Teorije medjunarodnih odnosa

Radovan Vukadinovic TEORIJE MEDUNARODNIH ODNOSA ,.,_, Politicka kultura ~ nakladno-istrazivacki zavod ZAGREB, 2005. ...

Author: Radovan Vukadinovic

113 downloads 752 Views 8MB Size Report

This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form

DOWNLOAD PDF

Radovan Vukadinovic

TEORIJE MEDUNARODNIH ODNOSA

,.,_, Politicka kultura ~

nakladno-istrazivacki zavod

ZAGREB, 2005.

Sadrzaj I POVUESNI OKVIRI RAZMISLJANJA 0 MEDUNARODNIM ODNOSIMA...

7

Antika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

7

Sred~i~ek..................

9

Renesansa i stvaranje Westfalskog sustava

11

Doba prosvjetiteljstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

15

Medunarodna misao u 19. stoljecu. . . . . . . . . . . . .

17

Institucionalizacija medunarodnih odnosa u 20. stoljecu .

20

II KONCEPTUALNI OKVIR TEORIJE MEDUNARODNIH ODNOSA .

Stvaranje teorija medunarodnih odnosa . . . . . . .

25 29

Teorije sile i konflikta u medunarodnim odnosima .

38

Teorija igre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

50

Teorije integracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

61

Kibernetika i komunikacijska teorija u medunarodnim odnosima.

73

Sistemska teorija medunarodnih odnosa. . . . . . . . . . . . . . .

82

TEORIJSKE PERSPEKTIVE PROUCAVANJA MEDUNARODNIH ODNOSA. . . . . . . . . . . . . . . .

107

III

Liberal no idealisticka perspektiva.

108

Neoliberalizam . . . . .

113

Realisticka perspektiva. .

116

Neorealizam . . . . . . .

120

Alternativne perspektive.

124

Neomarksizam

125

Konstruktivisti

129

Feminizam . .

132

5


IV. PREDVIDANJE I PROGNOZIRANJE U MEDUNARODNIM ODNOSIMA . . . . . . . . . . . . . . .

135

Predvidanje medunarodnih odnosa .

135

Pojam predvidanja i prognoziranja .

138

Elementi predvidanja . . . . . . . .

141

Metodika prognoziranja i predvidanja medunarodnih odnosa .

150

Znacenje predvidanja i prognoziranja u medunarodnim odnosima

162

LITERATURA . .

169

KAZALO IMENA

179

I POVIJESNI OKVIRI RAZMISLJANJA 0 MEDUNARODNIM ODNOSIMA Medunarodni odnosi kao znanstvena disciplina poceli su se proucavati pocetkom proslog stoljeca. Medutim ako se promatraju neke osnovne kategorije medunarodnih odnosa: mir i rat, konflikti i suradnja, odnosi sa susjedima i sl., tada se moze vidjeti da su razmisljanja o medunarodnim odnosima tj. odnosima politickih zajednica mnogo starija ida imaju bogata povijesno naslijede. Iako se u svim tim razmisljanjima nalaze tragovi medunarodnih odnosa, bilo bi tesko tvrditi daje u nekom od spekulativnih promisljanja bio izgraden cjelovit pristup koji bi se rnagao nazvati teorijom medunarodnih odnosa. Rijec je o parcijalnim, ponekad nepovezanim razmisljanjima gdje se medunarodni odnosi pojavljuju tek kao dio ukupnih razmisljanja o svijetu u djelovanju politickihjedinica, a ono sto bi se mogJo nazvati medunarodnim odnosima vidi se tek kao jedan mali segment ukupnog razmisljanja. Kratka panorama tih ideja 1 od antike pa do 20. stoljeca pokazat ce bogatstvo tih refleksija iz raznih faza razvoja medunarodnih odnosa i potvrdit ce, bar u nekim dijelovima, vrijednost i aktualnost proslih razmisljanja i onih paradigmi koje stvara suvremena znanost o medunarodnim odnosima.

Antika Tukidid (oko 460 pr. n. e.- 395 pr. n. e.) se smatra za utemeljitelja prvih teorijskih promisljanja o medunarodnim odnosima. Kao aktivni sudionik peloponeskih ratova izmedu Sparte i Peloponeskog saveza a protiv Atene, veCinu svog zivota Tukidid je posvetio opisima nastanka sukoba, povijesnim faktorima i interesima. Prema Tukididu, najveCi sukobi i selidba plemena odvijali su se na najplodnijim podrucjima gdje je mogucnost brzog bogacenja izazivala unutarnje ratove. Sve to pomoglo je usitnjavanje Grcke na mnogo malih politickih jedinica, sto je omoguCilo nastanak tiranije i oligarhije koje su te2ile hegemoniji nad protivnikom, alii svojim saveznicima. Pravda moze biti u funkciji ravnoteze snaga, a arbitraza u konfliktu je pozeljna. No, da bi se to postiglo treba ostvariti odredene preduvjete. Promatrajuci saveze, koji su bili cesti u vrijeme rascjepkanih i podijeljenih grckih polisa, Tukidid ih vidi Ovdje cemo sc zadrzati samo na misljenjima curopskih mislilaca. ostavljajuci po strani tako znacajna imena kao Ibn Holdun, Wun Tee, Kautyliu i dr.

7


kao izraz volje driava, ali upozorava nato da se u savez primaju samo oni koji necc umjesto mira donijeti rat. Velika neprijateljstva i antagonizmi mogu se prevladati plemenitoscu i umjerenim uvjetima sklapanja mira, a ne velikim koristenjem prednosti i pokornoscu. Jer, !judi kao i drzave, pise Tukidid, lakse podnose silu od jace strane, nego ogranicavanje njihovih prava od onih koji su im jednaki. Tukidid je jasno vidio vezu izmedu mira i stabilnosti driave, a dugotrajnost mira, po njemu, ovisi o onima koji su spremni na sve i koji pokazuju da nece odstupiti pred nepravdom. Rat jc racionalna aktivnost koja proizlazi iz neizbjcznog sukoba interesa razlicitih polisa. Konkretan uzrok peloponeskog rata vezan je uz preventivni napad Sparte koja se bojala jacanja Atene, a u biti je rijec o narusavanju ravnote:Ze snaga koja jc odrzavala mir. 2 Tukididje pesimisticki postavljen spram ljudskih osobina. On covjeka dozivljava kao egoisticnog i osvetoljubivog, a istodobno tvrdi da materijalni aspekti politike imaju primat nad ideologijom (religijom), medunarodnim pravom (pridrzavanje obveza preuzetih sklapanjem saveza ), etikom i retorikom koje on promatra jedino u funkciji odriavanja materijalne snage drzave. UnoseCi u svoje opise peloponeskog rata konkretne prijedloge i savjete, Tukidid je inspirirao mnoge drzavnike i znanstvenike mnogo stoljeca kasnije. Njegove tvrdnje prihvacene su od prvih utemeljitelja znanosti o medunarodnim odnosima kao izrazito vrijedne i korisne znanosti. Realisti i neorealisti u Tukididu su nasli pocetak svog razmisljanja o odnosima partnera i protivnika, o savezima, neutralnosti i ravnotezi snaga, sposobnosti i spremnosti na akciju, o drzavnom interesu i naCinu da ga se zastiti. Platon (427 pr. n. e.- 347 pr. n. e.) u svojih 36 pisama-dijaloga postavio jetemelj za razvoj promisljanja o drzavi, pravu i sistemima vladanja. On od drzavnika trazi da budu strazari driave ida u svom djelovanju povezuju nacela filozofije, politike i razuma. Ljudi su stado, a politicari su pastiri dusa koji politikom, odnosno driavom svojim umijecem mogu vladati. In ace, prema Platonu, politika je drzavno umijece iznad svih ostalih. Aristotel (384 pr. n. e.- 322 pr. n. e.) je bio grcki politicar, povjesnicar i filozof. PrateCi helensko makedonsku rivalizaciju na podrucju istocnog Sredozemlja, u svom djelu Politika dao je znacajnu sintezu politickih odnosa, karaktera drzavnog djelovanja i odnosa medu pojedinim grckim drzavama. Po Aristotelu drzave bi trebale teziti postizanju srece svojih gradana sto bi trebao biti najvisi driavni cilj. U neskladu s pravomje pokusaj driave da podjarmljuje susjedne drzave, a drzava isto tako ne smije postaviti osvajanje kao svoj cilj. S druge strane, svaka drzava mora biti spremna da se brani u slucaju napada. Drzavna vlast mora uciniti sve kako bi zemlja bila nedostupna neprijatelju i kako bi se mogla sama obraniti. U slucaju nuzde treba predvidjeti mogucnosti dobivanja pomoCi kopnom i morem. Aristotel je tvrdio da vojne snage nisu potrebne driavi u miru, ali da u doba nestabilnosti u odnosima sa susjedima i u ratu treba uciniti sve kako bi ta vojna sila bila sto organiziranija. u tom smislu smatrao je da je nuzno imati razvijenu po2 Vidi: E. S. Tukidid. Povijest peloponeskog rata, Zagreb. 1957.

8

Povijesni okviri razmisljanja o medunarodnim odnosima

morsku silu ida se njome moze stvoriti postovanje i strah u susjeda, au isto doba njome se moze pruziti pomoc saveznicima. 0 velicini vojne sile odlucuju zivotni interesi drzava i njihov stupanj ulaska u "veliku politiku". Usporedujuci stanovnistvo na sjeveru i jugu. Aristotelje pisao kako je cijeli svijet podijeljen medu narodima ada oni na sjeveru lakse ostvaruju i odrzavaju svoju slobodu, aline uspijevaju vladati nad susjedima. S druge strane, na jugu su stvaralacki sposobni !judi koji nemaju hrabrosti i zbog toga zive u ovisnosti i ropstvu. Neke Aristotelove teze (tesko dostupan teritorij. utjecaj klimatskih uvjeta) cine od Aristotela jednog od prvih geopoliticara.' Osim toga njegovo ucenje. posebno ono o zivotnim interesima drzave i velikoj politici dali su za pravo i realistima koji su ga takoder uzeli kao jednog od preteca realistickog misljcnja o mcctunarodnim odnosima.

Srednji vijek Razmisljanja o politici, ratu, miru, dosegu drzavne vlasti, pravu, krizarskim pohodima i konsolidaciji teritorijalne drzave u srednjem vijeku postaju sve brojnija. Filozofi, teolozi i pravnici formuliraju opca nacela odnosa medu pojedincima, grupama i drzavama. Toma Akvinski (1 225-1274) polazi od koncepcije prirodnog prava i posebno razmatra karakter rata. Prema njemu, ratovi sc dijele na pravedne i nepravedne. Pravedni su oni koje vode suverenc drzave i imaju pravcdan uzrok. te su voctene pravednom cilju. To su trebali biti svi ratovi koje vode krscanske zemlje protiv nevjernika i barbara i u kojima se osim postizanja vojne pobjede istjeruje zlo dobrim. Nadovezujuci se na ideju prirodnog prava i dobra, Pierre Dubois (1250-1322), francuski filozof i pravnik, koji je bio savjetnik na dvoru Filipa Lijepog. predlagao je uvodenje institucionalnih promjena u mectunarodne odnosc. Pozivao je na stvaranje saveza krscanskih drzava sto bi vodilo krscanskom miru. Svi krscanski suvereni su pravno jednaki, jcdino su neke zemlje vece, a druge manje ali upravo bi krscanstvo trebalo voditi jedinstvu u savczu koji bi tvorio krscansku federaciju. N a njezinom celu bilo bi Vijece sastavljeno od svjetovnih i crkvenih predstavnika, koje bi vodilo racuna o interesima svih krscanskih zemalja. Taj svojevrsni sustav kolektivne sigurnosti iskljucivao bi medudrzavne sukobe. a Vijece bi bilo u stanju donijeti odluke protiv onih koji krse norme sustava. Ratovi izmedu krscanskih i nekrscanskih zemalja, odnosno nevjernika bili su dopusteni i pomocu njih krscanske zemlje trebale bi osvajati teritorije koji su pod vlascu nevjernika. Srediste krscanske federacije Dubois je vidio u Francuskoj koja je imala najbolje uvjete da Europu izvuce ispod carske i papinske moci. Dante Alighieri (1265-1321) u svom djelu Monarhija odlucno se zalagao protiv bilo kakve teritorijalne i ekonomske ekspanzijc, jer je smatrao da to vodi nesporazumima i konfliktima. Po njemu, carska vlast izravno proizlazi od Boga, kojije odredio covjecanstvu dva cilja: zemaljsku dobrobit i srecu koju treba osigurati car zajedno s papom. Samim tim Dante se opredijelio za kompromisno postavljanje odAristotel, Poliuka, Zagreb. l952.

9


nosa izmedu carske i papinske viasti, tvrdeei da krseanskoj Europi steti smanjivanje biio jedne iii druge vlasti. Niccolo Machiavelli ( 1469-1525) svakako je najpoznatiji misliiac iz srednjeg vijeka koji je, medutim, razlicito ocjenjivan u radovima politoioga, povjesnicara i autara s podrucja medunarodnih odnosa. Jednom ga se predstavijaio kao cinicnog poiitickog kameieona, drugi put je sotonski uciteij, zatim je viden kao prvi au tor svjetovnog pogieda na poiitiku iii pak pi sac kojije medu prvima priznao stvarni karakter drzavnog interesa. 4 U svom prakticnom djeiovanju Machiavelli je obavijao raziicite funkcije za Medicie u Firenzi, a siuzio je i papi Kiemensu VII. Religija je inace po njemu trebaia biti koristena kao instrument viadanja. U svom pozna tom djeiu II Principe Machiavelli je postavio niz teza koje bi trebaie imati izvanvremenski karakter i koje bi se mogio priiagodavati odredenim prilikama. Politika je, kako je on to pisao, poput medicine, a politicari su slicni lijecnicima koji lakse dijagnosticiraju nego sto lijece odredcne boiesti. Svom vladaru Machiavelli je kao uzor postavljao Rimsku republiku koja bi mogla biti i novi model drustvenog poretka. Yladajuei bi uvijek trebali polaziti od najiosijih scenarija predvidanja, alibi !jude mogli uciniti sretnima ako im podare dobro pravo i institucije. Sigurnost je prva i najvaznija ljudska briga i zbog toga treba na ceiu drzave biti onaj tko je hrabar i u stanju je izboriti se za svoju sigurnost i sigurnost zajednice. Za Machiavellija je bilo normalno da svaka drzava tezi vladanju nad drugima sto u odnosima stvara stainu rivalizaciju u cilju maksimalizacije vlastite dobrobiti. Promjena in teresa nastupa onda kada dolazi do promjene forme vladanja koju je tesko predvidjeti. Zbog toga se trazi dinamicno promatranje odnosa medu drzavama uz posebno uzimanje u obzir znanja, sposobnosti i vjerojatnosti medunarodnih poteza. Promatrajuei taiijansku situaciju i veiiki broj drzava gradova koji su tezili stalnomjacanju i sirenju, Machiavellije pisao da se pretvaranje jednog grada u imperij moze ostvariti na tri naCina. Prvije: stvaranje iige razliCitih republika, podjarmijivanje drugih i stvaranje saveza pod vlastitim vodstvom. Upravo taj posijednji oblik bio je viden kao najboija metoda ekspanzije. Analizirajuei vojne odnose u posebnom traktatu o vojnom umijeeu, Machiavelli je tvrdio da je gradanska armija znatno bolja od privilegirane elite iii najamnika. Takvu gradansku vojsku odlikuju cast, odvaznost iojainost i nacionaini ponos i vladar bi trebao voditi racuna o tim vaznim elementima koje plaeenici ne posjeduju. Za razliku od ostaiih pisaca iz vremena srednjegvijeka, Niccolo Machiavelli nije pisao deduktivno gradeCi svoje opise iz apstraktnih teoioskih spekulacija, vee je iz konkretnih povijesnih dogadaja izvlacio konkretne preporuke i savjete.' U sredistu njegovog in teresa su moe, pitanje njezinog pribavljanja i odrzavanja. Yladaru daje jasne savjete kako da osigura unutarnju i vanjsku sigurnost svoje drzave, koristeCi pri tome sva raspoloziva sredstva. Machiavelli odbacuje srednjovjekovna misljenja o prirodnom pravu, inzistirajuci na osnovnom smislu politike u osiguranju ddave. Kao mjera uspjeha nije pridrhvanje prirodnog prava, niti pak postiva4

Vidi: N. Machiavelli. Vladar. Zagreb. 1952.

5 S. de Grazia. Machiavelli in Hell, Princeton. 19S9.

10

Povijesni okviri razmisljanja o meclunarodnim odnosima

nje etike (to se moze Ciniti samo u slucaju kada to koristi vlastitoj drzavi). vee odrzavanje i jacanje vlastite ddave. Erazmo Roterdamski (1465-1536) bio je kanonik, znanstvenik i filozof iz Nizozemske koji se bavio pitanjima rata i mira. Posebno je trazio da krscanski europski narodi podu od "Kristove filozofije" ida od odgajatelja pa do vojnika prihvate ideju mira. UpucujuCi najprije apele kao kanonik a kasnije kao savjetnik Karla V, Erazmo je pozivao vladare da se bore protiv izvora konflikata ida se brinu za svoje podanike. Mir je u tom kontekstu bio postavljen kao najveca vrijednost, a Erazmov integralni pacifizam posebno je bio uperen protiv ratobornih kraljeva i njihovih savjetnika. Uz te savjete koje je Erazmo publicirao i slao na razne dvorove kao i u svojoj prakticnoj djelatnosti on nije zaboravljao nina konkretne korake koji bi trebali voditi europskom miru. Vladari bi se stoga u svom djelovanju morali rukovoditi: - potrebom stvaranja dublje krscanske solidarnosti, - teritorijalna stabilizacija u Europi zahtjeva odustajanje od podjela na kraljevstva i provincije u slucaju zenidbe, - u slucaju sukcesije treba izbjegavati bilo kakve nove rivalizacije, - kne.leve bi trebalo lisiti prava navjesCivanja rata jer on moze biti voden samo liZ pristanak citavog naroda, - u cilju rjesavanja konflikata treba organizirati arbitrazu medu narodima i suverenima - u ime Krista i srece svih vladari bi trebali mobilizirati sve moraine snage u korist mira. 6

Renesansa i stvaranje Westfalskog sustava Potkraj srednjeg vijeka otvorene su mogucnosti za nastanak renesanse u 15. i 16. stoljecu. Veliki tehnoloski, gospodarski i vojni razvoj spojio je Europu s drugim dijelovima svijeta, a istodobno je izgradivana i nova forma ddavne vlasti u kojoj dominira svjetovna dimenzija. Razmisljanja znanstvenika, pravnika i teologa uzimaju u obzir novu situaciju u Europi i svijetu i u svojim spisima oni analiziraju drustvenu reformu, politicku toleranciju, potrebu novog rjesavanja odnosa izmedu mira i rata medu suverenim ddavama, kao i potrebu osiguravanja medunarodnog poretka i sigurnosti drzave. Jean Bodin (1530-1596), francuski politicki filozof i pravnik, u danima gradanskog rata i anarhije postavio je tezu da su stabilna vlast i poredak najvece drustvene potrebe, a da je anarhija najveca ljudska katastrofa. U svom djelu Sest knjiga o republid Bodin je razvio uvjete osiguravanja drzavnog poretka. Osnovni preduvjet je postojanje suverenosti drzave koja predstavlja 6 J. C. Margolin (ed.), Guerre at pais dans Ia pensee d' Erasme, Pari>, 1973, str. I o. 7 J. Bodin, Sest knjiga o republici, Zagreb, 2002.

II


najvisu vlast, a ona ovisi o podanicima. Podanici imaju pravo suprotstavljati se vlasti svog suverena. Svi suvercni vladari su jednaki. a njihova vlast je neogranicena jer podlije:Ze bozanskom pravu, prirodnom pravu razuma i pravu naroda. Bodin je i prvi autor koji je definirao suverenost kao vrstu apsolutne vlasti u drzavnoj zajednici. Za suverena vlast jed nih je ogranicena suverenom vlascu drugih zajednica ddava. U medunarodnim odnosima Bodin je vidio dva osnovna pravila: silu i povjerenje, a zalozio se za striktno postivanje medunarodnih sporazuma: pacta sunt servanda. Drzave su u takvom sustavu videnc kao temelj medudrzavnog djelovanja, ali je uz njih Bodin postavio i medunarodnu zajednicu koja je sastavljena od raznih drzava. Alberto Gentilli (1522-1608) bio jc talijanski politicar i pravnik koji je vidio sustinu mec!unarodnih odnosa ne u etickom izboru vladara, vee i u uzajamnom djelovanju drzava koje sve zajedno tvorc anarhicno drustvo. Odnosi unutar tog drustva moraju biti pravno regulirani jer su i sporovi unutar drustva brojni i razliCiti po svom sadrzaju. Gentilli se bavio i pitanjima rata i ulogom diplomacije. Maximilen Due de Sully ( 1560 -1641). francuski ministar i savjetnik Henrika IV. tek nakon odlaska sa svojih funkcija napisao je Veliki Plan organizacije mira u Europi, pripisujuCi ga svom kralju Henriku IV. Nadovezujuci se u stanovitom smislu na ideje o krscanskom savezu, koje je jos proklamirao Dubois, knez Sully je tvrdio da su ratovi u Europi prije svega rezultat nepostojanja drevnih pravila ponasanja drzava. Kako bi se sacuvao mir i osigurala ravnoteh, trebalo je u ime trajnog europskog mira izravnati asimetrijsku tcritorijalnu podjelu i oslabiti Habsbursku monarhiju. Najidealnije rjesenje bilo bi u stvaranju 15 europskih drzava u kojima bi trebalo sacuvati religijski mir izmedu tri religije: katolicke, luteranizma i kalvinizma. U institucionalnom pogledu 15 drzava je trebalo osnovati sedam vijeca na cijem celu bi bilo Opce vijece kojc bi svake godine mijenjalo svojc sjediste seleCi se iz jedne drzave u drugu. Opce vijece obavljalo bi poslove neke vrste parlamenta i suda dok bi ostala vijeca rjesavala konkretna pitanja vezana uz probleme na odredenom teritoriju. De Sully je predvidao i stvaranje mec!unarodnih vojnih i policijskih snaga koje bi trebale jamciti sigurnost i status quo u Europi. Istodobno bite vojne snage bile postavljene protiv vanjskih neprijatelja i vodile hi ratove protiv nevjernika.x Hugo Grotius (1583-1645), nizozemski pravnik i diplomat napisao je knjigu 0 pravu rata i mira koja mu je priskrbila naziv oca medunarodnog prava. U doba religijskih ratova u Europi Grotius je shvatio da je nemoguce pozivati se na Bozji zakon ida se treba okrenuti prirodnom pravu. Uz prirodno pravo postoji i izvedeno pravo koje nastaje na temelju izrazene volje i sporazuma drzava. Iako u medunarodnoj sredini ne postoji neka sredisnja vlast, u toj sredini ipak treba primjenjivati legalna i moralna prava i obaveze. Prirodno pravo, kako je pisao Grotius, moze postojati s Bogom ili bez Boga, sto jasno postavlja Grotiusa mec!u pretece racionalizma. Citav njegov sustav prirodnog prava i izvedenog prava utjecao je u velikoj mjeri ina Wcstfalski sustav koji ce hiti proklamiran dvadeset god ina nakon objelodanjivanja njegovog rada. 8 J. Kukulka. Teoriu stosunkow .. . op. cit., str. 34.

12


Postojanje pravila ponasanja ddava za Grotiusa nikako ne znaci i kraj ratovima. Oni se u Grotiusovom ucenju vide kao neizbjezno sredstvo rjesavanja odredenog tipa sporova medu ddavama. Postoje situacije u kojima obje strane mogu legitimno smatrati da je vodenje rata pravedno i da se kao konacni kriterij pravednosti uzima pobjeda u ratu. Zbog toga Grotius veliki dio svog rada poklanja pravilima vodenja rata i poziva na opcu umjetnost. Za Grotiusa je mir dinamicna kategorija i ne shvaca se kao stanje odnosa, vee kao skup konkretnih djelovanja kojim se ostvaruje pravo !judi na mir u okvirima medunarodne zajednice. 9 Thomas Hobbes ( 1588 -1679), engleski filozof politike i raja list. prevodio jc Tukidida na engleski, a svojim spisima pridonio jc tome da jc hio ocijenjen kao pobornik materijalizma, egoizma. amoralnosti i politickog despotizma. 10 U svojoj koncepciji prirodnog stanja koja prikazuje stanje u kojem se !judi nalazc kada medu njima ne postoji nikakva vlast, dolazi do neprekidnog ratnog stanja svih protiv svih, te ne postoji pravo, niti pravda, a pojcdinci se mogu osloniti samo na svoju vlastitu silu. Inace ljudski zivotje samotan, siromasan, krut i kratak i bez nekog Levijatana (preuzeto iz Biblije) ne maze se stvoriti srediste sile i zakona. U prenesenom smislu, Levijatana nema u odnosima medu drzavama te tamo vi ada anarhija. Zbog toga su konflikti neizbjezni i stalni, pravo na samoobranu je bitno jer ne djeluju nikakve pravne norme, osim drustvenog interesa. Za Hobbesa je suverenost apsolutna kategorija i omogucava suverenu da samostalno odlucuje o ratu i miru, razmjerima pravednosti, vlasnistvu gradana i kontroli javnog izrazavanja misljenja. Suverenost sama odreduje svoje granice, a istodobno suverenost tezi sirenju i univerzalizaciji svoje dominacije sto vodi ratovima. Po Hobbesu postoje tri vrste ratova: ofanzivni, preventivni i obrambeni. Hobbesova politicka filozofija najcescc se oznacava kao racionalisticka i njegovo postavljanje kriterija pravednosti i nepravednosti u unutarnjim odnosima i casnih odnosno necasnih djelovanja u medunarodnim odnosima snazno su utjecali na brojne druge mislioce. Hobbes je preteiito svoja razmisljanja temeljio na hipotetickom stanju prirode i hipotetickim odnosima medu drzavama. Vise se sluzi reinterpretacijom odredenih misli!aca nego trazenjem primjera u suvremenoj praksi medunarodnih odnosa, gdje je npr. tridesetogodisnji rat unio citav niz novih tema. 11 Emerio Cruce (1590-1648) bio je francuski pravnik i pacifist koji se posebno bavio pitanjima odrzavanja trajnog mira i slobode trgovine za sve narode. Rat jc smatrao ostatkam barbarskih obicaja koji se vise ne isplati. Umjesto ratova bolje je baviti se velikim korisnim poslovima izgradnje cesta i kanala jer ce to pomoci sirenju slobodne trgovine. Posebno je zanimljiva Cruceova ideja stvaranja svjetske organizacije koja bi povezala vladare Europe, Dalekog istoka, pa cak i Turske. Takva organizacija 9 0 znacenju Grotiusovog ucenja za rncclunarodnc odnosc vidi: H. Bull. K. Benedict. R. Adam (eLls). Hugo Grotius and International Relations. Oxford. 1995.

10 D. Buucher. The Character of the His tor\' ofthe Philosoph\' Political Theones of International Relation\. From Thucwiides to the Present. Oxford. 1998. str. !46-149. 11 Siru kriticku analizu Hobhesovih stavova vidi u: D. Baumgold, Hobbes Political Theorv. Cambridge. 1988.

13


okupljala bi sve vladare bez obzira na razlike u religijama. U njoj bi se raspravljalo 0 nadoknadi steta poCinjenih u proslim ratovima a primjenjivala bi se i arbitraza kojom bi se rjesavali tekuCi sporovi. S obzirom na geografsku poziciju Venecije, Cruce je predlagao da ona bude mjesto okupljanja vladara. PovezujuCi ideju izgradnje evrstog mira i razvoja slobodne trgovine. Cruce je zamisljao i institucionalni okvir odrzavanja mira koji je svakako bio znacajan po svom univerzalnom dosegu. Umjesto nekadasnjih prijedloga o stvaranju krscanske zajednice europskih drzava, Cruce razmislja o organizaciji u kojoj bi uz europske zemlje bile nazocne i Mongolija, Japan, Kina. Perzija i Turska. 12

William Penn ( 1644-1718), engle ski pacifist, nastanio se u Pensylvaniji gdje je utemeljio kvakerski pokret, provodeci u praksi liberalno pravo i razvijajuci dobre odnose s indijanskim plemenima. Prateci iz americke udaljenosti zbivanja u Europi, a posebice ceste ratove mcdu europskim dr2avama, Penn je napisao rad Esej o sadasnjim i buduCim odnosima u Europi. Slicno kao i Cruce, i tu je bila jasno istaknuta veza izmedu potrebe odrzavanja mira i korisnog razvoja slobodne trgovine. Sistem koji bi trebao pomoCi odr2avanju mira morao bi imati konkretni institucionalni oblik i Penn ga je vidio u Europskom parlamentu sa 86 predstavnika. Drzave bi bile predstavljene proporcionalno na osnovu svoje veliCine i medunarodne uloge, iako bi svaka zemlja imala jed an glas. Kako bi se eliminirali religijski sukobi u Europi, Pennje predlagao da Turska i Rusija budu, takoder, clanice Parlamenta. U daljnjem djelovanju ove europske reprezentativne ustanove predviden je i nastanak zajednicke vlade, suda i policije. Citava ta politicka struktura koja je trebala nastati u Europi imala bi svoje konkretne zadace i bila bi zaduzena za reguliranje sporova, kontrolu naoruzanja i primjenu sankcija u slucaju potrebe. Charles Francois Castel de Sain Pierre (1658-1743), francuski opat i clan Akademije znanosti, djelovao je na prijelomu renesanse i doba prosvjetiteljstva. Takoder je bio zaokupljen idejom izgradnje stalnog mira kojaje trebala pomoci razvoj trgovine i napretka u europskom prostoru. Svoj projekt "vjecnog mira" opat Sain Pierre objelodanio je 1738. godine i bio je adresiran svim europskim vladarima koje je, kao suverene, smatrao najodgovornijima za pitanja rata i mira. 13 Pocetni korak novih odnosa trebalo je predstavljati stvaranje dobrih odnosa medu vladarima, utemeljenih na pravu, a nakon toga predvidalo se stvaranje Stalne Lige koja bi okupila 24 drzave potpisnice koje bi prihvatile status quo zasnovan na utrechtskom miru. Predstavnici suverena u Ligi tvorili bi Kongres, a njegovo sjediste bilo bi u tzv. slobodnom gradu. Svaka dr2ava imala bi po jedan glas, a odluke bi se donosile % vecinom glasova. Clanovi Lige bili bi smatrani kao saveznici koji nikada nece uporabiti oruzje u svojim medusobnim odnosima, a obvezali bi se nato dace sve eventualne sporove rjesavati putem posredovanja i arbitraze. Nepridrzavanje tog 12 G. Bouthoul, Traue de Polimologie, Sociologic des f!uerres. Paris, 1970. str. 483. 13 "Krenuo sam u matcriju kako bi otkrio je li mogucc pronaci prakticna srcdstva kako bi se svi buduCi sporovi rjesavali bez rata ida se na taj naCin mir ucini vjecnim", de Sa in Pierre. cit po: G. Bouthoul, Traite de Polimologie ... , op. cit., str. 486.

14

Povijesni okviri razmisljanja o mcdunarodnim odnosima

nacela od neke zemlje vodilo bi tome da ona bude proglasena kao neprijatelj Lige i da bude podlozna odredenim sankcijama. Citav projekt vjecnog mira imao je i svoje konkretno znacenje u naznaci kako ce takvo stanje koristiti suverenima i gradovima koji ce moCi lakse i brze razvijati trgovinu. U cilju jacanja trgovine predvideno je i djelovanje trgovinskih komora u velikim europskim gradovima koje bi pomogle razvijanje politickoga i ekonomskog dijela projekta. Kao cjelovit sustav odrzavanja mira. Saint Pierrov prijedlog vjecnog mira nije bio zaboravljen. U naporima za stvaranjem Lige naroda. a kasnije i Ujedinjenih naroda mnoge ideje iz ovog projekta bile su koristene kao izvor za nova rjesenja.

Doba prosvjetiteljstva Od pocetka 18. stoljeca pa do kraja napoleonskih ratova tece etapa u kojoj sve vise jaca uloga znanja i razuma uz istodobno jacanje prosvjete, znanosti i kulture. Razvoj kapitalizma i gradanstva oslabili su monarhijsko feudalnu strukturu, a uz nastojanje vladara da zadrze doktrinu suverenosti. nastaju i zemlje s parlamentarnim uredenjem u kojima se postavlja doktrina suverenosti naroda. Jean Jacques Rousseau (1712 -1778), francuski pisac i filozof, u svojim brojnim djelima bavio se pitanjem ljudske racionalnosti tvrdeci da covjek rijetko djeluje racionalno i da je preko korumpirane civilizacije covjek toliko alijeniran da mu je tesko shvatiti sto je stvarno u njegovom najboljem interesu. 1-l U tim okvirima Rousseau je komentirao pitanje rata i mira, posebno napadajuCi kolonijalizam i kolonijalne ratove. On se zanosio idejama Saint Pierra i pripremio je cjelovito izdanje njegove studije o vjecnom miru. Po Rousseau, vjecnom miru na putu stoje drzavne elite koje koriste drustvene nejednakosti, klasne i pravne razlike kako bi mogle uspjesno tiranizirati podredene. U situaciji u kojoj su vladari bili rukovodcni pravom jaceg. potrebna je ravnotda snaga. Ideju vjecnog mira nemoguce je ostvariti dok su vladari u stanju iskoristiti bilo koji povod za zapocinjanje rata. I dok drzava iii njezin suveren u ratu ima za neprijatelja drugu drzavu iii drugog suverena, privatne osobe su neprijatelji samo slucajno ne kao gradani, vee kao branitelji zemlje koji nisu ovlasteni odlucivati o ratu. Rousseau se nije zanosio idejama o stvaranju krscanske zajednice drzava strahujuCi da bi ana mogla narusiti postwestfalski sustav odnosa u Europi. Dokle postoje konflikti medu ddavama, stvaranje fedcracije, sporazumno iii silom, ne moze uspjeti. Emmerich de Vattel (1714 -1767). svicarski pravnik, uveo je u literaturu pojam pravo naroda i u velikoj mjeri utjecao je na razvoj medunarodnog prava. Pravo naroda je vrsta prirodnog prava jer razlikuje moralnu osobnost drzave od osobnosti pojedinca. Drzave su glavni akteri medunarodnih odnosa i iz njihova prava proizlaze i obveze individualnih osoba. Drzavne odluke ne donose se brzo i pojedi~-~acno, vee najcesce zahtijevaju konzultacije i debate . ..,

~

'

.:

'

~

1:; .·

'v ; ; • -

J. E,.Dougherty, R. L Pfaltzgraff Jr.. Contending Theories ofJntcnwtwnal Relations. A Comprehensive Yorx. 1?96. str. 8.

•.·

..-.' . / ·

\

'-,\~

s#~~l'f;~ (i ~>

.,~; ~

l

~\

\ \'

'\ \


U slucajevima kada je ugrozena sigurnost drzave i kad joj je nanesena nepravda, rat je opravdano sredstvo. Njime se moze doCi do pravednog rjesenja. Pravo naroda bi moralo jamciti sigurnost i dobrobit zajednici naroda u kojoj bi sve zemlje, i velike i male, morale bitijednake. Time bi i uporaba sile u meclunarodnim odnosima hila ogranicena. 15 Immanuel Kant (1724-1804 ). njemacki filozof i profesor logike i matematike. u svom najvaznijem djelu Prema vjeenom mim trazio je mogucnosti stvaranja medunarodnog poretka koji ce u prvi plan istaknuti pravo i razum vodeci na taj nacin miru. 16 Kant nije imao previse povjerenja u ljudsku racionalnost i postizanje vjecnog mira vidi tek u dogledno vrijeme. To mozc hiti veliki i polagani proces koji ce ovisiti o podredivanju jedinica univerzalnom pravu nepoznatog svijeta. Kao vizionarska ideja. Kantovvjecni mir trebao je nakon hrojnih ratnih iskustava voditi mirnoj federaciji dr2ava. Konkretne mjere koje je Kant predlagao u tom cilju bile su: - odbacivanje tajnih ugovora - postivanje jednakosti svih dr2ava - likvidiranje stalnih vojski - eliminiranje ugovora za financiranje rata - odbacivanje prava na intervencije. 17 Kako bi se ostvario vjecni mir, dr2ave su trebale prihvatiti repuhlikanske ustave koji smanjuju sanse za poduzimanje rata jer ce 0 tom pitanju odluCivati gradani a ne uski krug elite. Nakon toga stvorila bi se blaga konfederacija ili udruzenje dr2ava koje ne bi bilo usmjereno na stvaranje neke velike ddave, vee hi, utemeljena na razumu i moralu, ta institucija jamcila meduljudsku harmoniju i ocuvanje mira. Stvaranje takve konfederacije nije smjelo voditi superdrzavi, niti pak svjetskoj vlasti. Kant je bio protivnik djelovanja birokracije koja hi mogla u svojc ruke preuzeti previse djelatnosti i osjecao je da ni drzave ne bi bile sklone takvom trendu. Za Kanta vizija zajednice ljudskog roda ili zajednice naroda nije bila u suprotnosti s postojanjem i razvojem modernog sistema drzava. Kant je dao znacajan doprinos razmisljanju o meclunarodnim odnosima, a posebice su vazne njegove misli o povezivanju moralnosti i drzavnog interesa, prava ljudske jedinke i dr2avne volje, te ljudske volje i napretka u medunarodnim odnoSima. Edmund Burke (1729-1797) kao britanski politicar i politicki pisac zalagao se za obranu trzisnih mehanizama, privatnu inicijativu, ulogu crkve i feudalaca. Bio je pobornik postojanja velike britanske imperije, ali je trazio vecu autonomiju za pojedine njegove dijelove koji su se trebali naci u blagoj federaciji s autonomnim parlamentima. 1x 15 D. Boucher, The Character of the Hisrorv ... op. cit.. str. 263-265. 16 Bull naziva Kanta radikalnim apostolom ljudskc slobode i samoodrcdenja. H. Bull. The Anarchical Soctety: A Study of Order in World Politics. London. 1977. str. 25. 17 J. Kukulka, Teo ria srosunkow .... op. cit.. str. 44.

18 Vidi: R. Kirk. E. Burke. A Genius Reconsidered, New Rochelle. 1967.

16


Jeremy Bentham (1748-1832), britanski pravnik i filozof, kao prvije u svom djelu Uvod u osnove mora/a i prava uveo termin international -medunarodni. 19 On je trebao zamjeniti pravo naroda i, kako je to pisao Bentham, odnosi izmedu monarhija su medunarodni, a isto tako i odnosi izmedu gradana raznih ddava. Bentham je za razliku od nekih drugih britanskih mislilaca smatrao kolonijalizam velikim zlom i zaprekom za razvoj slobodne trgovine, stabilnosti i mira. Nastavljajuci ideje Duboisa, Crucea, Sullya i svih onih koji su se zalagali za stvaranje neke federacije drzava, i Bentham se zalaze za stvaranje Kongresa ddava. Kongres je trebao djelovati kao stanoviti sudski organ koji bi kaznjavao drzave u slucaju ukoliko bi one krsile neke medunarodne norme, as druge strane, Kongres se trebao zalagati za razvoj svjetske trgovine. Svojim spisima Bentham je znacajano utjecajao ina druge zemlje izvan britanskog kruga.

Medunarodna misao u 19. stoljecu Velike promjene u medunarodnim odnosima snazno su utjecale ina politicku misao koja se njima bavi. Politicke i revolucionarne promjene, industrijski razvoj, snazenje parlamentarizma, kolonijalno sirenje utjecali su na razmisljanja 0 medunarodnim odnosima koja se nastoje pribliziti stvarnoj realnosti. Zapocinje proces pokusaja formuliranja znanstvenih i empirijskih sprovedivih teza o medunarodnim odnosima, koje se na neki nacin zeli usporediti s metodama koje se uspjesno primjenjuju u prirodnim znanostima. Na ovom mjestu vazno je napomenuti da je 19. stoljece i pocetak 20. stoljeca razdoblje u kome se usporedo s razvojem politickog misljenja stvaraju i politicke ideologije koje su kasnije inspirirale iii opravdavale konkretno politicko djelovanje drzava u medunarodnim odnosima. Georg Friedrich Hegel (1770-1831) iskljucivao je, primjerice, u potpunosti eliminiranje rata u okvirima dinamike povijesti i zagovarao je tzv. pozitivne funkcije rata. Tezu su obilno koristili u politickoj praksi pruski i kasnije nacisticki lideri. S druge strane, Karl Marx (1818-1883) tijekom materijalisticke interpretacije povijesti dosao je do tvrdnje o neizbjeznosti medunarodne socijalisticke revolucije na kozmopolitsko-klasnim i nacionalnim temeljima. Teza je otvorila put za svoju konkretnu primjenu u Sovjetskoj Rusiji i kasnije SSSR-u.Emst Haeckel (1834-1919), pruski zoo log kojije uveo u opticaj pojam ekologije, izlozio je biolosku koncepciju povijesti i politike obrazlazuCi pravo opstanka narodima i ddavama koji su najsposobniji i najspremniji za rat. Te teze su kasnije inspirirale filozofiju nacionalista i njemackih rasista. Ako bi se ukratko htjelo definirati te intelektualne napore vezane uz medunarodne odnose u 19. stoljecu, moze se govoriti 0 tri pravca koji ce i u buducem razvoju medunarodnih odnosa biti itekako znacajni. Liberalizam, marksizam i geopolitika oznake su pravaca u kojima se razmislja o medunarodnim odnosima. Liberalizam se temelji na ekonomskoj dimenziji medunarodnih odnosa koja je unesena s radovimaAdama Smitha (1723-1790). Smithovo razmisljanje prethodilo je industrijskoj revoluciji, medutim, njegove teze o liberalnoj ekonomiji imat ce 19 "Izraz medunarodni- international· treba to naznaciti je nov izraz koji je po svoj prilici dosta slican svim postojecima i dovoljno je razumljiv". G. Evans, J. Newnham, Dictionary of International Relations. London, 1998, str. 259.

17

TEORlJE MEOUNARODNIH ODNOSA

znacenje i za liberalizam u mectunarodnim odnosima. 2u Prema liberalima, trziste pruza najbolju mogucnost za djelovanje ekonomskih mehanizama. a djelovanje drzave, odnosno njezino mjesanje je izrazito stetno. Smith pise kako na trzistu djeluje tzv. nevidljiva ruka ida u trzisnim transakcijama nastupaju !judi koji se ponasaju egoisticki, ali kao rezultat djelovanja trzista na kraju se pojavljuje rezultat koji je dobar za cjelinu. Mectunarodni odnosi su za liberale takocter trzisni odnosi u kojima nastupaju razni subjekti iz pojedinih dr:lava (investitori. trgovci, potrosaci). Ylada bi trebala pomoCi odvijanju tih odnosa na taj nacin dane intervenira u njih ( carinska politika). Politika i ekonomija su za liberale dva razliCita podrucja, s tim da ekonomiju smatraju kao onu aktivnost koja djeluje pozitivnije na politiku. Za dio liberala se medunarodni odnosi prete2ito svode na mectunarodnu trgovinu. Tako David Ricardo u svojoj teoriji komparativnih prednosti pokazuje da ukljucivanje dr:lava u medunarodnu trgovinu donosi korist svakoj drzavi, bez obzira nato koliko je ona bogata iii siromasna. U takvom razmisljanju mectunarodna trgovina i u sirem smislu odnosi medu dr:lavama su pozitivni jer pokazuju da svaka drzava moze imati od njih koristi. Ricardo ratove vidi kao nesto sto om eta prosperitet svih i smatra da vladajuce elite vodeci ratove pokazuju da su nesposobne shvatiti koristi koje svima proizlaze iz medunarodne trgovine. Richard Cobden ( 1804-1865), istaknuti britanski liberal, koji je snazno zagovarao slobodu medunarodne trgovine, vidio je i vezu izmectu mogucnosti za razvijanjem trgovine i postojeceg sustava mectunarodnih odnosa. Onje smatrao daje sustav ravnoteze snaga, koji je tada dominirao u Europi, najveca zapreka razvoju trgovine. Utrkom u naoruzanju i provociranjem medunarodnih konflikata ravnoteza snaga nastupa kao stalna smetnja trgovini. 21 Marksisti su prihvatili misljenje liberala o vrijednosti i znaccnju ekonomije u medunarodnim odnosima i za Karla Marxa ( 1818-1883) ckonomija odrectuje politiku. No, za razliku od liberala koji u tdistu vide pocetak i kraj svjetskog razvoja. marksizam ga dozivljava kao povijesni fenomen koji ima odredeno vrijeme svog trajanja. Osnovne probleme u kapitalistickoj ekonomiji Marx vidi u suprostavljenosti klasa eksploatatora i eksploatiranih sto stalno stvara klasne sukobe koji nuzno vode revoluciji i kraju kapitalistickog sistema. Tek nakon toga moze nastati harmonijski i pravedni drustveni sustav. U pocetnim razmisljanjima marksizam se ne bavi medunarodnim odnosima. vee je usredotocen na unutarnja pitanja-klasne odnose unutar drzave. Niti kontakti medu dr:lavama ne pobuctuju posebnu pozornost, jer je akcent na odnosu eksploatatora i eksploatiranih. Tek pocetkom 20. stoljeca s teorijom imperijalizma unosi se novo misljenje koje pokazuje vezu izmedu oba dijela, tj. unutarnjeg i vanjskog. Prema misljenju austrijskog socijalista Rudolfa Hilferdinga ( 1877-1941) nastupilo je doba kontrole ekonomske aktivnosti od velikih monopola. Ti monopoli utemeljeni na financijskom kapitalu postupno ovladavaju dr:lavom i postavljaju je kao instrument svoje ekspanzije. Yanjska ekspanzija kapitala je neizbje2na i 20 D. Boucher, The Character of the History ... , op. cit., str. 19o.

21 M. Kauppi, P.R. Viotti, The Global Philosophers: World Politics in West em Thought, New York. 199c.

18


ona pomaze da se za stanovito vrijeme smire unutarnje suprotnosti. Medutim. ekspanzija jedne drzave susrece se s ekspanzijom druge, sto izaziva konflikte. koji opet na unutarnjem planu vade pritisku monopola u pravcu naoruzanja i militarizacije. Za razliku od liberalnog misljenja koje je tvrdilo dace trzisno gospodarstvo dovesti na medunarodnoj razini do slabljenja drzave i harmonizacije interesa svih zainteresiranih, marksisticko ucenjc je isticalo da sasvim suprotno trzisno gospodarstvo i kapitalizam vade jacanju drzave i novim medudr2avnim konfliktima. U novim uvjetima pocetkom 20. stoljeca medu marksistima se razvila velika debata o teoriji imperijalizma. Karl KautsA.y (1854-1938) je 1914. pisao da nastupa doba stvaranja ultraimperijalizma, sto prakticki znaci dace se imperijalisti svih zcmalja ujedinitijer im to donosi vecu dobit nego rascjepkani ratni prihodi. Dvije godine kasnije Vladimir Lenjin (1870-1924) ce krenuti sa suprotnom tezom daje sukob medu imperijalistima neizbjezan. Prema njemu, zbog neravnomjernog razvoja ekonomika kapitalistickih drzava ne postoji ujednaceni rast, te su i ekspanzije vezane uz razlicita razdoblja. Kada vise ne bude mogucnosti za daljnje ekspanzije. mora doci do sistemskog konflikta, odnosno rata medu imperijalistickim drzavama, sto ce stvoriti uvjete za revoluciju. TreCi pravac znacajan za 19. i pocetak 20. stoljeca bio je geopoliticki. U potrazi za nekim pravilima djelovanja u medunarodnim odnosima, geopoliticari su nastojali primjeniti u istrazivanju neke objektivne, odnosno geografske cvrsto vidljive pretpostavke. Dvije razlicite geopoliticke skole: njemacka i anglosaksonska, u biti nastoje prikazati medunarodne odnose na zemljopisnoj karti i iskoristiti geografska znanja kako bi se priblizili medunarodnim odnosima i eventualno nekim pravilnostima u njihovom razvoju. Njemacki geopoliticar Friedrich Ratzel ( 1844-1904) promatra drzave kao zive organizme i neke darvinisticke teze izravno prenosi u proucavanje medunarodnih odnosa. Zdrave drzavc, po njemu, rastu, tj. sire se putem osvajanja na racun manje zdravih, odnosno slabijih drzava osvajajuCi svoj dr2avni prostor (Lebensraum). 22 lnteresi drzava su stoga savim suprotni i vade ih stalnoj borbi za osvajanje novih prostora. Ta borba, odnosno ratovi, su korisni, jer kao i u prirodi gdje se odvajaju jaci od slabijih, taka isto i u medunarodnim odnosima otpadaju slabije i nesposobnije drzave. Rudolf Kjellen (1864-1922), svedski geograf i politolog, prihvatio je Ratzelovu organsku drzavu i njemacku skolu geografsko politickih spekulacija. Upravo je Kjellen i dao ime novoj disciplini: geopolitika (1899). 23 Medu aglosaksonskim geopoliticarima istaknuto mjesto je imao admiral americke mornariceAlfred Thayer Mahan ( 1840-1914) koji je na osnovu povijesnih usporedbi dosao do zakljucka da je pomnozak sila odlucujuci faktor jer ona omogucuje stvaranje i odrzavanje svjetskog imperija. Konkretan primjer Mahan je vidio u Velikoj Britaniji i povijesti stvaranja britanskog imperija. 22 M.G. Forsyth. H. M.A. Keens-Soper, P. Savieacr. (cds.) Theory oflntemarional Relations, Se\ccted Texts from Gcntill to Treitsche, London, 1990. 23 G. O'Tuathail, Critical Geopolitics, Minneapolis, 1996, str. 3o-38.

19


Britanski geopoliticar Halford Mac kinder (1861-194 7) slaze se s Mahanom da je pomorska sila bila dominirajuca od otkrica Amerike pa do kraja 19. stoljeca. No nakon toga on a nije toliko iskljuCiva te se ukazuje da je nacin prijevoza odlucujuCi. To Mackinder dokumentira tezom da su prije velikih otkrica Mongoli stvorili najvece carstvo jasuCi na konjima. Zeljeznicki razvoj u Europi, po Mackinderu, mogao bi takoder pomoCi da se olaksa udaljena projekcija sile i da se stoga kopneni teritorij pojavi kao izrazito znacajan. Mackinder uvodi pojam Hem1landa kojem daje sredisnju vaznost jer navodno vladanjem tim prostorom ( od istocnog Sibira, preko Srednje Azije do Sredisnje Europe) otvara sanse za vladanje svjetskim otokom. lako seta Mackinderova formula kasnije mijenja, Heartland je ostao kao jedan od temeljnih pojmova geopolitike.

Institucionalizacija medunarodnih odnosa u 20. stoljecu U 20. stoljecu medunarodni odnosi se etabliraju kao posebna znanstvena disciplina. Po nekim americkim piscima pocetak je vezan uz SAD gdje se 1900. godine pocela predavati disciplina medunarodna politika na Sveucilistu Wisconsinu 2", dok je po drugim daleko brojnijim misljenjima pocetak institucionalnog proucavanja medunarodnih odnosa vezan uz Veliku Britaniju, odnosno Walles, u kame je na Sveucilistu u Aberstwythu 1919. godine 25 otvorena katedra medunarodnih odnosa pod znakovitim imenom Woodrowa Wilsona. 26 Od tog trenutka disciplina je dobila snazan zamah i u brojnim europskim zemljama i SAD-u otvaraju se instituti, katedre, centri i posebni studiji za proucavanje medunarodnih odnosa. Kao disciplina koja je izrazito vezana uz velike promjene koje se dogadaju u svijetu, medunarodni odnosi su takoder od svoga nastanka pa do danas pokazali visok stupanj promjena koje su u velikoj mjeri pratile medunarodna kretanja. Od Prvog svjetskog rata i institucionalizacije medunarodnih odnosa (Liga naroda), zatim Drugog svjetskog rata, hladnog rata i novih globalnih odnosa u novom svjetskom poretku, medunarodni odnosi u svom teorijskom razvoju dijelili su sudbinu tih velikih politicko socijalnih promjena a, s druge strane, pokusavali su teorijski elaborirati dramaticna povijesna dogadanja. Kroz velike debate koje su se u disciplini medunarodnih odnosa vodilc o ontoloskom i epistemoloskom saddaju discipline, prelamali su se svi ti medunarodni dogadaji i na neki nacin stimulirali su nastanak novih teorijskih paradigmi. Nastankom prve kategorije medunarodnih odnosa i opredjeljenjem njezinih profesora za liberalan pristup stvara se i prva skola liberalista koja u novim medunarodnim uvjetima vidi sanse za stvaranje mira, jacanje Lige naroda, uno-

24 Vidi: A. T. !via han. Pomorske strategije, Beograd, 1960. 25 G. Kirk, The Studv of lntematwnal relations in Amcncan Col/edges and Universities, New York. 1947. str. 2.

26 Ch. A. W. Manning, The University Teaching of Social Sciences. International Relations. Chapter V, UNESCO. Paris, 1954.

20

Povijcsni okviri razmisljanja o medunarodnim odnosima

senje medunarodnog prava u medunarodne odnose na univerzalnoj razini i moguenosti novog razvoja ekonomskih odnosa. 27 Medutim, tridesetih godina. kada se citav sustav Lige naroda nasao u krizi i kada je postalo oCito da je i versailleski sistem bio velika improvizacija, zapocinje u Velikoj Britaniji velika prva debata o medunarodnim odnosima kojom se Citavu britansku skolu oznacava kao: utopisticko-idealisticku. Umjesto razmatranja sile u medunarodnim odnosima, praeenja njezinog razvoja i izvlacenja poucaka o njezinoj mogueoj uporabi, idealisti su postali zaokupljeni apstraktnim konstruiranjem medunarodnog sustava vodeCi malo racuna o realnostima svijeta. To je temelj nastanka realizma kao sastavnog dijela discipline medunarodnih odnosa koji ee za svoje prethodnike ponosno posegnuti za Tukididom. Machiavellijem i Hobbesom. Drugi svjetski rat, a posebno odnosi nakon njega koji se karakteriziraju raspadom antihitlerovske koalicije. stvaranje dvaju suprostavljenih vojno-politickih i ideoloskih blokova u znatno prosirenim okvirima dominira istrazivanjima medunarodnih odnosa u SAD i Zapadnoj Europi, postaje vodeei trend koji se in ace odlikuje utjecajem americkog realizma jer je i glavnina istrazivanja, edukacije i novih odnosa izmedu znanosti i politike vezana upravo uz Ameriku. I kada se cinilo da je realizam definitivno pobjedio i da je teorijski dio nasao svoju prakseolosku podrsku u zbilji medunarodnih odnosa, na scenu stupa nova debata medu znanstvenicima ito ovaj put u SAD-u. Realiste se napada ne zbog toga sto pisu vee kako to pisu. Pobornici scientistickog pristupa tvrde da realizam ne posjeduje nikakve metode ida se temelji na spekulativnoj razini. te da se takvi rezultati ne mogu uzimati sasvim ozbiljno. Ta druga velika debata u medunarodnim odnosima izmedu realista i scientista- znanstvenika svodi se prije svega na pitanje metode istrazivanja medunarodnih odnosa. Scientisticki pristup se temelji na apsolutnom primatu teorije pred povijeseu i trazi da se u medunarodnim odnosima primijene metode iz prirodnih znanosti koje bi dale mjerljive i dokazive rezultate. Sa svoje strane, realisti se brane tvrdeCi daje materija medunarodnih odnosa toliko slozena i raznorodna da je nemoguee primjenom prirodnih prava iii metoda doseei iste rezultate, te da je jedino kombinacijom teorijskog i povijesnog pristupa moguee istrazivati medunarodne odnose. Vee sezdesetih godina tzv. znanstvenici scientisti su popustili u svom naletu. 2x Pokazalo se da istrazivanja koja su primijenila tzv. prirodne metode iz prirodnih znanosti imaju dosta nedostataka: da je primjetan veliki voluntarizam i negiranje povijesnih cinjenica, te da se uz razlicite sofisticirane metode nastoji "scientificki" dokazati neke stvari koje su vee na prvi pogled vidljive i jasne. Ipak niti su se scientisti sasvim povukli sa svojim trazenjem novih metoda u medunarodnim odnosima, niti su realisti ostali jedini teorijski pravac istrazivanja i razmisljanja o 27

Alfred Zimmcrnje bio prvi profcsor medunarodnih odnosa na toj katedri. a vjcrojatno i prvi profcsor mcdunarodnih odnosa na svijetu. Objavio je knjigu Lir;a naruda u kojoj se zauzima za stvaranje sustava kolektivnc sigurnosti uz sredisnju ulogu Ligc. Nije previse uvjcrcn u mogucnost da meduzavrsnost drzava dovede do mira i stoga apclira na odgoj mladih. ulogu javnog misljenja i jacanjc medunarodnih nevladinih organizacija. A. Zimmcrn. The Leafiue oj lvations and Rule of Law, London. 1935. 28 Vidi o toj debati stavovc jednog od sudionika na strani scicntista. D. J. Puchala. Theorv and Hi.1torv in lntemmwnal Relations. New York. 2003 .. str. 14-33.

21


medunarodnim odnosima. Realizam je zadrzao svoje mjesto aline vise kao jedino i vodece, vee kao jedan od velikih teorijskih pristupa. Sedamdesetih godina zapocela je velika debata o medunarodnim odnosima gdje su se istaknule tri velike paradigme koje bi trebale karakterizirati medunarodne odnose. PostavljajuCi paradigme kao vrlo uopeene i nezaobilazne hipoteze koje stvaraju okvire razumijevanja odredenog problema iii podrucja, sudionici velike debate su istakli da medunarodne odnose ne vide kao disciplinu koja bi imala samo jed an jedini pristup u istrazivanju, vee da je moguee govoriti o vise pristupa. Ta brojnost pristupa temelji se na nekoliko paradigmi 29 koje su bile i ostale karakteristicne za medunarodne odnose i njihova razumijcvanje. Paradigme koje su u diskusiji istaknute bile su: - realizam - liberalno postavljcni pluralizam - marksisticki-inspirirani kriticki pristup. Pobornici tog novog pristupa medunarodnim odnosima trazili su autonomnost svake paradigme, sto je znacilo da se znanja stecena uz pomoe jedne od njih ne mogu usporedivati s drugom paradigm om, jer svaka paradigm a treba ocrtati svoj svijet ukljucujuCi i stvaranje pravila o tome kakve metode treba primijeniti da bi se doslo do pravih spoznaja. U isto dobajavlja se ijedan novi pristup koji u srcdiste postavlja ekonomsku dimenziju medunarodnih odnosa. Velika odvojenost medunarodnih politickih odnosa i medunarodnih ekonomskih odnosa kao zasebnih disciplina pokazuje se kao stetna, a veliki dogadaji na medunarodnom planu traze potvrdu da je nuzno povezati ta dva segmenta: politicki i ekonomski. Medunarodni sustav upravo su bile potresle velike krize (sirovinske, prvi naftni udar, kriza dolara) sto je vrlo brzo pokazalo da sene radi samo o financijsko-ekonomskim poremeeajima, vee data kretanja imaju veliko znacanje za ukupnost medunarodnih odnosa. Medunarodna politicka ekonomija pojavljuje se tada kao teznja da se unutar jedne discipline pokusa promatrati medunarodne ekonomske i medunarodne politicke odnose. Ta nova disciplina nema pretenziju zamijeniti medunarodne odnose, ali je oCito da se od sedamdesetih godina razvila kao respektabilna disciplina i da je sve veCi broj znanstveno-edukativnih institucija prihvatilo medunarodnu politicku ekonomiju kao posebnu disciplinu koja se, takoder, bavi istrazivanjem medunarodnih odnosa. Usporedo s timjacanjem in teresa za ekonomsku stranu medunarodnih odnosa moze se spomenuti i nastanak neorealizma koji se, takoder, inspirirao metodama ekonomije kao znanosti videei u njoj primjer i moguenost da se u drustvenim znanostima takoder kvantificirano iznose neki stavovi. UzimajuCi iz ekonomije tr2iste kao sintagmu, neorealisti nastoje izvrsiti usporedbu pa i identifikaciju s medunarodnim odnosima, odnosno, medunarodnom zajednicom. Kako bi odgovorili izazovima realista, sada postavljenih oko neorealizma, liberali takoder prihvaeaju klasicni mikroekonomski pristup i institucionalnu ekonomiju, sto vodi nastanku neoliberalizma. Samim tim ponovno se pokreeu diskusije izmedu neorealista i neoliberala koji ovoga puta nisu tako udaljeni kao u vrijeme prve debate, jer je u oba pristupa vidljiva neoklasicna mikroekonomija kao temelj 29

0. Wacccr, I. Neumann (eds.), The Future of Jntemalional Relatwns. Masters in the Making, London, 1997.

22

Povijesni okviri razmisljanja o mcdunarodnim odnosima

za trece debate, alii zbog sve rasprostranjenijeg shvacanja da su medunarodni odnosi s jedne strane u stain om dinamicnom sirenju a, s druge strane, da jos nije odgovoreno na neka temeljna pitanja dolazi do cetvrte velike debate izmedu pozitivista i neopozitivista. I dok je u prvoj debati sporenje islo oko znacenja medunarodnih odnosa, u drugoj se raspravljalo o metodi istrazivanja, dokje treca debata koja je unijela tri moguce paradigme ponovno diskusiju vratila na pocetak; cetvrta debata bavi se pitanjima osnovnog polazista za istrazivanje medunarodnih odnosa. Onaje na taj nacin slicna drugoj debati u kojoj se trazilo nacine najboljeg poznavanja medunarodnih odnosa, ali ovaj put ulazi se u siru filozofsku sferu spoznaje. Osnovni spor je oko ontologije tj. znanja medunarodnih odnosa i nacina shvacanja medunarodnih odnosa, tj. epistemologije. Pozitivisti, medu kojima su uglavnom vodeCi realisti i liberali, smatraju da su medunarodni odnosi objektivna realnost koju je moguce mjeriti neovisno od ljudskog ponasanja. Kao mjerne parametre uzimaju razlicite kriterije: realistijacanje vojne sile, broj konflikata, broj teroristickih akcija i sl., a liberali isticu rast gospodarstva i sirenje demokracije na sve nove zemlje. Postpozitivisti u koje se moze ubrojiti neke liberalne smjerove, dio neomarksista, postmoderniste, feministe i konstruktiviste, smatraju da bez obzira nato sto su medunarodni odnosi djelomicno konstruirani u predodzbama glavnih aktera, oni ipak nisu neka cista realnost koja bi bila izvan ljudskih spoznaja. InzistirajuCi na sirem shvacanju medunarodnih odnosa, postmodernisti se suprotstavljaju suzenom pristupu koji uzima kao temelj vojnu iii pak samo ekonomsku stranu i isticu da su medunarodni odnosi razumljivi tek kao ukupnost predodzbi ponasanja pojedinih aktera medunarodnih odnosa.

23

II

KONCEPTUALNI OKVIR TEORIJE MEDUNARODNIH ODNOSA Zbog brojnosti aktera, dinamike faktora i brzine medunarodnih dogadanja, sto sve zajedno donosi golem broj pojava, podataka i cinjenica, cini se, na prvi pogled da je nemoguce razmisljati o teoriji koja bi sve to zajedno povezala u jednu koherentnu cjelinu. Ako se tome doda i veza koja postoji izmedu sadasnjih i proslih zbivanja, kao i zelja da se putem medunarodnih odnosa pronikne u sferu predvidanja buduceg razvoja, sasvim je jasno data disciplina obiluje specificnostima koje, svakako, utjecu i na mogucnost izgradnje teorije. S druge strane, povijesna razmisljanja o medunarodnim odnosima koja smo makar letimicno registrirali u proslom poglavlju, potvrduju da su !judi oduvijek pokusavali izgraditi i neke pomocne instrumente s kojima bi bolje razumijevali medunarodne odnose svog vremena. Stovise, u djelima brojnih autora vidljivo je i to da su oni razmisljali preko granice svog doba ida su nastojali ponuditi neka rjesenja, pa cak i medunarodne institucije, koje su trehale graditi medunarodne octnose u buducnosti. Proces izgradnje medunarodnih odnosa kao posebne discipline prosao je dug put. U sirokom spektru razlicitih medunarodnih cjelina poput: ekonomskih, pravnih, kulturnih, vojnih, znanstvenih, informacijskih, diplomatskih i dr., medunarodni politicki odnosi osigurali su prvenstvo. Bez ohzira kako se disciplina naziva: medunarodni odnosi, medunarodna politika, svjetska politika, svjetski poslovi, globalna politika, uvijek dominira politicki aspekt odnosa. Time medunarodni odnosi dokazuju svoju vezanost uz istrazivanje djelovanja vlade, politicke volje i vanjske politike koju ta vlada stvara. Istodobno jasno se naznacuje i podjcla izmedu unutarnjih i vanjskih odnosa, tj. unutarnjeg i medunarodnog karaktera politike. Zbog svoje najdulje tradicije kao i izgradenosti kategorija i pojmova, te najduljeg institucionalnog postojanja, medunarodni odnosi su glavni okvir za razumijevanje organizacijsko-pravnih i politicko-socijalnih promjena kao i temelji za razumijevanje uvjeta u kojima djeluju brojni akteri medunarodnih odnosa. Stogaje razumljivo da bez dobrog poznavanja medunarodnih politickih odnosa nema Iazumijevanja bilo kojih drugih medunarodnih fenomena koliko god se oni cinili udaljeni ili izdvojeni iz medunarodnog politickog korpusa. Nema niceg pogresnijeg nego kada se u pripremi tzv. eksperata za pojedina podrucja medunarodnih odnosa pripremaju osobe koje su navodni specijalisti izolirano za ekonomsku, kulturnu, informacijsku iii neku drugu medunarodnu djelatnost a da pri tome nemaJu ni25


kakvih znanja o medunarodnim odnosima koji su pretpostavka za razumijevanje i djelovanje u svim vrstama medunarodnih odnosa. Ostale znanosti, koje se parcijalno bave nekim aspektima medunarodnih odnosa, poput: medunarodnogjavnog prava. geografije. vojnih znanosti. imaju svoje okvire istrazivanja i kao starije znanosti nisu ulazile detaljnije u mcdunarodne odnose. Tek je izgradnjom discipline medunarodnih odnosa doslo do stvaranja osnovnih pojmova i prikupljanja znanja o medunarodnim odnosima koja jasno potvrduju vaznost svih pojava i procesa u medunarodnim odnosima. To istice u prvi plan vrijednost i znacenje politickog elementa u svim ostalim sastavnicama. Razvoj politologije i usporedo s tim medunarodnih odnosa omoguCilo je ne samo autonomizaciju i sveucilisnu i znanstveno- istrazivacku institucionalizaciju znanosti o medunarodnim odnosima. vee je istodobno otvnrio put da se od empirijskih spoznaja krene prema teorijskim spoznajama. Kretanje u torn pravcu. koje tecc. potvrduje jasno da nema prave znanosti bez oc.lgovarajuce znanstvcne teorije. Medu autorima koji se bave medunarodnim odnosima nema slaganja o tome kada sc pocelo sa sustavnim teorijskim promisljanjem medunarodnih odnosa. 0 tome postoje tri vrste razlicitih misljenja koje teoriju medunarodnih odnosa, odnosno njezine pocetke situiraju u tri razliCite vremenskc faze: 1. Dio pisaca smatra da je uvodenje kategorija poput: suverenost, anarhija, pravo naroda, sloboda mora. vjecni mir i sl., bilo dostatno da se prihvati kako je samim tim nastao i pocetak teorijskog promatranja medunarodnih odnosa. 1 2. Druga skupina autora pocetak konkretne institucionalizacije ito one izvedene u Velikoj Britaniji (Walles nakon I. svjctskog rata) uzimlje i za pocctak teorijskog proucavanja medunarodnih odnosa. 2 3. Treca skupina postavlja kao pocetak 1956. godinu tvrdeci da je to doba kada su na jednoj strani stvoreni uvjeti za samostalnu izgradnju discipline medunarodnih odnosa i kada je u sirokom rasponu zapoceto s edukacijom studenata i izgradnjom vlastitog znanstvenog kadra strucnjaka za mcdunarodne odnose.' Ova razlicita shvacanja teorijskih pocetaka vezana su, svakako, i uz razliCito trazenje elemenata koji bi se mogli nazvati teorijskim. Ako se govori o povijesnoj teoriji tad a je sigurno moguce poCi i jos dalje una tragi uzeti ratnu praksu. ponasanje vladara kao i prva pravila o uzajamnim odnosima drzava kao neku vrstu povijesnog naslijeda. Medutim, analiticka tradicija koja pokazuje naCin misljenja i trajne interstrukturalnc veze, u kojima mislioci i znanstvenici uvode odredene kategorije pojmova, tema i tekstova koji postaju podobni na funkcionalno-spoznajnoj osnovi, daleko je cvrsCi pokazatelj teorijskih pocetaka . Takvo postavljanje nastanka teorije sigurno ne moze ici u davna vremena pa cak niti u rane pocetke srednjeg vijeka, jer je jasno da u to doba nema jos medunarodnih odnosa u modernom smislu te rijeci. Postojanje nekih kategorija poput: prava naroda, slobode mora i sl. ne znace da postoje medunarodni odnosi koji vre.j

T. L. Knutsen, A History of International Relations Theory. ;"v1anchcster. 1997 .. str. 2

2~6.

V. Rittenberg (ed.). Thenrien der Jntemationalen Bezzielwngen, PVS. Sondercheft. Opledcn, 1990 .. str. 29 3 J. E. Burton, International Relations: A General Theory. Cambndgc, 1%). str. 12. 4 J. Kukulka. Teone .. , op. cit.. str. 143·145.

26

Konceptualni okvir tcorije mcdunarodnih odnosa

menski promatrano nastaju u kasnom srednjem vijeku u doba reformacije. Stanoviti kontinuitet tema u razmisljanjima iz proslosti navodio je pojedine pisce da prihvate teorijske elemente i da ih nastoje povezati, dok su drugi pisci prihvacali institucionalne temelje, odnosno uvodenje prve katedre medunarodnih odnosa kao sasvim dostatan argument, tvrdeCi da kad postoji odgovarajuca katedra medunarodnih odnosa, od tog trenutka mora postojati i adekvatna teorija medunarodnih odnosa. Autonomizacija discipline i posebno njezino sirenje u SAD i u zemljama Zapadne Europe otvorili su pros tor za sve cescu upotrebu term ina: teorije i teorijski. Prvi pokusaji izlaska iz empirijske spoznaje i ulaska u teorijske spoznaje medunarodnih odnosa vodili su stvaranju razliCitih grupa znanja o medunarodnim odnosima. Pri tome je u velikoj mjeri citav proces bio podlozan i razvoju u drugim drustvenim disciplinama koje su se nesto ranije izgradile, iii su bile u proccsu izgradnje svoje teorijske osnove. Prihvacajuci stajalista iz drugih drustvenih znanosti, au tori su bili slozni u tome da racionalna znanstvena teorija mora: - selekcionirati i sistematizirati opisana znanja o suvremenosti, - formulirati sustav povezanih tvrdnji koje objasnjavaju sustinu stvarnosti i prava kojima se ana upravlja, - dokazati konkretne mogucnosti ljudskog prakticnog djelovanja na tu stvarnost. Teorija bi trebala proizlaziti iz indukcije iskustava, odnosno prakse da bi se uzdigla do postempirijskih spekulacija, dedukcijske argumentacije i racionalne kontrole. Pri tome treba voditi racuna da isto taka kao i u drugim drustvenim disciplinama nema mogucnosti postizanja apsolutnog poznavanja istine, te da su greske i propusti sastavni dio istrazivanja. Medutim, putem teorije istrazivac se ipak, kako je to pisao Habermas, stalno priblizava istini. I u teoriji medunarodnih odnosa treba prihvatiti pluralizam i konkretnost, sto zapravo samo produzuje intenzitet i opseg kriticno racionalne argumentacije. Sam termin teorije vuce svoje korijene iz drevnih vremena. Grcki mislioci su pod "theorie" razumijevali spekulativnu znanost, cisto racionalnu, koja je bila suprostavljena praksi. Istodobno, rijec theoria je znacila i knjigu u kojoj su bili sistematizirani stavovi o odredenom pitanju. Glagol"theorein" oznacavao je trazenje necega, razmatranje i uzimanje u obzir nekog pogleda. Teorija i teoretiziranje u etimoloskom smislu izrazavaju stoga namjeru i volju trazenja, viseg shvacanja, posjedovanja vizije vezane sa znanjem o odredenoj cjelini. Od starogrckog doba pa dalje, termin teorija se poCinje upotrebljavati neovisno od pojedinacnih disciplina i postaje, kako je to pisao Santori, "specijalizirana znanost". 5 Svaka drustvena disciplina nastojala je stvarati svoju teoriju: filozofsku, ekonomsku, politicku. Time se pokazalo da svaka teorija tra:li visok stupanj znanstvenog uopcavanja ida intelektualno zbog toga teorija stoji iznad konvencionalnih znanja o odredenoj disciplini. Teorija se taka pojavljuje negdje izmedu filozofije i znanosti odredene konkretne discipline, pa stoga i ima visu razinu razmisljanja. 5 G. M. San tori, La Politica, Logica e metoda in science sociali. Milano, 1979., str. 22.

27


Prateci teoriju i teoretiziranje kroz povijest, a posebice ulogu politicke teorije, neki pisci primjecuju da dok su !judi sretni nemaju razloga da se bave poiitickom teorijom a njihova bavljenje politickom teorijom pokazuje, kako je to pisao Edmund Burke, bijedno stanje drustva i njihove zelje za stvaranjem novog poretka." Teorije dobivaju na svom znacenju posebice nakon velikih drustveno-politickih promjena i potresa kada se pretvaraju jednim dijelom i u ideologijc. U metodoloskom pogledu znanstvena teorija je sistem tvrdnji priznatih od strane odredene znanosti za logicnc i sistematizirane kojc ispunjavaju kriterije znanstvenosti i metodoloske ispravnosti te znanosti. ~

Teoriju karakteriziraju: selektivnost, empirijska verifikacija i objasnjenje Cinjenica ili predvidanje njihove evolucije. U takvu znanost ubrajaju se npr. teorija drzave i prava, teorija politike, ekonomije, upravljanja, vanjske poiitike. politicke integracije, stabilnosti drustvenih sustava i dr. Sve te teorije. una toe postojecim raziikama medu njima, posebne su u sistematizaciji znanja i pomazu prakticarima, donositeljima odluka. Politicke teorije bile su najblize medunarodnim odnosima i stoga i teorija medunarodnih odnosa najvise duguje' upravo njima. RazmatrajuCi sirokc problcme svijeta, poiitike i politickog djelovanja drzava. politicke teorijc su u medunarodne odnose unijele odredene spoznaje koje su poput ideologija. koncepcija. doktrina. vizija i poiitickih orijentacija postale okvir za razumijevanjc politike. u stvarnom zivotu politicku teoriju u sirokom smislu shvacanja svjesno iii nesvjesno upotrebljava svatko tko govori ili misli o prosloj. sadasnjoj iii buducoj politici- bilo da se radio unutrasnjopolitickim iii vanjskopolitickim aspektima tog djelovanja. A kako je glavni cilj politike optimalizacija efektivnih sredstava za zadovoljavanje potrebe i interesa politickih subjekata, tako i teorije politickih sistema iii pak teorije vanjske politikc moraju odrediti razumljivu viziju perspektivnog postizanja cilja.~ Ta vizija mora sadrzavati opisni dio i vrijednosni dio a pomocu teorijskih zakljucaka donositelj odluka mozc izvuci potrebne zakljuckc koji sluze poboljsanju aktivnosti. Uostalom, u citavoj povijesti politickih ideja nalaze se tragovi uvjerenja teoreticara da preko njihovih teorija vladari i politicari mogu lakse savladati konflikte i bolje razumjeti politicke mehanizme i uvjete u kojima oni politicki djeluju. Teorija medunarodnih odnosa postupno se stvarala da bi se tek uoci Drugog svjetskog rata pojavilo prvo djelo s takvim naslovom. 10 Nakon toga usiijediii su brojni drugi radovi i upotrebljavaju se nazivi: medunarodna teorija iii teorija medunarodne politike. U danasnjoj golemoj literaturi koja se bavi medunarodnim odnosima i teorijama medunarodnih odnosa mozemo vidjeti utjecaj raznih skola i 6 R. J. Vincent, "Edmund Burke and the Theory of International Relations", Rel'lewof!nternallonal Studies. vol. No.3, 1984.

7 J. Kuku1ka, Teorie .... op. cit., str. 145. 8 M. Wight, "H'estem Values in Jntcrnatiunal Relations" u: Essa.vs tn the Them'\' of International Politics, London, 1906 ..

str. 17-34. 9

T. A. Spragens Jr., Undersranding Polirical Theorv. New York. 197o .. 'tr. 2-3. 10 F. F. M. Russel, Theories oflnternarwnal Relariuns, New York. 1936.

28

Konccptualni okvir teorije mcdunarodnih odnosa

pravaca Cime se i znanost o medunarodnim odnosima pokazuje kao disciplina koja je stvorila svoje kategorije, pojmove, teorijske okvire promatranja i koja je u stanju opisati i predvidjeti neke glavne trendove u buduCim medunarodnim odnosima. Ta znanost se priblizava apsolutnoj istini i bez obzira nato sto jos nema 11 a vjcrojatno i nece biti za dugo vremena- jedne teorije koja bi bila jedinstvcno prihvacena. Istrazivaci medunarodnih odnosa moraju pazljivo istrazivati postojece teorije od kojih svaka sadrzi neke dijelovc koji su primjenjivi i upotrebljivi u nekoj vremenskoj situaciji ili prostornoj sredini. Vee smo napisali 12 da teorija maze biti shvacena spoznajno. kako hi se pomocu nje bolje shvatilo realnosti medunarodnog zivota. Ona moze hiti normativnajer uz shvacanje odnosa kakvi jcsu moze ponuditi i konkretna rjesenja 0 tome kakvi hi odnosi trcbali hiti. Ina kraju. tcorija moze hiti i politicki instrument kojim se zeli mijenjati medunarodne odnose. ImajuCi na umu te polazne odrednice u sljedeCim poglavljima dat cemo najprije prikaz stvaranja teorija mectunarodnih odnosa uz opis nekih od posehno znacajnih teorija, zatim cemo izloziti tri velike tcorijske paradigme koje u suvremenim uvjetima ostaju kao glavni teorijski putokazi promatranja mcctunarodnih odnosa. ina kraju, u posljednjem poglavlju izlozit cemo sustav prcdvidanja i prognoziranja u medunarodnim odnosima. Na taj nacin povezujuci drevna razmisljanja o medunarodnim odnosima. tcorijski doprinos svih tih mislilaca, zatim izgradnju institucionalizirane discipline i prve radove i suvremene teorijske paradigme. doCi cemo do posljednjeg dijela u kojem bi trebalo vidjeti u kojoj mjeri teorije medunarodnih odnosa mogu pomoci u prognoziranju i predvidanju. To bi zapravo trebala biti i ona glavna i najveca vrijednost teorije medunarodnih odnosa, koja bi uz povezivanje dogactaja iz proslosti i opis sadasnjosti izgradila i sliku buduceg stanja, upotrebljivu za teoreticare i prakticare medunarodnih odnosa.

Stvaranje teorija medunarodnih odnosa Znanstveno-tehnicka revolucija, novo znacenje mira. povecani broj drzava,jacanje njihovih aktivnosti te sve veca internacionalizacija i globalizacija svijeta bitno su povecali prakticno- teorijske potrebe za proucavanjem medunarodnih odnosa i istodobno potaknuli nove interese istrazivaca. Stoga, svakako, ima pravo jedan od pionira promatranja medunarodnih odnosa Stanley Hoffmann kada tvrdi da je suvremena znanost o medunarodnim odnosima suocena s intenzivnom potreborn probavljanja politickih iskustava velikih sila u posljednjih 100 godina. 13 II U stanovitoj fazi bilo je modcrno pisati o tome da joS ncma jcdinstvcne znanosti jer su mcdunarodni odnosi relativno mlada disciplina. Medutim, od takvih ohrazlozenja pa do dan as proslo jc tride;etak god ina. Razvoj medunarodnih odnosa krenuo jc vrlo siroko ali ipak do jedinstvcne tcorije nije do,lo. Vidi npr., M. Sullivan.lntemational Relations: Theories and E1·idence, Englewood Cliffs. 1976., str. 8-10.

12 R. Vukadinovic, Medunarodni politic'ki odnosi, Zagreh. 2004 .. str. 55-Sn.

\3

0 dosadasnjim naporima ulozcnima u stvaranjc tcorijskih pristupa mcdunarodnim odnosima vidjcti npr. J. Frankel. Contemporary International Theory and Behm·iouro( States. Oxford, 1973 .. S. Hoffmann. Contemporary Jheorv of International Relations, New York. 1960 .. K. Knorr-.1. N. Rosenau. Contending Approaches to International Politics. Prin-

29


Pokusaji studiranja problema apstraktnog mira i povezivanja tih ideja s radovima davnih filozofa (Sully, Kant, Penn, Bentham) pokazali su se kao idealisticki i vrlo udaljeni od realnosti sadasnjega politickog zivota. Realisticka skola, koja je nastupila s kritikom takva promatranja medunarodnih odnosa, takoder se pokazala kao nezadovoljavajuca, te je jedna od karakteristika sadasnjih tendencija promatranja medunarodnih odnosa, sve vece vezivanje uz potrebu sistematiziranja znanja. Ta bi sistematizacija na teorijskoj razini trebala povezati bogatu empiriju medunarodnih odnosa, normativizam filozofskih pogleda i suvremenost s proslosti. Zadaca nikako nije ni Iagana ni jednostavna! U zapadnoj znanosti o medunarodnim odnosima, koja ima najduzu tradiciju 14 i dosad najbogatije iskustvo u istrazivanju fenomena medunarodnih odnosa, primjetne su dvije osnovne tendencije: 1. stvaranje mrde pojmova za cijelu disciplinu, metode proucavanja i uopcavanja koje odrazavaju najvaznije elemente normalnosti. regularnosti i racionalnosti u razvoju medunarodnih odnosa (tzv. opce teorije medunarodnih odnosa); 2. postojanje tzv. djelomicnih teorija koje nastoje ustaliti konkretne modele istrazivanja medunarodnih odnosa na osnovi najvaznijih promjena. U prvu skupinu mogu se svrstati cetiri pristupa koja imaju ambicije opce teorije: 1. realisticka teorija Hansa Morgenthaua, 2. teorija rata i mira Raymonda Arona, 3. teorija faktora Quincyja Wrighta, 4. teorija medunarodnog ekvilibrija Georgea Liske. Realisticka teorija prevladavala je u Sjedinjenim Drzavama pedesetih godina i bila je snazno vezana uz teoriju ravnotde snaga i tzv. klasicne met ode istrazivanja medunarodnih odnosa. Poznatih sest poucaka Han sa Morgenthaua postalo je, na stanovit nacin, temelj proucavanja medunarodnih odnosa za brojne generacije istrazivaca, kasnijih pobornika realisticke skole. 15 U kritickom pristupu realistickoj teoriji niz autora istice stavljanje u prvi plan monizma sile, njezin pokusaj da bude nadvremenska i izvanvremenska teorija ida potpuno iskljuci napredak svijeta i politike. Kategorije interesa i sile postavljene su kao kljuc opceg razumijevanja gotovo svih problema u medunarodnom zivotu i postupno se pretvaraju u cilj. Realisti svijet vide i prikazuju kao staticnu kategoriju koja se u osnovi ne mijenja, gdje odredena prava vrijede od nastanka svijeta, a odnosi se pojavljuju kao jednolicno ponavljanje iz proslosti. Kako se ponekad kriticki primjecuje, realisticka teorijajest filozofija medunarodnog uspjeha 16 , ali on a nikako ne pokazuje kriterije tog uspjeha, i u bitije suprotna mnogim faktima danasnjega svijeta.

ceton, 1969., K. W. Thompson, Understanding World Politics, London, 1975 .. J. N. Rosenau, Turbulence in World Politics: A Theory of Change and Continuity, New York. 1990., G. Stern, The Structure of International Socie(V, London, 1995. 14 G. Modclski, Long Cycles in World Politics, London, 1987. 15 H. J. Morgcnthau. Politics Among Nations: The Stn1ggle for Power and Peace, New York, 1967., str. 4-13. 16 S. Hoffmann, Contemporary Theory ... , op. cit., str. 36-37.

30

Konccptualni ok'Vir tcorije mcL1unarodnih odnosa

Teorija mira i rata vladala je francuskom skolom medunarodnih odnosa, a polazi od nacela sociologije povijesti. Njezin sadrzaj ukratko se moze prezentirati kao: - Shvacanje medunarodnih odnosa u specificnome djelovanju simbolicnih osoba: stratega i diplomata. To prakticki znaci da sui medusobni odnosi u stanju rata ili diplomacije, a znanost o medunarodnim odnosima moze biti osnova vjestine diplomacije iii strategije. - Razvoj odnosa medu ddavama ovisi o unutrasnjim odnosima. Evidentna je razlika izmedu unutrasnje politike koja rezervira monopol sile za legalnu vlast i vanjske politike koja priznaje oruzani pluralizam radi osiguranja opstanka ddave. Rezultat je rata postojanje, nastanak iii eliminiranje drzavc. Znanost o medunarodnim odnosima u najopcenitijemu smislu mora biti znanost o odnosima medu politickim jedinicama od kojih se svaka nastoji domoCi prava da sam a odlucuje o vodenju ili nevodenju rata. - Alternativa rat iii mir omogucuje izgradnju osnovnih kategorija u vezi s diplomatsko-strategijskim postupanjem koje ukljucuje kalkuliranje sile i sredstava. To postupanje nece nikada biti racionalno (cak i u teoriji postoje samo modeli). Djelatnost diplomata i stratega, odnosno ambasadora i vojnika, poCiva na stanovitoj slicnosti: racionalnosti djelovanja. Ono uvijek postavlja pitanje kako da se uzme u obzir rizik prilikom poduzimanja odredene akcije. No, uvijek ostaje nesigurnost koja dolazi do izraza u nepredvidljivosti ljudskih reakcija, u pluralizmu autonomnih centara odluCivanja, u opasnosti od rata. Teorija medunarodnih odnosa uvodi potrebu kalkuliranja sredstava. Medunarodni sistem nakon Drugoga svjetskog rata postao je globalni sistem. Njegova heterogenost pomaze rivalizaciju suprotnih ideoloskih grupacija, zastrasivanje je staro koliko i svijet, ali je forma nuklearnog zastrasivanja najspcktakularnija. Tome posebno pridonosi to sto je taj oblik zastrasivanja nepoznat i nema gotovo nikakvih iskustava o velicini moguce katastrofe. Utrka u naoruzavanju izrasta iz opasnosti od rata, ali je ta utrka u Europi stvorila sigurnosni status quo. Neutralnost, s druge strane, malokad vodi miru, ali utjece na mirno natjecanje suprotnih sistema. Medunarodna zajednica bez utrke u naoruzavanju i teritorijalnih i ideoloskih konflikata mogla bi biti uvjetno ostvariva. alibi prije toga bilo potrebno stvoriti niz preduvjeta. - Prosirivanje uloge ddave, nacela o nemijesanju u unutrasnja pitanja i ponarodnjenje kulture s pomocu oddavanja znacenja nacionalne neovisnosti. Tu cinjenicu Aron istice kao vrijednu zaljenja, ali odmah dodaje da s njom treba i dalje racunati. Teorijski promatrano, dopusta da bi se sredstvima racionalnog ponasanja i osiguranjem mira ipak postupno mogla postiCi svjetska federacija ili svjetski imperij. 1"

Aronova teorija, promatrana kriticki, pokazuje se kao empirijska teorijajedne klase. On uzima varijable samo u konkretno - fenomenoloskome smislu, ne objasnjava ih i cesto ih brka s nesistematiziranim podacima iz stvarnosti. Odjeljuje diplomata od stratega, ana kraju rjesenje vidi u unistenju diplomatsko- strategijskog sistem?. Pri tome je, svakako, zanimljivo spomenuti i jednu kritiku koja pod17

R. Aron. Mir i rat medu narodima, Zagreb. 200!.

31


sjeca da Aron, koji je niz godina u svojim komentarima (preteZ:no antikomunistickima) branio osnove takvog sistema, nastupa u svojoj teoriji kao njegov rusitelj. Teorija mira i rata bila je osobito popularna u doba hladnog rata, kada su realnosti medunerodnog zivota stvorile takvo stanje odnosa u kojima su linije razgranicenja bile vrlo jasno povucene, ne ostavljajuCi neki veCi prostor za druge akcije, osim onih striktno polariziranih- blokovskih. Nesto kasnije, usporedo s razvojem polimologije kao grane sociologije rata 1s, teorija je ponovno dobila na vaznosti. Aronove ideje u SAD posebno je razvijao Stanley Hoffmann, isticuCi u prvi plan mogucnost razbijanja postojecega medunarodnog sistema i njegove zamjene novim, nadnacionalnim sistemom odnosa nazvanoga "velikom utopijom". 1 ~ U stanovitome smislu, Aronovi su pogledi dosli do izraza i u Velikoj Britaniji, kod Arnalda Toynbeja, posebno u njegovim brojnim komentarima objelodanjivanima u "Survey of International Affairs".

Teorija faktora ili teorija polova polazi od pretpostavke da se koncepcije razvoja medunarodnih odnosa mijenjaju zajedno s razvojem discipline? 1 Osnovne su premise te teorije koja je posebno dosla do izrazaja u radovima Quincyja Wrighta: - Svijet je poligon dinamicnih odnosa snaga koje medusobno konkuriraju i dopunjuju se. Znanost treba sve te snage identificirati, izmjeriti i smjestiti u okviru pola. Pokreti i djelovanja odredenih snaga takoder su dio analitickog pola; - S obzirom na karakter medunarodnih odnosa, znanost o njima teze dolazi do slike svojeg pola. Polove definiraju politicki, ekonomski, psiholoski, socioloski, eticki i slicni Cimbenici, a svi oni zajedno utjecu na izbor odredenih odluka i djelovanje u medunarodnim odnosima. Vazniji sui lakse mjerljivi materijalni Cimbenici ( ekonomski, geografski), a manje su mjerljivi, ali zato vrlo znacajni moralni cimbenici. - Kretanje faktora stvara sistem djelovanja Ciju silu oznacuju materijalni faktori. Smjer kretanja, s druge strane, daju moralni faktori. Sila i smjer kretanja kompliciraju strukturne razine, a njihov utjecaj raste usporedo sa smanjivanjem opsega (covjecanstvo, ddava, narod, vlada). Sistem djelovanja faktora moze se odrediti u razmjerima sposobnosti i vrijednosti pola. Teorija faktora 21 tezi zahvacanju cjeline medunarodnih odnosa i njihovu ukupnom promatranju, uz pokusaj sistematizacije pojava i procesa. U tome smislu ona moze posluziti kao instrument u stvaranju odredenih kategorija pojmova i razmatranju medunarodnih odnosa. No, osnovnaje pogreska te teorije u tome sto prihvaca staticku analizu i bavi se pretezno stabiliziranim medunarodnim sistemima. Teorija Quincyja Wrighta nije dosljedna u izboru odredenih faktora i u njihovoj kvantitativnoj ocjeni, a usto brka razine moguce apstrakcije. lR Jedan oct prvih polimologa Bouthoul inacc smatra da je mir normal no stanjc u drustvu. ada se istrazivanjem ratova maze doci do ocuvanja mira. Vidjcti u. G. Bouthoul, Traite de polimologie. Paris, 1970. 19 S. Hoffmann. Contemporary Theory ... , op. cit., str. 91-101.

20 M. Wight. International Theory: The Three Traditions, London. 1990.

21 Q. Wright, The Study of International Relations, New York. 1935., str. 5-13.

32

Konceptualni okvir teorijc medunarodnih odnosa

Teorija medunarodnogekvilibrija naslaje svoje mjesto u djelu Georgea Liske, a njezina je osnovna intencija da trazi uvjete stabilizacije i promjenljivosti u medunarodnom zivotu. 22 U stanovitome smislu, on a je nastala pod utjecajem Schumpeterove ekonomske teorije i njegove vizije stabilnosti, odnosno promjenljivosti. Bitne su postavke te teorije: - U drustvu postoji dinamicki mehanizam relativne vremenske stabilnosti koju ometaju faktori promjena. Ti faktori nastoje stabilnost zamijeniti novim stanjem. Stabilizacija je u osnovi progresivna, a kljuc je institucionalni ekvilibrij. - Medunarodne organizacije koje djeluju kao taj kljuc posjeduju strukturu ravnoteze jer: a) Clanovi medunarodne organizacije slazu se da prihvate obveze i ogranicenje u svom djelovanju, b) nema velike razlike izmedu utjecaja Clanica i njihove stvarne snage, c) struktura snaga u pojedinim tijelima odgovara sastavu Clanova, d) funkcionalni opseg odgovara stvarnim ciljevima organizacije. Medunarodni ekvilibrij odnosi se na pojedine osobe, grupe, privredu, kulturu, odnosno zahvaca materijalne i moraine, politicke i psiholoske, vojne i drustvene faktore. Kljuc je toga raznolikog ekvilibrija dinamicna igra institucionalnih faktora. Medunarodne organizacije utjecu na ravnomjernu raspodjelu sigurnosti, blagostanja i prestiza drzava vise uz pomoc institucionalnih normi i sankcija nego natjecanjem. Ravnoteza sistema drzava nastaje i zahvaljujuCi visim formam a medunarodne zajednice i odgovarajucem formiranju sredine medunarodnih odnosa. - Teorija ekvilibrija teorijska je i analiticka konstrukcija koja daje normativne postulate nacionalnoj i medunarodnoj politici. Ona teorijski razlikuje krizna stanja od stabiliziranih odnosa. aline vidi razliku izmedu medunarodne politike i medunarodnih odnosa. Cisti model ekvilibrija koncentrira se na faktore medunarodne politike.

Najveca je pogreska te teorije u tome sto ona, prihvacajuci odredena pravila funkcioniranja sistema, ispusta pravila evolucije. Iz toga slijedi i daljnja pogreska u koncentriranju paznje na razlicite organizacijske mehanizme akcije i gotovo potpunom zanemarivanju drustveno-ekonomskih procesa. PokazujuCi vecu brigu za samu analizu nego za obrazlaganje tvrdnji, ta teorija, primjerice, posebno naglasava norme medunarodnoga prava i medunarodnih organizacija, isticuci ih kao znanstveno dokazane varijable. 23 S druge strane, ta teorija ne vodi racuna o onim brojnim varijablama koje nisu zahvacene okvirima medunarodnih institucija. Stoga bi se za Liskinu teoriju moglo konstatirati da je utilitarni uzor analize racionalnosti medunarodnoga djelovanja, ali dane moze biti teorijski model medunarodnih odnosa. Uza spomenute, tzv. opce teorije kojima bi se, naravno, ovisno o pristupu iii klasifikacijskim zeljama, mogle dodati jos neke teorije, postoji i dio teorija koje se 22 G. Liska International Equilibrium: A Theoretical Essav on the Politics and Organization ofSecuritv, Cambridge, !957., str.10-17. 193-201. Dctaljniju analizu teorije ekvilibrija vidjcti u djclu indijskog autora: P. Chatterjee, Arms Alliances and Stability. London. 1975., str. 5-13, 203-212. 23 J. Kukulka, Wprowadzenie de reorii stosunkow miedzynarodOI-6., str. 71>. 123 N. Wiener. Cybematics: Control and Commumcation in the Ammal and the Machine. Cambridge. 194H.

73


Ti sistemi, una toe razlikama koje postoje medu njima, orijentirani su na postizanje cilja, a svi zajedno imaju mogucnost i sposobnost odabiranja vrste informacija, kombiniranja novih i starih podataka i pracenja njihova izvrsenja. Taj se zakljucak na prvi pogled moze Ciniti vrlo smion, nekima se moze ciniti i dehumaniziran u tom naporu da se covjek do kraja izjednaci se strojem. Svjestan takvih kritika, Wiener je precizirao svoje stavove: "Iako su ljudske i socijalne komunikacije izvanredno komplicirane u usporedbi s postojeCim pravcima strojnoga komuniciranja, one su ipak podvrgnute istoj gramatici, a ta je gramatika poprimila najvisi tehnicki razvoj kada je primijenjena na jednostavniji sadrzaj stroja." 124 To nas dovodi i do veze izmedu ideja kibernetike i drustvenih znanosti, jer Wiener smatra da drustvene znanosti imaju sposobnost tretiranja socijalne grupe i organizacije, a komunikacije se u njima postavljaju kao cement koji stvara organizaciju. Zbog toga i napori za razumijevanje logike i nacina komunikacijskih procesa moraju povecati sposobnosti razumijevanja ponasanja organizacije, sto, naravno, omogucava i stvaranje odredenih teorijskih postavki. U skladu s takvim razmisljanjima, smatra se da poznavanje funkcioniranja odredene organizacije moze uvelike omoguCiti komuniciranje, odnosno poznavanje njegove logike akcije. Tvrdi se da, posebno u medunarodnim odnosima, postoji niz situacija, iii pak sredina, kadje nemoguce promatrati donosenje znacajnih odIuka ida se, istodobno, o nacinu njihova donosenja vrlo malo moze naci u tzv. otvorenim izvorima, tj. sredstvima masovnih komunikacija. U takvim slucajevima kad je, dakle, djelomicno iii sasvim nepoznat tok donosenja odluka i kada se na osnovi materijala kojim se raspolaze ne moze vidjeti djelovanje kreatora vanjske politike pojedine drzave, zagovornici kibernetike obicno takvo stanje oznacavaju rijecju "crna kutija" ("black box"), sto znaci da 0 funkcioniranju odredenoga vrhovnoga politickog segmenta nema podataka. ZeleCi proniknuti i u taj zatvoreni dio procesa vanjskopolitickog odluCivanja, kiberneticki orijentirani au tori tvrde da se metodom inputa-outputa maze rijesiti i taj problem. Nairne, smatra se da promatranje komunikacija i transakcija sto ulaze i izlaze iz "erne kutije", odnosno odredenog dijela drzavnog aparata koji donosi vanjskopoliticke odluke, moze samo po sebi pruziti i znacajne podatke o saddaju tzv. erne kutije i pravcima djelovanja unutar tog tijela. Pazljivim slaganjem niza pod a taka komunikacijskog karaktera trebalo bi doci do razumijevanja unutrasnje procedure donosenja odluka, a po mogucnosti i do naznake glavnih donosilaca odluka. 125 Tako shvacena primjena kibernetike u drustvenim odnosima, posebno u medunarodnim politickim odnosima, omogucava da se neke tehnike posudene iz 124 N. Wiener, cit. prema: Control and Communication in the Animal and the Aiachine, Cambridge. l94H. 125 U tom pocctnom pristupu moze se vidjeti veliki utjecaj bihejviorizma u postavljanju tog koncepta. !deja o tzv. crnoj kutiji nastala je kao pot reba promatranja objekta, u ovom slucaju drzave, kao necega u sto sene moic proniknuti normalnim metodama. Vladalo jc uvjerenje da je dovoljna metoda analiziranja. Promatranje djclovanja ohjekata. odnosno njihovih reakcija na promjene nekih parametara vanjskc okoline i subjekata u rcakcijama stimulans-reakcija. No. kasnije se pokazalo da takav bihejvioristicki pristup nijc adekvatan, osobito u promatranju slozenih sistema. jer ti organizmi imaju vlastiti unutrasnji razvoj i reakcije kojima odgovaraju na promjcne u svojoj sredini. Upravo zbog te slozenosti i specificne unutrasnje organizacije odgovori na vanjsko djelovanje nisu tipicni. Detaljnije vidjeti u: Sovremenye burzoaznye .. ., op. cit., str. 162.

74

Konceptualni okvir tcorije medunarodnih odnosa

elektronike iii biologije primjenjuju u sferi drustvenih relacija, sto dalje omogucava kvantificiranje tih odnosa. A kako se upravo posljednjih godina ulazu veliki napori da se i medunarodni odnosi sve vise izrazavaju u kvantitativnom obliku, tj. da se putem stanovitih formula izraze odredene kategorije medunarodnoga politickog zivota,jasno je da sui kiberneticke ideje zbog toga dobile zapazeno mjesto u istrazivanju medunarodnih odnosa. Karl Deutsch unio je kiberneticke ideje u medunarodne odnose i smatra se utemeljiteljem takva pristupa. Prema Deutschu. kibernetika, koja se shvaca u terminima komunikacija i kontrole, omogucuje opcenito analiziranje i razumijevanje svih politika 126, odnosno vanjskih politika bilo koje driave. Komunikacije su, smatra Deutsch, nervi vlade i stoga razumijevanje tog spleta najosjetljivijih niti omogucava neposredno promatranje vanjskopolitickoga djelovanja driave i njezina vanjskopolitickog mehanizma. 127 Istrazivac medunarodnih odnosa koji se opredijelio za kibernetiku u komunikacijskoj teoriji mora posebno promatrati kako se donose vanjskopoliticke odluke, kako se odvija protok poruka izmedu donosilaca odluka. kakav je naCin pohranjivanja i obnavljanja poruka i kakav je odgovor donosilaca odluka. Pomno pracenje svih tih elemenata daje i odgovore na pitanja kako i zasto stanoviti politicki sistem dozivljava promjene. Na toj osnovi mogu se dalje razvijati teorije o odredenom politickom sistemu, njegovu mjestu u medunarodnom politickom sistemu, eventualnim transformacijama nacionalnog, regionalnog iii sirega politickog balansa i sl. U osnovi pristupa Deutsch je povezao teoriju komunikacija s politoloskim istrazivanjima, nastojeCi stvoriti tzv. kibemeticki model vanjske politike. lsticuci stanovite vrijednosti pojedinih pristupa, npr. funkcionalista, Deutsch ipak negira mogucnosti njihova kvantitativnog izrazavanja, postavljanja stanovitih limita i mjerenja, sto smatra preduvjetom stvaranja cvrsCih temelja za promatranje vanjske politike pojedine drzave. UvodeCi pojmove komunikacije i kontrole 12s, Deutsch je bio uvjeren da se stvaraju takve osnove koje ce uz pomoc kibernetike stvoriti specifican model. PromatrajuCi pojedinu zemlju kao mnogostrano triiste robe i izvora, zasnovano na triistu faktora proizvodnje. Deutsch posebno rasclanjuje pojedina trzista (rada, materijala i usluga, kredita). Granica izmedu toga drzavnog sistema i vanjske okoline odreduje se kao narusavanje neprekinutog protoka poslovnih kontakata i uskladenosti akcija. U tom kontekstu Deutsch postavlja i pitanje autonomije i suverenosti. 129 Autonomija je odsutnost mogucnosti predvidanja reakcija izvan sistema, a karakterizira je kombinacija primanja i zaboravljanja informacija. Suverenost je samo jace izraieni tip autonomnosti. Po Deutschu, drzava maze biti priznata kao suverena, promatrajuCi izvana, ako njene odluke ne mogu biti diktirane ili mijenjane u jednoznacnom skladu sa sredinom koja je okruiuje. Promatrano iznutra, driava je suverena ako posjeduje, u 126 K. Deutsch, The Nerves of Government . .. op. cit., str. 77. 127 Ibid, str. 45-50. 128 Ibid, str. 220-229. 129 Ibid, str. 7.

75


sklopu svojih granica, cvrst i uskladen mehanizam za donosenje odluka. N a toj osnovi Deutschje izgradio i svoju strategiju povratne veze u kojoj je postavio tri model a djelovanja: akomodiranja, izolacije i pokusaja upravljanja sredinom koja okruzuje drzavu. No, svim tim kategorijama mogao bi se odmah dodati niz kritickih primjedaba koje, u prvom redu, moraju poci od Deutsch eva nastojanja da teziste stavi na neke vrlo artificijelne elemente ponasanja dr2ave 13u ida pritom smetne s urn a niz objektivnih prava koja sene uklapaju u njegov model. TezeCi pronalazenju zajednickih veza sistema i tome da se kvantificirano izrazi. Deutsch vodi malo racuna o stvarnim kretanjima u medunarodnim odnosima. Zagovornici unosenja kibernetike u komunikacijsku teoriju medunarodnih odnosa isticu i sire znacenje toga modernoga pristupa i njegovu opcu vrijednost za znanstveno promatranje medunarodnih politickih odnosa. Uvodenje kibernetike odnosno nekih njezinih postavki, uvelike je pomoglo prevladavanju prijasnjih shvacanja o medunarodnim odnosima, posebno o problemima unutrasnjeg funkcioniranja drzavnog mehanizma i vanjsko-politickim manifestacijama. Medu ovim, mogli bismo reci klasicnim politickim koncepcijama, vazno mjesto zauzimalaje skola kojaje isticala organski model, osnovan na punoj identifikaciji i analogiji izmedu ljudskog tijela i drzave. Neki istrazivaCi iz te skole posli sui dalje pa su u ponasanju nekih drugih zivih bica (mrava, pcela) trazili uzore drzavnoga djelovanja, isticuci navodnu identicnost temelja organizacije i funkcije drzava i sku pine mrava iii peel a. Razumljivo, takav pristup nije omogucavao razvijanje nekoga veceg in teresa za analizu bitnih unutrasnjih procesa djelovanja drzave, a tvrdnja da se sve i u medunarodnim odnosima odvija na osnovi prirodnih zakona onemogucavala je bilo kakvo ozbiljnije objasnjavanje politickih fenomena. Povijesni modeli medunarodnih odnosa, iako su u obilju materijala nastojali ne samo opisati zbivanja vee i pronaCi neke razvojne karakteristike i nove pojave, ipak nisu uspjeli zahvatiti cjelinu. lstodobno, njihova aktivnost nije odgovarala suvremenim istrazivackim metodama, a osim toga, uz vrlo soli dan opis i manjkavo objasnjenje, dimenzija predvidanja bila je sasvim izostavljena. Na kraju, neki mehanicki modeli nastojali su medunarodne odnose prikazati kao sumu djelovanja razliCitih cjelina koje se, medutim, ne mijenjaju i uvijek stoje na gotovo istovjetnim pozicijama. U takvom promatranju nije bilo mjesta za analizu unutrasnje ni medunarodne dinamike, izostavljeni su razvojni trendovi i nove pojave i, kako pise britanski teoreticar John Burton, primjena takvih modela "favorizirala je staticku drustvenu teoriju". 131 Kibemetika se koncentrira na upravljanje, koje istice kao fundamentalni proces svestranog karaktera. On je prisutan u institucijama, drustvu i u pojedinaca te se, prema tome, studiranje i analiziranje svih tih institucija i pojedinaca ne moze razumjeti ako se ne uzme u obzir taj znacajni element aktivnosti. Uz sve te naznake vrijednosti kibernetike u postavljanju komunikacijske teorije, vazno je osvrnuti se ina tvrdnje dijela autora koji kazu da tako postavljen komu130 Sovjetski su au tori poscbno zamjerali isticanje samo nekih elemenata ponasanja drzave i potpuno ispustan1e socipl· no-politickog ponasanja. Sovremennye burzoaznye .. ., op. cit .. str. 163-164. 131 J. Burton, Intematzonal Relations: A General Theorv. London. 1965 .. str. 147.

76

Konccptua\ni okvir tcorijc meclunarodnih odnosa

nikacijski model moze dati znacajne vrijednosti u stvaranju politike. John Burton. britanski profesor medunarodnih politickih odnosa, istice da su komunikacijski modeli koji ukljucuju razmatranje procesa donosenja odluka mnogo adekvatniji ad statickih koncepata ravnoteze snaga iii tradicionalne politike sile. Po Burtonovu misljenju, drzava koja se opredijelila za primjenu sile u medunarodnim odnosima pokazuje da silom zeli uspostaviti status quo. To znaci data drzava nema sposobnosti prihvacanja promjena i prilagodbe miroljubivim promjenama. 132 John Burton, koji inace uvijek nastoji svoja teorijska razmisljanja postaviti u kontekst suvremenoga politickog zivota, tvrdi da postoje vrlo vclike prakticne mogucnosti uporabe komunikacijskog modela u procesu donosenja vanjskopolitickih odluka. Aktivnost osnovana na tim temeljima omoguCit ce kreatoru da bolje razumije druge drzavnike. odnosno kreatore vanjske politike drugih drzava. i da istodobno, na toj osnovi, prihvati uzajamne odgovornosti kako bi se krizne situacije sprijecile iii rijesile zajednickim djelovanjem. Modeli koji pomazu razumijevanju znacajnoga procesa donosenja vanjskopolitickih odluka, koje danas mogu imati veliko, cak i presudno znacenje za opstanak svijeta, po Burtonovu misljenju, pruzaju mnogo vecu opciju sredstava i metoda drzavnoga djelovanja nego sistem politike sile. Upravo u doba kad je zbog postojanja razornoga nuklearnog oruzja jasno da je potrebno, posebno u odnosima izmedu supersila, nastojati da se ciljevi prilagodavaju suvremenim potrebama, politika je sile, s vrlo siromasnim spektrom mogucnosti, svakako, nepogodna i opasna, kako u teorijskom, tako i u prakticnome vanjskopolitickome djelovanju. John Burton istice da politika silc u procesu donosenja odluka ignorira sve moguce utjecaje osim sile, dok se komunikacijski model donosenja odluka koncentrira na promatranje nacionalnih procesa odlucivanja kako bi mogao determinirati koji utjecaji formiraju odnose medu dr.lavama. 0 tome Burton, medu ostalim, pise: "Model sile ne pruza alternativu konfliktu iii politici sile u jednom ili drugom obliku, dok komunikacijski model, u najmanju ruku, naznacava mogucnosti unutar procesa donosenja odluka, vrednovanja i varijante medunarodnog pregovaranja, kao i unutrasnjeg prilagodivanja." 133 Komunikacijska teorija medunarodnih odnosa napusta neke tradicionalne kategorije konstituirane u najvecem broju teorija medunarodnih odnosa. Povijest ravnoteze snaga, politika velikih drzava, kolektivna sigurnost, te.lnja za stvaranjem svjetske dominacije nc pojavljuju se kao kategorijski aparat komunikacijske teorije. Paznja je usmjerena na upravljanje i kontrolu, te u tome svjetlu treba promatrati: formu ekonomije, obrazovanja, ideologije i socijalne i politicke strukture. Sve to zajedno, smatra John Burton, mora voditi prakticnoj realizaciji takve politike koja ce se adekvatno postaviti spram problema suvremenoga svijeta, nastojeCi svojim akcijama sprijeciti promjene koje bi mogle nastati zbog upotrebe sile i, na drugoj strani zauzimajuCi se za prilagodbe i pregovaranje. 134 132 Ibid, str. 148-149. 133 Ibid, str. 272. 134 Ibid.

77


Vee smo spomenuli da su u temeljima komunikacijskoga pristupa teoriji prisutne ideje posudene iz kibernetike, te se u tom kontekstu vrijedno zaddati na analizi sredisnjih ideja koje izviru iz kibernetike. One pocinju opcim konceptom koji postoji u svakom sistemu i koji se moze kontrolirati. Paznja se poklanja takvom sistemu koji posjeduje dovoljan stupanj organizacije, sadrzi u sebi komunikacije i posjeduje mogucnost kontrole. To se odnosi na elektronske signale racunala, ljudski govor iii pisanje i zivcane impulse u ljudskom tijelu. Glavne zajednicke crte tih sistema sastoje se u tome da postoji zbroj infonnacija, sposobnost primanja i kombiniranja novih infonnacija sa starim informacijama, djelovanje kao jedinice koje su kadre donositi odluke i istodobno mogu provoditi promjenu djelovanja u skladu s rezultatima postizanja prijasnjih ciljeva. Temeljne ideje kibernetike vezane su uz informaciju koja cirkulira u komunikacijskoj mreii. 135 Kiberneticari informaciju usporeduju sa stvari, energijom iii elektricnim naponom, oznacujuCi time njezino mjesto u sistemu promatranja. Informacija moze biti reproducirana, pohranjena iii kvantificirana, a mjerenjem protoka informacija koje se upucuju, gube u mrezi iii primaju, dobiva se indeks djelotvornosti komunikacijskih kanala. Sam sistem, medutim, ne moze prilagodavati informacije svojoj okolini, a njihovo postojanje dokaz je autonomije sistema. Informacija koja cirkulira u mrezi sistema negativnaje u odnosu prema entropiji, odnosno mogucnosti zatvorena sistema da se kvari. Nairne, kako istice Wiener, sto iiva bica i strojevi posjeduju veci stupanj reda, imaju to niii stupanj entropije. I3o Prednost je ljudskog i drugih informacijskih sistema mogucnost prilagodbe promjenama u okoiini kako bi se na osnovi novih iskustava izbjegla entropija. Taj tzv. feedback pokazuje mogucnost prilagodbe sistemskog ponasanja na osnovi postojeceg odnosa u sistemu, a ne nekog anticipiranog stanja. Pojam feedbacka inace se vrlo cesto upotrebljava u poiitickim znanostima i u teoriji medunarodnih odnosa. On bi se mogao odrediti kao komunikacijska veza koja proizvodi akcije u odgovoru na primanje infonnacija i ukljucuje rezultate vlastite akcije u novostvorenoj informaciji kojom se mijenja prethodno ponasanje. Feedback se moze temeljiti na kvantitativnim pokazateljima uspjeha iii neuspjeha pojedine akcije iii ponasanja cjelokupnog sindroma. 137 U nekim se situacijamafeedback moze mjeriti i usporedivati u odnosu prema prijasnjim stanjima pojedinih odnosa. Primjerice, efikasnost vanjske politike u ocuvanju nacionalne sigurnosti moze se usporediti s iskustvima iz proslosti i postojeCim podacima. Na osnovi postojeCih odnosa moze se tada i sistem postaviti tako da modificira svoje akcije ida bolje ostvaruje postavljeni cilj. Na podrucju ekonomije niz konkretnih kvantitativnih pokazatelja, npr. podaci o zaposlenosti, inflacijskim kretanjima, industrijskoj proizvodnji i produktivnosti rada, sluze kao stalna osnova za donosenje odluka iii prilagodavanje nacionalne monetarne iii fiskalne politike. Kombinacijom novih mjera se starim mjerama mo135 Vidjeti detaljnije u: K. Deutsch, The Nerves of Government ... , op. cit., str.; J. K. Lieber, Theory .. , op. cit., str. 72-76; J. Burton, lntemational Relations.. .. op. cit., str. 88-89. 136 N. Wiener, Human Use of Human Being, Cybernetics and Societv, Boston. 1950., str. 175-176. 137 K. Deutsch. The Nerves of Government .. , op. cit.. str. 88-89.

78


ze se mijenjati i popravljati postojeCi ekonomski pravac razvoja, odnosno mogu se postizati i drukCiji ciljevi. Na polju vanjske politike, naravno,feedback je nesto drukcije izrazen zbog specificnih okolnosti, zatim aktivnosti i velikoga broja drugih aktera koji, npr., takoder tde ostvarivanju istovjetnih ciljeva. Mjerenje uspjesnosti neke vanjske politike, iako u kvantitativnome smislu moze biti tesko izrazivo, ipakje evidentno i vanjskopoliticka aktivnost od zapocete akcije pa do postizanja nekog rezultata stalno je podvrgnuta paznji kreatora, kako bi se u svakome trenutku mogla izvrsiti korekcija i, po mogucnosti, postiCi sto bolji rezultat, odnosno cilj. Efikasnost procesa prilagodbe politicke akcije ciljevima moze se mjeriti. kako istice profesor Deutsch. uz primjenu cetiriju razlicitih faktora. Prvi je faktor tzv. teret, odnosno koliCina informacija koju sistem mora primati. Taj faktor posebnu paznju obraca na kolicinu informacija i pritiska koji se poduzima na drzavnu masineriju da ona donosi odluke. Drugi je faktor vezan uz zaostajanje ili kasnjenje sistema koji nije kadar brzo reagirati izmedu dobivenih informacija o lokaciji cilja i mjera koje se poduzimaju u prakticnoj akciJi. Sto je vece to zaostajanje, postoji manja vjerojatnost dace se ostvarivati ciljevi. Treci je faktor prilagodbe, a odnosi se na tzv. dobitak, odnosno stupanj korektivne akcije kojaje vee poduzeta kako bi se ispravio kurs. No, i ovdje postoji opasnost da preveliko ispravljanje kursa u stanovitim situacijama sasvim odstrani cilj. S druge strane, prekratko usmjeravanje moze ga uciniti neuhvatljivim. Na vanjskopolitickome planu, svakako, vrijedno je spomenuti brzo reagiranje drzava u doba vojnih iii politickih kriznih situacija, kada npr. hitna vojna mobilizacija iii odrzavanje manevarajasno pokazuju da se te mjere poduzimaju radi korekcije odredenog cilja. Cetvrti faktor obicno se naziva vodenjem do cilj'a ili mjerom udaljenosti od predvidena cilja. Kao sto se u sistemu protuzracne obrane iii u danasnjim antiraktenim sustavima projektil moze navoditi cilju, tako se i u politickom sistemu postavlja zadaca da neprestano bude sposoban anticipirati nove probleme. To prakticki znaci da stanovito pomicanje cilja zahtijeva adekvatno reagiranje politicke linije, koja ce nastojati pronaci cilj, bez obzira na to udaljava li se on iii pak priblizavaY 8 S obzirom nato da sve vlade i svi komunikacijski sistemi djeluju na osnovi povratne kontro)e, dje)otvornost njihove akcije moze Se mjeriti UZ pomOC tih Cetiriju, kako neki autori kazu, konstantna faktora. Ako postoji stalan nesklad izmedu komunikacijskog tereta, tj. kolicine informacija i sposobnosti koje su na raspolaganju unutar politickih institucija, tada sistem tesko iii nikako ne ostvaruje svoje ciljeve. Profesor Lieber proveo je vrlo zanimljivu analizu djelovanja i ponasanja americkoga politickog sistema, odnosno postojanjafeedbacka u doba americke agresije u Vijetnamu. Postujuci cetiri osnovna faktora mjerenja mogucnosti prilagodbe, Lieber je pokazao da bombardiranja nevinog stanovnistva i mjere pacifikacije nisu dale gotovo nikakav feedback. U toj konkretnoj situaciji u pogledu tereta sistem odlucivanja od samog je pocetka mnostvom informacija bio doveden u zabludu. 138 Ibid., str. 90, 187-191. R. J. Lieber. Theory ... , op cit.. str. 75.

79


Zbog pogresne procjene razlicitih obavjestajnih agencija i politickih analiticara, kao i namjernog davanja pogresnih pod a taka, sistemje bio suocen s mnostvom informacija pogresnog karaktera. Sistem vanjskopolitickog odlucivanja kasnio je i u prihvacanju stvarne vijetnamske situacije, te je trebalo mnogo vremena da Sjedinjene Drzave shvate da bombardiranje malo utjece na borbene, osobito moralnopoliticke sposobnosti vijetnamskih boraca i cjelokupnoga stanovnistva. Na toj osnovi dobitak, odnosno napor ulozen u korekcije zacrtanog kursa imao je takoder marginalno znacenje. I, na kraju, vodenje- tj. postavljanje ispravne distances obzirom na mogucnost realizacije cilja- bilo je takoder sasvim neuspjesno. 139 Neshvacanje stvarnoga stanja onemogucavalo je bilo kakvo anticipiranje buduceg razvoja, sto je moraio uzrokovati neuspjeh cijele imperijalisticke akcije. Razumijivo, ita shema promatranja funkcioniranja sistema moze objasniti Sarno uski dio djelovanja drzavne birokratske masinerije na polju stvaranja vanjske politike Sjedinjenih Drzava, a vrlo je daleko od toga da uputi na one faktore ina snage moralno-politicke i ideoloske prirode koje su omoguCile da gotovo goloruko vijetnamsko stanovnistvo izbori najvecu pobjedu u povijesti ratovanja, boreCi se protiv supermoderne, najsnaznije svjetske vojne masinerije. Promatrajuci odnos izmedu komunikacija i kontrole, vrijedno je istaknuti da teorija komunikacija, ddeci se kibernetickih kategorija, posebno vodi racuna o korelaciji izmedu tereta, tj. koliCine informacija, i sposobnosti sistema da svlada taj teret. Takozvana transakcija kretanja uzima u obzir prije svega komunikacije, ito one iz unutrasnje i vanjske politike. Te se komunikacije procjenjuju u kategorijama razmjene bilo fizickih stvari, bilo pak informacija. Obicno se kao pokazatelji komuniciranja na ddavnome planu promatraju transakcije vezane uz trgovinu, promet, migracije, turizam, kulturnu razmjenu i sl. 140 Posebnim indeksom relativne prihvatljivosti141 mjeri se odnos transakcija izmedu dviju ddava, npr. u terminima eksporta, kulturne iii znanstvene razmjene i sl. Taj konkretni iznos dovodi se u vezu s hipotetickim iznosom koji bi trebalo da bude proporcionalan s obzirom na opCi udio tih drzava u transakcijama s ostalim zemljama. Primjerice ako se analizira trgovina neke drzave, inace Clanice nekoga vojno-poiitickog saveza, logicno je da bi njezina izvozno-uvozna orijentacija, u skiadu s njezinim opCim vanjskopolitickim, ideoioskim i drustveno-politickim opredjeljenjem, trebaia biti najvise vezana uz suradnju s ostalim cianicama bloka. To isto vrijedit ce i za sve ostaie oblike znanstveno-tehnickih, kulturnih, drustvenih i drugih kontakata. Ako je pak rijec o blokovski nevezanoj zemlji- nesvrstanoj iii neutralnoj- cak bez obzira nato kakvo je njezino drustveno-politicko uredenje, bit ce evidentan napor da se stvaraju kontakti s nizom drzava, a ponekad i strogo nastojanje da se odrzi izbalansiran, unaprijed postavljen opseg suradnje. Indeks reiativne prihvatijivosti moze pokazati uzajamne preferencije za suradnju iii pak nastojanja da se suradnja smanjuje u korist neke trece drzave iii skupine 139 Ibid, str. 75-76. 140 Ibid, str. 77. 141 K. Deutsch~ L. J. Edinger i sur .. France. Germany and Western Alliance: A Study of Elite Attitudes on European Intelvation and World Politics, New York, 1967., str. 220.

80

Konceptualni okvir teorije medunarodnih odnosa

ddava. Indeks moze pokazati i glavne trendove odnosa. Koliko god ti pokazatelji bili razliCiti, oni ipak svi zajedno pokazuju znacenje stanovitih transakcija za mjesto pojedine ddave u medunarodnim odnosima. Primjenom nekih analitickih koncepata, koji izlaze iz kibernetike, na suvremena kretanja u Zapadnoj Europi maze se doCi do temelja kiberneticke logike. Primjer moze biti ispitivanje politicke i ekonomske integracije Francuske i Zapadne Njemacke u razdoblju 1950. do 1960. Polazna je pretpostavka da integracija dviju iii vise drzava stvara diplomatski sistem odlucivanja. Kada su sposobnosti tog sistema vece od tereta, sistem funkcionira u smjeru postizanja svog cilja: realizacije integracije. U konkretnom primjeru cilj je bio stvaranje Europske zajednice. 142 No, kad je sistem odlucivanja preopterecen, sistem se koleba jer nije kadar prihvatiti sve informacije. U nasemu primjeru zajednicki francusko-zapadnonjemacki sistem dobra je funkcionirao od godine 1954. do 1956. Proces je zatim napredovao do 1962. Te je godine prekinut De Gaulleovom politikom veta na primanje Velike Britanije u Europsku ekonomsku zajednicu i inzistiranjem na tome da se zadrzi pravo veta u odlucivanju unutar europske integracije. Nakon De Gaulleova odlaska sistem je ponovno ojacao, uz stanovita kolebanja. Sve to pokazuje da postoji neposredna veza izmectu niskog napretka u realizaciji integracije i velikih diplomatskih stresova, odnosno izbijanja neslaganja. Prekidi u stvaranju regionalne zapadnoeuropske integracije pojavili su se u obliku preopterecenosti diplomatskog sistema odlucivanja. Primjer Zapadne Europe pokazuje vaznost visokih i pozitivnih transakcija kao preduvjeta stvaranja politicke i ekonomske integracije. Mjerenje transakcija ponekad pokazuje, takoder, sasvim neocekivane rezultate u odnosima izmedu pojedinih drzava. Dok je npr. uobicajeno misljenje da sus obzirom na svoj geografski polozaj Francuska i Njemacka uvijek imale mnogo zajednickoga, ispitivanje njihovih medusobnih transakcija pokazuje da su one izmectu godine 1920. i 1930. imale mnogo manje razvijene uzajamne odnose, nego s nizom drugih drzava, cak mnogo udaljenijih. Taj negativni indeks mijenjao se tek nakon Drugoga svjetskog rata. 143 PokusavajuCi odgovoriti na pitanje kakvo je mjesto kibernetike u komunikacijskoj teoriji, odnosno u proucavanju medunarodnih odnosa, treba istaknuti da su misljenja o tome vrlo razlicita. Dio pisaca tvrdi daje kibernetika u medunarodnim odnosima apsolutno neprimjenjiva te da ideje koje izviru iz inzenjeringa, gdje je kibernetika i nastala i formalizirala prijedloge za predvictanje kvalitete sistema adaptacije i aplikacije, ne mogu dati nekih veCih rezultata u mectunarodnim odnosima. Razumljivo, svaki se oblik medunarodnih odnosa ne moze podvesti pod kiberneticke premise. Specijalne okolnosti ponasanja aktera vezu se uz ponovljivost i promjenljivost, sto znaci da i udaljenost cilja od sistema ovisi 0 sistemskom ponasanju, a i sam cilj moze odgovarati nekoj izvanjskoj opasnosti. 144 142 D. Puchala, Patterns in Western European Integration.Joumal of Common Market Studies, br. 9, prosinac 1970 .. str. 137. 143 B. Russett, cit prema: R. J. Lieber. Theory ... , op. cit, str. 79. 144 Detaljnije o tim misljenjima vidjeti u: R. J. Lieber. Theory ... op. cit., str. 80-83. Sovremenny hurzoaznye. ., op. cit, str. 165-167.

81


No, kibernetika je skup meduovisnih prijedloga koji zahvacaju medunarodne odnose kao cjelinu. S druge strane, kibernetika nije ni neka ogranicena, djelomicna teorija koja bi mogla zahvatiti samo pojedine dijelove toga velikog podrucja. Za kibernetiku u medunarodnim odnosima mogli bismo reci da je sredstvo u promatranju sistema. Primjena nekih mjera kojima se operira u takvom pristupu takoder je vrlo slozena. Nairne, neki su pokazatelji lako mjerljivi (trgovina, pasta, kulturna razmjena), dok se neki drugi vrlo tesko mogu izraziti (nacionalizam. suverenost), a posebno ih je tesko mjeriti i komparirati. Kibernetika u sklopu komunikacijske teorije, iako ne postavlja jasna pravila o vodenju medunarodnih odnosa, tj. o poduzimanju poteza koji ce uvijek voditi miru i sigurnosti, ipak, za razliku od tradicionalnih pristupa (posebno onoga osnovanoga na sili), vodi analiziranju upravljanja, odnosno analizi procesa donosenja vanjskopolitickih odluka. Za razliku od nekih drugih pristupa, kiberneticki je pristup otvoren i postavlja komunikacijske mogucnosti kao neiscrpno vanjsko okruzenje svake politike i potencijalnu, nedefiniranu buducnost. A vrijednost kibernetickih ideja sastoji se upravo u teznji da se povecaju intelektualni kapaciteti spoznaje vrlo slozenih procesa, djelovanja sistema i logike njihova ponasanja. Nairne, suoceni s obiljem materijala u medunarodnom odnosima, moramo, kako istice Deutsch, priznati svoju nemoc da ga svladamo iii pak nastojati upotrijebiti sve metode i sve tehnike radi stvaranja mogucnosti boljeg razumijevanja tih procesa. 145 U tome se sklopu moze onda promatrati i kiberneticki pristup i njegovo mjesto u komunikacijskoj teoriji.

Sistemska teorija medunarodnih odnosa PokusavajuCi u promatranju i proucavanju medunarodnih odnosa pronaCi bit tih dinamicnih kretanja i izbjeCi povijesno interpretiranje, prije svega proslih zbivanja, iii pak stvaranje tzv. impresionistickih parcijalnih studija pojedinih problema, napori istrazivaca posljednjih su godina usmjereni na sistemsku teoriju. Po misljenju pobornika takva pristupa, analizom pojedinih oblika, odnosno sistema u kojima se odvijaju medunarodni odnosi, moze se dobiti slika cjeline, koja bi trebala pokazati meduovisnosti i povezanosti danasnjega svijeta. 146 S druge strane, protivnici sistemske teorije opcenito, a posebno njezine primjene u medunarodnim politickim odnosima, tvrde da nema artificijelnijeg i nejasnijega pristupa. 147 Stoga, prije nego sto nesto kazemo o stvarnim vrijednostima i nedostacima sistemske teorije medunarodnih odnosa, treba prikazati bitne postavke sistemske teorije i njezine glavne karakteristike. Termini sistem i sistemski pristup postali su osobito popularni u posljednje doba i primjenjuju se u tehnici, znanosti i svakodnevnom zivotu. Uzrok su tome ne samo zahtjevi za modernizacijom znanstvenih pristupa vee i objektivni razlozi, koji su mijenjali uvjete, kao npr. razvoj znanosti i tehnike, nova industrijska revolucija i, 145 K. Deutsch. The Nerves of Government .... op. cit., str. XIV. 146 R. Little. "A System Approach" u: Approaches and Theorv in fnternationa/ Relations. cd. by T. Taylor. London, 1979 .. str. 1H2-205. 147 R. J. Lieber, Theory ... op. cit., str 120.

82


na toj osnovi, nova organizacija proizvodnje. Novi materijalni uvjeti donijeli sui nove zadace znanosti i njezinim naporima da obuhvati ta dinamicna kretanja. Sistemsko razmisljanje razlikuje se od analitickog iii mehanicistickog razmisljanja time sto: - stavlja u relaciju pojave i procese ( odnose, veze, crte) spram cjelovite strukture - predstavlja istrazivani objekt (pojavu iii proces) kao sloieni sistem koji ima ulazne i izlazne signale te otvorenu mogucnost memoriranja i adaptacije - konkretizira sliku istrazivanog objekta kao unutrasnje organiziranog i povezanog sistema, s odredenim vezama koje tvore tzv. istraiivacke varijante. Koncepcija sistemskog pristupa pretpostavlja, dakle, znanstveno poznavanje specificnih karakteristika (tzv. crta koje pripadaju samo stanovitoj klasi) slozenih objekata i visokoorganiziranih sistema. Iako su uvjeti nastanka sistemske koncepcije spoznaje razliciti, ipak postoji zajednicki stav istrazivaca, a sastoji se u postupnom porastu stupnja slozenosti istrazivanog objekta, koji tvori odredenu hijerarhiju istrazivanja. Istrazivanje pocinje opisom crta i relacija objekta, nastavlja se opisom veza izmedu pojedinih crta i odnosa meduovisnosti parametara, elemenata i strukture, a zavrsava istrazivanjem uvjeta funkcioniranja i smjerova evolucije objekta. Novost toga pristupa sastoji se, prije svega, u tome sto se zahvaca cjelina istrazivanog objekta. Primjenom takva pristupa elementi se opisuju s aspekta njihova mjesta u cjelini, hijerarhijskoj strukturi i mehanizmima povezanosti u okviru cjelovitog objekta, uvjeta postojanja sistema, meduovisnosti crta cjelokupnog sistema, ocuvanja sistema, sposobnosti prelaienja i samoorganiziranja. Sistemski pristup, is to tako, moze biti vrlo koristan pocetak interdisciplinarnoga pristupa. On uvodi niz novih pojmova: cjelina, element, odnos, povezanost, crte, struktura, sistem, podsistem, ulaz u sistem, izlaz iz sistema, granica sistema i sredina sistema. To su sve osnovni dijelovi na kojima se poslije stvara sistemska teorija. 148 Opca sistemska teorija vrlo je slozena konstrukcija. Njezinaje glavna tendencija izbjegavanje rascjepkanosti postojecih znanja i detaljisticko proucavanje pojedinih problema. Jedan od pobornika sistemske teorije Oran Young u knjizi Sistemi politicke znanosti tvrdi da je glavna zadaca sistemske teorije integracija znanja koja dolaze iz drugih disciplina i stvaranje serije apstraktnih sistema u koje se mogu uspjesno reducirati sva postojeca znanja. Koncept takva sistema definira se najcesce kao skup elemenata iii jedinica sto djeluju na odredeni nacin i odvojeni su od svoje okoline posebnom vrstom limita iii granica. Bez obzira na to je li rijec o mehanickom, organskom, ljudskom iii drustvenom sistemu, teorija smatra da svi oni posjeduju karakteristicne crte koje su u najvecoj mjeri zajednicke. 149 Zbog toga je potrebno prethodno prouciti crte sistema koje imaju iste karakteristike. To bi trebalo biti glavni tzv. kostur znanosti, koji daje sredisnji okvir razmatranja, a njemu se kasnije moze dodati sadrZ:aj pojedinih predmeta iii disciplina. 150 Opca sistemska teorija ponekad se brka sa sistem148 Detaljnije vidjeti u: D. Easton, A System Analysis of Political Life, New York. 1965: H. Weisman, Polillcal Systems: Some Sociological Approaches, New York, 1967, Sovremennve bunoaznye... , op. Cit.. str. 216-259. 149 0. R Young, Systems of Political Science. Englewood Cliffs, str. 14. 150 K Boulding, General Systems Theory: The Skeleton of Science, cit. prema; R. J. Lieber. Theory .. , op. cit.. str. 121.

83


skarn analizom. No, to su dva posve razlicita koncepta. Sistemskaje analiza, ustvari, metodologija promatranja kompliciranih problema, koji se radi lakseg promatranja dijele i razdvajaju na sekcije. U slucaju stanovitog neshvacanja pojedine sekcije, ana se oznacuje kao tzv. crna kutija, iii se istrazivac posvecuje analizi podsistema, ne zanemarujuCi pritom cjelinu. Sistemska analiza stoga je skup tehnika koje pomazu organiziranju podataka, ali on a sama ne postavlja nikakav unaprijed fiksirani cilj. Sistemska teorija, medutim, razumijeva integralni skup koncepata, hipoteza i prijedloga koji su primjenjivi u spektru ljudskog znanja.

U promatranju sistemske teorije u sklopu politickih znanosti vrijedno je posvetiti paznju nekim osnovnim prijedlozima koje teoreticari isticu kao temelj moguce primjene. Prva skupina prijedloga vezanaje uz definiciju sistema kao takvoga. S obzirom na svoju okolinu, sistem maze biti otvoren ili zatvoren. Primjerice, zivi su sistemi vrsta otvorenih sistema u stalnome kretanju i kontaktiranju. Sistem moze biti i centraliziran ili decentraliziran, ovisno o odnosima koji postoje izmedu njegovih dijelova. Posebno karakteristican decentralizirani sistem jest medunarodna zajednica, u kojoj nedostaje niz elemenata inace prisutnih u svakoj organiziranoj cjelini, npr. ddavi. Druga skupina prijedloga, kako istice profesor Young, tice se primjene reguliranja sistema i njegova oddanja. Jedno od vrlo vaznih pitanja u tom kontekstu jest mogucnost postojanja i odriavanja ekvilibrija, koji se u daljem promatranju moie oznaCiti kao stabilan ili nestabilan. U otvorenim sistemima ekvilibrij posjeduje homeostazu, tj. sposobnost odrzavanja unutrasnje stabilnosti cak i u vrijeme znatnih promjena. 151 I, na kraju, postoje takvi koncepti sistema koji pokazuju tendencije rasta ili pada. Ovdje se ponovno javlja i pitanje entropije sistema, tj. tendencije svih organiziranih sistema da se udaljavaju od stanja velike organiziranosti i krecu u smjeru stanovita labavljenja veza. Negativna entropija suprotanje proces i pokazuje cvrstocu samog sistema. Jedan od osnivaca i velikih pobornika sistemskoga pristupa promatranju drustvenih pojava, americki profesor Talcot Parsons smatra da postoje neke osnovne funkcije svakog sistema, bez obzira na sve njegove karakteristike, koje on mora ostvariti ako zeli biti stabilan i opstati. 152 Prva karakteristika odnosi se na potrebu svakoga drustvenog sistema da sadrii mogucnosti svojeg ocuvanja, odrianja i reprodukcije cjeline ili svojih glavnih karakteristika. Zato sistem mora biti sposoban za adaptiranje, uzimajuCi u obzir sve nove cinjenice i okolnosti i prilagodavajuCi se njima. Daljnja funkcija odnosi se na postizanje cilja pri cemu se maze pojaviti skupina razlicitih ciljeva koje sistem sam sebi postavlja. No najvazniji je i najosnovniji cilj sistema opstanak. 151 0. R. Young, Systems ... , op. cit .. str. 10. 152 T. Parsons. The Structure of Socia/ Action, New York. 1949: The Social System. New York, 1951., Structure and Process in Modem Societies, New York, 1960.

84


Na kraju, integracija sistema razumijeva koherentno funkcioniranje bitnih dijelova sistema i njihova ponasanje na osnovi kojega se mogu vidjeti stanovite pravilnosti u odnosima izmedu sistema i podsistema. 153 Te Parsonsove naznake mnogi smatraju cjelovitim konceptom prikupljanja, pohranjivanja i dopunjavanja podataka, isticuCi da se na toj osnovi mogu formirati nova znanja. Za razliku od Parsonsa, kojije primijenio sociolosku metodu, David Easton konstruirao je opcu sistemsku teoriju na osnovi politoloske orijentacije. Najvaznija karakteristika njegova pristupa odnosi se na potrebu proucavanja "autoritativne alokacije vrijednosti" u drustvu. Easton politicki sistem promatra kao proces podlozan neprestanim promjenama s obzirom na njegovu okolinu. Takav sistem proizvodi stalne inpute i outpute, a u tome promatranju zahtjevi okoline prema sistemu jesu input, a output je odluka koju donosi sistem. 154 Profesor Gabriel Almond, koji se osobito bavio analizom vanjske politike, analizirajuCi strukturno-funkcionalni sis tern, istice da svaki politicki sis tern mora ispunjavati tu "input-output" funkciju, ali da se usporedbe mogu vrsiti u terminima strukture koju pojedini sistem posjeduje za obavljanje tih funkcija. Po njemu je input funkcija sistema: politicka socijalizacija i politicka komunikacija. Output funkcija sastojala bi se u upravljanju i odluCivanju. Taj je pristup, svakako, mnogo vredniji u komparativnim politickim sustavima, gdje se razlicite vrste politickih sistema mogu posebno dobra usporedivati na osnovi ocjene njihovih glavnih funkcija.155 U odnosu prema brojnim tradicionalnim i deskriptivnim orijentacijama, opca sistemska teorija pruza nekoliko znacajnih novosti. U prvom redu, ona omogucuje organiziranje empirijskih cinjcnica u jedinstven i sveobuhvatan okvirni sistem. 156 Samim tim teorija prenosi paznju s nekih striktno formalno-pravnih institucija (ustavi, vlade, medunarodne organizacije) na sire pojmove strukture i Citave sisteme. Ogranicenja su takvih pristupa prije svega u tome sto oni sisteme promatraju kao stalne kategorije, ne vodeCi dovoljno racuna o promjenama koje nastaju. Tako Eastonov koncept ne uzima u obzir mogucnosti promjene, odnosno uopce ne vodi racuna o utjecaju sile. Dio kriticara opce sistemske teorije tvrdi da teorija stvara konceptualni okvir, ali dane stvara i teoriju. Kako primjecuje profesor James Gregor, "o pojedincu, obitelji, crkvi, vojsci ili politickom sistemu, kao istim sistemima maze se govoriti samo metaforicki." 157 U tome smislu, istice se da je na osnovi predlozenih kritcrija i mogucnost odredenja samog sistema vrlo siroka, te da bi bilo vrlo tesko ustanoviti kada npr. neki sistem prestaje to biti. I, na kraju, u sklopu 153 Zanimljivo jc da dio istrazivaca smatra da u svom pisanju Parsons ne postuje niz osnovnih pravila koja se inace traze vee od studenata. Njegove definicije smatraju se nerazumljivim. stil je necitak. uz neprestano gomilanje novog materijala. Vidjeti npr.. W. J. Mackenzie. Politics and Social Science, Harmonds, 1967 .. str. 87. 154 D. Easton, The Political System, New York, 1971.. str. 129. 155 G. Almond, cit. prema: R. J. Lieber, Theory ... , op. cit., str. 125. 156

J. Burton. System, State, Dtp!omacy and Rules, Cambridge, 1958 .. str. 5. 157 A. J. Gregor, Political Sciences and the Uses of Functional Analysis. American Political Science Review. broJ 62, 1967. str. 431.

85


tih primjedbi istice se da glavni doprinos sistemske teorije nije u tome sto ona postavlja neku cvrstu teoriju, vee prije svega u tome sto onapruia sredstva za klasifikaciju i istodobno stimulira razmisljanje.

a) Medunarodni sistemi Sve sto je receno vrijedi i za moguenosti uporabe sistemske teorije u medunarodnim odnosima, uz napomenu da su njezine ogranicenosti ovdje, svakako, jos veee. Nairne, vrlo raznovrsna kretanja medunarodnih odnosa ukljucuju niz pojava dinamicnog karaktera, te je u medunarodnim odnosima jos teie ne voditi racuna o procesima i akterima tih promjena. Promatranje nekih sistema kao rigidnih cjelina, prilicno stalnih karakteristika, uz smanjene moguenosti transformacije, naravno, ne bi moglo dati pravu sliku medunarodnih odnosa, niti bi pak moglo pomoCi stvaranju cjelovite teorije medunarodnih politickih odnosa. ImajuCi na umu ta ogranicenja, pokusat eemo analizirati konkretne vrijednosti koje bi sistemska teorija ipak mogla imati na polju medunarodnih odnosa. U trazenju osnovnih crt a medunarodnog sistema, uz opee odrednice koje vrijede za svaki sistem, treba, svakako, naglasiti i njegove specificnosti. One se ogledaju u tome sto je rijec o velikom, sloienom i organskom sistemu koji je dinamicki i hijerarhijski povezan. Taj sistem djeluje na ciljeve, ponekad je operacijski cesto pavezan, malokada kontroliran, a ce5ee heterogenoga nego homogenoga karaktera. Njegove se daljnje karakteristike ogledaju u: -pokrivanju sredine medunarodnog sistema grupom drugih sistema: red sistema - podudaranju elemenata medunarodnog sistema (aktera) s medunarodnim sistemima, a ponekad samo unutrasnjim - driavama - nepostojanju medunarodnoga politickog sistema i stalnom sudaranju homogenih i heterogenih tendencija. Na osnovi toga evidentno je da se pojam medunarodnog sistema moze uporabiti kao sinonim za medunarodni poredak, ito u suprotnosti s postojanjem driava. Na Zapadu uglavnom prevladava misljenje da nema jednoga medunarodnog sistema, vee da postoji vise medunarodnih sistema, 158 dok se u sovjetskoj znanosti smatralo da postoji sistem drhva, odnosno sistem medunarodnih odnosa. 159 Pobornici teze o postojanju medunarodnog sistema na svjetskoj razini tvrde da postoji jedinstvo tog sistema i njegovo postupno pretvaranje u medunarodnu zajednicu, kao rezultat prostornog zatvaranja danasnjega svijeta, ogranicenosti prirodnih izvora, nemoguenosti prenosenja konflikata izvan postojeee svjetske sredine i ekoloskoga stanja. Pri takvom isticanju elemenata, koji, svakako, imaju svoju vrijednost, potpuno se zaboravljaju klasne i drustveno-ekonomske podjele te povijesna prava razvoja.w1 U klasifikaciji medunarodnih sistema moze se poCi od tipologije medunarodnih odnosa, prema kojoj, kako su tvrdili neki istocnoeuropski autori, postoji podjela !58 A.M. Kaplan, System and Proces in lntemational Politics. New York, 1957., str. 21, M. Merle, Sociologie des Relations lntemationales, Paris. 1974., str. 367. 159 F. Burlackij-A. Galkin, Sociologija, Polttika. Mezdunamdnye otnosenzja. Moskva, 1974., str. 241-242. 160 M. M. Merle, Sociologie .. , op. cit., str. 136-137.

86

Konccptualni okvir teorije medunarodnih odnosa

na socijalisticki i kapitalisticki sistem odnosa. Njima oni dodaju dva tipa mjesovitih odnosa izmedu kapitalistickog i socijalistickog sistema, te odnose koji se stvaraju izmedu socijalistickog, kapitalistickog i "antikapitalistickog sistema" zemalja u razvoju. Naravno da je padom socijalizma u Europi ta podjela prevladana. Daljnja podjela moze biti prema vrstama sistema, te se govori o sistemima medunarodnih politickih odnosa, vojno-strategijskih, ekonomskih, pravnih, ideoloskih odnosa. Prema oblicima odnosa mogla bi se prihvatiti podjela na sistem diplomatskih odnosa, sistem institucionaliziranih odnosa, sistem pravnih odnosa i sl. 1" 1 U skladu sa zahtjevima opce teorije sistema, mogu se istaknuti neke glavne kategorije vezane uz medunarodni sistem. Osnovni elementi medunarodnog sistema jesu sudionici medunarodnih odnosa (akteri) koji su sami po sebi takoder slozeni sistemi. Prema karakteristikama mozemo ih podijeliti na velike drzave, srednje drzave, male ddave, medunarodne vladine organizacije. Relacije koje stvaraju sistemi (povratne veze) medu svim akterima iii tek dijelom aktera medunarodnih odnosa odlucuju o izdvajanju sistema medunarodnih odnosa raznih tipova, vrsta i formi. Crte povezanosti, koje su odraz slicnosti i razlika, odlucuju o strukturi medunarodnog sistema i o njegovoj hijerarhijskoj intenzivnosti i dinamici djelovanja. Hijerarhija medunarodnog sistema moze se rasclaniti nasvjetsku, regionalnu, lokalnu i driavnu razinu. Oni autori koji izjednacavaju svjetski sistem politickih odnosa s politickim sistemom, njegovo srediste vide u borbi za vlast, a hijerarhiju mjere stupnjem dominacije iii polovima dominacije- ovisnost o dominirajucem sistemu, tj. polu. Pobornici strategijskog pogleda na medunarodne odnose operiraju globalnim pojmovima: - globalni (politicki i strategijski sistem) - regionalni (sistem svjetske-regionalne sigurnosti). 162 Medunarodna sredina bila bi sva ljudska i ekoloska zbivanja koja utjecu na ponasanje aktera. Pod sistemom se ovdje razumijeva struktura interakcija medu drzavama, a sredina je sve ono sto utjece na interakcije. 163 Za svjetski sistem medunarodnih odnosa sredina je ekoloski sistem u globalnim razmjerima, kozmicki i tehnoloski sistem. Svjetski sistem medunarodnih odnosa moze se nazvati i globalnim sistemom medunarodnih odnosa, a njegova je sredina globalni nadsistem. Medunarodni sistemi nalaze se u stalnoj interakciji odnosa 164 s obzirom na sredinu, u smislu primanja i slanja, odnosno ulaza i izlaza, kao i u smislu promjene unutrasnjih struktura i procesa u sredini. Ovdje se najbolje ogleda otvorenost sistema. Interakcije odlucuju o funkcioniranju i evoluciji medunarodnih sistema. U analitickome smislu prihvaca se dana proces interakcije utjecu neovisne i ovisne varijable sistema. 161 J. Kukulka, Wprowadzenie .... op. cit., str. 136-137. 162 J. Burton, Systems, State ... , op. cit., str. 14. 163 R. Little, A Systems Approach ... , op. cit .. str. 183. 164 Frankel, Contemporary ... , op. cit., str. 123. J. Kukulka, Wprowadzenie ... , op. cit., str. 141. H. I. Spiro, World Politics: The Global System, Homewood III, 1966., str. 41-46.

87


Neovisne varijable: - akteri sistemi ( ddave, medunarodne organizacije, nadnacionalne organizacije) - strukture sistema formalnog karaktera (vojni savezi i integracije) neformalnog karaktera ( neformalne grupe) - faktori sredine sistema (prirodni, politicki, vojni, ideoloski, kulturni i dr., koji mogu utjecati na sredstva i mogucnosti djelovanja aktera na strukture sistema ina njegove tendencije- stalnost, elasticnost, trajnost), Ovisne varijable: - pozicije i medunarodna uloga (stvarna, potencijalna, imaginarna) - stabilnost i nestabilnost sistema (stvarna, potencijalna, imaginarna)- moguc nost kontroliranja sistema (stvarna, potencijalna, imaginarna). Neovisne i ovisne varijable sistema medunarodnih odnosa uvjetuju karakter ciljeva i vrijednosti tih sistema, odlucuju o mehanizmima koji profiliraju tipove i frekvencije interakcija. Unutar sistema ciljevi odreduju smjer djelovanja, a vrijednosti su kriteriji strukture, tj. sadrzaja sistema. Ciljevi se mogu odnositi na napor da sistem opstane, iii modernizira razvoj. Vrijednosti mogu biti drustveno-politickog, tehnoloskog, formalno-pravnog i sl. karaktera, a razlikuju se od pojedinih tipova sistema odnosa. Za dio su autora glavne vrijednosti: vlast, prestiz i poredak, a ocjenjuju se s pomocu parametara posjedovanja, bogatstva, dohotka, stupnja razvijenosti, sile i autonomije, interesa i kontrole. Na osnovi tih relacija stvaraju se dalje parametri teorije medunarodne stratifikacije. 165 AnalizirajuCi postoji li danas jedinstven medunarodni politicki sistem iii ne postoji 166 , au nedostatku legitimnoga teorijskog iii empirijskog obrazlozenja, posluzit cemo se sistemskom teorijom. Podemo li od njezine minimalne definicije, po kojoj je sistemskup jedinica u akciji, tad a se ddave mogu uzeti kao konstitutivni dijelovi mnogo vecega ukupnog sistema. U tome smislu, Easton tvrdi da je u tome skupu razlicitih odnosa potrebno pronaci koje su vrijednosti postavljene, jer unatoe svim razlikama koje razdvajaju medunarodni politicki sistem od nacionalnih sistema- drzava- ipak postoje neke zajednicke crte. 167 One se ogledaju u postojanju tzv. medunarodne kulture, jer je ta kultura drukcija od jednostavne sume kultura razlicitih ddavnih zajednica. Neka medunarodna tijela, kao Ujedinjeni narodi, takoder pokazuju da se njihovim aktivnostima moze pripisati stanoviti medunarodni autoritet, te bi sve to zajedno trebalo potkrijepiti tvrdnju da medunarodni sistem nije nista drukciji ni specificniji od ostalih sistema. AnalizirajuCi, poput niza ostalih teoreticara, specificne crte medunarodnoga politickog sistema, au tori poput Mackenzija tvrde da i u medunarodnom sistemu, iako gotovo ne postoji neki jedinstveno prihvaceni autoritet, ipak postoje rudi165 Detaljnije vidjeti u: T. Parsons, Order and Commumtv in the International Social System. str. 120-121. R. Rummel. Some Dimensions in the Foreign Behaviour ofNations,Journal of Peace Research, hr. 3, 1996: F. Burlackij-A. Galkin, Politika ... , op. cit.. str. 264-265, 270. 166 Pod medunarodnim politickim sistemom mogli bismo promatrati odrec!eni broj. skup suvrcmcnih driava nad kojima vise nema vlasti. koji postoji tri do cetiri stoljeca i kojije. iakoje u tom razdoblju prosao svc promjene. zadrzao relativnu otpornost na sve reforme ijos ima stalnu ulogu u upravljanju vanjskog ponasanja drzava od kojihje sastavljen. F. S. Northedge, The International Political System. London, 1976 .. str. 32. 167 A. Easton, Systems Analysis of Political Life . .. op. cit .. str. 485-487.

88


mentarni oblici medunarodnoga slaganja. To se ogleda u nekoliko karakteristicnih crta, koje se mogu uzeti i kao glavna obiljezja medunarodnog sistema. Uza sve razlicitosti koje odvajaju clanice medunarodnog politickog sistema. medu njima ipak: - dominira uvjerenje da je opstanak mnogo vazniji od nuklearnog unistenja sistema i moderne civilizacije - postoji uvjerenje da su autonomne jedinice organizirane unutar teritorijalnih granica osnovne komponente sistema ida su njihove aktivnosti osnova djelovanja medunarodnog sistema - postoji stanovit stupanj meduovisnosti lox - pojavljuju se cak i neki oblici univerzalnog morala. 169 Ako se slozimo s takvom naznakom saddaja medunarodnoga politickog sistema, odnosno s tvrdnjom da pravci odnosa medu razlicitim ddavama tvore minimalni medunarodni sistem, treba ispitati koncept takva medunarodnog sistema. U trazenju osnovnih koordinata i vrijednosti medunarodnog sistema podimo tragom Parsonsove analize koja se odnosi na sisteme opcenito i saddi vee spomenute skupine propozicija. IspitujuCi polazni skup vrijednosti koje se temelje na tendenciji odrianja sistema u usporedbi s tekuCim razvojem odnosa, evidentno je da danasnji medunarodni sistem maze biti iii izmijenjen stvaranjem neke nadvlade iii pak unisten. Oba su prijedloga vrlo hipoteticnog karaktera, ali istodobno pokazuju jedine dvije mogucnosti stvarnih promjena unutar sistema. Sva ostala promisljanja, vezana uz brojnost clanica, njihovu snagu, raspodjelu utjecaja, hijerarhijske odnose na vrhu i sl., ne spadaju u mogucnost promjena sistema, odnosno nemaju znacenje za tendencije njegova odrzanja. Taj glavni smjer eventualnih promjena ispituje se ponasanjem sistema kao cjeline i njegovih clanica u njihovu nastojanju da zadde svoju neovisnost akcije, ali da i dalje budu sastavni dijelovi sistema. Adaptacija se moze uzeti kao drugi element prisutan u svakom sistemu. Cinjenica je da se i medunarodni politicki sistem, iako ne uvijek ni dovoljno, ipak postupno prilagodava novim uvjetima, a posebno to vrijedi za njegove Clanice, odnosno drzave. Promjene koje su nastalc u medunarodnim politickim odnosima nakon Drugoga svjetskog rata (dekolonizacija, pravo na samoopredjeljenje naroda, napori za postavljanjem nekih osnovnih nacela medunarodnih odnosa i sl.) jasno pokazuju da se dijelovi sistema nastoje prilagodavati novim uvjetima i da napustaju obiljdja nekadasnjih razdoblja medunarodnih odnosa. Funkcija postizanja cilja postavljena je u rudimentarnom obliku. Ovdje se maze govoriti u prvom redu o naporu sistema da prezivi ida tako postigne svoj minimalni cilj, koji se s obzirom na znacenje postavlja na sam vrh vrijednosti ciljeva. No, medunarodni politicki sistem pokazuje takoder da se u njemu pojavljuju i neki drugi ciljevi, poput medunarodne suradnje, nadmetanja i pruzanja pomoci. U stanovitim situacijama, kada su neki dijelovi sistema svjesni opasnosti koja prijeti sa168 R. J. Lieber, Theory ... , op. cit., str. 128-129.

169 Zelju za zajednickim opstankom, univerzalni moral i nacclo tcritorijalne pobjcde. koJa se zeli zadrzati kao osnova medunarodnih odnosa, isticc Duchacck kao rudimentarne ob!ikc konsenzusa u danasnjoj medunarodnoj zajednici. I. 0. Duchacek, Nations and Men, An Introduce to Internal Poliucs. New York., 1971, str. 100-101.

89


mom sistemu (izbijanje veCih konflikata i aktivnost velikih sila ), pronalaze se nacini kako da se unutar medunarodnog sistema organizira akcija kojom ce se ograniciti i eliminirati sila iii medunarodni konflikt. Praksa medunarodnih odnosa, osobito u posljednjih nekoliko godina, jasno pokazuje napore razliCitih clanica medunarodnoga politickog sistema da medunarodne aktivnosti dopune novim vrstama ciljeva, te da medunarodna suradnja postane jedan od glavnih smjerova medunarodne akcije. Glede integracije pak moze se tvrditi da ipak postoji mogucnost, iako je veCina clanica sistema medusobno suprotstavljena, da se nekim medunarodnim organizmima ojacaju njihove veze i postigne bar integracija sustava. Takvih primjera ima danas ina ekonomskom ina vojno-politickome planu. lntegracije u Europi u sklopu EU-a, iii na razini Sjevernoatlantskog pakta, najbolji su primjeri povezivanja u sklopu sustava. Osim toga, u djelovanju Ujedinjenih naroda takoder se ponekad mogu spoznati napori, dod use, pretezno manifestacijskog, ali ipak univerzalno usmjerenoga integracijskog karaktera. S druge strane, to je vrijedilo i za americkosovjetske odnose gdje se takoder pojavljuju mogucnosti konfliktnih situacija, alii stanovitoga zajednickoga integracijskog djelovanja ( svemirska istrazivanja, medicina). U svjetlu takve analize mogli bismo zakljuciti da medunarodni politicki odnosi, u terminima postojanja medunarodnoga politickog sistema, iako ih ne karakterizira visok stupanj koherentnosti ili centraliziranoga, jedinstvenoga autoriteta, niti imajujasno postavljene granice, ipak ispunjavaju minimum definicijskih zahtjeva. Stoga se i ti odnosi mogu nazvati sistemom, sto bi znacilo da postoji medunarodni politicki sistem. Ta analiza posla je, svakako, od kategorija koje je relativno lako utvrditi i koje su, s druge strane, toliko znacajne za postojanje svakog sistema, a i medunarodnoga, da u slucaju njihova pukog postojanja, bez obzira na njihovu razvijenost, moze biti govora o prihvacanju termina medunarodni politicki sistem. Neki se au tori zadovoljavaju mnogo nizim kriterijima i isticu, poput McC!ellanda, da svaka aktivnost driava u prihvacanju ili odbacivanju zahtjeva koji proistjeeu iz medunarodnog okrnienja mora biti nazvana medunarodnim sistemom. Odnosi koji postoje izmedu drzava tvore medunarodne odnose. U svakomu povijesnom razdoblju medunarodnije sistem u posebnomu stanju i karakteriziraju ga specificne forme, struktura i procesi, koji su predmet istrazivanja. Djelovanjem vremena sistem se krece i prelazi iz stanja u stanje, ate se promjene mogu izraziti u terminima input, output iii zbrojem promjena koje nastaju u okruzenju. Input bi se, npr., sastojao od svih onih faktora koji utjecu na medunarodni sistem, dakle, na njegovo oddanje iii razvijanje. Output bi se ogledao u odgovorima na takve stimulanse. 170 Za sistemsku analizu karakteristicno je ito da one, za razliku od nekih tradicionalistickih pristupa medunarodnim politickim odnosima koji su kao medunarodne subjekte uzimali iskljucivo drzavu i, man jim dijelom, medunarodne organizacije, ukljucuju zivi krug nosilaca akcije- alijanse, religijska tijela, drustvene organizacije razlicita profila, grupe ljudi. Za sve njih osnovni je preduvjet da imaju mo170 McClelland, Theory and International System, New York. 1988. str. 90.

90


gucnosti djelovanja na medunarodni sistem. Te jedinice koje utjecu na medunarodni sistem moraju, dakle, biti kadre djelovati i odluCivati medunarodno, moraju biti u odnosima s drugim akterima i moCi utjecati na njihova procjenjivanje odnosa u medunarodnom sistemu. Na kraju, takve jedinice moraju imati kontinuitet postojanja, moraju biti trajnoga karaktera. Sistemski pristup medunarodnim odnosima omogucuje da se u medunarodne politicke odnose uvede i kategorija podsistema. Njemacki profesor Karl Kaiser u studiji "Interakcija regionalnih podsistema" definira podsistem kao "pravac odnosa izmedu pojedinih jedinica u medunarodnim odnosima koji pokazuju stupanj regulamosti i intenzivnosti odnosa, te stupanj meduovisnosti pojedinih jedinica". 171 Uvodenje podsistema u analiziranje medunarodnih politickih odnosa omogucuje razmatranje skupine drzava i, na osnovi ekonomskih, vojno-politickih, ideoloskih iii pak geografskih pokazatelja, trazenje cjelina koje imaju visi stupanj zajednistva i mogu samostalno djelovati s obzirom na druge podsisteme ili pak na cjelokupni sustav. Zapadna Europa, zatim Srednja Europa ili Clanice Arapske lige mogu se npr. promatrati kao dijelovi sistema koji imaju toliki stupanj zajednistva da se moze govoriti o postojanju specificnih podsistema. Vrijednost je takva analiziranja podsistema u tome sto omogucuje temeljitiju analizu pojava i odnosa priblizno is tog karaktera, sto, svakako, daje priliku za uvodenje komparativnih pokazatelja, s pomocu kojih se onda moze usporedivati stupanj integracije unutar pojedinih podsistema, njihova koherentnost i, ponovno, odnos spram medunarodnog sistema. Razmotrimo li karakteristicne teorijske aplikacije sistemske teorije medunarodnih odnosa, vrijedno je istaknuti da skupina istrazivaca koja se opredijelila za sistemsku teoriju, za razliku od nekih tradicionalistickih pristupa proucavanju medunarodnih odnosa, poklanja posebnu paznju nacionalnim interesima unutar sistema, odnosno podsistema. Ta teorija daje istodobno i sire okvire za komparativne analize, osobito u odnosima podsustava, ana kraju promatra ponasanje i funkcioniranje medunarodnog sistema kao globalne cjeline.

b) Modeli medunarodnih sistema

Zanimljivo je da se u danasnjoj znanosti o medunarodnim odnosima na Zapadu velik broj istrazivaca opredijelio za sistemsku teoriju. Dovoljno je ovdje spomenuti imena poput Mortona Kaplana, Rosencrancea, Johna Burtona, Stanleyja Hoffmanna, Davida Singera, Kallele Holstija i Georgea Modelskog. Morton Kaplan, 172 koji se godinama bavio analizom sistema i podsistema, izradio je stanovit broj makromodela koji bi trebali ispunjavati nacionalne i medunarodne ciljeve, a temelje se na pretpostavkama: - daje ponasanje unutar sistema ponovljivo 171 K. Kaiser. 'The Interaction of Regional Subsystems: Some Preliminary Notes on Recurrent Patterns and the Role of Superpowers", World Politic, br. 21, listopad 1968. str. 86.

172 Glavni Kaplanovi radovi: System and Process in Jntemational Politics. New York, 1957 .. New Approaches to International Relations, New York, 1968; Macropolitics: Selected Essays on the Philosophy and Science of Politics. Chicago, 1969.

91


- da ponasanje sadr:Zi stalne elemente koji ispunjavaju nacionalne i medunarodne ciljeve - da institucionalno ponasanje odgovara odredenim vrstama aktera - da medunarodno ponasanje moie biti postavljeno spram vojnih. ekonomskih, tehnoloskih, demograf5kih i drugih faktora. 173 Svoje modele Kaplan shvaca kao sredstva ispitivanja realnosti. Buduci da su u danasnjim uvjetima djelovanja velikoga broja razlicitih subjekata medunarodne interakcije vrlo slozene, postoji velik broj slobodnih varijabli akcije te, kako istice Kaplan, ni medunarodna politicka teorija ne maze predvidjeti sve smjerove akcije. No, po misljenju Mortona Kaplana predvidivc su karakteristike ponasanja u pojedinim vrstama medunarodnog sistema i uvjeti u kojima ce sistem ostati stabilan iii ce se pak mijenjati. Za Kaplana je najvaznije da se sve predoci u jeziku sistematskoga djelovanja. On priznaje da je medunarodni sistem ispunjen brojnim varijablama unutrasnje i vanjske politike, a opis zakonitosti ponasanja i odnosa tih varijabli pokazuju promjene. Medunarodni su odnosi globalnih razmjera i tvore jedinstven, ultrastabilan sistem koji ima svoje specificne oznake. S obzirom na njih. on kao ultrastabilan sistem ne ovisi o vremenu, iako u raznim fazama prolazi razlicita stanja. Opis promjena stanja najprimjerenije izrazavaju promjene varijabli koje su, po Kaplanu: broj stanovnika, tip i ponasanje ddave, vojni i ekonomski potencijai, informacijski procesi. Kaplan, poput niza zapadnih teoreticara, takoder zanemaruje znacenje socijalnih sadrzaja sistema i zadovoljava se mehanickim pribjegavanjem kibernetici, odnosno terminima input i output ulaza i izlaza. U trenutcima kada npr. input ulaz radikalno utjece na mijenjanje odredenih varijabli, moze se govoriti o transformaciji sistema. Kaplan je, takoder, uveo pojam povezanih sistema, koji objasnjava na primjeru specijalnih veza i odnosa koji tradicionalno postoje izmedu SAD-a i Velike Britanije. U njihovim uzajamnim odnosima jed an se ulaz automatski prenosi na drugu zemlju, takoder u obliku ulaza. Kaplan cesto operira terminima ravnoteza, stabilnost i dinamicne promjene sistema. Po njemu je npr. stabilna ravnoteia takvo stanje u kojemu postoji ravnoteia koja se koleba unutar odredenih granica, a stabilan sistem ostaje unutar odredenih varijabli. Politicka ravnoteia nastupa u fazi kada sistem neprestano mijenja svoju unutrasnju strukturu kako bi sacuvao stabilnost. Medunarodni se sistem shvaca kao najopcenitiji sistem u kojemu dr2ave i naddrzavni sistemi djeluju u obliku podsustava. U tim podsustavima postoji velik broj razlicitih aktera koji se dalje dijele nanacionalne driave, supranacionalne organizacije i univerzalno djelujuceg aktera (Organizacija ujedinjenih naroda). U djelu Sistem i proces u medunarodnoj politici Kaplan je izradio poznatih sest modela od kojih dva smatra realnima: 1. ravnotezu snaga, 2. blagi bipolarni sistem. 173 M. Kaplan, Balance of Power, Bipolarity and other Models of International System, American Political Science Review, br. 51, rujan, 1957., str. 684.

92


No, u povijesti medunarodnih odnosa nema, kao ni u sadasnjem razvoju, ozbiljnije potvrde za postojanje ostalih modela: cvrstog bipolarizma, univerzalizma, hijerarhijskog sistema i sistema veta. Svih tih sest model a trebalo bi tvoriti makromodele, 174 sto znaci da nisu posrijedi ni modeli formiranja vanjske politike ni rnadeli regionalnoga djelovanja. 175 1. Sistem ravnoteze snaga, koji ima svoje konkretno povijesno utemeljenje, posebno je iscrpno razraden. Glavne su karakteristike tog sistema: - sudionici su sistema nacionalne drzave-nema politickog podsustava - cilj je postizanje optimalne sigurnosti, sto znaCi da je vaznije sacuvati vlastitu drzavu nego postati hegemon uz mogucnost unistenja - sistem ne posjeduje atomsko iii nuklearno oruzje - prolazi ubrzanu fazu razvoja industrije, a svaki sudionik nastoji postici rezerve sigurnosti iznad svojih stvarnih mogucnosti - u sistemu mora djelovati pet osnovnih sudionika - cak i najveCi sudionici sistema nuzno trebaju saveznike- na tome se temelje koalicije. Tako postavljene bitne karakteristike sistema ravnoteze snaga radaju i odredena pravila ponasanja koja izlaze iz "premudre imperijalisticke politike": - djeluj tako da ojacas svoju snagu, ali uvijek stupaj u pregovore kako bi izbjegao rat - stupaj u rat ako bez rata ne postoji mogucnost povecanja sposobnosti - obustavi rat ako postoji opasnost od totalnog unistenja nacionalnog aktiva - suprotstavi se svakoj drzavi iii koaliciji koja zeli postati hegemon - suzdr2ano utjeCi na osobe koje rukovode nadnacionalnim organizacijama - pobijedenoga primi natrag i tretiraj ga ravnopravno s ostalima. Ako se dr2ave dr2e tih uputa, sistem bi trebalo djelovati na sljedeCi nacin: - koalicije ce se stvarati na osnovi konkretnih interesa - u njima ce postojati ograniceni ciljevi, a koalicije ce biti kratkotrajne - u ratu ce se sudionici drzati pravila izrodenih unutar sistema - postovat ce se norme medunarodnoga javnoga prava, osobito nemijesanje u unutrasnja pitanj a. 176 2. Blagi bipolami sistem ima stanovite dodirne tocke s poslijeratnim razvojem medunarodnih odnosa. U tom sistemu postoje dva bloka, dva glavna lidera i diferencirane uloge. U sistemu postoje i neblokovske zemlje i medunarodne organizacije, a vrlo prisutna znacajkajest postojanje nuklearnog oruzja. Sis tern djeluje ovako: - blokovi nastoje promijeniti odnos u svoju korist 174 U postavljanju svojih modela Kaplan istice da se ani u osnovi temelje na stupu integriranosti i broju aktera. a izdvojeni su u obliku makromodela medunarodnc politike. Osnovni pristup mode lima vidjcti u; System and Process ... , op. cit., str; New Approaches ... , op. cit .. str. 381-340, Macropolitics ... , op. cit., str. 209-242.

175 Glavni okviri djelovanja svakog modela jesu Kaplanove hipotczc koje se osnivaju na uvjetima odrzanja i ocuvanJ3 po· jedinog mode Ia, uvjetima koji okruzuju ponasanjc drzave i mogucim transakcijama svog sistema. Osim toga postoji skupina varijabli za svaki model kojc Kaplan definira kao prava transformacije, varijable klasifikacije aktcra, varijahle sposobnosti i informacijske varijable.Dctaljmje vidjeti u: Macropolitics ... , op. cit., str. 212·213. 176 A.M. Kaplan, Macropolitics ... , op. cit., str. 209-242, A.M. Kaplan, New Approaches.... op. cit.. str. 393.

93


- blokovi prihvacaju manje rizike kako bi odnos izmijenili u svoju korist - blokovi su spremni prije na uporabu nuklearnog oruzja nego na omogucavanje prevlasti drugoj strani - blokovi teze podredivanju in teresa univerzalnog aktera, ali nadreduju interes univerzalnog aktera u odnosu prema protivniku - neblokovski akteri pomazu univerzalnom akteru (UN), pogotovo ako to ne remeti njihove odnose s blokovima iii njihovim liderima - neblokovski akteri djeluju na smanjivanju napetosti - blokovski akteri nastoje biti neutralni, osim tad a kada su bitno ugrozeni ciljevi univerzalnog aktera - blokovi teze ekspanziji, ali ipak toleriraju blokovski nevezane zemlje. Posljedice su funkcioniranja sistema prema tim pravilima: - stanja kada su koalicije dugorocne, efikasni ciljevi neizmjenljivi, i imaju snazne ideoloske komponente - neograniceni ratovi, ali strah od nuklearnog unistenja slabi utjecaj vojnih konflikata - univerzalna organizacija podupire posrednicku djelatnost - Clanovi koalicije podupiru lidera cak i tada kada postoje unutrasnji sukobi. Primjena sile u tom je modelu dopustena, gubi se vaznost nacela nemijesanja u unutrasnja pitanja, a cijeli blagi bipolarni sistem omogucuje koncentraciju suparnistva medu blokovima i primjenu sile tada kada je stvoreno uvjerenje da jedan blok ima prednost. No, oba lidera bloka mogu biti zainteresirana da se obustavi neki rat koji bi mogao voditi globalnom konfliktu. 3. Cvrsti bipolarni sistem karakterizira: - nepostojanje blokovski nevezanih zemalja - nepopustljivost u odnosima medu blokovima - nepostojanje integracijskih iii posrednickih funkcija - postojanje visokog stupnja disfunkcionalne napetosti. 4. Univerzalni medunarodni sistem karakterizira postojanje i odlucujuce djelovanje univerzalnog aktera. Postoji politicki podsistem- konfederacija drzava. U tom imaginarnom modelu Kaplanje dosta neprecizan i prihvaca ideje svjetskih federalista o politicko-vojnom ujedinjavanju svih zemalja naseg planeta i opcem podredivanju njihovih in teresa nekom univerzalnom akteru. Takav bi sistem morao biti visokointegriran i visokosolidaran. Sukobi interesa, koji bi postojali u manjim razmjerima, rjesavali bi se s pomocu politickih pravila, djelovalo bi i specijalno tijelo sastavljeno od politickih predstavnika i administratora odanih prije svega medunarodnom sistemu, a zatim i teritorijalnim podsustavima. Trajnost i cvrstoca takvoga univerzalno djelujuceg sistema ovisila bi o mogucnosti da on uvijek ima dosta sredstava, res ursa i vojnog potencijala, koji bi bio uvijek veCi od ukupnih potencijala ddava sudionica tog sistema. 5. Hijerarhijski sistem pretpostavlja vladajuCi polozaj jednoga bloka. Takvo bi se stanje moglo postiCi dobrovoljno, tako da svi akteri prihvate demokratski hijerarhijski karakter sistema i posebnu ulogu jednoga bloka, iii pak tako da taj hijerarhijski polozaj bude nametnut nacionalnim sredstvima sile, cime bi nastao autoritativni hijerarhijski sistem. Unutar sistema postojala bi funkcionalna podjela ko-

94

Konceptualni okvir teorije mcdunarodnih odnosa

ja bi bila cvrsca od geografske podjele. Visokointegrirani karakter sistema omogucio bi njegovu trajnost. 6. Sis terns individualnim pravom veta pretpostavlja stanje pri kojemu u medunarodnom sistemu postoji vise zemalja koje raspolazu nuklearnim oruzjem, ali takve snage da njegova upotreba u prvom naletu ne unistava potencijalnog protivnika. Stoga postoji stalna opasnost da tzv. pobjednika napadne neka treca zemlja, sto stvara specificno stanje suzdrzavanja i izravno utjece na odluku da sene krene u nuklearni sukob. Karakteristike sistema bila bi: - u takvom svijetu ne bi bilo potrebne koalicije, a one koje postoje ne bi imale ideoloski karakter - ddave bi se mogle ujedinjavati i zajednickim snagama nanositi udar bilo kojemu protivniku - ratovi ne bi bili nuklearni i bili bi prostorno ograniceni - postojala bi mogucnost upravljanja i kontrole sistema, sto bi posebno vrijedilo za nuklearne sisteme koji bi bili zasticeni od slucajnosti bilo koje vrste - univerzalna organizacija i nevezane zemlje djelovale bi kao permanentni posrednici, alibi njihova snaga akcije bila mnogo manja zbog nuklearne moCi vecega broja ostalih aktera - vanjska politika velikih sila bila bi izolacionisticka, jer bi hegemonija bila tesko ostvariva - smanjivala bi se revolucionarna solidarnost protiv SAD-a, nastale bi suprotnosti medu samim nuklearnim ddavama, neovisno o ideoloskima. U takvome svijetu SAD ce imati sve manje poticaja za suprotstav\janje promjenama. Kao dopunu postojeCim mode lima Kaplan je poslije izradio jos cetiri modela, odnosno cetiri varijante slobodno bipolarnog sistema. J77 a) Vrlo blagi bipolami sistem jest stanje nuklearne ravnoteze pri kojemu se smanjuje opasnost od izbijanja centralnog rata, cime i medunarodne krize, posebno vojnog karaktera, gube na znacenju. No, u takvom sistemu: - jacaju mogucnosti djelovanja partizanskih snaga i izbijanja mikroratova - postoji mogucnost izbijanja ogranicenih ratova u regijama gdje je malo vjerojatno dace biti eskalacije. Iako bi blokovi znatno oslabili, oni bi ipak postojali, uz djelomicno sirenje nuklearnog oruzja. Djelovanje univerzalnog aktera (UN) odgovaralo bi zahtjevima veCine nesvrstanih zemalja i one bi osobito podupirale borbu protiv kolonijalizma i borbu za stvaranje rasne jednakosti. Blok koji bi nastupao sa zahtjevima ocuvanja statusa quo trpio bi poraze. Sistem ce traziti putove za unapredivanje odnosa medu blokovima i kontrolu naoruzanja, a pravila o nemijesanju u unutrasnja pitanja i dalje ce se krsiti. b) Sistem oslabljene napetosti polazi od teze o pozitivnim promjenama u SAD-u i SSSR-u. To je, u stanovitome smislu, razrada osnovnih ideja konvergencije u sistemskom pristupu. Prema Kaplanu, liberalizacijom u SSSR-u i demokratizacijom u SAD (manje konzervativnom politikom s obzirom na promjene) stvorio bi se sistern koji bi funkcionirao ovako: 177 Daljnja cetiri makromodela prezentirana ropolis ... , op. cit.

SU,

zajcdno sa sest vee poznatih model a. u Kaplanovu kasnijem djclu Mac·

95


- postojali bi nuklearno izjednaceni potencijali - slabila bi napetost i postizali bi se sporazumi 0 kontroli i ogranicavanju oruzja - UN bi djelovao u smjeru potpune likvidacije kolonijalizma, ogranicenja i smanjenja napetosti. Ratovi bi bili moguCi, ali u njima ne bi sudjelovale velike sile te bi oni imali iskljucivo lokalni karakter. c) Nesigumi sistem blokova karakteriziraju ceste napetosti, na polju ogranicenja naoruzanja postizu se minimalni sporazumi, au zemljama Trecega svijeta rasprostranjeni su brojni konflikti. Nacionalnooslobodilacki pokreti jos djeluju, kvalitativne promjene u tehnologiji pojeftinjuju nuklearni sistem pa je oruzje dostupno vecemu broju drzava. Sposobnosti supersila krecu se od efikasnog zastrasivanja do mogucnosti nanosenja udara. Ostalih cetiri-pet zemalja takoder raspolaze nuklearnim oruzjem male snage, tako da koalicije jos ovise o snazi lidera. Vojni su blokovi podvrgnuti dvostrukom utjecaju: - krizni karakter svijeta sluzi njihovu postojanju i odrzavanju - sudjelovanje u blokovima znaci, istodobno i opasnost od dobivanja nuklearnog udara u slucaju rata. Vodeca uloga u takvom sistemu pripada supersilama, ciji su interesi proturjecni, iako medu njima postoji i stanovito zajednistvo. SAD se u svojoj politici idalje rukovodi nacelom da je svaka promjena opasna, a SSSR i dalje pomaze nacionalnooslobodilacke pokrete, uz zelju dane izbije veci konflikt. Neprestano postoji mogucnost ogranicene uporabe nuklearnog oruzja. UN ima posrednicku ulogu, s malim mogucnostima akcije, a mijesanje u unutrasnja pitanja drugih zemalja normalna je pojava. d) Sistem nepotpuna sirenja nukleamog oruija postavlja kao mogucu hipotezu da se uz SAD i SSSR pojavi jos 15 do 20 zemalja nosilaca nuklearne sile. U takvim uvjetima nema mogucnosti za postizanje pobjede nakon prvog udara, ali ipak strana koja prva zapocne sukob stjece stanovite prednosti. Ostale zemlje imaju ogranicene mogucnosti zastrasivanja. Stupanj je napetosti velik, ratovi su ogranicena karaktera, a sukobi SAD-SSSR prisutni su na neeuropskim terenima. Funkcije UN-a bi se smanjile, dvije bi supersile realizirale svoju vanjsku politiku kao u sistemu oslabljene napetosti. Konzervativni karakter SAD-a bio bi izrazeniji. Politika SSSR-a postal a bi jos revolucionarnija. Sest modela iz Kaplanove prve knjige i cetiri modela iz njegove Makropolitike tvore cjelovitu konstrukciju u kojoj se pojavljuju zatvoreni sistemi, iako svijet sam po sebi pokazuje brojne naznake otvorenosti. Prvih sest modela, koji se analiziraju kao stanje ravnoteze, trebali bi pokazati kamo ide sve slozeniji svijet, a sam Kaplan postavlja pitanje treba lite promjene promatrati kao sistemske skokove iii kao stanje ravnoteze u tome istome ultrastabilnome svijetu. Pitanje je, u biti dosta apstraktno-formalisticko, jer je sasvim evidentno da je globalni sistem ultrastabilan, da je postojao u proslosti ida jos postoji, a pojedina stanja mogu se promatrati kao stanja ravnoteze. Na isti se naCin mogu promatrati pojedina stanja u svojstvu samostalnog tipa sistema medunarodnih odnosa, od kojih svaki moze postojati u stanovitoj fazi povijesti, a zatim se zamjenjuje drugim tipom sistema. 96

Konccptualni okvir teorijc medunarodnih odnosa

Kritike upucene Kaplanu i njegovim mode lima najprije polaze od apstraktnosti i voluntarizma, zatim mehanickog preuzimanja sistemskog pristupa i pokusaja prenosenja tog analiziranja na slozeni drustveni fenomen medunarodnih odnosa. Svakako, unatoc nastojanju, gotovo je nemoguce izloziti svu ukupnost znanja o medunarodnim odnosima, ali u sastavljanju modela Kaplan ne vodi racuna ni o povijesnim ni o politickim osnovama promjena, sto mu onemogucuje bilo kakvo dublje poniranje u bit danasnjih procesa i u naznaku njihovih daljih pravaca. Stanovite konstatacije, koje imaju uporiste u sadasnjoj praksi medunarodnih odnosa, doimlju se stoga tek kao skiciranje odredena stanja, a ne dio povezanih procesa koji imaju svoju logiku kretanja i podvrgnuti su stanovitim pravilima drustveno-ekonomskog razvoja. U obilju podataka- razliCitih pojava i procesa koje daje danasnji svijet mogu se, razumljivo, konstruirati razni mod eli ponasanja sistema i pronaCi neke crte koje bi bile karakteristicne. No, bit nije u tome da se prezentiraju skice modela uz Ciju bi se pomoc lakse klasificirala znanja, vee da se pokusaju shvatiti glavne tendencije realnih procesa, postojeCih suprotnosti i dinamicnih promjena uz mogucnost postavljanja osnovnih okvira buduceg razvoja. Sarno takvi modeli mogu ispuniti svoju siru funkciju opisa, objasnjavanja i predvidanja. Lose su strane tih modela, svakako, ito sto su oni toliko strukturni daje ponasanje u njima determinirano samim sistemom. Nacionalnim se elementima ne poklanja posebna paznja. To npr. eliminira prirodu grupa koje sudjeluju u stvaranju vanjske politike, ideologiju, drustveno-politicki i ekonomski sistem, proces odlucivanja i sl. S metodoloske tocke gledista, takoder, mogu se staviti primjedbe da nisu naznacene tocne hijerarhijske vrijednosti ida cjelokupni mod eli djeluju nekako preopcenito. 17x Spomenimo da, osim Kaplanova makromodelnog pristupa postoje jos neki pristupi koji takoder kao osnovu uzimaju sistemsku teoriju. Tako profesor Holsti medunarodni sis tern definira kao "ukupnost neovisnih politickih jedinica, od plemena do imperija, koje medusobno djeluju na osnovi stalnosti i reguliranih procesa". On u tome svjetlu promatra pet tipicnih aspekata: granice koje odjeljuju podrucja interakcije, glavne karakteristike politickih jedinica, strukturu iii konfiguraciju sile i utjecaja, forme interakcije i pravila iii obicaje. 174 Profesor Rosencrance podijelio je svjetsku povijest od godine 1740. do 1960. u devet medunarodnih sistema, a njih je pak podijelio na stabilne i nestabilne sisteme. Po njemu, osnovni odnosi postoje u promjenama sistema izmedu medunarodne nestabilnosti i onih aktera koji unose nemire. 1xo Profesori Cantori i Spiegel, radi pojednostavnjenja istrazivanja, tvrde da se umjesto analiziranja golemoga broja danasnjih ddava, moze analizirati 15 medunarodnih podsustava da se u njima mogu vidjeti sve glavne znacajke djelovanja svih ostalih ddava. To bi trebalo prosiriti horizonte specijalista te pokazati interakciju razlicitih dijelova medunarodnog sistema. Ono sto je posebno vazno, kako isticu 178 McClelland. Theory and the International Svstem .... op. cit.. str. 24. 179 J. K. Holsti. International Politics: A Framework for Analvsts. Englewood Cliffs. 1%7 .. str. 27 180 R.N. Rosencrance,Action and Reaction 1n World Politics. Boston, 1%3.

97


au tori, takav pristup omogucuje komparativne studije suvremenih i povijesnih sistema.181 Profesor Stanley Hoffmann nije izradio neku specijalnu studiju posvecenu modelima medunarodnog sistema, ali je pruzio dosta materijala za analiziranje u sistemskom pogledu. 182 Po njegovoj osnovnoj podjeli, svi se sistemi mogu podijeliti na revolucionarne i umjerene. Pri tome odmah navodi da su to sve teorijske tvorevine, da cistih modela u praksi nema te da takvi idealni tipovi samo pomazu boljem razumijevanju. Osnovni kriteriji utvrctivanja sistema, ciljevi su koje on prihvaca i metode kojima se koristi u svojem djelovanju. Idealni tip jest umjereni sistem ravnoteie snaga u kojemu se akteri ponasaju tako da neprekidno obuzdavaju svoje mogucnosti akcije i ambicije, zaddavajuci otprilike istu razinu sile. Uvjeti su funkcioniranja sistema multipolarni, sto prakticki znaci da u sredistu djeluju vise od dvije velike drzave. U sistemu postoji i stanoviti kodeks medunarodne zakonitosti, koji se sastoji od minimuma usklactenih pravila natjecanja. Glavni savezi nastoje ostvariti umjerene ciljeve s pomocu umjerenih sredstava. Oni u vanjskoj politici primjenjuju mirna sredstva. ratovi su iskljucivo ogranicena karaktera. Postoji i razradena hijerarhija mectunarodnih odnosa u kojoj su manje drzave podlozne autoritetu veCih i jacih drzava. Prednost imaju elasticni savezi koji se osnivaju na mectunarodnom ugovoru, a svaka drzava provodi umjerenu politiku. Tako sistem balansa sile, zahvaljujuci svojoj raznorodnosti, djeluje bez ikakva utjecaja unutrasnje politike iii ideologije. 183 Tip revolucionamog sistema odlikuje se sirokom mreiom nacionalnih ciljeva, "tiranijom mectunarodne politike nad unutrasnjom politikom" i uporabom neumjerenih sredstava.

Jedan od tipova revolucionarnog sistema jest bipolami sistem u kojemu: - svaka ddava nastoji maksimalno ostvariti svoje ambiciozne ciljeve - sloboda izbora na prvi je pogled mnogo manja nego u ravnotezi snaga, ali u praksi svaki akter ima slobodu izbora, provodeci politiku neprijateljstva s obzirom na drugog aktera. Postavivsi pitanje kakav je mectunarodni sistem 60-ih godina, Hoffmann odgovara da je to skolski primjer revolucionarnog sistema koji poslije prelazi u umjereni sistem ravnoteze snaga. 184 S obzirom na rasprostranjenost i hijerarhiju vlasti te proturjecnosti dviju supersila, struktura medunarodnog sistema vrlo je slozena. On ipak prvi put zahvaca cijeli planet i razlicite sudionike, a osnovna jedinica (element) ostaje nacionalna ddava. Hoffmann, iako ne ulazi dublje u analize drustveno-ekonomskih odnosa na medunarodnome planu, ipak istice razlike u unutrasnjim urectenjima i politickim sistemima te konstatira postojanje razlika ideoloske prirode. On naznacuje \81 L. J. Canton-S. L. Spiegel (izd.), The International Politics of Regions: A Comparative Approach, Englewood Cliffs. 1970. 182 Vidjeti: S. Hoffmann, Gulliver's Troubles of the Setting of American Foreip1 Policv, New York. 1968 183 Ibid .. str. 13. 184 Ibid., str. 14.

98

Konccptualni okvir tcorijc mcdunarodnih odnosa

i djelovanje znanstveno-tehnoloske revolucije koja zaostrava pitanja suvremenih medunarodnih odnosa i vodi produbljivanju jaza izmedu bogatih i siromasnih. Neravnomjernost ekonomskog razvoja prisiljava siromasne zemlje na kontrolu izvora, a ideoloska je osnova takva da vodi opeemu mijesanju u unutrasnja pitanja drugih zemalja. Rezultat je neumjerenost ciljeva i sredstava bipolarnog sistema. Hoffmann smatra da nestabilnost stanja velikih ddava trazi od njih da se brinu o neutralnima, one teze stjecanju novih prijatelja, ocuvanju i sirenju svojih saveza. Sistem je, prema Hoffmannu, elastican, prosao je kroz razlicite konflikte i dosao do korjenitih transformacija glede sirenja moei. Model suvremenih medunarodnih odnosa postoji na trima razinama, kao:

- bipolamost- policentrizam- multipolarnost. Jx< 1. Bipolarnost je presutno prihvaeena, konflikti su smanjeni. a nosioci bipolarnoga djelovanja ipak ne mogu prijeei s punoga bipolarnog konflikta na bipolarnu suradnju. Dva glavna uvjeta promjena jesu prosvjeCivanje nacionalne drzavnosti i novi uvjeti uporabe site. Oba se procesa razvijaju postupno. U primjeni sile djeluju objektivni i subjektivni faktori, a i odnos spram sile sadrzajno se promijenio. Sila se smatra nezakonitim instrumentom drzavne politike. Cijena je njezine uporabe neobicno visoka. 2. Policentrizam jaca uz pomoe djelovanja novih faktora, od kojih su najvazniji prosvijeeenost drzava i promjene u medunarodnoj sredini. U tom je stanju objektivno ogranicena sila, a samim tim, tvrdi Hoffmann, smanjuju se moguenosti djelovanja velikih drzava i, u skladu s tim, rastu mogucnosti djelovanja malih zemalja. 3. Mala razlika postoji izmedu policentrizma i multipolamosti. Razlozi prelaska u to novo stanje vezani su uz ogranicenost supersila, koje ne mogu do kraja iskoristiti svoju moe. Pokusaji vladanja oruzjem, koje drzava objektivno ne moze lako provesti, uvjetuju da se skrivena bipolarnost postupno pretvara u vee postojeeu multipolarnost. Razmisljajuei o buduenosti SAD-a, Hoffmann postavlja i optimalni cilj americke politike: sprecavanje nastanka nekog sistema koji bi bio povezan sa SSSRom, NR Kinom, iii cak "unistenje svih neprijatelja". 186 Zato on trazi da se razmislja o buduenosti ne samo uz pomoc nacionalne strategije vee i jezikom sistemskog pristupa. S tim u vezi Hoffmann razmatra malo vjerojatne sisteme buducnosti u obliku djelovanja: posve bipolarnog sistema, ostroga bipolarnog sistema i malo vjerojatne bipolarnosti, koja ne bi bila osnovana na borbi za vlast, vee na zajednickome vladanju (ne konfrontacija kao temelj odnosa, nego konzorcij). No, on ipak smatra da je vjerojatniji nastanak hijerarhijskog odnosa ovih karakteristika: - glavne su velike driave, ali ne samo dvije - sila pridonosi tome da hijerarhija bude razlicito sastavljena - postoje razne vrste hijerarhije 185

Ibid., 'tr. 21. 186

Ibid., str. 346.

99


- jacaju srednje drzave- uz opasnost od sukoba (regionalizacija i decentralizacija medunarodnih odnosa i stvaranje regionalnih cjelina pod vodstvom onih zemalja koje imaju nuklearno oruzje) - fragmentacija medunarodnih odnosa - konflikti postoje, posebno u Trecemu svijetu - sirenje nuklearnog oruzja ne izaziva globalni sukob, ali jaca napetost u tim zonama - jacanje naoruzanja, posebno u regionalnim okvirima. Glavna zadaca Sjedinjenih Drzava i Sovjetskog Saveza bila bi u tome da se promijeni medunarodni sistem. U tome svojem djelcwanju, koje bi u stanovitome smislu cak oznaCivalo specifican sistem posebnih odnosa, dvije supersile ne bi trebale saveznike jer bi one tvorile, navodno, zariste medunarodne politike. U jednomu svojem radu Hoffmann je nastojao odgovoriti na pitanje kakav ce biti kraj 20 st. i hoce li biti blizi prevladanu modelu europske kabinetske diplomacije u obliku ravnoteze snaga ili ce pak nastati neki novi odnosi. 1s7 Iscrpno analizirajuCi glavne osobitosti ravnoteze snaga, a posebno bit "mudre ideje balansa", on zakljucuje da cak ni pokusaji pentagonalizacije svijeta, uz ukljucivanje novih sudionika, NR Kine, Zapadne Europe i J apana, ne mogu zamijeniti vee uspostavljeni odnos izmedu dviju najsnaznijih drzava, SSSR-a i SAD, koje, zahvaljujuci svojoj vojnoj sili i resursima, imaju univerzalni utjecaj u medunarodnom sistemu. 1xx Hoffmannov pristup mode lima manje je statican nego Kaplanov pristup, a usto, on operira elasticnijim kategorijama, koje su mnogo blize danasnjemu kretanju u svijetu. Ipak, ni on se nije upustio u iscrpnije analiziranje smjera glavnih promjena i temelja na kojima se one ostvaruju. Neke su njegove konstatacije, svakako. tocne, temelje se na praksi i mogu posluziti kao stanoviti orijentiri, ali se tvrdnje o umjerenim i revolucionarnim tipovima sistema, bez dublje naznake saddaja procesa i eventualnih uvjeta koji na njih utjecu, ipak doimaju dosta shematski i strse iz citave konstrukcije. Sistem medunarodnih odnosa Evana Luarda odlikuje se specificnim britanskim odnosima pa, iako ima stanovite veze s americkom skolom, ipak je u osnovi originalan. Profesor Luard, pisac nekoliko knjiga s podrucja medunarodnih odnosa i istodobno aktivan vanjskopoliticki savjetnik Laburisticke stranke (Labour Party), ima takoder priliku uspjesno povezivati politicku praksu s teorijom. Po Luardovu misljenju, bit suvremenoga medunarodnog sistema moze se prouciti tek posto se ispitaju najvazniji faktori koji utjecu na njegovo postojanje i djelovanje. Medu njima su: tipovi elemenata koji tvore sistem, njihova brojnost i sadrzaj medusobnih kontakata, njihovi ciljevi i medusobni odnos elemenata, sredstva postizanja ciljeva koja su im na raspolaganju i institucionalni elementi sto ih oni ostvaruju. U pozna tome djelu Konflikt i mir u suvremenom medunarodnom sistemu 1x9 Luard polazi od povijesne analize poslijeratnog razvoja svijeta, za koji istice da ga 187 S. Hoffmann, Weighing the Balance of Power. Foreign Affairs. srpanj 1972 .. str. 619. 188 Ibid., str. 631. 189 E. Luard, Conflict and Peace in Modem International System. Boston, J%k.

100


je karakteriziralo sredisnje djelovanje dviju od triju supersila. Taj novi tip medunarodnih odnosa cvrsto je koncentrirao glavninu medunarodnog ponasanja u rukama nekoliko glavnih aktera, a uz svakog od njih nastale su i specificne koalicije srednjih iii manjih dr:lava. Zahvaljujuci ubrzanoj znanstveno-tehnoloskoj revoluciji, kao i fazi medunarodne napetosti, velike i male drzave postale su povezanije nego ikada prije, ana stanovit naCin cak i meduovisne. No, usporedo s tim zahtjevima modernoga vremena, britanski pisac istice i ideoloske sukladnosti koje takoder uvelike utjecu na formiranje vojno-politickih saveza. Uz vojno-strategijske kalkulacije, ideologija tvori temelj zajednickog okupljanja. 190 Medunarodni sistem karakterizira odnos pojedinih Clanica unutar tog sistema, alii tip komunikacija koje postoje medu vladama Clanicama sistema. Osnovni oblik komuniciranja u suvremenomu svijetu jest diplomacija. Druga vazna znacajka vezana je uz broj drzava clanica medunarodnog sistema. No najvazniji cimbenik koji odreduje bit medunarodnog sistema jesu glavni ciljevi sto ih nastoji postici pojedina drzava. 0 tim specificnim ciljevima, odnosno njihovim razlicitostima, ovisi potencijalna veliCina pojedinih aktera i njihova mjesto u hijerarhiji medunarodne strukture. Medunarodni sistem moze se, is to tako, po Luardovu misljenju, okarakterizirati na osnovi usporedbi postignutih vanjskopolitickih ciljeva pojedine drzave, odredujuci najtipicnije kombinacije sredstava za postizanje ciljeva u pojedinim fazama razvoja drustva. Jer s obzirom na postojanje balansa izmedu pojedinih ciljeva koje zeli postiCi svaki clan sistema ina osnovi razlika koje postoje u tom balansu izmedu razliCitih ciljeva odredenih aktera, mogu se okarakterizirati specificni oblici medunarodnih sistema. 191 U skladu s takvim naznakama, Luard je izradio i tipologiju mot ivai ciljeva politike sudionika medunarodnih sistema u raznim povijesnim eta pam a. Sva povijesna zbivanja on je izrazio u cetiri tipa sistema: 1. religiozni evangelizam, 2. dinastijska sila, 3. nacionalizam, 4. ideoloski evangelizam. Vee je iz naziva evidentna koncentracija in teresa britanskog autora, koji iskljucivo razmatra europska kretanja, odnosno razne faze europske povijesti. 192 Stoga bi pojedini tipovi trebali pokazati razdoblja religijsko-politickih borbi u Europi u 17. st., podizanje i uspon apsolutistickih monarhija u 18. st. i njihovu vanjsku politiku, Europu 19. st. i vrijeme burnog razvoja kapitalizma, a, na kraju, burna 20. stoljece. U jednom od svojih radova 193 profesor Luard, drzeCi se osnovnih okvira takva razmatranja, uvelike je prosirio svoje analize. KoncentrirajuCi se na glavne faktore 190 Ibid., str. 12-13. 191 Ibid., str. 19-20. 192 Kriticari Luardovc koncepcije optuzuju tog autora, mcdu osta1im. i zbog "curocentrizma", koji na stanovit nacin ispusta sva ostala relativna zbivanja u sircm spektru medunarodnih odnosa na global nome planu. Sovremenye burzoaz. nye ... , op. cit., str. 254. 193 E. Luard, 7}pes of International Societv, London, 1976.

101


u medunarodnim odnosima (ideologija. elite. motivi, sredstva, stratifikacija, struktura, uloge, norme i institucije ), Luard socioloskom analizom trazi glavne karakteristike pojedinih tipova medunarodnih odnosa. 194 Da bi to postigao, uvelike je prosirio svoje istrazivanje, ispitujuCi te faktore u pojedinim razdobljima. Pocevsi od staroga kineskoga medudr:Zavnog sistema, odnosa grckih dr:Zava, razdoblja dinastija ( 1300.- 1559.), preko doba religije (1559.1648. ), doba suvereniteta (1648.-1789.) i doba nacionalizma (1789.- 1914. ), on dolazi do razdoblja ideologije (1914.- 1974.), ana kraju pokusava naznaCiti glavne karakteristike buduceg razvoja medunarodnog sistema i probleme s kojima ce se on susretati. 195

Medunarodni sistem Johna BLtrtona te:Ziste interesa stavlja na proucavanje strukture i funkcionalnih crta elemenata sistema u njihovoj pojavnosti i u razlicitim oblicima uzajamnih veza, koje inace odreduju osnovne crte sistema. Prema Burtonu, postoje uzajamni odnosi koji su opCi svim sistemima, bez obzira nato jesu li fizicki, bioloski iii bihejvioristicki sistemi. No metoda je proucavanja najdjelotvornija ako se pode od trazenja zajednickih karakteristika uzajamnih odnosa. Sistem raste i postaje slozeniji dobivanjem novih elemenata i crta koje se stvaraju u procesu evolucije od nezive tvari prema zivoj tvari, dalje prema covjeku, socijalnom poretku, politickom sistemu. Svaki sistem iii odgovara svojstvima prethodnog sistema iii sadr:Zi prethodne sisteme u obliku podsistema. 196 Grupe uzajamnih odnosa jedan su od sredisnjih pojmova John a Burtona kojima se on obilno sluzi u opisu sistema medunarodnih odnosa. Medunarodni odnosi trebali bi se sastojati od grupa takvih uzajamnih odnosa koji su zapravo postavljeni kao oblici komuniciranja medu elementima. Komunikacije posredovanjem fizickih kontakata Burton odreduje kao fundamenta\ne (bazne ). Takve sisteme on najprije analizira da bi preko njih dosao do razradenih oblika. Drugi, slozeniji oblik sistema sadrzi te uzajamne odnose i uzajamno djelovanje medu elementima sistema koji omogucuju povratno djelovanje. Ovdje Burton ukljucuje i funkcionalno-drustvene institucije. TreCi tip tvore bihejvioristicki sistemi. Oni pruzaju dodatne mogucnosti u usporedbi s osnovnim i operativnim sistemima. Karakterizira ih to sto imaju sposobnost reagiranja na vanjska djelovanja sredine koja ih okruzuje. Ta mogucnost aktivnog reagiranja sistema na pojave u sredini koja ih okruzuje odreduje njihovu funkcionalnu sposobnost djelotvorne adaptacije i promjene uvjeta postojanja. Cetvrti tip sistema, koji takoder ulazi u medunarodni sistem, Burton odreduje kao sistem s usmjerenim ciljem. On ima sposobnost postavljanja ciljeva, njihova mijenjanja, variranja sredstava i tempa realizacije. Ovdje bi se nasli i oblici kulturnog i ekonomskog djelovanja sistema. Peti sistem ukljucio bi sva prijasnja cetiri tipa u obliku jednostavnih podsustava, a Burton ga naziva kontrolirajucim sistemom. Taj sistem ima ogranicenu spo194 Ibid., str. 56-63. 195 Ibid., str. 345-31i2. 196 J. Burton, Systems, State Diplomacy and Rules, London, 1962 .. str. 6.

102


sobnost mijenjanja sredine koja ga okruzuje, a ne jednostavnoga aktivnog reagiranja.tY7 Burton posebno analizira uzajamnu povezanost sistema. Uzajamno su povezani sistemi koji nemaju jasno istaknutih granica i koji se nalaze pod kontrolom svoje funkcionalne djelatnosti u okvirima odredenog podrucja. U njima nastaju dva specificna oblika djelovanja, karakteristicna za suvremeno medunarodno drustvo. Prva se specificnost sastoji u tome sto postoji dinamicna uzajamna veza izmedu konflikata unutar drustva i medunarodnih konflikata, dok se druga ogleda u uzajamnoj vezi izmedu pokusaja represivnog kontroliranja ponasanja razlicitih grupa koje ulaze u neki sis tern. Ovdje su ukljucene i reakcije koje nastaju kao odgovor na pokusaje ne samo unutar odredenih sistema vee i izvan njih. Za razliku od nekih drugih pisaca, koji teze objasnjavanju odredenih faza medunarodnih odnosa ili samih pojava s pomocu sistema, Burton istice da se takvom shemom mogu obuhvatiti gotovo sve strane svjetskog razvoja. Model svijeta rnagao bi se formirati na tim "baznim funkcionalno-operativnim, bihejvioristickim sistemima s usmjerenim ciljem i kontrolirajuCim sistemima, sto zahvacaju sve oblike ekonomskog, politickog, socijalnog i kulturnog djelovanja covjeka" 19K Mogucnost aktivnoga djelovanja sistema protiv utjecaja drugih elemenata clan ova sistema- i suprotstavljanja promjenama sredine koja ga okruzuje kako bi se izbjegla nuznost adaptiranja sredini, John Burton smatra "moCi sistema". Burton, istodobno, razdvaja ,"silu" neke driave od moCi sistema, koji ima mnogo sire znacenje. Sis tern koji se nastoji prilagoditi svojoj sredini neprestano je u konfliktu s tom sredinom. Istodobno, mnoge su kategorije sistema u konfliktu s drugim kategorijama. Medusobni konflikti tvore dio stalno postojecega procesa promjena koje se zbivaju unutar svake bihejvioristicke grupe pa su, prema tome, znacajni i za medunarodni sistem. 199 Strukturno-funkcionalni pristup Johna Burtona proucavanju medunarodnih odnosa usmjerenje na formalizaciju i, kako isticu neki njegovi kriticari, tdi objektivizaciji znanja. No takav pristup, sigurno, sadrzi vrijedne osnovne elemente u naznaci sistema, u pokusaju profiliranja njihovih specificnih karakteristika i veza koje postoje rnedu njima. To su, zapravo, i najbolje strane toga pristupa. No, tesko je, ipak, pretpostaviti da bi se na osnovi takva konceptualnog okvira mogla izraditi sveobuhvatna teorija koja bi mogla izraziti sve aktivnosti ljudskoga drustva za sto se inace Burton otvoreno zauzima.

*** U zakljucku recimo da sistemska teorija medunarodnih odnosa ima neke pozitivne strane. Ona. prije svega, prihvaca mnogo siri drustveno-znanstveni pristup 197 Ibid., str. 7-8. 198 Ibid., str. 14. 199 Za razliku od tog djela, u kojemu Burton nastoji objasniti glavnc preokupacijc na polju osnovnog postavljanja okvira promatranja medunarodnih odnosa, posebnu paznju zasluzuje nJegov udzbenik medunarodnih odnosa. Nastojeci pruziti "generalnu teoriju medunarodnih odnosa". Burton sc posebno havi ispitivanjem sistema nastalih nakon Drugog svjetskog rata. U procesu stvaranja evolutivnog sistema, koji je poschna karakteristika naseg doba. on istice osobitu vaznost dvaju Cinilaca: nuklcarnog oruzja i politike ncsvrstanosti. To su dvijc institucije koje su neocekivano nastalc nakon rata i kojc "dominiraju" medunarodnim drustvom. a odgovorne sui za profiliranjc njegovc strukture. Vidjcti: J. W. Burton, International Relations: A General Theory. Cambridge, 1965., str. 243-246 i d.

103


medunarodnim politickim odnosima, spoznaje razlicite sistemske razine, uz stalno videnje cjeline, te teZi promatranju stabilnosti i nestabilnosti sistema. Sistemski pristupi, una toe tome, jos nisu teorije, vee Sarno konceptualni okvir. Kako kazu kriticari sistemske teorije, nijedan takav pristup nije dao temelj za stvaranje intelektualne politike u medunarodnim odnosima, nitije pak omoguCio empirijsko vrednovanje. Vee smo rekli da pristupi te vrste metodologijski nisu adekvatni i da potpuno zanemaruju neke osnovne komponente. Bez analiziranja drustveno-ekonomskih odnosa, strukture klasnih odnosa pojedinoga drustva iii mjesta ideologije ne moze biti ni cjelovite teorije medunarodnih odnosa. Jaz koji postoji izmedu teorije i prakse. posebno na polju medunarodnih politickih odnosa, zbog njihovih slozenosti i specificnosti, sasvim je razumljiva pojava. Stoga ee, sigurno, proCi jos mnogo vremena dok se medunarodni odnosi ne spoznaju cjelovito i dok sene izgradi koliko-toliko jedinstvena teorija. No, u takvoj situaciji, okretanjem prema, kako neki isticu, magicnoj rijeci sistem pokusavaju se razvrstati razlicita zbivanja u medunarodnim odnosima bez njihova preciznog spoznavanja u kontekstu objektivno postojeCih zakonitosti i tendencija njihova razvoja. U prikazu i analizi suvremenih teorija medunarodnih odnosa, koje su vecinom vezane za zapadnu znanost o medunarodnim odnosima, nastojali smo pokazati glavne smjerove proucavanja toga znacajnog fenomena, koji su danas dominantni i iz kojih mnogi istrazivaCi i dalje crpu niz ideja. Sve ovdje iznesene teorije dio su vremena i sredina u kojima su nastale, te one stoga nuzno odrazavaju uvjete, gledanja i promjene koje su se zbile u medunarodnim odnosima, rasporedu glavnih snaga i njihovim glavnim pravilima. To je znacajna evolucija medunarodnih odnosa, unatoc svim pokusajima izradbe nekih izvanvremenskih iii izvanprostornih teorija medunarodnih kretanja. Stoga je evidentno da su se morali mijenjati i nacini promatranja medunarodnih zbivanja, pa je tu doslo do stanovitih prilagodbi koje su morale uzeti u obzir promijenjene okolnosti, tezeCi objektivnijemu pristupu. Osnovne karakteristike predocenih teorija mogle bi se svrstati pod pojampragmatizam i empirizam; u njima je primjetan i vrlo apstraktni pokusaj analiziranja, bezvelike prakticne vrijednosti, ali, una toe svemu tome, cinjenicaje da u tim teorijama, ili teorijskim koncepcijama, postoje elementi koji bi mogli biti uporabljivi u stvaranju znanosti o medunarodnim odnosima. Predmet istrazivanja medunarodnih odnosa neobicno je slozen i raznolik, tokovi su vrlo dinamicni, a usto postoje brojni i razliciti akteri. Dodamo li tome i djelovanje razliCitih cinilaca, zatim vezu izmedu baze i nadgradnje, odnosno izmedu unutrasnje i vanjske politike, shvatit cemo bar dio problemas kojima se suocava istrazivanje medunarodnih odnosa. S druge strane, ne valja zaboraviti da su u tome golemome spletu razliCitih veza i odnosa sto ih nazivamo medunarodnim odnosima, posrijedi sekundarni i tercijarni odnosi, koji se objektivno pojavljuju kao nadgradnja proizvodnih odnosa. To prakticki znaci da promatranje medunarodnih odnosa, bez uzimanja u obzir njihove objektivne osnovice, ne moze dati odgovore na pitanja koja se vezu uz potrebu njihova razumijevanja, a pogotovo naznaku buduCih trendova. Zbog toga se i medunarodni odnosi moraju promatrati kao kompleks drustvenih odnosa u kojima osnovu tvore ekonomski odnosi, au Ciji sastav ulazi niz daljnjih proizvodnih odnosa, 104


koji takoder imaju svoje specificne crte samostalnosti, ali su ipak, u biti, podvrgnuti logici objektivnih zakona. Teorije koje polaze od parcijalnih zahtjeva istrazivaca iii svoje sredine. koje su podredene pragmatizmu iii objektivizmu, ne mogu odraziti fenomene medunarodnog zivota, a jos se manje na osnovi njih maze stvoriti neka sveobuhvatna teorija medunarodnih odnosa. Nedostatak opcenito prihvacene teorije medunarodnih odnosa Cinjenica je s kojom ce se jos dugo morati racunati. u prikazu teorija koje su, na neki nacin. vodece primjecuje se njihova jednosmjernost i tdnja da se na osnovi stanovitih unaprijed izabranih fakata konstruira opsirnija teorija. Upravo ta stalna teznja za prikupljanjem fakata i njihovim analiziranjemjednaje od najveCih slabosti pristupa medunarodnim odnosima, u kojima se istrazivaci detaljno bave izdvojenim faktima, koji imaju vrlo malo, a ponekad nimalo veze sa stvarnim uvjetima drustvenoekonomskog razvoja.

105

III TEORIJSKE PERSPEKTIVE PROUCAVANJA MEDUNARODNIH ODNOSA Iz dosada izlozenoga vidjeli smo da su u raznim fazama povijesti znanstvenici nastojali izgraditi razliCite teorije kako bi razumijevanje medunarodnih dogadaja ucinili sto razumljivijim. Prezentirane teorije pokazale su pak stupanj dosegnutog teorijskog razmisljanja kao i napore da se izgradi mreia pojmova i odredeni kategorijalni aparat koji ce se smatrati za okvir promatranja medunarodnih odnosa. Koliko god pojedine teorije iii njihovi dijelovi bili upotrebljivi niti one, a niti neke druge nisu postale vodecom, jedinstvenom teorijom medunarodnih odnosa. U znanosti medunarodnih odnosa vode se i rasprave o tome je li moguce izgraditijedinstvenu i koherentnu, na svim stranama svijeta prihvacenu, teoriju medunarodnih odnosa;je lito uopce oportuno i nije li umjesto toga sigurnije raspolagati teorijskim i metodoloskim aparatom koji omogucava da se medunarodne raznolikosti promatraju na vise nacina 1 uz naravno, prihvacanje nekih zajednicki utvrdenih pravila. 2 Upravo zbog takvog stanja discipline na ovom mjestu navodimo tri velike teorijske perspektive koje su bile znacajne u proslosti ali koje vuku cvrste korijene i u sadasnjosti, a sasvim je sigurno da i promisljanje o buduCim medunarodnim odnosima nece moci zaobiCi ova tri velika pravca. N amjerno ih nismo nazvali teorijama vee iskljucivo teorijskom perspektivom jer se pod jednim nazivom npr. liberalizmom nalazi niz teorijskih pristupa a isto taka i neizgradenost cjelovite teorije globalnog iii realistickog pravca jasno ukazuje na potrebu da se govori o teorijskim perspektivama. To jos vise vrijedi za tzv. kriticki-konstruktivisticki pravac u kome se nalaze zastupljeni brojni drugi teorijski pristupi. Teorijske perspektive definiraju sadasnje stanje razvoja medunarodnih odnosa i svojim sadriajima koji su se znacajno mijenjali (neorealizam-neoliberalizam) potvrduju da je moguce ocekivati da se upravo oko njih gradi teoriju meounarodnih odnosa. Hoce li ona biti jedinstvena iii ce biti pluralisticka ovoga trenutka nemoguce je predvidjeti. Medutim, teorijski pravci istrazivanja medunarodnih odnosa ostaju kao veliki putokazi i ujedno sredista oko kojih ce se sasvim sigurno graOsvrcuci se na zadace teorije jedan od najznacajnijih americkih autora pise daje zadaca teorije u boljem razumijcve.nju povijesti medunarodnih odnosa i omogucavaju da sc od djelica stvori cjelina. Teorija nam ne moze pomoci u dedukciji- jer ne postoje zakoni vjerojatnosti a ne maze niti omoguciti predvidanje. Teorija nam, medutim, pomaze u razumijevanju dogadaJa JCr im daje sm1sao i znacenje na razini apstrakcije. 2 J. Kukulka, Teoria ... , op. cit., str. 118-119.

107

TEORIJE MEDCNARODNIH ODNOSA

diti daljnji teorijski pristupi, a mozda jednog dana i jcdinstvcna teorija medunarodPih odnosa.

Liberalno idealisticka perspektiva Sredisnja misao liberalizma koncentrira se oko utjecaja ideja na ponasanje !judi, jednakost. dostojanstvo i slobodu pojedinca. Pojedinac je vidcn kao skup moralnih vrijednosti i vrlina i tvrdi se da se pojedinca treba promatrati kao krajnji cilj a ne kao sredstvo akcije. Moralni princip je dominirajuci, a politika na mcdunarodnoj razini bi trebala biti vodena uz suglasnost oko glavnih pitanja zivota. Liberali koji su sc pozivali na Kanta, Rousseaua. Smitha i dr. tvrdili su da pojedina tradicija pokazuje da je mogucc ostvariti trajan mir i suradnju u medunarodnim odnosima ida u tom smislu institucije imaju posebno znaccnje. Oni se pozivaju upravo na dobre covjekove strane i zclju da altruisticka strana dode na vidjelo. kako bi se osigurala dobrobit svih. Ratovi nisu neizbjczni. a i anarhija u medunarodnom zivotu moze se smanjiti jacanjem institucija i institucionalnih normi. Rat je globalni problem i tako ga treba rjesavati. is to kao i reforme koje takoder moraju uslijediti na osnovu zclje da se postigne opca dobrobit i da zavladaju moralna nacela. To trazi promjene, kako u unutarnjim odnosima drzava. koje moraju postati demokratske, tako isto i u medunarodnoj zajednici gdje treba izgraditi instituciju koja ce sc zalagati za odrzanje svjetskog mira i ostvarenje siroke medunarodne. svima korisne suradnje. Ovaj pravac. koji smo nazvali liberalno-idealistickim u temeljimaje bio liberalni i tek pod zestokim kritikama realista nazvan je idealistickim, sto je medutim ubrzo otvorilo mogucnosti da se u ovoj perspektivi pojave dva pravca: liberalni i idealisticki. Na primjer. kada pokusavaju rijesiti pitanje kakav bi temelj mira trebao biti, liberali se izjasnjavaju primarno za gospodarsku suradnju. dok se idcalisti cvrsto drze uvjerenja da bi trajni mir bilo moguce ostvariti samo ako se radikalno promijene norme medunarodnih odnosa. Uz tradicijc liberalnog povijesnog misljenja poseban konkretan podstrek liberali su dobili nakon I. svjetskog rata i u politickoj aktivnosti Woodrowa Wilsona. Americki predsjednik s nekim svojim politickim premisama akcije: ukidanje tajne diplomacije. stvaranje Lige naroda kao instrumenta za osiguranje mira, pravo naroda na samoodredenje i sl. zagrijalo je brojne liberale koji su upravo u Wilsonu is njim povezanim politickim krugovima, vidjcli priliku za brzu reformu medunarodnog politickog sustava i za izgradnju trajnog mira. U potrazi za svijetom bez rata u krilu Jiberala istaknute su ideje o samoodredenju naroda sto je prakticki trebalo znaCiti da bi se i narodnostima dalo pravo da se preko referenduma opredijele za samostalnu drzavu. Na taj nacin liberali su se uklopili u Wilsonov prijedlog, ali su oni isli nekoliko koraka dalje trazeci da se to pravo prizna mnogo sire ito ne samo u zemljama koje su sudjelovale u I. svjetskom ratu. Time bi se i geografske podjele promijenile, a gran ice nacija trehale bi odgovarati etnickom kriteriju sto je po misljenjima liberal a znacilo stvaranje novog svijeta s manje razloga za zapocinjanje sukoba. Liberali su podrzali i Wilsonov poziv na formiranje i jacanje unutarnjih demokratskih institucija u drzavama kako bi se stvorili temelji za razvijanje univerJOt;

Teorijske perspcktivc proucavanja medunarodnih odnosa

zalne demokracije. Po Wilsonu. a i po dijelu liberala. kada svijet bude siguran za demokraciju bit ce i osloboden rata jer povijest pokazuje da demokratske dr:Zave gotovo nikada nisu ratovale. u sirem smislu liberali su negirali i ulogu dr:Zave kao iskljucivog aktera u medunarodnim odnosima. U medunarodnim odnosima va:Znu ulogu imaju: medunarodne institucije, unutardr:Zavni subjekti. tvrtke. javno misljenje i pojedinci, sto istodobno dovodi u pitanje neku striktnu odijeljenost vanjske od unutarnje politike. Drzava niti ne nastupa kao subjekt s jasno definiranim interesom jcr se radi o Konglomeratu utjecaja, subjekata i interesa. Taj racionalni pristup kod liberala. koji pokazuje slo:Zenost procesa politickog djelovanja, nije medutim postavljen u funkciji jacanja drzavne sile, vee liberali samo traze da s vise uspjeha drzava ostvaruje kroz medunarodnu suradnju svoje ekonomske iii druge sposohnosti i da prikuplja bogatstvo. Svi ovi liberalni stavovi jasno potvrduju da je liberal no idealisticko shvacanje medunarodnih odnosa viseznacno ida ne postavlja neki politicki sigurnosni sklop kao temelj djelovanja drzave. Umjesto toga unosi se u razmatranje ckonomska dimenzija ( medunarodna trgovina ), normativna (medunarodno pravo ), eticka (medunarodni moral), kulturna (jezicna bliskost). tehnoloska (TV iii Internet). Novi svijet, kojije trebalo graditi, trebalo je oblikovati uz pomoc radikalnih reformi, ali liberali nisu bili slo:Zeni na koji naCin njima treba pristupiti. 1 Prva skupina zalagala se za osnivanje medunarodnih institucija koje bi lansirale medunarodnu suradnju na raznim podrucjima alibi ona glavna trebala rjesavati pitanja rata i mira. Odlucno odbacujuCi ravnote:Zu snaga i anarhiju u medunarodnim odnosima. ovaj pravac je tra:Zio izgradnju sustava kolektivne sigurnosti u kome bi napad na jednu dr:Zavu automatski znaCio napad na sve ostale clanicc organizacije. Konkretan instrument takvog djelovanja postal a je Liga naroda koja je i po misljenju liberalnih idealista trebala osigurati mir i eliminirati rat kao sredstvo medunarodne politike. Druga skupina nije toliko inzistirala na institucijama smatrajuci da njihova praviJa obvezuju Sarno (Janice tih institucija te je trazi\a prosirenje djelovanja U pravcu mira ito u pravnoj regulativi. Stalni sud medunarodne pravde bio je prva takva institucija koja je trebala rjesavati pitanja medudrzavnih konflikata. Briand Keloggov pakt iz 1928. godine, kojim je rat proglasen nezakonitim sredstvom nacionalne politike bio je takoder pozdravljen od liberala, koji su u njemu vidjeli pocetak nastanka mre:Ze slicnih ugovora koji bi se mogli sklapati sirom svijeta sve sa jednim ciljem: odstranjivanjem rata. Treca grupa liberalnih autora usmjerila se na konkretnu biblijsku poruku: prekujmo maceve u plugove, Cime se zahtijevalo razoruzanje dr:Zava i radikalno smanjenje vojnih arsenal a. Washingtonska i Londonska pomorska konferencija bili su primjeri takvog djelovanja, koje iako nije bilo univerzalno, ipak je pokazalo moguci pravac razvoja u pravcu razoruzanja. Medunarodnu suradnju preko medunarodnih institucija, zatim stvaranje uvjeta jacanja prava i razoru:Zanje, liberalni idealisti vidjeli su u sirem sklopu ideja koje su trebale bitno promijeniti svijet: J. Herz, Political Realism and Political Idealism. Chicago. 1951.

109


- uz nacionalnu odanost gradana nezavisnim suverenim drzavama treba jacati pristup kojim se daje prim at jedinstvu covjecanstva, - unapredenje ljudskih prava i gradanskih sloboda kako bi se osnazilo ulogu pojedinca, - jacanje snaga ideja putem sirenja obrazovanja, kako bi se stvorilo napredno svjetsko javno misljenje postavljeno protiv rata, - napustanje tajne diplomacije i stvaranje sustava otvorenih paktova, - ukidanje bilateranih sveza i ravnoteie snage koju su oni trebali ostvarivati. Glavni predstavnici Medu glavni protagonistima liberalnog pogleda treba svakako, na prvom mjestu spomenuti Normana Angella koji inace ulazi u red najznacajnijih teoreticara medunarodnih odnosa koji su djelovali pred II. svjetski rat. Njegova knjiga Velika iluzija 4 doZivjela je nekoliko izdanja a ukupno je prodana u vise od 2 milijuna primjeraka. Za svoj rad Angellje 1933. godine dobio Nobelovu nagradu za mir, as druge strane, Carrova ocjena Citave liberalne skole kao utopisticke doci ce takoder kao posljedica i odgovor Carra na Angellovu knjigu. U svojoj knjizi Angell je posao od temelja britanskog liberalnog misljenja tvrdeCi da su medunarodna trgovina i investicije temelj medunarodnih odnosa na kojem svaka zemlja moze ostvariti svoj in teres. Upravo ta povezanost svijeta- interdependence- pokazuje tijesnu povezanost gospodarstava raznih zemalja i istodobno sprjecava zapocinjanja oruzanog konflikta, jer to navodno nije u interesu niti jedne zemlje. Velikom iluzijom Angell upravo naziva vjerovanje da bi rat bilo kome mogao donijeti materijalnu korist. Na primjeru veza njemackog i britanskog gospodarstva on istice kako bi vee sama najava rata izazvala teske poremecaje na britanskom trZistu kapitala, au Njemackoj bi to dovelo do teske ekonomske krize. Iz toga ide i zakljucak da je rat nekoristan ida se putem medunarodne trgovine i investicija moze koristiti izvoz iz drugih zemalja znatno vise i djelotvornije nego sto bi to omoguCila gruba ratna okupacija tih zemalja. Angell je izvrsio i analizu ekonomske i vojne moCi pojedinih zemalja te je dosao do zakljucka da su pogresne teze koje tvrde da iza svake snazne ekonomske sile stoji i odgovarajuca vojna sila. On kao primjer uzima Rusiju i Belgiju i pise kako je Rusija ekonomski zaostala zemlja, sa snaznom vojskom, dokje Belgija vojno slaba ali ekonomski vrlo visoko razvijena. PozivajuCi se na filozofiju povijesti Angell nastoji dokazati da ljudska povijest ima jasan smjer koji je vidljiv u smanjivanju uporabe sile i u jacanju svih vrsta medugrupnih i medudr:lavnih kontakata. Ljudi su kroz povijest prosli dug put, postali su racionalniji i spremniji na suradnju a upravo medunarodni odnosi to potvrduju. Od velikih imperija koji su bili odr:lavani silom doslo se do stanja u kame djeluje sustav ravnopravnih dr:lava koje sve zajedno sudjeluju u sirokoj trgovini korisnoj svim stranama. Angell ipak vidi zapreke za ostvarivanje "velike iluzije" i to prije svega u ponasanju onih zemalja koje su uvjerene u to da je vojno osvajanje korisno iii pak u onih dr:lava koje to dozivljavaju kao imperativ postavljen za opravdanje ideologije 4 N. Angell, The Great lllusion, London, 19l0.

110

Teorijske perspektive proucavanja rncdunarodnih odnosa

nacionalizma. On se ipak nada da su to sve ostaci proslosti, koji ne bi trebali biti relevantni u 20. stoljeeu, te da takve pogresne iii iskrivljene predodzbe ne stoje u skladu s prosperitetom koji nasi novo doba. KonfrontirajuCi racionalnu ekonomsku logiku, s iracionalnim nacionalizmom, on je uvjeren da ee unatoc stanovitih kolebanja racionalni pristup pobijediti. ShvaeajuCi date iluzije, bilo velike ili male. koje remete medunarodne odnose i slabe moguenosti za eliminiranje rata nisu ipak prevladane, Angell trazi bolje informiranje javnosti, a prije svega se zalaze za visi stupanj obrazovanja. On je bio uvjeren da, kada se mladi upoznaju s njegovom argumentacijom, upravo oni ce postati glavni u borbi protiv rata i nasilja u medunarodnim odnosima. Izbijanje Prvog svjetskog rata sve ove teze stavilo je u sasvim drugi kontekst. Racionalno misljenje potisnuto je u drugi plan. zelja za osvajanjem domini raJa je svim stranama Europe, a velikog protivljenja ratu nije bilo. Una toe toga ono sto ee ostati cvrsto ugradeno u liberal no idealisticko misljenje to je Angellov argument o uzajamnoj ekonomskoj ovisnosti drzave- interdependence- kojije postao sastavni dio proslih i sadasnjih razmisljanja o medunarodnim odnosima. Vee spomenuti David Mitrany koji se inace naziva ocem teorije funkcionalizma, nastavio je tradiciju liberalnog britanskog razmisljanja o medunarodnim odnosima. U vremenu Drugog svjetskog rata i nakon njega, Mitrany nastupa s nekim vee pozna tim britanskim liberalnim tezama: uzajamna zavisnost, jacanje utjecaja medunarodnih institucija, odijeljenost politike i ekonomije, sumnja u drzavu kao jedinog aktera medunarodnih odnosa. S druge strane, Mitrany ne vjeruje u moguenosti samoreguliranja tdista i zalaze se za ekonomsko planiranje koje bi, naravno, u skladu s funkcionalnim sirenjem aktivnosti, trebalo biti izgradeno na siroj medudrzavnoj razini. 5 Svjestan neuspjeha Lige naroda Mitrany je oprezan u naznaci institucija koje bi trebale povezivati drzave ina taj nacin voditi svijet miru. On smatra da su organizacije koje bi se bavile konkretnim pitanjima mnogo pogodnije ida ce svojim funkcioniranjem ubrzo pokazati svoju pravu vrijednost. Njima bi trebali upravljati strucnjaci s podrucja tehnickih i ekonomskih podrucja, sto ee omoguciti odstranjivanje politicara i diplomata kao nositelja suradnje. Upravo taj elementje za Mitranya posebno vazan jer on smatra da funkcionalisticka suradnja sama po sebi moze funkcionirati bez iracionalnih zahvata politike, koja je inace odgovorna za sve konflikte. Mitrany se od pocetka zalagao za nepoliticki karakter integracije. On cvrsto vjeruje dace medunarodna suradnja dozivjeti svoju vlastitu Jogiku grananja (ramification) ida ee pozitivna iskustva suradnje u jednom podrucju voditi suradnji na drugim podrucjima. Prvi pozitivan korak ramifikacija ee uciniti ujavnom misljenju gdje ee na osnovu pozitivnih rezultata biti prihvacena integracija. Istodobno ee se stvoriti uvjeti za daljnje trazenje moguenosti takve pozitivne suradnje na nekim drugim podrucjima i eventualno s drugim zemljama. Na drugoj strani Mitrany je predvidao da ee zbog sirenja suradnje i novih funkcionalnih kanala doCi do jacanja medunarodne mreze tehnokrata koji ce ispunjavati i bitne drzavne aktivnosti. TiZanimljivo je daje Mitranybio angaiiran da organizira prvu ncformalnu konferenciju 4 balkanske zemlje (Grcka. Ju" goslavija, Bugarska. Rumunjska) sa namjcrom da sc istrazc rnogucnosti rcgionalne ckonornske suradnje ida se srniri stanje na Balkanu. Uvodcnje diktature kraiJa Aleksandra eliminiralo jc taj plan. D. Mitrany, Functional Theor\'n( Politics, London, 1975., str. 41.

111


me ce se stvoriti situacija dace ddave biti sve povezanije u zajednickoj mrezi tehnokracije, sto ce utjecati nato da se onemoguci izbijanje rata. Za razliku od Mitranya, Emeryk Reves je mnogo odlucniji u trazenju mogucnosti za izgradnju mira. 6 Njegova knjigaAnatomija mira postala je neka vrsta vodeceg prirucnika za svjetske federaliste. Reves razocaran radom Lige naroda, dolazi s novim izrazito idealistickim prijedlozima o potrebi promjena na unutarnjem i medunarodnom planu. Drzave su postale totalitarne i zbog toga treba rusiti suverenu drzavu i osnovati svjetsku vladu. Put za ostvarenje tog ambicioznog projekta le:li u pripremi javnog misljenja i u boljem obrazovanju gradana. Carl Deutsch se bavi regionalnim integracijama i tu je blizak Mitranyevom funkcionalizmu. Deutsch se posebno koncentrira na tzv. transakcionalizmu koji promatra kroz intenzitet transakcija medu drzavama isticuCi: - trgovacku razmjenu - migracije - protok informacija. Cilj tih transakcija je da one doprinesu miru i suradnji. Intenzivne transakcije stvaraju uvjete za proces ucenja i poznavanja gustoce transakcija te zajedno s percepcijama aktera postaju osnovni pokazatelji kojima se empirijski moze mjeriti stupanj dosegnute integracije. 7 Carl Deutsch uzima integraciju u prvom redu kao mogucnost izgradnje sigurnosne zajednice (security community) u Cijim okvirima se moze pomocu institucionalnih tijela mirno rjesavati sve sporove. Stvaranje sigurnosne zajednice ima tri stupnja: - zajednica bez rata (npr. EEZ pedesetih godina) - pluralisticka zajednica (npr. NATO) - amalgamirana zajednica (npr. SAD i Svicarska) U zajednici bez mogucnosti vodenja rata dolazi do eliminiranja sile kao sredstva za rjesavanje konflikata. U pluralistickoj zajednici postoje institucije koje se bave zajednickim problemima ina kraju, u amalgamiranoj zajednici sve te institucije ulaze u jednu jedinstvenu cjelinu, a rezultat je puna integracija dijelova pod jedinstvenom vladom koja uziva lojalnost veCine gradana. Vee spomenuti tvorac neofunkcionalizma Ernest Haas, takoder se moze ubrojiti u predstavnike liberalno-idealisticke skole. U europskoj integracijix Haas kao glavne aktere integracije vidi nacionalnu elitu (biznis, sindikati, cinovnistvo i supranacionalnu elitu). Stajalista elita su osnova neofunkcionalizma. Neofunkcionalizam uvodi i term in spill over (prelijevanje ), a kako Haas integraciju dozivljava kao proces, spill over postaje kljucan za ocjenu dinamike integracije. On zavisi od ocekivanja koristi koju elita vidi u integraciji, imajuCi na umu svoje nacionalne interese. Ali ipak Haas smatra da su odlucujuCi interesi supranacionalnog aktera koji u daljnjem sirenju integracije vidi svoje interese. Supranacionalnost u procesu 6

E. Reves, The Anatomy of Peace, New York, 1945. 7 K. W. Deutsch. ct a!., Political Community and the North Atlantic Area: lnrematwnal Orgamzatwn m the Light of HiMorical Experiences, Princeton, 1957.

8 E. Haas, Uniting of Europe. Stanford, 1958.

112

Teorijske perspektive proucavanp medunarodnih odnosa

europske integracije Haas ocjenjuje kao prijelaz od klasicnih medunarodnih odnosa prema federaciji. Michael Doyle bavio se pitanjima odnosa izmedu demokratske organizacije drzave i njezine vanjske agresivnosti.Y Demokratske drzave ne ratuju manje ali se tesko moze naCi prim jere dace dvije demokracije stupiti u rat. 10 PostavljajuCi tu tezu koju se naravno moze djelomicno dovesti u pitanje, Doyle nastoji odgovoriti zbog cega je to tako. On pise da su u demokratskim ddavama vojne snage pod kontrolom demokratski izabranih predstavnika naroda, a s druge strane, demokratske ddave nastoje rjesavati sve svoje probleme izravno putem pregovora.

N eoliberalizam Raben Keohane, vodece ime neoliberalizma i njegovog rada (zajedno s Josephom Nyem), jos sedamdesetih go dina pokrenuo je nov in teres za liberalni kontekst rasprave s realistima 11 • Keohane i Nye su najprije posli od teze da politicki realizam moze stvoriti oh.'vir za razumijevanje odnosa medu blokovima ali taj oh.'vir postavljen na vojnoj sili ne moze biti istodobno temelj za razumijevanje odnosa u zapadnom bloku. Rivalitet i vojna sila, uz stalno jacanje naoruzanja, nisu elementi na kojima se temelji zapadni savez, te su dva autora realizam zamijenila teorijom srednjeg dometa (middle range). Umjesto vojnih komponenti vezanih uz odrzavanje balansa sile i stalne napetosti, evidentan i empirijski dokaziv u odnosima dva suprotna vojno-politicka bloka, nudi se transnacionalni okvir odnosa i uzajamna meduzavisnost. Pod transnacionalnim, odnosno nadnacionalnim odnosima uzimaju se tah.'vi medunarodni odnosi koji idu mimo vladine razine. Tu su odnosi izmedu tvrtki koje dalje stvaraju korporacije, ali isto tako tu sui odnosi izmedu medu-nevladinih organizacija i grana djelatnosti razliCitih drzava. Taj povecani broj transnacionalnih veza i odnosa, takoder, vodi tome da drzava prestaje biti jedini akter medunarodrih odnosa i dolazi do potiranja klasicne podjele na vanjsku i unutarnju politiku. Nova situacija se ogleda u odnosima kada se vlada suocava s novim izazovima ( ekoloski problemi, bolesti), a ujedno ona gubi kontrolu nad svim resursima pomocu kojih moze djelovati. Tada na scenu stupaju tzv. transvladini odnosi u kojima pojedina drzavna nadlestva izravno stupaju u kontakte s odgovarajucim organima u drugim zemljama i pristupaju rjesavanju problema. Kako se na jednoj strani pokazuje da drzava nije jedini akter, s druge strane, nova situacija potvrduje da je drzava sastavljena od konglomerata aktera od kojih 9 M. Doyle, Ways of War and Peace, New York, 1997. 10

Ncki au tori tvrde daje ovoj koncepciji moguce postaviti i konkretnc prim jere drugc vrstc. Nairne. aka sc uzmu Burski ratovi, rat izmedu velikc Britanije i Njemacke 1914. Peru a i Ekvadora 1995. i NATO-a i Jugoslavije 1999 .. tadaje vid· ljivo da su u svim situacijama postojali, formalno gledano, demokratski izahrani rc2imi ada je ipak doslo do rata. Ono sto i ceski au tors pravom podvlaci: nuzno jc da lise ti rc±imi medusohno vide kao dcmokratski iii ne'' Tadaje i odgo· vor na pitanje jasan. P. Drulak, Theorie ... , op. cit., str. H4. 11 R. Keohane, J. Nye, Transnarional Relations and World Politics: World Po/iucs in Transition, Boston, 1977.

113


svaki ima svoje radijuse akcije i svoje interese, au stanju je traziti saveznike i suradnju preko granicne crte u odgovarajuCim institucijama izvana. 12 Sve je to bio argument u prilog opce teze da su transnacionalni i transvladini odnosi dokaz sve vece meduzavisnosti drzava, cime se ujedno povecava utjecaj transnacionalnih subjekata na pregovaracke procese. Transnacionalni subjekti su bitni i kao nezavisni akteri i kao instrument politike. Na stavove domaCih politickih grupa utjece organizirana iii neorganizirana medunarodna komunikacija. Taj aspekt dvojica autora analiziraju na primjeru multinacionalnih kompanija koje oni ne vide kao neku imaginarnu izvandrzavnu moe. vee je shvacaju kao djela koja su ipak spojena s odredenim drzavama. Politicka integracija drzava ocjenjuje se kao pokusaj ddava da u vrijeme kada gube stanovitu kontrolu nad ekonomskim i drustvenim procesima, obnove tu kontrolu preko integracijskih mehanizama. Neoliberali na celu s Keohaneom, izgradili su dva znacajna koncepta koji su naisli na sirok prijam: sloiena meduzavisnost i medunarodni reiimi postali su referentna mjesta u teoriji medunarodnih odnosa. cak bez obzira na pravac istrazivanja koji se prihvaca. Inzistirajuci na sve vecem znacenju nedrzavnih aktera, sloiena meduzavisnost na stanovit naCin predvidjela je i proces globalizacije. Transnacionalna meduzavisnost je revidirala i misljenje o primarnom znacenju nacionalne sigurnosti ddave kao dominantnoj sferi drzavnog odlucivanja. Neoliberali isticu da je tzv. ranjivost drzave postala veca i raznovrsnija te se uz prijetnje ratom stalno mnoze nove prijetnje vezane uz pad razvoja trgovine, monetarnih odnosa i ekologije. Ovome bi, svakako, s obzirom na danasnje stanje medunarodnih odnosa mogli dodati teroristicku prijetnju koja je dobila gotovo univerzalno znacenje. Drugi koncept: medunarodni reiim 13 , takoder je nastao u dijalogu s realistickom tradicijom i neorealizmom. Keohane prihvaca neke elemente iz neorealizma: sistemski pristup, preduvjet postojanja anarhije i shvacanje drzave kao glavnog aktera medunarodnih odnosa, a istrazuje kako je moguce da u tom anarhicnom drustvu stradanja, a ne sukobi predstavljaju tako cesti i dokazivi rezultat odnosa izmedu drzava. Medunarodni reiimi stvoreni su zeljom ddava da u odredenim slucajevima medunarodnim pravilima reguliraju medunarodnu aktivnost ina taj naCin rezimi postaju mjesta medunarodne suradnje. Prihvacanje odredenih nacela, normi i pravila, drzave koje stvaraju rezime ocekuju zajednicku korist na odredenom polju (npr. rdim za odlaganje otpada, rezim drzava izvoznica nafte, rezim medunarodne trgovine u okviru WTO). Samim tim rezimi na odredenim podrucjima vade kraju anarhije i doprinose razvoju medunarodne suradnje. Ono sto je posebno znacajno za neoliberale je tvrdnja o stabilnosti rdima koji ostaju cvrsto ugradeni i nakon nestanka uvjeta u kojima su stvoreni. To se objasnjava razlozima ekonomske institucionalizacije u kojoj je ocito vrlo znacajna ovisnost o prethodnim uzorima i iskustvima. Tako i promjene do kojih dolazi u vanjskom okruzenju ne mogu eliminirati rezime za koje drzave smatraju da ih je bolje zaddati negoli stvarati nove. 12 R. Keohane. J. Nye, Transnational Relations and World Politics, Cambridge, !972. 13 R. Keohane, After Hegemony, Princeton, 19H4.

114

Tcorijskc perspcktive proucavanja mcdunarodnih odnosa

Drugi razlog trajnosti rezima je u tome sto su djelovanjem u rezimima drzave izgradile svoje preferencije, shvatile su vrijednosti rezima i sada zele nastaviti suradnju stood rezima ne cini puki instrument drzave, kako to smatraju neorealisti, vee rdimi postaju samostalni akteri medunarodnih odnosa. Keohane medunarodne rezime smatra kao treci tip medunarodnih institucija. U prvom krugu su medunarodne organizacije (UN, NATO); u drugom karakter (npr. reciprocitet, suverenost), ana trecem mjestu su medunarodni rezimi. Neki pi sci isticu da una toe znacenju koncepta medunarodnih rezima treba reci da se oni primjenjuju u sferi tzv. niske politike, ekonomskih i humanitarnih odnosa ida je bilo relativno malo primjera sigurnosnih rezima koji bi bili u sferi tzv. visake politike. 14 Medutim, ako se rezim ne5irenja nuklearnog oruzja stvoren izmedu SAD i SSSR shvati kao pocetak djelovanja u toj "visokoj" sferi, tad a je moguce pretpostaviti da ce upravo sadasnja posthladnoratovska situacija otvoriti prostor za izgradnju novih rezima na razini visoke politike. Siroki spektar ideja, misljenja i terenskih koncepata koji ulaze u liberalno-idealisticku perspektivu izrazito je raznolik i razvijen. Nakon velikog poleta nakon I. svjetskog rata, zatim potonuca pred kritikama realista, liberalni koncept obnovljen je nakon Drugog svjetskog rata, da bi sedamdesetih godina dobio svoje novo znacenje i podstrek u prakticnom razvoju medunarodnih odnosa koji su unatoc blokovske podjele ipak otvorili sanse mectunarodnoj suradnji. S neoliberalnim idejama, perspektiva liberalno-idealistickog misljenja u medunarodnim odnosima je, svakako, ojacana i dobila je svoju novu vrijednost. Kriticki pogled na pravce koje se obicno svrstava u skupinu liberalno idealistickih, moze istaknuti nekoliko elemenata: - u gotovo svim radovima liberala primjetna je teza o mogucnosti smanjivanja nasilja u mectunarodnom zivotu, sto mectutim ne nailazi na empirijsku potvrdu, - prevelikim isticanjem znacenja gospodarstva, tehnickog napretka, normi i rezima u visokoj politici, drzava stavlja u drugi plan sigurnosnu problematiku inacionalne interese drzava, koje i u doba mira i suradnje imaju itekako znacajno mjesto u ddavnoj politici, - precijenjene su vrijednosti unutarnje politike na vanjsku politiku, koja nije samo rezultat djelovanja unutarnjih snaga, vee je cesto puta postavljena kao izravan odgovor na zbivanja izvana, - inzistiranje na meduzavisnosti drzava je, takoder, previse potencirano jer je i ta meduzavisnost asimetricna te u njoj snaznije drzave imaju itekako velike mogucnosti nametanja svojih interesa, - stalno isticanje da ddave nisu jedini akteri u mectunarodnim odnosima, koliko god bilo ispravno, vodi liberale uvjerenju da se smanjuju mogucnosti djelovanja drzava u mectunarodnim odnosima, pri cemu oni zaboravljaju da je u svim oblicima institucionalnog djelovanja- medunarodne organizacije, konvencije, rezimidrzava ipak glavni akter, koji uostalom od pocetka sudjeluje i u stvaranju tih institucija.

14

V. Kegli Jr., J. R. Vitkof, Svetska politika -Trend Itransfonnacija. Beograd, 2004, str. 104.

115


Realisticka perspektiva Realizam je dugo vremena bio vodeCi teorijski pravac istrazivanja medunarodnih odnosa. On je nastao kao odgovor na zapocinjanje Drugog svjetskog rata, raspad saveznistva i suradnje u antihitlerovskoj koaliciji, a bio je odgovor na izbijanje hladnog rata izmedu dvaju blokova. Globalno takmicenje dviju velikih sila: SAD i SSSR, stalno jacanje utrke u naoruzanju, izbijanje konflikata i napetost u medunarodnim odnosima, pruzali su pogodan prostor za razvoj realizma koji se mogao pozivati nato da realizam nije samo teorija koja spekulira, vee da ona ima cvrsto uporiste u suparnistvu velikih ddava i stalnom jacanju njihove vojne sile. Politika s pozicija sile, u godinama hladnog rata bila je im\)erativ djelovanja blokova te je i realpolitika imala lak zadatak da se postavi kao protagonistica stalnogjacanja vojne sigurnosti i uzima kao temelj medunarodnih odnosa. U svom pocetnom obracunu s liberalima-utopistima, realisti su ponosno istakli da oni razmatraju medunarodne odnose onakvima kakvi jesu u stvarnosti, ada ne spekuliraju o necem sto bi tek eventualno moglo nastati. Upravo politicka zbivanja davala su realistima za pravo, te je razdoblje nakon II. svjetskog rata doba procvata realizma u medunarodnim odnosima. Osnovne teze realista su: - Glavna kategorija koja dominira medunarodnim odnosima je sila, njezino prikupljanje i jacanje je stalan cilj svih aktera medunarodni.h odnosa i. svaka ocjena oc\reoenog sustava meounaroc\nih oc\nosa mora se vrsit1 na osnovu c\istribucije sile koja u njemu postoji. - Sila ima vise razlicitih vrsta ali je uglavnom uvijek rijec o materijalnoj osnovici tj. vojnoj sili, sto prakticki znaCi da nema sile koja ne bi bila identificirana s vojnim instrumentima djelovanja. - U medunarodnim odnosima najvazniji akteri su drzave koje ujedno izgraduju i tvore i sve ostale aktere u medunarodnim odnosima (medunarodne organizacije, multinacionalne kompanije ). PriddavajuCi se svojih nacionalnih in teresa, drzave stvaraju svoje ciljeve koje postavljaju kao parametre akcije u medunarodnoj sredini. - Drzave nisu imaginarni niti iracionalni akteri i upravo na racionalnosti njihovog ponasanja moguee je predvidjeti i razvoj medunarodnih odnosa. - Anarhija u medunarodnoj zajednici nije vezana samo uz neku vremensku etapu. Ona je stalna karakteristika tih odnosa. Ako bi se pokusalo izvuei najosnovnije misli koje karakteriziraju realizam moguee je prihvatiti Kegleyovu i Witkofovu shemu u kojoj oni daju 10 bitnih pretpostavki i odgovarajuCih stajalista realista. 1. Ljudi su po prirodi uski i sebicni, vode racuna o svojim prednostima i bore se s drugima za vlastitu prednost. 2. Najrasprostranjeniji i najneoprostiviji od svih ljudskih zalaje nagonska zudnja za moCi i pokoravanjem drugih. 3. To uklanjanje nagona za moCi je utopija. 4. Osnovna obveza ddave i cilj kome sve treba podrediti je unapredenje nacionalnog interesa i stjecanje moCi. 5. Medunarodna politika je, kako je to jos Hobbes pisao, borba za moe- rat svih protiv svih. 116

Teorijske pcrspektive proucavanja medunarodnih odnosa

6. Anarhicna priroda medunarodnog sustava zahtijeva od drzava stjecanje dostatne vojne sposobnosti kako bi mogle odvratiti napad neprijatelja i vrsiti utjecaj na druge. 7. Gospodarstvo je od manjeg znacenja za nacionalnu sigurnost nego vojna moe; ekonomski rast je znacajan prvenstveno kao naCin za stjecanje i sirenje ddavne moCi i prestiza. 8. Saveznici mogu uvecati sposobnost drzave da se brani, ali na njihovu pouzdanost ne treba se do kraja osloniti. 9. Zadacu samozastite drzave nikako ne smiju povjeriti medunarodnoj sigurnosnoj organizaciji iii normama medunarodnogjavnog prava i trebaju se oduprijeti svakom pokusaju da se medunarodno ponasanje regulira putem globalnog upravljanja. 10. Ako sve drzave u is to vrijeme teze maksimalizaciji svoje moCi doCi ce do stabilnosti preko odrzavanja ravnoteze snaga potpomognute promjenama u stvaranju i raspadu suparnickih saveza. 15 Glavni predstavnik realisticke skole Edward Hallet Carr, engleski diplomat, povjesnicar i poznavatelj SSSR-a, u svojoj knjizi Desetogodisnja kriza pokrenuo je prvu veliku debatu u medunarodnim odnosima. 16 Obrusivsi se na teze Angellove Velike iluzije i citavo liberalno misljenje, koje se u praksi medunarodnih odnosa nakon I. svjetskog rata pokazalo kao promaseno. Carr uvodi pojam: realizam, koji postavlja u siru destinaciju protiv: utopizma. Carrova kritika utopizma, odnosno liberalno-idealistickog pravca. svodi se najprije na tvrdnju da je on voluntaristicki i da vjeruje u mogucnost radikalnih promjena realnosti zivota pukim aktom volje. Realizam je, s druge strane, deterministicki teorijski pravac koji nastoji realnost spoznati, a ne utjecati na njezino radikalno mjerenje. Utopisti zele promjene i izgradnju nekog novog svijeta te ih se jos maze nazvati ljevicarima i radikalima, dokje realisticka skola cvrsto postavljena na praksi i realnostima zivota, te se moze tretirati kao desna i konzervativna. Utopizmu u politici bliski su intelektualci koji zele drzavu postaviti na nacelima, a realizamje blizak diplomatima koji djeluju empirijski na osnovu presedana, iskustava i intuicije. Utopizam slijedi univerzalna eticka pravila politike, dok sa svoje strane realizam odbacuje postojanje univerzalnih etickih pravila i smatra etiku kao rezultat politike. U velikoj mjeri pod utjecajem kraha Lige naroda i slabljenja slobodne trgovine, koja je tridesetih godina takoder postajala sve manje otvorena i slobodna, a sve vise vezana uz ddavne intervencije, Carr utopiste, odnosno liberale, upozorava na vremenski kontekst njihovog razmisljanja. Ponasanje drzava i razvoj slobodne trgovine u XIX. stoljecu naveo ihje na utopijski zakljucak da medu drzavama postoji prirodni interes koji bi mogao voditi stvaranju zajednice naroda. Medutim, odbacivanjem slobodne trgovine izostravaju se konflikti medu drzavama koji se mo15 Ibid., str. ~o-~7. 16 E. H. Carr, The Twenty Year Crisis, London. 1946.

117

TEORIJE MEDUI\ARODNIH ODNOSA

gu rijesiti samo pregovorima drzava. To je za Carra dokaz da je umanjena vrijednost moralnih normi u rjesavanju sporova. PromatrajuCi realizam i liberalizam, tj. kako ga Carr uporno naziva utopizam, on ipak konstatira da su tijekom povijesti ta dva pravca bila u dijalektickoj povezanosti, pri cemu u jednoj fazi pretezu utopisticka a u drugoj realisticka gledista. Realizam se, medutim, bavi cinjenicama, analizira njihove uzroke i posljedice i ne bavi se time kako bi nesto moralo tek biti. Carr u tom kontekstu promatra i utopisticke predodzbe o stalnosti zajednickih in teresa, na kojima bi se trebala osnivati zajednica naroda. Predodzbe o identicnim interesima, npr. zemalja potpisnica Versailleskog mira: Velike Britanije, Francuske i SAD, ukazuju da su te zemlje jedinstvene oko shvacanja mira i da su protiv promjena. Medutim, to nije zajednistvo nekih trajnih njihovih interesa vee pozicija velikih sila. Utopisti stoga samo krivo prikazuju zajednistvo in teresa, dok se u biti radio interesima velikih sila koje te interese mogu mijenjati i nakon toga utjecati na promjene u medunarodnim odnosima. Is to tako, niti slobodna trgovina sene moze shvatiti bez faktora sile, jer je ocito daje zalaganje Velike Britanije za slobodu plovidbe u 19. stoljecu odgovaralo prvenstveno njezinim ekonomskim interesima, a ne nekim slabijim zemljama. Medu znacajnim Carrovim idejama, koje ga pokazuju kao etickog pragmaticara koji moral podreduje politici sile, vrijedno je spomenuti njegovo misljenje da je za funkcioniranje medunarodnog poretka potrebno da postoji jedna dominantna drzava. Time bi anarhicni medunarodni sustav dobio neku svoju hijerarhijsku vrijednost koja bi mogla biti oznacena kao monocentrizam medunarodnih odnosa. Sljedbenik Carra bio je Martin Wight 17 koji stoji na glavnim postulatima klasicnog realizma. Politika sile je temelj medunarodnih odnosa: drzave su u stain om interakcijskom odnosu; njihova obilje2:ja su razlicita i one raspolazu razliCitim potencijalima; glavna tendencija konflikta je zelja svih drzava da stalno jacaju: svaka sila tdi sirenju, ono nije ograniceno niti pravom niti moralom; moral sluzi samo u unutarnje politicke svrhe; drzavnici ipak moraju postivati pravo jer bi samo oslanjanje na silu bilo nesvrsishodno. Politika sile sadrzi svoje standarde ponasanja koji sene mogu povezati s moralom. Osnovni cilj drzave je samoodrzanje; ravnoteza snaga je uvjet odrzavanja mira. Ravnoteza moze imati dva znacenja: ekvilibrij ili dominacija; status velike sile dobiva se pobjedom nad drugom velikom silom (a taj posebni status velikih sila priznat je u Ligi naroda i u UN); za rjesenje sporova bolje je prikloniti se stvaranju saveza iii diplomatskim sredstvima nego trazenju akcije medunarodne institucije. lz ovog kratkog prikaza osnovnih ideja Wighta, vidljivo je da se on pretezito oslanja na sirenje sile i ravnotezu snaga. u jednom kasnijem radu on ce zajedno s Butterfieldom IX dati glavne karakteristike ravnotde snaga, ali isto tako i ideju po kojoj ravnotda snaga nije konacna, te se ona moze pojaviti usporedo is monopolom sile. Uostalom, ravnoteza snaga uvijekje, a to praksa pokazuje, u vecoj ili manjoj mjeri narusena predominacijom odredene ddave koja ima najbolje uvjete za takvo djelovanje. 17

M. Wight, Power Politics, London, 194o. 18 M. Wight, H. Butterfield. Diplomatic investigations. Essays in Theory of International Relations. London. l %6.

118

Teorijske perspektive proucavanja medunarodnih odnosa

Hans Morgenthau svojim djelom Politics among Nations 19 post at ee otac realizma iii kako pisu neki autori, 20 njegova knjiga postal a je biblija realizma. Iako i prije njega postoji nekoliko znacajnih autora i djela koja se ubrajaju u realisticku skolu, svojom knjigom Morgenthau je postavio paradigmatski tekst. I on najprije polazi od razgranicenja izmedu realizma i idealizma, postavljajuei liberale-idealiste kao skolu koja misli da je moguee uspostaviti moralni politicki poredak koji bi se temeljio na apstraktnim, univerzalno vazeeim principima. 21 Za razliku od takvog pristupa realizam, kako ga zastupa Morgenthau, polazi od nepromjenjive ljudske prirode, koja stvara suprotne interese i konflikte. U takvom svijetu ne moze se ocekivati puna realizacija moralnih principa vee treba teiiti tome da se pocini sto manje zla, prije negoli da se ostvari apsolutno dobra. Vee spomenutih klasicnih sest nacela 22 Morgentauove moderne realisticke skole ujedno su i odgovarajuea alternativa liberalno-idealistickim pogledima na medunarodne odnose. Dvije temeljne kategorije s kojima Morgentau operira su: sila i in teres. On zapravo razlikuje moe od sile, postavljajuei definiciju moei kao moguenost subjekta da vrsi kontrolu nad mislima i cinima drugih subjekata. Moe je visa kategorija. On a je iznad sile koja se vidi kao izravna moguenost vrsenja fizickog nasilja. Vojna sila je najkonkretniji oblik drzavne moei. Moe se temelji na zemljopisnom polozaju drzave, industrijskoj osnovici, prirodnim izvorima, vojnoj spremnosti, odlucnosti i ustrajnosti naroda i kvaliteti diplomacije. Posebna uloga vojne sile i diplomacije lezi u tome sto se vaznost svih ostalih faktora vidi tek u mjeri kojom ne djeluju vojna sila i diplomacija. Druga bitna kategorija: nacionalni in teres, shvaeen je kao prikupljanje objektivne moCi bez obzira na predodzbe konkretnih predstavnika drzave i unutarnjih drzavnih aktera. To je objektivno data kategorija koja nije, ilije u vrlo maloj mjeri, uvjetovana interesima socijalnih grupa iii elita unutar drzave. Medunarodna politika je mjesto gdje se susreeu razliciti nacionalni interesi koji su nuzno suprotni,jer jacanje moCi jedne drzave odmah znaci gubitak moCi u ostalih. Taj sukob razlicitih in teresa mora voditi ratovima ciji je rezultat nova raspodjela moCi. Medunarodni odnosi, medutim, ne predstavljaju neko polje neprekinutog ratovanja. Oni su stabilizirani sistemom ravnoteze velikih sila i politikom saveza koja sprjecava rast moei u nekih novih drzava. Vee samo sklapanje saveza koCi velikodrzavne ambicije zemlje protiv koje je savez postavljen i vodi je usmjerenoj politici cime se u biti stabilizira medunarodni sistem. Henry Kissinger kao teoreticar i prakticar vanjske politike i diplomacije, ima takoder znacajno mjesto u realistickoj skoli. Na prakticnoj razini njegovo politicko djelovanje pokazalo je u kojoj mjeri znanstvenik moze pomoCi u stvaranju politike (kao savjetnik predsjednika Nixona), a zatim i u provedbi vanjske politike ( drzavni tajnik). Njegova razmisljanja o nuklearnom oruzju i moguenosti vodenja ogra19 H. Morgenthau, Politics Among Nations. New York, 194R.

20 P. Drulak. Theorie .... op. cit.. str. 57. 21 H. Morgcnthau. Scientific Man vs. Power Politics. New York. 194S.

22 Elaboraciju sest nacela uz kriticki pristup vidi u: R. Vukadinovic. Medunamdnipoliticki odnosi. Zagreb. 2004, str. 41-44.

119


nicenog nuklearnog rata 23 imala su, takoder, svoje znacajno mjesto u koncipiranju americke vojne strategije. No, Kissinger se ipak posebice istakao svojim diplomatskim analizama Meternichove diplomacije u 19. stoljecu za vrijeme napoleonskih ratova. Kissinger je bio, pa cak i ostao.pobornik ravnoteze snaga u medunarodnim odnosima smatrajuCi da je to najbolji nacin kako bi se sacuvao mir. U tom modelu on smatra da treba imati i vrlo vrijednu i snaznu diplomaciju. Diplomacija iz vremena Meternicha, 24 kao i ona koju ce Kissinger predvoditi u danima americko-sovjetske ravnote:le snaga, zahtijevat ce visok stupanj spremnosti. Isto tako, u oba ova slucaja, kako je to Kissinger najavio, potrebno je da obje suprotne strane prihvacaju slaganje oko nekih osnovnih pitanja ida ih onda diplomacijom mogu rjesavati. Kako je to Kissinger empirijski istrazio, nepostojanjem zajednickih interesa medunarodni sistern pri prvom vecem naletu biva unisten sto je bilo jasno pokazano kada je N a poleon nastojao zavladati ostalim drzavama. Tada diplomacija prestaje i probleme se rjesava jedino vojnom silom. RaymondAron unosi u realisticku skolu logiku kriterija homogenosti i polarnosti.25 U homogenom sustavu drzave dijele iste vrijednosti i iako ponekad mogu upotrijebiti silu u medusobnim odnosima. ipak si one uzajamno priznaju pravo na postojanje. U heterogenom polarnom sustavu ddave su podijeljene ideoloski ita ideoloska crta podjele tece medunarodnim odnosima. ali unutar drzava. Taj heterogeni polarni sustav u doba religijskih rat ova i u doba 20. stoljeca je izrazito nestabilan. U polarni model medunarodnih odnosa Aron postavlja model bipolarnog i multipolarnog sustava, ali za razliku od kasnijeg Waltzovog opredjeljenja, Aron se izjasnjava za multipolarni sustav kao stabilniji od bipolarnog. Rivaliteti su rasprseni u multipolarnom sustavu i dolazi do promjene u savezima, dok u bipolarnom modelu sustava drzava ima jasno zacrtane neprijatelje i prijatelje. a konflikt dobiva totalni karakter. Za Arona, moderno doba je doba totalnog rata u kome ddave gube kontrolu nad povijescu kojaje determinirana naglim razvojem tehnike i ekspanzijom strasti. Politicki motivi imaju prednost pred ekonomskima pri otpocinjanju ratova. GledajuCi u buducnost, Aron je pisao dace ekonomske razlike izmedu razvijenih i nerazvijenih zemalja teci u nedogled, sto je opasno po mir ida opstanak covjecanstva ovisi 0 prevladavanju liberalnih drustava nad totalitarnim drustvima. 26

Neorealizam Realisticka teorija nije zadovoljila brojne au tore koji su tvrdili da su zakljucci realista cesto puta kontradiktorni, ada sama teorija ne odgovara na mnoga otvo23 H. Kissinger, Nuclear Weapons and Foreign Policy, New York. !957. 24 Vidi o tome: H. Kissinger, A World Restored: The Politics of"Cunservativism in Revolutionary Era, Boston. 1957., H. Kissinger, Diplomacija, New York, 1994.

25 R. Aron. Mir i rat medu narodima, Zagreb, 2001. 26 R. Aron, The Century of Total War, LLmdon, 1954; Demokracija i terorizam, Zagreb, 1996.

120

Tcorijskc pcrspcktivc proucavanja mcclunarodnih odnosa

rena pitanja 27 • Realizam nije pokazao koji kriteriji bi bili znacajni za stvaranje epistemoloskih pravila 20 ; nije bio u stanju objasniti jacanje liberalnih institucija u Europi (Zajednica za ugljen i celik, kasnije EEZ); odlucno je i dalje zanemarivao moralna nacela a isto tako i rast neogranicenih vojnih izdataka u bipolarnom takmicenju. Kriticari koji su napadali realiste sezdesetih god ina dolazili su u velikoj mjeri iz reda behaviorista- scientista koji su trazili vece generaliziranje u medunarodnim odnosima i koristenje komparativnih medunarodnih analiza umjesto parcijalnog proucavanja pojedinih zemalja, te kvantitativno proucavanje medunarodnih analiza umjesto parcijalnog proucavanja pojedinih zemalja i kvantitativno proucavanje medunarodnih odnosa. Medutim. najvece znacenje za mijenjanje tradicionalnog koncepta realizma imao je Kenneth Waltz. Osnovne Waltzove teze polaze od tvrdnji daje nastupilo doba kada treha prevladati klasicna gledista po kojima se medunarodna politika dovodi u vezu s prirodom covjeka iii prirodom ddave. Umjesto toga on trazi prihvacanje sistemskog pristupa koji treba pokazati da sis tern koji su jedinice formirale ima takoder pozitivan utjecaj koji utjece na ponasanje jedinica sistema. Medunarodni politicki sistern treba odvojiti od ekonomskog i socijalnog medunarodnog sistema. Waltz trazi i osnovne clemente medunarodnog sistema i vidi ih u: principu poretka, jedinicama sistema i u distribuciji sposobnosti. 2 ~ Prva komponenta sistema pokazuje kako je sistem ureden. Waltz sistem vidi kao anarhican i necentraliziran. U takvom sistemu svatko je upucen samo na sehe i nitko nikome ne moze vjerovati. UzimajuCi primjere iz ekonomske sfere, Waltz pise kako se u ponasanju izmedu firmi pojavljuje trziste koje posreduje. Slicnu ulogu bi imao medunarodni sistem koji nema namjeru organizirati neku strukturu ali zadovoljava interese drzava da prezive. Upravo taj element prezivljavanja Waltz istice kao zajednicki nazivnik svih drzava. dok svi ostali motivi njihovog djelovanja pokazuju sirok spektar razlika. U anarhicnom sistemu djeluje ravnoteza snaga kada se odmah nakon jacanja jedne drzave ostale zemlje udruzuju kako bi se osigurale pred eventualnim napadom. PodsjecajuCi na stariju Herzovu ideju security dilemma- sigurnosne dileme -Waltz pise kako u anarhicnom stanju medunarodnog sistema postoji stalan strah i spremnost na nova naoruzanja. To izaziva naoruzavanje u drugih zemalja te se stvara ciklicki krug nesigurnosti. Druga komponenta sistema je vezana uz karakter jedinica koje tvore sistem. Osnovna karakteristika jedinica, kao djelovanje medunarodnog politickog sistema, je vezanje uz odredenu ulogu subjekta u odredenoj vremenskoj fazi: gradovi ddave, velike sile, imperije, super sile. Dokle god drzave budu glavne jedinice sistema i strukture tog sistema, bit ce izrazene tako dace uvijek pokazati drzave kao 27 Holsti je npr. uocio "... nedostatak preciznosti i cak proturjccnosti u naCinu kako su klasni realisti koristili koncepte kao sto su: sila, nacionalni in teres i ravnoteza snaga" 0. R. Holsti." .'vfodels of International Relations: Realist and NealL· beral Perspectives on Conflict and Cooperation" u: C. W. Kegley Jr. anu E. E. Wittkopf, (cds.) The Global Agenda. New York, 2001., str. 125.

28 K. N. Waltz, "Structural Realism after the Cold War", International Security 25, Summer 2000, str. 'i-41 29 K. N. Waltz, Themy of International Politics, New York, 1979.

121


glavne dijelove. Drzave u medunarodnom poiitickom sistemu imaju iste funkcionalne zadaee ali su njihove sposobnosti razlicite. To dovodi Waltza do treee komponente: strukture medunarodnog poretka i sistemske distribucije sposobnosti. Za razliku od unutarnjepolitickog hijerarhijskog sistema gdje se dijelovi sistema razlikuju po funkcijama i sposobnostima, unutar medunarodnog sistema sposobnosti su jedina razdjelnica. Raziicite drzave prilikom vrsenja istih funkcija imaju razlicite uloge upravo zbog svojih sposobnosti. One nisu samo vojne prirode jer se i politickim i vojnim sredstvima mogu ostvarivati ekonomski ciljevi. Tako se isto i ekonomskim sredstvima mogu ostvarivati politicki iii vojni ciljevi. Medunarodni politicki sistem upravo s obzirom na razlicite sposobnosti ddava moze funkcionirati s manjim iii veeim brojem veiikih sila (bipolarni, tripolarni, pentagonalni iii cak multipolarni). U ove tri Waltzove komponente samo je treea- sposobnost drzava- promjenjiva varijabla. Otuda se ijedine velike promjene u distribuciji sile vide u prelasku iz multipolarnosti u bipolarnost. ate promjene se vrse preko svjetskih ratova koji povremeno izbijaju. Waltz se medutim ne upusta u anaiizu toga zhog cega i kako dolazi do promjena u distribuciji sposobnosti, odnosno sto vodi do promjena sile. Promatrajuei strukturu medunarodnog sistema sa dvije koalicije, Waltz smatra da osnovna preokupacija drzave nije maksimalizacija snage (sto tvrde klasicni realisti) vee odrzavanje svoje pozicije u sistemu. Sistem je stabilan dok se njegova struktura odrzava, a nesto lakse moguenosti odrzavanja strukture sistema pruza bipolarna struktura. S obzirom na dvije vodeee sile, upravljanje sistemom je lakse. Stabilnost medunarodnog politickog sistema moze se odrediti po dva kljucna uvjeta: oddavanje anarhicnosti u povratku i zahtjev da u sistemu ne dolazi do promjena broja glavnih drzava koje tvore sistem. Multipolarni sustav se po Waltzu zadrzao tri stoljeea jer je broj drzava u njemu ostajao isti iako su se neke od njih smjenjivale na vrhu. Bipolarni sustav funkcionirao je nekoliko desetljeea i pokazao se kao vrlo stabilan jer u njemu nije doslo do jacanja treCih drzava koje bi mogle promijeniti iii srusiti strukturu. Opredjeljujuei se za bipolarni sistem Waltz ukazuje da je u njemu lakse balansiranje jer je rijec samo o dva velika aktera, dok se vee u tzv. tripolarnom sustavu s postojanjem treeeg velikog aktera otvaraju brojne nove moguenosti koaliranja, sto moze voditi slabljenju stabilnosti. Nadovezujuci se na Waitza,Robert Gilpin je nastojao u svom dijelu Rat i promjene u svjetskoj politici 30 nadopuniti neke Waltzove teze posebice one koje se adnose na dinamiku sile. Medunarodni sistem nastao je, kao i svaki drugi drustveni iii politicki sistem, zbog teznji odredenih subjekata da ulazeei u socijalne odnose kreiraju socijalne strukture i ostvare politicke, ekonomske i druge vrste in teresa u sistemu. Postavljajuei pitanje kako i zbog cega dolazi do promjena u sistemu, Gilpin ih vezuje uz osnovnu socijalnu funkciju medunarodnog, pa i svakog drugog sistema, koju definira u kategorijama dobitka. U odnosu izmedu dobitaka i troskova vidi se djelovanje sistema koji otvara moguenosti da svaka ddava postize svoje interese od sigurnosnih do ekonomskih i politickih interesa, koji su medutim uvijek podredeni prirodi sistema tj. vladavini poretka i praviiima. 30 R. Gilpin. War and Change in World Politics. Cambridge, 19SI

122

Teorijske perspcktive proucavanja mcdunarodnih odnosa

Preko dobitaka i troskova Gilpin postavlja osnovne pretpostavke funkcioniranja sistema: - medunarodni sistem je stabilan tj. on je u stanju ekvilibrija ako niti jedna dr.Zava ne vjeruje u korisnost promjene sistema, - dr.Zava ce pokusati mijenjati sistem ako ocekuje dace dobici prevladati nad troskovima, - drzava ce teziti promjeni medunarodnog sistema putem teritorijalne. ekonomske iii politicke ekspanzije sve dok troskovi promjena ne budu jednaki iii veCi od troskova dobitaka, a taka postoji cisti dobitak, - kada se uspostavi ekvilibrij izmedu troskova i dobitaka, trend je da ekonomski troskovi novonastalog stanja rastu brze od ekonomskih kapaciteta koji trebaju podrzati status quo, - ukoliko debalans ne bude razrijesen sistem ce biti promijenjen i nova ravnoteza, koja ce odraziti novu redistribuciju sile bit ce uspostavljena. Silu Gilpin shvaca kao politicku, ekonomsku, vojnu i tehnolosku sposobnost drzave, ali uz te dokazive i vidljive elemente on uvodi i neke druge koje je teze mjeriti i prikazati, poput: moral a, kvalitete politickog rukovodstva, javnog misljenja i presti2a. Slicno se prikazuje i drzava, drzavni interes i ciljevi vanjske politike kao i priroda meduvladinog sistema. U konkurentnom medunarodnom poretku drtava je osnovnajedinica sistema; onaje suverena i nije podlozna nikakvom visem autoritetu. Za razliku od realista, posebno Morgentahua, Gilpin tvrdi da drzave nemaju svoje interese vee da su to interesi pojedinaca i udruga pojedinaca, gdje razliciti savezi dovode do razine drzavnog interesa. Drzave su stoga "koalicije koalicija", ciji ciljevi i interesi rezultiraju iz pregovaranja i snage veceg broja koalicija. One predstavljaju interese sireg drustva ili pak odredenih dr.Zavnih elita. Medu neorealiste treba ubrojiti i Stephena Walta 31 koji se bavio pitanjima balansiranja unutar sistema, zatim Banya Buzana. Richarda Littlea i Charlesa Jonesa32 koji su nastojali dopuniti Waltzovu koncepciju strukture sistema kako bi bila bliza postojecem medunarodnom sistemu i njegovim suvremenim karakteristikama. Trojica autora isto taka razlikuju oblike distribucije sile razlikujuCi i razna podrucja: vojno, politicko, ekonomsko i idejno. Kritika realisticke perspektive maze se vidjeti u: - prevelikom isticanju vrijednosti dr.Zave kao glavnog i samostalnog aktera u anarhicnom sustavu medunarodnih odnosa - realizam opravdava postojeci sustav i ne trazi niti ne nudi neke reforme koje bi ga mogle promijeniti, - zaboravlja se, pa cak i negira, uloga gospodarstva i pravnih normi jer je realizam usmjeren iskljucivo na vojno-politicku stranu medunarodnih odnosa u kojima nema mjesta za prihvacanje meduzavisnosti koja je vodila globalizaciji i ulozi prava, - svijet sene sastoji samo od konflikata nego njime tece i vrlo razvijena i svestrana medunarodna suradnja, 31 S. Walt, The Origins of Alliances. Ithaca, 1987.

32 B. Buzan, Ch. Jones, R. Little. The Logic of Anarchy: Neorealism to Structural Realism, New York \993.

123


- realizam, pa niti neorealizam ne zele vidjeti da povecana meduzavisnost drzava moze voditi jos vecoj medunarodnoj suradnji i stvaranju velikih medunarodnih institucija.

Alternativne perspektive Vee smo u prikazu teorija medunarodnih odnosa pokazali da je rijec o velikom broju pristupa, koncepata i teorija, te da medu njima postoje brojne slicnosti ali i razlike koje omogucavaju da ih se posebno klasificira. U tom procesu klasifikacija obicno se uzimlju neke glavne teorije pa zatim one druge manje znacajne kako bi se pokazalo distinkciju vrijednosti. Moguce je naravno. govoriti i o mikro i makro teorijama, podjelama s obzirom na trenutak nastanka i sL sto sve zajedno omogucava stvaranje razlicitih shema.'' lstakli smo na pocetku ovog poglavlja da cemo u naznaci sadasnjeg stupnja razvoja teorija, kao i eventualnog buduceg razvoja. pokusati izvidjeti tri teorijske perspektive od kojih bi svaka trebala pokazati proslo i sadasnje stanje u istrazivanju i vrijednost koju ti djelici u mozaiku imaju za stvaranje cjelovite slike. Liberalno-idealisticka i realisticka perspektiva jasne su po svom konceptu, utemeljenju i vrijednostima. a uz neoliberalizam i neorealizam, moguce je svakako sagledati sadasnju ali i buducu vrijednost tih dvaju teorijskih perspektiva. Na taj nacin moze se tvrditi da su ove dvije perspektive promatranja medunarodnih odnosa cvrsto utemeljene i da imaju svoje jasno mjesto, kako u sadasnjoj fazi istrazivanja medunarodnih odnosa, tako isto i u svim naporima koji ce slijediti i koji ce biti karakterizirani daljnjim teorijskim propitkivanjem ontoloskog i epistemoloskog sadrzaja. Medutim, situacija s trecom perspektivom je svakako znatno slozenija. Ako podemo vee od njenog naziva koji neki vide kao: radikalnu perspektivu 1\ drugi govore o konstruktivizmu 35 , treci upotrebljavaju termin revoluciorna perspektiva 36 , a na kraju, postoji i odredenje koje sve te koncepte oznacava kao kriticku teoriju. 37 Polazeci od ovih oznaka velikog smjera u kome ima nekoliko razlicitih vrsta konstrukcija. skola i teorija moze se najprije reci da postoji razlika u postavljanju tih glavnih pravaca u SAD i Velikoj Britaniji. Americka skola je najcesce prihvacala dihotomiju u obliku podjele na realizam i liberalizam, s tim da su neki kasniji pravci dodali tome i neorealizam i neoliberalizam. U nekim najnovijim radovima primjetna je podjela na: realiste, liberale i radikale, dok neki au tori vrse podjelu na realiste, neorealiste, liberale i neoliberale, te na kraju konstruktiviste. 33 Vidi npr. J. E. Dougherty. and R. L. PfaltzgraffJr.. Contending Theones of International Relations. New York. 200 l. I. 1ancv, Teorije o medunarodnim odnosinw i .\poljnoj politici, Beograd 199S. J. Kukulka, Teoria .... op. cit. 34 K. Mingst. Essentials of International Society, New York, 2004.

35

C.

V. Kegli. J. R. Vitkoff. Sn•tska politika. op. cit.

:v!. Wight, lntematwnal Theory: The Three Tradition;, Lciche,tcr. !9%. 37 P. Drulak, Teorie. op. cit.

124

Tcorijske perspcktive proucavanja medunarodnih odnoo,a

U Velikoj Britaniji dugo vremena se bila ustalila podjela na tzv. tri "R": Realizam, Racionalizam i Revolucionarizam trebali su biti tri velika pravca u kojima su bili sadrzani teorijski pogledi na medunarodne odnose."' Realizam je bio utemeljen Hobbesovim pogledom na svijet i konkretnoj realisticnoj skoli: Racionalizam se ve2:e uz Grotiusa i zelju drzava za suradnjom, stvaranjem normi i institucija. Poredak koji se stvara u medunarodnim odnosima omogucava da se govori o medunarodnoj zajednici, koja se svojim specificnim odlikama razlikuje od unutarnjeg uredenja drzava. Institucije medunarodne zajednice su: ravnote:la snaga. medunarodno pravo, diplomacija, rat i velesile. Revolucionarni prist up veze sc uz doba religijskih ratova u Europi, zatim uz djelovanje marksistickih ideja. ali isto tako i onih ideja vezanih uz religijski fundamentalizam i trazenje revolucionarnih promjena (Homeini). Podjela na tri "R", ako se zamijene neki termini. i dalje ostaje na razini tripolarnosti. Realizamje u svim podjelama identificiran kao takav. racionalizam se moze u velikoj mjeri identificirati s liberalno-neoliberalno-idealistickom skolom, iii skolama, a revolucionarni pravac iii perspektiva moze hiti identificiran s radikalizmom. Termin kriticki pristup ili perspektiva moze hiti shvacen kao skup razlicitih pravaca i skola koje sene uklapaju u realizam i liheralizam, odnosno realizam iracionalizam i koji pokazuju da svojim promisljanjem stoje izvan djelokruga te dvije velike perspektive. One nastoje zahvatiti neke nove. dosada neistrazivane fenomene, iii pak izvrsiti sistematizaciju na nov nacin. U takvom shvacanju kritickc teorije mogu imati i radikalizam odnosno revolucionizam kao pravce koji ne prihvacaju realizam i liberalizam. i koji zastupaju drukcija stajalista izrazito kriticke prirode. ShvacajuCi alternativnu perspektivu kao skup razlicitih pravaca, skola i autora svrstavamo ovdje sve one koji ne prihvacaju realizam i liberalizam i koji su, svaki na svoj naCin, postavljeni zajednickom cilju: ljudskoj emancipaciji i stvaranju pravednijeg drustva. Za razliku od pozitivista koji jedini okvir medunarodnih odnosa vide u sistemu drzava, pobornici alternativne perspektive ili zagovornici kritickih pristupa, zele to pitanje postaviti u siri okvir shvacanja proslosti. sadasnjosti i buducnosti medunarodnih odnosa. Na taj nacin oni se postavljaju protiv suverenc dr2:ave i medunarodnog sistema videCi ih kao kategorije koje su bile i jesu prisutne. ali to ne mora znaciti dace oni vjecno i ostati.

N eomarksizam Autori koji se oslanjaju na neka Marxova razmisljanja, posebno na ucenje o klasnim odnosima prihvacaju klasne odnose kao glavne, uz tvrdnju da odnosi mectu drzavama nisu glavni i da su oni samo izvedeni iz ekonomskih odnosa koji vladaju u danoj etapi. S takvim odnosima neomarksisti u velikoj mjeri pitanja sukoba i suradnje medu dr2:avama prebacuju na pitanja konflikta i suradnje medu klasama. 38 Vidi: H. Bull. The Anarchical Order: A Studv of Order in World Politin. London. I 077.

125


Teorija zavisnosti, koju je razvio Prebisch, 3Y oslanjala se u svom teorijskom izrazaju na neke marksisticke postavke, ali s druge strane imalaje snaznu empirijsku podlogu upravo u razvoju latinoamerickog model a ddave. StvarajuCi svoju teoriju zavisnosti Prebisch, a i autori koji su ga poddavali, razvili su teoriju koja pokazuje jedinstveni ekonomski svjetski sistem u svojoj univerzalnoj formi kojije, medutim, u sadrzajima podijeljen na dva dijela: sistem centra i sistem periferije. Razdjelnica koja razdvaja ova dva dijela svjetskog ekonomskog sistema je dostup modernim tehnologijama koje prakticki diktiraju stupanj razvoja i mjesto u strukturi svjetskog sistema. Snaga drzava koje se nalaze u centru pociva u njihovoj mogucnosti prihvacanja najmodernijih tehnologija, cija primjena u praksi donosi najvise moguce profite i samim tim, svrstava ih u vrh ekonomske hijerarhije. S druge strane, zemlje periferije osudene su da budu isporucitelj sirovina s minimalnom dodatnom vrijednoscu. Autori koji su prihvatili ovakav odnos centra i periferije kao pretpostavku istrazivanja medunarodnih odnosa, tvrdili su da bogati i razvijeni centar ima sve uvjete da putem cijena prisvaja visoke profite ida ujedno onemogucava periferiji dolazak do moderne tehnologije, sto bi inace zahtijevalo visoke investicije, financijska sredstva i obrazovanu radnu snagu, te se na taj nacin stalno oddavaju razlike izmedu centra i periferije, a moe centra s vremenom postaje sve snaznija. U doba procvata politike nesvrstanosti vecina nesvrstanih zemalja bile su svjesne tog stanja, prihvatile su koncepciju centra i periferije i odlucno su se zalagale za stvaranje sustava koji ce im omoguciti ulazak u normalne ekonomske odnose i rijesiti pitanja njihovog perifernog polozaja. Novi medunarodni ekonomski poredak bio je lansiran kao jedan od glavnih pravaca konkretne akcije nesvrstanih ddava, no zbog razlicitih interesa nesvrstanih zemalja kao i njihovog polozaja u medunarodnim ekonomskim odnosima, npr. arapske zemlje izvoznice nafte, nikada se nije otislo dalje od deklarativnih stajalista iznosenih na konferencijama nesvrstanih ina tribini svjetske organizacije UN. Nakon zavrsetka hladnog rata i gubitka inicijative U pokretu nesvrstanih (u11atoc formalne jos vece brojnosti j clanstva ) 40 , novi ekonomski poredak kao koncept gotovo da vise ne postoji. Uzimajuci odnos centra i periferije kao nesto sto je izrazito lose za veCinu zemalja, neki teoreticari su postavili tezu da je nemoguce ocekivati da bi se centar odlucio za promjene i odustao od svojih profita i pomogao razvoj periferije, te da bi u takvim uvjetima jedino rjesenje, koje bi zemlje periferije mogle ostvariti, bio njihov izlazak iz svjetskog kapitalistickog sistema. 41 U doba postojanja socijalistickih zemalja moglo se mozda spekulirati s tim da bi se zajedno s njima stvorio neki novi sustav periferije, medutim nakon kraja hladnog rata i nestanka europskog socijalistickog sustava, ta teza o izlasku iz svjetskog kapitalistickog sistema je gotovo sasvim nerealna. 39 R. Prebisch. "The Economic Development in Latin America" u: S. Haggard, ( ed.) The Intemattonal Political Economy and Developing Countries, Aldershof, !995. 40 lako sc broj drzava koje se danas pojavljuju na konferencijama nesvrstanih i izjasnjavaju sc kao clan ice pokreta ncsvrstanih znatno povccao ( 116), politicka snaga pokreta izgubila je na svom znacenju i gurnuta je u red drugorazrednih medunarodnih institucija. 41 Tu tezu jc vrlo zustro za>tupao Am in. Vidi: S. Am in, Accumularion of World Scale, New York, 1974.

126

Tcorijskc perspcktive proucavanja medunarodnih odnosa

Teorija ovisnosti u velikoj mjeri je utjecala na Immanuela Wallersteina. americkog neomarksistickog sociologa koji je u cjelini prihvatio sistemski pristup medunarodnim odnosima. Za njega je sistem medunarodnih odnosa jedinstven svjetski kapitalisticki sistem. Taj svjetski ekonomski sistem 42 Wallerstein istrazuje od njegovih pocetaka, koje vidi u 16. stoljecu kada ddave Europe izgraduju takav sistem. Oktobarska revolucija otvorila je pukotinu u svjetskom kapitalistickom ekonomskom sistemu, a ovo dvadeset i prvo stoljece trebalo bi stvoriti uvjete za izgradnju novog svjetskog ekonomskog sistema. Wallerstein razlikuje dvije vrste medunarodnog organiziranja koje se razlikuju s obzirom na centralizaciju politicke kontrole i mogucnosti akcije. Imperij je akter kojim se vlada ostalima iz jednog glavnog centralnog sredista, a svjetska ekonomija ima nekoliko sredista. Svjetska ekonomija promatrana kroz povijest nije bila uvijek univerzalno globalnog dosega jer su postojali dijelovi svijeta koji su iz razlicitih razloga bili izvan dosega svjetske ekonomije. Tekjacanjem svjetske ekonomije, modernizacijom sredstava prijevoza i trgovinom stvara sc sirok i stabilan sistern svjetske ekonomije koji ukljucuje i udaljena podrucja koja su dugo vremena bila izvan sistema (Amerika, Indija, Kina, Japan). Medunarodni sistem. po misljenju neomarksista, podlozan je svim onim suprotnostima koje su evidentne i u unutarnjim odnosima. Wallerstein u svjetskom ekonomskom sistemu vidi tako jasne suprotnosti izmedu sve vece ponude novih proizvoda i potraznje, koja ne moze drzati korak s ponudom. Radnistvo ne dobiva punu nadnicu sto smanjuje potraznju ali, s druge strane, stvara se akumulacija kapitala. To se vidi kao stalna utakmica izmedu kratkorocnih in teresa, maksimalizacije profita i dugotrajnih in teresa stabilnog rasta. Kako gotovo uvijek preteze kratkorocni in teres kapitalista, taj sukob se rjesava geografskom ekspanzijom kapitalizma koja otvara mogucnosti za novu akumulaciju kapitala i za novo iskoristavanje radnistva. Za neomarksiste je npr. evidentno daje geoekonomija lansirana nakon pada SSSR-a i ostalih istocnoeuropskih socijalistickih drzava upravo takav zahvat kojim se ide na ekspanziju trzista, a za drugi dio kriticara kapitalistickog sustava, nedavno veliko prosirenje EU uzima se takoder kao zelja da se maksimalno iskoristi novo prosireno trziste i jeftina radna snaga u Istocnoj Europi. Pridrzavajuci se klasicnih marksistickih pogleda na odnose eksploatatora i eksploatiranih, Wallerstein je ipak ponudio cjelovitu teoriju medunarodnog sistema. Drzave su proizvod kapitalisticke svjetske ekonomije i svaka drzava djeluje kao instrument burzoazije na vlasti. Vanjska sila drzave prema drugim ddavama ogleda se u sposobnosti stvaranja uvjeta da svojim akcijama osigura sto bolje mjesto kako bi se u svjetskoj ekonomiji stvorili takvi uvjeti koji najvise odgovaraju odredenoj ddavi. Wallerstein u svom sistemu vidi glavna sredista postavljena od drzava koje mogu utjecati na uvjete na svjetskom trzistu i koje se medusobno bore za optimalne pozicije. Politicka kontrola u sredistu je decentralizirana, drzave su medusobno suprotstavljene i medu njima djeluje sustav ravnoteze snaga. U takvim uvjetima normalno je da se pojavljuje drzava koja zeli biti dominirajuca i koja preuzima ulogu hegemona. Hegemon na osnovu svojih ukupnih sposobnosti moze ostvariti svo42 Vidi: I. Wallerstein. The Capaalist World Economy. The States. the Movements and Civilizations, Cambridge. 19R4.

127


je interese i postaviti svoja pravila ponasanja u glavnim sferama zivota. Ekonomska, politicka, diplomatska i kulturna pitanja rjesavanju se onako kako to trazi hegemon, na pravilima koja je on postavio i u interesu koji je iskljucivo identican interesu hegemona. Promatrajuei polozaj ddave hegemona u povijesti, Wallerstein je izgradio zanimljivu sliku razine materijalnih temelja na kojima pociva moe ddave hegemona. Ona mora imati prednosti u tri bitna podrucja: poljoprivredno-industrijskom. trgovackom i financijskom. Tvrtke drzave hegemona glavne su u tim podrucjima sirom svijeta, u stanju su slomiti svaku konkurenciju i zalazuei se za liberalnu politiku slobodne plovidbe i slobodne trgovine hegemon moze odrzavati svoju prednost. Pridrzavajuei se te matrice djelovanja hegcmona u jezgri svjetske ekonomije, odnosno medunarodnog sistema, Wallerstein navodi tri velike drzave hegemona od 1620. godine pa do kraja XX. stoljeea. Prvi veliki hegemon hila je Nizozemska koja jc u razdoblju od 1620-1673. ispunjavala sva tri kriterija, a pri tome je imala razvijenu pomorsku flatu koja je omoguCila i velika osvajanja i razvoj trgovine. Drugi hegemon bilaje Velika Britanija od 1815-1873. kadaje nakon pada Napoleona Britanija ispunjavala takodcr sva tri elementa vezana uz poziciju hegemona i imala je razvijenu pomorsku flotu i moderno oruzje, a SAD Wallerstein vidi kao hegemona od 1945-1967. godine. 43 Zanimljivo je na ovom mjestu konfrontirati ta stajalista o povijesnoj ulozi i kriterijima za odredenje hegemona s nekim nalazima koji raspravljaju o suvremenoj americkoj ulozi. Kriteriji po kojima se odreduje americka dominacija u suverenom svijetu, nakon raspada socijalistickog sustava, vidi se u: global nom politickom utjecaju, snaznoj ekonomiji, vodeeoj vojnoj tehnologiji i sredisnjoj ulozi Amerike u masovnoj kulturi. To su one odrednice vezane uz kraj 20. i pocetak 21. stoljeea kojc istodohno jasno postavljaju centar politike ali, mogli hi reCi, i svjetske ekonomije u Washington. Kako to pise Zbigniew Brzezinski, dvije nove realnosti svjetskog razvoja: americka globalna moe i dosada nezabiljezene globalne interakcije osiguravaju Americi moguenost djelovanja poput hegemona u velikom unipolarnom svijetu. 44 Jedan drugi pravac takoder vezan uz neomarksiste teziste istrazivanja postavlja na proizvodni proces koji se vidi kao motorna snaga povijesti. Ekonomska moe koja otuda nastaje uzima se kao najbolja ilustracija razvoja proizvodnih snaga, alii odredene povijesne faze medunarodnih odnosa. Imperijalizam se dozivljava kao visoko razvijena ekonomska faza u kojoj su stvorene izvanredno velike moguenosti za neke drzave, organizacije i pojedince ali sve to ostvaruje se na racun drugih. Polozaj visoko razvijenih bogatih zemalja u velikoj mjeri je posljedica toga da one mogu na velikom tdistu prodavati svoje proizvode (koje ne mogu prodati kod kuee) nerazvijenim zemljama koje su s druge strane ogranicene u izvozu svojih, uglavnom monoproizvoda i ovise iskljucivo o razvijenom svijetu. 43 I. Wallerstein. The Clohal Picture 1945-1990, u: T. Hopkins, I. Wallerstein. ( cds. ), The Age of Transition: Trajectorv of the World System. 1945-2002. London. 1996., str. 209-225. 44 Usporedi: Zb. Brzezinski. Jzvan kontrole, Zagreb, Veliki izbor. Zagreb. 2004.

128

Tcorijske perspektive proucavanja medunarodnih odnosa

Neomarksisticki pravac je u velikoj mjeri vodeci unutar onoga sto neki nazivaju radikalnim iii pak revolucionarnim perspektivama promatranja medunarodnih odnosa. Analiza koja je izvedena o svjetskom kapitalistickom sistemu, djelovanju imperijalizma, hegemonu u medunarodnim odnosima, odnosima razvijenih i nerazvijenih drzava, znacajne su teme koje su manje dotaknute i u liberala i u realista. Ekonomski faktor u medunarodnim odnosima upravo u ovom pravcu ima svoju posebnu tezinu a isto tako je evidentan pokusaj povezivanja potrebe za promjenama u ekonomskom dijelu s nuznoscu promjena u medunarodnim odnosima. 4' Padom socijalizma ovaj teorijski pravac je. medutim, znatno izgubio na svom znacenju. lako su imali velike primjedbe na sustav driavnog odnosno tzv. realnog socijalizma, marksisti su ipak u tom modelu vidjeli neku alternativu kapitalistickom svijetu, sto je danas sasvim otpalo. Za Wallersteina i njegove pristalice ostaje samo nada da je rijec o velikim ciklusima i dace se i ovo stanje promijeniti, medutim, niti oni vise ne vide mogucnost da se to dogodi u relativno skoro doba.

Konstruktivisti Dvije analizirane vel ike teorijske perspektive: liberalizam i realizam imaju svoju jasno postavljenu osnovicu, sadrzaj i kategorijalni aparat, sto omogucava da se govori o jasno preciziranim pojmovima vezanim uz te perspektive. U slucaju konstruktivista stanje je znatno drukcije. U pravu su stoga neki au tori koji citav pravac konstruktivista, slozen od raznih drugih koncepata i skola, nazivaju "teoretiziranjem o teoriji" 4 " jer je upravo to na neki nacin bitan sadrzaj konstruktivizma. Konstruktivizam ne posjeduje neke jedinstvene kategorije koje bi povezale razlicite koncepte, ali kako konstruktivisti stalno tvrdc da je svijet toliko slozen da je nemoguce stvoriti jedinstvenu teoriju medunarodnih odnosa, time oni unaprijed odbijaju i pokusaj da ih se svrsta u neku uniformiranu teoriju. U punom smislu rijeCi konstruktivizam i nije teorija medunarodnih odnosa. To je napor da se razjasne razlike i relativne vrline alternativnih teorija. S druge strane, konstruktivizam predstavlja objektiv za kriticko misljenje o tome kako se mogu konstruirati teorije medunarodnih odnosa, kao ito kakve premise i pretpostavke treba postaviti kao polaziste u objasnjavanju medunarodnih odnosa. 47 Taj pravac najbolje je promatrati kao pokusaj konceptualizacije medunarodnih odnosa koja nastoji povezati neoliberalne i neorealisticke teorije prihvacajuCi mnoge kljucne pretpostavke iz ovih pristupa. Konstruktivisti, medutim, odlucno napadaju neorealiste zbog totalnog zanemarivanja ideja i normi u medunarodnim odnosima ko45 0 marksistickom pristupu medunarodnim odnosima. a time posrcdno i o stajalistima neomarksista, vidi u: V. Kubalkova, A. Cruishank, Marxism and International Relations, Oxford. 1984. 46 C. V. Kegli, J. R. Vitkof, Svetska politika ... , op. cit., str. 105.

47 Wendt pise kako sc znanstvenici ne mogu baviti mcctunarodnim odnosima ako nemaju "cvrste pretpostavke ovrstama stvari koje Ce se naCi u mcdunarodnim odnosima, kakvi su njihovi medusobni odnosi i kako se za njih mo:Ze saznati. Te prctpostavke su osobito znai'aJnC jer nitko ne mozc "vidjcti" drzavu iii medunarodni sistcm. Medunarodna politika sc nc javlja nasim culima, a teorijc mcdunarodne po\itike cesto se dovodc u pitanje na temelju ontologije (idcja 0 karaktcru postojanja) i epistemologijc tj. onoga sto teoreticar "vidi". A Wendt. Social The01yof International Politics, Cambridge, 2000., str. 5.

129

TEORIJE MEDUNARODNJH ODNOSA

je su po konstruktivistima jasno vidljive i predstavljaju rezultat djelovanja medunarodnih aktera u procesima meduzavisnosti. TrazeCi da se posebna pozornost pokloni tome na koji nacin se razmislja o svijetu, konstruktivisti plediraju za unosenje zajednickih znacenja putem drustvenog ucenja, sto bi prakticarima politike i njezinim teoreticarima trebalo pruZiti mentalne modele medunarodnih odnosa. Naglasak je na subjektivnim vjerovanjima koja pomazu da se shvati pravo upravljanja drzavom i identitet globalnih aktera koji nastaju kao rezultat zajednickih ideja a ne, kako to realisti tvrde, da je to jednostavno proizvod objektivne materijalne i drustvene strukture medunarodnih odnosa. Na tim premisama ulaskom u XXI. stoljece postaje u disciplini medunarodnih odnosa sve popularnije da se medunarodni odnosi promatraju pomocu konstruktivizma, koji je posebno fokusiran na: norme i kultum naroda i driavnih sudionika. Konstruktivizam upozorava na oprez prema svim tvrdnjama o tome sto je istinito. On uvodi mogucnost ucenja putem analize toga kako kreatori mogu konstruirati mnogo tocnije slike o medunarodnoj zbilji i koristiti ih da vode promjenama. U procesu stvaranja medunarodnog konsenzusa drustveno prihvacene ideje, norme i vrijednosti snaznih ddavnih i nedrzavnih aktera promatraju se kao bitne za izgradnju pravila koja ce biti primijenjena u medunarodnoj sredini. Kako pisu neki konstruktivisti, ne samo da idejne strukture oblikuju nacin na koji sudionici sami sebe definiraju: tko su, sto su njihovi ciljevi i uloge koje smatraju da trebaju igrati, nego u svakoj fazi utjecu ina vodece ideje o globalnim uvjetima i perspektivama covjecanstva da izbjegne probleme koji su postavljeni u anarhicnoj areni. Kada dode do nove razine konsenzua o tome sto je zakonito a sto nije, modificirana zajednicka globalna kultura priprema put za novu transformaciju svjetske politike. Realnost je u ocima onoga tko gleda, te se sporazum o redefiniranju realnosti postavlja tako da bi se matrica medunarodnih odnosa mijenjala iz jedne epohe u drugu. Kako pisu americki autori Dougherty i Pfaltzgraff, 4 x tako se moze u konstruktivizmu objasniti promjene stavova prema ropstvu iii rasnoj i drugim oblicima diskriminacije koji su izgradnjom novih idcja, normi i vrijednosti doveli do stvaranja konsenzusa, Cime je nesto sto je izgledalo normalno i zakonito postavljeno kao negativno i nezakonito. Djelo Nicolasa Onufa je prva velika teorijska monografija koja uvodi u opticaj konstruktivizam kao termin. Kritizirajuci neorealiste Onuf se zalaze za znacenje pravila u medunarodnim odnosima. Neorealisti tvrde da u medunarodnim odnosima nema pravila niti nekog poretka jer shvacaju te odnose iskljucivo kao okvir u kojem djeluju pojedini akteri na osnovu svoje sile i materijalnih mogucnosti. Umjesto toga medunarodni odnosi se vide kao socijalni poredak cija se struktura i akteri konstituiraju u slucajnim uzajamnim interakcijama. Pri tome su bitna pravila koja stvaraju okvire za te interakcije. 49 Konstruktivisti polaze od glavne teze da je svijet neka vrsta drustvene konstrukcije i otuda naziv Citave teorijske konstrukcije. Svijet se stalno mijenja a !judi su nositelji glavnih poromjena. Jedan od vodeCih konstruktivistaAlexandar Wendt pise da je suverenost utemeljena na skupu pravila koja pretpostavljaju odredena 48 J. Dougherty, R. L. Pfaltzgraff, Contending Theories oflntematwnal Relatwns, New York. 2001. 49 N. G. Onuf, World of Our Making: Rules and Rule in Social Theory and International Relations, Columbia, 1%9.

130

Tcorijskc perspektive proucavanja medunarodnih odnosa

ocekivanja i razumijevanja medu akterima. Konstruktivisti na celu s Wendtom ne prihvacaju Weberovo nacelo koje u srediste stavlja zadacu objasnjavanja stvarnosti, vee se oni zalazu za to da se stvarnost mijenja. Wendt se posebno bavio istrazivanjem identiteta drzave za koji pise da se mijenja: iii kooperativnim ponasanjem iii ucenjem. Zbog toga. za razliku od realista, u ocjeni togaje li neki sistem anarhican iii ne. Wendt postavlja kriterij koji kaze da se zakljucak o tome moze donijeti pomocu analize raspodjele identiteta a ne kvantuma vojne sile. Po Wendtu, ako se sistem identificira sam sa sobom. tada je rijec o anarhicnom sistemu, a ako se identificira s drugima tad a to nije anarhican sistem. Jednim dijelom Wendt shvaca konstruktivizam kao tzv. srednji put izmedu kritickih i pozitivistickih teorija Cime bi se izgradila neka vrsta metateorija. Kritizirajuci Waltzov neorealizam, Wendt pise da je to izraziti materijalisticki pristup koji ne uzima u obzir utjecaj predodzbi na medunarodne odnose a isto tako podcjenjuje ulogu strukture. Upravo ta medunarodna struktura moze utjecati na promjenu identiteta ddave. Kao najvazniji dio strukture vidi se tzv. kultura anarhije. To je koncept koji pokazuje predodzbe koje postoje unutar zajednice drzava a odnose se na odnose jedne drzave s drugom. Za razliku od realista i neorealista, koji tvrde da nepostojanje medunarodne vlade tj. stanje medunarodne anarhije. nuzno mora voditi nepovjerenju i konfliktima, Wendt to vidi kao izraz nevjerovanja u mogucnost promjena ljudske prirode. Wendt istice da su unatoc kulturnoj anarhiji tijekom svojih medusobnih odnosa drzave pokazale sposobnost razvijanja sve snaznijih oblika suradnje, koji dobivaju na svojoj dinamici, postaju sve prihvaceniji i, na kraju, shvaceni su kao nesto korisno i prirodno. Zanimljivo je, takoder, i Wendtovo povijesno elaboriranje razvoja uzajamnih odnosa drzava u sistemu kultura anarhije. On ih vidi kao tri razIicita modela koja imenuje po trojci velikih mislilaca: Hobbesu, Lockeu i Kantu. U prvom hobbesovskom modelu kulture anarhije drzave medusobno zadrzavaju pravo na postojanje i ujedno vode protiv sebe ratove do unistenja. U lockovskoj kulturi, koju Wendt naziva kulturom westfalskog sistema odnosa, drzave se medusobno priznaju a ratovi koje medusobno vode imaju za cilj natjerati drugoga na ustupke, a ne vode unistenju. U Kantovoj kulturi anarhije, koju Wendt postavlja za pocetak 21. stoljeca, drzava se odrice sile u rjesavanju uzajamnih konflikata. Iz svakoga od ovih modela vidljiv je i identitet drzave kao njezin odnos prema drugima. Neorealizam, kako istice Wendt, prihvatio je lockeovski model i smatra daje on nadvremsnski i univerzalan,jer to odgovara tvrdnjama neorealista i realista o nepromjenjivosti Ijudske prirode, pa time i institucija koje !judi stvaraju. Po Wendtu, danas smo svjedoci lockovske transformacije u kantovsku, a posebnu ulogu u toj velikoj promjeni, odnosno procesu promjene, igraju razvijena medunarodna suradnja, uzajamna zavisnost, zajednicka prijetnja, slicno unutarnje politicko uredenje i sposobnost cinjenja ustupaka, koji nisu nametnuti izvana. 50 U drzavnom ponasanju konstruktivisti vide posebnu ulogu stavova elita, identiteta i drustvenih normi. Pojedinci u grupama stvaraju identitet kroz kulturu i ide50 Vidi: A. Wendt_ "Anarchy Is What States Make of It: The Social Construction of Power Politics"Jnternational Organi· zations, 1992, 46 (Spring), str. 395-424.

131


je, te su tako i drzavni i nacionalni interesi rezultat socijalnog identiteta aktera medunarodnih odnosa. 51 Konstruktivisti promatraju kako pomocu jezika !judi konstruiraju politicki svijet u kome zive i kako te konstrukcije utjecu na politicko ponasanje. Istrazivanje medunarodnih odnosa treba obratiti pozornost na tekstove a posebno na njihov skriveni smisao. Snaga ideja i kulture jezika kod konstruktivista zauzima istaknuto mjesto. PriznajuCi postojanje sile u svakoj drzavnoj transakciji, konstruktivisti nastoje pronaCi izvore sile i pokazati kako ideje stvaraju i mijenjaju identitet i kako se na taj nacin stvaraju i formuliraju drzavni interesi i kako taj proces tece u nekim neddavnim strukturama.

Feminizam Feministicka istrazivanja koja su se sezdesetih godina pocela snazno razvijati, u prvi plan su postavila pitanja nejednakosti spolova u najsirem smislu te rijeci. Postupno analiziranje drustvenih odnosa te polozaja zena dovelo je do toga da su nakon analize ostalih drustvenih aktivnosti i medunarodni odnosi dosli na red. Osamdesetih godina pojavljuju se prve feministicke analize koje se doticu medunarodnih odnosa, da bi devedesetih godina feministicke studije dozivjele svoj procvat. Bilo da se radio literaturi koja tretira medunarodne odnose, konferencijama, seminarima i posebice stalnoj aktivnosti International Studies Association, koja kao krovna organizacija medunarodnih odnosa na svakoj godisnjoj konvenciji znacajan prostor posvecuje upravo feministickim temama. Feministicka teorija je odlucno napala iskljucenje zena iz diskusije o javnim i medunarodnim odnosima te nepravdu i neravnopravan polozaj zena vidi u kontekstu tretmana zena koji izaziva ove predrasude. Status, vjerovanje i ponasanje muskaraca i zen a tretiraju se kao nevazni aspekti a is to tako uloga spolova je zanemarena. U sadasnjoj fazi feminizam kao neki pravac iii teorijski koncept promatranja medunarodnih odnosa nije jedinstven. Tu se nalaze razliciti trendovi koji pokusavaju istaknuti svoje pristupe uzimajuci ponekad i teorije medunarodnih odnosa za svoja polazista. Postoji neomarksisticki pravac razmisljanja koji polazne teze o klasnoj eksploataciji pretvara u spolnu eksploataciju; tu je zatim postkolonijalni feminizam koji se posebno bavi polozajem zen a i njihovom obespravljenoscu u zemljama u razvoju; psihoanaliticki zeli istaknutijednakost ljudskog roda ina taj nacin izboriti se za ravnopravnost zena; radikalni feminizam trazi konkretna iradikalna rjesenja koja ce rijesiti pitanja polozaja zena i omoguciti im potpuno ravnopravan pristup medunarodnim odnosima kao i svim onim institucijama koje odlucuju o medunarodnoj politici. 52 Una toe razliCitih pristupa moze se ustanoviti da je jasna osuda realizma, jer je ocito da je taj pravac zapostavio ljudske korijene i ljudske vrste, te je postavio iskljucivo musko tumacenje medunarodnih odnosa sto je negiralo ljudska prava i 51 Vidi: D. C. Copeland, 'The Constructivist Challenge to Structural Realism". International Securitv 2000. No. 25 (Fall), str. 187-212. 52 Vidi potanje: J. A. Tickner. Gendering World Politics: Issues and Approaches in the Post Cold War Era, New York. 2002. J. True, Feminism, u: Burchil, S., eta!., Theories of International Relatwns. London, 2001. M. Mayer, and E. Prugl, (eds.) Gender Politics in Global Govemance. London. 1999.

132

Teorijskc perspektive proucavanja medunarodnih odnosa

davalo je moguenosti za agresiju. PrihvaeajuCi liberalno ucenje o pravdi, suradnji i ljubavi umjesto sile. feministicka teorija je ipak izgradila svoj samostalni teorijski pravac. On se postavlja u ulogu zena kao politickih lidera- premijera, clan ova viade, zastupnica- ali isto tako i otvaranje vrata zenama u vojsci i diplomaciji te ostalim drustvenim aktivnostima vezanim uz djelatnost drzave. 53 Liberalni feminizam zadovoljava se mogueim reformama i osjeea kao svoju pobjedu svaku promjenu u veeem broju zena zastupnica, diplomata iii casnica. Neomarksisticki pristup, naravno, ne zadovoljava se time i trazi korjenite drustvene promjene u cemu se priblizava radikalnim feministkinjama koje odbacuju sadasnji drustveni sistem i tvrde da su zene bioloski nadredene muskarcima i zbog toga bi one trebale preuzeti vlast, a samim tim i sferu medunarodnih odnosa. Time bi bila eliminirana muska dominacija u pitanjima koja su povijesno gledano uvijek bila u rukama muskaraca, a muska agresivnost i ratovanje bili bi odstranjeni iz medunarodnog ponasanja. 54 Tzv. gender studije ne polaze od podjele ljudskog roda na zene i muskarce, vee se bave pitanjima drustvenih i kulturnih razlika koje stvaraju mogucnosti da se povijesno u odnosu muskarci-zene muskarci javljaju kao dominirajuCi. u tom seksistickom modelu, koji je po misljenjima mnogih feministkinja i temelj ratnog sistema, muskarac je okrunjen epitetima: snage. nezavisnosti, javnog angazmana irazuma; dokje zenski dio ljudskog roda: slab, ovisan, zatvorenu svojoj uskoj sferi interesa i emocionalan. U cjelini promatrani feministicki pravci pokazuju da je nastupilo doba znacajnih promjena na univerzalnom planu i da se mijenjaju odnosi izmedu spolova u korist sve veee jednakosti i ravnopravnosti. PozivajuCi na veeu ulogu zena u javnom zivotu u ovom slucaju: politika i sigurnosna sfera, femnistkinje daju znacajan doprinos novom videnju svijeta i medunarodnih odnosa. One takoder pozivaju na svestranu medunarodnu suradnju kojom se sviti ciljevi mogu i moraju univerzalno ostvariti. Vodeei racuna o tome daje promjena odnosa na crti muskarci-zene proces. i feministkinje otvaraju prostor za promjene koje ee svakako trajati i u kojima ee trebati dosta vremena da se npr. danasnji polozaj zen a iz nordijskog svijeta jednoga dana ostvari i na africkim prostorima. No, vee unosenje te rasprave u medunarodne odnose pokazuje stupanj jacanja ukupnih ljudskih prava i moguenosti da se i medunarodni odnosi demokratiziraju u stvarnom a ne nekom imaginarnom sadrzaju. Alternativna perspektiva, kako smo je ovdje izlozili, jasno pokazuje razlike u stajalistima pojedinih autora i pravaca koji u ovakvom sirokom spektru imaju svaki svoje polje prezentacije. Kriticki osvrt moze istaknuti nekoliko argumenata koji bi trebali potvrditi da alternativna perspektiva isto tako stoji jos uvijek daleko od moguenosti izgradnje jedinstvene teorije medunarodnih odnosa. - Neomarksizam pokazuje svoju preveliku vezanost uz klasne odnose gubeCi cesto iz vida ulogu dr2ave i drugih medunarodnih aktera. Snazan utjecaj ekonomskog determinizma vidljiv je i u marksistickom i neomarksistickom pristupu koji 53 P.R. Beckman. and F. DaAmico (ells.) Women, Gender and World Politics, Westport Conn. 1994. 5~

R. Grant. and K. Newland ( eds ). Gender and International Relations, Bloomington, 1991.

133

TEORIJE MEDUI'\ARODNIH ODNOSA

na taj nacin zaklanjaju djelovanjc ostalih faktora medunarodnih odnosa i mogucnosti promjena. - Konstruktivizam najavljujuCi potrebu izgradnje vlastitih mehanizama za proucavanje medunarodnih odnosa, nije jos ponudio vlastiti model empirijskog istrazivanja a preveliko koncentriranje na problemima metateorije odvlaci pozornost u vode filozofskih diskusija, koje mogu biti vrlo zanimljive, ali daju malo materijala za bolje razumijevanje medunarodnih odnosa. - Feministicki pristup. koji je otvorio ncka znacajna pitanja iz sire domenc drustvenih odnosa, trcbao bi sc sada vise konccntrirati na konkretnim pitanjima vezanim uz medunarodne odnosc i mogucnosti djelovanja zene. Same tvrdnje o neravnopravnosti i nepravednosti svijeta nisu dostatne, a poglavito ne ako se taj pravac zeli pojaviti kao ozbiljan u konkurenciji s ostalima. Na ovom mjcstu bi mogli zakljuciti izlaganjc o tri vclikc teorijskc perspcktivc medunarodnih odnosa citatom jednog od znacajnih istrazivaca i teorcticara medunarodnih odnosa, Dona Puchale, koji pise: "Konccptualno govoreci suvremeni svjetski odnosi mogu sc usporcditi sa slagalicom rasutom na ploCi isprcd nas. Svaki komadic pokazuje djclic sire slikc koja se jos uvijek ne moze raspoznati. Ncki dijclovi pokazuju povampircni nacionalizam; drugi pokazuju sirenje demokracijc; neki prikazuju gcnocid; drugi oslikavaju napredak zahvaljujuCi trgovini i investicijama; neki prikazuju nuklearno naoruzanje; ukazuju na ozivljcnu aktivnost Ujcdinjenih naroda; drugi prikazuju UN kao jos uvijek slabu i neefikasnu organizaciju; neki opisuju kulturnu globalizaciju; drugi predvidaju sukob civilizacija". Iz tog sarenog mozaika koji bi trebao izgraditi jedinstvenu sliku svijcta niti Puchala ne vidijasan odgovor i zavrsava pitanjem "Sto nam to pokazuje kada se svi dijclovi sloze na isti naCin ?"

134

IV. PREDVIDANJE I PROGNOZIRANJE U MEDUNARODNIM ODNOSIMA Predvidanje medunarodnih odnosa

u svim fazama ljudske povijesti evidentna je bila covjekova teznja da pronikne u svoju buducnost- odnosno sutrasnjicu. Usporedo s razvojem ljudske civilizacije, ta nastojanja za spoznavanjem buduceg razvoja dobivala su nove obrise zahvaljujuCi, medu ostalim, i novim otkriCima kojima su se stalno sirili horizonti ljudskih spoznaja. U svijetu brzih i sve veCih medunarodnih transakcija, u kojima mogucnosti komuniciranja neprekidno rastu, priblizavajuCi tako sve dijelove naseg planeta, uz istodobno sve jace profiliranje zajednicke sudbine koju dijeli covjecanstvo, razumljivi su i pojacani napori da se na osnovi postojeCih znanja o proslosti i sadasnjosti pokusa anticipirati buduCi razvoj. No, pogresno bi bilo misliti da je tek doba ubrzanih komunikacija, nuklearnog oruzja i kompjutorskog razmisljanja dovelo do jacanja in teresa za razmatranje politicke buducnosti pojedinih drzava i spoznavanje njihova mjesta u buducem razvoju. U proslim stoljeCima na dvorovima vladara predvidanja buducnosti zaokupljala su paznju astrologa koji su po polozaju zvijezda odredivali buducnost drzava i naroda. U 18. st. Pierre-Louis Moreau da Maupertius, veliki Voltaireov znanstveni protivnik, napisao je, medu ostalim: "Nas urn, ta tvorevina, cija je osnovna karakteristika opazanje same sebe iii onaga sto je prisutno, imajos dvije sposobnosti: pamcenje i predvidanje. Prva znaci mogucnost gledanja u proslost, druga anticipiranje buducnosti. Cini se da se upravo zbog tih dviju sposobnosti ljudski urn najvise razlikuje od mozga zivotinje." 1 Napisavsi da je ljudska sposobnost pamcenja nesavrsena i ogranicena, francuski je pisac posebno istaknuo covjekovu teznju za perfekcijom anticipacije. U poznavanju proslosti, kako tvrdi francuski pisac Bertrand da Jouvenel, !judi ne mogu slobodno operirati misaonim kategorijama jer su ograniceni cinjenicama i tragovima koji postoje. S druge strane, u razmatranju buducnosti nema cinjenica i tragova koji bi olaksali poznavanje onoga sto dolazi, ali buducnost sama po sebi tvori sliku mogucnosti koja ce, zahvaljujuci ljudskoj volji i izboru, dobiti odredeni oblik sigurnoga prelaska u konkretne cinjenice. 2 Cit. prema: B. de Jouvcnel, L'art de Ia cnnjecture. Monaco. 19M .. str. 23-24. 2 Ibid., str. 13-16.

135


Od brojnih pisaca, mislilaca i politicara koji su se bavili prcdvidanjem buducnosti mozemo spomenuti plejadu utopista, pozitivista i tvoraca mctodologije dijalektickog materijalizma. 3 U raznim povijesnim etapama, suoceni s odredenim razvojem proizvodnih snaga, svi su oni nastojali sto preciznije predvidjeti buducnost i skup promjena koje bi one morale sa sobom donijeti. Naravno, kad bismo tezili detaljnoj analizi razlicitih oblika i vrsta predvidanja, posebno uz trazenje elemenata futurizma, u tu skupinu mogli bismo uvrstiti niz velikih umova. Ovamo pripadaju, svakako, i brojni pisci znanstvene fantastike, koji vrlo mastovito opisuju buducnost, projicirajuci ponekad vrlo uspjele slikc buduceg razvoja. No, nakon tih brojnih, uglavnom neorganiziranih i spontanih istrazivanja, u godinama velikog ratnog sukoba izmedu snaga fasizma i antihitlerovske koalicije, kao podrucje specijalnog planiranja buducnosti nastaje futurologija. U sklopu tada vee globalnoga americkog planiranja futurologija jc dobila mjesto pomocne discipline, koja je trebala skrenuti paznju na glavne karakteristike svijeta koji ce nastati i na mjesto koje i u njemu trebale dobiti Sjedinjene Americke Drzave. U radovima razlicita karaktera, bez obzira na to u kojoj su sredini nastali, kao idejni otac futurologije smatra se njemacki sociolog Joseph Flechtheim, kojije u to doba bio u emigraciji u SAD-u. Flechtheimova teznja za stvaranjem nove "znanosti" koja bi se bavila anticipiranjem onoga sto dolazi nije bila vezana samo uz zadace vanjskopolitickog planiranja americke strategije. Suocen s moguCim promjenama u svijetu, Flechtheim je bio posebno zabrinut zbog daljnjeg rasta socijalistickih snag a i ideja, pa je i futurologija trebala postati instrument za pouzdano pracenje, i po potrebi, pariranje takvome globalnom razvoju. ZauzimajuCi se za razvoj te nove znanosti i svestrano jacanje socijalnoga prognoziranja, Flechtheim je jasno objasnjavao zadace istrazivaca "futurologa". U cjelokupnoj povijesti jos nikada nije bilo toliko vazno predvidjeti sto ce se dogoditi i planirati buducnost. Ako se proturjecnosti unutar nasega drustva i nase kulture ne mogu razrijesiti, one se ipak mogu do odredenoga stupnja oslabiti uz uporabu kvantitativnog prognoziranja i planiranja. 4 u poslijeratnim godinama termin futurologija sve se cesce upotrebljava u radovima zapadnih znanstvenika koji se bave analizom globalnih problema bilo pojedinih nacionalnih drustava, bilo pak ukupnoga medunarodnog razvoja. Akceleracijom medunarodnog politickog zivota, uz neprestano prosirivanje kontakata i aktera komuniciranja, futurologija je postal a stanovita vjestina i znanost buducega svladavanja opasnosti. Istodobno, razvile su se i brojne istrazivacke tehnike, s posebnim metodoloskim pristupima, medu kojima postoji i niz razliCitosti, i u prilazu osnovnim pitanjima suvremenoga svijeta, i u zakljuccima koje nude kao svoje zavrsne proizvode. Na podrucje prognoziranja medunarodnih odnosa, upravo zbog svih specificnosti koje pruza to polje medunarodnih aktivnosti, koncentrirao je svoju paznju znatan broj istrazivaca, koji nastoje spoznati glavne tokove i vodece aktere buduCih djelovanja. Osnovni pravci "futurologije" na polju medunarodnih odnosa posD. V. Ermolcnko. Sociologija i problemv mezdunarodnyh otnosem;. Moskva, 1977 .. str. 131-133. 4

0. Flechtheim, History and Futurology, Mcinheim, 1966., str. 106-107.

136

Prcdvidanje i prognoziranje u mcdunarodnim odnosima

tavljeni su u radovima W. Rostowa, H. Kahna i D. Bella/ a njihove teorije "stadija ekonomskog rasta", "postindustrijskoga drustva", "jedinstvenog industrijskog drustva" i sl. bila su za stanovito razdoblje vazne linije u americkome vanjskopolitickom prognoziranju." Ono sto razlikuje npr. "americku futurologiju" od discipline medunarodnih odnosa maze se svesti na dva glavna skupa problema. U prvom redu, americka futurolologija, za razliku od teorija i metoda primijenjcnih u proucavanju mectunarodnih odnosa, uzima u obzir sirok spektar drustvenih pojava i procesa. ohracajuci se nizu faktora koji u ostalim oblicima americke teorije mectunarodnih odnosa cesto nemaju svojeg mjesta. S druge strane, umjesto koncentracije iskljucivo na aktualne probleme svjetske politike iii pak americke vanjskopoliticke strategije, americki "futurolozi" projiciraju u svojim radovima sliku buduceg razvoja u duzim vremenskim rasponima. Interes za futurologiju posebno je porastao sezdesetih godina. kada se pojavljuje i prvi casopis posvecen razmatranjima takva tipa- "Futurist". Nakon toga uslijedio je niz publikacija mectu kojima su osobito znacajni radovi Komisija 2000. godine, Fond prava mira, izdanja sekcije Dmstva mira huducnosti itd. No, posebno mjesto dobila je knjiga H. Kahna i J. Wienera 2000 godina, koja je postala uzor i model za mnoga istrazivanja slicna karaktcra. 7 U toj su knjizi dvojica istaknutih "futurologa" Kahn i Wiener postavili temelje siremu predvictanju, istodobno nastojeci projicirati glavne trendove tehnoloskog, ekonomskog, drustvenog i politickog razvoja svijcta, odnosno njegovih glavnih aktera i dijelova. Na osnovi tako izgractena modela razvoja postavljeni sui smjerovi glavna buduceg djelovanja.x Iako taj rad, poput niza ostalih futuroloskih studija, nije posluzio neposrednu planiranju americke vanjskopoliticke strategije, on je, sigurno, pobudio znatno zanimanje za metode i mogucnosti projiciranja huducnosti. U tim se okvirima moze promatrati i knjiga A. Somita Politicka znanost i studij huducnosti, kojaje trehala posluziti kao prirucnik i vodic u teoriji i metodologiji futuroloskog razmisljanja. 9 U radovima sovjetskih autora koji su se bavili futurologijom, odnosno kritikom "burzujskih teorija", istice se da postoji osnovna razlika izmedu predvidanja buducnosti na Zapadu ina Istoku. Zapadna futurologija bavi se navodno an2lizom horizontalnih odnosa, ispitujuci buducnost na osnovi tzv. ravne projekcije, a pot5 W. Rostow. The Stages of Economic Growth, Cambridge. 1%11. W. Ro>tow, Politics and Stares of Growth. Cambridge. 1971. H. Kahn, ThinkingAhout Unthinkahle, l"ew York. 1962. D. Bell. The End of Ideology, New York. 1962. 6 Tim projekcijama trcba dodati razmisljanja niza drugih americkih ZJlaJ"tvenika koji su u raznim prilikama imali mogucnost sudjelovati u pripremanju amcrickih vanjskopolitickih taktika i strategija. PrimJcricc. G. Ball. W. Rostow, zatim H. Kissinger. Z. Brzczmski- u doba prcdsjcdnika Johmona i kasnije, kao savjctnik za pitanp nacionalnc sigurnosti- imali su. sigurno. takoder svakoga dana mogucnost da svoje poglede uncsu u prakticnu akciju.

7 Knjigu je naruCila Komisija 2000. godine. koja jc djelovala u sklopu Americkc akadcmijc znanosti 1 umjctnosti. a dovrscnajc godine 1967. U njczinu podnaslovu nalazi se i naznaka njczinc prakticnc namjcnc: "Okvir za razmi>ljanjc o s!jcdece 33 godine". H. Kahn-J. Wiener, The Year 2000: A Framnvorkj(;r Speculation on Next Thirty Three Years. New York. 1967.

8 D. J. Finley-T. Hovet Jr., 7304: lntemational Relations on the Planet Earth, New York. 1975. 9 A. Somit: Political Science and the Study of the Future. New York. 1974.

!37

TEORIJE

MEDU~ARODNIH

ODNOSA

puna ispusta geneticke vertikalne odnose koji se reflektiraju u proslosti na sadasnjost i protezat ce se u buducnost. Pri tome se posebno misli na unutrasnje adnose u pojedinim drustvima, klasnu borbu, ekonomske karakteristike sistema, razvoj drustvenih snaga i sl. Zapadna futurologija, kako je pisao, npr., sovjetski autor Gantman, artificijelno odjeljuje buducnost kao cjelinu i poklanja malo paznje genetskim vezama izmedu "homogeniziranih objekata proslosti i sadasnjosti s onima iz buducnosti" .lll

Pojam predvidanja i prognoziranja Glede naznake samog termina i pojma analize buducega postoje dosta velike razlike. S obzirom na razvoj intercsa i term in koji se najprije poceo upotrebljavati - futurologija - u nizu radova slicnog karaktera upotrebljava se taj termin i za predvidanje buduceg razvoja na polju medunarodnih odnosa.' 1 No, buduCi da su se sve vise sirila istrazivanja te vrste, u pitanjc je dosla i adekvatnost term ina. Po nekim misljenjima, futurologija odise stanovitim fatalizmom pa jed an od kriticara tog term ina, austrijski istrazivac J ungk, prcdlaze term in "istrazivanjc buducega" 12 • No neki drugi istrazivaci, poput F. Polaka i B. da Jouvcnila, ne prihvacaju termin futurologija, zamjenjujuCi ga prognozom, 11 odnosno nagadanjem. Terminom futurologija nije ushicen ni Herman Kahn. U nizu radova teorijskog karaktera. kada se analiziraju mogucnosti prognoziranja buducnosti na medunarodnome planu, najcesce se upotrebljavaju termini prognoziranje i predvidanje. Iako bi se u uzemu smislu mogle praviti razlike izmedu tih dvaju tcrmina, Cini nam se da oba adekvatno odreduju bit procesa. Kada bi se pak htjela dati naznaka nekih osnovnih karakteristika obaju termina koje ih razdvajaju, mogla bi se napraviti podjela s obzirom na vrijcme i zadace koje slijede iz tih aktivnosti. Stoga bi se pod predvidanjem mogao shvatiti ukupan proces ~pozna vanja dugorocnoga buduceg razvoja. dok biprognoziranje bilo povezano uz nesto odredeniji vremenski rok, takoder buduceg razvoja, u kojem bi se toe no zacrtale i odredene zadace pojedinih aktera. Prognoziranje je stoga predvidanje osnovano na pretpostavkama i slozenim znanstvenim metodama. 14 Znanstvena objasnjenja moraju se promatrati kao simetricni procesi, a jedan od kriterija potvrdivanja zakonitosti i vrijednosti znanstvenih teorija jest njihova

10 V. Gantman. Some MctlwdoloKical Problems of Forecasting and Pm!{ramminR fntemational Relations. u: "Peace and the Sciences", br. 5. Wien. str. 9.

11 D. J. Finley-T. Hovert Jr., 7303: fnternar/onal Relations. op. cit.

12 L'Express. 12-1R sijecnp 19711" str.l\8-fJ9.

13 F. Polak, Prognostics. Amsterdam, 1972. 14 Detaljnijc o tim distinkcijama vidjeti npr. u: H. i :v!. Sprout. Fxplanation wuf Prediction in International Relations, u: J. N. Rosenau (izd.). fnternatwnal Politics and Foreign Poilcr. New York. 1961.. str. 6!1-72: K. Sccomski. ProRno,tvka. Warszawa. 1971: Zanimljiva sui misljenja daobjasnjenJa i predsid<mja. kao dsije znacajne komponente nuinc u predvidanju buducnosti. omogucuju stvaranjc korisnih i upotrehljivih prognoza. R. Tanter. Explanation. Prediction and Forecasting in fntematwnal Politics. u: J. N. Roscnau-V. Dm·is-M. A. Esat (izcl. ). The Analys1s of lnternational Politics. New York, 1972.

138

Predvidanjc i prognoziranjc u medunarodnim odnosima

epistemoloska otvorenost i mogucnost prognoziranja. 15 No. u svakom podrucju znanosti, s obzirom na specifiku discipline i spektar njezina istrazivanja. znanstveno predvidanje izrazava se na pose ban nacin. U drustvenim znanostima predvidanje se moze odnositi na nesto sto postoji, ali jos nije pozna to iz konkretnog iskustva, iii pak na nesto sto jos ne postoji, ali moze nastati u buducnosti. Svaka znanost u sklopu svog kategorijalnog aparata i na osnovi prava koje je upoznala, razvija svoje mogucnosti predvidanja. S obzirom na to da je u analizi drustvenog razvoja uvijek posrijedi golem sis tern sastavljen od velikoga broja podsustava osobito je korisno visedisciplinarno istrazivanje 16 koje bi povezalo sve te crte. U postavljanju stanovitoga redoslijeda u prognoziranju potrebno je istaknuti da je predvidanje dio indukcijskog zakljucivanja, odnosno da nastaje na osnovi onoga sto se zbilo u proslosti. U tome smislu predvidanje mora ispuniti dvije funkcije: teorijsku i prakticnu. Teorijska funkcija predvidanja mora voditi visoj fazi indukcije tako da od prihvacenih pojedinacnih tvrdnji tezi pridavanju odredene vaznosti opcim tvrdnjama koje imaju stanovit oblik zakonitosti: kauzalnih, koegzistencijalnih ili statistickih. Prema tome, u toj funkciji predvidanja nije rijec o trazenju vjerojatnosti predvidanja, vee 0 tome koliko ispunjenje, odnosno neispunjenje toga predvidanja utjece na stupanj vjerojatnosti zakonitosti iz kojega je dedukcijski izvedeno predvidanje. Prakticna funkcija predvidanja sastoji se u odredivanju stupnja, vjerojatnosti predvidanja. Samim tim veCi stupanj vjerodostojnosti predvidanja omogucuje si primjenu racionalnog odlucivanja u prakticnoj akciji. Nairne. ne treba zaboraviti da svaki stvaralacki cin seze prema buducnosti, a covjek kao stvaralac ima sposobnost kombiniranja proslih, sadasnjih i buduCih pojava. Razmatranje buducnosti, bez obzira je li rijec o predvidanjima iii prognoziranjima, moze, prije svega, ispitati polaznu osnovu, odnosno situaciju od koje se polazi. Samim tim odreduje se osnovna faza i postavlja visi cilj istrazivanja. Prognosticka dijagnoza ima zadacu ispitati dalji razvoj istrazivanoga procesa ili pojave na osnovi prethodne etape djelomicnih dijagnoza (tipoloske, geneticke, fazne ). Taj dio karakterizira izvodenje odredenih vjerojatnosti i postavljanje labavijih hipoteza. Veca je mogucnost dace prognosticka dijagnoza imati cvrsce temelje ako je posrijedi naznaka blizih dogadaja. ZakljuCivanje o udaljenijim pojavama i procesi-

IS Britanski au tor J. Frankel istice da se precizno prcdvidan1e pojedinacnih zbivanja osniva na dvjema pretpostavkama: I. da se odredene varijablevaznih faktora mogu kvantitativno izraziti: 2. da su ti znacajni faktori poznati i tocno izmjcreni. No. ti se zahtjevi ne mogu primijcniti na ljudska ponasanja. tc sene mogu davati tocna predvidanja, vee samo misljenja o vjerojatnosti realizacije odredenoga stupnja. Frankel smatra da su prakticni rczultati ograniceni. jer predvidanje nc moze biti misao vodilja: da li da ponesemo kisohran iii da se spremamo za mogucnost rata. Priznajuci. medutim, stanovite vrijednosti. poscbno na ckonomskome planu, britanski pisac isticc da vrijednost prognoziranja u medunarodnim odnosima (u slucaju daljnjega razvoja istrazivanja) nece biti u tocnoj naznaci prognoza trendova, vee u povecanju nasega svjesnog spoznavanja vrijednosti i sposobnosti ocjenc mogucnosti i parametara akciJC. (J. Frankel, Contemporary International Theory and the Behaviour of States, London. 1973 .. str. 30-32). 16 Ocjenjujuci vaznost medunarodnog prognoziranja u donekle 1dealiziranoj viziji. svicarski profcsor medunarodnih odnosa Daniel Frci zauzeo se za stvaranJe jedinstvene medunarodne ZaJcdnice znanstvenika iii pak za prenosenjc inicijativa medunarodnog prognoziranja na neka medunarodna tijcla (preko UN-a). D. Frci. "Developing the Institutionalization of Forecasting in International Relations", Peace and Sciences. hr. 3. Vienna, 1973 .. str. 'i l-'i2.

139


ma nosi i vece opasnosti od pogreske. Razumljivo, pritom je vrlo vazno kakvi su osnovni podaci, 1" koliko oni oznacuju sredisnju tematiku, ima li ih dovoljno i sl. 0 nizu daljih faktora ovisi kako ce se i hoce lise projekcija promjene polazne situacije dalje razvijati i usmjeravati. No. ako se prijede u visu fazu. tada je nuzno postaviti i konkretne ciljevc, koji mogu hiti: - uklanjanje nepozeljnih posljedica u sadasnjosti iii buducnosti - izbor nacina realizacije projekcije. N ajidealnija je situacija kada racionalna kalkulacija istrazivaca ima kao partnera racionalnog donosioca odluka koji moze uskladeno djelovati i sluziti se zakljuccima istrazivanja o planovima svojih buduCih akcija. AnalizirajuCi proces projekcije. francuski general Andre Beaufre oznacio ju je kao siroko spoznavanje buducnosti. odnosno kao vjestinu djelovanja u sadasnjosti, koja tezi poboljsavanju buducnosti koja jc izahrana. ili pak omctanju huduCih dogadaja kojih se hojimo. 1' Pokusavajuci naznaciti pojam. odnosno karakter predvidanja. vrijedno je zaustaviti sc na razliCitim misljenjima koja inace postoje o mjestu takve djelatnosti. Dio autora djelatnost koja nastoji anticipirati buduCi razvoj svrstava u kategoriju znanosti. Drugi pak tvrde da je rijec o mjesavini vjestine i znanosti. na osnovi cega se izvlaCi i zakljucak o specificnim karakteristikama koje posjeduje takva aktivnost istrazivaca. U Francuskoj uglavnom prevladava misljenje da nije rijec ni o nastanku neke nove znanosti ni znanstvene discipline koja bi tijekom razvoja mogla pretendirati na posebnu ulogu u promatranju ljudskog ponasanja. Slicno uvjerenje prevladava i u Velikoj Britaniji. 1 Profesor Robert Jungk, medutim, takva razmisljanja o buducnosti naziva "novom intelektualnom disciplinom" koja je zasada lisena istinske teorijske refleksije. 211

Teorije medjunarodnih odnosa

Demon teorije

Teorije vanjske politike

Odbrana Marksove teorije istorije

Epistemologija: Vodic u teorije znanja

Psihologija ličnosti : teorije i istraživanja

Teorije medjunarodnih odnosa

Demon teorije

Teorije vanjske politike

Odbrana Marksove teorije istorije

Epistemologija: Vodic u teorije znanja

Psihologija ličnosti : teorije i istraživanja

Recommend Documents