опе su toliko upadljive, da su morale ропоуо opravdati stav о уесеm stepenu jedinstva, koje је dobilo naziv (Hoffmann I-II) »ahejski« (prema homerskoj zajed nickoj oznaci 'АхшоС za sve Grke koji su se ЬопН pod Trojom) - пе treba ga pomesati sa ahajskim па recjem oblasti АЬаје (ир. IV 7) - ili, neutralnije, »centralnogrcki« : *!" > ор, predlog ava. > ov itd. Znacajna razlika izmedu оуе dve grupe tice se raz уоја t L koj e se u arkadskom (ир. IV 1 2 О 8 ) i kipar skom (ир. IV 1 3 0 9) asibilovalo (> OL), dok u okvi219
ru
eolske grпре zapadni dij alekti beotski i tesalski sa ocuvanim tL odstupaju od lezblj anskog sa aL (ир. gore V 1 ), pri сети novij a, dijalekatsko-geografski usmerena istrazivanj a [Porzig, Risch (2) itd.] tL smatraju autentiCno eolskim: time Ы, medutim, Ыlа posvedocena nemogucnost prvobitnog j edinstva eolskih dijalekata i arkadsko-kiparskog (па kojem npr. insistirajos i Palmer). Као sto se и slucaju sibo leta aL/tL arkadsko-kiparski priblizava j onsko-atic kom (gde је takode tL > aL), to је slucaj i sa nekim drugim osobinama (ир. iscrpno Соlетan 69-80). Medutim, ni tu пе nedostaje razlika; ир. pre svega L6pez Eire (3), koji и istorij i j onsko-atickog raz likиje dve еtзре, prvu и koj oj је ovaj tesno povezan sa mikenskim i arkadsko-kiparskim - sve osobe nosti jonsko-atickog odreduju se za vreme posle 1 200. pre Hr. - i drugu, kada је оп и kontaktu sa dorskim. Imajuci ovo и vidu, cini se neopravdanim svoditi па manj i broj tri istorij ske grup e : eolsku, arkadsko-kiparsku i j onsko-atickи (koj e se tradi cionalno protivstavljaju dorsko-severozapadnogrc koj = zapadnogrckoj grupi kao istocnogrcka). Dok zapadnogrcki, kao sto ј е iz istorijskih razloga i осе kivano, ima prilicno izolovan polozaj , а pamfilski se »пе иklapa и ovu podelu« (HoffmannlScherer 3 3), izmedu preostale tri grпре i mikenskog dijalekta (koji pripada drugoj vremenskoj ravni) moze se, da kle, ustanoviti niz poprecnih veza, koje su prema ponudenom tumacenju i proceni znасаја svake od njih пиZnо davale povoda za skoro sva zamisliva grupisanja. 220
U teZnj i da »objedine etnografska i (dij alekat sko-)geografska stanovista« i ostavljajuci ро strani pamfilski kao »mesavinu zapadno- i centralnogrc kih dij alekata«, ТumЬ i Kikers (ThumblК.ieckers 67-68, и originalu razmaknutim slogom) su smatra Н, а и tome su ih sledili i docniji autori, da ј е prvo Ыtnо grupisanje grckih narecj a bilo ovakvo (тој shematski prikaz): Zapadnogreki
Centralnogreki
Istocnogrcki
Dorski Ahajski
Eolski (u centralnoj
E1idski
Grekoj)
Severozapadnogreki Arkadsko-kiparski (па Peloponezu)
Jonsko-aticki
Bak (Buck (2), 9) је и svojoj »klasifikaciji« (koju su opet sledili i drugi) dosao do jedne, kako se vidi, svakako drugacije izvrsene podele па dva dela, пе precizirajuci pritom za koji vremenski period опа vaZi (ovde је pojednostavljeno prikazana): Zapadnogreki
Istoenogreki
Severozapadnogrcki
Jonsko-aticki LezbIjanski esalski
Dorski
Ве tski Р
Arkadsko-kiparski filski
Porcih (Porzig 168) sa »tri plemenske grupe« ima па umu »ranu grckи istoriju« (тој shematski prikaz): 22 1
Zapadni Grci
Eolci
Severozapadnogrcki Dorski
Eolski
Istocni Grci Jonsko-aticki }UПkadskо-kiрarski
Уес је Ris [Risch ( 1 )] ukazao па mogucnost da se i kod drevnih j ezika primenjuju metode modeme dijalekatske geografije i па osnovu prostome raspo dele odstupanja donose pouzdani zakljucci о starosti poj edinih ројауа а time i о uzajamnim уеzaша izme du dij alekata i о nj ihovom razlikovanju. Tako је u isti mаЬ prevazideno i ranij e vrlo omiljeno razdva јапје »cistih« od »mesovitih« dijalekata [ир. pre svega Risch (3), 92d.]. Ris је tom prilikom istakao da иоЫсајепа cetvoma podela zapadnogrckil eolskil arkadsko-kiparskil jonsko-aticki ni u jednoj odred nici nije potpuno saglasna dijalekatsko-geografskim rezultatima: podela i grupisanj e dijalekata arhaj skog i klasicnog doba пе Ы trebalo da se shvata kao пе prekinuti nastavak odnosa u 11 milenijumu. Zatim su gotovo j ednovremeno radovi Porciha i Risa [Risch (2)] - njegaje u osnovi sledio C edvik [Chadwick ( 1 ) (2)] - doneli odlucujuCi, u izvesnom smislu »koper nikanski« obrt, pokusavajuci da уес poznati materi ј аl iznova razvrstaju i protumace па поуој metodskoj osnovi. C vrsto polaziste za Porciha, Risa [Risch (2) (3)] itd. predstavljale su razlike izmedu lezblj anskog i tesalskog (ир. gore V 1 ), а time i pitanje о izvomom eolskom . Роmоси geografskog prostiranja doticnih jezickih ројауа moze se pokazati da па lezblj anski cesto utice susedni maloazijski j onski, dok tesalski 222
(svakako опај u Pelazgiotidi: ир . IY 1 О Is) clIva »praeolsko« stanje, Cija se slika, prirodno, time bitno mепја. Istovremeno, takve izoglose koj e lezbljanski odvaj aju od tesalskog, а ukljucuju arkadsko-kiparski, jasno ukazuju па to da se ova grupa nalazi blize јоп sko-atickom nego eolskom. Na osnovu toga Porcih i Ris su doSli do zakljucka da su arkadsko-kiparski i j onsko-aticki razliciti razvoj i jednog jedinstvenog dij alekta, koj i Porcih naziva istocno-, а Ris juzno grckim. Iz toga, za Risa, proizlazi sledeca slika (ovde shematizovana) : Severnogrcki
Dorsko-severozapadnogrcki Eolski (tacan medusobni odnos? ovde svakako spada i pamfilski) Juinogrcki
lonsko-arkadsko-kiparsko-mikenski (tek se u poslemikensko doba nezavisno razvijaju; aticki se tek tada odvoj io od j onskog).
Pristup koj i su иуеН Porcih i Ris, da se роmоси protezanja izoglosa osvetUavaju starost i istorija oso ЬепЉ dijalekatskih obelezja, primenio је i Laceroni (Lazzeroni), koj i nastoj i da pokaze da је u pretho merskom periodu postojala jedna »egejska kojna« па maloazijsko-jonskoj osnovi. Nalik Porcihu i Risu, pionirski poduhvat izveo је i Kolman, koj i је prednost dao statistickoj metodi (а drzao је se па slican, nesto pobolj san пасјп i Bar tonj ek, za zapadnogrcki) i tako narocito ispitao neke od поујј јЬ teza, kao па primer опи о arkadsko-kipar223
sko-jonsko-atickoj povezanosti i tesalsko-lezbljan skoj suprotnosti. on pokusava da za grcke dijalekte utvrdi »koeficijente medusobnih odnosa« i prema tome proceni njihove uzajamne veze; а one, ро Коl manu, u istorij skom periodu izgledaju ovako (ovde рој ednostavlj eno): Zapadnogreki Elidski Dorski dijalekti Ahajski Severozapadnogreki
»most« Beotski Pamfilski
Istocnogreki Tesalski, Lezbljanski l\rkadsko-kiparski Mikenski Jonsko-aticki
on iz ovoga izvodi dihotomiju za preistorijsko doba (srednjeheladsk:i period): Zapadnogrck:i : Istocnogrcki Slika koju posle jednog dija1ektoloskog pregleda skicira Kaugil (Cowgi11 94d.) grupise dijalekatske skupine 1 milenijuma prema karakteristikama koje su јm zajednicke sa susednim dij alektima Gedna od drugih najvise odudaraju narecja koja su dijagonal по protivstavljena; mikenski se пе da preciznije svr stati u »jиznи grupu«): Zapadnogrcki (Dorsko-severozapadnogreki)
EoIski
Jonski
»Ahejski« (l\rkadsko-kiparski)
Nadovezujuci se па Risa, Vajat (Wyatt) је tezio da uspostavi relativnu hronologiju jezickih prome224
па, pomocu koj ih Ы se moglo skicirati dijalekto losko »серanј е« grckog sveta (563). Ј оп је dosao do dvojne podele (ovde shematizovane): Severnogrcki (konzervativan) (njegova dalја podela nije dijaIekatska, nego sociolekatska: »severnogreki vise i nife klase«) Juinogrcki (inovativan) Jonsko-aticki, arkadsko-kiparski
Shemama koje su ponudili drugi istraZivaei u пај skorijoj proslosti uglavnom odgovara i podela dijale kata koju је razmatrao Hojbek (НеuЬесk 325), imajuci па umu mikenski period (ovde shematizovana): Severozapadna grupa: Preci Dorsko-severozapadnogrckog »(ј eolskog?)« Jugoistoena grupa: Preci Jonskog, Arkadsko-kiparskog; zatim mikenski
Medutim, zbog osobenosti mikenskog dijalekta (up. gore ЈУ 1 7), п*dnо od kasnijih »jugoistocnih narecja« nije, ро Hojbeku (nasuprot prvenstveno Risovom stavu), njegov »direktni potomak«; оп u pamfilskom vidi »dorsku osnovu«. Iako se misljenja о grupisanju i podeli grckih dijalekata danas ocito sve vise јеdnа drugima pri blizavaju, ipak ј е saglasnost u pitanju ovog posto15 Uvod u gr�ke dija1ekte
225
janja nareeja jednih uz druga jos uvek daleko. Stvar stoj i drugacije sa naslojavanjem narecja jednih pre ko drugih, do kojeg su neki naucnici pokusa1i da dodu, kako Ы odatle mogli izvuci zakljucke о nizu od vise uzastopnih doseUenickih slojeva, odnosno talasa, grckih plemena. Ти su merodavni Ыli rezultati Кrecmerovog istrliZivanja (Кretschmer 9-34), koji se zasnivaju па lingvistickim argumentima G onizmi u srednjoj i juZnoj Grckoj) kao i па antickoj tradiciji. on razlikuje tri sloja doseUenika grckog jezika: 1 . Jonce (oko 2000. pre Hr.), 2 . »Ahejce« (i1i Еоlcе; oko 1 700.), 3 . Zapadne Grke (oko 1 200. i1i kasnije). Na Krecmera su se nadovezali pre svih Tovar [То var ( 1 ) (2)], Adrados (uprkos opste-metodoloskom usmerenju i teZnji ka cisto lingvistickoj argumenta ciji) i drugi. Qva Кrecmerova teorija о tri talasa (пет. »Dreiwellentheorie«) Ыlа је u osnovi uzdr mana kao krajnje pojednostavljenje - to Ы otprilike Ыl0 isto kao kada Ы se govori1o о razlicitim doselje nickim ta1asima Kasti1jaca, Galicijaca i Katalonaca u S paniju! - pre svega Risovom kritikom JRisch (2)] , kojoj su se pridruZili izmedu ostalih Cedvik [Chadwick ( 1 ) (2) (3)] i Lopez Eire [L6pez Eire ( 1 ) (2) (3)] , dok ј е па pr. Porcih (Porzig 1 68) jos uvek verovao u tri grupe plemena, koje su »prvobitno ро tekle iz iste oblasti«. Teorij a о tri talasa danas se moze smatrati prevazidenom. Do izdvajanja pojedi nacnih dijalekata iz G edinstvenog) »pragrckog« do810 ј е, ро svemu sudeci, tek nakon doselj avanjа, znaci па grckom tlu (ир. Heubeck 323). Q datovanju ovog doseljavanja рunо se raspravljal0, ali to i dalje 226
ostaj e otvoreno pitanje (da li se desilo oko 1 900. pre Hr. i1i, pak, oko 1 600. pre Hr.?); Grumah (Grumach) је pokusao da роmосu sinteze arheoloskih i lingvi stickih podataka kao i mitolosko-istorij skih preda пја potvrdi za Grke kasnije vreme doseljavanja, oko 1 200. godine pre Hr. То, medutim, protivreCi grc kom karakteru tekstova па linearu В (koji ј е оп od pocetka osporavao, kao najpoznatiji protivnik Уеп trisovog пасјпа desifrovanja). Podrobnija analiza ovih pitanja i raspetUavanje klupka sa tim povezanih problema (kao sto su vreme i pravac doseljavanja, karakter mikenske kulture, »objedinjenje« lingvi stickih i arheoloskih svedocanstava itd.) пе moze, ipak, biti сјlј ovog »Uvoda«.
Zavrsiti svoje delo znaci zapaliti ga. Georg Hr. Lihtenberg, Ajorizтi
227
INDICES 1 . Licna јmеnа Ahilej 1 42 Aleksandar 1 49, 1 5 1 Alkej 27, 1 4 1 , 1 43-1 45 Alkman 85, 1 0 1 Antisten 30 Apolonije Diskol 3 1 Arhiloh 1 73, 1 78 Aristofan 28, 70, 73, 1 0 1 , 1 06, 1 23, 1 26, 1 28, 1 85 Atenej 83, 1 49
Epiharm 70 Epikteta 82 Euklid 35, 1 83, 1 87 Ewnel 70 Filip V 1 34 Filita 3 1 Filoksen 3 1 Frahijarid 76
Balbila 29, 1 4 1 , 1 44
Glauk 1 72, 1 77 Gorgija 1 85 Grigorije Korintski 3 1 , 78
Damokrat 1 1 4 Damonon 99 Demosten 1 85 Diodor 84 Dion 1 1 6 Dionisije ЈатЬ 3 1 Dionisije Tracanin 32
Hadrijan 1 4 1 Harmodije 1 49 Heraklit 1 78 Herodot 30, 84, 1 1 0, 133, 1 59, 1 70, 1 73, 1 74, 1 75, 1 80, 205 Heronda 1 73
229
Hesihije 32, 86, 93, 1 02, 1 05, 1 07, 1 08, 1 1 8, 1 53 , 1 59, 1 67 Hesiod 122, 1 73 Нiроnakt 1 73 Homer 8, 30, 32, 1 73, 1 74 -, Ilijada 1 73, 1 74 -, Odiseja 93, 94, 1 73
Isil 70 Jovan Filopon 3 1 Кadis 56 Korina 27, 1 22, 1 26-1 29 ��) Кsenofont I 85, 1 86 Кsutija 1 53 Nikandra 1 72 Onasil 1 5 8 Orest 1 42
230
Pausanija 24, 1 00, 1 03, 1 1 7, 1 59 Pindar 8, 1 22 Platon 30, 1 38, 1 79, 1 85 Plutarh 1 1 4 Praksila 70 Sabina 1 4 1 Sapfo 8 , 27, 1 4 1 , 1 43-146 Simonid 24 Sofron 70 Solon 1 85 Soter 1 32, 135 Strabon 44, 47, 81, 1 1 0, 1 1 5, 1 53, 1 59, 1 86, 204, 205, 2 1 0 Svetonije 85 Teognid 70, 83 Teokrit l 4 1 , 1 44, 1 46 Tersip 141 Timokreont 83 Trifon 3 1 , 144 Tukidid 23, 6 1 , 7 1 , 72, 84, 1 02, 1 23, 1 33, 1 42, 1 85
2 . Imеnа mesta Abld 1 5 8 АЬаја 1 09, 1 1 2, 2 1 9 'AXaLWV aKt� 1 59 Akamanija 55, 57 AJcragant 82, 84, 87 Akraifija 1 22 Лks 95 Aleksandrija 3 1 , 32 Amat 1 60 Amorg 1 7 1 , 1 75, 1 77 Anafа 8 1 Andaniја 1 0 1 Andar 1 80 Arg 7 1 , 75, 76 Argolida 75, 76, 84 Arkada 92 Ama 1 23 As 1 40 Askra 1 22 Aspend 1 66, 1 67 Astipaleja 8 1 , 88 Atina/Atika 1 7, 1 8, 35, 36, 76, 1 25, 1 7 1 , 1 75, 1 76, 1 83, 1 85-1 88, 205 Atrak 1 32, 1 37, 1 3 8
Didima 1 7 1 Dima 1 1 1 Dodona 58, 1 32 Dorida 55 Drer 92, 94 Drimaja 56
Bizant 70 BOLOV opor; 1 24 But 6 l
Eanteja 56 Efes 1 72, 1 75 Еginа 68, 69, 7 1 Egostena 7 1 , 72, 74 Eleusina 1 96 Eleuterna 95 Elida 1 1 4, 1 1 6 Enija 55, 57 Epidaur 68, 69, 71, 72, 73, 76, 84 Epir 55, 57, 62, 1 24, 206 Eres 1 40, 141 Eretrija 171, 1 72, 1 75, 1 78, 1 79 Eritra 1 42, 1 7 1 , 1 72, 1 74, 1 75, 1 78, 1 84 Eta 56 Etolija 55, 57, 6 1 , 1 1 5 Eubeja 36, 1 7 1 , 1 74, 1 75, 1 79, 2 1 1 Euemon 149
Del 1 7 1 , 1 72, 1 76 Delfi 26, 56, 59, 6 1 , 62, 64, 76, 1 49, 1 5 1
Falana 1 32 Farsal 1 32, 1 34, 1 37 Faselida 88
23 1
Fera 1 32, 1 34 Fest 93, 96 Figalija 1 0 1 , 1 49 Flijunt 69 Fokeja 1 42, 1 74, 1 75 Fokida 55, 58-60, 206 Folegandar 8 1 Ftiotida I 3 1-133, 1 3 8 Gela 82, 84, 89 Gerontra 99 Gitij 99 Golgi 1 5 8, 1 59 Gortin 92-94, 96, 97 Halej 56 Halikarnas 1 72, 1 74 Halkida 20, 1 7 1 , 1 84 Herakleja 1 8, 99, 1 00, 1 04-1 06, 1 08 Henniona 7 1 Hestijeotida 1 3 1-133 Нij 1 42, 1 72, 1 74, 1 75 Hijerapitna 83, 94 Hipata 57 НitП 1 58 Idalij 1 58, 1 60-1 62 Itaka 1 09-1 1 2 Itan 97 Jalis 83 Кafiсin 1 6 1 Кalimnа 8 1 , 83, 84, 89, 90
232
Kamak 1 58 Кarpat 8 1 , 84, 89 Каtanа 1 72 Kefalenija 1 09-1 1 2 Кеј 1 7 1 , 1 72, 1 75, 1 77 Кijerij 1 32, 1 34 Кima (Eolida) 1 40 Кima (Ital�a) 1 7 1 , 1 72 Кiрзr 1 9, 38, 39, 1 57, 1 59, 1 60, 2 1 1 , 2 1 9 Кirenа 1 8, 77, 8 1 , 84-90, 101 Кitij 1 58, 1 60 Кlazотena 1 75 Кlеоna 69 Кlitor 1 48, 1 53 Кnid 8 1 , 83, 86-89 Кnos 20, 76, 93, 1 95, 1 96, 1 99 Kolofon 1 75, 1 84 Korint 1 8, 20, 24, 3 1 , 68-73, 77, 78 Korkira 1 8, 20, 6 1 , 69, 72, 74 Koroneja 1 22 Kos 8 1 , 83-86, 88-90, 1 0 1 , 1 03, 1 1 0, 1 1 4, 1 27 Кranоп 1 32, 1 38 Кreusa 1 96 Кrisa 55, 63 Кrit 2 1 , 36, 83, 92-94, 1 96, 206 Кшiј 1 58, 1 59
LakedemonILakonija 1 8, 24, 84, 99, 1 07, 1 08 Lamija 57, 6 1 Lapa 94 Lapat 1 59 Larisa 1 32, 1 34, 1 3 8 Lata 92, 94 Lebadeja 1 22 Lebed l 75 Leontini 1 85 Leuktra 1 02 Lezb 1 40, 1 42, 208 Likosura 1 54 Lind 83, 86 Lokri Epizefirski 57, 60 Lokrida 55, 56, 58, 6 1 , 1 02, 206 Lusi 1 48, 1 53 Magnezya (Јопуа) 20, 2 1 , 69, 1 1 0, 1 72 Magnezija (ТesaЩа) l З l-lЗ3 Makedonya l 34, 1 5 1 MaIida 55, 57, 59, 6 1 Мantinеја 148, 1 52, 1 55, 1 64 Marij 1 58 MasaIija 1 74 Medeon 55 Megara 68, 70-72, 77 Megara Hiblejska 70 Mel 36, 8 1 , 84, 86, 89, 1 74, 206 Mesena 1 0 1
Mesenija 1 00, 1 02 Metapont 1 1 0 Metidrij 1 49 Metimna 1 40 Mijunt 1 75 Mikena 76, 1 95, 1 96, 1 99, 202 Milet 35, 1 7 1 , 1 72, 1 75, 1 76, 181 Mitilena 1 40, 141 Naks 171, 172, 1 75-1 77, 1 79 Naukratis 140 Naupakt 56, 6 1 , 1 02 Nes 1 40, 1 4 1 Nisir 84, 88, 89 Olimpija 2 1 , 24, 76, 1 14, 1 1 5 Olont 92 Orhотen 1 2 1 , 122, 148, 149, 1 54, 196 Orop 1 7 1 , 1 72, 1 75, 1 78, 1 79, 1 86 Рзf 39, 1 58, 1 59, 1 64 Par 1 7 1 Рamоп 1 04 Pelazgiotida 1 3 1-1 34, 1 37, 1 3 8, 223 Perebija 1 3 1-133 Perga 1 66 Pergam 1 40, 1 43 Pil 1 96, 1 99, 202 Pisatida 1 1 5
233
Posidonija 1 1 О pres 93 Prijena 2 1 , 83, 1 7 1 , 1 75 Rantidi 1 58 Riten 92 Rod 36, 8 1 , 82, 84-90, 203, 206 Salamina 24, 25, 1 58, 1 84 Salamina (Кiрar) 1 5 8 S am 8 3 , 1 72, 1 75 Sama 1 1 0 Selinunt 70, 73 Sibaris 1 1 0 Sida 1 67 Sifno 1 79 Sikion 69, 70 Silij 1 66 Sirakuza 20, 69, 70, 72, 73 Skilunt 1 1 5 Smima 1 74 Soli 1 5 8 Sparta 99, 1 02, 1 07 Stimfal l 48, 1 5 1 Stiris 55 Strat 57 Tamas 1 58, 1 60 Tanagra 1 22
234
Tarent I 8, 99, 1 00, 1 02, 1 04, 1 05 Tas 1 7 1 , 1 72, 1 76 ТеЬа (Веоtiја) 1 2 1 , 1 22, 1 25, 196 ТеЬа (Egipat) 1 4 1 Tegeja 1 00, 1 1 2, 1 48, 1 49, 1 50, 1 53, 1 54, 1 65 Теј 93, 1 72, 1 75 Te1 82, 89 Тenar 99 Tened 1 40, 1 42 Tera 1 8, 36, 8 1 , 82, 84-90, 1 09, 1 74 Тeпn 57 Tesalija 62, 1 23, 1 33, 208 Tesaliotida I3 1-134, 136-138 Tespija 1 22 Tesprotija 1 33 Tetonij 1 32 Tilis 76 Tirint 76, 1 96 Trezen 7 1 , 76 Trifilija 1 1 5 Troja 2 1 9 Turiji 1 04 Zakint 1 09, 1 1 1
3 . Gramaticki registar Afereza pocetnog а- 1 68 Akcenat, eolski 32, 1 43 Aorist: sigmatski; aorist tematski 1 69; korenski aorist kod БLБ ou 95; ЕОО > О 1 89 Р: *Рр- > �p- 1 44; vidi Pismo 1; > 6-1 -66- 73, 96, 1 06, 1 28; 1; umesto 6 [CI] 1 1 7; 1; > tt/,; 96; 1; < *!ј, *ts 96 h > 0 36, 44, 1 1 7, 1 45, 1 65, 1 75, 1 79; vidi Pismo: Н 1] < ш 1 26; Т)а > Еа , 1]0> ЕОО; vidi Metateza kvantiteta; Т)Л > 1]U 96 е > о [s] 1 06; ee/e < Ое 96; ее < Ое 96 L < *� 72, 77; L < EL 126; LЛ < *[i 1 63; -Loc;l-LOV > -Lc;/L(V) 1 67 =
=
236
л > V ispred dentala 87, 1 53 < л ispred dentala 87, 1 53 ; УО oCuvano 78, 96, 133, 1 36, 1 53, 203 ; -y� ocuvano 78, 96, 203; УО > О 87, 96; -y� > -� 87, 96, 1 36, 1 53 ; vt > Ь 1 69 ; XL, KL 1 9 1 ; ; > ох 1 9 1 0 < *'tf, 1} 1 43, 1 5 1 , 1 52, 200, 209; 0 > u 1 3 5, 1 44, 1 52, 1 77; -о > -u 1 5 1 , 1 52, 1 62, 1 68, 2 1 2; OL > [Щ 1 25; *-оуо- > -ою- 87; ор < *!' 1 52, 1 6 1 , 200, 209, 2 1 1 , 2 1 9; -o� > -u� 1 68 Р < Ь 1 69; Р < о, vidi Rotacizam; ро < *!' 1 43, 200, 209; ро wnesto ра 1 25, 135; ро > рр 1 9 1 О > h, е 78, 1 06, 1 1 8, 1 63; О > р , vidi Rotacizam; О asimi lovano 1 07; -s nеоЬеlеienо 1 63 ; Ое > ее/е 96; Ое > PI1 96; ОО > ее 96; ОО > tt 1 27, 1 79, 1 90 t: tL se cuva 63, 73, 78, 88, 95, 1 06, 1 1 7, 1 27, 1 33, 1 36, 1 68, 207, 220; tL > oL 1 42, 144, 1 53, 1 63, 1 78, 20 1 , 209, 2 1 8, 2 1 9; tt < оо 1 27, 1 79, 1 90; tt/t < *tj, *ts 96 u < OL 1 26 'ф ФL, ПL 1 9 1 ; 'ф > оф 1 9 1 *[ = miken. /r/ 200 vidi, osim toga, Diftong, Geminata, Labiovelari, Nazal! Gradivni pridevi па -LO� 58, 64, 209 Gradenje imena: srednji rod па * 110 200; wnesto imena па -EU� oblici па -1)9 ak. -1)У 1 54, 1 64, 2 1 2; L-osnove sa -F-dek1inacijom 1 64 Нijat 200 Homerski obIici u arkadskom 1 5 1 Imperativ: 3 . Нсе тn. -vtw 65, 88, 1 80, -vtWV 88, 1 80, -vtОV 88, -ЕLvtW < *-Е-ЕvtW kod kontraktnih glagola 66; u medtiu -оеw(у) 1 80, > - -ееб/w 96 V
=
=
-
237
Infinitiv: atematski *-ЕУ 1 46, -јА.ЕУ 97, *- јА.Е-ЕУ (- !lf v, -!LТJV, -!LELV) 85, 88, 97, -уш 1 80; tematski -ЕУ 66, 79, 88, 97, 1 08, 1 1 2, 1 54, 1 65, *-Е-ЕУ (-ТjV, -ELV) 66, 88, 1 08, 1 1 2, 1 3 8, 1 46, 1 54, 1 65, 1 77, 1 80, 200, -јА.ЕУ 1 24, 1 29, 1 34, 1 38; kod kontraktnih glagola -ЕУ 88; и mediju -08ш > - -8(8)ш 96; -ош, �8а.L > -OELV, -08ELV 1 3 8 Isohronija ] 67 Itacizam 1 26 Konjugacija: atematski glagoli vokalskih osnova 1 46; kon traktni glagoli -ЕОО > -LOO 94, 1 04; -EVOO > -ouoo 95, -"["[ОО -0000 1 90, -alL�ОО -alL6(6)0о 96, 1 06, 128 -alL"["[ОО 96; vidi takode Aorist, Риtш, Imperativ, Jnfinitiv, Opta tiv, Particip, perfekat, LiCni nastavci Kontrakcija: n�e zastupljena 200, kontrakcije uopSte 1 89; > ё/б 207 Labiovelari: oCuvani 20 1 , 207; ispred *е/ё > labijali 1 24, 1 27, 1 36, 1 44, 1 52, 209; ispred o/u > кI:n: 1 78; asibilova ni 1 52, 2 1 2; > s (и) 1 52; > "[�-, � 1 52; ispred i > s 1 62 Leksika: а'УРЕОО »шiтarn« 1 1 9, AFLбаv »Над« 1 32, 1 35, 'A:rtл.оuv 1 3 8, 'Ap"[a!LL; 78, *FpТJ"[EVOO 79, tpo; tEp6; 1 44, !Са; »ј« 1 55, 1 59, 164, 2 1 2, !C"[oLvd 89, 203, !LEU; »mesec« 1 1 9, :n:о!Са 25, ПООЕL6drv itdJ П о"[(E)LоaFоv itdJ ПоhoL6аv 74, 89, 1 08, 202, o:n:a6LOV »stadion« 78 LiCni nastavci: aktiv, 3 . licejedn. -"[L 63, 73, 78, 88, 95, 1 06, 1 27; I . Нсе mn. -!LE; 25, 65, 74, 88, 207; 3. 1ice mn. -V'tL 63, 73, 88, 95, 1 06, 1 1 7, 1 28, 1 36, 1 37, sa -У8- -у"[1 28, 1 36, 1 37, -V8L 1 28, 1 37, sa -6- < -V't- 1 69, �L 1 44, 1 53, 1 63, 1 78, 20 1 , -OLV > -рLV 1 78; medij, 3 . 1ice jedn. -"[EL -''[аL 1 3 8, -'tOL 1 50, 1 53, 1 64, 202, 2 1 2, -"[U < -"[OL 1 52, 1 62, 2 1 2; 3. Нсе mn. -V"[Ш -V'taL 1 5 1 , 1 54, 202, -V'tU < -V'tОL 1 52, 1 62, 2 1 2, -V8ELV -V'taL 13 8, -ELV 'taL< *-Е�ЕV'taL kod kontraktnih glagola 65d. =
=
=
=
=
=
=
=
238
Licna zaшenјса: proSireni оЫјсј 2 1 0 Metateza kvantiteta 1 77, 1 80, 1 89, 2 1 О Metricko duienje 1 4 1 , 1 73 Nazal neobelezen pred konsonantom 1 69, 1 90 Naknadno duienje 77, 87, 1 1 8, 1 27, 1 53, 1 65, 1 78, 1 90; > ё/б 207 ОСеуо јте, vidi Genitiv oeevog imena Optativ: I . Нсе јedn. -ою < *-oj"l 1 5 1 , 1 54 Рзrtiсјр: perfekta -ovt- 1 29, 1 38, 1 46, 209; dat. mп. -Оvt-аооL(v) 1 08; feт. -аюа, -оюа 87, -аооа 88, 202; medij -Iltvo� > -ILLVO� 1 52, *-E-E-ILEVO� 58, 65 Patronimski pridev 58, 66, 1 24, 1 29, 133, 1 38, 1 46, 202, 209 perfekat: prezentska fleksija 89; vidi takode Рзrtiсјр Pismo: А [re, � ] < * ё 1 1 6, 208 Е za *� 72, 86, 95, 1 77, 1 90; za *еј 72 F 32, 63, 73, 77, 95, 1 05, 1 1 1 , 1 1 7, 1 25, 1 27, 1 35, 144, 1 52, 1 62, 1 68, 1 78, 200d., 207; пеоЬеlеienо 24, 73, 77, 87, 95, 1 05, 1 1 7, 1 27, 135, 1 44, 1 52, 1 62, 1 75, 1 78, 2 1 0; vidi takode Glasovi: �, y, Е Н 36; ocuvano 1 05, 1 1 1 , 1 36, 1 79, 1 9 1 ; izostaje 1 65; оЬlik 1- 1 00, 1 05, 1 1 1 ; za *� 62, 72, 86, 95, 1 05; ћЕ 1 79 О za *9 62, 72, 95, 1 77, 1 89; [u] 1 26 ОУ za *9 62, 72, 1 35, 1 77, 1 89; [u] 73, 1 05, 1 26 (} 73, 1 1 1 , 1 77, 1 88d. У [u] 1 1 1 , 1 26, 1 76; [Щ 1 76, 1 88d. Q za *9 95, 1 05 pamfilsko w (\1\) *у 1 68 Роkaznа zamenica: пот. mn. oVot 97, 1 08, 1 34, 1 37, 1 80, 'totl'tOLOE, feт. 'tаtl'tШОЕ 64, 73, 78, 88, 97, 1 08, 1 1 9, 1 29, 1 37, 207; МЕ 1 37, 1 54; ОУЕ 1 34, 1 37, 1 64; OVL 1 54; ovu16vu 97, 1 54, 1 64, 2 1 2 =
=
=
=
=
=
=
239
Pravilo о naglaSavanju tri poslednja sloga 143 Predlozi: av6. ov 1 54, 1 64, 2 1 2, 2 1 9; ал" ал6 1 52, 1 62, 203, 2 1 2; EV sa ak. 58, 6 1 , 66, 74, 1 29, 1 33, 1 39; *EVC; (EtC; itd.) 95, 96, sa ak. 74, 1 42, 1 46; Е; > ЕС;К(ОП sonant) 98; ;'UV mJv 1 92, 203 ; 1tEOO 74, 79, 90, 98, 1 29, 1 46, 1 55, 203 ; 1tEptL 1 69; 1tOC; 1 55, 1 64, 2 1 2; 1tOOL 203 ; 1tpotL 142, 146; O'UV 1 92 Prelazni glas *ј 78, 1 62, 1 68, 200, *111F 1 68, 1 78, 200 Pridevi па -тLO- 73, 88 Proklitika, vidi Clan Psiloza, vidi Glasovi: h > (3 Refleksivna zamenica: FhE 1 67; Eoomou itd. 1 80 Rotacizam: intervoka1ski 1 78; па kraju reei 1 07, 1 1 8 Sufiks za grзdenје imena аvЕС; 59 Zamenica: пот. mn. -EV umesto -ЕС; 97; KLC; tLC; 1 34 =
=
=
-
=
240
SКRACENICE 1 ZNACI ad loc. ak. aor. арр. ark. at. br. dat. dor. feт. gen. Ьоm. ibid. inf.
= ad locum, па [tom] mestu = akuzativ = aorist = appendix, dodatak = arkadski = aticki = broj = dativ = dorski = feтininmn, zenski rod = genitiv = homerski = ibideт, па istom mestu = infinitiv instr. = instrmnental izd. = izdavae jedn. = jednina LI = liCnо ime lok. = lokativ miken. = mikenski nш. = nшоziпа пет. = neтaeki 16
Uvod u gri!ke dija1ekte
24 1
opt. scil. schol. s. 1. str. up. У.
vok. •
= optativ = scilicet (scire licet), роdrazшnеvа se = scholia = sine loco, bez mesta = strana = uporedi = vidi = vokativ
= rekonstruisan, nepotvrden oblik = postalo od = razvilo se u = uporedivo је = potpuno је podudamo Podignuto о је sredstvo za skraCivanje. < >
IZBOR IZ NOVIJE LITERATURE О GRCКIM DIJALEKTIMA а) Grёki dijalekti i dijalekatski natpisi uopste J.-L. G а r е i а R а m 6 п, »Grieehisehe Dialekte«, u Der Neue Pauly. Enzyklopidie der AntЖе, edd. Н. Cancik und Н. Sehneider, Band 4 (Еро - Gro), Stuttgart I Wei' mar 1 998. Е. C r e s p o l J.-L. G a r e i a R a m 6 n l А. S t r i a n o, Dia lectologia Graeca. Аctaз del 11 Coloquio Internaeional de Dialectologia Griega, Madrid 1 99 1 . М . В i 1 е I С. В r i х h е I R. Н о d о t, »Les dialectes grees, еез ineonnus«, BSL 79, 1 ( 1 984), 1 55-203. Е. R i s е Ь, »Die grieehischen Dialekte im 2. vorchristli еЬen Jahrtausend«, SМEA 20 ( 1 979), 91-1 1 1 ( Е. Risch, Кlejne Schriften, edd. А. Etter and М. Looser, Berlin I New York 1 98 1 , 269-289). М. F i п k е 1 Ь е r g, »'Гhe Dialect Continuum of Ancient Greek«, Harvard Studies јn Classical Philology, Vol. 96 ( 1 994), 1-36. А. В а r t о п е k, Prehistorie а protohistorie reckjch dialek tй, Вmо 1 987. =
243
Р. А. Н а п s е П, Сarmјnа Epigraphica Graeca, Saeculo ruт VlII-V а. Chr. п., Berlin 1 New York 1 983. Saeculi IV a. Chr. п . , Berlin 1 New York 1 989. Ј. М. Н а 1 1, Ethnic Identity јn Greek Antiquity, Carnbridge 1 New York 1 997. Ь) Pojedinacni dijalekti
Severozapadnogrcki:
D. Ј. М е п d е z, Los dialectos dorios del Noroeste: graтa tica у estudio dialectal, Acta Salarnanticensia, filosifia у letras, 1 6 1 , Salarnanca 1 985.
Argolidski: Р. F. А 1 v а r е Z, El arg61ico occidental у oriental еn las inscriptiones de 10s siglos VII, vl у V a. С. , Тheses et Studia Philologica Salamanticensia, 1 9; Salamanca 198 1 . R. S . S t r о u d, »An Argive Decre ftom Nernea Conceming Aspendos«, Hesperia, Vol. 53, � 2 (1 984), 1 93-2 1 6. S. V. т r а с у, »An Early Inscribed Gold Ring ftom the Ar golis«, тhe Journal 01Hellenic Stиdies, Vol. 1 06 ( 1 986), 196.
Ostrvski dorski:
L. М а r t i п V а z q u е Z, Inscripciones Rodias (Collecion Tesis Doctorales, � 450/88.), Universidad Compluten se de Madrid, Мadrid 1 988.
Кritski: М. W. B a l d w i n В o w s k y, »Epigrams to an Elder Sta tesman and а Young Noble ftom Lato Pros Кarnara Hesperia, Vol. 58, �1 ( 1 989), 1 1 5-129.
244
Lakonsko-тesenski: В. Е d е r, Argolis, Lakonien, Messenien. Vom Еndе der ту kenischen Palastzeit bis zur Eiпwanderung der Dorier, Wien 1 998. R. А. В а u s 1 а u g h, »Messenian Dia1ect and Dedications of the 'Methanioi'«, Hesperia, Уоl. 59, N"4 (1990), 66 1-668. Eolski dijalekti: W. В 1 ii m е 1, Die aiolischen Dialekte. Phonologie und Morphologie der inschriftlichen Texte aus generativer Sicht, Erganzungsћefte zur Zeitscћrit fi vergleicћende Spracћforscћung, 30, GOttingen 1 982. Lezbljanski: Е. Т z а m а 1 i, Syntax und Stil bei Sappho, MUncћener Stu dien zur Spracћwissenscћaft. Beiћefte, 1 6; Dettelbach 1 996. R. Н о d о t, Le dialecte eolien d'Asie (La langue des ins criptions, Vlf s. а. c.-W S. p. с.), Paris 1 990. Јоnsю: К. А. G а r Ь r а с ћ, А Gramтar о! Ље Ionic Inscriptions froт Erythrae. Phonology and Morphology, Beitrage zur klassischen Pћilologie, 60; Meisenћeim ат Glan 1 978. А. Ј. Н е i s s е r е r, »Тће Pћilites Stele (SЮ3 284 IEК Hesperia, Уоl. 48, N" 3 ( 1 979), 28 1-293. =
Aticki: L. Т ћ r е а t t е, Тhe Graтmar о!Attic Inscriptions.Vol. 1: Pћonology, Berlin / New York 1980; Уоl. II: Morpћolo gy, Berlin / New York 1996.
245
S. С о 1 v i п, Dialect in Aristophanes and the Politics о/ Language in Ancient Greek Literature, Oxford 1 999. (u sklopu toga, u eetvrtom poglavlju: gramatik lakonskog, megarskog i beotskog пзreсја, prema опоте kako su рrikazani u Aristofanovim komedijama. Sa.drZi takode i appendix: »Izvori za lпonski, megarski i beotski dijale kat« (рр. 309-1 2» . А. W i I I i, Тhe Languages о/Aristophanes. Aspects oflin guistic Variation in Classical Аијс Greek, Oxford 2003.
Mikenski: G. D u п k е 1, »Муcenaean and Central Greek«, Кadmos 20 ( 1 98 1 ), 1 32-1 42, Floreant Studia Мусеnaеа. Akten des х. intemationalen mykenologischen Colloquiums in Salzburg vom 1 . - 5. Mai 1 995. Band I-П, Wien 1 999. 1. Н а ј п а 1, »Sprachschichten des mykenischen Grie chisch«, Suplementos а »Мinощ 14; Salamanca 1 997. Homerskijezik: W. F. W У а t t, Jr., »Homer's Linguistic Forebears«, тhe Јоuгnal о/Hellenic Studies, Vol. 1 12 ( 1 992), 1 67-1 73. KOin'i-dijаlеkat: С. В r i х h е, ed., La Коте grecque antique 1: unе langие introuvable? Nancy 1 993. La Коте grecque аntЩuе 2: lа соnси"еncе. Nancy 1 996. с) Grcko pismo
Ј. Т. Н о о k е r, Тhe Origin о/Ље Linear В Script, Supple mentos а »Minos«, 8; Salamanca 1 979. В. В. Р о w е 1 1, »Тhe Origin ofthe Puzzling Supplementals Ф, х, Ч1«, Transactions о/ Ље Аmегјсаn Philological Association, Vol. 1 1 7 ( 1 987), 1-20.
246
L. Н. Ј е f f е r у, Тhe Local Scripts 01Archaic Оуеесе, revi sed edition with а supplement Ьу А. w. Johnston, Ох ford 1 990. Н. R. 1 т т е r w а h r, Attic Script: А Survey, Oxford 1 990. R. D. W о о d а r d, Greek Writingfrom Knossos to Ноmеу: А Linguistic Interpretation 01 the Origin 01 the Greek Alphabet and the Continuity 01Аnсјеn! Greek Literacy, Oxford University Press 1 997.
d) Zblrke dijalekatskih natpisa R. М е r k e 1 Ь а с Ь, Die Inschriften vonAssos, Bonn 1 976. w. R. Р а t о п / Е. L. Н i с k s, The Inscriptions olCos, Ох ford 1 98 1 . G. Р е t z 1, Die Inschriften von Smyrna, Bonn 1 982. L. D u Ь о i s, Inscriptions grecques dialectes de Sicile: соn tribution а l ' Etude du vocabulaire grec colonial, Roma 1 989. R. А r е п а, Iscrizioni greche arcaiche di Sicilia е Magna Оуесја. 1 Iscrizioni di Sicilia, iscrizioni di Megara IЫеа е Selinunte, Milan 1 989 R. A r e n а / М. Н. Ј ат е s o n / D. R. Ј o r d a n / R. D. К о t a n s k y , А Lex Sacrafrom Selinous, Durham (N. С.) 1 993 . Ј. С h a d w i c k / L. G o d a r t l Ј. Т. K i 1 1 е n / Ј.-Р. 0 1 i v i е r / А. S а с с о п i I I. А. S а k е 1 1 а r k i s, Corpus 01 Мусеnаеаn Inscriptions from Knossos, Уоl. 1 (1-1 063), Cambridge 1 986. Уоl. 11 ( 1 064-4495), Cambridge 1 990. Уоl. III (5000-7999), Cambridge 1 998. Уоl. IV (8000-9947) and Index to Volumes I-IV, Сат bridge 1 998. -
247
R. М е r k е 1 Ь а с h et al., Steinepigraттe aus deт grie chischen Osten, Bd. 1 : Die Westldiste Юеinasiеns von Кnidos bis Пiоn, Stuttgart und Leipzig 1 998. Bd. 2: Die Nordkiste Юеinasiеns (Мarmarasее und Pontos), MUnchen / Leipzig 200 1 . Bd. 3 : Der »Ferne Osten« und das Landesinnere bis zum Tauros, MUnchen / Leipzig 200 1 . G. М а п g а п а r о, Sikelika, Studi di antichita е di epigrajia della Sicilia greca, Bibilioteca di Quшlетј Urbinati di Cultura Classica, по. 8, Pisa е Roma 1 999.
248
249
SPISAK ILUSТRACIJA 1 . Кiparsko slogovno pismo (Nonnalni silabar; prema: Masson 58) 37 2. Lineamo В pismo (»Salamanca Сопventiоп«; prema: Minos 1 1 , 1 970, ХУI 41 3 . Rasprostranjenost grekih dijalekata u klasicno doba 249
250
SADRZAJ Predgovor ......................................... ......................... Spisak skraCenica........................... ..... .......................
5 11
GRCКI DUALЕКП 1 NЛНОVI IZVORI 1 . Uvod ................................................................. 2 . Natpisi ................... ................. ................... ....... 3. КnjiZevni izvori................................................. 4. Izvestaji grшnаtieara.. ......... ... ....... ......... ...........
17 20 27 29
11 GRCКA PISМA Alfabet.................................................................. Кiparsko slogovno pismo ...................................... Linear B ......................... .......................................
34 38 39
ш ISTORUAT PROUCAVANJA, POMoCNA SREDSТVA 1 . Istorijat proucavanja .......................................... 2. Pomoena sredstva........................... ...................
43 49
N POJEDINACNI DUALЕКП 1 . Severozapadnogrcki ..... ........ ..... ..... ......... .... ..... 2. Saronski ..... ......... ...... ..... ..... ..... ........ ... .... ... .......
53 67
1
.
25 1
3. Zapadnoargolidski . . . . . . . . . . . . ............................... 4. Ostrvski dorski ................. ................ ............... 5 . Кritski ...... ....................... ............................... 6. Lakonsko-mesenski . ... . . .. .. ............................... 7. Ahajski ............................. .................. ............. 8. Elidski .............................. .................. ............. 9. Beotski ....................... . . . . . . ............................... 1 0. Tesalski . . . ............ ............. ............................... 1 1 . Lezbljanski ....................... ............ ................... 12. Arkadski .......................... ............................... 1 3 . Кiparski ........................... ............................... 1 4. РЗIПfilski .......................... ................... ............ 15. Jonski . .............................. ............................... 16. Aticki ............................... ................ ............... 1 7. Mikenski .............. ........ .... ..................... ..........
74 79 90 98 1 09 1 13 1 20 130 139 146 1 55 165 1 69 181 1 93
v GRUPISANJE DUALEКATA 1 . Glavne skupine..................................... ............. 204 2. Opsta slika: Obrazovanje dijalekata ... ..... ..... ...... 2 1 3
Indices 1 . Liena imena................. ....... ............................... 1 . Imena mesta .................................................... . . 3. Gramaticki registar ............. ,. ............................. Skra.Cenice i znaci . ..... ... . ............................................ Izbor iz novije literatше о grekim dijalektima ........... Spisak ilustracija .. ......... .... ...... ........... ... .... ..... ...........
252
229 23 1 235 241 243 250
Stampa i povez
�.
B U D U C N D ST . � .. . " . . , ,, .
Novi Sad, Sumadijska 12 Za stampariju Novak Vukotic
•
IZDAVACКA KNJIZARNICA ZORANA STOJANOVICA 2 1 000 Novi Sad Nikole Pasica 6/Ш Tel. : 02 1/624-800 Faks: 02 1/623-853 E-mail:
[email protected] Вiblioteka ELEMENТI 9. Zan Pija.ze: PSIНOLOGUA ОЕТЕТА
.
i
10. У. fon Humbolt: GRANICE DELOTVORNOSТI Dф� 1 1 . Dejvid Нјиm: О МERILU UKUSA 13. Emil Lask: FILOZOFUA PRAVA
1 4. Роl Dil: SIМВОLlКА U ВIВLШ 16. У. Jensen I S . Frojd: GRADIVA 1 7 . Georg Zimel: REMBRANT 1 8 . Z.-P. Уеman I Р. Vidal-Nake: MIТ 1 ТRAGEDUA. 1 1 9. Z. Bril: LILIТ ILI МRACNA МАЈКА 20. Z. Ruse: OBLIK 1 ZNACENJE ! l 2 1 . R. Legm: ЮЕЈА HUМANOSТI 22. Zak Buvres: FILOZOFIJA, MIТOLOGUA 1 РSЩЈDONЛUКA 23. У. Dimitrijevic: NEIZVESNOST LJUDSKIН PRAVA 24. F. Fire: RADIONICA ISTORIJE 25. Р. Мат: PSIНOSOMAТIКA ODRASLE OSOBI;: 26. G. Zimel: PROBLEMI FILOZOFIJE ISТORUE 27. М. Dragicevic - �e�jc: NEOFOLK KULTURA 28. zan Ruse: NARCIS ROMANOPISAC 29. Zan Ruse: MIТ О DON ZUANU , 30. А1јо!а Mimica: POGLED UNAZAD 3 1 . A1eksis РПопеnkо: ARHIPELAG EVROPSKE SVESТI " 32. ?;an Pjer Уеmап I Pjer Vidal Nake: MIТ 1 ТRAGEDUA, IЈ, :' 33. Z. Delez I F. Gatari : �TA ЈЕ FILOZOFJJA? 34. Dominik �naper: ZAJEDNICA GRAE>ANA 35. Ј. Ј_ Ушkеlman: ISTORIJA DREVNE UМEТNOSТI 36. F. Nice : О BUDUCNOSТI NA�IН OBRAZOVNIH USTANOVA ' 37. Remon Aron: OEMOКRAТIJA 1 TOTALIТARIZAM 38. Еmапие 1 Levinas: MEE>U NAMA 39. Emst Kasirer: JEZIK 1 MIТ 40. Z. Delez I F. G atari : КАРКА 4 1 . Maks УеЬег: DUHOVNI RAD КАО POZIV 42. Мјгеа Elijade: SLlКE 1 SIMBOLI 43. Каг1 Abraham: SPISI IZ PRIMENJENE PSIНOANALlZE 44. S lobodan Be1j anski: POEТIKA PRAVA 45. Zan-Zak Ruso: OGLED О POREКLU JEZIКA 46. Alise Mi ler: DRAМA DAROVIТOG ОЕТЕТА 47. Manfred Majrho fer: SANSKRIТSКA 'pRAМATIКA 48. Teodor У. A domo : МINIМA MORALIA , 49. Savo Lausevic: MI�UENJE SVJEDOCENJE 50. Milan Kangrga: NACIONALIZA M ILI ОЕМОКRAСПА 5 1 . Edmund Huser1: PREDAVANJA FЕNОМЕNОLОGШ ', UNUTRASNJE VREMENSKE SVlJESТI 52. Миса Elijade: SVETO 1 PROFANO 5 3 . Н. Уеlflјп: RAZМATRANJA О ISTORIJI UMETNOSn ' , 54. Неlти! Plesner: GRANICE ZAJEDNICE 55 . Zan Starobin ski : ZIVO ОКО ' 56. Milorad Radovanovi6: PLANIRANJE JEZlКA