'
RADOSLAV KATIČIĆ
Zeleni lug Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ibis grafika Matica hrvatska Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga rtJo->Božanskomu boju«, ovdje se, pošto je sustavno izloženo što je bilo moguće saznati o svetim slavenskim pjesmama koje pjevaju o veli kim bogovima, sučeljenim Perunu i Velesu, sustavno izlaže ono što je bilo moguće saznati o obrednom pjevu koji se kao u grozdovima nakupio oko Perunove djece, boga Jarila i božice Morane, mlado ženje i nevjeste svete svadbe, koja svakoga proljeća nanovo pokreće rodnost godine. Još 1 984. počeo sam svoja istraživanja na tragu praslavenskih obrednih pjesama sačuvanih u usmenoj književnosti, takozvanoj folklornoj, upravo s knjigom Višnje Huzjak o Zelenome Jurju (1 9 57) u ruci jer su me na nju upozorili Ivanov i Toporov ( 1 974) , kojih mi je sintetička knjiga tada otvorila vidik na mogućnosti što ih pruža rekonstrukcija praslavenskih svetih tekstova u indoeurop skoj perspektivi, u persperktivi koju su upravo oni otvorili. »Veda Slavena«, kako je to 1 874. izrazio Stjepan Verković, odjednom mi je prestala biti fantazmagorija i postala vrlo opipljiva realnost. Onda sam i sam počeo ustrajno istraživati jer su već prvi rezultati obećava li uspjeh, a Ivanov i To po rov baš tomu području nisu obraćali punu pozornost. Bilo je tu mnogo toga da se nađe i uradi. Rezultate toga istraživanja objavljivao sam u Bečkom slavistič kom godišnjaku (Wiener Slavistisches Jahrbuch) od 1 987. pa do
N
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
200 l. na njemačkom jeziku gotovo u svakom godištu i to onim
redoslijedom kojim sam što otkrivao bez obzira na logiku samoga predmeta. Drukčije tada još nije bilo moguće. Druge sam rezultate koji se tiču božice velike majke u hijeratskom pjesništvu pogan skih Slavena i Balta već sintetizirao i objavio u knjizi »Gazdarica na vratima« (Die Hauswirtin am Tor, 2003.), također na njemačkom jeziku. Bilo bi doista lijepo da uzmognem podastrijeti svojim čitate ljima još i hrvatsku verziju te knjige, koja je u nas ostala vrlo slabo poznata i osim u najužem stručnom krugu potpuno neprimijećena. Tada bi prikaz rekonstrukcije pretkršćanskih obrednih pjesama sta rih Slavena, a po tome i još nepokrštenih Hrvata, koliko je meni znan, bio doista zaokružen i pristupačan našoj kulturnoj javnosti. No hoće li se to moći ostvariti nije, dakako, samo u mojim rukama. Stvari su tekle tako da u sintetičkom prikazu što ga donosi ova knjiga u većoj mjeri nego u »Božanskom boju« donosim rezultate vlastitih istraživanja, a nešto manje izvješćujem o rezultatima do kojih su došli drugi. Kako s tim stoji, razabrat će se iz bilježaka, u kojima se uvijek pozivam na svoje starije publikacije. Kao i u »Božanskome boju«, tako se i ovdje u bilješkama jasno razabire oda kle mi što. Neka dakle ovom rukopisu bude sretan put u ruke čitatelja, a oni neka vide što im on može dati i neka sude o njem. Meni pak preostaje da izreknem svoju zahvalnost svima kojima ju dugujem za ostvarenje svoje autorske zamisli. Tu je i opet gospodin Veseljko Velčić i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, oda kle je potekla prva inicijativa za ovaj nakladnički pothvat. Zatim i opet Tomo Vinšćak koji je i sada najpripravnije preuzeo dužnost da bude glavni urednik knjige i sa živim zanimanjem zauzeto pra tio njezino nastajanje. Tu je Krešo Krnic, nakladnik, i njegova Ibis grafika, koji su preuzeli sve tehničke i organizacijske poslove oko nje, suvereno ih obavili, a on je kao izvršni urednik oblikovao ovu knjigu kao predmet, i opet majstorski. Veliku zahvalnost dugujem Matici hrvatskoj koja je prihvatila da bude sunakladnik ove knjige,
Predgovor
što mi je zbog svega što ta naša institucija znači i pridonosi osobita čast i radost. Neka ovom knjigom budem matičar. Njima dugujem najveću zahvalnost, pa im ju ovdje od srca i izričem. No tu je i Vitomir Belaj, koji, kada se o mojem predmetu radi, zajedno s Tomom Vinšćakom predstavlja Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a s te mi je strane dolazilo veliko ohrabrenje i snažni prijateljski po ticaj . Napokon bih htio izreći zahvalnost i mnogim drugima kojima ju također dugujem jer su na razne načine pomagali pri nastajanju ove knjige. Tu su i opet moji suradnici, kolege i prijatelji Mislav Ježić u Zagrebu i Georg Holzer u Beču, koji su pomno pratili moj rad na području kojim se bavi ova knjiga i u brojnim razgovori ma bitno pomogli da raščišćujem pojmove oko toga. Posebno sam zahvalan svojoj suradnici Milki Jauk Pinhak koja se također od sa moga početka živo zanimala za moj rad na tom području i kroz godine uložila mnogo truda u organizaciju mojih predavanja o tim temama na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta su pak predavanja mnogo pomogla da se polože temelji pisanju ovih knji ga. Zahvaljujem napokon i opet svojim slušačima na sveučilištima u Beču i Zagrebu, koji su svojim zanimanjem, upitima i primjedba ma snažno poduprli taj istraživački pothvat, zahvaljujem osobama koje su prijateljski pratile moj rad, svojim me zauzetim zanimanjem bodrile da ne posustanem i stalno podsjećale kako rezultate treba učiniti pristupačnima i na hrvatskom jeziku, zahvaljujem, napokon, ništa manje nego svima spomenutim, i svojoj supruzi loanni koja je svojom brigom, svojim razumijevanjem i svojom strpljivošću omo gućivala da se autorski posao, zahtjevan i mukotrpan, ipak privodi kraju. Svima njima izričem svoju iskrenu zahvalnost jer se bez njih ova knjiga ne bi čitateljima našla u rukama. Početkom lipnja 2009.
Radoslav Katičić
Uvod
O
vdje se iznose rezultati istraživanja i studija koji su bili potaknuti uočenim podudarnostima između turopolj skih jurjaških pjesama i tekstova usmene književnosti drugih naroda slavenskoga jezika. Pokazalo se, sasvim neočekivano, da se njihovom poredbom čvrsto stupa na praslavensko tlo. Polazeći tako za tragom tekstova slavenskoga pretkršćanskog obreda godiš nje rodnosti, treba opet reći sve ono što je već izneseno u uvodu knjige »Božanski boj«1 jer su metodske pretpostavke i tu posve iste. Bez toga ostaje ono što se ovdje izlaže nepotpuno. Nema, međutim, smisla tu ponavljati što je već objavljeno. Stoga će svatko tko se doista ozbiljno zanima za predmet posegnuti za onim sveskom. Uz Uvod koji objašnjava metodu važno je tu i prvo poglavlje one knjige jer se u njem prikazuje i donekle ilustrira povijest takvih istraživa nja. Ipak, valja i ovdje naglasiti da je predmet ovih istraživanja re konstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva, koliko je ona moguća, a ne rekonstrukcija slavenskih mitova, kako se to obično zamišlja. Istina, u obrednim se tekstovima kazuju mitska zbivanja i izražavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje se ovdje na stoji važna za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predočaba, uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doživljajnost, ali je to tako upravo zato što se identificiraju ulomci autentičnih tekstova i slažu u cjelinu, koliko nam oni to dopuštaju, pa nam tako slaven sko poganstvo progovara svojim izvornim riječima i slušamo njegov l
Katičić, 2008a, 1-10.
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
autentičan glas. Dobiva se tako da nam sami stari Slaveni tu govore o svojoj mitskoj slici svijeta. Predmet ove knjige blisko je, dakako, povezan s narodnim godiš njim običajima svih naroda slavenskoga jezika, pa tako i hrvatskoga, i od istraživanja tih običaja kako ga provode etnologija i kulturna antropologija dobivaju se važni podatci, neophodni pri rasuđivanju o rekonstrukciji tekstova i pri njezinu obrazlaganju. Za slabije upu ćene ili površnije promatrače sve se to slijeva u jednu nerazmrsivu cjelinu. To važnije je stoga ovdje istaknuti da temeljno gledište ove knjige nije niti etnološko niti antropološko, predmet joj nisu niti vjerovanja, niti običaji, nego tekstovi i njihova povijest. A upravo to je filologija u pravom i danas često zanemarenom smislu. Temeljno je metodska oruđe ovoga istraživanja etimologija, utvrđivanje srodnosti po postanju i prvotnoga značenja riječi. Nije čak pretjerano reći da mu je rezultat u prvom redu prinos slavenskoj etimologiji. Dakako, ne proučavanju nepovezanih slavenskih riječi kakvo nam se obično predstavlja u etimološkim rječnicima, nego riječi spletenih u relevantne tekstove i kontekste, mitske i obred ne, i stoga kulturno relevantnih i estetski izražajnih do mjere kakva se inače u kulturnoj svijesti ne povezuje s etimologijom. Te riječi, tumačene etimološki, tu nose i prenose vrijednosti. Otkrivaju nam nepoznate slojeve kulturne baštine koja nam je pripala zajedno s našim slavenskim jezikom. Takvo istraživanje nije samo suho sta rinoznanstvo i bavljenje onim što je bilo, pa prošlo, nego otkriva i predstavlja žive vrijednosti koje su naše, a mi toga i nismo svjesni. Može se stoga reći i da je to nov i još neuobičajen pristup etimolo giji koji u prvi plan postavlja njezinu relevantnost za kulturu, i to ne samo jezičnu. Tu se onom koji ne žali truda da doista razumije otvaraju neslućeni vidici. Koliko god se nastojalo da se predmet ove knjige iznese cjelovito, u njegovoj je naravi da je bitno fragmentaran. Sve Što se ovdje iznosi zasnovano je na ulomcima pretkršćanskih obrednih tekstova koji su pronađeni i prepoznati u usmenim književnostima slavenskih
Uvod
jezika, svakoj od njih u njezinoj tradiciji. Obradba tih ulomaka, njihovo slaganje i uvrštavanje u njima nadređene sadržajne cjeline nigdje ne može potpuno poništiti fragmentarnu narav toga materi jala. Ona pruža otpor predmeta sintetičkomu razmišljanju i tako u ovim razlaganjima ostaje prisutna trajna napetost između obojega. Tek kad se to ima na umu, može se ovo razlaganje i doista primjere no razumjeti. Naravno, na takvoj podlozi ne dobiva se ona zaokru žena cjelovitost na koju smo navikli od etnoloških i antropoloških tumačenja narodnih običaja i vjerovanja. Njihovim istraživačima materijal, naime, upravo zadaje cjelovitost, a ovima ga njihov uskra ćuje. Gdjegod je u ovom razlaganju stavljena točka, doista pažljivi čitatelj većinom bi htio dalje. No tu se prate tragovi, a oni se mogu slijediti samo onoliko koliko se pokazuju. Pripovijest se u pravilu ne može ispripovijedati baš do kraja. Prekida se tamo gdje se dalje ne bi kretalo po čvrstoj podlozi. Tragovi se mogu slijediti samo dotle dokle doista vode. A oni ne će uvijek dovesti dotle dokle bi se zapra vo htjelo. Uzevši pak sve u svemu, cjelovitost i dovršenost prikaza koja se postiže u ovoj knjizi veća je nego bi se očekivalo znajući od čega taj prikaz polazi. To već samo po sebi pokazuje da je trag koji se slijedi autentičan. Rekonstrukcija takve vrste zasnovana je na podudarnostima. Te su podudarnosti takve i toliko tijesne da se ne može razumno pret postavljati kako su nastale slučajno. Opravdano je stoga uzimati da svjedoče o zajedničkom podrijetlu usmenih tekstovnih predaja koje se uspoređuju. Sve je tu tako na kraju krajeva pitanje vjerojatno sti. To pak znači da konačne i nepobitne sigurnosti u tome nema. Kako god vjerojatni pojedini zaključci bili, svaki od njih može biti i pogrješan. Sve je to etimologija, a i najbolja etimologija može, kako pokazuje istraživačko iskustvo, biti pogrješna. S time dakle valja računati. Među zaključcima koji se iznose u ovoj knjizi, uza sve nastojanje da ih ne bude, ima sigurno i pogrješnih. No važno je da ta vjerojatnost bude koliko je samo moguće manja. Kad konver gira prema nuli, svrha je u potpunosti postignuta. Toga pak u ovoj
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
knjizi, kako se s razlogom može ustvrditi, nema malo. Obredne pjesme poganskih Slavena ostavile su jasnije tragove u usmenoj književnosti današnjih slavenskih naroda nego bi to itko očekivao. Mitologija godišnje rodnosti, a ona, kakva je bila kod starih Slavena, predmet je ove knjige, ima mnogo paralela u najrazličiti jih naroda svijeta. Počevši od egipatskih predaja o bogovima lzidi i Ozirisu, pa do predaja zemljoradničkih naroda dalekoga Istoka i srednje Amerike tu je sva sila toga što se upravo nudi za vrlo zanimljive i poticajne tipološke poredbe. No u ovoj knjizi sve je to ostavljeno po strani, onako kako je objašnjeno već u Uvodu u »Božanski boj«, ne zato što od toga ne bi bilo dobiti i poticaja spo znaji za kojom teži ova knjiga, nego zato što će dobit biti još veća ako se prvo raščiste odnosi među genetski srodnim predajama, a to su u našem slučaju slavenske, pa s njima osobito blisko srodne baltičke i napokon one svih ostalih indoeuropskih jezika, koliko se ovamo mogu uključiti svojim materijalom. Tek pošto se pozorno i sabrano raščiste genetski odnosi, dat će istraživanje tipoloških srod nosti doista ono što se od njihova uključivanja u razmatranje može očekivati. Bez toga razlikovanja i postupnosti u postupku nastaje zbrka, a ona nije korisna nikojoj spoznaji. Koliko god je širem kru gu zainteresiranih čitatelja često teško prihvatljivo takvo ograničenje istraživačkoga vidokruga, ono je, kako je jasno svakomu tko umije znanstveno misliti, u najboljem interesu pouzdanoga snalaženju u predmetu ovoga istraživanja. To je istraživanje dosljedno usmjereno na tekstove i ostaje u okvirima njihove genetske srodnosti, srodnosti po podrijetlu, i upravo time što je tako ograničeno prinosi najviše što se može postići cjelovitoj spoznaji predmeta, koja, dakako, obu hvaća mnogo više od samo toga. No time što se nestrpljivo negodu je nad ograničenjem i odbija ga ne zahvaća se predmet potpunije i cjelovitije. Mit godišnje rodnosti prikazuje, preneseno na razinu vjerskih predočaba, ciklički tijek zbivanja u svijetu, kakav se opet i opet po navlja u godišnjim krugovima. To je izraz životnoga iskustva ljudi
Uvod
?Oliodjelaca kojima se žetve nižu jedna za drugom, mnoge su se YcĆ nanizale, a oni se nadaju i očekuju da će se i dalje nizati bez
predviđenog obvezatnoga kraja. Tako će sve novim naraštajima biti osigurano preživljavanje i hrana. U takvu doživljavanju zbivanje u S>ijeru nije linearno, ne kreće se prema zacrtanom cilju, ne pred stavlja napredak, nego se opet i opet vraća na početak i onda kreće onako kako se već i prije kretalo. U tome kretanju prijelomne su točke već unaprijed određene. Uvijek su iste, a tijek vremena svodi na krug godine. Obredne pjesme prate to kretanje, a obred mu po shvaćanju ljudi pomaže da se ostvaruje kako je predviđeno. Za ljude je životno važno da se tu ništa ne poremeti jer uza svu usta se
ljenost kruženja godine konačne sigurnosti nema, stalno je prisutna strepnja ne će li šiktanje i bujanje zelenila, ne će li žetva možda ipak iznevjeriti. Moć obreda i njegovih svetih tekstova pokreće se i prizi u pomoć da to spriječi. To je smisao tekstova kojima se bavi ova knjiga i koji se u njoj rekonstruiraju, dakako samo onoliko koliko je
Ya
�o
moguće. S tim na pameti treba ju i čitati.
Trudan hod
K
ao što je oluja s oblacima i grmljavinom, munjama i gro
movima, ognjem i vodom, svojom tajnovitom strahotom
i proizvoljnom nepredvidljivosti snažno zaokupila pozor nost ljudi i dala motive mirotvornoj stvaralačkoj moći, te postala nosivom gredom mitske slike svijeta i jednom od bitnih sastavnica njegova skrovitog ustrojstva, isto ju je tako bujnom darežljivosti i poželjnom omamom zaokupio i potaknuo godišnji ciklus svojim
Oluj a i godišnj a rodnost
naglim pokretanjem rodnosti, biljne i životinjske, i njezinim potpunim zamiranjem kad se godina spusti sa svojega vrha i približi dnu, ciklus dakle koji donosi urod i time čovjeku omogućuje život, a
onda ga, suočenog sa sumrakom godine, prepušta tjeskobnom
očekivanju svojega povratka i zebnji hoće li mu urod dotle doteći. Kada se ima pred očima koliko su dugo, pretvarajući se od lova i skupljača u poljodjelce i pastire, ljudi svake godine tjeskobno čekali hoće li im polja i stoka opet roditi, od čega je zavisilo golo ca
preživljavanje, lako je razumjeti da se oko toga zbivanja ovio mit i
Godišnji obred
da je na njem utemeljen obred. Vjerovalo se da takav obred podupire to zbivanje, da pomaže rodnosti godine i time ljudima održava žiYot. Taj se obred, dakako, sastojao od čina i riječi. Imao je svoje
i njegov apredaj a
propisane radnje i svoje propisane tekstove. Tragove pak toga kakav je taj obred bio u poganskih Slavena umjesno je tražiti u predajnim običajima i usmenoj književnosti slavenskih naroda, koji su svi, i kraj neizbježnoga izmjenjivanja i nepovratnoga gubljenja, kako elemenata tih čina s njihovim tekstovima, tako i samih njihovih struktura, ipak skupa s jezikom čuvali i neprekinutu nit te predaje.
Zeleni lug -- Tragovim a svetih pjes am a n aše pretkršćanske starine
Ovdje će se poći tragom praslavenskih tekstova u kojima se obredno kazuju mitovi vezani za godišnji ciklus rodnosti. Ti nam se tekstovi, dakako, nigdje nisu očuvali, ali su njihovi ulomci koji Ulomci
su se osobito snažno i dojmljivo usjekli u pamćenje, veći ili manji,
obrednih
a uvijek razdrobljeni i ponešto izmijenjeni, poslužili kao materijal
tekstova
pri gradnji tekstova usmene književnosti na slavenskim jezicima, poslužili su kao pjesnički ukras u tekstovima folklornih književnih rodova kakvi su došli do nas i ostali nam zapisani kad su se za njih
u usmenoj književnosti
u 1 9 . i 20. stoljeću stali zanimati ozbiljni i neumorni istraživači i skupljači. Da bi se otkrili i utvrdili takvi ulomci, valja tražiti tekstovne sklopove kojih je izričaj uočljivo arhaičan, rječnik praslavenski, i razaznaju se kao strano tijelo, koji se čak i sadržajno tek slabo suvislo uklapaju u kazivanje folklornoga teksta kakav je došao do Prepozn av anje ulom ak a starih obrednih tekstova
nas. Tada se može pretpostaviti da su se takvi izražajni sklopovi našli u tim tekstovima usmene književnosti samo zato jer se, kad su nastajali, još pamtilo da se tako pjeva ili kazuje, pa je ljudima bilo drago opet to slušati i ponavljati, makar sada i u drugom kontekstu. Samo iznimno očuvali su se tekstovi koji nastavljaju staru obrednu predaju u njezinoj prvotnoj funkciji, koliko god iz mijenjeni i prilagođeni novim prilikama i potrebama. To je kao kad arheolozi nađu ostatke antičke arhitekture na mjestu gdje su bili postavljeni već u starini, pa kažu da su nađeni in situ »na svojem (prvotnom) položaju«. U tim je slučajevima istraživački -
pristup bitno olakšan. Ali pretpostavka se o praslavenskom podri jedu takve tekstovne predaje doista potvrđuje tek ako se glasovno podudarni uzorci istoga izričajnog sklopa nađu u više slavenskih
obrednoga
predaja usmene književnosti. T eško je tako iz čista mira zamisliti da su u usmenoj književno sti slavenskih naroda, kako je došla do nas, očuvani ulomci pogan skih obredenih tekstova, sakralnoga pjesništva iz pradavnine, i to toliko da se odade može steći bar nekakav uvid u njezine izražajne
pjev a
sklopove i u mitske sadržaje koji se kazuju u njoj. Ali iskustvo je
Doista se jesu očuv ali ulomci
Trudan hod
?okazalo da je, protivno svakomu razboritom očekivanju, to ipak moguće, pa da se tu i tamo doseže čak vremenska dubina indoeu ropskoga sakralnog pjesništva, kojega je slavensko jedna predajna grana.1
l.
Hoditi - roditi
Da bi se krenulo tragom tekstova praslavenskoga obreda rodnosti,
]urjevski ophodi
zanimljivo polazište nude upravo hrvatski godišnji običaji. Na sjeverozapadu Hrvatske i u neposredno susjednim krajevima Slovenije2 ubilježen je običaj jurjevskih ophoda. Na dan svetoga Jurja (23. rraYnja) skupina mladeži, mladića i djevojaka, okićena svježim zelenilom i noseći barjak obilazi selom od doma do doma. Jedno od njih osobito je opremljeno prolistalim granama. To je zeleni Juraj. Sudionici ophoda zovu se jurjaši i jurjašice.3 Uz jurjevski ophod ?ienju se pjesme. One predstavljaju vrlo čvrsto integriran pramen :.rsmene predaje. Ako se dakle pokaže da ta tekstovna predaja potje.:c još iz pretkršćanskih vremena, to je primjer očuvanja poganskih obrednih tekstova u funkciji. e jednoj takvoj ophodnoj pjesmi javlja se stih: Kudjura hodi, tudpole rodi
jura hodi
Miklaušić 105
-poije rodi
Tu pada u oči unutrašnji srok. Isti se unutrašnji srok javlja u 5tihu još jedne jurjaške pjesme: -�-
Kud vam Đuro odi, tud vam poije rodi.
H 17
Ti stihovi u pjesmama u kojima su došli do nas nemaju čvršćega konteksta. U još jednoj pjesmi u kojoj se javlja varijanta toga istog stiha kontekst je obilan i vrlo kompaktan: Lp. Katičić 2005a; 2005b; 2006a; 2006b; 2008a, gdje se izdašno upućuje na te
' -
:ndjnu stariju literaturu. P�ofesor Vitomir Belaj upozorio me je na to da su to upravo oni dijelovi Slf,JHI�J�Sl .-oji ma se može utvrditi »hrvatski supstrat>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio.« Tu je unutrašnja rima ona ista hoditi - roditi (xaA3rry - paA3H)'), a tu je i pol'e (no IIOiVIM) , tek je konstrukcija rečenice nešto drukčija. Osoba koja hodi i tu je Jurbjb, tek se tu izričito kaže da je to kršćanski svetac. On tu hodi po poljima i time čini da žito rodi.
juraj hodi, žito rodi
�erna dvojbe da je to isti obredni tekst kao u hrvatskim jurjaškim pjesmama, samo neznatno preoblikovan. On je, kako se time pokazuje, doista praslavenski. Potvrđuje to i druga bjeloruska ophodnička pjesma. Tu taj tek stavni sklop poprima dijaloški oblik: [Ae, CB.i!ThiH 10p3li, rrpbi3a6asHyc>I? - Do M.il)l(aX xaAIIy, rraiiiHIO paAIIy, >IpaJO rriiiĆ>HKY CB>ITOMY B.HAIIqKy, CB.HTĆ>MY B>IAHqKy Ha 6eAhi rriipa)I(Kll.
juraj hodi, čini da njiva rodi
p 8, 167
- >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu svetomu Vazmu, svetomu Vazmu za bijele piroške.« 6
To su takozvane voločobničke pjesme. Usp. o njima Katičić, 2008a, 85.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
I tu je ista unutrašnja rima. Sveti Juraj hodi po međama, tj. po graničnim brazdama,? dakle po poljima, onako kako se po njima ide da ne bude štete, i čini da budu rodna pšenicom od koje se me lje bijelo brašno. Kazuje se isto mitsko zbivanje istom tekstovnom strukturom, ali je ona tu nešto razrađenija i obogaćena dojmljivim detaljima. Isto takve bjeloruske ophodničke pjesme zapisane su i latinicom, poljskom grafijom. Jezik im je ipak bjeloruski, kako god se na prvi pogled može učiniti da je poljski. Tu se javljaju već poznate tekstov ne strukture: juraj hodio,
[lO]
žito rodio
fjsiefviatjjepo1fbierdli sie, adzinJurij nie ubirdlJ sie, japdpolu chadzilJ, ijta radzilJ
F 5,
675, br. 158 9
- ))Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio.« Isti tekstovni sklop, samo s gramatičkim obilježjem sadašnjosti, a ne prošlosti kao u ostalim do sada navedenim bjeloruskim potvr dama, javlja se i u ovoj ophodničkoj pjesmi: Sveti Juraj hodi,
[ll]
žito rodi
SwiatjJurajpa mieidch chOdzić, Chrystos waskros, syn Boiy! Pa mieidch chOdzić, da ijta rOdzić.
F 5,
695, br. 1623
- )) Sveti Juraj po međama hodi, - Krist je uskrsnuo, sin Božji! - po međama hodi i žito rodi.« A u jednoj daljnjoj istoj takvoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi vraća se opet gramatičko obilježje prošlosti: Svetijuraj hodio,
[ 12]
žito rodio
SwiatjJurja, dzie tj bywdlf? Pa mieidm chadzilf, da ijta radzilJ.
F
S, 699, br. 1635
- )) Sveti Jurju, gdje si ti bio? Po međama sam hodio i žito rodio.«
7
CPHf 6 (1957), 278 s,v, MelKa: HerrporraxaHHaR pKaR rroAoca MelKAY rroARMH >>Nepreorana uska traka među poljima« i primjer: Tio H H Be rrpoxolKy R JJKOIO M elKon - >>Po njivi prolazim uskom međom«. I u nas se takva neuzorana traka zove međa.
Trudan hod
Navedene potvrde pokazuju da je u pjesmama hrvatskog jurjevskog i bjeloruskog uskršnjeg ophoda dobro potvrđen praslavenski tekstovni sklop jurb}b hoditb, (pol'e) (žito) roditb.
juraj hodi, poije žito rodi
U bjeloruskim pjesmama, međutim, taj koji hoda po polju može nositi i druga imena. Tako se u njima susreće i ovo: Sveti Mikola
CB.HTa.H MnKOAa no Me)!(aX XOAHTb, IIO Me)!(aX XOAHTb, )!(HTO pOAHTb.
[ 13]
E4,3
hodi, žito rodi
- >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi.Gdje kraljevna hodi, tamo pšenica rodi. Gdje kraljevna ne hodi, tamo pšenica ne rodi.«
rodi
Tu je zamjenska osoba žensko i ne spominje se po imenu, nego po statusu. Među djevojkama koje sudjeluju u duhovskom ophodu jedna je glavna i zove se kraljevnom. Tu se razabire koliko je du boko usmena tekstovna predaja narodnih običaja prožeta izvornim obrednim tekstovnim sklopom, praslavenskim i poganskim, koje mu je nosiva greda karakteristična unutrašnja rima hoditb- roditb, ili, s gramatičkim obilježjem prošlosti, hodilo -rodilo. O tome pak kako je to sa ženskom zamjenskom osobom za svetoga Jurja, a za Ženska
pravo za poganski božanski lik, očito muški, koji je tu prvobitno
zamjenska
stajao ne može se ništa reći bez obuhvatnijega pomnog istraživanja.
osoba za jurja
Osobito je tu važno odrediti vremensku razinu na kojoj se u tom sklopu pojavila ženska zamjenska osoba. Tek kad se to utvrdi, može se potražiti odgovor na pitanje kako je do toga došlo i što to znači. U poljskoj usmenoj književnosti ima vrlo zanimljiv, iako neizra van, trag toga tekstovnog sklopa slavenske poganske obredne pje sme. Tako se pri svadbenom ophodu pjeva:10 [ 16]
jaše gospodičić
jedzie z swojq druiynq panicz urodziwy, panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy.
Pruski 185
- >>Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gospodičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda.«
9 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 147. 10 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 14.
Trudan hod
U tom odlomku tekstovni sklop nosi rima urodziwy - chodziwy.
Tvorbena
Ona nije nego lagana i sasvim prozirna rvorbena preoblika one te
preo blika
meljne hoditb - roditb, tek u obrnutom slijedu. S navedenim od
temeljnog
lomcima glasovno je podudarno još i to da je gospodičić iz daleke
sroka
zemlje, prevalio je dakle dalek put (dalekb pr;tb), a hodi jašući na ko nju. U poljskom se tako zrcali ono hrvatsko: . . zelen juro došel . .. na zelenom konjeku. Kudjura hodi, tud pole rodi [ 4]. Kada se ti odnosi razmotre potanje, razabire se da poljski tekst ne podsjeća samo mut no i neodređeno na hrvatske [1], [2], [3], [5], [6], [7], a osobito na .
Precizne
[4], nego su podudarnosti tu precizne i duboke. Time se potpuno
i duboke
isključuje svako tumačenje preuzimanjem motiva i posuđivanjem tekstovnoga oblikovanja. Te podudarnosti nisu nastale međusob
podudarnosti
nim utjecajem raznih predaja. Tu se sasvim očito isti praslavenski tekstovni predložak prelama u različitim pramenovima usmene pre daje. A jasno se pokazuje i to da je taj predložak vrlo star. Od prvot
Značenjska
nog značenja kakvo se susreće u rimi hoditb - roditb morala je proći sva značenjska mijena po kojoj je u poljskom uroda od 'urod' dobilo
mijena svjedoči
značenje 'ljepota', 'pravilne crte lica'. Tek tada je taj dvostih poljske svadbene pjesme bez kidanja veze sa svojim predloškom mogao biti
o starosti
oblikovan onako kako nam je zapisan. Da se to dogodi, trebalo je
predaje
tekstovne
dugo vremena. Tako se tu stječe puna sigurnost da se doista stalo na praslavensko tlo. 11 Na temelju hrvatskog, bjeloruskog i poljskoga materijala, da kle južnoslavenskoga, istočnoslavenskog i zapadnoslavenskoga, što skupa lijepo predstavlja svu slavensku usmenu predaju, dao se tako
Ulomak praslavenske
rekonstruirati ulomak praslavenske obredne pjesme, najvjerojatni
ophodne
je ophodne. U proljetnom ophodu o svetkovini boga koji svojim hodom donosi rodnost godine slavenski su pogani pjevali svetu obrednu pjesmu koje se nosiva tekstovna struktura prepoznaje kao:
pjesme
Kr;da ljurbjb} hoditb, tr;da pol'e roditb [I], [2], [3], [4], [15] i [16].
ll
Usp. Katičić 198 7b, 23-24;1989, 57-58; Krzysztoforska-Doschek 1994, 147-148; Belaj 1998, 1 75-1 77.
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Potvrđena je i inačica [!urb}bJ po polemo hoditb, žito roditb [8], [9], [10], [Il], [12], [13] i [14]. Na takav se stih obredne pjesme nadovezuju druga dva: Zeleno []urbjb}jbz daleka p{Jti l}bz daleka p{Jti, trudnajego hoda [5], [6], [7] Kršćansko svetačko mjesto praslavenskoga božjeg imena
i [16]. U tim skicama rekonstrukata stavljeno je]urb}b u uglate za grade jer to sigurno nije praslavenski, nego je to grčko svetačko ime Georgios, glasovno prilagođeno slavenskomu tek poslije pokrštenja, ali se ono tu ipak navodi jer se što se tiče glasovnih podudarnosti ponaša kao da jest praslavensko. Toliko je praslavenski još bio živa jezična zbilja kad su se prvo preuzimala kršćanska svetačka imena. Drugo je pitanje, dakako, koje je autentično praslavensko ime pr votno stajalo na tom mjestu. Nikakav trag indoeuropskog obrednoga kazivanja o tome mit
Praslavenske
skom zbivanju nije do sada prepoznat. No važno je utvrditi da ri ječi koje se javljaju u tim rekonstruktima nisu samo praslavenske,
riječi odlomka
nego pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga leksika. Tako
obrednoga teksta sve su indoeuropske
uz hodo stoji grčki
6b6c;
'put', a ovamo idu i staroindijski d-sad
'prići', ut-sad- 'otići'. Odatle je izveden glagol hoditi s osnovom hodi- kao u grčkom ObLoc; 'putni', obh:llc; 'putnik'. Uz praslavensko pofe stoji latinski palam 'na očigled', 'javno', izvorno 'na široku', 'na otvorenu'. Uz praslavenski roditi stoji latvijski radit 'stvoriti', 'roditi'. Taj je glagol izveden od rodo, a uz to stoji latvijski rads 'ro đak', litavski rasme 'urod', hetitski barduš 'praunuk', armenski ordi 'sin', njemački Art 'vrsta'. Uz praslavenski žito stoji staropruski geits 'kruh' i keltski: kimrički bwyd, starokornički buit i staroirski biad, sve 'hrana'. Uz praslavenski zeleno stoji litavski žalias i latvijski zafš, oboje 'zelen', staroindijski harib 'žućkastosmeđ' i hira7Jyam 'zlato'. Uz praslavenski daleko stoji litavski tali 'daleko', talus 'dalek', grčki boALx6c; 'dug'. Uz praslavensko p{Jtb stoje staropruski pintis 'put', staroindijski pdnthds 'put', grčki n6vroc; 'more (kao plovni put)', latinski pons (genitiv pontis) 'most'. Praslavensko trudbno pridjev je izveden od trudo, prema čemu stoji litavski triusas 'težak rad', latvij ski trauds 'krhak', staronordijski jraut 'teškoća', 'iskušenje', gotski
Trudan hod
us-jriutan 'otežavati', latinski trudere 'gurati', 'pritiskivati', irski trot 'oteklina', 'kavga'. Nosivo ustrojstvo tekstovnoga sklopa izdvojenog iz slavenskih
Riječi umrežene
ophodnih pjesama izraženo je dakle riječima koje ne potječu samo
u indoeuropski
od praslavenskih, nego su te praslavenske riječi bez ostatka umreže
leksik
ne u indoeuropski leksik. Time, dakako, nije dokazano da taj tek stavni sklop potječe iz indoeuropske sakralne poezije, kako se s više
ili manje pouzdanja moglo ustvrditi za neke druge takve sklopove, 12 ali se jest pokazalo da je to i u ovom slučaju lako moguće, ako nam i nije ostavilo prepoznatljive tragove. Bolje bi tu možda bilo reći: do
sada prepoznate tragove. Rodan hod po polju nije, međutim, samo hod jedne osobe. U slavenskim proljetnim ophodnim pjesmama javlja se i više njih što
Više osoba hodi po polju
hode jedna iza druge i tada su im uloge podijeljene. T ako bjeloruski
ophodnici, voločobnici, o Uskrsu pjevaju gazdi do kojega su dvora došli:
:rl
Tla TBaeii HHBH caM Eor XOAH, caM Eor XOAH, IIHTh ac66 BOAH: TleprnaH ac66a - CBHThiH I0p3ii, ApyraH ac66a - CBHThiH MHKOAa, TpeThHH ac66a - TpoiiQa CBHTaH, qaTBepTaH aco6a - CBHTbiH flHTpo, IIHTaH aco6a - CBHTbiH J1AhAH.
Svetci hode po njivi
A CBHThiH I0p3:ii Chi pacHQaiO,
Chi pacHQaiO )!(hiTa 3apa)l(aH. A CBHThiH MHKOAa e wayK6Baii TpaBoii,
rnayKOBaH TpaBOIO CKOT HaiJacaH. TpoiiQa cBHTaH )!(hiTa BhichmaH. A CBHThiH TlHTp6 3 Ap66HbiM Aa)I(A)I(OM. A CBHThi l1AhAH 3 3aAaTbiM cHpiioM, 3 3aAaThiM CHpiiOM )!(biTa 3a)l(bJHaH.
p 8 , 1 67
L! Usp. l1saHoB- Torropos 1974, 98-103, osobito 1 0 1 ; Katičić 1987, 4 1 ; 1992, 67-73,
osobito 70-7 1 ; 2005b, 80-82; 2008a, 8 1-84,141-142, 2 1 1 -214.
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
- >>Po tvojoj njivi sam Bog hodi, sam Bog hodi, pet osoba vodi: prva je osoba - sveti Juraj , druga je osoba - sveti Mikola, treća je osoba - Sveta Trojica, četvrta osoba - sveti Petar, peta je osoba - sveti Ilija . . . A sveti Juraj s rosicom, s rosicom žito zarada. A sveti Mikola sa svilenom travom, svilenom travom stoku napasa. Sveta Trojica žito isipa. A sveti Petar s drobnim daždom. A sveti Ilija sa zlatnim srpom, sa zlatnim srpom poči nje žeti žito.>Prvi je svetak - sveti Velik dan (Uskrs), drugi je svetak -Jurij Jegorij, treći je svetak - sveti Nikola: sveti Velik dan s crvenim jajcem, Jurij-Jegorij sa svilenom travom, sveti Nikola sa sjetvom.« Tu nabrajanje ne ide sve do proroka Ilije, ali se po kontekstu .:: i jele usmene predaje zna da se niz svetaka proteže sve do njega, a za njim dolazi žetva. Ona je napokon jedina svrha usjeva. 18 Važno ie. međutim, uočiti da se ni u kojoj od tih varijanata ne ispušta 5Yeti Juraj. A on je rosicom i svilenom travom koju donosi vezan za
Yegetaciju, a time što na ravnom polju spašava stoku vezan je i
za
animalnu rodnost. Važan je dakle i poljodjelcima i stočarima,
J.olazeći nosi dobrobit i jednima i drugima. A praslavenski su po :ioprivrednici bili oboje. To je smisao njegova hoda, a time i smisao ?roljemih ophoda, onih starih poganskih, kojih je trag u godišnjim .:-bičajima slavenskih naroda ostao razgovijetan do danas. �1otiv niza svetih osoba što jedna za drugom hode poljem, i Fredstavljajući dolazak i prolazak svetaka predstavljaju time sam : ' l" sp. Katičić 1987b, 24; 2003b, 21-25.
Sveti juraj važan poljodjelcima i stočarima
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
rodonosni hod godine, u hrvatskim se proljetnim ophodnim pjes mama, koliko je ovom autoru za sada poznato, ne susreće onako jasno i prepoznatljivo kao u istočnoslavenskim. Ne stoji u prvom planu. No ipak mu se razaznaju više ili manje izravni tragovi. Tako jurjaši u jednoj svojoj pjesmi pjevaju: [20a] Prošalje, prošalpisani Vazam, došalje, došal zeleni juraj. S njim radosti, radosti. Pisani Vazam
Sveti Petar oružnik, usred leta zaštitnik.
- zeleni juraj
Uskrs s pisanicom juraj s travom
HS
I tu, kao i u mnogim drugim jurjevskim ophodnim pjesmama, prvi dolazi Uskrs, pisan, sa šarenim pisanicama, dakle »S crvenim jajcem«, kako pri uskršnjim ophodima pjevaju istočni Slaveni, a za njim dolazi zeleni Juraj, »sa svilenom travom«, kako pjevaju također istočni Slaveni (usp. [3] , [4] i [4a] ). A za njima, već usred leta, dolazi sveti Petar. Tu se razabire da uza svu vrlo uočljivu različitost istočni
Petar usred leta
i južni Slaveni pjevaju o istom. U predaji južnih taj je motiv tek manje izrazito prikazan. Da se tu doista radi o svetcima koji hode u nizu, jedan za dru gim, pokazuje jedna hrvatska jurjevska pjesma ipak vrlo izrazito:
Svetci hode u nizu
[20b] Svetijuro kolo vodi, za jnem sveti Marko hodi.
Miklaušić 106
Dan svetoga Marka (25 . travnja) slijedi, naime, gotovo neposred no iza dana svetoga Jurja. 19 Tako oni hode jedan za drugim upravo onako kako se to opisuje u istočnoslavenskim ophodnim pjesmama. I u hrvatskim ophodnim pjesmama taj niz svetaka što hode po polju seže sve do žetve i skupljanja uroda. Tako pjevaju jurjaši: Od Vazma do Male maše
[21]
Pisan Vazam prošalje, zelenjuraj došalje
19 Dok se stoljećima u Zagrebačkoj biskupiji sv. Juraj slavio 24. travnja, slijedio je dan sv. Marka baš neposredno iza dana sv. Jurja. Usp. Belaj 1998, 172 i 2007, 217-2 1 8 .
Trudan hod Mala maša
Velika maša, svakom grmu paša. Mala maša, sve u kupe snaša.
H 15
u kupe snaša
Tako dolaze još Velika Gospa (15 . kolovoza) i Mala Gospa ( 8. rujna), obje tu vezane s vegetacijom, a posljednja sasvim izri čito sa skupljanjem uroda. Riječ kup dobro je potvrđena upravo u poljoprivrednom kontekstu. Tako imamo: Ovi tri veli kupi žita l Fran Mikuličić, Narodne pripovijetke i pjesme iz hrvatskoga pri morja, Kraljevica 1 876, 77) i osobito: kup, hrpa žita na guvnu (M. Đurović). 20 Tako hod svetaka jednoga za drugim po polju vodi od izbijanja prvog zelenila do vršidbe i spremanja uroda, do ploda i obi lja. Tomu se pak nalazi podudarnost u bjeloruskoj ophodnoj pjesmi u kojoj se pri kazivanju o hodu svetaka po polju pjeva: 6oAhimi flpa'IHCTa CHOllKH llOAaeiJ,b / MeHbiiia flpa'IHCTa CHOllKH CKAaAaHIJ,b - »velika Prečista podaje snopiće, mala Prečista slaže snopiće« (IllE l , 154, N9 148) . Svetkovine što se tako nižu kršćanske su, osobe što hode po polju i donose mu rodnost nose imena kršćanskih svetaca. No pri tome se razabiru dvije različite kršćanske tradicije: ona istočne i ona zapadne crkve. Prvoj niz svetkovina seže do Ilinja dana, a u drugoj do svetko-
Tradicija
vine Gospina rođenja. Pri tome se javljaju nazivi svetkovina Velike i �1ale maše, sasvim karakteristični upravo za tradiciju zapadne crkve.
istočne
Zanimljivo je da je zapadna tradicija doprla i do dijela Bjelorusa, što kraj poznatih povijesnih okolnosti, utjecaja katoličkog litavsko-
crkve
poljskog kraljevstva, i ne iznenađuje. Po toj se dvojakoj kršćanskoj interpretaciji razabire da je taj motiv nadnaravnih osoba što hode po polju i time mu donose rodnost pretkršćanski, dakle poganski, jer mu je interpretatio christiana, koja je jedina došla do nas, dvojaka, istočna i zapadna kršćanska, pa se sam motiv pokazuje kao slavenski zajednički, stariji od pokrštenja. Svetkovine što dolaze i prolaze jedna za drugom bile su tu izvorno druge, poganske, i osobe što hode poljem, pa ono od toga rodi, nosile su druga imena, bila su to poganska božanstva. U ophodnim pjesmama kazivalo se pogansko 20 Usp. ARj 5, Zagreb 1898-1903, 789,
s . v.
kup.
i zapadne
Zeleni lug ._ Trago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
mitsko zbivanje. A poslije pokrštenja, kad su se sveti ophodi zadr žali još samo ponegdje kao godišnji narodni običaji, preimenovane su poganske svetkovine i poganski bogovi u kršćanske svetkovine i kršćanske svetce, pa su se stare svete pjesme s takvim i još s drugim preoblikama i dalje pjevale, makar još i samo u ulomcima svojih pr votnih cjelina. Tako su ti ulomci, zakodirani u podudarnosti među tekstovima usmene književnosti svih naroda slavenskoga jezika, ostali očuvani, pa je danas još moguće otkriti im tragove, kako se i tu upravo pokazaloY Među bjeloruskim ophodnim pjesmama zapisano je i više takvih u kojima kazivanje o hodu svetaka po njivi obuhvaća cijelu godinu. Obično je to od Božića do Božića (P 8, 1 74) ili od dana Četrdeset mučenika u Sebastiji (9. ožujka) do dana Četrdeset mučenika iduće Hod svetaka obuhvaća
godine (lilE l , 1 40, N9 1 37) . U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi niz svetaka počinje od dana Č etrdeset mučenika i seže do
cijelu godinu
iduće zime (ill E l, 1 59-1 60, N9 1 50) . Od Božića počinju i drugi nizovi svetaka o kojima se u bjeloruskim ophodnim pjesmama pje va kako hode po njivi, ali oni sežu samo do žetve i skupljanja uroda (lilE l , 1 38-1 39,N9 1 36; ill E l , 1 53-1 54,N9 1 48). Koliko se takvo kazivanje o hodu svetih osoba po njivi koje nabraja svetke cijeloga kruga godine ili njegova velikog dijela može smatrati usmenom tekstovnom predajom kojoj početci sežu do
Početak godine
praslavenske vremenske razine, to uvelike zavisi od toga kada je poganskim Slavenima počinjala godina. O tome nema izravnoga
poganskih
svjedočanstva, pa zato niti pouzdana znanja. No ima ozbiljnih ra
Slavena
zloga za pretpostavku da je to bilo početkom ožujka kada se priroda budi iz zimske obamrlosti. Poslije pokrštenja praslavenska se Nova godina poistovjetila s Uskrsom. Neki bi Slaveni po takvu mišljenju čak bili zadržali stari naziv za novogodišnju svetkovinu i po njoj kr šćanski blagdan Uskrs prozvali Velik dan ili upravo Velika noć, što bi bilo izvorno slavensko ime za novogodišnju svetkovinu i njezine 21 Usp. Katičić 1987b, 24-25; Belaj 1998, 1 22-128, 173-179 i 2007, 167-173, 2 1 8224.
Trudan hod
obrede. 22 Nizovi svetaka što počinju o Božiću ne bi po tome mogli biti izravan nastavak poganske tekstovne predaje svetoga kazivanja. Niz koji obuhvaća kružni hod godine od dana Četrdeset sebastij
skih mučenika do istoga toga dana iduće godine bolje je usklađen s pretpostavljenim slavenskim poganskim novogodišnjim blagda nom na početku ožujka. Ali je izbor svetaka u tim dugim nizovima hodača tako raznolik i proizvoljan da se u njima ne može razložito gledati stara i čvrsto integrirana tekstovna predaja niti se ti nizovi mogu smatrati očuvanim ulomcima poganskog obrednoga pjesniš rva. Mnogo je vjerojatnije da su to samo oni kraći i znatno jednolikiji nizovi hodača po polju što sežu od prvoga proljetnog tjeranja zelenila do žetve i skupljanja uroda kakvi su se gore navodili od riječi do riječi. Baš u tome se podudaraju, kako se pokazalo, istočnoslavenska: bjeloruska i zapadnoruska, s južnoslavenskom: hrvatskom predajom. U njima su poganske svetkovine zamijenjene kršćanskim svetcima. Izvorna poganska imena treba tek rekonstruirati. To je težak zadatak pri kojem se ne može razumno očekivati pun uspjeh. Dugi i proiz ,·oljno raznoliki nizovi kršćanskih svetaka prikazanih kao hodača po njivi što obuhvaćaju cijeli krug godišta ili velik njegov dio kakvi se javljaju u bjeloruskim ophodnim pjesmama bit će da su nastali u novije doba razradbom i dopunjanjem stare predaje pod utjecajem crkvenog kalendara. Proizvoljna raznolikost ne pokazuje se samo u izboru manje važ nih među mnogim svetcima u tim dugim nizovima, nego i u tome kako se opisuje djelatnost i važnost svakoga pojedinog od njih. Ali uz one svetke koji su po prastaroj predaji bitni za godišnji ciklus rodnosti i u tim je mlađim tekstovnim varijantama do nas došla stara predaja svetih pjesama poganskoga obreda rodnosti. Tu je obredno kazivanje mita prilično čvrsto integrirano. T ako se pjeva: >?.J
CBHTOH 5IropbH - Eo3KliH KAJO'I H liK, yJHY KAJO'! li, aTaMKHYY 3HMAJO,
U teška i zapletena pitanja slavenskoga pretkršćanskoga kalendara dobro promišlje no i vrlo dokumentirano uvodi Belaj 1998, 1 19-134 i 2007, 163-180.
u
cjelogodišnjim nizovima izborje svetaca proizvoijan
Cjelogodišnji nizovi svetaca nastali su u mlade doba
Uz kijučne se svetke čuva stara tekstovna predaja
juraj i kijuč
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
aTaMKHYY 3HMAIO, rrycbQHY p acy. CsHT3H l1AhH, aTKYAh HAeiU? O a Ay raM xaAHy, rpay pachcHy, rra rraAHM XaAHY - )!(biTa paAHy.
Ilija rosi travu
p 8, 174
- >>Sveti Jegorije, Božji ključar, uzeo je ključe, otvorio je zemlju, otvorio je zemlju, pustio rosu. - Sveti Ilija, otkuda ideš? - Po li vadama sam hodio, travu rosio, po poljima hodio - žito rodio.« Tu se potvrđuje ono: a CBRThiH I0p3H: Chi pacm.�aro [ 1 7] kao čvrst sastojak te usmene tekstovne predaje. Javlja se i temeljni srok hodil'b Hoditi - rositi
- rodih, a na nj je nadograđeno još i hodil'b - rosil'b. Otkriva se tako još nešto od bogatstva sakralnoga pjesničkog izraza nekrštenih Slavena. U drugoj se jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi pjeva: [23]
Uskrs -juraj - Nikola ijetni - Trojica Petar - Ilija
CBHTOH BHAHqKo 3 KpacHhiM HeqKoM. CsHTOH IOpoH 3 QerrAoii pocoii, 3 QeiiAOH pocoi\., 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 30AOThiM KAJOqoM, 3 30AOThiM KAJOqOM 3HMAIO OAMhiKaHQh, 3HMAIO OAMhrKaHQh, pocy rrycKaHQh. O, Aaii )!(a Eo)!(a pochr QeiiAhre, pochr QeiiAhre, rOAhi Ao6phre. CsHThi MHKOAa rro )!(HTY XOA3HQh, IlO )!(HTY XOA3HQh, eH )!(HTO rAHA3HQh, Apo6HhiM AO)!(A)!(HKOM rrpoMaqHBaHQh, QHXHM BeTpbiKOM rrpocyiUHBaHQh; CsHTaH TpoiiQa )!(HTO payHyHQh, CBHTOH 0HTpO Aa IIOCIIeBaHQh, CBHTaH J1AAH Aa 3a)!(HHaHQh.
illE l, 153-154, N2 148
- >>Sveti Uskrs s crvenim jaj cem. Sveti Juraj s toplom rosom, s toplom rosom, sa zelenom travom, sa zelenom travom, sa zlat nim ključem, sa zlatnim ključem zemlju otvara, zemlju otvara, rosu pušta. O, daj Bože rosa toplih, rosa toplih, godina dobrih. Sveti Mikola po žitu hodi, po žitu hodi, on žito gleda, drobnim daždem ga namače, tihim vjetrom suši; Sveta Trojica žito rav na, ... sveti Petar čini da dozrijeva, sveti Ilija ga počinje žeti.«
Trudan hod
I tu Juraj ključem, i to zlatnim, otvara zemlju i pušta rosu, pa se od nje zeleni mlada trava. Tako je Juraj zelen kao i u hrvatskom pro ljetnom običaju. Time se potvrđuje da bjeloruske ophodne pjesme
juraj otvara zemiju Zeleni juraj
potječu od iste usmene tekstovne predaje, praslavenske. A u stihovi ma o svetom Mikoli na temeljni se srok hoditb - roditb nadograđuje još hoditb - gl{ditb. U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi s dugim nizom sve taka što hode u cijelom krugu godišta pjeva se o Uskrsu i danu svetoga Jurja: [24]
... CBRTOR BRAllqKo 3 KpacHbiM JieqKOM. Oepum A3eHb liiiporii MaiOQb, a cepeAHII A3eHb lioryARIOQb, a liOCAeAHll A3eHb BbmpayAR10Qb.23 CBRTbi IOpbR E mioKII liOcoA, E miOKll liOCOA AO E ora liOIIIoy, a )'3RY eH KAIOqlf 30AOTbie, OAOMKHYY 3RMAIO CbipyceHbKyro, liYCL\llY pocy QRliAIOCeHbKYIO Ha EeAyro Pycb ll Ha yBecb e BeT.
Uskrs -juraj - Nikola ijetni - Ilija
Bijela Rusija
CBR Tbi MIIKOAa liO Me)l(ax XOA3llQb, liO Me)l(aX XOA3llQb, )!(HTO poA3llQb, ypoCII)'CR, yMoqbiYCR, liOA 30AOTbl liORC liOAOTKHyycR. CBJ!Tbl J1AAR - CAayHaR )!(HeR, ...
IllE l, 1 40 , N9 1 37
23 Tu se vidi da Bjelorusi slave Uskrs tri dana i u skladu s tim razlikuju prvi, srednji i
posljednji dan Uskrsa. Odatle proizlazi da se stih ophodne pjesme Na Wielik dzihi, da na pierszy dzihi (F 5, 675, br. 1589) - >>Na Uskrs, baš na prvi dan>U netom navedenoj bjeloruskoj pjesmi još nešto pada u oči. Uskrs, Wielik dzihi, izrijekom je određen kao prvi dan, pierszy dzihi. Ako je Veliki dan doista prvi u nizu, ako njime započinje popis blagdana, onda on zapravo stoji na početku tijeka vremena kroz godinu: onda je to prvi dan u godini, novogo dišnji dan.>Na Uskrs, baš na njegov prvi dan>popisa blagdanasvi sveti okupiliSveti Uskrs s crvenim jajcem. Prvoga dana imaju piroge, a srednjega dana pođu se šetati, a posljednjega dana ispravljaju. Sveti Juraj, Božji poslanik, Božji poslanik, pošao je do Boga, i uzeo je on ključe zlatne, orvorio zemlju vlažnu, pustio rosu toplu na Bijelu Rusiju i na sav svijet. ... sveti Mikola po međa ma hodi, po međama hodi, žito rodi, orosio se, smočio se, pod zlatan se pojas zadjenuo . ... sveti Ilija je slavna žetelica, ... >Sveti Uskrs s crvenim jajcem, starim i mladim jajca kotrlja ti, jajca kotrljati, svetak provoditi. A taj je svetak jedan put u godini. Sveti Juraj po livadi hodi, konje pase. Da bi bili dobri i ritali se. Sveti Mikola po međama hodi, po međama, žito rodi . . . . a sveti Ilija počinje žeti, zlatnim srpom, desnom rukom, a Ilijina je ženica slavna žetelica: Gdje jednom rezne, tamo po loži snop, gdje su gorice, tamo su stožići, gdje je livadica, tamo je snopić. Česte su, guste na nebu zvijezde, češći su, gušći u slavnoga muža, u slavnoga muža u polju snopovi, u slavnoga muža, gospodina Petrička. Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi.
Konja nemam, Jurja ne znam! - Ja konja imam i Jurja znam! (P 8, 1 67) Toliko je Juraj usko povezan s konjima. To se tiče najviše jesenskoga Jurjeva dana (27. studenoga), koji ne slave svi, nego samo oni koji ima ju konje. O tome govore Bjelorusi: a rroBoceHi IOpnR Ha3biBaiOIJ,h KYOHhCKiM i Rro He yee ChBRTKYIOIJ,h, a TYOAhKi ThiR , y Karo e KOHi (Cep 215 N9 2126) - »a jesenjega Jurja nazivaju konjskim i njega ne svet kuju svi, nego samo oni u koga je konjaJurji, Jurji, obadva ste
jedan put u godini
juraj donosi rodnost konjima Konja imam, Jurja znam Konjski juraj Dva su Jurja, obadva gadna
Zeleni lug -... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Hoditi -pasti
Godišnje se svetkovine okupijaju na poziv višega autoriteta
gadni: jedno je hladno, drugo gladno«. Do kraja studenoga tamo gdje se to pjeva već čestito zahladi, a do kraja travnja rijetko doteknu zalihe hrane. I u ovoj se ophodničkoj pjesmi javlja temeljni srok hoditi - roditi, ali tu uz dolazak ljetnoga svetog Nikole, dok se Jurjev dolazak izriče preinakom hoditi - pasti, koja i nije srok, nego samo paralelizam članaka. Bogato se opisuje nastup svetoga Ilije i blagoslov žetve koju donosi. Uvodi se tu i njegova žena, koja se opisuje kao osobito vrsna žetelica. Uključuju se i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. Po tome je to varijanta ruske ophodničke pjesme što je navedena dolje [ 1 8] . U bjeloruskim pjesmama uskršnjega ophoda susreću se i vari jante mitskog motiva u kojima se godišnje svetkovine okupljaju na poziv višega autoriteta. Tako okupljene predstavljaju cijelu godinu. Tek one koje su za njezinu rodnost najvažnije ne odzivaju se tomu pozivu. Ispituje se stoga gdje su i čime su zabavljene. Odgovor na ta pitanja kazuje kako svaka od njih pripravlja urod i time ljudima sprema blagodat i bogatstvo. U jednoj se takvoj ophodničkoj pjesmi pjeva: [26]
Svetci sjede na prijestoiju
juraj, Nikola i Ilija odsutni su po poslu
Xo3JHOIII Ka, Ham 6a�IOIII Ka, KOfAa AH CllHIII , TaK CllH 3AOpoB, KOfAa AH He CllHill, OTKpoii: BOKHO, OTKpoii: BOKHO, fA>IA3H B ryMHO. B TBOeM ryMHe 3eAeHbiH caA, y TOM CaAy 'IepKBa CTOH�b, y Toii: qepKse npecTOAhi cTo>I�h, Ha Tex npecTOAax CB>IThllf ceA3>I�h, CB>IThm ceA3>I�h, cyAhi cyA3>I�h, cyAhi cyA3>I'h �h, p>�Ah: p>�A3>I�h. 5J:ropHii: CB>IT y llOAe llOIIIoy KOpHH ODKHBAJl.�b, )!(biBOT 3anaca�b. MHKOAa CB>IT y noAe noiiio}', y noAe nowoy - ropox ce>J.�h, J1AbA>I CBJl.T y llOAe llOIII OY Hp)!(bi 3a)!(HHa�h, npasoii: pyKoii:, npasoii: pyKoii:, 30AOThiM cepnoM.
Trudan hod
Ha BCTpeQy l1AbAH caM l1cyc XpHcToc: l1AbMI CB>ITbiH, fA3e 6biY rro6blsay? CaM l1cyc XpHcToc, >I pmKh 3a)I(HHaiO. l1AhMI CB>ITbiH, TH y)I(HHHCTa? CaM l1cyc XpHcToc, y)I(HHHCTa. [A3e II>ICbQb pe)l(y, TaM CHOil B>I)I(y, fA3e CHOII B>I)I(y, TaM 6a6Ky CTayAIO, fA3e 6a6Ky CTayAIO, TaM CTOfll KAaAy. '-faCTbl 3Be3Abl Ha He6yrnKe, qacQeil eTorH Ha HHBYIDKe. IllE l, 147-148, N9 142
Isus ispituje Iliju
Zvijezde i stogovi
- »Gazda, naš tatice, ako spavaš, spavaj zdrav, ako li ne spavaš, otvori okno, otvori okno, gledaj na gumno. Na tvojem gumnu je zelen vrt, u tom vrtu crkva stoji, u toj crkvi prijestoli stoje, na tim prijestolima svetci sjede, svetci sjede, sud sude, red rede. Juraj sveti u polje je pošao - korijene oživljavati, početi pasti stoku. Mikola sveti u polje je pošao, u polje je pošao - grašak sijati, Ilija sveti u polje je pošao - počinjati raž žeti, desnom rukom, desnom rukom, zlatnim srpom. Ususret Iliji sam Isus Krist: - 'Ilija sveti, gdje si bio, boravio?' - 'Sam Isuse Kriste, počinjem raž žeti.' - 'Ilija sveti, je li ti požnjeveno' - 'Sam Isuse Kriste, požnjeveno je. Gdje rukovet režem, tamo snop vežem, gdje snop vežem, tamo svežanj stavljam, gdje svežanj stavljam, tamo sadijevam stogove. Česte su zvijezde na nebu, češći su stogovi na njivi.'>Dojašio je Bog navečer. - Gdje ć u ostaviti Božjeg konjića? Ostavit ćemo ga u ružičnjaku, vezat ćemo ga o lančanu uzdu.
>gonili smo (konje) iz Moskve do Sibira« I to je konkretno zemljopisno dočaravanje velike mitske daljine, ali su tu njezini stvarni razmjeri sasvim drukčiji. Usp. Katičić, 2006b, 270 i 2008a, 280-2 8 1 .
Trudan hod
Rano ustajanje potrebno da se skupi obućarski pribor tu dodat no ističe prostornu daljinu. Vrata su tu opet »poštena«, što će reći osobita, kako je već objašnjeno uz [39] . Od opanaka su u usmenoj predaji postale cipele, pa i čizme. Daljnja jedna varijanta te tekstovne predaje pojavljuje se također u ophodničkoj pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [2 1 ] : [42]
Dajte, dajte, ne štentajte, ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Vašipasi hudi. naši panci vutli. Šilo nam je u Metliki, a dreta u Ljubljani. Ko bi htio sve sabrati, moro bi se rano stati i cipele potflikati.
Poštena vrata
Rano ustajanje
H 15
Nestrpljenje ophodnika pred vratima tu se objašnjava i time što su oko njih i ljuti gazdini psi. Opanci tu u istoj pjesmi postaju cipe le. Očito se radi naprosto o obući. Ponavlja se motiv ranoga ustaja nja kao dojmljiv izraz daljine u kojoj je smješteno zbivanje. Ovamo ide još jedna varijanta, također u pjesmi iz koje se je već navodilo (u bilješci 20) : :-±3]
i
i
Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksati. Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Šilo mije u Metliki, Dreta mije u Ljubljani, dok to saberem, cipele saderem.
zbog daljine puta
Laštenje čizama
H 15
Tu nam je sve već poznato, tek je u usmenoj predaji od krpanja opanaka postalo laštenje čizama, a od prošupljenih opanaka razdrte cipele.
Razdrte cipele
Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U sklopu te usmene predaje navest će se tu i dječji stihovi koje su u obitelji pjevali piscu ovih redaka kao malom djetetu: [44]
Baltička predaja
Tancaj, bratac!
Čizme šivene dretvom
Tanca), tanca), crni kos! - Kak bum tancal kad sam bos? Nemam dretve ni smole da si krpam posto/e. -
I tu je riječ o krpanju poderane obuće, a kao pribor potreban za to spominju se dretva i smola kao gore u [40] . Ta pak dječja pjesmica, kako god nama danas djeluje neugled no, nedvojbeno uspostavlja blisku vezu slavenskoga mitskog mo tiva o oštećenoj obući s baltičkom usmenom predajom. To nam jasno pokazuju latvijske ženske pjesme (daine) . Jedna takva daina glasi: [44a] Danco, brdlit, sper savas kdjas! Vai tev zdbaki dadžu lapu šuti? Zo/ddu zdbaki drdtdmi šuti.
B 24045
- »Pleši, bratac, nabijaj svojim nogama! Zar su tvoje čizme šive ne od stričkova lišća? Od kože za potplate šivene su dretvama.«
A druga se daina pjeva ovako: Tancaj, Ivo!
[44b] Danco,jdniti, netaupi zdbakus! Vai tavi zdbaki no pi�a šuti?
B 24045,1
- >>Pleši, Ivo, ne štedi čizme! Zar su ti čizme sašivene od smole?>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio>daj nam drugo za naš trud, za jurjevski>A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše nam crevlje trgati�3ll TorrTaTh >>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti blata toptati>mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama ra skidali!« [50]; Ne dajte nam dugo stati pred vašimi novimi vrati [45] ; Ne dajte nam dugo stati pred svojimi novi vrati [46] ; Ne dajte nam dugo stati pred svojimi svetli vrati . . . opanci su naši vutli [47]; opanci so vutli, blato ide nutri [37] ; Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksa ti. . . . dok to saberem, cipele saderem [43]
i na temelju već uspostavljenog konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: 5. Ne dajte]arylu dolgo statiperdo svojimi svetly vorty, bolto teptati l toptati, červb)f tz,rgati.]arylojestb červb)fpo borzdamz,)bZdbralz,,jemu červbji sptb ptli.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3. Na temelju ulomaka: Ne dajte jarilu dugo stati pred vratima
a. np11eA3eQh CB.l!ThiH IOp11if 11 51rop11if Ha 6eAoM KOHI1 - >>dojašit će sveti Juraj i Jegorije na bijelom konju« (vidi gore str. 92) ; b. Bhie3)!(aA CB.HT3H 51rop11if Ha cBaeM 6eAhiM KOHI1KI1 - >>izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom konjiću« (vidi gore str. 92); e. IOp11if - 51rop11if xpa6phiH Ha 6eAoM KOHI1 - >>sveti Juraj - J ego rije hra bri na bijelom konjU>sveti Jegorije jezdio je na svojem sivkastom i bjelkastom konju« (vidi gore str. 93); b. 6yA3.ll exaQh IOphiH - 51rophiH Ha CI1B.l!HhKI1M KOH11KY - >>jahat će Juraj - Jegorije na sivkastom konjićU>Juraj sam jaše na sivom konjw< (vidi gore str. 93); 51ropiill, 6epii CBOIO 30AOTYIO Tpy6y, 6pb!Tall CBallfO ceparo KOH>!, KAaAII cBoe 30AoToa C>IAAO - >>Jegorije, uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svoje zlatno sedlo« (vidi gore str. 93); Zelen juraj došao na zelenom konju (vidi gore str. 93); došao Vam zelen Đurad na zelenom konju (vidi gore str. 93); Evo Đurda na zelenom konju (vidi gore str. 93); Došelje, došel zeleni juraj na zelenom konju (vidi gore str. 93); Došelje, došel zeleni juraj na zelenom konjiću (vidi gore str. 93)
i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla vensko mitsko kazivanje: 6b.jarylojadetb na sivejemb l zelenejemb koni.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5. Na temelju ulomaka: a. EA3>I CB>IThi IOpbi - 51ropbi Ha He6>Icii, Ha 30AOTOM KOHII (vidi gore str. 93) - >>Jaše sveti Juraj - Jegorije na nebesima, na zlatnom konjw< (vidi gore str. 93); b. BeCHa eA3llQh Ha 3aAaTOM KOHII, B 3>IAeHOM Ca>IHll - >>Jaše proljeće na zlatnom konju, u zelenoj halji« [79]
]arilo jaše na sivom konju
i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla vensko mitsko kazivanje: 6c. ]arylo jadetb na zoltejemb koni.
Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 . Na temelju ulomaka: a. Kad se pozoj van pokaže, sveti juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče [64] ; b. Kada zmija glavu kaže, sveti Juraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, on joj glavu odsekaše [ 65] ; e. sveti juro kojna jaše, onako! sebe sablum maše. Da se pozoj van pokaže, sveti jura k nemu jaše, jura pred se kop le meče i pozoja strašno seče [66]; d. Da sepozoj van pokaže, sveti jura kojnajaše, okol' sebe sablum maše!jura pred se kople meče i pozoja strašno seče [ 67] ;
.� �
1 09
.� �
]arilo jaše na zlatnom konju
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
e. 6yA3.H exa'-lh CB.HThiH IOpbiH II MIIKOAa, 6yA3.H Bac co6IIpa'-lh II Meqqy roAOBhi oTceKa'-lh - >>jašit će sveti Juraj i Mikola, skupljat će vas i ma čem glave odsijecati>Gospodin Kokolenski hodi po ograđenom povrtnjaku, hodi po ograđenom povrtnjaku, budi čeljad: 'Ustaj , čeljadi, povrt njak ograđivati, trnovom granom platiti.'«
Mlada nevjesta po gradu hodi
Gradje ograda
Osoba o kojoj se pjeva tu je muško, neki nama potpuno ne poznati gosopodin. To je kao kad se nama kao djeci pjevalo kad smo odraslomu zajašili koljeno, a on ga ritmički dizao i spuštao: Gospodin Čikulin vranca konja jaši. Gled ga gled, ter pogled, kak ga lepo jaši. Ali kazivanje o tom gospodinu Kokolenskom u ukrajin skoj je pjesmi oblikovano sasvim j ednako kao ono o mladoj nevjesti u hrvatskoj ophodničkoj . Tek glagol tu nije praslavensko Šftati Sf, nego je hoditi, temeljni glagol svetoga obrednoga teksta kojega smo ulomcima ušli u trag. Kao što moldo ]arylo po pofu hoditb tako u prvotnom liku obrednoga teksta i molda nevesta po gordu hoditb. Tu je vrlo uočljiv paralelizam njegove kompozicije. Opet smo čvrsto stali na do praslavenskoga svetog pjeva. Kao prvo, tu se postavlja pitanje što upravo znači praslavensko po gordu. Očito ne znači ono što razumijemo kad jurjaši pjevaju: Nevestica po gradu se šeće i što oni sami razumiju dok to pjevaju. Praslavensko gordo i od njega izveden glagol gorditi nedvojbeno su indoeuropskoga podrijetla, iako njihovo izvođenje zadaje zapletene glasovne probleme u koje ovdje nema smisla ulaziti. Njihovo te meljno značenje razaznaje se kao 'plot', 'ograda (drvena) ' i 'platiti', 'ograđivati'. Tako i starocrkvenoslavensko grado ne prevodi samo grčko n6;\L>Iza vrta protegao se i povrtnjak: krumpir, kupus, rajčice, mrkva, luk i drugo. praslavesnki tak-, i sufiksom -d> -a) takati (usp. hrvatski točiti, natočiti, natakati) . Taj glagol (čakavski i kajkavski tdkliti, tdčem) znači isto što i kauzativ točiti, tek je to značenje njime izrečeno durativno. Takav je tomu glagolu način radnje. Temeljni glagol te kauzativ i durativ od njega pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i njegovoj morfologiji. 35 Po tome su to svjedoci duboke starine. Jarilo dakle, pošto mu je Mara dala zlatnu jabuku i time ga kao mlada nevjesta izabrala za sebe te joj je postao mladoženja, baca tu jabuku u polje tako da se zakotrlja preko svega polja sve do tamnih šuma iza njegova ruba. U hrvatskom, naime, gora znači 'gorska šuma', pa onda i naprosto 'šuma' . To kotrljanje zlatne jabuke potiče rodnost koju je Jarilo donio svojim hodom po polj u. 36 Stoga se ono može smatrati i obrednom radnjom, a u podravskoj se pjesmi poziva gazda da ju izvrši. Na kraju se opet jasno izriče da ophodnice svime time zapravo samo prose darove pozivajući se na drevan običaj : Dajte nam dajte kaj ste kanili! Aj zbogom, zbogom, vi dobri ljudi, mi vam hvalimo, aj Bog 33 34 35 36
Usp. Katičić, 1989, 65-66. Usp. Vasmer 2, 1995, 368-369, 373, ss.vv. nAeMJI, nAOA. Usp. Vasmer 3, 1958, 70, 82, 1 29-130, ss.vv. TaKaTb, teky, Toql!Tb, Usp. gore, 9-19.
Teći - tohri takati
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Dm·izm�je
To je nedvojbeno najaktualniji pragmatički smisao toga običaja. No pitanje je nije li darivanje ophodnika bilo dijelom već i prvobitnog poganskog obreda o svetkovini kad se dočekivao J arilo, kad je trudnim hodom dolazio s daleka puta. Varijanti ophodničke pjesme što je tu upravo razmotrena vrlo je bliska druga, zabilježena također u Turopolju. Ona ne upotpunjuje sliku o tom pramenu usmene tekstovne predaje jer ne sadrži ništa novo, ali ipak potvrđuje čvrstu ustaljenost onoga što je već poznato. Glasi ovako: uam plati.
[24]
jura tače jabuku u djevojaštvo
Halja plava, pas pisan
Ovo se klanja zeleniJuro, zeleno drevce - kiroles! I u žute čižme, i u kune kape, u plave hale- kiroles! I u bričke sable, pisanom pasu - kiroles! Kukovačica zakukovala u ranojutro - kiroles! Vzelenom lugu, na suhom drugu - kiro/es! Na rakitovom i na borovom - kiroles! Jura mi ima zlatnujabuku - kiro/es! On miju tače u ra(v)no polje - kiroles! Ura(v)no polje i crnegore - kiroles! Ucrnegore, u divojaštvo - kiroles! Komujabuka, tomu divojka - kiro/es! Jurejabuku, jure divojku - kiroles! Dever deverek snašice budi - kiroles! Stante segore, mlade snašice - kiroles! Pak nadelite nas devojčice - kiroles! Nas devojčice i zelenaJurja - kiroles! ZelenaJurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiro/es! Nodilo 688 Trudnoga hoda - kiroles!
Početak je sasvim sukladan dvjema prethodnim varijantama [2 1 ] [22] . O ph odnici se i tu došavši do dvora identificiraju s Jurj em kojega predstavlja prolistala vrbova grana u ruci j edne djevojke. I njegova oprema jednaka je kao ona opisana u [22] . Tu su i žute čižme, i kuna kapa, i brička sabla, tek hal(j)a je tu plava i pas j e tu pisan. Tamo su hlače bile plave, a halja zelena. U usmenoj se predaji to ovdje, čini se, slilo u jedno. I tu se kazuje kako je rano ujutro
Zeleni lug
zakukala kukavica, baš jednako onako kao u prethodnoj varijan ti: Kukovačica zakukovala u rano jutro, v zelenom lugu, na suhom drugu, na rakitovom i na borovom. Tu Juraj sada već ima zlatnu jabuku. Dobio ju je, a da se to izričito ne kazuje, to se u usmenoj predaji izgubilo, i opet ju baca da se kotrlja kroz polje sve do tamne šume iza njegova ruba, sve kao i u prethodnoj varijanti: jura mi ima zlatnu jabuku. On mi ju tače u rano poije, u rano poije i crne gore, u crne gore, u divojaštvo. Tek to djevojaštvo ostaje tajanstveno. Ono, nema dvojbe, ima neke veze sa svadbom za koju je Mara zlatnom jabukom odabrala Jurja. Da djevojaštvo, upravo njegov gubitak, tu još od praslavenske vremenske razine igra neku ulogu u obrednim tekstovima, to pokazuje ova ruska svadbena pjesma: [25]
TloiiiAa AHBhR KpacoTa BO 3eAeHbre Ayra, BO ApeMyqHe Aeca. TlpH6HAaCh AHBhR KpacoTa KO cyxoMy AepeBy He 6biBaTh eMy 3eAeHy, a Te6e, AHHa l1BaHOBHa B KpaCHhiX AeByiiiKaX He 6biBaTh.
Tajanstveno djevojaštz·o
Djevojačka krasota 3APA 269
- >>Pošla je djevojačka krasota u zelene livade, u usnule šume. Pribila se suhomu drvetu - nije njemu više biti zelenu, a tebi, Ana Ivanovna, nije više biti među krasnim djevojkama.
Za gorama, za šumama zelena je livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima.
Gora, gora, bijela šuma, nisam vidio svoju milu još danas. Tko ju je vidio, kažite, moje ražalošćeno srce potješite. - Vidio sam ju u vrtu, trgala je tamo bijelu ružu na gradu.
DKoil ChiH, KH>DKoil ChiH. OH HcKaA cBoeil KH>UHHH, KH>IrHHH, qTO KOTopa>! rrocpeAH ropOAa CTO>IAa, CTO>IAa, 30AOTbiM BeHI�� OM rrpoCH>IAa, rrpoCH>IAa, II030AoqeHhiM rrpocBelllaAa, rrpocBelllaAa. Bb! ceKHTe, 6o>Ipa, BopoTa, BopoTa! Bb! KAaH>IHTech, 6o>Ipa, 6o>Ipa, qTO IIOHH)I(e TOfO KH>IfHHe, KH>IfHHe! Tbi 6epH ee 3a rrpaBpo 3a pyqKy! - >>Hodio je, šetao se kneževski sin, kneževski sin. Tražio je svoju kneginju, kneginju, koja je posred grada stajala, stajala, zlatnim vijencem svijetlila, svijetlila, pozlaćenim osvjetljivala, osvjetljivala. Vi sijecite, boljari, vrata, vrata! Vi se klanjajte, boljari, boljari, što je samo moguće od toga dublje kneginji, kneginji! Ti ju hvataj za desnu za ručicu!«
Gospoda prosci
Rastavljaju ruke i izvode kneginju, zatim zbor pjeva opet iz po četka, u kolo ulazi druga djevojčica i s njom se ponavlja isto što i s prvom. Ta se igra tako nastavlja sve dok ne dosadi. I tu se djeca igraju svadbe. Nevjesta je u »gradu«, a mladoženja mu prilazi. I tu se vrata gradu otvaraju nasilno. Otvaraju ih bo ljari, gospoda, dakle prosci. U tekstu se javljaju riječi potekle od praslavenskih hoditi, gordo, vorta i gospoda, koja j e tu zamijenjena mlađom ruskom istoznačnicom 6oRpe. Nema dakle dvojbe. I to j e ista ona usmena predaja koja kazuje isti mit o svadbi božanskog para kao i turopoljske j urjaške pjesme. Još jedna takva igra zabilježena je također u Pskovskoj guberniji (ill 1 060) . Ona se odvija ovako:
Zeleni lug
Carevna je u kolu, a carević hodi (xoAHT) izvan kola. Pjevaju: [33]
Kpyr ropoM XOAIIT '-\apeB CbiH, KopoAeK. HeBecr Bbi6IIpaer, '-\apeB CbiH, KopoAeK. '-Iro 3a ropoAOM '-\apeBIIq, qro BO ropoAe '-lapeBHa? 3oAOTbiM BeHI_\OM 6AIICTaAa, Bee '-\apeBIIqa rrpeAbl'-\aAa, 30AOTbiM KAJOqeM 6pR'-\aAa. Pa3py6ai1, '-\apeBIIq, Boporhi, qro BoporiiqKH rrollliipe, qro el'-\e roro rroHII)I(e: BoliAH, '-\apeBIIq, B ropoA, IIOAOHAH, '-\apeBIIq, rro6AH)I(e, qro el'-\e Toro rro6AH)I(e! flo'-\eAyli ee rrocAal'-\e, qro el'-\e Toro rrocAal'-\e! Tbi B03MII ee 3a pyqKy, rroBeAH ee 3a ropoA! Bbi6IIpai1 ce6e ApyryiO, qro 113 TbJCJiqii AI06yiO.
Carev sin, kraljević, hodi U gradu
carn•om
- » Oko grada hodi carev sin, kraljić. Nevjeste izabire, carev sin, kraljić. Je li izvan grada carević, je li u gradu carevna? Zlatnim je vijencem blistala, sve carevića mamila, zlatnim ključem zvec kala. Rasijeci, careviću, vrata, vratnice što šire, još i od toga što niže: Uđi, careviću, u grad, priđi careviću bliže, pa i od toga još bliže! Poljubi ju slađe, pa i od toga još slađe! Ti ju uzmi za ručicu, povedi ju izvan grada! Izaberi sebi drugu, koja ti je od tisuće njih draga.
>Hodi car, hodi car okolo Nova grada, okolo Nova široka. Traži car, traži car, - on traži carevnu svoju, kraljevnu svoju: Gdje ste vidjeli, gdje ste vidjeli, carevnu moju, kraljevnu moju? - Eto gdje je ona, eto gdje je ona! U Novu gradu, u Novu ši rokom, zlatnim je vijencem ona zasjala, zlatnim ključevima za zveckala: - Otvarajte se široka vrata! Propuštajte carevića, kra ljevića. Uzmi careviću carevnu svoju, kraljevnu svoju. Povedi ju, povedi ju uokolo Nova grada, uokolo Nova široka. Postavi ju, postavi ju sred grada, sred široka. Nagnaj ju, nagnaj ju i skakati i plesati: - Skokni, carevna, skokni, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio. Poljubi, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio.
[ 1 , 2, 3, 2 1 , 22, 24, 25, 26, 27] . U sasvim istom kon tekstu i smislu javlja se i lrka [29] . Obje su riječi praslavenske, pa je potrebno pozabaviti se i njihovim prvotnim značenjem. Bez toga rekonstrukcija teksta ne može biti valjana. Praslavensko l{Jgz> jako je promijenilo svoje značenje u razvoju do pojedinih slavenskih jezika kako su nama poznati. To se razabire iz velike raznolikosti u značenju riječi što su potekle iz te praslavenske. Crkvenoslavensko muo prevodi grčko bQVfl6c; 'hrastik', 'šuma', 'drvlje', 'grmlje', 'gustiš' i iiAooc; ' (sveti) gaj', 'šumarak'52• Time je to postala važna civilizacijska riječ koja pripada sloju antičke ba štine. U hrvatskoj i srpskoj leksikografiji prevodi se lug kao 'gaj', 'šuma'.53 Za Crnu Goru potvrđeno je i značenje 'trstika uz baru' .54 Ali je lug hrvatski i 'nizinska šuma na poplavljenom zemljištu'.55 O tome uvjerljivo svjedoče toponimi Motovunski lug i Turopoijski 52 53 54 55
Obredni tekstovi
JJJKfb.
Lug i luka u istom kontekstu
Raznolikost značenja riječi lug u slavenskim jezicima južnoslavenski
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
U slovenskom log znači i opet 'šuma', ali i ' (močvarna) livada na vodi, obično dijelom obrasla drvećem', pa 'kraj doline' i 'otvore na ravan među snježnim planinama' .56 Bugarski A'hr također znači 'šumarak', 'gaj ', ali se u narodnim govorima javljaj u i posebni zna čenjski preljevi. Tako 'šumica na niskom udubljenom položaju' i u tom je to značenju suprotnost od ropa 'gorska šuma' . Tu se poka zuje da je, kako se razabire iz hrvatskih jurjaških pjesama, lug dolje ispod gromovnikove gore, suhoga druga, one suhe grane u krošnji svjetskoga drveta. U bugarskom Anr može značiti i 'šumica usred livade na vlažnom mjestu', a može značiti i naprosto 'livada' 57 U j užnoslavenskom dakle kod riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prevladava značenje 'šuma', 'šumarak', ali dodatni značenjski pre ljevi, osobito u narodnim govorima, upućuju i na nizak položaj i močvarno zemljište uz vodu. U zapadnoslavenskom prevladava upravo to značenje. Tako lug.
.
Zapadnoslavenski
lstočnoslavenski
poljski lqg ili lrg znači 'močvarno tlo', 'nizina na rijeci obrasla vr bama i u proljeće poplavljena', 'goveđa ispaša na rijeci'.58 Češki !uh znači 'livada na vlažnom tlu pokrivena svj ežom travom ili obrasla b jelo goricom odnosno grmljem', pa onda 'livada' i 'vrlo vlažna bje logorična šuma (joha, jasen, jablan) izrasla na humusu i kad narastu vode poplavljena' .59 U slovačkom !uh znači 'vlažna šuma od drveća visokih stabala', 'drveće uz vodu' .60 U gornjem lužičkom srpskom !uh znači 'močvara', 'šumovita močvara boje hrđe', a u daljnjem lužičkom srpskom lug znači 'livada', 'močvarna livada'.6 1 I tu je u značenju riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prisutna šuma i dr veće, ali prevladava nizak položaj, vlaga i poplavljenost zemljišta. U istočnoslavenskom: ruskom, ukrajinskom i bjeloruskom, Ayr znači 'livada', 'sjenokoša', 'pašnjak' . To se saznaje iz svakog rječ nika. U narodnim govorima karakterističan je izraz 3aAHBHOH Ayr, 56 57 58 59 60 61
1969, 113. PCEE. sve s.v. A'hr.
Usp. Slovar s.v. log; ToAcToli Usp.. fepoB'b, A10sepya, Usp. ToAcToli Usp. ToAcToli
1969, 1 1 1 . 1969, I l l .
Usp. SS] s.v. luh. Usp. ToAcToli
1969, 112.
Zeleni lug
što će reći 'poplavljena livada', 'udubina [noH:Ma] '.62 U ukrajinskim govorima zna Ayr imati značenja 'niski položaj (na vodi) gdje obilno raste trava' i 'nizak položaj uz rijeku obrastao šumom'.63 Tu na j u gozapadu dakle ipak uz livadu i šuma kako je u južnoslavenskom. U staroruskom pak se Ayro redovito spominje u vezi s vodom, makar i samo neizravno .64 Koje je dakle prvotno praslavensko značenje riječi koje nam j e glasovni lik lako uspostaviti sasvim pouzdano kao lr;f:b? Kao i kod drugih takvih nedoumica treba pitati one koji znaju. A to su ljudi u Poljesju, močvarnim šumama uz rijeku Pripjat na pograničju bjeloruskoga i ukrajinskog jezika, koji su sve do našega vremena očuvali netaknutima mnoge značajke praslavenskoga življenja, mišljenja i doživljavanja, snalaženja u svijetu, pa stoga i govora. 65 Na pitanje što je to Ayr poljeski seljak odgovara bez krzmanja: Ayr rrpH BaAe, rrpH paKe, TpaBa TaM paCTe66 - »Lug je kod vode, kod rijeke, tamo raste trava«. Najbitnija je dakle voda, a trava što u lugu obilno raste samo je proizvod takva položaja. Ili, odgovarajući na to isto pitanje, poljeski seljak pokazuje po zemljištu: TyT rroAe, H TYT rroAe, a TYT - Ayr, BoAa Bee TaM67 - »Tu je polje, i tu je polje, a tu j e - lug, voda je sve tamo«. Opet se potvrđuje: voda je glavno obilježje luga. Nije dakle bilo razloga čuditi se što se u jurjaškim pjesmama pod suhim 62 Usp. CPHf 17 (1981), 17-177, s.v. Ayr i od toga izvedene riječi. 63 Usp. ToAcroi1 1969, 1 1 2- 1 1 3. 64 Tako u lpatijevskom ljetopisu uz godinu 6698.: 3aJIIIIa CTaAa MHOra TioAOBeuKaJI B Ay3e B AHerrpoBcKOMn - >>uzeli su mnoga stada po lovačka u lugu, u Dnjeprovskomi potrči prema donječkomu lugw>dođoše ka Kijevu i postaviše šatore nasuprot Kijevu po lugw i lpka ušle u pjesnički obliko vane formule obrednoga kazivanja o mitskom zbivanju. Temeljno značenje tih indoeuropskih leksičkih porodica čini se da se odnosi 89 Usp. Franke! 1955-1965, ss.vv. laigyti i !ingoti, linguoti. 90 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. laigyti.
Zeleni lug
na pokret: 'skakutati', 'trzati se', 'plesati', 'igrati (se) '. U baltosla venskom te su porodice jako izgrađene i u njima se dobro mogu raspoznavati prijevojni odnosi. Značenje je dobilo preljev 'svijati (se) ', 'kriviti (se)', a odatle onda krenulo na jednu stranu prema 'tr zati se', 'strašiti se' i prema 'njihati se', 'kolebati se', 'ritati se' na drugu. Pri tome se značenje 'svijanje', 'zavoj' , što je u tome sadrža no, odnosilo i na konfiguraciju zemljišta i na tok vode u njem koji, zavojit, stvara uvjete za osebujnu vegetaciju: gusto obrasle travnate površine te karakteristično grmlje i drveće. U tom se značenju lpf:b rabio u istim frazeološkim sklopovima kao lpka i gotovo potpuno joj se semantički priljubio. Ipak se, reklo bi se, lpka odnosi prvo na konfiguraciju zemljišta, a lpf:b na vodu i raslinje, kako god je oboje prisutno u značenju jednog i drugoga. Vremenska dubina prvotnoga značenja praslavenskoga lpf:b po kazuje se, sasvim neočekivano, u jednom posebnom značenju što ga u narodnim ruskim govorima ima Ayr. Njime se označuje mjesto iza sela gdje se skuplja seoska mladež na slavlje, igru, pjesmu i ples. Može značiti i svetkovinu sa slavljem koje se odvija na takvu mjestu. U vezi s time je i naziv AyroBcK:Ui necm1, kako se zove pjesma koja se pjeva na takvim slavljima. Tako ruski seljaci objašnjavaju: 3To necH.H AyroBcKa - Ha Ayry noiOT, a vrlo je karakteristično AyroBOH (pe6eHoK) 'izvanbračno dijete', što jasno upućuje na orgijastičnu narav slavlja u lugu.9 1 Time se preko prijevojnog odnosa long- l leng- uspostavlja pot puna podudarnost u izrazu i sadržaju s latvijskim sakralnim ligot 'klicati od radosti', 'pjevati ivanjske pjesme', 'njihati se (u zanosu)', 'plesati'. Očito je da se i tu radi o orgijastičnom obredu. Litavska frazeologija baca osobito zanimljivo svjetlo na to. Već spomenuti litavski glagol laigyti 'obijesno, divlje, neobuzdano ludovati na sve strane', od kojega je u redukcijskom prijevojnom stupnju nazalnim infiksom izveden glagol linguoti 'njihati (se)', a to je isti baltički 91 Usp. CPHf ss.vv. qr 5, Ayrosćn'i 4, AyroscKoif i k tomu još 2. ApI s.v. jaro ljara ljar'h.
Zeleni lug
značenjskoj sukladnosti tih riječi, a glagoli nD\of.HXL 'okretati se', 'obrtati se', 'vrtjeti se' i 'rEMOf-lal 'kružiti', 'obilaziti' samo su dvije glasovne varijante indoeuropskoga korijena kwel- 'okretati se' i skupa s imenicom KVKi\os 'kolo', 'kotač', izvedenom također iz njega, bit će da pripadaju istom hijeratskom kontekstu. A za nO LT] 'trava', 'livada' to je preko podudarnosti s baltičkim i slavenskim mitskim kontekstom, a i porabom u značenju 'godina' sasvim nedvojbeno dokazano. S time je u vezi osobito znatno to što se i u ophodničkim pjesmama hrvatskih jurjaša razabiru tragovi arhaičnoga hijeratskog pjesništva kojemu je središnji motiv kruženje godine sa svojim vegetacij skim ciklusom i vraćanje, opet i opet, na isti dan: Nijejuro svaki dan, već u ljetu jedan dan (H 3 i 4) . 122 Tu se očito radi o tragovima indoeuropske sakralne poezije. Takav je trag i grčki pjesnički izraz VE08Y]Ai]s ITOLY] 'novoizni kla trava', koji izriče motiv što se također vrlo markantno javlja u hrvatskim jurjaškim pjesmama. Tako pjevaju o Jurju koji je došao na svoj dan, jedan u godini: Donesalje donesal lpedal dugu travicu, l lakat dugu mladicu (H 1 6) . 123 Nicanje i rast trave i u tom tekstu obilježuje početak novoga godišnjega kruga. Tu pedanj duga travica i lakat duga mladica izražavaju baš onu predodžbu, pjesničku i mitsku, koju i homersko vE08Y]Ai]s nOLY]. Tako se u obojemu preko litavskoga pieva prepoznaju preoblikovani fragmenti istoga indoeuropskoga obrednog teksta. 124 To što se tako razabire po raštrkanim krhotinama potvrđuje se znatno očitije cjelovitijim ulomkom iz Homerova epa (Ilijada 1 4, 346-3 5 1 ) u kojem se javlja ključni izraz VE08Y]Ai]s ITOLY]: [46 b] TH QIX KIXL ayKixc; Ef-llXQmE KQOVOV nal.c; f]v 7liXQcXKOLUV"
'rOL<JL b' vno x8wv bl.a cpvEV vm811Ma 710lllV, 1 22 Usp. gore, str. 10-1 1 . 1 2 3 Isto tako: Donesalje sve što nam treba: ! lakat dugu mladicu, /pedalj dugu travicu (H 15); Doneseljepuno vam, uprav tak kak i nam lpedanj dugu travicu, laket dugu mla dicu (Š 4987); Donesal je, donesal, lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal, pedanj dugu travicu (H 17); Donesalje, donesal, p eden dolgo travica, I laket dolgo mladica (Š 4993). Usp. gore, 70-7 1 . 1 2 4 Usp. Katičić, 1992, 67-69.
Ciklus
Opet i opet isti dan
Travica i mladica
Sveta svadba
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
,\uJTĆ>V 8' EQCJrlEvnx tbe KQĆ>Kov r']b' uaKLv8ov �L'KVOV KGtl f-lGtAaKOV ac; ana xSovoc; v1V6a' EEQYEV. TC�1 AE.';aa8T)V, eni. be vupEATJV [aaavro KGtA�v XQVCJELT)V' anAnval. antmm:ov EEQCJlXl. - >>Reče to dakle Kronov sin i uhvati svoju suprugu; a pod nji ma je božanska zemlja dala rasti novoizniklu travu, rosnu dje telinu i šafran i peruniku, gustu i mekanu koja je od tla izbijala u visinu. Na nju je njih dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.
>
Tu je bjelodano potvrđena osobita veza djeteline zvane Aw1:6c; s konjima, a razabire se i njezina važnost za konjsku pašu. Po svojem značenju ta je grčka riječ funkcionalno posve jednakovrijedna izrazima TpaBa KOBhiAYIII Ka u ruskim i trava ditelina u hrvatskim pjesmama što čuvaju trag svetoga pjeva o božanskoj svadbi. Kad se u Ilijadi opisuje boj na rijeci Skamandru i poboj Trojanaca od Ahilejevih ruku, pošto se razgnjevljen zbog smrti svojega prija telja Patrokla vratio u borbu, spominje se pri opisu požara koji se pri tome razgorio i Aw1:6c; među raslinjem niklim sasvim blizu vode (2 1 , 349-350): [46e] 6 b' tc; 7101:1Xf10V 1:QE\j.Jc: cpA6ya naflcpav6waav.
Ka(ov'l:o 711:c:Mcu 1:c: KaL htcu i]be flDQLKCU, xa(c:'l:o be Aw1:6c; 1:' i]be 8Quov i]be xumtQov, 1:a mQi. xaAix QEE8Qa &Ate; rrmaflcio rrc:cpuxn.
Osobita veza djeteline s konjima
Djetelina uz rijeku
A on (tj . Hefest) je prema rijeci okrenuo blještavi plamen. Gorjeli su brijestovi i vrbe i tamariske, gorjela je djetelina i sita i kipir, Što je sve gusto izraslo oko lijepoga korita rijeke.«
- >>
To nabrajanje drveća i drugoga raslinja, što raste na obali rijeke j ako podsjeća na slavensku odredbu onoga što se zove lrgz>, a gore su dane osobito arhaične istočnoslavenske potvrde za to (str. 1 571 58). Kao livada obrasla karakterističnim biljkama i grčko rro(ll raspoznaje se dakle, i bez etimološke veze s baltičkim, već iz same grčke tradicije kao jednakovrijedna sa slavenskim lrgz> i lrka. Vezu rro(ll s koritom rijeke potvrđuje ukrasni epitet 'kojega je korito
Karakteristično drveće i grmije u lugu
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Magla i rosa
obraslo travom'. Homer ga u Ilijadi (4, 383) daje rijeci Azopu u Beotiji: Aawnov b ' 'lKovw (3a8uaxoLvov Ac:xc:noLflV - »a stigli su do Azopa obrasla gustim rogozom i s koritom obraslim travom« . To je upravo onakvo zemljište kakvo se praslavenski zove Ipka i lpgo. 1 27 • O ljubavnom susretu Zeusa i Here pjeva se u Ilijadi na navedenom mjestu ovako ( 1 4, 350-35 1 ) : 'r4J Ac:�aCY8f1V, t nl. b[ vc:EAflV ECYCYUV'W l KCXA�v XQVCYc lflV anAnval. an[mnwv EEQCYCXL »Njih je dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.« Magla i rosa javljaju se u jednoj pjesmi zapisanoj u Crnoj Gori u kontekstu opisa svete svadbe:
-
Bosa Mare Izgubila je prsten Marko ga nije našao
Devet braće
Ne daju suncu
[46f] IlaAe MarAa rro EojaHu, cHTHa poea rro AlfBaAH. HuTKO pocy rrpoh He MO)!(e, Hero j eA Ha 6oca Mape. Hu oHa je rrpoh He MO)!(e: Hora joj ce rrorriby)!(HyAa. IlpeTeH joj ce ocKoquo. Mape MapKa rroTsopuAa: »Tu MH, MapKo, rrpcTeH Hal)e.« MapKo joj ce KyHujaiiie: »HujecaM TH rrpcTeH Haiii a . Ho caM cuHon e sojcKe AOIII a ; IlyiiiTax xpTe u arape, rryiiiTaX xpTe Hlf3 AlfBaAe, a arape y3 Ay6pase; AO AyHaBa AOXOAmne, Ha AyHaB ce HaA3Hpaxy, aA cy y rpaA AeBeT 6paTax. AeseTHHa cecTpy 'Majy, HO ux cecTpy cyHJ:.(e rrpocu; HujeAaH je 6paT He Aaje, HajMAal)u je 6paT AaBaiiie , oH a 6paha rosopaxy: »A He, 6paTe, jeAaH 6paTe, 1 27 Usp. Katičić, 1992, 70-7 1 .
Zeleni lug j ep je cyH�e orlbeBHTO, cecTpy he Hll ll3ropeTH!« C Apyre CTpaHe Mjece� rrpocll; HHjeAaH je 6paT He Aaje, HajcpeAlbH je 6paT AaBaiiie, cBa ra 6paha rrocAyiii aiiie ; j ep ce Mjece� rrpoMjelhyje. 0Ha liMa CBOjTe AOCTa: CBe 3BHje3Ae 3a jeTpBe, rrpexoAHH�Y ApyrapH�y, a AaHH�Y 3aOBH�Y·
Daju mjesecu
Zvijezde su joj CHTi l, 6p. 229
Očito je da se tu radi o svadbi. A kad se pomnije razmotri, poka zuje se jednako jasno da je to, koliko god je kazivanje sasvim druk čije oblikovano, ono isto mitsko zbivanje koje se kao susret Jurja i Mare opisuje u jurjaškim pjesmama [3, 2 1 , 22, 24, 26] . I tu mlad junak dolazi iz daleka, s vojnoga pohoda, tek se taj mladi junak tu po kraljeviću zove Marko. Zelen lug zamijenjen je balkanizmom livada, ali i tu je grad, i u njem sestra s devet braće, tek o djeverima nema tu riječi. A Mara ima prsten, bit će zlatan, kao što u jurjaškim pjesmama ima zlatnu jabuku. I kako god on to niječe, opet se razabire da je prsten Marku, pa je onda njemu i djevojka (usp. [2 1 ] ) . Da je ta svadba nebeska, to se pokazuje u tome što se kao mladoženje javljaju sunce i mjesec. Zemlju je za te svadbe pokrila magla, u baltičkim se pjesmama u tom kontekstu javlja ista riječ kao migla, a po livadi je pala rosa. Po njoj Mara hodi bosa. To je čvrsta sastavnica te usmene predaje. Pokazuje to makedonska pjesma o djevojci Mari za koju se pjeva: Kora K.e pacHII - Mapa K.e nopacHII, l Aa He e nyiiiTIIT 6oca no poea (lJ,eAaKOBCKII, 1 52) - »Kad bude rasla, Mara će porasti, da j u ne puste bosu po rosi«. Ta rima rosa - bosa, a baltički rasa - basa, jedan je od nosivih lukova obrednoga pjeva o svetoj svadbi. 128 Uočiti tu valja da se nevjesta svete svadbe javlja u dva lika: kao bosa Mare s Markom vani na livadi i kao sestra s
1 28 Usp. Katičić, 1990a, 77-79 i 1993, 52-56.
svojta
Livada Grad
Rosa - bosa
Mara je dvostruka
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
devet braće u gradu. To je udvostručenje, čini se, karakteristično za poetiku kazivanja mita u praslavenskoj hijeratskoj poeziji. Taj drugi pramen usmene predaje bolje se upoznaje i čvršće po tvrđuje pjesmom zapisanom u dubrovačkom kraju:
Svatovi na livadi
Nevjesta šeta Zlatna jabuka
[46g] Pala magla na Bojanu, a svatovi na livadu. Tuda šeta mlada neve, u rucijoj žuta dunja, žuta dunja i četruna
Po svojem prvom stihu ta je pjesma varijanta upravo navedene. Tu je magla, ali se rosa izgubila. Zato se tu izrijekom spominju sva tovi koji su pali na livadu. Tamo, u zelenom lugu, odvija se dakle svadbeno slavlje. Tu je i neve, nevjesta i ona šeta, upravo hodi. A žuta dunja i žut četrun u njezinoj ruci nije nego zlatna Jabuka koju će dati onomu za kojega će poći. I to je nedvojbeno izdanak iste usmene predaje pretkršćanskoga obrednog pjesništva. 129 Rosa može pasti i tako visoka da ugrožava i konja, a djevojka ne može po njoj hodati bosa. Taj motiv i taj, već poznati, srok potvrđe ni su u jednoj srpskoj pjesmi: 130 [46h]
"\'e može bosa, pala je rosa
Baltička predaja
CHTI l, N2 1 16
AeBojKo Moja, Hanoj MH KOIDa! - He M ory 6oca, naAa je poea KOIDY AO caMapa, MeHH AO ljepAaHa; KoiDy AO Hoca, MeH H AO naca. -
CHTI l, N2 579.
Ta je predaja baltoslavenska. Potvrda je mnogo, a sasvim bjelo dano to pokazuje jedna latvijska daina: [46i] Migla, migla, liela rasa, pazud manis kumeli1;tš. Nokrit migla, nokrit rasa, 1 29 Usp. Katičić, 1992, 7 1-72. 130 Usp. Katićić, 1990a, 79.
Zeleni lug atrod' savu kumeli1;u, atrod' savu kumeli1;tu pie Meneša nama durvu. Meness lJima Saules meitu, ludza mani vedibds.
Mjesecje B
33865
- >>Magla, magla, velika rosa, izgubio se moj konjić. Spustila se magla, spustila se rosa, nalazim svojega konjića pred dverima Mjesečeva doma. Mjesec je uzimao Sunčevu djevojku, pozvao me j e u svatove.
>A za tim sveti Juraj s ključićima: zemlju otvara, rosu pušta.
aK, )J(yr KapaHHA. rA e 6pa3AHAa, ry 3aCnaAa: BprAa rAaBy y 6ocHA>aK, BprAa pyKe y KapaHHA, BprAa HOre y BOAH�y, noKpHAa Ce TaHKOM KpnoM; H36HAa je CHTHa poea, Kao Aenny npeneAH�y, Ko jeceihy Ay6eHH�y, OryA HAe AYAO MAaAo, AYAO MAaAo He)J(eJbeHo, yBaTH ce 3a ABa KO�a, na npecKO'IH y rpaAHHy, na roBopH AYAO MAaAo: »Aa A Aa 6epeM KHTY �Beha? Aa A Aa A>y6HM MAaAy MoMy? K H Ta �Beha M aA AO noAHe, MAaAa MOMa MaA AOBeKa!«
Moma u gradini
Voda i bosiijak
Sitna rosa
Ludo mlado neženjeno
Djevojka je CHf1 1 , 4S3
blago dovijeka
Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Ta
Poruka pjesme iskićena obrednim kazivanjem mita
Grad, gradina
Mlad on, neženjen
Njiva, vrt
pjesma nije obredna. Ona je izrazito životna. Ruski skupljači narodnih pjesama svrstali bi j u vjerojatno među obiteljske (necHH ceMeHHhie) . Glavna joj je poruka narodna mudrost da je cvijeće, kad se ubere, imanje tek za nekoliko sati, a mlada djevojka, kad se uzme, imanje za čitav život. Tu doista nema ničega mitskog. Ali ta se po ruka izriče tako da se jedno zbivanje pripovijeda do u vrlo neobične pojedinosti. Poruka pjesme tim je pripovijedanjem samo iskićena. No u sadržaju i izrazu toga iskićenoga pripovijedanja prepoznaje se kazivanje mitskoga zbivanja kakvo je došlo do nas od obrednih pjesama slavenskoga poganstva, a motiv mu j e sveta svadba koja otvara i pokreće godišnj i ciklus rodnosti. I tu je djevojka u ogra đenom vrtu. Praslavensko gordo u izvedenici gordina tu j e, kao i u bugarskom i makedonskom, zadržalo svoje izvorno značenje. Sama riječ rpaAHHa znači tek 'vrt', ali se u pjesmi iz daljnjega pripovijedanja nedvojbeno razabire da j e taj vrt ograđen, što riječ gradina izvorno i znači. To je dakle isti pramen usmene tekstovne predaj e kao ono Mara djevojka p o gradu šeće [2 1 ] s varijantama [3] i [22] i nešto različi tije [6] . U ograđenom vrtu raste bujno raslinje, raznoli ko cvijeće. I tu su djevojci noge u vodi, smočene, a tu je i rosa, tek ne na livadi, nego je sama djevojka u ograđenom vrtu orošena. I tu nailazi mlad junak: 0TyA HAe AYAO MAaAo, AYAO MAaAO He)l(elheHo. Tu se odmah prepoznaje ono: MoAOAOH OH xoAOCTOH [2] »mlad on, neoženj en«. Nema dvojbe dakle da se u toj pjesmi o mami u gradini očuvala, jako preoblikovano dakako, pretkršćansko obred no pjevanje o ljubavnom susretu mladoga boga i mlade božice, o svetoj svadbi. U vezi sa svime time dobiva osobito značenje i to da u bugar skim dijalektima rpaAHHa znači 'njiva', 'polje', a dolazi i rpnHHa < rpaAHHa 'njiva', 'vrt'. Ukrajinski pak dijalektalno ropoAHHa znači 'polje zasijano konopljom' . 1 34 To se izravno nadovezuje na ono iz ruske obredne pjesme: ... Mo if eBeKop no rop6Ay XOAHTh, no ropoAy XOAHTh, KOHoneAhKY ceHTh [ 1 8] . K tomu valja uzeti i [ 1 9] , gdje se -
134 Usp. 3CC5I 7 (1980) , 33-34
s .v.
gardina.
, --...._ .
202
.� ,
Zeleni lug
također pjeva o konoplji što je izrasla i na njoj su zlatne rese. Od toga zlata iskovat će se ključevi, pa se kaže: iz nje ćemo grad otpirat. Tako se i tu u kontekstu usmene tekstovne predaje nalazi praslaven sko gordz,. Kako god i sa svim tim o tom kontekstu ne možemo sebi stvoriti jasnu i preciznu predodžbu, ipak se on nedvojbeno ocrta va i svjedoči o kontinuitetu usmene predaje sve od pretkršćanskih vremena. To pak što ga za sada nismo u stanju do kraja razjasniti svjedoči čak o njegovoj autentičnosti. Da je taj kontekst izmišljen, proizvoljno konstruiran, bio bi i do kraja jasan i potpuno razumljiv. Pjesma pak o momi u gradini vrlo ilustrativno pokazuje kako se prastara baština sakralne poezije u ulomcima, pa i bitnim, očuvala preoblikovana u funkciji mnogo mlađih vrsta usmenoga pjesništva. A to da je rosa, koja je, kako se pokazalo, neodvojiva od sve te svadbe, izravno povezana s rodnošću polja pokazuje rečenica iz svadbene zdravice zapisane u Popovu u Hercegovini: Medna ti rosa rosila, a zemija ti plodila (ZN ŽO 1 3 , 252) . Tu valja spomenuti i to ponim Medna luka u planini Zvijezdi istično od Vareša u Bosni.135 A što praslavensko lr;ka izvorno znači, kakva je to vrsta zemljišta, o tome je već bilo opširnije govora (vidi gore str. 1 5 8-1 60) .
S.
Grad
Baština obrednoga pjesništva u funkciji mladih vrsta
Susret na vodi
Za prvobitno značenje praslavenskoga lr;gz, bitna je voda. I o tome je tu već bilo opširnije govora (vidi gore str. 1 5 5-1 58) . Nije dakle nimalo čudno što mnogi pramenovi usmene predaje kazuju da su se mladoženja što dolazi iz daleka i mlada nevjesta sreli na vodi. Sreli su se, naime, u lugu, kako pjevaju turopoljski ophodnici. Pa se u jednoj jurjaškoj pjesmi umjesto o zelenom lugu i suhom drugu kao mjestu ljubavnog susreta govori o suhom drevcu i, sasvim izričito o hladnoj vodi: Kukavica, Lado, zakukuvala, l Zakukuvala, Lado, vu černoj gore, l vu černoj gore, Lado, na suhom drevcu, l na suhom drevcu, 1 35 Taj mi je podatak dao Varešak Toni Petković i ja mu ovdje na tome od srca zahva ljujem.
Susret u lugu je susret na vodi
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ivo i Mara na vodi
Devet braće
Voda i šuma
Lado, pri ladno} vode [37] . Taj susret na vodi potvrđen je na mnogo mjesta u usmenoj književnosti na slavenskim jezicima.l 36 Neke su ovdje već spomenute. Tako u pjesmi o vojvodi Š kenderu i najljepšoj djevojci iz grada Brinja stoji: Kada Škender pride na tu ladnu vodu, l on na vodi najde l mlajehnu divojku [43] . Voda je prisutna i kad se o suretu dvoje mladih na otoku Šipanu pjeva: Ide Mare na vodicu l za njom Ivo na konjicu: l Ivo Mari govorio: 1- Dušo Mare, pričekaj me, l imam s tobom govoriti! l Mare Ivu govorila: l Ne mogu te čekat, Ivo, l u dvoru mi devet braće [40] . Još izričitije se voda, upravo voda hladna, spominje u drugoj varijanti, također s otoka Š ipana: Ide Mare na vodicu, l za njom Ivo na konjiću. l Ivo Maru dozivajo: l - Dočekaj me, dušo Mare! l Mare Ivu govorila: l - Ne mogu te čeka: Ivo, l u dvore mi devet braće, l devet braće, sve zlatara, l pa mi treba voda hladna (NL 1 88, br. 2 1 1 ) . Još jedna varijanta zabi lježena je u Zaglavu na Dugom otoku: Rano rani mlada Katarina, l rano rani na vodicu hladnu; l za njom rani Ive dite mlado, l njezina se vidra dotaknuo, a vidro je zvonom prozvonilo. l Sačula ga stara njena majka l tere zove devet mile braće (NL 53, 32). To što se u svim tim potvrdama spominje nevjestino devet braće jasno pokazuje da je to isti onaj susret u lugu o kojem pjevaju turopoljski jurjaši (vidi gore str. 1 1 6-1 1 7, 1 28-1 33, 1 38-1 39) . I tamo je devet deverka, kaki brajenek [2 1 ] i slično u [3, 22, 26] , a to je najizvornija predaja toga obrednoga mitskog kazivanja. Ovoj je posljednjoj potvrdi vrlo bliska druga, zabilježena u Zbelavi kod Varaždina: Mlada se divojka rano jutro stala, l rano ju tro stala, glatko počesala. l jona mi je vzela vedro }okovano, l jona mi je tekla pod visoku goru, l pod visoku goru i po ladnu vodu, l i po ladnu vodu svemu vranu konju. l ]ondi mi je našla svega vrana konja: l - Hoj, moj vranič konjič, kaj ti tuto delaš, l kaj ti tuto delaš, gdeje pak tvoj gazda? l - Moj gazda otišel vu ravne gorice, l vu ravne gorice po čerleno vince, l kaj je pili bomo gda se ženil bode, l gda se ženil bode, tebe jemal bode (IKS 238) . I tu djevojka ide s vedrom 1 36 Usp. Katičić, 1989, 61-63.
Zeleni lug
po vodu, i tu se radi o svadbi, a tek se tamno naslućuje i to da su konj i mladoženja zapravo jedno. 1 37 Od toga čak podilazi neka ta janstvena jeza. A tu su i ravne gorice u koje je mladoženja otišao kao što je u [37] černa gora. Ta gorica nije 'vinograd', kako je god riječ o vinu. Tu gora treba razumjeti u južnoslavenskom značenju 'šuma'. Onda se odmah uočava i to da je s time podudarna ruska bala da o rodoskvrnom susretu u mekoj travi (vidi gore str. 1 70- 1 73) . Tamo stoji da je ležaj dvoje mladih položen oT CHHHro MOPH »od sinjega mora« i oT TeMHoro Aeca »od tamne šume« [39] . Voda je tu more. Ali praslavensko mor'e izvorno znači močvara, a močvaran je i lr;gz> u svojem prvotnom značenju. To se osobito jasno razabire iz kašupskoga izraza luguovata !oka 'močvarna livada' . I lr;gz> i voda i mor'e izriču tako isto značenjsko područje, pa se u svetom obred nom pjevu mogu smjenjivati u varijaciji koja mu pojačava moć nad zbivanjem u svijetu. Š uma se pri opisu susreta spominje i u pjesmi o Š kenderu: On mi ju uhiti l za desnu ručicu l tere ju on metne l zad sebe na konja. l Kada oni pridu l posred černe gore, l počela je mlada l prigorko plakati [43] . A u značenju 'šuma' tu će biti prvotno praslavensko les'b. Mjesto susreta obilježuju tako ze/em lr;gz>, kojega su obilježja holdbna voda odnosno sin'e mor'e i tbmm }b !es'b. Susret na vodi prikazuje se u hrvatskoj usmenoj književnosti i sa svim drukčije. Tako u pjesmi iz Gudinaca kod Vrpolja u Slavoniji: [49]
Divojčica vodu gazi, nogejoj se bile; mlado momče konjajaši, grohotom se smije: - Gazi, gazi, divojčice, ne bi l' moja bila! -Ja da znadem, mlado momče, da bih tvoja bila, u mliku bi s' umivala, ne bi l' biija bila, u sirutki noge prala, ne bi l' biije bile, srebrom bi se po tko vala, ne bi l' viša bila, zlatom bih se opasala, ne bi l' tanja bila. HNP 7, 17, N r. 34.
Kako god je tu pripovijedanje sasvim različito, ipak se prepoznaje da je to onaj mitski susret na vodi. 138 Tek nema nikakve naznake 1 37 Usp. Katičić, 1 987, 39 i dolje str. 381-385. 138 Usp. Katičić, 1993a, 53-54.
Obiiježja luga
Mitski susret na vodi
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Druge varijante
da su divojčica i momče zapravo »bratac i sestrica«. Preoblikovan fragment obrednoga mitskog kazivanja tu funkcionira kao obična lj ubavna pjesma. O susretu na vodi pripovijeda se i u srpskoj predaji. Tako u pje smi zapisanoj u Hercegovini: I1Ae Mape e BHjeApoM Ha BOAy, l 3a IbOM HHKO ea Hare Ha Hory (CHTIX 267, N9 264) . Tu nije teško prepoznati varijantu upravo navođenih pjesama sa Š ipana. Još jed na hercegovačka varijanta pripada istom pramenu usmene predaje i nedvojbeno je istog sakralnoga podrijetla, kako je god plitka zbog jeftine erotske aluzije koja je unesena u nju: l)eHo 6yKoM BOAa Teqe l OH�e Mapa rane rrpaAa. l l)eHO rrpaAa TY 3acrraAa. l flpHByqe ce MAaAO MQMqe l H yKpaAe MapH rane (CHTIX 261 N9 254) . Susret na vodi opisuje se i u gore već razmotrenoj pjesmi [48] : CeAH MOMa y rpaAHHH, l 6pa3AY 6pa3AH, BOAY MaMH l . . . fAe 6pa3AHAa, TY 3acrraAa: l . . . Bp rAa H ore y BOAH�y, . . . l 0TyA HAe AYAO MAaAO, AYAO MAaAO He)KelbeHo, l yBaTH ce 3a ABa Ko�a, l na rrpecKoqH y rpaAHHY [48] . Tu je djevojka y rpaAHHH, pa je to podudarno s ne vjestica po gradu se šeće i slično [3, 2 1 , 22, 26] . I opet je jasno da je to ista tekstovna predaja o susretu o kojem pjevaju turopoljski j urjaši (vidi gore str. 1 1 6-1 1 7, 1 28-1 33, 1 3 8- 1 40) . 139 Upotpunila se tako u dosta pojedinosti slika tragova praslavenskog obrednoga kazivanja mita o svadbi u zelenom lugu kako se čuva u tek stovima usmene književnosti naroda što govore slavenskim jezicima. -
6.
Fragmenti, koliko su uspostavljeni
Pregled rekonstrukata
Da bi se rezultati ovoga istraživanja izrazitije zaokružili, donosi se ovdje pregled rekonstruiranih fragmenata praslavenskih obrednih tekstova koji pripovijedaju o svetoj svadbi gromovnikove djece, ko liko su tu uspostavljeni. Obrazloženje za tu rekonstrukciju dano je u prethodnom razlaganju. 1 39 Usp. Katičić, 1989, 61-63.
Zeleni lug
Tu je na prvom mjestu kazivanje o susretu gromovnikova sina i kćeri: Mold'b ]arylo po zelenujemu lrgu hoditb m'bnogo travy toptajetb po prti.
Susret u lugu
Kukavica zakukovala jutre rano zelenejem b lrzl, zelenejemb lrzl na susejemb drrzl, na susejemb drrzl, na orkytovejemb, na orkytovejemb i na borovejemb, na holdbnejejb vode. To nestb byla kukavica, tojestb byla molda nevesta. VbSf srtb devojbky za mržb ot'b Šbdly, samojestb ostala {Mara} devojbka. [Mara} devojbka po gordu hoditb, po gordu hoditb, deveri buditb, devftb deverbjbjako brat'b: » V'bstanite Sf, devftb deverbjb, devftb deverbjbjako brat'b. ]arylojestb do/pri Šbd!'b zelenejemb lrzl na susejemb drpze. « [Mara}jbmatb140 zoltojab!'bko. M'b nogo gospody zajab!'bko dbrŽitb. jemu žejab!'bko, tomu devojbka! ]arylujabl'bko,Jarylu devojbka. ]arylojbmatb zoltojab!'bko. On 'b takajetbjego V'bn orvbno pol e, v'bn orvbno pole, V'b Čbrny gory, v'b Čbrny gory,v'b devojbČbtvo.
O tome usporedi razlaganje u poglavlju l . Nadalje je rekonstruiran obredni tekst s naznakom dramskog dijaloga - device, kaka jego jesi roda (i plemene)? - u mene jesth devfth bratb. 140 Praslavenski to znači 'uhvatila je', 'drži'.
Prepoznavanje brata i sestre
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - device, tyjesi moja sestrica!
O tome usporedi razlaganje u poglavlju 3. Jasno je utvrđeno i obredno sricanje: Bosa na rosi
padla jestb rosa - devojbka hoditb bosa.
O tome usporedi razlaganje u poglavlju 4. Među svim elementima rekonstruiranog praslavenskoga sve tog obrednog pjeva ovi su fragmenti čvršće odredivi. Cjelina pak omogućuje da se stvori prilično jasna predodžba o mitskim sadržajima na kojima se zasnivala ta pretkršćanska obrednost.
�
zos ---
Zlatna jabuka
l. Igrala je zlatna jabuka
Turopoljski jurjaši pjevaju o mladoj nevjesti koja se po gradu šeće ovako: Mara ima zlatnu jabuku (H 4). A i funkcija te jabuke u Marinoj ruci jasno je određena: Komu jabuka, temu djevojka (H 14). 1 Sama izreka Komu jabuka, tomu djevojka čvrsto je ugrađena u narodnu frazeologiju na području mnogo širem od onoga na kojem su uobičajeni jurjevski ophodi i pjevaju njihove pjesme.2 Ta se jabuka tače u ravno polje (H 14 i Nodilo 688) i ono od toga rodi i plodi (Ž 44, br. 63), a tače se i u crne gore (H 14 i Nodilo 688) i u djevojaštvo (Nodilo 688).3 Ovamo ide i pjesma iz križevačkoga kraja: [l]
Potočil]ežuš zlatu jabuku, potoči! ju je v naše polje: Naše polje lepo) rodilo, lepo) rodilo zlatom šenulkom, š čim se alduju se Bože meše, se Bože meše pod Božim krovom, pod Božim krovom, na Božem stolu.
jabuka se toči u polje
š br. 5042
Tu je jako prisutna kršćanska interpretacija. No ako se to zane mari, onda je isto što se kazuje i u Potoči nam, gazda, jabuku l vu to 2
3
Mam imti z!dtnu jabuku
O tome vidi gore str. 1 28-1 34. Kako mi kaže studentica Mirjana Saraf iz Podmilačja kod Jajca, tako govore, kada je riječ o izboru mladoženje, Muslimani u susjednom selu Kuprešani, a druga studen tica, Dragica Saraf, katolkinja iz istih tih Kuprešana, kaže da je čula kako to govori njezina baka. Zahvaljujem im na tim podatcima. Usp. o tome gore str. 1 31-139
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine široko l da bi nam polje rodilo, l zlatom pšenicom plodilo (Ž 44, br. 63). Ono što je tamo gazda tu je]ežuš. Odade se razabire da llilie polje
]arilo toči jabuku
je to božansko biće, i to ono isto koje se u ophodničkim pjesmama javlja kao juraj (H 14 i Nodilo 688). Sve su to zamjene za izvorno ime ]arylo, ]arovitb, pogansko i zato zamjenjivanjem potisnuto iz usmene tekstovne predaje kršćanskih vremena.4 Zlatne jabuke rastu na »zlatnom drvetu«, što vjerojatno i ne zna či drugo nego da rodi zlatnim plodovima. To jasno izriče slovenska pjesma: [2]
Zlatnejabuke padaju s drveta nad stolom i donose rodnost
Mit plodnosti
V našem polji zlatajablan, podjablanka zlata miza jokol' mize zlati sto/i, na njih sedi Bog Marija! V rokah ima zlato kropel. Hiti se ve zlatojablan, doli padu trijabuka. Prvopalo v našepolje: Naše polje obrodilo. Drugo palo v naše gore: naše gore o brodile. Tretjepalo v naše selo, naše selo zdravo, oj veselo: Daj Bog, daj nam dobro leto, daj Marija, daj nam Bog.
š br. 5183
Taj prisno srodni slavenski jezik ne treba prijevoda. Ipak je dobro napomenuti da jablan znači 'jabukovo drvo', miza stol' i stol 'sto lac'. Isto tako da kropel znači 'batina', a gora 'vinograd'. Na prvi se pogled razaznaje da je to temeljito kršćanski interpretiran fragment praslavenskoga poganskog obrednog kazivanja mita plodnosti. A osoba koja čini da se zlatne jabuke kotrljaju i tu je božanska, to je ovdje upravo Bog. Sve to potvrđuje i varijanta iste pjesme koja glasi:
4
Vidi o tome gore, str. 88-103.
Zlatnajabuka [ 3]
V našem poh'u zlatnajablan, daj Bog, daj Marija dobro leto. Daj namga Bog. Podja blankom zlatna miza, okol' mize zlatni stoli. Na njih sedu Bog, Marija, Bog, Marija, sveti Petar. V rokah drži zlatno kloper, shitijo se vujablan ko, doli padu trijabuka. Prvo palo v naše selo, naše selo 'se veselo. Drugo palo v žitno poh·e, žitno poh'e obrodilo: 'saka latka dva vaganka, razstavica po kuplenik. Tretje palo (v) vinske gore, vinske gore o brodile: stara trta to vor vina, grebenica po lodrco i prevezec po vedrce.
Zlatne jabuke s drveta
nild
stolom p.ui.�;u,::
dono.<e pfodrw.•;
š br. 518 9
I tu hrvatskomu prisno srodan jezik ne treba prijevoda, dosta će biti reći da latka znači 'klasić', razstava 'svežanj od četiri snopa', ku plenik 'pol vagana', trta 'trs', tovor 'tovar' tj. mjera robe što se može natovariti konju ili magarcu, grebenica 'grebenica', 'položnica', 'po valjenica' tj. nadzemni dio vinove loze koji se zavinut ukopava u zemlju da se ukorijeni. Zatim lodrca znači 'bačvica kakve se po dvije povezane natovaruju na životinju', dakle pol tovara, a prevezec znači 'priveščić'. To je, dakako, ulomak iste tekstovne predaje. Kršćanska interpretacija tu je još penetrantnija, ali mi ipak znamo koji to bog kotrlja zlatne jabuke Što time donose selu veselje, polju i vinogradu rodnost. Ta je rodnost tu bogato i razvedena opisana. To je vjerojatno tako bilo već u praslavenskom obrednom pjevu, ali su ondašnji predmeti, pojmovi i nazivi zamijenjeni suvremenima kakvi su bili u vrijeme kad je ta usmena poezija dobivala oblik u kojem je i
Predmeti su i pojmm·i tu zamijenjeni suvremenima
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
zapisana. Stol pak pod drvetom za kojim sjede svete osobe poznat je i u pjesmama ruskih proljetnih ophoda.5 Jabuka što pada sa stabla i kotrlja se ne potiče samo rodnost polja i vinograda, nego i plodnost ljudskoga braka. To pokazuje jedna ruska svadbena pjesma iz Aninskoga rajona Voronješke oblasti: jabuke padaju s grana na stol i kotrljaju se p o pladnju
[4]
Rasipaju se kao šećer i mirišu na grožde
jedna mladencu, druga mladenki
B caAy Ali, B caAHKe, B 3eAeHOM BliHOrpaAHKe, ali -AIOAli, ali-AJOAli, BO 3eAeHOM BliHOrpaAHKe COAOMaAHOI A Be BeToqKli Ha ABOp, CKaTHAliOI ABa 5.!6AoqKa Ha CTOA, ali -AIOAli, ali-AJOAli, COKaTliAliC5.! A Ba 5.!6AoqKa Ha CTOA. A Ba caAOBhie, MeAOBbie, Ha cepe6p5.!HOM 6AJOAeqKe. l.fTo 110 6AJOAeqKy KaTaeTC5.!, poBHO caxap paccbmaeTC5.!, BliHOrpaAOM OT3hiBaeTC5.!, ali -AIOAli, ali-AJOAli, BliHOrpaAOM OT3hiBaeTC5.!. KaK rrepBoe 5.!6AoqKo KopoAJO KopoAeBuqy, HuKoAaJO YcTHHOBuqy. Ali -AJOAH, ali-AJOAH, HuKoAaJO YcTHHOBuqy. A Apyroe-To 5.!6AoqKo KopoAeBe KopoAeeBHe, ali -AIOAli, ali-AJOAli, KopoAeBHe KopoAeeBHe, ArpacpeHe AAeKceeBHe, ali -AIOAli, ali-AIOAli, ArpacpeHe AAeKceeBHe.
aAa ce ja6yKa. I sokol koji dolijeće i kupi bisere stalan je motiv usmene mit ske predaje o jabuci. To pokazuje druga srpska pjesma, također iz Hercegovine: [ 9] Prosipa se biser, kupi ga sokol
CKoqHAa CKOKOM ja6yKa, YAPHAa rpaAy y BpaTa. Tlpocy ce 611cep 113 rpaAa. CaBH ce THu;a coKoAe, rroKyrrH 611cep ITOA rrepja, cTaAe MH AeheT y3ropa.
CHTlX 260 NQ 251
Ovdje se pjeva rrpocy ce 611cep H3 rpaAa, a u [5] VZadru sej' biser prosipal. U ruskoj pak pjesmi [ 4] dolazi po BHO caxap pacCbmaeTOI. 8
Vidi Katičić, 1989, 85-87 i dolje str. 242-251.
Zlatnajabuktl
Nema dakle dvojbe da je sypati, upravo (pro-lraz-)sypati nosiva ključna riječ prvobitne usmene predaje o razornoj zlatnoj jabuci koja igra bitnu ulogu pri svetoj svadbi. Ali to što se prosipa u hrvatskoj je i u srpskoj pjesmi biser, u ruskoj pak kao šećer. Šećer je tu nedvojbeno mlađa prilagodba praslavenske tekstovne predaje. Biser je stariji i mogao bi biti i prvotan. Svakako je bolje uklopljen u predajni kontekst. U jako arhaičnom opisu svjetskoga drveta sadržanom u hrvatskoj pjesmi s otoka Šipana pjeva se tomu stablu: Oj javore,
Prosipati
Biser
zelen bore, l lijepo ti t'je ukjraj vode! l Iz stabra ti voda teče, l iz grana ti čele lete, l a vrhom ti biser rada (HNP 5, 18, br. 14). A u drugoj jednoj varijanti govori samo to drvo: neg iz stabra voda teče, l na vrhu mi biser rada (HNP 6, 206, br. 94). Biser tako, isto kao i zlato, raste
na vrhu drveta svijeta, koji je od toga suh.9 Isto tako jabuka od koje se trusi biser javlja se u tekstovnoj predaji pored zlatne jabuke. Razorna sila zlatne jabuke kad se kotrlja bolje se razumije u svjetlu jedne srpske pjesme koja jabuke izvorno dovodi u vezu s gromom i munjom: [lO]
Oj, i)eBojKo, AYIII O Moja, IIITO CH TaKO jeAHOAHKa H y rracy TaHKOBHTa KaH Aa e' cymw Koce rrAeAa, a Mjece�y ABope MeAa? HH caM cyH�Y Koce rrAeAa, HHT Mjece�y ABope MeAa, BaH CTajaAa H rAeAaAa i) e ce MyH>a e rpoMOM Hrpa. MyH>a rpoMa HaAHrpaAa ABjeMa-TpHMa ja6yKaMa
Sunce i mjesec
CHfll, NQ 235
To što se tu spominju sunce i mjesec uspostavlja izričitu vezu s nebom. Jabuke i naranče kojima se igraju grom i munja nisu nego pjesnička slika za zlatne jabuke, a one su gromovite, predstavljaju nebeski bljesak. 9
Usp. Katičić, 2005b, 50-51 i 2008a, 43-44.
Grom i munja
Munja groma nadigrala
Zeleni lug-.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Slika se nadopunjuje ako se uzme u razmatranje i jedna starinska crnogorska pjesma: Grad na grani
[ll]
Troja vrata
Sin se ženi, kći udaje Munja se s gromom igra Dva brata, dva djevera
Grad graditi
fpaA rpaAHAa 6HjeAa BHAa HH Ha He6y HH Ha 3eMA>H, Her Ha rpaHH OA o6AaKa. Ha rpaAy cy Tpoja BpaTa. ]eAHO BpaTa OA CKepAeTa, Apyro BpaTa OA 6Hcepa, Tpehe B paTa cyxor 3AaTa. ilho cy BpaTa OA CKepAeTa, Ha Ta BHAa rnhep yAaBa. llho Acy BpaTa OA 6Hcepa, Ha Ta BH Aa )!(eH H CifHa. llho cy BpaTa cyxor 3AaTa, Ha Ta BHAa cjeAH caMa. BH Aa rAeAa y o6AaKe l)e ce Mpna e rpoMOM Hrpa, MHAa ceCTpa cy ABa 6paTa, a HeBjeCTa e ABa l)eBepa, a TO MHAO BHAH 6HAO.
Tu je uspostavljen kontekst u kojem se igraju grom i munja. A iz [ 1 0] se zna da se u toj igri vrte i kotrljaju gromovite jabuke. One su zlatne, pa se o njima pjeva i kao o narančama. U tom kontekstu su i grad i vrata, a sve to u prilici svadbe. Sad je razumljivo i kako to razigrana zlatna jabuka vrteći se u igri udara gradu u vrata i raz bija ih. Tu se javlja i figura etymologica, karakteristična za slavensku sakralnu poeziju: gordo gorditi, što prvotno znači 'ograđivati vrt', ali tu se, dakako, razumije kao 'graditi tvrdi grad'. Tu tekstovnu predaju potvrđuje varijanta, također u crnogorskoj pjesmi: (12]
fpaA rpaAHAa 6HjeAa BHAa HH Ha He6o HH Ha 3eMA>y, HO Ha rpaHy OA o6AaKa. Ha rpaA rpaAH Tpoja BpaTa: ]eAHa B paTa CBa OA 3AaTa,
/---..__.
218
�,
Zlatnajabuka Apyra BpaTa OA 6Hcepa, Tpena BpaTa OA III KepAeTa. Uho cy BpaTa cyxa 3AaTa, Ha I-bH X BH Aa CHHa )!(eH H. Uho cy BpaTa OA 6Hcepa, Ha 1-bllX BHAa Knep yAaBa. Uho cy BpaTa OA III KepAeTa, Ha 1-bHX BHAa CaMa cjeAH, caMa cjeAH, rrorAeAyje Ije ce My !-ha e rpoMoM Hrpa, MH Aa cecTpa cy ABa 6paTa, a HeBjeCTa e ABa l)eBepa. Myi-ba rpoMa HaAHrpaAa, MH Aa ce CTpa o6a 6paTa, a HeBjecTa ABa ljeBepa.
Isto, tek nešto drukčije
CHIT1 , N9 226
Tu se vidi da je raspored vrata i skupocjenog materijala kojim su iskićena mlađi dodatak, improviziran, pa je stoga i različit od varijante do varijante. To potvrđuje i hrvatska pjesma s otoka Š ipana: [13]
Bq'ela vilagradgradila ni na nebu ni na zemiji, bijela vila, neg u krajku u oblaku . Na grad stavija troja vrata, na grad stavija: jedna vrata sunca žarka, druga bijela od mjeseca, druga bijela, treća vrata suha zlata. Koja vrata od sunašca, koja vrata, na ta vila išeću je i niz more pogleduje, i niz more; koja vrata od mjeseca, na ta vila ženi sina, na ta vila; koja vrata suha zlata, na ta vila ćer uda va, HNP 7, 125, nr. 219 na ta vila.
U toj je varijantP0 igra munje s gromom potpuno izostavljena. Zato je tu svadba na vratima povezana sa suncem i mjesecom. A lO Još jednu varijantu donosi Š br. 5452.
Grad na kraju od oblaka
Sunce i mjesec
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Sestra s dva brata, dva djevera
Zlatna grana
to. još i izričitije nego spomen bljeska i grmljavine, pokazuje da je svadba nebeska. Sestra, nevjesta nebeske svadbe, igra se s dva brata kao munja s gromom. Među tom dvojicom nije onaj njezin brat kojega ona odabire da se uda za nj. Oba ta brata su, naime, njezini djeveri jer su braća njezina odabranika. Da je on među njima, ne bi joj bio djever, nego ženik. Majka promatra igru svoje kćeri s braćom i drago joj je što ih je nadigrala. Tako kćeri ostaje zlatna jabuka, gromovita, i može ju dati svojemu izabraniku, mladiću koji je došao iz daleka. To što se na dvojim vratima odvijaju dvije svadbe, vjenčanje sina i kćeri, zakriva da je to zapravo jedna svadba, rodoskvrna, jer se udaje sestra za brata. Zato je svadba udvojena, a vrata su umnožena. To pak što se grad gradi na grani od oblaka pokazuje da je taj grad u nebeskom svijetu. A grana je ona u krošnji svjetskoga drveta, krošnji koja predstavlja nebeski svijet, grani koja nije zelena, suha grana, zlatna (Vergilijev aureus ramus, Eneida 6, 136-139 i 201-211), na kojoj bog Perun ima svoj dvor. U njem se gospoda prosci trude oko ruke boginje njegove kćeri. O tome hrvatski jurjaši pjevaju ovako: Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena nij. l Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 17). 11
Mokoš
Domaćica u gradu tu je žensko. Pomišlja se dakako na božicu Mokoš, Perunovu ženu. 12 A zbivanje koje se opisuje odvija se na razini dviju generacija. Tu su s jedne strane sin koji se ženi i kći koja se udaje, a s druge majka koja sjedi na vratima i gleda gromovitu igru. Ali se to isto u drugoj pjesmi pripovijeda i o kćeri. I tu pri povijedanje s jedne generacije prelazi na drugu. Pri tome se mogu zamijeniti i uloge. U pjesmi [10] ne gleda igru munje s gromom majka, nego djevojka. Kako pak ni zlatne jabuke ni djevojka koja se igra njima nisu nimalo bezazlene, to kazuje vrlo slikovito jedna druga crnogorska ll Vidi gore str. 141-142.
12 Usp. Katičić, 2003b.
Zlatnajabuk,l
pjesma što je kao balada. Njezino pripovijedanje počinje, vrlo ka rakteristično, na vodi: 13 [14]
l13BHpaAa CTyAeHa BOAlfl\a, Ha BOAliliY cpe6pHa CTOAlfl\a, Ha CTOAliliY AHjena ryeBOjKa: )KyTe cy joj Hore AO KOJDeHax, a 3AaheHe pyKe AO paMeHax, KOCa joj je KI1Ta H6pHmHMa. OHo qyAo rro CBHjeTy rrol)e, H TO 3aqy nama THpaHHHe, rra OTIIpaBlf CBoje ABHje CAyre: - AjTe, cAyre, AO BOAe cTyAeHe Aa BlfAHTe AH jerry l)eBojKy! AKo 6yAe KaKo Juyi)H Ka)Ky, y3ehy je 3a BjepeHy 1u y6y. 0HAOAeH ce IIOAlffOme CAyre. KaA AOI)ome AO BOAe CTyAeHe, aAlfCTHHa KaKO Juyi)H Ka)Ky, rra xojAome Te rramH Ka3ame. CHAHe e BaTe nama oKyrrHo, OH OKYIIH CBaTaX meeT CTOTHHaX, Te OTOAe XOjAom' 3a l)eBOjKy. KaA HX BHI)e AHjena l)eBojKa, jeCTe MAaAa plljeq fOBOpllAa: - <PaAa Eory, qyAa BeAllKora! Aa All je ce nama rroMaMllo? Kora xohe Aa pMe 3a 1uy6y! Aa OH Y3Me cyHqeBy ceCTpHl\y, MjeceqeBy rrpBo6paTyqeAy, AaHllqlfHY EoroM rroceCTpHMy! ITa ce MAaAa OA 3eMJDe IIOAllrAa ll 6aqllAa y I,IerroBe pyKe, Te H3BaAll TPH ja6yKe 3AaTHe ll 6aqll llX He6y y BlfCllHe. HaTaqe ce cBaTax meeT CTOTHHax Ko he rrpllje yrpa6llT ja6yKe;
13 Usp. gore str. 203-208.
Lijepa djevojka Paša tiranin
Sunčeva sestra
Tri zlatne jabuke
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Tri 111 u nje
jabuka je munja
Neraspoloženje raje prema pašama
Ho Tpu Myfhe OA He6a rryKolll e : jej,Ha ralja ABa ljeBepa MAaAa, j,pyra ralja rralll y Ha AopuHa, T pena ralja CBaTaX Jll e CT CTOTHHaX. He yTeqe oKa 3a cjeAOKa, Hil Aa Ka)l(e KaKo rroru6olll e !
CHD l, N2 232 j
Tu je kazivanje mitskoga motiva intonirano izrazito epski. Vrlo se jasno razaznaje predložak hajdučkih pjesama. Odatle i završna formula kojom se dojmljivo opisuj e da je protivnik potpuno pora žen pošto je upao u zasjedu. Tu se sasvim izričito kazuje da je ne vjesta zvjezdano biće, da pripada nebeskoj obitelji i da nije nimalo bezazlena, nego vrlo opasna kad netko dirne u nju. I tu se radi o svadbi, ali j e ono Mara ima zlatnu jabuku osvijetljeno sasvim novim i neočekivanim svj etlom. Jabuka se mitski identificira s munjom, i to onom kuglastom, upravo loptastom, koja je osobito žestoka i opasna, najubojitija od svih vrsta munja. Motiv nevjeste u nebeskoj svadbi tu je izvrnut gotovo do parodi je. Paša u toj pripovijesti nikako nije jura, koji dolazi iz daleka i od nevj este dobiva zlatnu jabuku kao njezin odabranik. Ta nam pjesma mnogo kazuje o kontekstu mitskoga zbivanja, o predodžbama što su uključene u nj i u tekstovnoj se predaji o njem, kako smo ju do sada upoznali, samo podrazumijevaju. Nema, međutim, podloge da se ta epska groteska o paši kao nesretnom proscu shvati kao izravna preoblika predaj e mitskog kazivanja u obrednome tekstu, pa bi tako paša bio jedan od mitske gospode što, zaludu, za jabuku drže. Dok nema podataka koji bi upućivali na to, mnogo je vjerojatnije, i zato treba pretpostaviti, da j e ta epska groteska samo literarna preradba mitskog motiva, vrlo uspjela, kojom se sočno izražava neraspolože nje raje prema pašama. Isti se književni motiv susreće u drugoj pjesmi. Intonirana je manje epski. Situacija j e prikazana drastičnije. Groteskni prosac tu nije paša, nego sam car padišah! Ubojite zlatne j abuke tu se i ne spominju. Car odustaje čim mu djevojka predoči svoj nebeski rod. No nema dvojbe da je to isti mitski sadržaj preoblikovan istom
Zlatnajabuka literarnom obradbom. I izražava istu neprijaznu nastrojenost prema Osmanlijama: [ 15]
TaMo Ka)!(y ropy jaBopoBy, H y ropH BoAy 6ocHA>KoBy, H KOA BOAe EomA>KY AjeBojKy; KHTe KHTH, TIOABe3H�e TIAeTe: CBaKa KHTa OA AyKaTa 3AaTa, nOABe3H�e �apeBa apaqa. To ce qyAo qaK AO �apa qyAo, TIOCAa �ape ABa AaKa yAaKa: - AoBeAHTe EocHA>KY AjeBojKy! AoBeAOlll e EocHA>KY AjeBojKy, npHje �apa pHjeq roBopHAa: - ll!To cH, �ape, 3a Me nopyqHo? Ja caM cyH�Y pol)eHa ceCTpH�a, a Mjece�y npBo6paTyqeAa. AH jeno je �ape AapoBao, AaO lbOj3H ABaHaecT AyKaTa: - l1AH TaMo, EocHA>Ka AjeBojKo, HAH cjeAH rAje CH H cjeAHAa! -
Voda Djevojka Zlato Lav
Sunčeva sestra
CHI11, N9 233
I tu pripovijedanje počinje na vodi. Uza sve razlike očito j e da je to isti pramen usmene tekstovne predaje kao i pjesma Što je prethodno navedena. Kraj svih preoblika s kojima valja najozbiljnije računati ona j e njezina varijanta. Reklo bi se: to je parodija obrednoga kazivanja mita o nebeskoj svadbi. U drugoj se jednoj pjesmi još jedva razabire da je varijanta dviju prethodnih. Za razliku od [ 1 5] ona je dramatično nasilna. Kao neu spješni prosac i tu se osramoćuje sam car. Tek time što djevojka tu sjedi pred svojim dvorom na zlatnim stupovima pokazuje da je ona nebesko biće:
Parodija obrednog teksta
[16]
Ljepota djevojka
aAHAa ce Aenon AeBojKa: - IlpeCTH He ny, a He yMeM BeCTH; 6a6H He ny qyBaTH fOBeAa; HacpeA rope carpaAHhY �pKBy: TeMeA> ny joj OA MepMep-KaMeHa,
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Car
Zlatni stupovi Samir kalpak Gola sablja
Zelena bašča
a rpeAe hy Apso IIIII MIIIu poso, a C\eMe hy Ap so TaM6yposo. Ta ce q>aAa qaK AO �apa qyAa, na �ap III a k>e ABa yAaKa MAaAa, ABa yAaKa, ABa csoja HehaKa, Ad AOBeAy AerroTy AeBOjKy. A KaA cy je MAdAII yrAeAaAu, Hucy CMeAII Hil AO ABopa AOnii, a KaMoAu AOsecTu AeBojKy: OHa CeAII rrpeA CBOjll ABOpOBll, rrpeA ABOpOBll Ha 3AdTHll CTYITOBII, caMyp-KaArraK Ha oqu HaMuqe, roAy ca6k>y npeKo KpiiAa AP)!(II; ITaK OAOIII e �apy, yj�y CBOMe: - CseTAII �ape, orpujaHo cyH�e, cseTAII �ape, KpyHo rroJAaneHa, eTo ca61be, eso Haiiie rAaBe: He CMeCMO joj Hil AO ABOpa AOnii, a KaMOAll Ad je AOBeAeMo! To ce �apy cpaMoTa yquHu, u �ap cKyrru csojy CIIAHY sojcKy: CTO TaTapa, ABecTa AparruHa, joiii K OTOMe Tpucra jaHuqapa, Ad AOBeAy AeiTOTY AeBojKy. A KaA u je MAaAa yrAeAaAa, OHa OAe y 3eAeHy 6aiii q y: jeAeH-porOM III ap�a OCeAAaAa, k>YTOM ra je 3MlljOM 3dYJAdAa, joIII ra k>ynoM 3MlljOM OIIIII 6yje: CaMa II A e rrpeA �apesy sojcKy; jeAHY BojcKy 6y3AOBdHOM 6uje, Apyry sojcKy 6puTKOM ca6k>oM ceqe, Tpehy sojcKy Ha BOAY HaTepa. A KdA BIIAe �ape rocrroAIIHe, 6e)!(II �ape HII3a csoje ABope. Ja IDIIMe ce 3YAYM-qaAMa cyqe, rra ce He cMe �ape Aa o6a3pe, a KaMOAII Aa o6MoTa qaAMy!
Zlatnajabuka AA. rros11Ka Aerron AeBojKa:
- CTaHll, '-\ape, pdm M ll He new! :>K11sora je 11apa ysaTllAa, )!(llBOM 1\apy oqll l13BaAl1Aa; rrycTllAa ra y ropy 3eAeHy, rra OH HAe OA jeAe AO jeAe KaKO IITH'-\a OA rp aHe AO rpaHe.
Gora zelena CHD l, N2234
Careva strašna kazna i poniženje prelaze granice dobroga uku sa. Osobito je zanimljivo što se djevojka tu izjednačila s mladim j unakom koji dolazi iz daljine. Na glavi joj je krznena kapa, samur kalpak, čemu odgovara kuna kapa u pjesmama turopoljskih jurjaša, a gola sabija, što ju drži na krilu, nije drugo nego njegova britka sabija. A to što ona satire cara, nije drugo nego Jurjeva pobjeda nad zmajem. Ne kaže se doduše da ona glavu siječe, ali je gola sablja na njezinu krilu, a pjeva se da ona vojsku sabijom siječe. Došlo je do zamjene uloga. Mlada nevjesta odnosno Mara djevojka tu nastupa kao jura. A car je tu dobio ulogu pozoja, zmije.14 Takva se motivska inverzija zna susresti u usmenoj predaji mitskoga kazivanja. Ona može biti i stara, ali ne će biti da predstavlja kanonski oblik prvot noga obrednog pjeva. Jedna srpska pjesma iz Hercegovine osvjetljuje jarkim svjetlom pravo lice one bijele vile koja grad gradi. Dakako, to već znamo, gradi ga na grani od oblaka. A to je lice stravično: [17]
fpaA rpaAHAa 6HjeAa Bl1Aa Kao U:ap11rpaA: merrwe ra je carpaAHAa Hero U:ap11rpaA, rro H>eM rr11pre llCIIHpraAa Kao DHp11H rpaA, HaqHqKaAa KaMllqKllMa 6oje XllA>aAaM; rra 6eAeMe rpaAy rpaAll, qyAoM qyseHe, CBe OA CllAHe KOlbCKe KOCTH H OA jyHaqKe, Ha noWKOBe myACKe rAaBe 3AaTOM )!(HKaHe. na A0311BA>e CBora cAyry, sjepHa H11KOAy: - O HHKOAa, sjepHa cAyro, je A. M ll KaKaB rpaA? Je A. MH 6omH, je A. Mll merrrn11 Hero U:apHrpaA? Je All merrwe l1CII11praHl1 Hero D11p11H rpaA? -
14 Usp. Katičić, 1987b, 32-34 i gore str. 74-82.
Djevojka se izjednačuje s mladim junakom
Pirin grad
Bedemi od kostiju
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Vila je pobila kamenjem vojsku
Perinja Pirin planina
Gromovnikov dvor na gori
BHAO Moja, A>eTIIIIH TH je Hero ll;apHrpaA, a ioerriiie je HcrrHpraHH Hero TIHpHH rpaA. To ce qyAo AaAeK' qyAo, AO y LJ;apHrpaA. U:ap orrpeMa TpHcTa sojcKe H TPH sojsoAe Ad BHAHHd rpaAa opH H !be 6eAeMe. He Aa B HA a opHT rpaAa HHTH 6eAeMa: XHTaAa ce 6HjeAoM pyKoM y AHA- 6eAeMe, rra H3BaAH TpHcTa ITHA>aK' H TPH KaMeHa Te rro6HAa TpHcTa sojcKe H TPH sojBoAe. CHTIX 266, N2260
To ne iznenađuje kada se zna da ta vila sjedi pred vratima svojega grada i gleda gdje se munja s gromom igra. Vila je gromovita, ognjevi ta i strašna, a takva su joj i djeca. Tu se ona pokazuje kao strašna zator nica. Znatno je pri tome ime Pirin grad. To je naziv Perunove gore koji poznajemo iz novgorodske predaje: Perynb (Tiephmh, TiepbiH.H) . Kao toponim javlja se u makedonskom TI11p11H nAaHHHa, po kojoj se naziva onaj dio Makedonije koji je danas u Bugarskoj . U starije doba to se ime javlja kao TiepHH. Toponimi Perin i Pirin javljaju se na više mjesta od Bugarske preko Makedonije do Hercergovine. No Pirin grad ove pjesme, koliko je ovom autoru poznato, nije još lokaliziran na terenu. Čini se da je to ni na nebu ni na zemiji već na grani od oblaka. Tu gazdarica dvora na gori ubija, što će reći odbija, drskoga napadača. U makedonskim narodnim pjesmama sriču se kao for mulaični kontaktni sinonimi rmp11HI1 - IIAaHI1H11.15 Pirin grad predstavlja gromovnikov dvor na gori i bijela vila je njegova žena, majka njegove djece. U ovoj pjesmi ona satire vojsku drskoga i silovitog napadača kao što se u prije navedenim pjesmama [14, 1 5 , 16] pjeva o njegovoj gromovitoj, ognjevitoj i strašnoj kćeri. Tu se u istoj funkciji mitskoga zbivanja i opet smjenjuju generacije božanskih bića (vidi gore str. 126). Tek što bijela vila tu u [17] bije kamenom, a djevojka u [14] ognjenom munjom. Perun, kako znamo, bije obojim. 16 15 Usp. Duridanov, 1966. Tamo se navodi još toponomastičkih potvrda. O tome i Ka tičić, 1989, 83-84, 2003b, 97-98 i 104 i 2008a, 109-1 14. Ime zemljišta Pirin grad kod Stoca u Hercegovini uzima Gržetić-Gašpićev, 1900, 193 kao svjedočanstvo o tamošnjem kultu boga Peruna i bit će da time ima pravo. 16 Usp.Belaj, 1998, 88-98 i 2007, 1 13-124; Katičić, 2008a, 197-206 i 214-242.
/--..__
226
._..--· '
Zlatnajabuka Zlatna jabuka koja se kotrlja, toči, u polje susreće se i u baltičkoj predaji kao motiv vezan uz nebesku svadbu božje djece. 17 Osobito j e to dobro potvrđeno u latvijskim dainama, kratkim ženskim pjesmama, u kojima se, kao u kakvim obrednim zagonetkama izriču pojedini odnosi u skrovitom ustrojstvu svijeta. Ti se odnosi u njima samo nabacuju i za njihovo potpuno razumijevanje potrebno je sveto znanje. Latvijke tako pjevaju:
[ 18]
Celies agri, Saules meita, berz to baltu liepas galdu, rita)ds Dieva dels zeltdbolus metadams.
Baltička predaja
Božji sin b,zc,z zlatne jabuke B 34031,2
- ))Ustani rano, Sunčeva djevojko, oribaj ga da bude bijel taj lipov stol, ujutro će dojašiti sin Božji bacajući zlatne jabuke.
>Po vlažnoj je šumi legla staza, staza široka, gromka. Po toj stazi trči konj sive grive, trgajući uzde, zbacujući sedlo. Ispred konja ide mlada kneginjica, za njim se goni Ivan Vasiljević. On je vikao, podvikivao, svojim gromkim glasom, junačkim zviždukom: - Darja Antonovna, uhvati dobroga konja! Ne daj uzde skidati, ne daj sedlo zbacivati, uzda je od gajtana, sedlo je čerkesko. - Ivane Vasiljeviću, rado bih uhvatila, no bojim se rođenoga tatice, krijem se od rođene mamice. Ne boj se, Darjuška, rođenoga tatice, ne krij se od rođene mamice, ti se stani bojati junaka, Ivana Vasiljeviča. Jer u mene je, ti mlada, svilen korbač, svilen korbač grozniji od tvojega tatice, nježniji od tvoje mamice.« 28 Usp. Katičić, 1987b, 39 i dolje str. 383.
ZlatnajabuktZ Ova svadbena pjesma odiše dubokom arhaičnošću. Ovdje nije mjesto upuštati se u njezino podrobnije tumačenje, a ne bi bilo ni lako jer je za to potrebno duboko i obuhvatno poznavanje predo čaba i sadržaja vezanih za stari slavenski i indoeuropski svadbeni obred. Ipak je od prve jasno da se radi o tome da djevojka udajom ispod vlasti svojega oca dolazi pod vlast muža, koji će joj od sada biti ono što su joj bili otac i majka. Pri tome se javlja riječ konb jer se pjeva o konju koji se nalazi između mladoga i mlade, kao da posreduje među njima, a zapravo predstavlja mladoženju.29 Djevojka treba uhvatiti konja, što će reći prihvatiti mladoga muža, a ne ustuknuti jer je priljubljena svojim roditeljima. To su predodžbe vezane za sklapanje braka. Ljudska svadba samo ponavlja i potvrđuje onu svetu, božansku, iz nje crpi svoju moć. Stoga se te predodžbe i iskazuju u obrednom tekstu kao mitske. Nama je pak tu važno u prvom redu to što se o konju kaže da obijesno igrajući trga uzde, uzde od osobita materijala, od gajtana: BY3AYIII KII cpbmaiOqii . . . BY3AYIIIKa TeCMRHHaR - »uzde trgajući . . . uzda je od gajtana«. To pak taj obredni tekst čini podudarnim s našim hrvatskim, u kojem se pjeva da konji srebrne vuzde trgaju. Nema dvojbe da je to ozbilj na tekstovna podudarnost koja svjedoči da su obje pjesme preobličavanjima potekle od istoga praslavenskog obrednog teksta vezanoga za sklapanje braka. Praslavenski obredni mitski iskaz od kojega je poteklo ono puno gospode za jabuku drže ostavio je prepoznadjivoga traga i u srpskoj usmenoj poezij i. Tamo j e obredno kazivanje mitskoga zbivanja još više preoblikovano. Tako u pjesmi iz Srbije: [28b] e OHe CTpaHe MopaBe, 6eAa AyAo! e oHe cTpaHe MopaBe 6eo qaAop pa3aiieT; noA Ihl1M ceAH AeBeHTa, Ha KpnAy MY AaTHHKa, AaTHHCKH MY roBopn, ap6aHaCKH 3aHOCH: 29 Usp. Katičić, 1987, 39 i dolje str. 383.
Konj predstavija mladoženju
Osobite uzde
Leventa i Latinka
Zeleni lug-... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - 1ny6ll MeHe, AeseHTa! He hy, 6orMe, AaTllHKa! Y MeH' llMa Aeser rpaA, ll Aecerll EeorpaA, y csaKoMe no 1Dy6a, csaKa lhllja no CllHa, a HajMAal)a AeBojKy: lhY Mll npoce CBaTOBll, Aeseropll 6aHOBll, a HajnocAe JepKo 6aH; MajKa Aaje, re A aje, a ja He AaM, re He AaM, AOK He 3llAa nynplljy OA CBOr ABOpa AO MOra OA KaMeHa MepMepa, ll 6llcepoM nOTKllTll: K aA je CTaHy BOAllTll, HeKa KaMeH 3BeKehe, HeKa 6llcep rpenehe!
Devet gradova, devet sinova, najmlada kći
Prosci banovi
Kamen most okićen biserom
CHil l, N2 578.
Dvije druge varijante, obje su srpske pjesme iz Hercegovine, po tvrđuju da se radi o čvrsto oblikovanom pramenu usmene tekstovne predaje. Inače su obje oskudnije, kazuju manje od ove iz Srbije i ne donose ništa novo. Jedna glasi: [29]
Leventa i Latinka Devet gradova, najmlada je kći
Ha AllBaAll 3eAeHoj, a nOA ropOM BllCOKOM, 6llo maro p pa3aner. IloA lbllM cjeAll AeseHra, Ha KpllAY MY AarllHKa, AaTllHCKll joj rosopll, apHayu;Kll 3aHOCll: Ja llMaAeM AeBeT rpaA ll HajMAal)y rnhepu;y Apar'.
CHilX 262, NQ 255
Tu se stječe dojam da j e to samo fragmenat pjesme, da je oklja štrena i stoga nepotpuna. Lako ju je, međutim, nadopuniti pre ma potpunoj i lijepo zaokruženoj varijanti [28b]. Bitna je razlika samo to što tu muška osoba govori ženskoj . Njegove riječi su, kako
Zlatnajabuk,1 pokazuje poredba, zapravo odgovor na ono što mu je ona rekla i nema motivacije da joj on to govori. Nema dvojbe da je ta varijanta u usmenoj predaji ozbiljno okrnjena. Treća varijanta, također hercegovačka, izrazito je oskudnija sa držajem od prve [28b], ali je cjelovita, jednaka njoj, samo sažetija: [ 30]
e OHY 6aHAY MopaBe
6Ho qaAop OABaAe, IIOA lhlfM cjeAlf AeBeHTa, Ha KpHAY MY AaTHHKa. AaTlfHCKlf MY roBopH: - .LDy6mn AH Kora AO MeHe? AeBeHTa lhOj3lf roBopH: - Oj, 6opa Mlf AaTlfHKo! Tlf elf Mlf oBo AeBeTa, CBaKa HlfHa ITO ClfHa, a Mapa MaAy i)eBojKy.
Leventa Latinka
CHOX 263, N!! 256
I u toj se srpskoj predaji spominju generacije, doduše samo dvije. Najstariju predstavlja osoba koja se zove Leventa. U pjesmi, u sve tri njezine varijante, to je vlastito ime. No ne će biti bez svakoga značenja što kao opća imenica leventa znači 'vojnik', 'junak', 'kava lirski besposličar' i 'hvališa' .30 No Leventa i Latinka nedvojbeno su mlađi likovi, zamišljeni na mnogo recentnijoj vremenskoj razini. Za rekonstrukciju praslavenskog obrednog kazivanja o mitskom zbiva nju važno je tu samo to da je Leventa otac. Ima devet sinova i jednu kćer. Oko te kćeri užurbali su se prosci. Ti su prosci, kako pjesma kaže, banovi. I to je naravno mnogo mlađa vremenska razina koja odgovara srednjovjekovnom ambijentu. Ali odatle proizlazi da su ti prosci velika gospoda. S obzirom na ono puno gospode za jabuku drže turopoljskih jurjaša nameće se zaključak da je riječ banovi tu zamijenila riječ gospoda, koja je praslavenska, pa valja pretpostaviti da je ona stajala u prvotnom obrednom tekstu kojega se predaja prelama u srpskim pjesmama što su ovdje navedene. A da se tu radi o toj usmenoj tekstovnoj predaji na to ne upućuje samo to što se tu 30 Usp. ARj s.v. leventa i Skok 2, 1072, 291, s.v. leva.
Devet sinova i kći
Kći i prosci
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Bijeli grad
Rodoslovlje
Vrba
Gospoda gosti
Blago do vijeka
pjeva o nevjesti s devet braće, nego što se prosidba odvija i svadba priprema u gradu. I ne samo to, nego j e taj grad izričito nazvan belo gordb, naime Beograd, baš kao što se i u hrvatskoj pjesmi iz Svete Jane pjeva beli se, beli, beli grad. I u tom gradu je mlada nevjesta za koju se biju Bišćani i sva hrvatska gospoda. A ne će biti bez svako ga značenja ni to da Leventa u svim varijantama leži pod bijelim [32] šatorom. Pokazuje se da su [28] i [28b] vrlo bliske južnosla venske verzije praslavenske usmene predaje obrednoga kazivanja o božanskoj prosidbi u dvoru na suhoj grani u krošnji drveta svijeta. Otvaraju uvid u rodoslovne odnose među božanskim likovima. Kao što je u ovom srpskom pramenu usmene predaje prvotno praslavensko gospoda zamijenjeno s banovi, tako se u ruskoj obično zamjenjuje s 6o.Hpe 'boljari', 'vlastela' . Tu dolazi do izražaja atmo sfera ruskoga srednjovjekovlja. A ipak su to i u ruskoj tekstovnoj predaji prvotno bila gospoda. To pokazuje svadbena pjesma koja se pjevala mladoženji: [31]
CToi1, Bep6a, CToi1, pa3Bei1c.H, paHhiM-paHo CToi1, pa3Bei1c.H! K Harnei1 Bep6e 6yAYT rocn1: CeMhCOT fOCIIOA, Tpi1, 'IeTbipe, TPI1 'IeThrpe BepxoBbie. CnHeM Bep6y ce'! h, py611TI1, Ce'Ih py6I1TI1, BCeM AeAI1TI1, Aa BCeM 6ap.HM ITO BeTO'IKI1, BliKTopy He AOCTaBaAOCh. Aa 11 HacTaCh.ll AOCTaBaAach, Aa 11 BceM 6ap.HM HacMe.HAaCh. Bama Bep6a 'IacoBa.H, MO.ll H acTachiDIIIKa BeKoBa.H.
K11p l, 76, N9 1 24
- >>Stoj, vrbo, stoj, razvij se, rano-rano stoj, razvij se! Naša će vrba imati goste: sedamsto gospode, a tri četiri, tri četiri su sa svim visoka. Počet ćemo vrbu sjeći, rubiti, svima dijeliti, svoj vlasteli po grančicu, a za Viktora nije dostajalo. Ali Nastasja mu je pripala, i svoj se vlasteli nasmijala. Vaša vrba je za vremena, a moja mi je Nastasja za sav vijek.«
Zlatnajabuk,z Tu je odmah uočljiva podudarnost s tekstom srpske pjesme: K11Ta �Beha M aA AO nOAHe - MAaAa MOMa M aA AO BeKa ( CHTI l , N9 4 53) .31 I tu i tamo radi se o životnome vijeku. Inače nije tu izravno govora o proscima nego se spominju samo gosti. Ali da se ipak radi o prosidbi razabire se odade što je Viktor, to ime je tu nadjenuta junaku, predobio Nastasju, predobio ju je za sav svoj vijek, a ona se nasmijala gostima, očito narugala neuspjehu prosaca. Samo tako se može razumjeti ta pjesma da bude smislena. Ti gosti su rocnoAa, njih šest stotina, a tri, četiri od njih su sasvim visoka gospoda, no kad se u pjesmi opet spominju nazivaju se 6ape, što je množina od 6ap1m 'vlastelin' . Izvorno roenoAa, kako se čini, nije Rusima bilo dovoljno dojmljivo. Tako se i tu dopire do praslavenske razine u predaji toga teksta, do izvorne riječi gospoda. I jedna ukrajinska pjesma zna za gospodu, okupljenu u dvoru, koja pozdravljaju mladu nevjestu kad dolazi među njih sjajući sre brom i zlatom: [3l a] TaM 3a cTiHOIO, 3a 30AOTOIO, ron, Aan EmKe, TaM OI s611pa€ KrpeqHa IIaHHOHbKa, 6epe Ha ce6e Ao pom cyKH11, a nosepx cyKHen cpi6po Ta 3AOTO, 11 BlfniiiAa Ha ABi p, ABi p O! BMITa€, siniiiAa AO ci Hen, e iH H CJ1jil0Th, BiniiiAa AO XaTI1, IIaHJ1 BCTaBaiOTb, IIaHI1 BCTaBaiOTh, IIIaiiK11 3HJ1MaiOTh, IIIaiiKlf 3HI1MaiOTh, en Cj! KAaHj!lOTb.
Gospoda
Gospodica izlazi u tri prostora
r 2, 613, NQ 14
- »Tamo za zidom, za zlatnim, neka je zdravo, daj Bože, tamo se oblači umilna gospođica, oblači na se skupocjena sukna, a povrh sukana srebro i zlato, i izašla je na dvor, dvor se sliježe, ušla je do trijema, trijem sija, ušla je u kuću, gospoda ustaju, gospoda ustaju, kape skidaju, kape skidaju, njoj se klanjaju.«
Nema dvojbe da je to u ishodištu te mitske predaje dvor boga gromovnika u kojem njegova kći kao mlada nevjesta sjajući zlatom 31 Usp. gore str. 201-202.
Nevjesta se smije gospodi proscima
Dvor gromovnikov i u njemu gospoda prosci
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Dvor na suhoj grani
izlazi među gospodu koja ju prose. Tek su ta gospoda tu nami. Sve je to na suhoj grani u krošnji drveta svijeta. Sve su kite oklenile, samo jedna ne. l Ona nije oklenila kaj zelena ni. l Na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) , kako pjevaju turopoljski jurjaši i time su očuvali ključ za temeljno razumijevanje sve te tekstovne predaje obrednoga mitskog kazivanja raspršenog u ulomcima što ih u svojoj usmenoj književnosti narodi slavenskih j ezika predaj u od naraštaja naraštaju. Jedna hrvatska pjesma koju je još u prvoj polovici 1 9 . stoljeća kod Varaždinskih Toplica zabilježio Ivan Kukuljević Sakcinski daje nam cjelovitu sliku:
Jabuka zelenika
Sokol Grad Gospoda
Drvo svijeta
[32]
Oj, jabuka zelenika jober grada gospodskoga z lepim cvetomjodcvetala, dobrim rodomjobrodila, na vse strane po tri grane, na verhuncu po četiri. Gori sedi sivi sokol, gori sedi, grada gledi. Bog nam živi tu gospodu, tu gospodu vu tom gradu. Gospoda se spominala s kim bi njega daruvala, mali darekjen krajcarek, dober darek cvancigarek.
IKS
252-253, br. 2.
Drvo, jabuka zelenika, koja j e dobar rod rodila, prepoznaje se lako kao drvo svijeta. Tako j e o njem već bilo riječi.32 Utvrđeno j e već i to da na samom vrhu sjedi sokol. U ovoj se pjesmi kazuje da je pod najvišim vrhom grad. To je onaj ni na nebu ni na zemlji, već na grani od oblaka (CHTI l , N9 226) . A to je opet ono: na toj kiti sva gospoda i gospon Bog (H 1 7) .33 Tako se ta pjesma uvrštava u širi kontekst ulomaka obredne poezije i kazivanja mitskog zbivanja.
32 Usp. Katičić, 2005b, 51-53 i 2008a, 44. 33 Usp. Katičić, 1990a, 39-73; Belaj, 1995, 44-45.
Zlatnajabuka Na tu se tekstovnu predaju nadovezuje j edna srpska pjesma s Kosova. Ona se čak može smatrati varijantom pjesme iz okolice Varaždinskih Toplica: [33]
Oj, ja6yKo, MopH, 3eAeHHKO, IIITO CH MHOro, MOpH, poA pOAHAa. Ha A Be rp aiDe, MOpH, A Be ja6yKe, a Ha Tpeny, MOpH, CYKOA CeAH, cyKOA CeAH, MOpH, na 6eceAH, na MH rAeAa, MOpH, TaMO AOAe Ae AeBOjKe, MOpH, opo Hrpajy, Ae 6enapH , MOpH, KaMeH Meny, Kyj TIO BH Ille , MOpH, Kyj TIO HH:>Ke, Kapa-JosaH, MopH, noHajBHIIIe . Ha IDer a cy, MOpH, )!(pa nyQa, 3a IDer a MH, MopH, cp11e nyQa.
jabuka zelenika
Sokol Kolo
CE3 7, 270
Tu se čini kao da je podudarnost tih dvaju usmeno predanih tekstova u onome jabuka zelenika, pa u rod rodila, pa u nabrajanju grana i prebrojavanju plodova na njima, pa u tome da na krošnji sokol sedi i gleda dole kao što tamo gori sedi. Tu se je izričita oprjeka gore : dole rasporedila na dvije varijante, u svakoj od njih ostala je samo jedan njezin član, a drugi se tek podrazumijeva. Cijela je očuvana samo u svoj toj predaji, u njoj je zakodirana. Podudarnost tu kao da prestaj e. U srpskoj pjesmi s Kosova ne spominje se grad na koji sokol gledi. Istina, i tamo kao da se sprema svadba, barem se sastaju djevojke i momci i ogledaju se. A ako se zapitamo na Što to upravo coKyA rAeAa, odgovor će biti da gleda AOAe (r)Ae AeBojKe opo BOAe, gleda na djevojačko kolo. A tu se onda otvara nov pogled na povijest toga teksta i rekonstrukciju njegova prvobitnog lika, obrednog i doista sakralnog. U ruskoj tekstovnoj predaji, gdje se obredno prikazivanje nevjeste koja šećući se po ograđenom vrtu budi braću, što će joj upravo rodoskvrnim susretom postati djeveri, očuvala kao dječje igre, u tekstu je nekih varijanata prvotno ropoA zamijenjeno s xopoBOA 'kolo'. Kolo je tako zamijenilo grad. Sad se shvaća da i u pjesmi s Kosova coKyA rAeAa AOAe na
Gore - doije
Kolo je grad
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine grad, samo što to izriče balkanizam (x)opo, koji je zamijenio riječ što nastavlja praslavensko gordz,.34 Podudarnost je tu obuhvatnija nego se razabire na prvi pogled. Na temelju svega što je ovdje izneseno može se, sa svim potrebnim oprezom, uspostaviti cjelovitija rekonstrukcija:35 Rekonstrukcija
Vbrhu jablani slditb sivo}b sokolo, gore slditb, dole gordo glrditb. Gorde nevesta hoditb, u nevesty zolto je jabioko Monogo gospody za jabloko dbrŽ{tb, jemu že ja bioko, tomu devojbka. O tome pak da je u gradu nevjestine devet braće, što se u ovdje skupljenim ulomcima praslavenskog obrednog teksta ne spominje, - o tome je već bilo govora i predložena je rekonstrukcija koliko je to bilo moguće. 36
3. Otvarati gradu vrata
Grad i vrata
I gordz, i vorta utvrđene su već kao ključne riječi za uspostavljanje i rekonstrukciju praslavenskoga obrednog teksta, svetoga pjeva ko jim se kazivao mit o svetoj svadbi i time pomagalo da se u proljeće pokrene rodnost godine. Riječi potekle od obojega javljaju se u istom kontekstu u pjesmicama ruskih igara koje nastavljaju tradici ju negdašnjega proljetnog obreda rodnosti i prikazuju svetu svadbu. Svaka za se javljale su se u raznim motivskim sklopovima obredno ga mitskog kazivanja. Tako gordz, u opisu susreta božanskih brata i sestre te svete svadbe,37 a vorta kad je bilo govora o gromovnikovu 34 Zanimljivo je da balkanizam (x)opo kao i rusko xoposOA potječu od grčkoga XOQO� 'ples'. No to je utjecaj grčkoga kao temeljnog jezika kulture jednoga širokog kruga jezika i naroda i nema nikakve veze s našom rekonstrukcijom. 35 Za podrobnije razumijevanje te rekonstrukcije usp. Katičić, 2005b, 66-68 i 72-73 i 2008a, 62-65 i 70-7 1 . 36 Vidi gore str. 206-208. 37 Vidi gore str. 1 16-1 39.
Zlatnajabuka nebeskom dvoru na gori.38 Skupa se te dvije ključne riječi, u istom kontekstu ulomaka mitskog kazivanja, susreću u već spomenutim pjesmicama ruskih dječjih igara. Tako: �ho He Ta-All MO.H HeBeCTa, l cpeAll ropoAa CTO.HAa l ... Bhi ceKllTec.H BopOTa (III l 056) - »Nije li ta moja nevjesta, sred grada je stajala . . . vi se lomite vrata«. Isto tako: . . . QapeB CbiH rro 3aropoAy r yMieT. OH QapeBHY TO lliQeT. l.JTo He Ta-All QapeBHa, qTo He Ta-All MOAOAa.H, B HoBoM ropoAe r yMieT . . . . - 0TBop.HifTech BopoTa! Tbi B'be3)1(aif, Ayiiia, B ropoA (III N9 1 062) - » . . . carev sin šeće se po ograđenom vrtu. On to carevnu traži. Eto, upravo ta carevna, eto, upravo ta mlada, po Novgorodu se šeće . ... Otvarajte se vrata! Ti ulazi, dušo, u ogradu, carevni u goste, pokloni se ti boljarima, a carevni dublje«. Takvih je potvrda više.39 Tu je dakle grad, na njem su vrata. Ona se otvaraju i ulazi se u grad. Otvaraju se ili čak lome. U gradu je onda opet mitsko događanje: sveta svadba. To je u ruskim igrama naznačeno, a pobliže je izvedeno u pjesmi s otoka Šipana u Dubrovačkom arhipelagu: [34]
Posred Senja orah raste, pod njimejepočivalo, tu počiva brat i sestra,jedna veze, drugi spava. Sestra brata iglom bada: Ustani se, Pero brate, ti se penji na orahe i o truni zlatne rese odnesi ih u zlatara, i sakuji zlatne kijuče i otvori gradu vrata! Bratac bio odposluha, prenuo se, skočio se, na orahe pripeo se, zlatne rese strunio, odnio ih u zlatara, zlatne kijuče sakovao, gradu vrata otvorio. U gradu su devet braće, medu njimajedna sestra, na njoj skuta od skerleta, a košuija od veleta, na glavijoj zlatna planta i dva traka suha zlata, i dva pera kalupera, dvije grane od bisera. Pitajuje devet braće: - Otkle skuta od skerleta i košuija od veleta, i na glavi zlatna planta, i dva traka suha zlata,
38 Usp. Katičić, 2008a, 85-94 i gore, str. 55-56. 39 Vidi gore str. 145-152.
Otvarajte se vrata
Sveta svadba u gradu Orah Brat i sestra Zlatne rese Zlatni kijuči
Devet braće, jedna sestra
Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine i dva pera kalupera, i dvije grane od bisera? - Ovudprode slavna Gospa, nosi sinka u naruču. }l samjoj ga šikutala, ovo mije darovala, jošter mije rekla dati duši mojoj vječni pokoj!
Gospa i sinllk
Krevet pod drvetom
Po deblu i granju na nebo Baltička predaja
č 113
Mitsko zbivanje tu je ispripovijedano vrlo razvedene i s mnogo pojedinosti. Naše znanje ne dotječe ni približno da one sve postanu razumljive. No glavni obrisi su vrlo jasni. U krevetu s parom pod drvetom odmah se prepoznaje bračni krevet pod drvetom svijeta.40 To pak što na njem leže brat i sestra naznaka je incestuoznosti svete svadbe koja pokreće rodnost godine.41 Plodni krevet uz korijenje drveta svijet je sumračnoga boga Velesa, krošnja i u njoj grad na suhoj grani svijet je svijetloga boga Peruna. To pak da se junak po deblu i granju drveta uspinje na nebo dobro je potvrđen motiv, osobito u baltičkoj predaji.42 U latvijskim dainama to j e čest motiv. Ovdje će se za ilustraciju donijeti samo jedan primjer: [34a] Man bij viena balta pupa,
es to pupu zeme siju. Ta izauga liela gara lids pašdm debesim. Es uskdpu debesis pa tiem pupas zariJ,Ziem.
B 34305
- »Imao sam bijeli grah, taj sam grah posijao u zemlju. Izrastao je u stabljiku veliku i visoku sve do samih nebesa. Popeo sam se na nebesa po granama stabljike toga graha.
>Nasred dvora javor stoji - hej leluja! Na javoru zlatna resa - hej leluja! I doletjele su rajske ptičice - hej leluja! I otresle su zlatne, zlatne rese - hej leluja! I istrčala je pristala djevojka - hej leluja! I raširila svoju bijelu pregaču - hej leluja! I pokupila je zlatne, zlatne rese - hej leluja! I skoknula je do zlatara - hej leluja!«
Sasvim je podudarna s tom hrvatska pjesma kolednica također iz dubrovačkog kraja: [39]
Pod dvorom vam bor zeleni - kolendo, ko/endo! A na boru paun sjedi - veselo, veselo! Kada Paun krilom krene - kolendo, kolendo! Sve otrese zlatne rese - veselo, veselo! Vi pošljite vaše Mare - kolendo, kolendo! Da pokupi zlatne rese - veselo, veselo! Zaninović 140 Da odnese u zlatara - kolendo, kolendo!
Ptica trese zlatne rese, djevojka ih nosi zlataru, a iz cjeline usme ne tekstovne predaje zna se da zlatar od njih kuje ključ kojim se otvaraju gradu vrata. Gleda se što je u gradu. A tamo je okićena nevjesta, pripravna za svadbu, sa svoje devet braće. Rajske ptičice i paun bojom svojega perja bolje pristaju zlatnim resama što rastu na drvetu nego suri orao. Najvažnije je tu za rekonstrukciju praslavenskoga sakralnog teksta što te dvije pjesme potvrđuju tročlani izričaj tr�sti zolt(bn)y H r�sy. Suzvučje sloga -r�s- u t-r�s-ti i u r�s-y čuva, čini se, formalni element izvornoga pjesničkog oblikovanja.52 52 Slavensko trrsti tumači se kao kontaminacija indoeuropskih glagola trema i treso. Usp. Vasmer s.v. TpRcy, TPRCTH. Nameće se pitanje nije li do te kontaminacije došlo upravo pri oblikovanju pjesničke formule koja je vukla na suzvučje s rrsa.
Bor zeleni
Zlatne rese Djevojka kupi i nosi zlataru
Tresti zlatne rese
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Resa
Zlatan prsten
Poljsko rzfsa, međutim, ne znači samo 'resa', 'trepavica', nego j ednu vodenu biljku. Isto tako češki rasa, slovački riasa, sloven ski resa, ruski pRcKa. Tako se ocrtava praslavenski rfsa kao naziv za cvijet jedne biljke koja raste u vodi, u vlažnim udolinama, u blatu. Taj cvijet j e bujan (usp. ruski pRCHhiH 'velik', 'gust', 'obilan', ukra jinski pRcHHH 'gust', 'bujan', 'raskošan'), a može se poistovjetiti s klasjem (usp. ukrajinski pRca 'žitni klas') . Ovamo će ići i ruski pRd 'blatno tlo', premda se obično uzima da je to posuđeno finsko raisy, koje znači isto. No tu j e i hrvatski resavac 'zemlja, obično u blatini, koja kad po njoj ideš ugiblje se', zabilježeno u sinjskome kraju, i odatle mjesna imena Resava, rijeka u Srbiji, i Duga Resa, naselje u Hrvatskoj, pa to u ruskom ne će biti posuđenicaY To pak da se grad otvara predmetom iskovanim od zlata susreće se i u ruskoj predaji usmenoga pjesništva: [39a] Oil, BhiAY 51, BhiAY 51 Ha nmpoKpo yAmw. CTaHy 51, cTaHy 51 llOA lJ,apb-ropOA KaMeHHbiil. CKliHY 51 , CKI1HY 51 e PYKH nepCTeHh 30AOToil. BAapiO 51, BAapiO 51 30AOTbiM KOAb�OM 06 CTeHy. Oil, pa3o6biO, pa3o6biO l.l,apes ropoA KaMeHHbiil.
ll1 1053
- »Oj, izaći ću ja, izaći ću ja na široku ulicu. Stat ću ja, stat ću ja pod Carigrad kameni. Skinut ću ja, skinut ću ja s ruke zlatan prsten. Udarit ću ja, udarit ću ja zlatnim prstenom u zid. Oj, razbit ću ja, razbit ću ja Carev grad kameni.«
53 Usp. Vasmer s.v. pRd III i Skok 3, 1973, s.v. resavac. Skok doduše toponim Duga Resa ne povezuje s time, nego s resa 'ukrasna nit', 'dugoljasti viseći cvat u nekih biljka', 'maca'. No bit će ipak vjerojatnije da je mjesto nazvano po naravi da, nego po resama na vrbi. A poljska fraza chodzić na rzrsach ' lumpati', 'pijančevati', 'biti pijan kao zemlja' mogla bi biti zasnovana upravo na tom značenju. (Usp. Moguš - Pintarić s.v. rzrsa).
Zlatnajabuk,l Kazivanje je tu jako preoblikovano, ne spominju se gradu vrata i govori se o razbijanju, a ne o otvaranju. Ne spominju se ni zlatne rese niti zlatar. No to da se zlatan prsten javlja u mitskom kazivanju u istoj ulozi kao zlatna jabuka i zlatan ključ, da su to u mitskom ustrojstvu alo rekviziti, kako bi rekli Ivanov i Toporov, o tome nema razložite sumnje. Očito je dakle da se u toj neobičnoj ruskoj pjesmi prelama ista predaja pretkršćanskoga obrednog mitskog kazivanja. A u sklopu ulomaka te predaje stale su se kao pozadina zna čenju praslavenskoga r�sa tako ocrtavati vrlo arhaične predodžbe kakve pjesnički dojmljivo izriču riječi: tamo dole pod osojom kade raste zlatna resa [36] . U središnjem južnoslavenskom resa 'ukrasna nit' to se značenje potpuno izgubilo, a s njime i prvobitna uska veza toga značenja s vodom, blatnim zemljištem i močvarom. Tek u svjetlu izvorne semantike dobiva rekonstruirana praslavenska pjesnička formula P'btica tr�setb zolt(bn)y H r�sy svoje potpuno značenje i bez ostatka se uklapa u sklop mitskih predočaba koje izražava. 54 Isto mitsko zbivanje kazuje se s malim varijantnim odstupanjima i u jednom dobro potvrđenom pramenu bjeloruske usmene predaje.55 Tek tu zlato što ga ptice truse (bjeloruski OTpyciiAII: trr;siti je kauzativ od tr�sti, gramatička varijacija u predaji pjesničkoga teksta) s drveta nisu zlatne rese, nego je zlatna kora (zolt(bn)a ja kora)56 ili pak zlatna rosa (zolt(bn)a ja rosa) .57 Zlato pak koje je palo s drveta kupi mlada žena, koja je dotrčala i raširila pregaču, te ga nosi zlataru. Baš kao u hrvatskim kolednicama. Opisuju to glagoli kupiti i bbrati. Obje su stare i temeljne (pra)slavenske riječi i bit će da potječu još iz prvotnoga sloja hijeratskoga pjesništva.58
54 Usp. Katičić, 1989, 90-9 1 . O tome pak kako zlato dolazi iz vode, iz zdenca i iz vrela usp. Katičić, 2003b, 21-24. 55 O toj predaji podrobno sa svim potvrdama navedenim od riječi do riječi usp. Katičić, 1989, 91-93. 56 Tako u F 5, 678, br. 1587. 57 Tako u F 5 667, br. 1563 i 683, br. 1594. 58 Usp. Katičić, 1989, 92.
Zlatan prsten kao zlatna jabuka i zlatan kijuč
Resa i blato
Ptice truse zlatnu koru ili zlatnu rosu
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Da je zolt(bn)a ja rosa u tom kontekstu praslavenska tekstovna predaja pokazuje hrvatska pjesma, starinska kajkavska, iz okolice Varaždinskih Toplica: [40]
Hrastić Zlatna rosa
Devet ključeva
Sestra suncu, ne mjesecu
Rosa - bosa
Baltoslavenska predaja
Hoj divojka medimorka, gde si vodu zajimala? Na kraj sela pod hrastičom, na hrastiču zlatna rosa, n jo mi bere zlati ključar, njo mi nese dal daleko, dal daleko raj kovaču. Kuj mi, kovač, devet ključov, devet ključov odpiračov, s kim odpremo devet komor, vu desetu Mara sestra. Bratci so se spominjali: Kam hoćemo s Marom sestrom? jeli k soncu, jel k mesecu? Bolje k soncu neg k mesecu. Sonce sveti, mesec mrači.
IKS 205
Tu je teks tovna predaja načeta kvarenjem, pa nije sasvim suvisla. N evjestino devet braće ne spominju se izričito. A njihovo vijećanje hoće li sestru dati suncu ili mjesecu, koje jasno pokazuje da se tu radi o nebeskoj svadbi, isto je kao ono u pjesmi o tome kako je bosa Mare prošla preko rosne livade (CHTI l , 6p. 229; vidi gore str. 1 96-1 97) . Tek tamo dolaze do suprotnoga zaključka da je bolje sestru dati mjesecu nego suncu. Trebat će još mnogo istraživanja da se sredi kontekst te baltoslavenske mitske predaje. Mitski motiv i tekstovna predaja što ga kazuje potječu iz sakral noga pjesništva o zlatnoj rosi s drveta, koje nije drugo nego drvo svijeta, predstavljaju baltoslavensku tradiciju. Da je ta tradicija i baltička, to pokazuje litavska pjesma: [41]
Vai ir užaugo du qžuoleliai. Ant ttt qžuolelitt aukso rasa krito.
Gimbutas, 1973, 472
- >>lizrasla su dva dubića. Na te je dubiće zlatna rosa pala.«
Zlatnajabuka Prateći tekstovnu predaju o zlatu što pada s drveta dosežemo dakle nedvojbeno baltoslavensku davninu.59 Osim resa, rose i kore ima na mitskom drvetu i drugoga zlata: tako u bjeloruskim pjesmama zlatno granje (F 5 , 686, br. 1 602) i zlatno lišće (F 5, 687, br. 1 604), a u jednoj poljskoj zlatne grane, zlatno lišće, zlatni cvjetovi, zlatne jabuke (PP 34) .60 Kao ptice koje na drvetu tresu zlatne rese javljaju se uz orla još rajske ptičice i paun. To su ptice kojih se perje zlati. U drugom jed nom pramenu bjeloruske i zapadnoruske usmene književnosti zlato koje djevojka kupi i nosi zlataru samo je perje takvih ptica, osobito paunova, koje se smatra zlatnim. Tako u jednoj ruskoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi: [42]
Oil paRo, paRO COAHI�e nrpaAo. - XpncToc socKpec Ha secb eseT! Oil paH biiie Toro nasa AeTaAa, nasa AeTaAa, nepb5! poH5!Aa. KpacHa5! AeByiiiKa TaMo ryA5!Aa, KpacHa5! AeByiiiKa - TipacKOBhiOIII K a. TaMO ryA5!Aa, nepb5! c6npaAa, nepb5! c6npaAa, B pyKaBOK 6paAa, B pyKaBOK 6paAa, BeHOK BH Aa. A H rA3e J35!AHCh 6yiiHhi seTpbr, 6yiiHhi seTpbr, A06phr AO)I(AH coxsaTHAH Aa il 3AaT seH oK, Aa il 3AaT seHOK - 30AOThre nepb5!. I1oHeCAH Ha en He Mop e - Ha AYKOMOpbe.
Paun roni perje
Djevojka je sabirala vijenac vila
Ill
342, N2 1 194
- »Oj rano, rano igralo je sunce. - Krist je uskrsnuo svemu svi jetu! - Oj ranije od toga oblijetala je paunica, oblijetala pauni ca, perje je runila. Prekrasna djevojka tamo se šetala, prekrasna djevojka Praskovjuška. Tamo se šetala, perje je sabirala, perje je sabirala, u rukav spremala, u rukav spremala, vijenac vila. A i nekako su se uhvatili bujni vjetrovi, bujni vjetrovi, dobri daž devi, zahvatili su i zlatan vijenac, i zlatan vijenac, zlatno perje. Odnijeli su ga na sinje more - na morsku uvalu.>A po livadi, po livadi, po zelenoj - Krist Sin božji! - oblije
tala je siva paunica, runila je zlatna pera. Tamo je hodila lijepa djevojka, lijepa djevojka Marusička, sabirala je zlatna pera«.
Trava djetelina
Nije se zelena trava tek iz dekorativnih razloga našla okolo grada i podjabukom. To je pradavna tradicija ob rednoga pjevanja. A što se u vrapčanskoj pjesmi jedna uz drugu nalaze zelena trava i pisana detela, to je rastavljena pjesnička formula trava ditelina koja se u istom mitskom kontekstu javlja drugdje u hrvatskoj usmenoj književnosti (vidi dolje str. 274 i 329-333) i odgovara ruskomu KOBhiAh TpaBa 'kovilje' ili TpaBa MypaBa 'sočna zelena trava', što se javlja u toj istoj tekstovnoj predaji. No sada nam se je vratiti mitskoj predodžbi onako sjajno pje snički izraženoj riječima tamo dole pod osojem kade raste zlatna resa [36] . Ta je ista predodžba, tek bez spomena riječi resa, izražena u pjesmi zapisanoj u Vrbniku na otoku Krku, gdje se pjevala u kolu: [45]
Zlatne žice i srebrne podvezice
Boije sestru suncu nego mjesecu
Rosna, rosna košutice, kadi si se narosila? - Tamo doli u livadi kadi rastu zlatepasi, zlate pasi, zlate žice i slebrne podvezice. Otrnimojenu žicu, pakju dajmo zlatariću da nam kuje na grad kijuče da vidimo kije v gradu. U graduje devet bratac i mej njimajena sestra, jena sestra, lipa Mande. Oni počnu kunšejati komu ote sestru dati, ote l' suncu, al misecu? Bojejuje suncu dati, boje suncu neg' misecu.
Zlatnajabuka Misec ćejoj sveker biti, a danica svekrvica, a zvezdice sve ze/vice, a vlašići pastorčići.
I K 2, 107, br. 109
Tu se odmah prepoznaje mit o nebeskoj svadbi, koju spomen nebeskih tijela vrlo izričito predstavlja kao takvu. U gradu je, kako se i očekuje, nevjesta sa svoje devet braće. To što braća vijećaju o tome komu će dati sestru, već poznato iz pjesme o magli koja je pala po Bojani (vidi gore str. 1 9 6- 1 97) i u kajkavskoj pjesmi o zlatnoj rosi na hrastiću (vidi gore str. 252), pokazuje se kao čvrst element usmene pjesničke predaje. No sasvim neobičan je motiv o livadi na kojoj rastu zlatni pojasevi, zlatne žice i srebrne podvezice. Oprema ljudskog odijevanja, tipični proizvodi obrtničke vještine kao plodovi vegetacije, kao šiške i rese koje se, također zlatne, su sreću u drugim potvrdama iz usmenoga pjesništva na slavenskim jezicima. To u prvi mah ostaje sasvim neobjašnjivo. O čem se tu zapravo radi kazuju nam starinski baltički svad beni običaji. Praetorius, latinski pisac, sam Nijemac po narodno sti, zapisao je u 1 7. stoljeću nešto vijesti o Baltima, tada potpuno nepoznatim u širim europskim krugovima. U njega se čita da je litavska nevjesta kad su je vodili u ženikovu kuću nosila škrinju sa svojom opremom i po putu i na njegovu dvoru po granju drve ća i po raznome grmlju vješala lijepo izvezene tkanine.63 U škrinji su, dakako, bile i dragocjene ogrlice i podvezice. Taj obred očito pretpostavlja mit po kojem na dan svete svadbe, one božanske koje je svaka ljudska samo slika, drveće i grmlje potjera i prolista dra gocjenim suknom i platnom te zlatarskim izrađevinama kao što su prstenje, ogrlice, pribadače i podvezice. Potvrđuju to latvijske daine koje pjevaju upravo o tome kako se jednoga čudesnog dana baš to i dogodilo.
63 Usp. Mannhardt, 1875, 220-221.
Predmeti obrtničke vještine kao plodovi vegetacije!
Baltički svadbeni običaji
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine To je i slavenska mitska Predodžba
Ta prastara mitska predodžba živjela je i u slavenskoj predaji. O tome svjedoči arhaična ruska svadbena pjesma u kojoj se između ostalog pjevalo:
[46]
Co 6 oAeM HaTaAhR-CBeT Bee Aeca rrpornAa KphiAa Aeca aAhiM 6apxaToM, no rrynr KaTIIAa KpyrrHhiM )l(eMqyroM.
Tlo 68-69
- >>Kao samur je Natalija-svijetla sve šume prošla ... pokrivala je šume grimiznim baršunom, po putu je kotrljala krupno bi serje.
>Kovač je kovao na nebesima. Što je kovao, što nije kovao? Kovao je pojas božjega sina, Sunčeve kćeri vjenčić.«
Prema hrvatskoj predaji kovao je vijencu rese. U drugim se varijantama spominju i nešto drukčiji darovi. Tako u ovoj malo razvedenijoj: [60J
Božjem sinu ostruge, Sunčevoj djevojci prsten
Kas tur spid, kas tur deg vi1Je meža mali1Je? Kalejs kala debesis, ogles bira Daugavd: Dieva delam piešus kala, Saules meitai gredzenti1J'.
76 Usp. gore str. 1 29-1 39, 1 51-152 i 196-198.
B 33725, 2 var.
Zlatnajabuk,l - »Što tu svijetli, što tu gori na onom kraju šume? Kovač kuje na nebesima, užareno ugljevlje frca u Ovinu. Kuje ostruge bož jemu sinu i prstenčić Sunčevoj kćeri.
Kovač je kovao na nebesima, užareno ugljevlje je frcalo u Ovinu: Kovao je kopču Sunčeve kćeri, mač Božjega sina.«
I mač, iskovan na nebu, ide dakle u njegovu svadbenu opremu. Tu se odmah pomišlja na borbu u kojoj mladoženja pobjeđuje zma ja tako što mu mačem odsijeca glavu i tek mu time dolazak iz daleka postaje svadbena svečanost za sve.77 Da to nije tek proizvoljno do mišljanje izričito kazuje druga latvijska daina: [62]
Kalejs kalajitrmali, dzirkstel's sprdga debesis. Salasiju dzirkstelites, nokalos zobentiJ;tu. Es nocirtu ]odam kaklu ar dzirkste/u zobentiJ;tu.
B 33731
- >>Kovač je kovao na morskome žalu, iskre su frcale do nebesa. Skupio sam iskre, iskovao sebi mač. Odsjekao sam šumskom vragu vrat mačem od iskara.
ICKY 30AOTY p>�cKy.
r 2, 88-89, N9 26
A u ravnom polju stoji kruška, oj, daj Bože! Na toj kruški
- >>
zlatna resa. Tamo se negdje pojavila lijepa djevojka, lijepa dje vojka, Jelena. Sabirala je resu i stavljala pod ogrtač, ponijela ju je do zlatara: 'Obrtniče, zlataru, oj, podstavi mi time doljnju suknju, a po suknji kovani pojas, a po pojasu zlatnu resu'.
Nešto je u vrtu, nešto je u vrtu zazvonilo, zazvonilo! Zazvonila je, zazvonila Jurjeva voda, Jurjeva voda! Marija mla da u vrtu je bila, u vrtu je bila! U vrtu je bila, vodu je uzimala, vodu je uzimala! Vodu je uzimala, cvijeće je trgala, vijenac je vila! Vijenac je vila, u kolo pošla.«
Ostaje potpuno zagonetno što je to Jurjeva voda i kako to ona zvoni. Sredstvima koja sada stoje na raspolaganju to se nikako ne može protumačiti. No koliko to god nužno uznemiruje, dokaz je da je to stara i autentična predaja. Da nije, ne bi se tako pjevalo j er nitko ne bi izmišljao takvu besmislicu.
Zeleni lug -..- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Jurjevska zvonjava što se tajanstveno čuje iz vrta sugerira nemir Yegetacije koja se pokreće iz mrtvila. Upućuje na rodnost i žetvu. Samo zvonjenje bit će da izravno najavljuje žetvu. Zrelo klasje se počinje sušiti i na vjetru proizvodi karakterističan zvuk. Na takvo zaključivanje navodi to što ruski seljaci govore: AhHhi-TO 3a3BeHeAH y)K - HaAo Tpe6HTh (CPHf s.v. 3BeHemb ) - »Lan je već zazvonio treba ga brati.« 81 Lan se uz konoplju, koja se već susretala u ulomcima praslaven skoga hijeratskog pjesništva, javlja kao biljka povezana sa zlatnom resom koja raste kada se pokreće vegetacijski ciklus. O tome pjeva ukrajinska pjesma:
Lan Zlatna resa
[64]
IlociRAa AeHKY Ha JaryMeHKY A B Heil, a B Heil, a B MOAOAOHKIIH, a B Heil! AeHIIK cR He BPOAIIB, AeM KOHorreBKa, Ha TIIX KOHOIIeBKaX 30AOTa pRca. 06AJe6yiOT MII t:if Api6HII rrTa%KOBe.
r 2, 77, NQ 10
- >>Posijala je lan na zemlji iza gumna, a u njoj, a u njoj, a u mladoj, a u njoj! Lan nije urodio, nego konoplja, na toj kono plji zlatna resa. Zobaju mi ju drobne ptičice.
Zacrnila se crna gora, oj, daj Bože! Što nije rodila žito, pšenicu, ali je rodila bisernu travu, bisernu travu, zlatnu resu. Nad njom je jašio ponosni junak i pustio je konja u bisernu travu, oj, i sam je legao na vlažnu zemlju. Kako je legao, tako je odmah zaspao. Oj, od negdje su se j avili bujni vjetrovi i obil ne kiše i zašumili su u bisernoj travi, zazvonili u zlatnoj resi. Ponosni se junak od toga probudio, konja sedla, misao misli: 'Konju moj sivi, budi mi sretan! Pođimo mi na ravno polje, na ravno polje i u tamnu šumu, za crnim turom, za surovom zvijeri'.
y, noA qaAopoM Tsoje Aparo 3acnaAo, noKpnAo ce OA e aMypa hypAnjoM, a no rAaBJI ea 3AahaHoM MapaMoM. y
Zlato
CHTI L 227
Junak iz daljine, mladoženja svete svadbe, u polju je zaspao, upra vo kao u ukrajinskoj pjesmi što je malo prije navedena [65] . Krasno j e i skupocjeno opremljen. To se opisuje nagomilanim riječima koje se odnose na materijalnu kulturu istočnjačke civilizacije. Kako god se te riječi teško mogu razumjeti bez posebnog tumačenja, 86 samo kazivanje u svojoj cjelini potpuno je razumljivo i bez toga. Valja uočiti da j e tu i zlato. Ta medena rosa nije pak druga nego ona zlatna (vidi gore str. 25 1 -253). Tako vele u prekodravskom Gotalovu: Dok smo napajale krave, onda smo osetUe da je opala zlatna rosa, slatka kak med ili medena rosa po lipi. Mi smo to roso lizale - tak je bila slatka. To je bilo u svibnju dok so moški kosili. 87 Tu se jasno razabire da se radi o prirodnoj pojavi. I ruska predaja zna za takvu rosu i zove ju MeAoBaR poea. O tome kakva je kazuje se: pochi 6biBaiOT TaKH, qTo HAeiiih 11 MeAOM naxHeT, 3TO MeAOBaR poea (CP Hf 3 5 , 200 l , s .v. pocd) - »rose bivaju takve da ideš - i miriši na med, to j er medena rosa«. To j e ono isto kako nam j e opisano u Gotalovu. Rosa rosi livadu, a pri tome može padati s drveta. Tako u ukra jinskoj pjesmi: -
86 Za one kojima je važno potpunije razumijevanje dodaje se ovdje to tumačenje: mor meneviš je 'ljubičasto-višnjeve boje', dolama 'kaput od čohe', kadifa 'svileni baršun', dečerma 'prsluk', erir 'svileno platno', bag 'lanac', ćurdija 'vrsta gornje haljine pod stavljene krznom'. 87 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Šestak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.
Zlatnajabuka [68]
A B qlfcTiM 110AH 6AH3bKO Aopom,
OH, AaH Eo)Ke, CTOHT rpyrueqKa 11iAMypoBaHa, 3 TOli rpyrneqKlf B11aAa poCHL\.H, B11aAa poCHL\.H Ha MypaBHI_\10.
Rosa s drveta svijeta r 2, 31-32, N2 44
- >>A u ravnom polju blizu ceste, oj, daj Bože, stoji kruška pod zidana. S te je kruške pala rosa, pala rosa na sočnu travu.
A u polju blizu ceste, Božja, Božja mati, a sve je u zlatu hodila. Zasađen vrtić ograđen zaoštrenim koljem, a u tom je vrtiću bije la postelja, a u toj postelji umiljata djevojka, čuvala je rese i tamo je usnula. Rajske su ptičice rano sletjele, rano sletjele, resu potre sle. Zlatna je resa j ako zvonila, jako zvonila, djevojku probudila. A djevojka je ustala, resu je pobrala, pobrala resu i zataknula za pojas, panijela ju je sebi do zlatara: 'A, pomoz Bog zlataru, zlata ru obrtniče! Izradi mi zlatnu bundu, a iz obrezaka zlatan pojas, a iz otrusaka srebrn prsten, iz ostatka bisernu tkanicu'.
Ponad brijega zasađen je vrtić, da je zdravo, daj Bože! Vrtić zasađen, rosom orošen. A njegovala ga je umiljata gospođica i čuvajući ga tvrdo zaspala. Oj, a sletjele su rajske ptičice, a ona je strašeći i mašući na rajske ptice: 'Nije to vama tata vrtić sa dio, vrtić sadio i rosom rosio. Oj, ptičice, ptičice ispod brijega utabana je staza do kovača'. 'Ti kovaču, zlataru, a iskuj mi žute čizme, a pod čizme srebrne potkovice'.
Po stepenicama hodi mlada gospođa, mlada gospođa klju čevima zvoni. Pomalo zvonite, zlatni ključevi, pomalo zvonite, nemojte probuditi gospodina.«
Zvonjava, zlatni predmeti i san, tako posloženi motivi, pokazuj u da se i tu radi o onoj usmenoj tekstovnoj predaji u kojoj se pjeva o »jurjevskom zvuku«. No zlato što zvoni ne moraju biti niti rese niti ključevi, može biti i ukras na pojasu. O tome pjeva nešto razvedenija ukrajinska pjesma: [72]
THcOBlf ciHu;H, RBopoBH cxiAu;H, XOAlfT M li ITO HlfX MOAOAa KHRflfHR. Ha TiH KHRflfHlf KOBaHlfll IIORC, Ha TiM IIORCi 30AOTlf peTR3Klf, Ha TlfX peTR3KaX MiARHlf KAifqlf, MiARHlfH KAifqlf, TlfXO, TlfXO A3BlfHiTe, TlfXO A3BlfHiTe, rraHa 3o6yAHTe.
Zuonjat·.z. zlato, san
Zlatni lančići
- >>Od tisovine trijemovi, od javorova drva stepenice, po njima mi hodi mlada kneginja, Na toj je kneginji kovan pojas, na tom pojasu zlatni lančići, na tim lančićima mjedeni ključevi. Mjedeni ključevi, tiho, tiho zvonite, tiho zvonite, gospodina probudite.
Već smo Maricu okoledali, hej nama, hej: ... po sobi stupa ključićima zvecka.«
Isto tako: [74]
]uz Marysia stqpa. kluczkami brzqka, odmyka do kasy, dostaje kielbasy,
C 227
- >>Već Marica stupa, ključićima zvecka, otvara blagajnu, do biva kobasicu.
Ide i smije se, koledu nam nosi, otvara škrinju, ključićima zvekeće.«
Budenje usnuloga
Istoj predaji tekstova o danu svete svadbe pripadaju pjesme o buđenju usnuloga. O tome j e bilo već govora u pjesmama Što su se upravo navodile, ali je u nekima baš taj motiv u središtu pozor nosti i osobito je razrađen. Tako u pjesmi zapisanoj u Slanom kod Dubrovnika: [76]
Ustani! Majka budi Vidoja
Budila majka Vidoja uoči danka njegova. - Ustani, sinko Vidoje, tvojeje društvo ustalo i pošlo u lov u gore. Ti ajde, sinko, niz polje, pod one žute naranče, gdje su 'ne mlade zaspale. Podi ih, sinko, probudi; stavi in dunje u njedra,
/ ---..__
280
.�,
Zlatnajabuka pospi in kose biseron. Vidoje majku posluša. Kad su se mlade budile, same se sobom čudile otkud in dunje u njedra, otkud in biser u kose.
Ljl 147-148, br. 155
Buđenje je glavni motiv i u ovoj pjesmi zapisanoj u Komiži na Visu: [77]
Ivana majka budila na dan svetoga Ivana: Ustani, Ive, sine moj, ju ba ti projde mimo dvor, srebrnin stapon u ruci, a zlatnin vidron na glavi, pojdije sine gledati okle ce zeti p oceti, koje ce pjesme zaceti!
Majk,1 budi Ivana
Ljl 1 20, br. 1 17
Buđenje je glavni motiv i jedne srpske pjesme, i to buđenje jed nako kao u [77], tek se u njoj radi o buđenju spavačice, a ne spavača. Sve je to u okviru onoga što se je pokazalo u ukrajinskim pjesmama, pa se mora pretpostaviti da su to ogranci i ulomci iste tekstovne predaje, u svojem ishodištu pretkršćanske. [78]
3acrraAa]oKa KOA CTaAa, caBif ce coKo ea rpaAa, Hacy joj 3AaTa y lheApa. KaAa ce JoKa rrpeHyAa, caMa ce ce6H qyAHAa OTKYA joj 3AaTo y lbeApH.
Budenje usnule
CHTI l, 658
Tu je sada u pjesmi i grad. Na izgled sasvim nesuvislo. A zapravo je to pečat koji joj je udarila autentična predaja o svetoj svadbi. Nje, kako se vidjelo, nema bez grada, pa je to ostavilo traga i u pjesmama s motivom buđenja. Istomu ozračju mitskih predočaba pripadaju i ukrajinska zakli njanja polja:
Grad
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [- 9] Z>Zasijat ću polje sjajnim zlatom, zastrt ću šume u nizini gri miznom čohom i pomostit ću mostove zlatnim popločenjem. Daj , zasjaj, polje, zasjaj sjajnim zlatom, dajte zašumite, šume u nizini, grimiznom čohom, dajte, zazvonite, mostovi, zlatnim popločenjem: Vozit će se Valinočka, kći našega gospodina.«
Takvih je ukrajinskih primjera više,91 njima je tu dobro pred stavljena istočnoslavenska tradicija. Istina, Ukrajina i srpski prostori nisu isto kao Litva i Krk92, a most okićen biserjem, dragim kame njem i zlatom lakše je spontano zamisliti kao put svadbene povorke nego dragocjeni predmeti djevojačke opreme što su izrasli na drveću i grmlju na nevjestinu putu. Stoga se međusobni utjecaj i širenje motiva tu ne može isključiti s jednakom sigurnošću. No zapadno slavensku podudarnost tu predočuje jedna gornjolužička pjesma, zapisana daleko i od Ukrajine i od Srbije: [84]
ja 'cu ći dać most twarići wot lutoh zlota sijebora; ja 'cu će daćipšez njOn wesć ze tsisyćimi wozami, ze štyrcyćimi konjami.
Most od zlata
i srebra
Haupt a Smolerj, Piesn. 1,63
- >>]a ti hoću dati izraditi most od čistoga zlata i srebra; ja te hoću dati preko njega voziti s tisuću kola, s četiri tisuća konja.«
I tu je most od zlata i srebra. A svadbena povorka doista kolosalna. S takvim zapadnoslavenskim svjedočanstvom bit će teško osporiti da je ta usmena predaja praslavenska. Kako je bitna predodžba mosta u svadbenom obredu pokazuje ukrajinska pjesma Što se pjeva u kolu koje se zove MOCTII, a pleše se o proljetnoj svečanosti. U tom kolu pjevaju dva poluzbora, jedan mladoženje, drugi nevjeste. Pjesma je stoga dijaloška, upravo kao zametak svete drame: [85]
UapiBHO, MoCTiTe MOCTH, AaAO MO€, MOCTiTe MOCTH!
9 1 Vidi Katičić, 1989, 73-76. 92 Usp. gore str. 258.
Praslavenska predaja
Dijalog
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Jfoste se
LJ;apeHKy, B)l(e M noMOCTHAH, AaAO MOt:, B)l(e M noMocrHAH.
mostovi
Tio 1 27
- >>Carevno, mostite mostove, lado moje, mostite mostove! Careviću, već smo ih pomostili, lado moje, već smo ih pomo stili.
Hoja dunda, hoja! Poslala nas je kraljevna. - Po što vas je poslala? - Po tri kola kamenja. - Čemu vam to kamenje. Zlatne mostove graditi.
>}ašit ćemo zelenom šumom na visu, zelenom šumom na visu, po kamenom mostu: šuma na visu će šumiti, a kamen će zvoniti da začuju ljudi, nama da bude slava.«
Zvonki most njiše se i klima. Zato ga u pjesmama pozivaju da ostane čvrst. Tako u ovoj srpskoj koja se pjeva o Đurđevu danu: [89]
KaMeH MOCTe, AP)i(' ce, He HHrnaj ce! CaM Aa npol:>eM H KO!:ba npoBeAeM .
Č 47
Neka se moste ne njiše
U drugoj srpskoj iz istočne Hercegovine pjeva se sasvim slično: [90]
KaMeH MOCTe, He '-\H6aj ce, e npo Te6e BojcKa HAe: CHITX 263, N2 257
Gotovo se isto susreće i u ukrajinskoj svadbenoj pjesmi: [91]
fHiCJJ:-IIOrHicJ!, CBHAOBhl MOCTe, rHicJJ:-norHicJJ:, Aa HenoAaMAicJJ: 6o CJOAeJO €XaTi CAaBHOMY naHJJ: T i, cAaBHOMY naHJJ:Ti, MOAOAOMY 5IHychKy.
Neka se most svija ali ne lomi ITo 1 29
- >>Savijaj se, iskrivi se, svibov moste, savijaj se, iskrivi se, ali se nemoj polomiti jer je tuda jašiti slavnomu gospodičiću, slavno mu gospodičiću, mladomu Janusku.
>Prvi je sokol poletio u vinograd, a drugi je sokol poletio na Dunav, a treći je sokol poletio na ravno polje, a četvrti je sokol poletio pod nebesa. Iz vinograda lijeće, jarebicu nosi, s Dunava leti, srebrni prsten nosi, iz ravnoga polja leti, konja od stada goni, iz podnebesja leti, prelijepu gospođicu vodi.
Četvrti nam se sokol j ako razmahao. Poletio je na polje, čak na Podolje. Što će on tamo donijeti našemu gospodinu? Donijet će gospodinu gospođu za ljubljenje.«
lO Vidi Katičić, 1987b, 39-41 i dolje 387-41 1 .
Sokolovi lete i
nevjestu
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ostala tri sokola donose u toj poljskoj pjesmi gospodinu golu bice za doručak, kokote za objed i zečeve za večeru. To je, dakako, mlađe razrađivanje motiva. No to da lovna ptica donosi mladoženji nevjestu stara je mitska jezgra te predaje. Time je bitno dopunje na i učvršćena naša slika praslavenske tekstovne predaje o Jarilovu svadbenom lovu, iako ne donosi ništa što se već ne bi razabiralo i bez toga. Sliku dalje dopunjaju i učvršćuju našu predodžbu o toj mitskoj predaji i druge ukrajinske pjesme. U jednoj takvoj se pjeva: [8]
Lisice i pčele sokolovi
CToHT coCHOHKa cep eA ABopm1:Ka, aAHJ\YH, reli, aAHAyif! focrrOAH EmKe, IIOMHAyil! Eli, B Tili cocHoilu;i Tpo.HKHH xoceH. Eli, oT KopeH.H )J(OBTH AHIIIO HKH, a B cepeAHHi .HpH rrqiAOHKH, a IIiA BeprneHKOM CHBH COKOAH. flOHOCYIOTC.H )J(OBTH AHliieHKH, )!(e HX AOXOA.HT rraHCKH xopTOHKH. floHocyJOTC.H .HpH rrqiAOHKH, )!(e HX AOXOA.HT 6yuHH pyqeifKH. floHOCYIOTC.H CHBH COKOAH, )!(e HX AOXOA.HT AYHHH BiTpoBe, AYHHH BiTpoBe, Apo6HH AO)J(A)J(OBe. - >>Stoji bor usred dvora, aliluja, hej, aliluja! Gospodine Bože, smiluj se! Ej, na tom boru je trojaka korist. Ej, od korijena su mu žute lisice, a u sredini razjarene pčele, a pod vrhom sivi so kolovi. Tuže se žute lisice što do njih dohode gospodski lovački psi. Tuže se razjarene pčele što do njih dopiru nabujali potoci. Tuže se sivi sokolovi, što do njih dopiru vjetrovi što silovito pušu, vjetrovi što silovito pušu, drobni daždevi.«
Drvo svijeta
Lako je tu prepoznati trodijelna drvo svijeta. 11 O svadbi u toj pjesmi nema nikako govora, ali se u njoj spominju i lovački psi, hr tovi, i sokolovi. Kad se tu pjeva o gospodskim lovačkim psima, onda je to iskustvo iz feudalnih odnosa i po tome razmjerno recentno. Ali ll Vidi Katičić, 2005b, 55-72; 2008a, 46-70.
Hrt i sokol
to da lovački psi (horti) dolaze do žutih lisica na korijenju drveta kojemu su na vrhu sokolovi, a na sredini pčele, to je očito prežitak iz praslavenske hijeratske poezije kojoj je sadržaj kazivao mit. A prisutnost hrtova i sokolova u tom tekstu potvrđuje da pripadaju kontekstu te predaje.12 Još je jedna ukrajinska pjesma zanimljiva u tom motivskom sklopu: [9]
Eif, B IIOAi, B IIOAi, B 'lllCTellKllM IIOAi B HeAiA!O, HeAiA!O, paHeHKO B HeAiA!O! TaM )Ke MH CTOHT 3eAeHnH: RBip. Ha RBopoH:IJ,i enB coKOAOHKO, CllB COKOAOHKO Bll€ rHi3AOHKO. EH:, BH€, Bll€ rrepeBnBa€, 6apBi'leHKOM ro IIOAKAaAa€, a B cepeAllHY KAaAe TllCifHy, a 3aBepiiiy€ CYXllM 30AOTOM. TaMTYAH Ae)l(llT AaBHa cTa)l(eHKa, CTa)l(eHKOB HAe MOAOAllH IIaHll'l, MOAOAllll IIaHll'l Ha CllBllM KORi. EH:, Mip'RT, CTpiART AO CllB coKoAa. - He CTpiARH MeRe, MOAOAHH rraHe! OH:, RK TH rriAeiii 3a TllxnH: AyHail, 3a TllXllH AyHaH: rro KpacHy rraHHy, TO R eH: To6i rreperrpoBaA)I(y, rreperrpoBaA)I(Y ll rrepeHecy, CBOllMa XOpTll R rrepeCBlllll,y, eH: 'lll3eMKll R He 3aMo'ly.
Prežitak iz hijeratske poezije
javor
Sokol
Gospodičić
r 2, 60, N!! 11
- >>Ej, u polju, u polju, u ravnom polju, u nedjelju, nedjelju, rano u nedjelju! Baš tamo mi stoji zeleni javor. Na javom je siv sokol. Siv sokol vije gnijezdo. Ej, vije, vije, previja. Bojom (?) 1 2 Ima jedna pjesma iz bjeloruske predaje (E 21, N213), dosta opširna i razvedena u kazivanju, koja također potvrđuje motiv o nastupu mladoga junaka s hrtom i soko lom. Posebno je zanimljiva po tome što se u njoj prikazuje nastup mladoga junaka u posebnoj opremi: kapa, halja, pas, sablja, hlače, čizme, sve nekako osobito. Tako turopoljski jurjaši predstavljaju nastup Zelenoga Jurja. Taj bjeloruski tekst dodatno uvjerava da su oba ta motiva sastavnice istoga konteksta obrednoga mitskog kaziva nja. Usp. Katičić, 1991, 39, gdje je naveden i sav taj tekst iz bjeloruske predaje.
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
ga podlaže, a u sredinu stavlja tisovinu, a završava suhim zla tom. Tamo leži stara staza, stazom ide mladi gospodičić, mladi gospodičić na sivom konju. Ej, mjeri, strijelja sivoga sokola. - Ne strijeljaj me, mladi gospodine! Oj, kad ti pođeš za tihi Dunav po prekrasnu gospođicu, ja ću je tebi prepratiti, prepra titi i prenijeti, svojim ću hrtovima zazviždati, ej, čizmice joj ne ću smočiti.
>Dvije mladice išle su k mesaru, oj ljulji, ljulji, išle su k mesa ru. Išle su k mesaru, psa su ubile, zubima su ga oderale, oj ljulji, ljulji, zubima su ga oderale. Psa su oderale, sebi su bundu šile, oj ljulji, ljulji, sebi su bundu šile, sebi su bundu šile, dabrovim krznom obložile, oj ljulji, ljulji, dabrovim krznom obložile.«
Ubile su psa
Morana
Nije jasno kako i zašto je kuna tu postala pas, ali da je kuna u toj tekstovnoj predaji prvotna i izvorna, o tome ne može biti dvoj be jer je kuna i njezino krzno mnogo bolje integrirana u kontekst više slavenskih usmenih predaja, pa i same istočnoslavenske (vidi dalje str. 3 1 2-3 1 4) . Nema dvojbe da je MapnH 'mesar' tu varijacija onoga MopeHa 'brusnica' iz prethodno navedene duhovske pjesme. Njihovo značenje povezuje crvena boja, krvava. To pak što se može uspostaviti asocijativna podudarnost između imena Mara i ruskoga MopeHa u usmenoj predaji vezanoj za mit o svetoj svadbi dobiva posebno značenje i težinu od toga što se u tradi cijskoj kulturi zapadnih Slavena i njima bliskih istočnih, Ukrajinaca i Bjelorusa, javlja ženski lik, očito mitološkoga podrijetla, kojemu je ime u Čeha Morana, Mafena, u Slovaka Morena, Marena, Muriena,
Murmuriena, u PoljakaMarzan(n)a, Marzena, Marza, u Ukrajinaca MapeHa, Mapi, u Bjelorusa MapeHa, M6pa, MopiBa, Mapa itd. 17 17 Usp. 3CC>I 17 (1990), s.v. marena I l morena; Gluhak, 1993, s.v. mora; AyKoBa (1980), 108-113. O tome liku usp. najobuhvatnije i najsažetije I1saHOB - Torropos,
,--.._. _
306
.��
Hrt i sokol
Taj se lik zamišlja kao starica, a obredno prikazuje kao slamnata lutka i na kraju se zime ili o Ivanju iznosi iz sela i spaljuje, potapa ili razdire. Time se otvara put novomu »hodu kroz godinu«, kako bi rekao Vitomir Belaj , novomu godišnjem i vegetacijskom ciklusu. Između te starice s kojom se uklanja zima i mlade nevjeste svete svadbe razlika je tako drastična da se od toga čini kako je time is ključeno svako povezivanje tih likova. No tu se treba prisjetiti da se i ta mlada nevjesta pokazuje kao opasna i pogubna sila, a njezine zlatne j abuke očituju se kao ubojite munje. Ona je, napokon, kći boga gromovnika.18 O njoj se pjeva: [12]
f1a ce
MAaAa OA 3eMA>e ITOAIIfAa II 6aqiiAa y I,IerroBe pyKe, Te II3BaAII TPII j a6yKe 3AaTHe Il 6aqii IIX He6y Y BIICIIHe. HaTaqe ce CBaTax wecT CTOTIIHax KO he rrpiije yrpa6IIT ja6yKe; HO TPII Mylhe OA He6a rryKorne: jeAHa ral)a ABa l)eBepa MAaAa, Apyra ral)a rrawy Ha AOPIIHa, Tpeha ral)a cBaTax wecT CTOTIIHax. He yTeqe oKa 3a cjeAOKa, Hil Aa Ka)!(e KaKo rrorii6owe!
Strahotna mlada
CHn l,NQ232
A poslije, ogorčena nevjerom mladoga j unaka, svojega muža, po
kazala se kao nemilosrdna i smrtonosna osvetnica.19 Čarobna nevje sta, oko koje se skuplja puno gospode prosaca postaje tako u daljnjem tijeku godine ubojita i strašna zatornica. Postaje lik kakva je ona vila o kojoj se pjeva da je sagradila strašan grad: [13]
fpaA rpaAIIAa 6IIjeAa BIIAa Kao IJ,apiirpaA: A>errwe ra je carpaAIIAa Hero IJ,apiirpaA, rro lbeM rriipre IICrriipraAa Kao OIIpiiH rpaA, HaqiiqKaAa KaMIIqKIIMa 6oje XIIA>aAaM;
1982ab. Opširnije i ra zvedenije isti, 1965, 74-78, 1 24-126 i 1974, 178-179, 197200, 220-222. 18 Vidi gore str. 209. 19 Usp. Ka tičić, 1987b, 39-41 i dolje str. 387-4 1 1 .
Piri n grad
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Grozna vila
lznosi se sasuše na i samrtna
Morena l Marena
]arilo i Morana
rra 6eAeMe rpaAY rpaAII, qyAoM qyBeHe, CBe OA ClfAHe KOlbCKe KOCTII ll OA jyHaqKe, Ha llOIII KOBe A>YACKe rAaBe 3AaTOM )l(lfKaHe.
CHTIX 266, N2 260
Nije teško takvu zamisliti da je napokon ostala sasušena i samrt na kao zima koja predstavlja konačni kraj kruga godišnje rodnosti. Takva se onda iznosi iz sela i pali, potapa ili trga i time obredno otvara prostor novomu ciklusu vegetacije, novoj rodnosti, od koje zavisi preživljavanje ljudi. Bez toga ne bi bilo hrane niti bi se imalo od čega živjeti. Na temelju raznolikosti imena ženskoga lika koji predstavlja odjenuta slamnata lutka, kako god je potvrđeno i u zapadnih i u istočnih i u j užnih Slavena, nije moguće pouzdano uspostaviti pra slavenski glasovni lik. No ako se sve uzme u obzir, dobiva se, sa svim nužnim oprezom, praslavensko ime sa slabo znatnom varijacijom Morana l Morena l Marena. Uz to su, kako se čini, bili u predaji prisutni i kraći likovi Mora l Mara.20 Nije dakle bilo nimalo teško da u pjesmama pokrštenih Hrvata ta božica postane Mara djevojka. Tu onda baš ništa više nije zvučalo poganski.21 Kao što je Juraj prvobitno bio Jarila, tako je Mara prvobitno bila Morana. Može se s velikim pouzdanjem tvrditi da su to bila poganska imena toga para Perunove djece, božanske braće vezane uz krug godine i hod kroz nju. Javljaju se tako među osobama slavenskih pretkršćanskih vjer skih predočaba J arilo i Morana, dvije osobe koje su brat i sestra, a ujedno i mladoženja i nevjesta svete svadbe, kojom u godini počinje novi krug rodnosti. Među njima se, kako je i očekivati, uočuje da lekosežna podudarnost. Oboje se javljaju na početku vegetacijskog ciklusa u punom sjaju mladosti i snage, spajaju se u ljubavi i taj njihov ljubavni susret, svadba koju slavi priroda veliko je slavlje koje proslavljuju ljudi, životinje i raslinje. Kako dalje kreće godina, oboje 20 Usp. 3CC51 19 (1992), s.v. mora; 17 (1990), s.v. mara. 2 1 Isto tako ne zvuče poganski ni razna druga imena koja se u folklornoj tradiciji jav ljaju za taj isti lik: Markita, Makrina, MaQLva, MapHHa, MapHR, MaprapHTa i dr. Usp. l1saHOB - Tonopos, 1983b, 156.
Hrt i sokol
gube svoj sjaj , on nevjerom proigrava svoj izabrani položaj,22 a ona se ogorčena preobraća u isušenu osvetnicu i nemilosrdnu zatornicu. Na kraju ih oboje kao nakazne lutke iznose iz sela, Jarila pokapaju ili potapaj u, a Moranu spaljuju, potapaju ili trgaju. Kako god nam se ni u kojoj slavenskoj usmenoj predaji nije očuvao tekst koji bi makar i samo u naznakama izričito kazivao to temeljno mitsko zbivanje, ipak ga na temelju uočenih i skupljenih podataka, kad se smisleno rasporede, nije teško prepoznati i pouzdano uspostaviti. Nedostaje tek nešto potvrđenih ključnih riječi da se ispripovijeda izvornim pjesničkim izrazom. Usprkos tomu znamo pouzdano kako je to pripovijedanje teklo. Slavenski mit o Jarilu i Morani tipološki je podudaran s vege tacijskim mitovima u mnogim predajama u kojima bogovi umiru kao izraz završetka ciklusa rodnosti. U našoj su kulturi takvi grčki bog feničkoga podrijetla Adonis, miljenik Afrodite, Atis, miljenik Kibele, u sklopu Demetrina kulta mit o Kori l Perzefoni, sumerski, i poslije svemezopotamski Tammuz, egipatski Oziris, da se ovdje spomenu samo ti. Tu su podudarnost prepoznavali učeni kasno srednjovjekovni slavenski preteče humanizma, pa je opisujući pogansku vjeru svojih starih u 1 5 . stoljeću Poljak Jan Dlugosz božicu zvanu Marzan(n)a izjednačio s Cererom, rimskim uobličenjem grčke Demetre, a u staročeškim glosama poznatim kao Mater verborum 'Majka riječi' izjednačuje se božica Morana s grčkom Hekatom, božicom čarobnicom, koja se povezivala s Demetrom.23 Putopisac Pauzanija u svojem je Obilasku Grčke u 2. stoljeću poslije Krista zabilježio mjesnu predaju koja se podudara sa slavenskim mitskim kazivanjem kako se ovdje rekonstruira. U Argosu, gdje je u Prosimni bilo svegrčko Herino svetište pripovijedalo se o božici ovo: [14)
TrH1EVOD bi: antxa NavnA La m:vn')KOV'I:lX, EflOL bi: boKc:iv, cnablouc;. Ta tcp' �flWV EQT)flOc;. Oi.KtCJ'I:T)c; bi:
22 Usp. Katičić, 1989b, 39-4 1 . 2 3 Usp. 11Ba HOB - TonopoB, 1982b.
Na kraju ih uklanjaju
Nedostaju ključne rijeći
Vegetacijski mitovi
Božica Hera
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Svake godine opet djevica
tytvero atnfJc; NavnALoc; IToanbwvoc; Acy6f1Evoc; Kai. 'A.flUflWVr]c; dvm. Adnerm bt Kai. 'rELXWV En EQELma, Kai. IToanbwvoc; LEQOV Kai. ALflEVEc; daiv tv NavnMq, Kai. mwiJ Kava8oc; KaAovVEVTJ• EV'rav8a 'rTJV "HQav >
Mrijeti, moriti, umarati
Mora i Mara
Slavenske mitske predodžbe o božici Marani podudarne su s ovim grčkima. A i Hera je nevjesta svete svadbe (vidi gore str. 1 93-1 94). Praslavensko ime božice Morana l Morena l Marena s velikom se vjerojatnošću veže uz praslavensku leksičku porodicu određenu korijenom mer- 'umirati'. Još prvotnije mu je značenje, čini se, 'drabiti', 'mrviti', 'ništiti' (usp. mrva od praslavenski mbrva) . Temeljan je tu praslavenski glagol merti, mbrp i od njega kauzativ moriti 'či niti da umre', 'moriti', 'ubijati'. Odatle deverbalna imenica moro 'ubijanje', 'umiranje'. Prijevojnim duljenjem (o : a< o) dobiva se intenziv-iterativ marati, kakav je u umarati. Ovamo idu i kraće tvorbe Mora i Mara. U slavenskim predajama tako se imenuje zloduh, utjelovljenje smrti, čovjeku štetan. Obje se javljaju kao opće imenice. Ruski i ukrajinski Mapa znači 'utvara', 'priviđenje', bjeloruski Mapa znači 'nečist', poljski mara 'snoviđenje', 'utvara' . 24 Praslavensko pak mora kao više manje sveslavenska riječ 24 O tome se javilo i drukčije mišljenje i ono u zadnje vrijeme dobiva sve više pristaša. Po tom mišljenju praslavensko mara 'snoviđenje', 'priviđenje', 'zloduh' treba tvor beno članiti kao ma-ra i po korijenskoj etimologiji staviti k mamiti i mahati. Usp. 3CC5I 17 (1990), s.v. mara. U to se pitanje ovdje nije moguće upuštati. No bit će dosta utvrditi da koliko je Mara djevojka gromovita i ubojita Morana, toliko je i zamamna. Obje su etimologije stoga mogle biti prisutne u slavenskoj jezičnoj osjetlji-
Hrt i sokol
znači 'težak mučan san' i 'teška briga' . Ovamo ide i ruski KHKHMopa 'noćno priviđenje', 'domaći (duh)' . I to je baština indoeuropskoga leksika. Ovamo ide keltski staroirski Morrigain 'kraljica duhova', 'kraljica rata i smrti', a od iste indoeuropske riječi su i staronordijski i švedski mara 'mora', engleski nightmare 'noćna mora', njemački Mahr 'sablast', 'mora'. Sva ta imena, koja se svojim značenjem odnose na smrt, javljaju se u slavenskim jezicima i kao opće imenice, i to kao uži ili labaviji sinonimi za riječi izvedene od praslavenskoga s'bmbrtb 'smrt'. Tako se u tekstovima češke usmene književnosti javljaju pored mafena, mofena sasvim sinonimna i smrt: smrtnica, smrtelnička, smrtolka, smrtka. Uz poljsko marzana javlja se isto tako mdr. Praslavenski pak glagol merti izveden je od indoeuropskoga korijena mer-. Odatle staroindijski marati, hetitski mirzi, oboje 'umire', pa armenski mefanem 'umirem'. Od prijevojnoga o-stupnja mor- izvedeno je latinsko moritur 'umire', a iz prijevojne praznine mr-litavsko mirti i latvijsko mirt, oboje 'umirati'. Odatle je i staro indijsko m[tib i praslavensko S'b-mbrtb, oboje 'smrt'. U svjetlu svega toga rusko MopeHa dobiva temeljno značenje 'ubijanje', pa odatle Ha MopeHy XOAHTb znači 'ići na ubijanje', tj. 'ići u lov'. To izražava jedno od temeljnih iskustava ljudskoga roda. Značenj e 'brusnica' metaforično je i odnosi se na njezin sok boje krvi. I tu je zamagljena granica između simbolične i stvarne zbilje. Slično je i kad se u češkom mafena i marina, u slovačkom marena, u starome poljskom marzanna, a u novom marzawa, u ruskom MapeHa, MapeHa javlja kao naziv biljke od koje kožari dobivaju crvenu boju ( rubia tinctorium) .25 I tu crvenilo simbolizira krv i znači ubijanje. Morana, ne može se izbjeći zaključak, znači 'moriteljica'. Smrt koju ona predstavlja nije samo sušenje i smrzavanje, ona je i vosti prvotnih pjevača svetoga pjeva, kao Što se poslije pridružila i posve nadvladala ona koja Mara shvaća kao oblik od mila kršćanskoga imena Marija, što tu osobu onda predstavlja kao sasvim običnu djevojku sa sela. 25 Usp. 3CC5I 17 (1990) s.v. mafena II; Katičić, 1994, 24-25. U češkom je mora tako đer postala naziv biljke. Usp. 3CC5I 19 (1992) s.v. mora.
I ndoeuropske podudarnosti
Smrt
I ći na ubijanje
Kožarsko c rvenilo Moriteq"ica
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
prolijevanje vruće crvene krvi. Krvavo je krzno svježe oderane kune koju mladoženja nosi tastu na dar, a s kunom se u mitskoj slici svijeta simbolički identificira mlada nevjesta. A ona, Mara djevojka, tu nam pokazuje doista sasvim drugo, strašno lice. O tome kako mladoženja donosi krzno svježe ulovljene kune svojemu tastu na dar govori svadbena pjesma iz sjeverozapadne Rusije:26 Mladoženja
[15]
donosi krzno tastu
PaJyMHaH A3lfl.IH yqepa 3 seqepa pycbiH KYAJHP KH qacas, C IIOBHOqlf BapaHora KOHH CHAAaB, ceroAHH paH a Ha rraAHBaHhe rraexas, Ja6HB eH KYHOqKy-6o6pHKa, rrpHBe3 eH l.laCl.leqKy (s) IIaAapKy Ja CBOIO MOAOAOIO KaXaHKy.
fil
280, 280
- »Razumno dijete (tj. mladoženja) jučer je navečer ruse kovrče češljao, od polnoći je vranoga konja sedlao, danas rano izjašio je u lov, - ubio je on kunicu-dabrića, dopremio je na dar tastu za svoju mladu dragu.u, no� e jeAHOM Kpo3 HeKy IIIY MY u Ha jeAaH np uCKoqu npeA !hera ByK, Koju MY OAMa Ja� e Ja Ae� a. CBeTu CaBa oK peH e ce Aa Bli AH KyAa BYK OAe. A KaA ra BliAli nopeA ce6e �e 6aiii y Ibera rAeAa, OH ce MaAo nonAaiii u , na noqHe uhu HanpujeA, a BYK no�e Ja lbUM. TaKo Tu oBa ABa Apyra II03aAyro IIYTOBaiiie AOK He CTlirHy AO jeAHUjex TOpoBa. Ty y 6Au3uHu JaycTaBu ce cBeTu CaBa, noqHe AO)I(liTli BaTpy, a BYK je HenpeCTaHo Bliiii e Ibera cTajao. - KaA cBeTu CaBa HaAO)I(li BaTpy, OHAa noBuqe: »BaAaj APY)I(e, 6aiii HaM je OB�e Ao6po, joiii caMo KaA 6u uMaAu Meca, He 6u HaM Tpe6ao AliBHlijli Hli A>eiiiii li KORaK!« lfuM TO Byjo qyje, OH Ce Jaurpa, na npaBo OAAeTu TopoBuMa. Ty TU Byjo npo6epe Haj6oA>y OBL\y, ynpTu Ha Ae�a, na Hoc, Hoc, npaBo cBeToM CaBu, u KaAa CTUrHe AO !hera, OAMax je JaKoA>e. A CBeTli CaBa OAepe, na ocujeqe ce6u noHaj6oA>u KOMaA Te ucneqe Ha BaTpu, a ocTaAO AaAe CBOMe Apyry; na ra joiii 6AarocAOBli u L\HjeAy lberoBy nacMuHy Aa Ba3Aa y nAujeHy u36upajy Haj6oA>e OBL\e. Te OA TOra je OCTaAO Aa BYKOBli npo6upajy li XBaTajy Haj6oA>e OBL\e. EocaHcKa BliAa 1 3, 1 898, 1 3947
Ta je pri povij etka po svojem motivu svetačka legenda, posve pučka dakako, i taj motiv ne objašnjava samo odakle to da vuk uvijek zakolje najbolju ovcu u toru, nego i to kako je nastala poseb na veza svetoga Save s vukovima. Takav je motiv moguć tek onda kada se potpuno zaboravilo da je sveti Sava natprirodni lik koji 47 Ta je pripovijetka prema navodu zapisivača zapisana u Prizrenu. Ali jezik na kojem ju je izdao nema baš nikakvih obilježja prizrenskog dijalekta. On potpuno odgovara onomu Što očekuju bosanski čitatelji i dijalekatskoj stilizaciji kakva prevladava u zapisima Vuka Stefanovića Karadžića.
Hrt i sokol
predstavlja gospodara vukova, kojemu su oni hrtovi, lovački psi, pa ne treba objašnjavati kako je došlo do toga da je povezan s njima, da im dodijeljuje plijen, ali i da štiti ljude od njih. Nema, dakle, dvojbe da je sveti Sava Srbima bio interpretatio ch ristiana boga Jarila, gospodara vukova.48 To pak znači da su Srbi to vjerovanje održali živim najmanje do 1 3. stoljeća kada je jarilova Rastko, sin njihova velikog župana Stevana Nemanje, kao monah interpretatio Sava postao njihov prvi crkveni poglavar i onda se počeo štovati serbica kao svetitelj , njihov prvi zaštitnik. Njegov lik je tek tada mogao biti stavljen na mjesto toga boga i tako u kršćanstvu nastaviti predaju o gospodaru vukova koji im dijeli godišnji obrok, pušta ih na ljude i njihovu stoku, ali ih i štiti od njih, kako već hoće, i putujući dolazi s vukom kao sa svojim psom. Može se tada o njem reći vodi h rta kako je u [l] i [2] . Sveti Sava se pak, onakav kako ga prikazuje srpska hagiografij a, Sveti Sava nudio da bude zamjenska osoba za Jarila. On je i sam mlad junak, i ]arilo sin veličanstvenoga oca, sin koji je otišao u daljinu, u posve drugi s'>ijet, na svetu goru Atos, i tamo se dugo zadržavao. A onda se odatle vratio, po daleku putu. K tomu još dolazi njegova zaokup Sveti Sava ljenost konjima. To nije hagiografski podatak, nego o tome piše u i konji jednome pismu Dimitrije Homatijan, arhiepiskop ohridski, koji se ruži što je na području njegove autokefalne arhiepiskopije njemu na štetu osnovana autokefalna srpska crkva. Tamo on kao prigovor njezinu prvom poglavaru iznosi kako je strastveni jahač plemenitih konja: \'nnmc; E:noxouflc:voc;, c:uyc:vccnchcuc; 'rllV cpuv\flv, 'rO c: iboc; KaAaic; - »jašeći na kobilama najplemenitije krvi, lijepima po izgledu«. To on smatra nespojivim sa Savinim duhovnim zvanjem i crkvenim položajem. Očito vladarev sin niti kao monah nije posve napustio svoj velikaški stil života. Tu se pokazuje kao jar i osobito prikladan da u okvirima koje je zacrtala srpska crkva zamijeni lik Sveti Sava jar jaroga poganskog boga.
-'±8 O srpskim vjerovanjima o svetom Savi i vukovima vidi '-lajKa HOBHn, 194 1 , 17-2 1 .
· ��
327
·��
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Đuro štiti janje od vuka
I na kraju, pokazuje se da sad nije teško objasniti zaziv, zapravo prosjačenje hrvatskih jurjevskih ophodnika koji pjevaju domaćini ma: Dajte Đuri jaje da ne kolje janje (H 1 7) . Kad se to čuje, postavlja se, dakako, pitanje zašto bi Juraj klao janje, pa ga treba darivati da to ne čini. Jasno je da se tu ophodnici poistovjećuju s Jurjem. Ali nije, dakako, on koji bi klao janje nego vuk koji dolazi s njim, a Jurja tre ba darivati j aj etom da mu to ne dopusti. To je sasvim ista predodžba kao i u bjeloruskim zagovorima. Nema ni naj manje dvojbe da je to predaja kojoj je ishodište na praslavenskoj vremenskoj razini. A hrvatski j urjaši samo prose da im se dade jaje. I ne slute što sve stoji iza riječi koje su naučili govoriti u toj prilici.
4.
Nacrt rekonstrukata
Usporedbe koje su se ovdje provodile omogućile su ne samo da se dobije slika o praslavenskoj predaji o dolasku Jarila kao lovca te o njegovu hrtu i sokolu, nego i da se, makar i samo u ulomku, zacrta skica rekonstrukta samoga obrednog teksta koji je prenosio tu pre daju. Kako god nema čvrstoga okvira u koji bi se postavila cjeloviti ja rekonstrukcija toga ulomka praslavenskog obrednoga teksta, ipak mu se može makar i samo približiti. Na temelju: Hrt i sokol
a. U to doba kraljeviću vodi hrta i sokola [ l ] b . tudarprode mlad delija, vodi hrta i sokola [2] e. Ha TiM Ao:>KeHhKY n aH XoMyHeHbKO ... TP HMaE: xopTTHKa Ha peMiHeliKy, TPHMaE: marneliKa B npaBili pyqeli'-li [4} - >>Na tom ležaju gospodin Tomica ... drži hrta na remenu, drži pticu u desnoj ruci«
može se rekonstruirati obredno kazivanje: l . Tpda doidetb mo/do]arylo, vodito horto i sokolo.
Na temelju: a. pušti hrta za kunicom [l]
Hrt i sokol
b. hrta pusti za kunicom [2] e. rrycTIIA xopTei1Ka B TeMHII Aicoi1KII. ... XopTIIqoK 6i)I(IIT, KYHOHKY H ece [4] - » pustio je hrta u tamne šume . ... Hrt bježi, kunu nosi.
Ide pak to tuđ tuđin po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . ... Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće.
Ušla je moja velika djevojačka sloboda u tamne šume, u tamne šume neprohodno guste. I našla je tri staze. Pošla je po prvoj stazi - a to leži medvjed s medvjedicom. I već tu se moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. I našla je još jednu sta zu, a na tom putu i stazi - leži zmaj sa zmajadi. Već tu se moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. I pošla je po trećoj stazi - a tamo leži zelena livada razrovana. Već tu se je moja sloboda preplašila i vratila se s te staze. Već se nekako može znati, može saznati, sama mogu pogoditi: Na prvoj ono stazi ne leži med vjed s medvjedicom - svekar sa svekrvom. Na drugoj ono stazi
Hrt i sokol nije zmaj sa zmaj adi - djeveri sa zaovama. A na trećoj ono stazi ne leži zelena livada razrovana - leži tuđ tuđin iz tuđe zemlje.«
Čudna je ta zagonetka, a još čudnija odgonetka, ali je slika vrlo jasna. To je živo slavensko poganstvo. Tamne šume, neprohodne i guste, to je Velesov svijet, njegovo carstvo. U šumi se on i pokazuje: kao zvijer medvjed, kao zmaj i kao zeleni lug. To je svijet gospodara šuma. Svijet nama stran. A odgonetka veli da su medvjed i med vjedica zapravo svekar i svekrva, zmaj sa zmajadi zapravo djeveri i zaove, dakle sve bliski pripadnici mladoženjina roda. A kada se čuje da je zeleni lug tuđ tuđin, jasno je da je to mladoženja sam. On je tuđ i njegovi su tuđi jer nisu pripadnici nevjestina roda. To je uostalom i pretpostavka sklapanju valjanoga braka. Put nevjeste mladoženji i njegovima odlazak je u strašan i nepoznat svijet, kao u tamnu, neprohodnu šumu. Zato nevjesta obredno plače i oplakuje svoj usud. Ista zagonetka s istom odgonetkom javlja se i u drugoj svadbenoj tužaljci. U tome plaču nevjesta pripovijeda svojim roditeljima o snu koji je usnila. Među ostalim je vidjela i ovo: [62]
BhiXOAHAa KpacHa AeBHI�a BO III HpoKo BO q11cTo noAe. CepeAH Aa IIOA5! q11cToro CTOHT ropyiiieHbKa BbiCOKa5!. Ha rope Ae)!(HT 3Bepb co 3BepHHOJO, 3Me5! Ae)!(HT Aa co 3Me5!TaMH. CepeAH rOpbi BbiCOKHe CTOHT CTOA6 Aa HOBOToqeHhiH. OH rop11T, pa3rop5IeTC5!, KpyroM HCKpaMH 06CbiiiaeTC5!. B hr cKa)!(HTe, Bhi, noApy)!(eHbKH, K qeMy Aa COR np11BHAeAC5I? Aa 11 caMa 3HaJO, caMa BeAaJO, qTO He ropa CTOHT BhiCOKa5!, TYT qy)!(a5! AaAbHa cTopoHa, 3AOAeHKa He3HaKOMa5!. Ae)!(HT He 3Bepb co 3BepHHOJO, -
Velesov svijet
Mladoin�ia je tud, ne pripadd nevjestinu rodu
Gora Zvijer Zmija
Tuda zemlja
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine AHXOH CBeKop CO CBeKpOBKOIO; Ae:>KaT He 3MeH CO 3Me.HTaMH, TYT AeBepb.H co 30AOBKaMH; CTOlfT He CTOA6 Aa HOBOTO'IeHblll, TYT rpo3a CTOHT MOAOAeQKa.H, He ropHT, He pa3rop.HeTc.H, AO rropbl Aa IIOXBaA.HeTC.H.
Svekar i svekrva Djeveri i zaove Užas momački
ill
523-524, NQ 1697
- »Izlazila je prekrasna djevojka u široko ravno polje. Usred ravnoga polja stoji gora visoka. Na gori leži zvijer sa zvijericom, zmija leži sa zmijadi, nasred gore visoke stoji stup novoistoka ren. On gori i razgara se, oko sebe sipa iskre. Kažite, vi, moje drugarice, čemu mi se taj san prividio. A ja i sama znam, sama saznajem da to ne stoji gora visoka - to je tuđa daleka zemlja, zločinka nepoznata. Ne leži to zvijer sa zvijericom, - zao svekar sa svekrvom; ne leže to zmaj sa zmajadi, - tu su djeveri sa zao vama; ne stoji to stup novoistokareni, - tu stoji užas momački, ne gori ne razgara se, za sada se samo šepuri.« Mladoženja užasan jerje tud
Mladoženja se nevjesti čini užasnim na prvom mjestu zato što je tuđ, u tuđoj zemlji, koja je kao tuđa tu i zločinka. Obilježja tuđine posve su mitska, a ista su kao i u prethodno navedenom svadbenom plaču. U oba se ta plača tude, kojemu pripada i mladoženja kao tud tudin povezuje s obje teriomorfne, životinjske pojave gromovnikova protivnika. On je tamo prisutan i kao zvijer (zvbv), i to na prvom mjestu medvjed (medvedb) , i kao zmaj ili zmija (zmbjb, zmbja) . Vrlo
Zvijer i zmaj
Tud tudin
Skočio je skotski, pogodio zvjerski
izričito to kazuje treća ruska svadbena pjesma, i ona sa sjevera. Tu pjeva nevjesta o mladoženji koji na svadbeni dan upravo stupa u njezinu roditeljsku kuću: [63]
KaK HAeT :>Ke '�Y:>K-'Iy:>KeHHH K HaM BO CBeTAYIO CBlfTAlfQIO, Aa BO CTOAOBYJO ropHHQJO. OH 3acKOQHA rro-cKOTHHHOMy, Aa 3afA.HAeA II0-3BepHHOMy. Y:>K KaK .H HcrryraAace, y MeH .H, MOAOAeiiieHbKlf,
Hrt i sokol HO)I(eHbKII 110AAOMIIAIICe, pyu;eHbKll 011YCTllAIICe, 3aXBaTIIAO cepAeli;IIKO. KaK Aa TYT II AO TOBO, AO TOBO ll 110 Te fOAbi, R XOAIIAa )Ke, MOAOAa, BO Aeca Te 110 BOAAIIHKII, Aa BO 110AR Te 110 RfOAKII. PaH bille R He 6oRAace B AliCe 3BepR-TO AIOTOBa, Aa MeABIIAR cepAiiTOBa, KaK R CeHIJ;RC liCI1yraAaCR.
Nisam se tako bojala zvijer i PC 102, N9 l l S
medzjedu
- >>Kako to samo ide tuđ tuđin, k nama u svijetlu gostinsku sobu, u sobu s prostrtim stolovima. Skočio je po skotski, i po gledao po zvjerski. A kako sam se samo ja već prestrašila, u mene, mlade, presjekle su se noge, ruke su klonule, zapelo je srce. A ja sam tu i do tada, do tada i tih godina, hodila, mlada, u šume po bobice, i u polja po jagode. Ranije se nisam bojala, u šumi ljute zvijeri i srditoga medvjeda, kako sam se sada pre plašila.
K KaK R HenyraAaee. 51 XOAHAa :>Ko MOAOAa,
Nisam se bojala ni trijeska, ni tutnjave
Aa no Aeey ApeMyL\eMy, Aa no 6oAoTy ebiTIYL\eMy, He 6oRAaeh R, MOAOAa, H li TpeeKy, Hl1 BepeeKy. Y:>K K aK R HenyraAaee B H36e e BaTa AeeAHBOBO. Ho:>KeHhKH noAAOMHAHee, pyL\eHKlf onyeTHAHee, MOR 6yi1Ha.H rOAOBa e nAeL\11KOB noBaAHAaee, Aa 3aXBaTHAO eephAeL\HKO. Y:>K KaK 3TOT AeeAHBhili e BaT Bee XOAHA Aa noxa:>KHBaA, poBHO L\epT-OT IIOHaiii H BaA He nyTeM, He AoporOio eo6aL\hHM npo6e:>KHIIIqoM, Aa BopoHhHM rrpoAeTHIIIqoM.
PC
319a,
NQ 288
88 Druge su varijante te tekstovne predaje PC 1 0 1 , NQ 1 12; 128, NQ 165; 1 29, NQ 166; 1 29, NQ 167; 327a, NQ 3 ; 334a-b, NQ 4; 342b-343a, NQ 5; 347, NQ 5.
Hrt i sokol - >>A što to ide lukavi snubok, po mostu kalinovu. Daske se lome, mosne grede se njišu. Š to stavlja ruke na sponu, - od ruke se spona svinula. Orvorio je vrata udarcem pete, skočio je po skotski, i pogledao po zvjerski na mene mladu. Kako sam se već prestrašila! Ja sam pak mlada hodila po gustoj neprohodnoj šumi, po pištavom blatu. Nisam se bojala, ja mlada, ni trije ska, ni tutnjave. Kako sam se samo u izbi preplašila lukavoga snuboka. Noge su mi se presjekle, ruke su mi klonule, a moja plahovita glava oborila se s pleća, i zapelo je srce. Kako je to već samo lukavi snubok sve hodio i obilazio, kao đavol gonio, ne putem, ne cestom, - nego gdje pas protrči, gdje vrana proleti.«
Tu se jasno prepoznaju obilježja prisutnosti boga gromovnika. Trijesak i tutnjava izraz su njegove sile. Ruski BepecK može značiti i 'udar groma'. Javljaju se tu uz skotski skok i zvjerski pogled, pa su u nevjestinoj pjesmi prisutna oba velika boga. Zabilježena je iz ruskoga pučkog govora ovakva izreka: Eepe3y BepecKoM pacKoAHAO, a pe651T oKoAo Hee orAyUIHAo. TaKoM rpo3bi H He 6brAo - BepecK 3a BepecKOM, TOro H )l(AH - y6heT (CPHf S .V. BepecK)- »Brezu je raskolio udar munje, a djecu uokolo je zaglušio. Takve oluje još nije bilo - udarac munje za udarcem munje, čekaj samo - ubit će.« Druga jedna varijanta pokazuje da gromovnikova obilježja tvore čvrst sastojak te obredne tekstovne predaje: [66]
XOAHAa, 3AOI_\eCHaR, BO Aeca TO ApeMy'-\He, He 6oRAace MOAOAa, HH TpecKy, HH sepecKy, HI:! 3BepR AJQTOBO, HI:! TyqH-TO CTparnHb!e
51
Bog gromomik
Trijesak i tutnjava, ijuta zvijer
PC 327a, NQ 3
i strašan oblak
- >>Hodila sam, ja zlosretna, u šume guste neprohodne i nisam se mlada bojala, ni trijeska, ni tutnjave, ni ljute zvijeri, ni straš noga olujnog oblaka.
> Čovjeka prvoga žrtvuje. Jer čovjek je prvi među žrtvenim životinjama. Zatim konja. Jer za čovjekom je konj . Zatim go vedo. Jer za konjem je govedo. Zatim ovcu. Jer za govedom je ovca. Zatim j arca. Jer za ovcom je jarac. Tako ih u propisanom slijedu kako je koja odlična žrtvuje.« U slavenskoj predaji nađeni su tragovi koji pokazuju da je i njoj
bila poznata ista hijerarhija žrtvenih životinja.30 Radi se dakle o in doeuropskoj obrednoj baštini. T u se izvrsno razabire koliko je konjska žrtva bila ugledna. U skladu je s time i to što je njezino prinošenje bilo pridržano kra ljevima. I to ne svima i kakvima god, nego samo onima koji su se 28 Usp. Ježić, 1987, 196-198. 29 Usp. Katičić, 1973, 88-98. 30 Usp. l1saHOHB - Tonopos, 1974, 39-40.
Slavenska predaja
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Kraijevska žrtva
Božanski položaj žrtvenoga konja
Snošaj kraijice sa irtvenim konjem
nametnuli na širokom prostoru i sebi podvrgnuli i druge kralje ve oko sebe, pa su bili kao kraljevi kraljeva. Za takve vladare stari indijski jezik ima naziv sarrzrdj. Kad bi koji vladar smatrao da je to postigao, pristupao bi, da to potvrdi, prinošenju konjske žrtve (afvamedha) . Taj obred nam je u mlađim vedskim knjigama dosta podrobno opisan.31 Bio je vrlo arhaičan i iz njega se razabiru prasta re vjerske predodžbe Arijaca, naroda koji je u Indij u unio i tamo do danas održao indoeuropski jezik. Žrtvovatelj, kralj koji se htio potvrditi kao sarrzrdj, prvo je oku pio i sjajno ugostio brahmane koji su znali valjano izvesti konjsku žrtvu i obećao im bogatu nagradu. Dalje je djelovao po njihovim uputama. Prvo je valjalo izabrati žrtvenoga konja. Njega se okitilo, izvrsno njegovala i vrlo se brižno prema njemu odnosilo. Imao je gotovo položaj božanstva. Pušten je onda da cijelu godinu dana obi lazi zemljom kako bi sam htio. A kralj mu je dodijelio četu vojnika koja ga je svakamo slijedila, čuvala i svagdje mu osiguravala nesme tan prolaz. Time je kralj dokazivao kako vlada širokim prostorom i nitko mu se na njem ne može suprotstaviti. Očito je da je žrtveni konj na neki način utjelovljivao samoga kralja. Kad je onda došao dan određen da se žrtva prinese, usmrtili bi konja davljenjem. Kraj njega tad legne kraljica i ima s njim obredno izveden simbolički spolni snošaj . Ta erotska dimenzija pokazuje da pri tumačenju mitske predaje koja je došla do nas u ruskoj baladi nije bez razložite podloge pomišljati na indoeuropsku, pa onda i pretpostavljenu praslavensku konjsku žrtvu. Doista, žrtveni konj je i dobar junak i velik ljubavnik. Po obojemu je kao MOAOAe� 'mlad junak' u ruskoj baladi, a na njega i na kraljicu se može primijeniti ono: ljubilju je i ostaviljuje, kako se pjeva u hrvatskoj romanci. No o tome govore i druge pojedinosti. Žrtvovani konj se po brahmanskim obrednim propisima koma da, a dijelovi njegova tijela skuhaju se u kotlu ili ispeku na ražnju.
31 O konjskoj Žrtvi u vedskoj obrednoj predaji usp. Ježić, 1987, 175-178 i 196-198.
Jurjev konj Slijedi žrtvena gozba kao čvrst dio toga obreda. T o izriče rgvedski himan koji opisuje konjsku žrtvu: [21]
ye vdjinam paripdfyanti pakvdrrz yd im dhub surabhir nir hariti l ye carvato mdrrzsabikšdm upasata uto tešdm abhigiirtir na invatu ll J3-gvedasarphita l, 162, 1 2
Žrtvovani konj se komada za gozbu
- >>Koji pastuha kušaju pečena, koji vele: 'Miriše dobro, uzmi!' i koji cijene trkačeva mesa tek, i njihova nek pohvala nam pomogne!
od sto staza« ( SatapathabrdhmaJJa) počinje upravo time što govori o tome vrlo izričito: [22]
Ušd vd afvasya medhyasya firab, siiryaf eakšur, vdtab prdlJO, vydttam agnir vaifvdnarab, sarrzvatsara dtmdfvasya medhyasya, dyaub p[#ham, antarikšam udaram, p[thivi pdjasyarrz, difab pdrfve, avantaradifab parfava, rtavo 'ngdni, mdsdf edrdhamdsdf ea parvd'f}y, ahordtrdl}i prati#hd, nakšatrdlJY asthini, nabho mdrrzsdni, iivadhyarrz sikatdb, sindhavo gudd, yakre ea klomdnaf ea parvatd, ošadhayaf ea vanapatayaf ea lomdni, udyan piirvdrdho, nimloean jagandrdhab. S atapathabrahmaifa l
- >>Glava žrtvenoga konja doista je zora, oko je sunce, dah je vjetar, grlo je vatra svega svijeta, tijelo je žrtvenoga konja go dina, leđa su nebo, trbušna je šupljina zračni prostor, oblina je njegova trbuha zemlja, bokovi su mu strane svijeta, rebra su 32 Vidi Ježić, 1987, 177.
Od komada žrtvovanoga konja stvara se novi svijet
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine međustrane svijeta, udovi su mu godišnja doba, zglobovi su mu mjeseci i polovine mjeseci, noge su dani i noći, kosti su zvije zde, meso su oblaci, sadržaj želudca je pijesak, crijeva su rijeke, jetra i pluća su gore, dlake su trave i drveće, prednji je dio sunce na izlazu, stražnji je dio sunce na zalazu.
I MHAOrO fA>I)I(Y [ 1 3] - »na milome sjedim, miloga gledam«; na ldsce sedim, na ldsku hledim [ 1 4] Oskudna - »Na ljubavi sjedim, na ljubav gledam«) u zagonetci koju djevojka mogućnost osvetnica zadaje svojim drugaricama. Isti taj srok javlja se i kad je potanje riječ o orlu ili sokolu, zapravo gromovniku Perunu samome, koji rekonstrukcije odozgor gleda na svadbu u gradu.36 No i taj gramatički srok javlja se u tom pramenu tekstovne predaje u tako slobodnim preoblikama (no MHAOM XO)I(y, Ha MHAOBa fA>I)I(Y [ l 0] - »po milome hodam, na miloga gledam«; BO MHAOM )I(HBy, no MHAOM XO)I(Y [ l l ] - »U milome živim, po milom hodam«; >I Ha MHAOM CH)I(y, npo MHAa roBopiO [ 1 2] - »na milome sjedim, o milom govorim«) da nije prikladan da se na njem utemelji određena rekonstrukcija samo jednoga obred lndoeuropsko noga teksta, iako nedvojbeno potječe upravo iz takvih. Sama rekon ishodište strukcija tako tu ostaje oskudna, iako se sadržaj mitskoga kazivanja pouzdano i njegova veza s indoeuropskom obrednom predajom konjske žrtve utvrđeno može dosta pouzdano utvrditi. Inače je predodžba o tome da je svijet stvoren od dijelova rasko madanoga tijela prisutna u indoeuropskim predajama i bez ikakve Svijet stvoren veze s konjskom žrtvom. Tako jedan vedski himan (�sarp.hita 1 0 , od dijelova 90) vrlo bujno pjeva o tome kako je svijet nastao iz dijelova tijela raskomadanoga pračovjeka (puruša) , a islandska Edda kazuje o divu imenom Ymir od tijela dijelova tijela kojega nastaje svijet (osobito izričito VafPruđnismal 2 1 i Gn'mnismal 40; taj je mit sustavno ispripovijedan u Snorra Edda 4-7) . Predaja o božanskoj nevjeri vrlo je izričito prisutna u baltičkoj Baltička predaja predaji. To lijepo ilustrira litavska daina:
35 Usp. gore str. 352-353. 36 Usp. Katičić, 2005b, 67; 2008a, 64. O tome i Belaj, 1998, 244-245; 2007, 29-294 i 370.
Zeleni lug ""'"' Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [23]
Mjesec se iznevjerio suncu
Menuo saulužr vede pirmq pavasarelj. Sauluže anksti keles menužis atsiskyre. Menuo viens vaikštinejo, Aušrinr pamyltijo. Perkims, didžai supykrs, jj kardu perdalijo. Ko atsiskyrei Aušrinr pamyltijai Viens naktj vaikštintijai
Reza 92-93, br. 27
- >>Mjesec je odveo sunčevu djevojku sebi za ženu u prvo pro ljeće. Sunčeva djevojka se rano digla, mjesec se odvojio. Mjesec se sam šetao, Zoru je zavolio. Perkiinas, jako se ljuteći, mačem ga je sasjekao. - Zašto si se odvojio? Zoru zavolio? Sam noću šetao?
Ka rrpaBAhi HeT [2 i 2a] »U mojega muža nema prave istine«. A na samome kraju se vrlo izrazito osjeća kako prevarena djevojka postaje agresivna. Pripravna je ubiti i raskomadati, kako se razumije kad se zna mitska pozadina motiva nevjere dragoga. Te tri pjesme, na koje je upozorila Marija Novak, a jednu je i sama zapisala,41 nije moguće precizno uvrstiti u kontekst mitskoga kazivanja o Jarilu kao nevjernom mladoženji koliko je do sada po znat. Ipak su one važna svjedočanstva o prisutnosti toga motiva u hrvatskoj usmenoj književnosti i poticaj za daljnja istraživanja koja će utvrditi nove tekstovne podudarnosti. Morana je tako od čarobne mlade nevjeste oko koje se skupljaju gospoda prosci postala grozna i nesmiljeno okrutna osvetnica. To njezino novo lice pokazuje pjesma o strašnome gradu: -
Potvrda motiva
[27]
Grozna osvetnica
fpaA rpaAHAa 6JijeAa BJIAa Kao UapHrpaA: A>errwe ra je carpaAHAa Hero UapHrpaA, rro IDeM rrHpre HcrrHpraAa Kao TlHpHH rpaA, HaqJiqKaAa KaMJiqKifMa 6oje XlfA>aAaM; rra 6eAeMe rpaAy rpaAH, qyAOM qyBeHe, CBe OA ClfAHe KOlbCKe KOCTH If OA jyHaqKe, Ha hOIII KOBe A>YACKe rAaBe 3AaTOM )!(lfKaHe. CHITX 266, NQ 260
Vitomir je Belaj našao hrvatsku pjesmu koja svjedoči o predo džbi natprirodnog ženskog lika koji se odlikuje osvetoljubivošću, a primiješan je tradicionalnim kršćanskim predodžbama vezanim uz 41 Usp. Novak, 2007, 254-260.
Jurjev konj pučki kult blažene Djevice Marije, Isusove majke. Pjesma je zapisa na u okolici Krapine. Krapinski ljekarnik Edo pl. Tomaj uvrstio ju je prije gotovo 150 godina u svoju rukopisnu zbirku narodnih pje sama pod br. 65. Ta se zbirka nalazi u knjižnici profesora Belaja.42 Pjesma glasi ovako: [28]
Išla Marija do morja, ne mogla Marija čez morje. »Prosim te lepo, moj brodar, daj me prepelaj čez morje«. - »Nečemja tebe pelati, buš mi platila talira.« Vtrgla Marija šibicu, vudrila ona na morje. Takije steza postala kudje Marija prešla prek. Brodarova hiža gorela. »Pomozi meni, Marija.« - »Nečemja tebi pomoči. Nisi me štelpelati čez ovu vodu široku.«
Osvetoijubiva Gospa!
Belaj 273
Ne ću ti pomoći
Ta je pjesma varijanta usmene predaje koja je dobro istražena u velikoj raznolikosti svojih zapisa.43 Urvrđeno je da ona pripada kontekstu kršćanske apokrifne legende i da je to epizoda pripovi jesti o bijegu u Egipat. Nema dvojbe da je to kršćanski motiv. No Marija koja je na putu da maloga Isusa skloni pred Herodom tu se ne ponaša kao »majka milosrđa«, kako ju kršćani zazivaju. Pjesma nam ju predstavlja kao škrtu i osvetoljubivu. Belaj je to uvjerljivo protumačio time da se u tematskom okviru kršćanske legende tu pod imenom Isusove majke javlja drugi lik koji potječe iz slavenskoga pogansrva. 44 To je čarobna Mara, strahovita, osvetoljubiva i ubojita Morana. Okrutne crte njezina lica bile su tako čvrsto usađene u duše već pokrštena naroda da su u pjesmi mogle izbiti čak i 42 Vidi Belaj 1998, 9-1 1; 2007, 12. 43 Usp . Grafenauer, 1966. 44 Usp. Belaj 1998, 9-1 1 i 224-228; 2007, 12-13 i 273-276.
Gospa tu nije majka milosrda
Mara 1 Morana
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine
Oblici dvojevjerja
Demetra od bujnog zelenila Demetra osvetnica
Živo helenska vjerovanje
Učeni mitografi
na licu Majke Božje. Sličnost imena igrala je tu sigurno neku ulogu. Belaj evo nam važno otkriće baca dodatno svjetlo na Perunovu kćer, nevjestu svete svadbe, u vjerskim predodžbama starih Slavena i na pojavne oblike višestoljetnog dvojevjerja kakvo je trajalo pošto je kršćanstvo postalo mjerodavno i obvezatno. Nije bilo lako iščupati slavenskomu narodu iz duše vjeru djedova i pradjedova. Postići to sasvim i do kraja bilo je čak nemoguće. Tu je zanimljiva podudarnost što u helenskoj predaji božica Demetra, majka žita i darovateljica žetve sa svom njezinom blago dati, u kultu ima također dva lica. Poštuje se kao �Y] f.H)TTJQ XA6Y], što će reći Demetra od Bujnoga zelenila, i kao �T] flrl'TTJQ 'EQLVuc;, Demetra Osvetnica, suha i strašna. Iz stare grčke književnosti sazna jemo da se u Ateni pod Akropolom blizu Propileja nalazilo svetište Demetre od Bujnog zelenila, njoj je bio posvećen i stjenovit vis na dogled Konjskomu Kolonu, Sofoklovu zavičaju u blizini Atene, a Demetra Osvetnica imala je svetište u Arkadiji u gradu Telpusi.45 Mit o Demetri koja od božice bujnog zelenila postaje sasušena osvetnica (Erinija) uspostavlja se samo na temelju vijesti o njezinu kultu i svetištima. Književna mitologija, ona koja je potrebna za razumijevanje pjesnika i kao takva se smatrala dijelom gramatike, a nama je bitna sastavnica klasične naobrazbe, ne pripovijeda to tako. Odatle se jasno pokazuje kako treba razlikovati živo vjerovanje Helena od te grane književne kulture. A samo je to živo vjerovanje pravi predmet usporedbe s pretkršćanskom vjerom starih Slavena jer oboje izvire iz istih indoeuropskih izvorišta i u svojim arhaičnim crtama pokazuje brojne podudarnosti koje se gube kad se ta po redba osloni isključivo na ono što pripovijedaju učeni helenistički mitografi, koji su tek sustavno sintetizirali mitološke komentare uz djela helenskih pjesnika. Ta uglađena mitologija u mnogo se čemu udaljila od izvorne vjerske predaje helenskih Indoeuropljana. A Moranine okrutne crte lica počinju se kočiti i lediti, ona se u godini sve dalje suši i skamenjuje. Kako je ona dok se sunčeva 45 Vidi Pauzanija
l,
22, 3, Sofoklo, Edip na Kolonu, 1600 i Pauzanija 8 , 25, 4.
/-----
41 8
-� '
Jurjev konj dnevna putanja sve duljila bila bujno proljetno zelenilo i raskošan cvat, tako dok se sunčeva putanja krati ona sve više postaje zima. Na kraju se mora iznijeti iz sela i baciti u vodu ili vatru da bi se, kad sunce opet krene uzlaznom stazom i dan postane dulji od noći, obnovila kao kukavica Što kuka skrivena u zelenilu šume, kao mlada nevjesta nove svete svadbe. To je novi krug godišta koji započinje njezinim glasom što odjekuje iz šume. I tako opet i opet, zauvijek. A Jarila, konj mladoženja svete svadbe, njezin brat i nevjerni dragi, protiv kojega se gnjevno okrenula i dala ga dognati do nasred polja i tamo ubiti kamenim trijeskovima na vršcima Perunovih stri jela odapetih s tetiva njegovih sinova, također sve Peruna, ubijen je do polusmrti, ubijen je, ali nije mrtav, nego traje nemoćan i lišen sve svoje bujne snage. Na kraju ga pokapaju dok se svi u naselju šeću i vesele, a njega do groba sprovode pijane babe besramno tužeći masnim i paprenim pjesmama za njegovom izgubljenom muškosti. Tako se i njemu oslobađa mjesto da se obnovi, da se mlad, pun snage i svježe muškosti, nađe iza velike vode, daleko od dvora na gori svojega oca boga gromovnika, kod s njime sučeljenog stočnoga boga Veles a, čuvara svega blaga i svake blagodati, koji ih zna bogato darivati i kruto uskraćivati sve dok ga Perun ne razbije i otvori put zapriječenoj blagodati. Odande će J arilo na svoj dan, kad dani opet postanu dulji od noći, doći trudnim hodom po dalekom putu kao konj mladoženja svojoj sestri i nevjesti na svetu svadbu. Nastat će novo ljeto, započeti nov krug godišta. A od ljubavnoga zagrljaja njih dvoje, tih božanskih mladenaca, jer su najbliži rod kakav uopće postoji, dobiva i novo ljeto novu rodnost. Sad treba odmah reći da je tu priča o Jarilu i Marani upravo zaokružena i dovršena tako što su malo olabavljene uzde kreativnoj fantaziji. Treba upozoriti na to da za mitsko zbivanje poslije nevjere konja mladoženje i veličanstvene kozmogoničke konjske žrtve nema teksta na koji bi se oslanjalo ovo naše kazivanje slavenskoga mita. Tu dakle nije dana temeljna metodska pretpostavka ovoga istraživanja koje je sve zasnovano na tekstovima. T o valja jasno reći i držati
Kraj godLinjeg.1 kruga
Nema tekstoua
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Rekonstrukcija na temeiju godišnjih običaja
Godišnji su običaji prilagodeni crkvenom kalendaru
na umu. Ako je ovdje priča i kraj toga zacrtana tako da je ispripovi jedana do kraja i njome posve zaokružen ciklus godine, nije to ipak učinjeno na način da bi uzde mašti bile puštene nekontrolirano. Konstrukcija završetka oslanja se s jedne strane na kontekst mita kako ga kazuju očuvani ulomci obrednih tekstova, pa je tako i taj završetak neizravno utemeljen na tekstovima, na svetim pjesmama pretkršćanske starine, a s druge se strane ta konstrukcija oslanja na svjedočanstva o godišnjim običaj ima naroda slavenskoga jezika što zaključivanju o mitskom događanju ne daje istu čvrstinu kakvu mu daje izričitost očuvanih tekstovnih ulomaka, tamo gdje se mogu utvrditi, ali ipak jako ograničuje samovolju slobodne konstrukci je. Stoga je priča ovdje ipak ispripovijedana sve do kraja godine i do njezina obnavljanja, ali ne valja zanemariti da je tu metodska situacija druga nego je za one dijelove mitskog kazivanja o kojem su se mogli pronaći očuvani ulomci obrednih tekstova i da se tu pri dokazivanju ne može, kako sada stvari stoje, postići isti stupanj sigurnosti. Tekstovi su naime daleko pouzdanija vrela. Oslanjajući se pri rekonstrukciji sadržaja obrednoga mitskog ka zivanja na tradicijske godišnje običaje, valja odoljeti napasti da se njihov kalendar naprosto projicira u pretkršćansko doba i nekritički prihvati kao sveti kalendar poganske slavenske obrednosti. To je napast kojoj je lako podleći. A kalendar narodnih običaja zasno van je na kršćanskom kalendaru crkvene godine. Ono pak što je u tim običajima prežitak pretkršćanske obrednosti prilagođeno je tomu kalendaru kao zadanoj i mjerodavnoj danosti. Kad se malo temeljitije razmisli, lako je uvidjeti da to i ne može biti drukčije. A zorno to ilustrira činjenica da je u Rusa Jarilov dan, upravo pogreb Jarilove plješine, istovremen ivanjskim običajima (Ivan Kupalo) , i da im je prostorni raspored komplementaran.46 Gdje se izvode ku palski običaji nije očuvan trag pogrebu Jarilove plješine i obratno. S gledišta opisa ruske predajne kulture slavljenje Jarilova dana dio 46 Usp. MsaHOB - Torrop os 1965, 1 22-124; CoKOAoBa 1979, 250-252; Vidi o tome i gore str. 94-95.
/ ----
420 .
...- '
Jurjev konj je širega sklopa kupalskih, dakle ivanjskih, običaja. Postoji mišljenje da je Ivanje u naroda slavenskoga jezika prvobitno bilo dan Jarilove svadbe. A pogreb Jarilove plješine izričito je opisan što je. Sasvim je nemoguće da je u kalendaru slavenske poganske obrednosti isti dan bio obilježen kao dan Jarilove svadbe i kao dan njegova pogreba. Očito je da se tu datumi potvrđeni u ruskom folkloru ne mogu pro jicirati u praslavensko doba prvobitnoga poganstva. Tu se, kako za sada stvari stoje, moramo primiriti s nesigurnim znanjem i pitanje točnijega određivanja svetoga kalendara poganskih Slavena ostaviti otvorenim. To je velik istraživački izazov znanosti. Velik je, nadalje, nedostatak što do sada nije pošlo za rukom naći u usmenoj predaji ikoji tekst koji govori o obnovi i pomlađi vanju Jarila i Morane pri njihovu prijelazu s kraja stare na početak nove godine. No kontekst mitskoga zbivanja kako je ono pouzdano utvrđeno naprosto zahtijeva takvo vjerovanje, pa njegova rekon strukcija, dok ostaje samo apstraktna, nije nepouzdana. Paralele u helenskoj mitskoj tradiciji potvrđuju da je ono vjerojatno postojalo u Indoeuropljana, a uvjerljivosti takve pretpostavke svakako daju tipološku potvrdu. Zaokružen je tako čitav krug godine s onoliko sigurnosti i onako potanko i konkretno koliko je na svakom njegovu odsječku bilo moguće. To pak što čvrstina argumenata za sve odsječke godišnje ga kruga nije jednaka pokazuje da rekonstrukcija mita o rodnosti godine nije proizvoljna. Da se naime proizvoljno izmišljala, sva bi se prikazivala kao čvrsto i pouzdano utvrđena. N o da se prikazuje takvom, sigurno ne bi bila valjano utemeljena. A ovako je rekon strukcija svakoga odsječka mitskoga ciklusa utvrđena onoliko koli ko se pokazalo da je na temelju pronađenih i prepoznatih ulomaka obrednoga teksta bilo moguće. U tom sklopu postavlja se pitanje može li se mit o dvoboju gro movnika i njegova protivnika zmaja smjestiti u taj godišnji ciklus i odrediti mu mjesto u njem. Materijal kako je ovdje skupljen i prikazan ne daje na to pitanje odgovora koji bi se prema onome što
Datumi se iz folklora ne mogu projicirati na prasuwensku razinu
Nema teksta o obnovi
Neujednačena sigurnost
Mjesto božanskog boja u krugu godine?
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Perun bije vragove ijeti
Vedska predaja Hrbat neba
vrela govore sam nametao. Ipak ima elemenata koje u vezi s time valja uočiti, pregledati i ocijeniti koliko su relevantni za priprema nje takvog odgovora. Iz bjeloruske se usmene predaje saznaje da Perun bije vragove ('Iepm) ljeti. Kazivač je na pitanje zašto je vragova toliko odgovorio: Oro! IIX 6a H.H CTOAhKII 6yAo, KOAII6 H.H 6IIB flepyH. A TO .HHhi , 3a 3IIMY HaiiAOAIOT�.H, a AeTOM flepyH rroy6IIsaa (P 4,9, N9 l ) - »Oho! Njih ne bi bilo toliko da ih ne bije Perun. A to oni, preko zime se naplode, a po ljetu ih Perun poubija«.47 Taj podatak u prvi mah i ne pobuđuje osobitu pozornost jer je svima poznato da oluje nailaze i gromovi pucaju u ljetnoj polovici godine. Ipak valja uočiti da se moglo pokazati da svetkovanje Ilinjdana 20. srpnja nastavlja svet kovanje Perunova dana u godini, u Rusa se na taj dan kao običaj očuvala žrtvovanje bika, kakvu su žrtvu stari Slaveni prinosili bogu gromovniku, pa valja pretpostaviti da je njegov dan padao negdje na vrhuncu ljeta.48 Nedvojbeno je pak sveti Ilija i njegov dan pove zan sa Žetvom. Bjelorusi pjevaju: CB.HThi I1AAR - cAayHa.H )J>Kog osvetnika zmaja, Indro, spazi, da ti ubivšem u srce strah zađe? I da devedeset i devet rijeka prijeđe, kao prostranstva plašen sokol?«
Preveo Mislav ježić
Devedeset kišnih dana
Radi lakšega snalaženja s tim izvrsnim prijevodom možda će ipak biti korisno napomenuti da se u prvom stihu radi o osvetniku zmaja, a ne o zmaju osvetniku, a u četvrtom da je aoristu prijede subjekt Indra. Ubivši zmaja on je dakle uplašen bježao. Uz tu strofu daje Ježić ovakav komentar: »lhieme vidi u tekstu ironičko-retoričko pitanje: što bi značio »prestrašeni sokol« ? No, ako zamislimo da Sunce nakon početka kišnoga doba »bježi« od najviše točke na Nebu (kroz devede setak kišnih dana?), strofa bi mogla imati vrlo određen smisao. Indra, naravno, ne bi bio Sunce, nego Gospod koji se očituje u njemu.«51 51 Usp. Ježić, 1987, 2 1 1 .
Jurjev konj Ovdje su se mnogo navodila Ježićeva tumačenja od riječi do ri ječi. To je stoga Što je vrlo teško skraćena ih prepričati tako da se precizno i primjereno razumiju. Ovako svatko sebi može stvoriti sud o njima. Pitanje je pak previše važno da se zanemari i ostavi po strani. Ništa tu nije sigurno, i sam Ježić izričito kaže da je tako. Ipak, taj grozd pokazatelja ima svoju težinu kao argument. A čitatelji po tom razlaganju mogu razabrati kakav je posao egzegeza vedskih hi mana, a time stječu dublji i obuhvatniji uvid u narav slavenskoga pretkršćanskog svetoga obrednog pjesništva. Ono je poteklo iz iste indoeuropske tradicije kao indijsko vedsko i tipološki mu je vrlo srodno. Može se čak reći da čuva još više starine. Baltička nam pak predaja kazuje drugo. Gromovnik tamo ubija zmaja, zapravo razbija dub, pri svetoj svadbi. I u slavenskoj se preda ji, istočnoj, kazuje da Grom ili car Oganj kad ubija zmaja razbija dub u kojega se duplju skrio. 52 To je vjerojatno element praslavenskoga mita koji nam se očuvao samo u istočnih Slavena. A Latvijke pjevaju: [32]
Saule meitu audzinaja, solij'Dieva deli17am; kad uzauga, tad nedeva, tad iedeva Minešam. Menešam iedodama, ludz Perkoni pandkstos. Spere Pirkons izjddamis, nospq za/u ozoli17u. Apbierst Maras villainite, ar ozola zilitim.
Sunce je dalo djevojku mjesecu
B 34043, 17
- »Sunce (ženski lik) je odgajala djevojku, obećalo ju je Božjem sinu; kad je odrasla, tada nije dala, tada ju je dala Mjesecu. Pošto ju je dala Mjesecu, pozvala je Perkuona u svatove. Udario je Perkuon izjahujući, udara u zelen dub. Pokriven je Marjin vuneni rubac dubovim žirevima.
Sunce (ženski lik), pošto je dalo kćer, pozvalo je Perkuona u svatove. Perkuon izjahujući udara zelen dub. Uprljani su moji vuneni rupci krvlju toga duba.
Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, pozvao je Perkuona u svatove. Perkuon izjahujući udara zelen dub. Uprljani su moji vuneni rupci krvlju toga duba.
Mjesec je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, Perkuon je jašio u svatovima [var. u prosidbu] . Dok kroz vrata ujahuje, udara dub od zlata. Uprljan je moj smeđi kaput krvlju toga duba.«
Dub dakle nije uvijek zelen, može biti i zlatan. Tu se valja sjetiti da i Jurjev odnosno Jarilov konj može biti i zelen, konj zelenko, ali i zlatan.54 Tako i baltička i slavenska predaja na isti način osvjetljuju prvobitne i pradavne odnose među bojama. Oni su predcima današnjih Slavena i predcima današnjih Balta bili, čini se, uvelike podudarni. Bijelo, zeleno i zlatno bili su međusobno zamjenjivi, upravo samo jedna temeljna boja.55 Još jedna varijanta znatno obogaćuje taj pramen usmene predaje. Ona glasi: [36]
Dievi!JŠ lJima Saules meitu, Pirkonsjaja panakš!Jos. Pa vartiem iejadams, nosper zelta ozoli!Ju. Tris gadi'! i Saule raud zelta zarus lasidama. Aptek mani zižu svarki ar ozola asinim.
54 Usp. gore str. 92-94. 55 Usp. I1saHOB - Torropos, 1965, 138-140.
Bijelo, zeleno i zlatno
Tri godine je sunce plakalo
B 34043, 23
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - >>Bog je uzeo za ženu Sunčevu djevojku, Perkuon je jašio u svatovima. Kroz vrata izjahujući, udara dub od zlata. Tri godi ne Sunce (ženski lik) plače grane od zlata skupljajući. Poliven je moj kaput od svile krvlju toga duba.«
Litavska varijanta
Osobito je tu zanimljiv odnos Sunca, nevjestine majke, prema dubu koji Perkuons bije. Ona mu je osjećajno vrlo odana. Mitski odnosi koji su tu zadani i iskazani samo se, dakako, naslućuju. Da se pjesme doista razumiju, treba te odnose znati. Ali tekstovna predaja što tako živo zaokupi svakoga tko ju upo zna nije samo latvijska. Litavska varijanta pokazuje da su je od nara štaja naraštaju predavali svi Balti. Ta litavska varijanta glasi ovako: [37]
Perkun je udario zeleni dub Sunčeva je kći tri godine plačući skupijala lišće
Aušrine svotbq kele; Perkims pro vartus jjojo, aužolq žalir parmuše. Aužuolo kraujs varvedams apšlakste mano drabužius, apšlakste vainikelj. Saules dukryte verkient surinko tris metelius pavytusius lapelius.
Reza 62
- »Zora je pripremala svadbu, Perkun je ujašio kroz vrata, ze len dub je udario. Krv duba je kapajući uprskala moje haljine, uprskala vijenac. Sunčeva je kći plačući skupljala tri godine po venulo lišće.«
Dan kad sja devet sunaca
I u toj litavskoj pjesmi govori se dalje o tome kako će se oprati haljine uprskane krvlju. O tome Sunčeva kći razgovara sa svojom majkom. Na kraju je pita: O kur, mamyte mano, drabužeis apsivilk siu, l baltuosius ižnešiosiu? ll - Dukryte, to dienele l kad spins devynios sauleles (Reza 62) - »0, gdje ću, moja mamice, obući haljine, gdje ću ih bijele iznositi? - Kćerkice, onoga dana kad bude sjalo devet sunaca«. A taj dan je upravo dan svete svadbe. To kazuju dvije lat vijske daine. U jednoj od njih se pjeva kako mladić kojemu je krv ubijene đavolje majke uprskala lijep smeđi kaput pita Maru, božan ski ženski lik, gdje će ga oprati, gdje će ga osušiti, gdje će ga izglačati
jurjev konj
!!lill l
1:'
i napokon gdje će ga istrošiti. Ona mu odgovara na sva ta pitanja, a posljednje pitanje i odgovor na nj glase: Mifai Mdrai pavaicaju, l kur es vir,zus nova/kašu. l - Valkd, puisit, tdi diend, l kad devir,zas saules spid (B 34043,9) - »Pitam milu Maru gdje ću ga istrošti. l - Istroši ga, momčiću, onoga dana kada sja devet sunaca. « A u drugoj daini u istoj situaciji pitanje i odgovor glase: Kur es vir,zus nova/kašu? l Devir,zosi panastos (B 34043) - »Gdje ću ga istrošiti? - U devet sva Devet sunaca tova«. Iz toga dvojega jasno proizlazi da je dan kad sja devet sunaca devet st•atoz·a svadbeni dan, dan svete svadbe. Prema baltičkoj predaji gromovnik toga dana razbija zelen dub, bije i, kako se razabire iz slavenskog konteksta ubija zmaja skrivenog u njegovoj duplji. Na pitanje da li i kako se božanski boj smješta u krug godine i U slavenskoj njezin vegetacijski ciklus nema dakle pouzdana odgovora. Ipak, po predaji Perzmov svemu se čini da je u slavenskoj obrednoj predaji Perunov kult imao je kult osobito osobite veze sa žetvom. A ta predaja, opet, seže do u indoeuropsku vezan za žetvu starinu. Zanimljivo svjetlo bacaju na nju indijski vedski tekstovi. I opet nam je kao na dohvat ruke Verkovićeva Veda Slavena. Koliko god nepotpuno i razlomljeno, raspršeno u raznim tra govima po usmenoj književnosti i stoga nedostatno, mit godišnje rodnosti u pretkršćanskoj predaji Slavena dobro je posvjedočen. Slavenski Ostavio je pouzdanih tragova. Ulomci svetoga pjeva u službi te mit godišnje obrednosti daju se pouzdano rekonstruirati. Tek to što je očuvano rodnosti dobro nije, po samoj naravi stvari, jednoliko raspoređeno po cijelome kru je posvjedočen gu godine. Djelomice se to mitsko shvaćanje tek nazire i naslućuje, uspostavlja neizravnim zaključivanjem. Ipak rezultati ovoga istraži vanja daju dojmljivo cjelovitu sliku mitskih predočaba Što su ih stari Slaveni, pa tako i nekršteni Hrvati, predavali od naraštaja naraštaju o skrovitom ustrojstvu svijeta i na tome zasnivali svoju obrednost koja je do u potankosti pratila sav njihov život.
Zaglavak
tako smo se našli na kraju. Dovle su doveli tragovi na koje smo naišli, koje smo prepoznali i koje smo slijedili. Osvrćemo se stoga na knjigu, zapravo na dvije jer »Božanski boj« i »Zeleni lug« tvore nadređenu cjelinu. U naravi je stvari da tim knjigama ništa nije dovršeno. Mnoga su pitanja dobila odgovore, ali nije malo ni onih koja su se upravo pri tome postavila i morala ostati otvo rena. To je pak polazište novim istraživanjima. Ta nova istraživa nja, međutim, traže nov zalet i novu snagu. Mi smo došli dokle su nas tragovi koje smo utvrdili doveli. Novim istraživanjima možemo samo poželjeti dobar uspjeh. Tako je u nekom smislu sve ostalo nepotpuno. Pa ipak se ocrtala slika. Dojmljiva je. Saznalo se dosta toga o obrednim tekstovima slavenskih pogana. A iz njih i o obredima i o mitovima koji su se u tim obredima uprizorivali. Nakon svega znamo ipak više o tome što su vjerovali nekršteni Slaveni, kako su gledali na svijet i kako su se osjećali u njem te kojim su riječima mjerodavno govorili o tome - znamo više nego bi se o svem tome znalo da ovoga istraži vanja nije bilo. Ipak, kad jednim pogledom obuhvatimo sve što je pretrajalo bujicu vjekova, pokazuje se slika opustošenja. Treba biti svjestan toga da poslije potpunoga sloma stare vjere, da govorimo s Nodilom, - sloma kakav je predstavljalo pokrštavanje, drukčije i ne može biti. Preostali su još samo ostatci, izdašniji ili oskudniji, ali uvijek samo ostatci. I sve stranice tih dviju knjiga, dosta brojne, vode samo do ulomaka i krhotina.
I
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Kad je moja suradnica Zdravka Matišić prvo upoznala ova istra živanja, rekla je sasvim spontano: »To je filološka arheologija«. Pogodila je u sridu. Doista se kao i pri arheološkim istraživanjima i tu nalaze samo ulomci i krhotine pretkršćanskih slavenskih sve tih tekstova. Ti se ulomci i krhotine moraju obraditi i prirediti, a onda se na njima zasniva oprezno i promišljeno uspostavljanje cjeline kakva je prvotno bila, pa prema njoj i rekonstrukcija, koliko je moguća. Samo rijetko se pretkršćanski ob redni tekstovi pronalaze u svojoj prvobitnoj funkciji, ne kao bogoslužbeni tekstovi, dakako, nego kao tekstovi koji prate običaje, godišnje i životne. Osobito su tu izdašni proljetni ophodi, žetvene pjesme i svadbeni obredi. No mnogo če šće se ulomci pretkršćanskih obrednih pjesama nalaze ugrađeni kao ukrasni elementi u pjesme: ljubavne, balade i romance, razne tuž balice, pa u bajke, ili se javljaju kao kaže, uzrečice i zagonetke. Tijek vremena sve je preoblikovao, prvobitni kontekst tih ulomaka mora se tek uspostavljati, kadikad i neizravnim zaključivanjem, moraju se uočavati i skroviti pokazatelji. Ova knjiga o svem tome polaže jasno računa, a na čitatelju je da pri svakom pojedinom predmetu istraživanja prosuđuje valjanost postupka i odvaguje vjerojatnosti. Jer sve je u tome. U vjerojatnosti da utvrđene podudarnosti nisu slučajne ili uvjetovane drugim nego što se pretpostavilo. To je obo je, uostalom, zapravo isto. Bez rezultata etnološkoga i antropološkog istraživanja, bez povi jesti religija i poredbene mitologije ne bi bila moguća rekonstrukcija koja se ovdje podastire pozornosti čitatelja. Ali je ta rekonstrukcija, onoliko koliko je valjana, nov materijal i izazovno polazište za upra vo takva istraživanja i studije. No to je ostalo izvan obzorja ove knji ge. Ona je jezikoslovna i ako se to izgubi iz vida ne može se doista razumjeti. To je studija o praslavenskom pjesničkom jeziku kakav se susretao u sakralnim tekstovima smještenom u indoeuropski okvir. A njezini rezultati pokazuju po čem i kako je taj poklad praslavenske
Zaglavak izražajnosti živo prisutan u današnjim slavenskim jezicima, koliko je udario svoj pečat i našoj hrvatskoj jezičnoj izražajnosti. No govoreći o prvotnome, ta knjiga po unutrašnjoj logici stvari govori o promjenama. Utvrđujući ishodište, ona samim time po kazuje i preoblikovanja. Jer samo kad se ona uoče i shvate, može se doprijeti do prvotnoga. A ako se ne odredi što je prvotno, ne mogu se valjano opisati mijene. Nije ovo samo knjiga o davnini jer se do davnine i ne može prodrijeti nego preko svih onih promjena kojima je iz nje izrastala sadašnjost. Kad se ovdje na temelju fol klornih tekstova, zapisanih u novo vrijeme, traže i nalaze ulomci praslavenskoga sakralnog pjesništva, onda je to uvijek proučavanje promjena što nastaju u dugotrajnoj usmenoj predaji mjerodavno oblikovanih tekstova. Doista, može se ovoj knjizi upisati u manjak što toj strani svojega predmeta nije posvetila izravnu pozornost. Ali su nam vrijeme i snage ograničeni. Š to se opuštenije razmišlja, obuhvaćajući jednim pogledom ono što je sada pred nama, to se jasnije pokazuje da stojeći tu, na kraju dovršenih knjiga, zapravo stojimo na početku. Donekle zaokružen istraživački zahvat s metodski čvrsto određenim i jasno ograničenim zadatkom, postavio je nova pitanja, osvijetlio nova područja istraži vanja i zadao nove istraživačke zadatke. Možda nije preoptimistična vidjeti u tome potvrdu da razlaganja koja tvore ovu knjigu nisu isprazna. Poslije nje i one koja joj je prethodila ipak znamo više nego smo znali prije njih. A to što smo saznali baština je naše kultu re i čini nas bogatijima time što to znamo. Daje našoj doživljajnosti nove sadržaje. S tim novim sadržajima počinjemo, sasvim neprimjetno, gledati i naš svijet drukčije. Gledati ga očima naših davnih. Od toga oživ ljuje u nama ono što smo s jezikom naslijedili od njih, a da toga ni mi, ni naši stari koji su nam to predavali od naraštaja naraštaju, nismo bili svjesni. A kad vidimo kako je žilava ta usmena predaja, koja nam na prvi pogled djeluje kao posve krhka i neotporna, ne stalna kao dim ili oblak, a zapravo je prozirno tanka i nepopustljivo
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine čvrsta poput paučine, osjetimo poštovanje. To je poštovanje prema svetosti cjelovito i slikovito oblikovanog čovjekova odnosa prema svijetu i zbivanju u njem, zbivanju koje, veliko i moćno, određu je i naš mali život. Poštovanje pred sklopovima riječi koje čvrsto i nepokolebiva uporno predaju to od davnine do našega vremena, sklopovima koji su tako opstali u bezizglednom otporu rastakanju. Kada upoznamo što je ostalo od tih sklopova, drukčije doživlju jemo i nebeski bljesak i tutnjavu, i pljusak i sušu, drukčije i mijenu godišnjih doba, drukčije preobrazbu tuđega u svoje što se zbiva u svakoj svadbi, drukčije doživljujemo blagoslov rodnosti i uroda. Naučili smo malo jezik kojim se o svem tome može govoriti, go voriti pravim riječima, našim riječima, i staviti svako od toga na mjesto koje mu pripada u svijetu. Nama je biblijska predaja, hebrejska i helenistička, pokazala i usadila drugu svetost i sve je od toga postalo neobrativo drukčije. Ta je svetost drukčija, izražena je ne kruženjem godišnjih doba nego je pravocrtno usmjerena: od stvaranja svijeta preko sagrješenja i ot pada, preko saveza do otkupljenja i posljednjega suda s otvorenom mogućnošću spasenja. Ali kako god to jest naša nova svetost i ona drevnih pradjedova ispunja nas još uvijek srhom, osobito kad na učimo govoriti o njoj onim pravim među našim riječima. Ako koga zbunjuju te dvije svetosti, pa možda i smetaju tako različite, a u ponečem čak i razroke, treba se samo sjetiti Gospodina našeg, Isusa Krista, kako je na Posljednjoj večeri ustanovio euhari stiju, i time nedvojbeno zasnovao novu svetost, koja je danas i naša, ustanovio time što je prinio kruh i vino kao svoje tijelo i svoju krv, oslanjajući se pri tome na pradavnu i drukčiju svetost kruha i vina kao temelja ljudske prehrane u svijetu ratara i vinogradara u zemlja ma oko Sredozemnoga mora. U samoj novoustanovljenoj svetosti prisutan je tako i srh one davne i drukčije. Doista, ne treba nas zbu njivati ili čak smetati naslojena naša dvojaka svetost, ako je i u tim slojevima različita. I kada uzmognemo naučiti kako se o toj davnoj svetosti govori autentičnim riječima njezine predaje, riječima koje
Zaglavak su i naše, to je kao kad zametnuti i zanemareni stari obiteljski nakit pronađemo i očistimo da makar samo i skromno prosjaji novim sja jem. Za to obogaćenje, kad nam je dano, ne možemo nego osjećati zahvalnost.
� 435 �
Sažetei poglavlja Trudan hod U ovom se poglavlju uz pomoć tragova koji se raspoznaju u usme
noj književnosti svih naroda slavenskoga jezika rekonstruiraju frag menti praslavenskoga svetoga pjesništva u kojem se pripovijeda mit o dolasku i trudnome hodu mladoga boga koji svake godine u pro ljeće dolazi po dalekom putu i donosi rodnost poljima i stoci. Najprvo se uspostavljaju temeljni mitski iskazi o hodu koji do nosi rodnost. Onda se pokazuje kako izvorni tekstovi prikazuju taj hod kao smjenu crvenoga i zelenog, vatre i vode, blata i iskara, čime se u taj hod uključuju sfere dvaju velikih bogova, pa se time povezu je suprotno, po čemu taj trudan hod postaje posredništvom. Zatim se iz tekstova usmene književnosti iščitava opis dalekoga puta po kojem dolazi mladi bog. On vodi od iza mora, preko brda i dolina preko zelenoga luga sve do pred svjetla vrata gazdinskoga dvora. Da bi došao tamo mora mladi bog gaziti kroz vodu i blato. Pri tome mu se ošteti obuća, pa u nju prodire mokrina. Pored toga o mlado me se bogu od jednako davne praslavenske starine pjeva i da dolazi kao jahač na konju. To proturječje ostaje nerazriješeno. Iz tekstova usmene književnosti iščitava se i kazivanje o mitskom zbivanju u kojem mladi bog svojemu protivniku zmaju mačem odsijeca glavu. Pokazuje se da je mladomu bogu, koji j e poslije pokrštenja Slavena identificiran sa svetim Jurjem, izvorno ime najvjerojatnije bilo ]arovit i u hipokorističkim likovima ]ary/o ili jarila. Na temelju svega toga materijala zacrtavaju se skice tekstov nih rekonstrukata koje nam omogućuj u da dobij emo konkretniju
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine predodžbu o praslavenskim svetim tekstovima kojima se obredno kazivalo to mitsko zbivanje i o njihovim izražajnim kvalitetama.
Zeleni lug U ovom se poglavlju na temelju tragova raspoznatljivih u usmenoj književnosti i folklornoj predaji svih naroda slavenskoga jezika re konstruiraju, koliko je to moguće, ulomci praslavenskoga pogan skog sakralnoga pjesništva u kojima se kazuje mit što pripovijeda o ljubavnom susretu mladoga boga i mlade božice, djece boga gro movnika, susretu u zelenom lugu, o njihovoj svetoj svadbi na zele noj travi, svadbi brata i sestre, koja, jer su oni sebi najbliži mogući krvni rod, svake godine pokreće ciklus rodnosti. Najprvo se uspostavljaju temeljni mitski iskazi o njihovu susre tu u zelenom lugu pod suhim drugom, na kojem je nebeski dvor. On, mlad neženjen, dolazi iz daleka, gdje je boravio od djetinstva, do luga pod vratima toga dvora. Ona je u gradu, u dvoru svojega moćnog oca, sa svoje devet (osam) braće, a on je deseti (deveti) . U različitim slavenskim predajama ti se brojevi navode različito. Još kao dijete, otišao je daleko, na drugi kraj svijeta, u zemlju iza mit skoga mora. U lugu se na zelenoj travi prostire magla. Oni u ljubavi liježu u tu travu. Od toga je godini rodnost. Posebno se uspostavljaju ulomci obrednih tekstova koji govore o bliskom odnosu u značenju između lug i luka, o svadbi brata i sestre, prokletoj i strogo zabranjenoj kada se radi o ljudima, a svetoj i blagotvornoj kada se radi o tom božanskom paru. Prodor čak do u indoeuropsku starinu omogućuje opis tijeka svete svadbe i rječnik kojim se govori o njoj kakav je kao ukras epskoga izraza preuzet u Homerov pjesnički jezik. Utvrđuje se zatim kako se opisuje susret mladoga para na vodi.
Sažetci
Zlatna jabuka Ovdje se nastavlja rekonstrukcija, koliko je moguća, obrednoga kazivanja mita godišnje rodnosti. Razmatraju se pojedinosti opisa rodoskvrne svete svadbe brata i sestre, djece boga gromovnika. Tu je na prvom mjestu zlatna jabuka koju ima i kojom se igra mlada ne vjesta. Ona nije samo plodonosna, pa ju taču u polje da mu potaknu rodnost, nego je i opasna, razorna i gromovita. Zapravo je to okru gla munja, ona najubojitija. Djevojka koja se igra njome gromovita je, sestra je gromu, s njim se igra i nadigrava, a i sunčeva je djevojka, opasna onom tko se u nju zagleda. Svadba se odvija u gradu na gra ni od oblaka. Latvijske pjesme pokazuju da je ta mitska predaja ne samo praslavenska, nego je i baltoslavenska. Nevjestu prose mnogi, sve velika gospoda. Tko dobije Jabuku, taj dobije djevojku. To se kazuje s gledišta raznih generacija u božanskom rodu. Sa suhog vrha drveta svijeta ili iz paunova repa trusi se zlato. Djevojka ga nosi zla taru i od njega se kuje ključ. Njime se otvaraju gradu vrata. U njem se i opet nalazi nevjesta skupocjeno opremljena za svadbu, okružena sa svoje devet braće. Na dan svete svadbe potjera drveće i grmlje i na njem izrastu dragocjeni predmeti djevojačke svadbene opreme. I taj je mit baltoslavenski. Te predmete kuje zlatar koji je nevjestin brat. Sve njezino devet braće su zlatari. To je također b altoslavenski mit. Na dan svete svadbe zvoni zlato, budi mladoženju i nevjestu koji su bili zaspali.
Hrt i sokol Tu se polazi tragom daljnjih slavenskih usmenih tekstovnih predaja koje se odnose na dolazak mladoga boga jarila iz daleka na svoju svadbu u očevu dvoru, a potječu od ulomaka slavenskog pretkršćan skog sakralnog pjesništva. Najprvo je to mitsko kazivanje o tome kako mladi bog dolazi kao lovac s hrtom i sokolom i lovi kunu ili lisicu. Uloviti kunu znači zadobiti nevjestu. To je prežitak pradav nog običaja kupovanja nevjeste. Tastu se kći koju bi dao mladoženji
Zeleni lug .._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine plaćala skupocjenom kunovinom. Prositi djevojku značilo je stoga ići u lov. Po tome je i krvavo kunino krzno i s time povezano pro lijevanje krvi, bez kojega nema svadbe, pa niti one svete božanskih brata i sestre, i kapa od kunovine koja obilježuje božanskoga mla doženju i iskazuje ga na vratima dvora njegova oca predmet ovoga razlaganja. Likovi slavenskog božanskoga para, brata i sestre, ali i mladenaca svete svadbe, Jarila i Morane, Mare, počinju se tako ocr tavati. Predstavljaju se zatim vukovi kao Jarilovi hrtovi, a sam mladi bog kao gospodar vukova. A sve to na temelju ulomaka slavenske sakralne poezije očuvanih u usmenoj predaji. Tu je i interpretatio christiana toga lika: sveti Juraj, i njezina interpretatio Serbica: sveti Sava. Zatim se prikazuje predaja o dolasku mladoga boga gledanom iz daljine, iz zemlje iza mora, odakle će preko brda i dolina, preko mora i mosta putovati svojoj nevjesti, ako takva usmena predaja doista potječe s praslavenske vremenske razine. I na kraju prikazuje se suprotstavljenost tuđega svojemu, osobito tuđega roda svojem rodu, koja se naročito zaoštrava pri svakoj svadbi, pa i pri svadbi božanskih brata i sestre, ali se onda upravo svadbom ta suprotstav ljenost i prevladava jer se svadbom tuđe posvojuje, tuđ rod postaje svojta. Tu se otvara dubok uvid u vjersku sliku svijeta još nepokr štenih Slavena.
Jurjev konj Tu se najprvo prate i razmatraju tragovi slavenskih pretkršćanskih obrednih tekstova, očuvanih u usmenoj književnosti naroda slaven skoga jezika, u kojima se spominje trgovina konjem mladoga boga godišnje rodnosti, Jarila, kojega su pokršteni Slaveni identificirali kao svetoga Jurja. On svojim konjem otkupljuje djevojku na koju je zmaj polagao pravo da ju poždere i tako ju oslobađa. Zatim se na temelju obredne zagonetke očuvane u tekstu sjevernoruskoga svad benog običaja pokazuje da se bog godišnje rodnosti koji u proljeće dolazi iz daljine kao mladoženja svete svadbe i u pjesmama se opisu je kako gaca i topće po vodi i blatu, a ujedno, sasvim u proturječju
Sažetci s time, kako dolazi kao konjanik, pa se čini kao da je neodvojiv od svojega konja, - da se taj božanski mladoženja prvotno sam zami šljao kao konj . Nevjesta svete svadbe, Mara ili Morana, zamišljala se kao kukavica, a Perun se javlja kao orao ili sokol, Veles kao zmija odnosno zmaj ili medvjed. Nekršteni su Slaveni tako i u običnom životu susretali svoje bogove okom u oko. Zatim se razmatraju tra govi sakralnoga pjesništva koje pripovijeda o nevjeri i uznositosti mladoga boga raslinja, te o kazni kojom ga je kaznila njegova stra hovito uvrijeđena mlada žena. Ona, kći gromovnika Peruna, nare dila je svojoj braći da dognaju nevjernika, konja, do sredine ravnoga polja i da ga ubiju kamenim šiljcima gromskih strijela. Na to mu je dala raskomadati tijelo i od njegovih je dijelova izradila upo rabne predmete kojima je opremila svoj stan. U toj se tekstovnoj predaji prepoznaje indoeuropska ustanova konjske žrtve, najbolje poznate iz brahmanske obrednosti, kako je opisana i protumačena u vedskim tekstovima. Čarobna se nevjesta Mara tako preobrazuje u strašnu božicu osvetnicu, u ubojitu Moranu, i ostaje sasušena i ukočena kao božica zime. Takvu ju na kraju nose iz naselja i bacaju u vodu ili vatru. I Jarilo, ubijen ali ne i mrtav, jer on je besmrtni bog, traje lišen svake snage sve dok ga, o čem već gotovo zaborav ljeni običaji ipak još svjedoče, ne pokapaju u grotesknoj svečanosti. A onda se na prijelazu u novi krug godine njih oboje obnavlja: opet su mladoženja i nevjesta nove svete svadbe. Na kraju se razmatra pitanje je li boj gromovnika sa zmajem smješten na nekoj određenoj točki godišnjega kruga. Ponešto govori za to da bi to mogao biti vrhunac ljeta i vrijeme žetve, ali se na to pitanje ne može pouzdano i određeno odgovoriti.
Zusammenfassun gen Der miihsalige Gang In diesem Kapitel werden anhand von in der mi.indlich iiberlie ferten Folkloreliteratur der slawischsprachigen Volker erhaltenen Spuren Fragmente der mythenerzahlenden saklralen Dichtung, die sich auf das Kommen und den mi.ihseligen Gang des jungen Fruchtbarkeitsgottes beziehen, der alljahrlich im Friihjahr uber ei nen weiten Weg aus der Ferne kommt und durch sein Kommen den Feldern und dem Vieh Fruchtbarkeit bringt, systematisch re konstruiert. Zunachst werden die grundlegenden rituellen Aussagen uber den Gang, der Fruchtbarkeit bringt, wiederhergestellt. Dann wird die Darstellung dieses Ganges als einer Abwechslung von Rot und Grun, von Feuer und Wasser, Funken und Schlamm belegt, was die Spharen der beiden groBen Gotter in diesen Gang einbezieht, womit Gegensatzliches verbunden wird, wodurch dieser m i.ihselige Gang ein vermittelnder ist. Danach wird die Beschreibung des lan gen Weges, uber den der j unge Gott herankommt herausgearbeitet. Dieser Weg fi.ihrt von hinter dem Meer, uber Berge und Taler auf die grune Wiese bis vor ein leuchtendes Tor, das das Zid des Ganges ist. Um dahin zu gelangen, muss der junge Gott durch Schlamm und Wasser waten, wobei sein Schuhwerk schadhaft wird, Wasser und Schlamm dringen ein. Daneben wird ebenfalls seit dem urs lawischen Altertum von diesem jungen Gott gesungen, dass er als Reiter auf einem Ross kommt. Dieser Widerspruch wird nicht auf gelost. Auch der Text vom mythischen Drachenkampf des jungen
Zusammenfossungen Gottes, der dem Drachen mit einem Schwert den Kopf abhaut, wird aus der mi.indlichen Volksliteratur herausgelesen. Es wird gezeigt, dass der urspri.ingliche Name dieses jungen Gottes, der nach der Christianisierung der Slawen mit dem heiligen Georg identifiziert wurde, ursprlinglich wohl ]arovit und als Hypokoristikon davon ]arylo oder jarila gewesen ist. Auf dieses gesamte Material gesti.itzt, wird ein Entwurf von skizzierten T extrekonstrukten aufgestellt, der es ermoglicht, sich eine konkrete Vorstellung von den urslawischen Texten, in denen dieser mythische Vorgang rituell erzahlt wurde, zu machen
Der griine Niederwald ln diesem Kapitel werden mit Hilfe der in der mi.indlichen Literatrur aller Volker und Traditionen slawischer Sprache erkenn baren Spuren, soweit das moglich ist, Fragmente der urslawischen heidnischen sakralen Dichtung rekonstruiert, in denen der Mythos von der Liebesbegegnung des jungen Gottes und der jungen Gattin erzahlt wird, der Kinder des Donnergottes, ihre Begegnung im gri.i nen Niederwald und von ihrer heiligen Hochzeit, der Hochzeit von Bruder und Schwester, welche Hochzeit, weil die beiden einander in Blutsverwandtschaft (rod) so nahe, wie das i.iberhaupt nur mog lich ist, stehen, die Fruchtbarkeit des Jahres, ihren immer sich wie derholenden Zyklus in Gang setzt. Zu allererst werden die grundlegenden mythischen Aussagen uber ihre Begegnung im gri.inen Niederwald unter einer trockenen Stange wiederhergestellt, auf der sich das himmlische Gehoft befin det. Er, jung und ledig, kommt aus der Ferne zum Niederwald un ter den Toren dieses Gehofts. Sie ist im Gehoft, in der Umzeunung ihres machtigen Vaters mit ihrern neun (acht) Bri.idern. Er ist der zehnte (neunte) . Verschiedene Uberlieferungen geben hier ver schiedene Zahlen an. Noch als Kind ist er weit weg gegangen, in das Land am anderen Ende der Welt, jenseits des mythischen Meeres. Jetzt ist er zuri.ickgekehrt. lm Niederwald breitet sich auf
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine dem griinen Gras N ebel aus. Sie legen sich in Liebe auf dieses Gras. Daher kommt dem Jahr seine Fruchtbarkeit. Insbesondere werden Bruchstiicke ritueller Texte hergestellt, die von der nahen Beziehung der Bedeutung von luka und der von lug etwas aussagen, vom orgiastischen Hochzeitsfest, das, wenn es sich um Menschenkinder handelt, strengstens untersagt ist, heilig und segenreich jerdoch, wenn es um dieses gottliche Geschwisterpaar geht. Ein Vordringen bis in indogermanisches Altertum wird durch die Beschreibung der heiligen Hochzeit ermoglicht und den Wortschatz mit dessen Hilfe sie erzahlt wird, so wie das ins Homerische Epos als dichterische Ausschmiickung iibernommen worden ist. Danach wird die Begegnung des Paares am Wasser in ihrer Getsaltung fest gehalten, ein Motiv das den Uberlieferungen, in denen Spuren der rituellen Erzahlung dieses urslawischen Mythos ausgemacht wer den konnten, gemeinsam ist.
Der goldene Apfel Hier wird, insofern sie moglich ist, die Rekonstruktion der ritu ellen Erzahlung des jahrlichen Fruchtbarkeitsritus fortgesetzt. Es werden Einzelheiten der Beschreibung der Vorgange bei der inzes tuosen heiligen Hochzeit von Bruder und Schwester, der Kinder des Donnergottes erortert. Hier steht an erster Stelle der goldene Apfel, den die junge Braut in der Hand hat und mit dem sie spielt. Dieser Apfel wirkt nicht nur fruchtbringend und wird daher ins Feld gerollt, um seine Fruchtbarkeit anzuregen, er ist auch gefahr lich, zerstorerisch und von der N atur des Donners, eigentlich ist er der kugelformige Blitz, der todlichste von allen. Das Madchen, das mit ihm spielt und seine Freier neckt ist selbst von Donnernatur. Sie ist die Schwester des Donners, spielt mit ihm und iibersielt ihn. Sie ist auch das Sonnenmadchen, demjenigen gefahrlich, der sich in sie verliebt. Die Hochzeit spielt sich in einer Burg auf einem Wolkenzweig ah. Lettische Lieder zeigen, dass diese mythische
/------ 444 ·� '
Zusammenfossungen Oberlieferung nicht n ur urslawisch, sondern auch balto-slawisch ist. Die Braut wird von vielen Freiern umworben, die alle groge Herren sind. Wer den Apfel bekommt, bekommt auch das Madchen. Das wird vom Blickpunkt verschiedener Generationen der gordi chen Sippe dargestellt. Vom trockenen Wipfel des Weltenbaums oder aus dem Gefieder eines Pfauenschwanzes brockelt Gold ab. Das Madchen tragt es zum Goldschmied und lasst aus ihm einen Schli.issel schmieden. Mit diesem wird das Tor der Burg geoffnet. ln ihr befindet sich wiederum die Braut in kostbarer Aufmachung fur die Hochzeit und um sie herum ihre neun Bri.ider. Am Tag der heiligen Hochzeit treiben die Baume und Streucher und an ih nen wachsen kostbare Gegenstande der Heiratsausstattung. Auch dieser Mythos ist balto-slawisch. Diese Gegensrande werden von einem Schmied geschmiedet, der ein Bruder der Braut ist. Alle ihre neun Bri.ider sind Goldschmiede. Diese mythische Uberlieferung ist ebenfalls balto-slawisch. Am T ag der heiligen Hochzeit klingt das Gold und weckt den Brautigam und die Braut, die eingeschla fen waren, auf.
Windhund und Falke
[lill
Hier werden weitere mun dliche slawische Texti.iberlieferungen auf gespi.irt, die sich auf das Kommen des jungen Gottes ]artylo aus der Ferne zu seiner Hochzeit im Gehoft sines Vaters beziehen und auf Fragmente der slawischen vorchristlichen sakralen Dichtung zuri.ickgehen. Zunachst ist es die Erzahlung dari.iber, wie der jun ge Gott als Jager ankommt, mit Jagdhund und Falken, und einen Marder oder einen Fuchs jagt. Den Marder zu erjagen, bedeutet eine Braut zu erstehen. Das ist ein Oberlebsel der uralten Sitte des Brautkaufs. Dem Schwiegervater wurde die Tochter, die er dem Brautwerber gab, mit kostbaren Marderfellen bezahlt. Um eine Braut zu werben, bedeutet deshalb auf die J agd zu gehen. Danach ist das blutige Marderfell und dami t verbunden das Blutvergiegen, ohne das es keine Hochzeit gibt, auch die heilige des gottlichen
.�·�
445
��
Zeleni lug .- Trago vima svetih pjesama našepretkršćanske starine Geschwisterpaares nicht, und die Mutze aus Marderfell, die den gott lichen Brautwerber kennzeichnet und ihn am Tor des Gehofts ihres gotdichen Vaters ausweist, Gegenstand dieser Ausfuhrungen. Die Gestalten des gotdichen slawischen Geschwister- und Brautpaares ]ary/o und Morana, Mara beginnen sich deran abzuzeichnen. Es werden dann die Wolfe als Hunde des jungen Gottes und der junge Gott selbst als Herr der Wolfe anhand der mundlich uberliefer tern Fragmente slawischer sakraler Dichtung vorgestellt, in seiner interpretatio christiana als heiliger Georg und deren interpretatio Serbica als heiliger Sava. Besprochen wird danach die Oberlieferung vom Kommen des jungen Gottes ]ary/o aus der Ferne, vom Lande hinter dem Meer aus gesehen, von wo er uber Berg und Tal, uber das Meer und uber eine Brucke, zu seiner Braut ziehen wird, in sofern eine solche mundliche Textuberlieferung tatsachlich schon vom urslawischen Zeithorizont stammt. Und abschlid�end wird die Gegenuberstellung von fremd und eigen behandelt, insbesondere die der fremden und der eigenen Sippe, die bei jeder Hochzeit, auch bei der heiligen des gotdichen Geschwisterpaares, besonders scharf hervorgekehrt, dann aber eben durch die Hochzeit auch uberwunden wird, da sich durch die Hochzeit das Fremde zum Eigenen wandelt. Es ist das ein tiefer Einblick ins religiose Weltbild der noch ungetauften Slawen.
Georgs Ross Hier werdern zuerst in der mundlichen Oberlieferung der sla wischsprachigen Volker erhaltene Spuren vorchrisdicher ritueller Texte, die den Tauschhandel des j ungen Gottes der jahrlichen Fruchtbarkeit, J arilo, der nach der Christianisierung mit dem heili gen Georg identifiziert wurde, angesprochen, nach Moglichkeit ein gehend verfolgt und erortert. Er kauft mit seinem Ross ein Madchen los, das vom Drachen als ihm zustehendes Fras beansprucht wird, und befreit es auf diese Weise. Danach wird auf Grund eines im nordrussischen Hochzeitsbrauchtum erhaltenen riruellen Ratsels
Zusammenfossungen nachgewiesen, dass der Gott der jahrlichen Fruchtbarkeit Jarilo, der im Friihling aus der Ferne als Brautigam zur heiligen Hochzeit kommt und dabei als in Wasser watend und in Schlamm stampfend, zugleich aber - in Widerspruch dazu - als Reiter, der hoch zu Ross ankommt, beschrieben wird und von seinem Ross untrennbar zu sein scheint, - dass dieser Gott urspriinglich selbst als Ross gedacht war. Die Braut der heiligen Hochzeit, Mara oder Morana, war als Kuckucksvogel gedacht, so wie Perun als Adler oder Falke, Veles als Schlange bzw. Drache oder als Bar erscheint. Die ungetauften Slawen konnten derart ihren Gottern auch im gewonlichen Leben von Auge zu Auge begegnen. Danach werden die Spuren sakraler Dichtung behandelt, die von der Untreue und Uberheblichkeit des jungen Gottes der Vegetation und von der Bestrafung, die er von seiner furchtbar verletzten jungen Frau erlitten hat, erzahlt. Sie, die To chter des Donnergottes Perun, hat ihren Briidern aufgetragen, den Treulosen, das Ross, in die Mitte des offenen Feldes zu treiben und dort mit den steinernen Spitzen der Donnerpfeile zu erschlagen. Daraufhin lasst sie seinen Korper zerstiickeln und fertigt aus den Teilen Gebrauchsgegenstande an, mit denen sie ihren Wohnraum ausstattet. In dieser T extiiberlieferung ist die indogermanische Institution des Rossopfers zu erkennen, das vornehmlich aus brah manischem Ritual bekannt ist, wie es in vedischen T exten beschrie ben und erklart wird. Die zauberhafte Braut Mara wandelt sich zur Schrecken einfloGenden Rachegottin, zur todlichen Morana, und erstarrt dann als ausgetrocknete Wintergottin. Als solche wird sie schlieGlich aus der Siedlung getragen und ins Wasser oder ins Feuer geworfen. Auch Jarilo, der erschlagen, aber nicht tot ist - ist er doch ein unsterblicher Gott - dammert vollig entkraftet dahin bis er - wovon schon fast ganz erloschenes russisches Brauchtum zeugt - in einer grotesken Feier zu Grabe getragen wird. Am Ubergang zum neuen J ahreskreis erneuern sich die Beiden und werden zu Briiutigam und Braut der neuen heiligen Hochzeit. Am Schluss wird die Frage erortert, ob der Drachenkampf des Donnergottes an
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine einem bestimmten Punkt des J ahreskreises angesetzt werden kann. Einiges spricht dafiir, dass das der Hochsommer und die Erntezeit sein diirfte, doch kann diese Frage nicht mit Bestimmtheit beant wortet werden.
/ --..__
448
·� .�
Literatura Adamovičs, L., Zur Geschichte der alt!ettischen Religion, Studia theologica, Riga 1940. A<PaHacbeB, AAeKcaHAP HHKOAaesHq, Ilo3mu'teCl(Ue B033peHU.Jl CAaB.JlH Ha npupoiJy 1-3, MocKBa 1865-1869. Aljinović, Ivan, Most u Rakite, Žrvanj, god. 2, br. l, Žrnovnica, veljača 2006, 25-27. Eapcos, E., KpHTHqecKHe 3aMeTKH o6 HCTopHqecKOM H xyAe)!(ecTeHHOM 3HaqeHHH »CAosa o rroAKY l1ropese«, BecmH uK Eep onbt S, 1878, KHHra 10. Belaj, Vitomir, Randbemerkungen zu Katičić' >>Nachlese«, WSljb 34 (1988) 159-161. Belaj, Vitomir, Hoditi-goniti.Drugi aspekt jednoga praslavenskog obreda za plod nost, Studia ethnologica2, Zagreb 1990, 49-75. Belaj, Vitomir, Mladenkin vijenac na suhoj grani. Mitska pozadina jednoga svad benog običaja u sjevernoj Hrvatskoj, Studia ethnologica Croatica4, Zagreb 1993, 81-91. Belaj, Vitomir, Der mythologische Hintergrund eines kroatischen Hochzeits brauchs, WSljb 41 (1995) 43-50. Belaj, Vitomir, Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih običaja i vjerovanja, Zagreb 1998; 2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Zagreb 2007. Belaj, Vitomir, Mit u prostoru, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, S-39. Bezlaj, France, Etimološki slovar slovenskegajezika 1-4, Ljubljana 1977-2005 (l. 1977, 2. 1985, 3. 1995, 4. 2005). Biezais, Haralds, Die himmlische Gotterfomilie der altenLetten, Uppsala 1972. Birkhan, Helmut, Kelten. Versuch einer Gesamtdarstellung ihrer Kultur, Wien 1997. nRAhKesHq, K., Kpaeebt cAOjHiK ycxoiJH.Jlit MazuAejut'tbtHbt, MiHcK 1970. EorAaHOBHq, A. E.,Ilepo«umKbt đp eeH ez oMupoco3ep1JaHU.Jl y 6eAopycoe, fpoAHa 1895. Bolte, Johannes - Georg Polivka, Anmerkungen zu denKinder- undHausmdrchen derBruder Grimm l, Leipzig 1913.
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Bošković-Stulli, Maja, Balada o pastiru i tri vještice, Usmena književnost. !zbor studija i ogleda, Zagreb 1971, 89-105. Bruckner, Aleksander, Mitologia slowiafiSka, Krakow 1918. Bruckner, Aleksander, Mitologia polska, Warszawa 1924. Bruckner, Aleksander, Mitologia slowianska i polska. Wstt[p i opracowanie S. Urbanczyk. Warszawa 1980, 19852• U:eAaKOBCKH, HayM, CHM60AHKaTa Kaj 6HAjapcKHTe HapoAHH rrecHH OA Ae6ap11a (OxpHACKo) , MaKeOOHCKU gJOAXAop 4, 7-8, CKonje 1971, 147-148. U:eAaKOBCKH, HayM, npoAeTHH neCHH H o6w.J:aH BO OxpHA, MauOOHCKU gJOAKAop 6, 12, CKorrje 1973, 213-218. 'lajKaHOBHn, BeceAHH, OcpncKOM spxosHOM 6ozy, EeorpaA 1941, 17-21. ApeBMIHCKHH, n., EeAopyccKUe HapoOHbte npeoaHU.>l, Ilpu6a6AeHUe l( JKypHaAy MuHucmepcmsa HapooHozo npocBeUJeHu.>t. KHHra l, CaHKTrrnep6ypr 1846. AyKoBa, Y, Ha3BaHH.H Ha AeMOHHqecKH Cb!lleCTBa oT o6!liOCAaB.HHCKO Mop B 6MrapcKH .H3HK (Mtipa, Mopdsa, Mapa, MdpeH, Maptiu, MaptiK), Ilpo6AeMu Ha 6MzapcKus g3oAKKAop S, E3HK H rroeTHKa Ha 6nArapcKH.H K. DeTpoBllna, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1954, sveska 9,Istorija i etnografija, Sarajevo 1954, 204-211. (b) llAlliiOBlln,MllAeHKO C.,JapllAO KOA Cp6a y EaHaTy,36opHuKMamutte cpn cu, cepuja opyutmBeHUX HayKa 8,HoBll CaA 1954, 42-55. (e) Fontenrose,J.,Python. A Study ojDelphic Myth and its origin, Los Angeles 1959. Fraenkel, Ernst, Litauisches etymologisches Worterbuch l-2, Heidelberg Gottingen 1955-1965. Frisk, Hjalmar, Griechisches etymologisches Worterbuch l-2, Heidelberg 19601970. faMKpeAllA3e,T. B. - B.s�'IecAaB BceBOAOAOBll'I l1BaHoB,J1HooeeponeiicKuii 5l3btK u uHooeeponeiitju. PeKoHcmpyKtjU5l u ucmopuKo-munoAozu'tecKuii aHaAu3 npa5l3btKa u npomoKyAbmypbt, TOM II,T6llAllCll 1984. Galenić,Dražen,Dosad nepribilježena pojedinost u svadbenim običajima sjeverne Podravine,Studia ethnologica Croatica 5,Zagreb 1993, 93-94. Gavazzi,Milovan,Vrela i sudbine narodnih tradicija. Kroz prostore,vremena i lju de. Etnološke studije i prilozi iz inozemnih izdanja, Zagreb 1978. Gimbutas,Marija,Perkunas l Perun the Thunder God of the Balts and the Slavs, journal of Indo-European Studies, l, 4 (Winter 1973) , 166-178. Gluhak,Alemko,Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb 1993. Grafenauer,Ivan,Marija in brodnik, Ljubljana 1966. Gržetić-Gašpićev,Nikola, O vjeri starih Slovjena prema pravjeri Arijaca i Prase mita ( Mythologia comparativa Slavorum), na temelju starih hronista, narodnih običaja, starih pjesama, mjesnoga, ličnoga i obiteljskoga nazivlja J, Mostar 1900. Gi.iterbock, Hans,Troy in Hittite Texts? Wilusa,Ahhiyawa,and Hittite History, Machtald J. Mallinek (urednik) Troy and the troyan War. A symposium held at Bryn Mawr College,Bryn Mawr 1986. Hamp,Eric P.,On the nations of 'stone'and 'mountain' in Indo -European,journal of Linguistics, 3, l (April l967) 83-90.
Zeleni lug._., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Hildebrand, Karl, Die Lieder der alteren Edda ( Stemundar Edda) herausgegeben von Karl Hildebrand, vijflig umgearbeitet von Hugo Gering, dritte Auflage, Paderborn 1912. Holzer, Georg, Die Slaven im Erlaftal. Eine Namenlandschaft in Niederosterreich, Studien und Forschungen aus dem Niederb'sterreichischen Institut Jiir Landeskunde, Band 29, Wien 2001. Holzer, Georg, Slavisch gumbno in Niederosterreich. Zur Rekonstruktion der Bedeutung eines onomastisch erschlossenen Wortes der Slavia submersa, Festschrift Petar Šimunović, Folia onomastica Croatica, 2007, 191-212. Holzer, Georg, Trebišća kod Mošćenica na istarskom poluotoku i Tre.ffling kod Gaminga u Donjoj Austriji, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3, 2006, 63-82. Huzjak, Višnja, Zeleni Juraj, Publikacije Etnološkog seminara Filozofskogfokulteta Sveučilišta u Zagrebu 2, Zagreb 1957. Ivanišević, Franjo, Poljica, Zagreb 1903. l1BaHOB, IopAaH, KyAhT nepyHa y JO)I(Hb!X CAaBRH, l136ecmu.5l Om oe.!leHU.fl pycowzo .5l3btKa u CAOBecHocmu H.unepamopcKoit aKaoe.uuu Ha JK 8 (1903), KH. 4,140-174. l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq, K 3THMOAOrHH 6aATHHCKoro H cAaBRHCKoro Ha3BaHHH 6ora rpo3hi, Bonpocbt CAaB.flHCKozo .5l3btK03HaHU.fl, BhmycK 3, MocKsa 1958, 101-111. l1BaHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq, npoHCXO)I(AeHHe ApeBHerpeqeCKHX 3IIHqe CKHX q,opMyA H MeTpHqecKHX cxeM TeKcToB. CmpyKmypa meKCma, MocKsa 1980, 59-80. l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAAHMHP HHKOAaesHq Torropos, K peKOH CTPYK'-\HH rrpacAaBRHCKoro TeKCTa, CAaB.flHCKoe .5l3btK03HaHue, MocKBa 1963, 88-158. l1saHoB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, CAaB.flHCKue .5l3btK06bte .uooeAupywUJue ce.uuomu'tecKue cucmeMbt, MocKBa 1965. l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, K ceMHOTHqecKoMy aHaAH3Y MH<Pa H pHTyaAa (Ha 6eAopyccKoM MaTepHaAe), Sign, Language, Culture. Studia memoriae Nicolai van Wijk dedicata, The Hague - Paris 1970, 321-389. (a) l1saHOB, BRqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaesHq Torropos, Le myt he inda-europeen du dieu de l' orage poursuivam le serpent: reconstruction du schema, Mćlanges offerts aC. Levi-Strauss a l' occasion de son 60-eme anniversaire, Studies in General Anthropology V l 2, Paris - The Hague 1970, 1180-1206. (b)
Literatura
l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, A Comparative Study of the Group of Baltic Mythological Terms from the root 'vel- , Baltistica 9 (1), 1973, 15-27. l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, Hcute doeaHU.fl B o6.!lacmu c.!laB.flHCKux dpeeHocmeii. AeKcuttecKue u !fpa3eo.!lozutte cKue eonpocbt peKoHcmpJK1JUU meKCmoe, MocKBa 1974. l1BaHoB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, Mapa, Mu!fbt Hapodoe .uupa 2, MocKBa 1982, 110. (a) l1BaHoB, BJiqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKoAaeBHq TorropoB, MapeHa, Mu!fbt Hapodoe.uupa 2, MocKBa 1982, 111. (b) l1BaHoB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, K peKoHcTpyKL\!111 MoKOIIIH KaK )!(eHcKoro rrepcoHa)!(a B CAaBHHCKOH BepcHH OCHOBHoro M114>a, EaAmo-c.!laB.flHCKUe ucc.!ledoeaHu.fl 1982, MocKBa 1983, 175-197. (a) l1BaHOB, BHqecAaB BceBOAOAOBHq - BAaAHMHP HHKOAaeBHq TorropoB, AHHrBHCTHqecKHe Borrpocbr cAaBHHCKoro 3THoreHe3a (B CBJI3H e peKOHCTPYKL\Heif rrpacAaBJIHaKHx TeKcToB), C.!laB.flHCKoe .5t3btK03HaHue, IX Me)!(AyHapOAHhiH cbe3A cAaBHCTOB, KHeB, ceHTH6pb 1983 r., AOKAaAhi COBeATCKOH AeAeraJJ,HH, MocKBa 1983, 152-169. (b) Jakobson, Roman, T he Slavic God »Veles« and its Indo-European Cognates, Studi linguistici in onore di Vittore Pisani, Brescia 1969,579-599. 5!KyiiiKHH, TI. H., IlymeBbte nucb.Ma U3 HoezopodcKoii u ncKoBcKoii zy6epHu.5tx, 1859. Jeličić, Jasna, Pituntium u svjetlu arheoloških nalaza, Podstrana od davnine do naših dana, Podstrana 1991,19-43. Junk, Tuna, P ython, Der neue Pauly. Enzyklopddie der Antike lO, Stuttgart Weimar 2001, 670-671. KarapoB, E. r., Pe.!lUZU.fl dpeBHbtX C.!laB.flH, MocKBa 1918. Kapar,mh, ByK CTeaHOBHn, CpncKu pjettHUK, y Eeqy 1818. KapaBeAoB, A., Ila.u.flmHUKU HapodHozo 6btma 60.!lzap l, MocKBa 1861. Karlowicz, Jan - Adam Kryriski - Wladyslaw Niedzwiedski. SlownikHzyka polskiego. tom S. Warszawa 1912. Katičić, Radoslav, Zajednička prošlost Indijaca i Slavena u svjetlu jezika, Rad ]AZU350, Zagreb 1968, 537-550 = 1971, 170-184. Katičić, Radoslav, Jezično vrijeme,Kolo 8 (1970), 10, 1109-1118 = 1971,158-169. Katičić, Radoslav, jezikoslovni ogledi, Zagreb 1971. Katičić, Radoslav, Stara indijska književnost, sanskrtska, palijska i prakrtska, Zagreb 1973.
Zeleni lug.._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Katičić, Radoslav, Od Konstantina Porfirogeneta do Povaljske listine, Obljetnica Povaljske listine i praga 1184-1984, Brački zbornik 15, Supetar 1987, 2944 1993, 51-65. (a) =
Katičić, Radoslav, Hoditi - roditi. Spuren der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 33 (1987) 23-43. (b) Katičić, Radoslav, Nachlese zum urslawischen Mythos vom Zweikampf des Donnergottes mit dem Drachen, WSljb 34 (1988) 57-75. Katičić, Radoslav, Weiteres zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 35 (1989) 57-98. Katičić, Radoslav, Weiterers zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus (2), WSljb 36 (1990) 61-93. (a) Katičić, Radoslav, Nachtrage zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus, WSljb 36 (1990) 187-190. (b) Katičić, Radoslav, Praslavenski pravni termini i formule u vinodolskom zakonu, Slovo 39-40 (1989-1990), Zagreb 1990, 73-85. (e) = 1993, 161-170. (b) Katičić, Radoslav, Nachtrage zur Rekonstruktion des Textes eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus (2), WSljb 37 (1991) 37-39. Katičić, Radoslav, Baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines ur slawischen Fruchtbarkeitsrirus, WSljb 38 (1992) 53-73. Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstrukrion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus, WSljb 39 (1993) 35-56. (a) Katičić, Radoslav, Uz početke hrvatskih početaka. Filološke studije o našem najrani jem srednjovjekovlju, Split 1993. (b) Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (2), WSljb 40 (1994) 7-35. Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (3), WSljb 42 (1996) ll1-122. (a) Katičić, Radoslav, Die Verfassungsterminologie der fri.ihmittelalterlichen Slawen herrsachaften, Slavica Slovaca 31, Bratislava 1996, 3-26. (b) Katičić, Radoslav, Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kro atischen Ortsnamenlandschaft, Folia onomastica Croatica 6, Zagreb 1997, 123-138. Katičić, Radoslav, Weitere baltische Ausblicke zur Rekonstrukrion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsrirus (4), WSljb 44 (1998) 57-76. Katičić, Radoslav, Fragmente urslawischer sakraler Dichtung im bosnischen Epos, WSljb 47 (2001) 73-84. Katičić, Radoslav, Auf den Spuren sakraler Dichtung des slawischen und des baltis chen Heidentums, Nordrhein-Westjdlische Akademie der Wissenschaften, Geisteswissenschajten, Vortrdge 377, Paderborn 2003. (a)
Literatura
Katičić, Radoslav, Die Hauswirtin am Tor. Auf den Spuren der grofen Gattin in Fragmenten slawischer und baltischer sakraler Dichtung, Frankfurt am Main 2003. (b) Katičić, Radoslav, Mitološki kriteriji pri određivanju značenjske mijene u etimo loškim rječnicima, Filologija40,Zagreb 2003,51-64. (e) Katičić, Radoslav, Mitovi naše poganske starine i Natko Nodilo, Filologija 44, Zagreb 2005, 63-84. (a) Katičić, Radoslav, Čudesno drvo, Filologija45, Zagreb 2005,7-86. (b) Katičić, Radoslav, Perunova svetište nad Mošćenicama u svjetlu toponimije i topo grafije, Mošćenički zbornik, god. 3, br. 3,2006, 41-52. Katičić, Radoslav, Uz rub Rječnika hrvatskoga kajkavskog književnog jezika, Zbornik Petra Šimunovića, Folia onomastica Croatica, 2007, 256-274. Katičić, Radoslav, Čiji to dvor stoji na gori? Filologija48. Zagreb 2007, 75-113. (a) Katičić, Radoslav, Ljuta zvijer. Filologija49,Zagreb, 2007,79-135. (b) Katičić, Radoslav, Perunova svetište nad Žrnovnicom kod Splita, u: Etnolog Vitomir Belaj: zbornik radova povodom 70. rodendana Vitomira Belaja /, Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, Zagreb 2009. Katičić, Radoslav, Božanski boj, Zagreb 2008. (a) Katičić, Radoslav, Trudan hod, Filologija 50, Zagreb 2008, 39-143. (b) Katičić, Radoslav, Zeleni lug, Filologija 51,Zagreb 2008,41-132. (e) Katić, Lovre, Reambulacija dobara splitskoga nadbiskupa 1397. godine, Staro hrvatska prosvjeta, Ill. serija, svezak 5, Zagreb 1956, 135-177 1993, 315-381. =
Katić, Lovre, Rasprave i članci iz hrvatske povijesti, Split 1993. Kiparsky, Valentin, Die gemeinslavischen Lehnworter aus dem Germanischen, Helsinki 1934. Korfmann, Manfred, Die troianische Hochkultur (Troia VI und VIla), Troia, Traum und Wirklichkeit, Stuttgart 2001. Kpaii:HOB, A. A., BoAocoso-AaHHAOBCKHH MOrHAhHHK <PaThRHOBCKOH KYAhTYPhi, CoeemcKa.5/. apxeoA02U.5l, 1964, fi l. Kravanja, Boštjan, Sveti svet. Topografija religioznega prostora na primeru Bre ginjskega kota, Filozofska fakulteta, Oddelek za edtnologijo in kulturno antropoloigijo = Županičeva knjižnica 23, Ljubljana 2007. Kropej, Monika, Prav?Jica in stvarnost: Odsev stvarnosti v slovenskih ijudskih prav ?Jicah in povedkah ob primerih izŠtrekijeve zapuščine, Ljubljana 1995. Kryriski, M. Z., Staroslowiariskie: pd:gynja, Pracefilologiczne7,l, Warszawa 1909, 217-231.
----�
455
----�
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Krzysztoforska-Doschek, Jolanta, Polnische Nachlese zu den Rekonstruktionen urslawischer sakraler Texte durch Radoslav Katičić, WSljb40 (1994) 145157. Kulišić, Špiro, Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraživanja posebno bal kanoloških, Djela Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine 56, Centar za balkanološka ispitivanja 3, Sarajevo 1979.
KyAifllltdl., Ill rmpo - DeTap )K. fleTpoBHn, Eo)!(ja 6paAa, CpncKuMumoAoutKu pe'IHUK, EeorpaA 1970, 38-39. Kuret, Niko, Praznično leto Slovencev. Starosvetne šege in navade od pomladi do zime, 1-2, 2. izd., Ljubljana 1989. Laroche, Emmanuel, Textes mythologiques hittites en transcription, Premiere Partie: Mythologie anatolienne, Revue hittite et asianioque 23, fasc. 77, Paris 1965, 61-178. Ae6eAeB, A., XpaMbtBAacbeBcKazo npuxooa z. .JlpocAaBA.5l, 5!pocAaBAh 1877. Leger, Louis, La mythologie slave, Paris 1901. Leicht, Pier-Silverio, Tracce di paganesimo fra gli Sclavi dell' Isonzo nel secolo XIV, Studi e materiali di storia delle religionil (1925) 247-250. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva. Ur. Anđelko Badurina, Zagreb 1979. Leskien, August, Altkirchhenslavisches pregynja, IndogermanischeForschungen21 (1907) 197-200. Lidell, Henry George - Robert Scott, A Greek-English Lexicon, revised and aug mented throughout by SirHenry Stuartjones with the assistance ofRoderick McKenzie and with the co-operation of many scholars. With a Supplement 1968, new (ninth) edition, reprinted, Oxford 1968. Lincoln, Bruce, Priests, Warriors and Cattle. A Study in the Ecology of Religion, Hermeneutics, Studies in the History of Religion, V, 10, University of California Press, 1980. Ludvik, D., Izvor desetinstva, Slovenski etnografl3, Ljubljana 1960, 79-90. Maher, J. Peter, *HaEK MON: '(Stone) Axe' and 'Sky' in I-E Battle-Axe Culture, Journal oflndo-EuropeanStudies 1,4 (Winter 1973), 441-464. MaKapeHKO, A., CH6HpcKHH HapoAHhiH KaAeHAapb B 3THorpalpocAaBAh 1960. Ward, Donald, T heDivine Twins.AnIndo-EuropeanMyth in Germanic Tradition, Folklore Studies 19, University of California P ress, Berkley and Los Angeles 1968. Wasilewski, Tadeusz, O sladach kultu poganskiego w toponomastyce slowianskiej Istrii, Onomastyka 6, Wroclaw - Krakow 1958, 149-152. Watkins, Calvert, How to kill a dragon? Aspects of!ndo-EuropeanPoetics, Oxford 1995. Witkowski, Tadeusz, DieOrtsnamen desKreisesStralsund, Berlin 1965. Witkowski, Tadeusz, Mythologisch motivierte altpolabische Ortsnamen, ZeitschriftfurSlawistik 15, Berlin 1970, 368-385. 3eqeBuh, CAo6oAaH, MumcKa 6ufia cpncKux npeoal-ba, EeorpaA 1981. 3eAeHHH, AuMHTpuil K., OnucaHue pyKonuceii Y'teHozo apxueaH.unepamopcKozo PyccKozo Teozpagiu'tecKozo o6t14ecm6a, BhmycK 1-3, OeTporpaA 19141916. 3eAeHHH, AuMHTpuil K., BeAuKopyccKHe CKa3KH BJITCKOH ry6epHHH e rrpuAo)J(eHueM rnecTH BOTJJ:l\KHX cKa3oK, 3anucKu u.un. PyccKozo
Literatura
Teozpagiu'lecKozo o6tt5ecmsa no omde.11y 3mHozpa!ftuu, TOM 42, DeTporpaA 1915, 53, fi 10. Zelenin, Dimitrij, Russische Volkskunde, Berlin - Leipzig 1927; Bocmo'IHoc.!laB5lH cKa.fl3mHozpa!ftu51, MocKBa 1991. 3epHosa, A. E., MaTepHaAhi liO ceAhCKO-X03JIHCTBeHHOH MarHH B AMHTposcKoM Kpae, CosemcKa.fl3mHozpa!ftu51 1932, N9 3. 3HMHH, A. A., DaMJITh H IIOXBaAa 11aKoBa MHHxa H )I(HTHe KHJI3JI BAaAHMHpa liO ApesHeifrneMy CIIHcKy. PyccKO-IIOAhCKHe pesoAIOI..\HOHHbie CBJI3H, AKaAeMHJI HayK CCCP, 11HcTHTYT cAaBJIHoBeAeHHJI, KpamKue coo6U5e HUl 5 l1Hcmumyma cAaB.flHosedeHU.fl 37, MocKsa 1963, 66-75 Zogović, S. - M. Bogeski, Sličnosti i razlike u obredima, funkcijama i kultu izme đu Marsa i Jarila, Etnoantropološki problemi, sv. 7, Prilep 1990,91-96. Žic, Nikola, O Perunovu kultu u Istri, Historijski zbornik 7, Zagreb 1954, 233234. :>KHBaHqemtq, BAaAHMHp, BoAoc - BeAec, cAOBeHcKo 6o)l(aHCTBO TepHoMopcjmor 1IopeKAa, TAaCHUKEmHozpa!ftcKozMJ3eja yEeozpaiJy, KlbHra 26, EeorpaA 1963, 39-66.
S igle A
A. H. A1>aHacbeB, HapoOHbte pycocue Cl(a31(U l-3, MocKBa 1957.
ARj
Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje jugo slavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1880-1975.
B
Kr. Barons , Latvju dainasl-6, Riga 1922.
Balys
]. Balys, Perki'mas lietuvitt liaudies tikijimuose, Tautosakos dar
bai 3, Kaunas 1937. EapeoB
EapcoB, 1878.
Ea3HAeBHq
r. Ea3HAeBHq, MeCTeqKo AAeKCaHAPOBKa qepHHrOBCKOll ry6epHHH CocHHQKoro ye3Aa, 3mHozpalftu'tec"uu c6opHul(, H3AaBaeMhiH HMII. PyccKHM feorpa1>HqecKHM o6ll.leCTBOM, BhmycKll, CaHKTIIeTep6ypr 1853.
Belaj
Belaj, 2007.
e
Caraman, P., Obrzfd kolfdowania u Slowian Krakow 1933.
u
UeAaKOBCKH, 1971.
CD
Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae Diplomatički zbornik kraljevineHrvatske, Dalmacije iSlavonije l, Zagreb 1967; 2, Zagreb 1904; 9, Zagreb 1911; 18, Zagreb 1990.
č
Lirske narodne pjesme. Antologija. Priredio Dr Tvrtko Čubelić, četvrto, dopunjeno izdanje, Zagreb 1963.
Rumunow,
IIjeeaHuja tJPHozopc"a u xeptjezoea'tl(a ca6paHa lfy6po.u lfoj"oeune.u na uHJUM uJOaHa ucmu.u yAaj ntJuzy 1837. Ao6poBOAhCKHH B. H. Ao6poBOAhCKHH, CBaAe6HhiH o6pHA B KaAy)!(cKoil ry6epHHH, CeAo CHAhKOBHqH MocKaAhCKoro ye3Aa, )/(uea.fl cmapuHa, roA 12, 1902, BhiiiYCK 2, OTAeAeHHe 2. Ao6p. C6op.
B. H. Ao6poBOAhCKHH, C.uouAeHCI(UU 3mHozpaljju'feCI(UU c6opHUI(l-4, CaHKT-TieTep6ypr 1891-1903.
Ao6p. CMoA.
B. H. Ao6poBOAhCKHil, C.uo.!leHCI(UU o6.11acmHoit cAoeapb, CMoAeHCK 1914.
Sigle
A10sepHya
A. A10sepHya, CAoeapo 6oAzapuwzo 5l3btKa no naM5lmHuKax HapodHoii CAOBecHocmu u npou3eedeHU5lM Hoeeii uteii nevamu, MocKBa 1889.
EAeMCKHJ1
M. E. EAeMcKm':J:, CsaAb6a B KoweHbre ToTeMcKoro ye3Aa, )f(uea5l cmapuHa, fOA 19 (1910), BbiiTYCK 1-4 (rrpHAO>KeHHe). Jaromir Erben, Ćeske narodni pohddky, Praha 1955.
Erben 3CC5J.
3mUMOAOZU'lecKUU CAoeapb CAa6l 5 HCKUX l 5 3b/KOB. IJpacAaB5lH CKUU AeKCU'lecKuii (/ioHd, ITOA peAaK'-IHeli O. H. Tpy6aqesa, MocKBa 1974-
B
WoAbKAop eopoHeJICCKoii o6Aacmu. CoCTaBHA B. A. ToHKOB, BopoHe>KcKoe o6AacTHoe KHHfOH3AaTeAbCTBO 1949.
r
5!. .
feoprHeBCKHH
A. n. feopmeBCKHH, qaCTywKa DpHMOpbH, 3anuCKU BAadueocmoKcKozo omdeAa TocyJapcmeeHHozo pyccKozo zeozpa!ftuvecKozo o614ecmea(061'-leCTBa H3yqeHHH AMypcKoro KpaH), TOM 3 (20),BhmycK 2,BAaAHBocToK 1929.
[M
fHAhTe6paHAT, C6opHuK naM5lmHUKOB HapodHozo meopvecmea Ceeepo-3anadHozo Kpa51.
fepOB'b
H. repos, Pe'tHUKo Ha 6AozapcKbiU l 5 3b/K e mAoKOBaHue Ha pevu-mbt Ha 6AozapcKbt u Ha pyccKbt, DAOBAHB 1895-1908.
Gloger
Z. Gloger, Rok polski w iyciu, tradycyi i piefni, Warszawa 1900.
[HaT
B. fHaTJOK, KoAHAKH H l'-leApiBKH 1-2, EmHozpa!ft. J6ipHuK 35-36,ABiB 1914.
fyAHeB
C. l1. fyAHeB, 3mHozpa(ftuvecKue ovepKu !OJICHoii Cu6upu, CaHKTrreTep6ypr 1848.
H
Huzjak 1957. A. Hangi, Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1906. Hrvatske narodne pjesme S, Ženske pjesmel, Zagreb 1909; 6, Ženske pjesme 2,Zagreb 1914.
Hangi HNP
foAOBa'-IKHH, HapodHbte neCHU zaAUf1KOU u yzopcKOU Pycu, MocKBa 1878.
HNPk
Vinko Žganec, Hrvatske narodne pjesme, kajkavske, Zagreb 1950.
XpecToMaTiH
XpecmoMami5l f1epKoBHO- cAoeeHcKa5l u JpeeHo-pycKal 5 B rroA3Y yqeHHKOB'b Bbl llllllOH flfMHa3Hlf B '-ltC. KOp. aBCTpiHCKOH Aep>Kast, coCTaBHA'h 5IKOB'h foAoBa'-IKiH, 0TAtAeHiJO I, '-lepKOBHO-CAOBeHCKOJO, B'h BtAHH 1854.
IK
Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju poIstri iKvarnerskih oto cih, Trst 1879.
Zeleni lug._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
Ilić
Luka Ilić Oriovčanin, Narodni slavonski običaji, Zagreb 1846.
ISK
Pesme Ivana Kukuijevića Sakcinskoga. S dodatkom narodnih pesama puka harvatskoga, u Zagrebu 1847.
Ivančan
Ivan Ivančan, Narodni plesni običajiMedimurja, Zagreb 1987.
J
A. Juškevič, Lietuviškos svotbines dainos, St. Petersburg 1898.
Jačke
]ačke ili narodne pesme prostoga i i neprostoga puka hrvatskoga po župah Šoprunskoj, Mošonjskoj i Železnoj na Ugrih, skupio Fran Kurelac starinom Ogulinac a rodom iz Bruvna u Krbavi, Zagreb 1871.
51KyiiiKHH
5JKyiiiKHH, 1859.
Janaček
Janaček-Kučinić, Smiljka, Zemije podravske glas, Đurđevac 1985.
KarapoB
KarapoB, 1918.
Kapar,mh
ByK CTe
KHp
Co6pauue uapodHbtX neceH II. B. KupeeBCK020. 3armCH n. l1. 51KyiiiKHHa l, AeHHHrpaA 1983.
Kollar
Kollar, Jan, Ndrodnie spievanky, Bratislava 1953.
KpaqKoBcKm'l:
IO. KpaqKoBCKHil:, EbtmJanaiJuopyccKozo ce.!l5lHUHa,
LjI
Ljuba Ivanova. Hrvatske starinske narodne pjesme sakupijene u naše dane po Dalmaciji. Zapisao, izabrao, uredio i priredio Olinko Delorko, Split 1969.
M
A. MapHHOB, HapoiJua B51pa u peAU2U03HU uapoiJuu o6uttau,
l-fTeHHR B 06Il\eCTBe ApeBHOcTeil: poccHii:CKHx ITPH HMIT. MocKOBCKOM YHHBepcriTeTe 4, MocKBa 1873.
CoqmR 1994. Mail:
M. K. Maii:KoB, BeAuKopyccKU5l JaK.!lUH5lHU5l, 3aiTHCKH l1MITepaTopcKoro pyccKoro reorpa
MaA
A. MaAHHOBCKHil:, 3aroBopbr H cAoBa ITO pyKoiTHCH XVIII BeKa, O.!loHet5KUU c6opuuK, BhmycK l, DeTpo3aBOACK 18751876.
MaTeB
A. MaTeB, C6opHHK Ha HapoAHH yMoTBopeHHR, HayKa H KHlf)J(HHHa 9, HapoiJuu yMomeopeuul 5 , CoqmR 1893.
Matičetov
Matičetov 1975.
Me
A. Melicharčik, Slovenskj folklor, chrestomatia, Bratislava 1959.
MH
MriTpo
Miklaušić
Miklaušić 1994.
Miklošič
Miklosich 1862-1865.
Sigle
EMzapcKu HapooHu nemu co6paHu oo 6pamb5l MwzaouHos14u ;J,u.uumpu51 u KouHcmaHmuHa u UJOaHu oo KoHcmaHmuHa, B 3arpe6 1861 = MHAaAHHOB'-\H, 36opHHK 1861-1961, CKorrje 1962. Milčetić
Milčetić 1917. H. A. MHHeHKO, PyccKa5l Kpecmb5lHCKa5l ce.Mb5l s 3anaoHoii Cu6upu (XVIII - rrepBoif rroAOBHHbi XIX B.), HoBocH6HpcK 1979.
N
Nodilo 1981.
HaHeBCKH
/by6osHu nemu, u36op u peoaK14u)a;J,yuzKo HaHescKu, CKorrje 1971.
Hap
HapooHoe msop'tecmsoBoAozoocKozo Kpa51, 1965.
HU: HTI
Hosuje 14PHozopcu HapooHe njec.ue. l,136op H3 36HpKe EpaHKa Eaiua UlapaHOBHha. TipHpeAHAa PaAMHAa Tieumh, THTorpaA 1964.
NL
Narodne lirske pjesme, Pet stoljeća hrvatske književnosti 23, pri redio Olinko Delorko, Zagreb 1963.
Novak
Novak 2007.
OP>ICAH
0TAeA pycCKOrO R3biKa aKaAeMHH HayK.
n
Ilo33Ul 5 Kpecmb51HCKUX npa30HUK06. 06!'-laR peAaK'-IHR B. r. Ea3aHoBa. EH6AHOTeKa n on a , BTopoe H3AaHHe, AeHHHrpaA 1970.
n rB
TIOAOAbCKHe ry6epHCKHe BRAOMHCTH, 1895.
Pajek
Pajek, 1884.
Pleteršnik
Pleteršnik, M., Slovensko-nemški slovar, Ljubljana 1970-1991.
Tio
A. A. TioTe6HR, 06oRCHeHHR MaAopyccKHX H cpoAHhiX rreceHh, BaprnaBa 1883.
Pokorny
]. Pokorny, Indogermanisches etymologischesWorterbuch, Bern
H
CAOBeCHOCTH J1MrrepaTopcKOH
Stuttgart 1959. pp
Piefni ludu polskiego w Galicyi, zebral Zegota Pauli, Lw6w 1838.
Pruski
Pruski, Obchody weselne, Krakow 1869.
p
E. P. PoMaHOB, EeAopyccKuu c6opHuK 1-2, KHeB 1885; 3, BHTe6cK 1887; 4, BHTe6cK 1891; 5, BHTe6cK 1894; 8, BHAbHa 1912.
Radovanović
Radovanović, Vojislav, Marijovci u pesmi, priči i šali, Skoplje 1932.
Zeleni lug.._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine
P6
IleCHu co6paHHbteIl. H Pbt6HUKOBbtu 3, 0eTpo3aBOACK 1991.
Reczek
S, Reczek. Podrtczny slownik dawnej polszczyzny, Wroclaw Warszawa - Krakow 1968. Pe•muK cpncKoxpeamcKoz KlbUJICeBHoz u HapoiJHoz je3UKa, EeorpaA . 1959 -
Reza
L. Reza, Lietuvitt liaudies dainosl, Vilnius 1985.
PC
A. M. oaAaiiioB - IO. I1. MapqeHKO - H. I1. KaAMhiKOBa, PyccKa.il ceadb6a. CeaiJe6Hbtu o6p.iiiJ Ha BepxHeu u CpeiJHeu Koutmbze u Ha Yfjim10ze (TapHozcKuu pau oH BoAozodcKou o6.11acmu), MocKBa 1985.
P CI)E
Pe•muK Ha coepe.ueHu.il 6MzapcKu ebtuK, Co. Kapa�Hh, KlhHra rrpBa y Kojoj cy pa3AHqHe )KeHcKe rrjecMe, y IJeqy 1841.
CHOX
ByK CTeaHOBHll Kapai,mh, CpncKe HapoiJHe njec.ue U3 XeptJezoeuHe (JICeHCKe), y IJeqy 1866.
Co6oAeBCKHH
A. H. Co6oAeBcKHH, BeAuKopyccKue HapodHbte neCHu I-VII, CaHKTrreTep6yprl895-1902.
Sigle
CPHf
CAoBapb pyco;;ux HapodHbtX zoBopoB, AemmrpaA 1965 -
SS]
Slovnik slovenskeho jazyka, Bratislava 1959-1965.
Stojanović
Mijat Stojanović. Odgovor na pitanja stavljena po družtvu, Arkiv za povestnicu jugoslavensku2, 344-404.
CY M
C.11oBHUK JKpai'HcKou MOBU 1-11, KHlB 1970-1980.
Ill
Be.!luKopycc B cBoux nem.ilx, o6p.iidax, BepoBaHU.ilX , cKa3Kax, AezeHdax u m. n. MaTepHaAhi co6paHhie H rrpHBeAeHHhie B rropRAOK n. B. llleiiHOMl, l, CaHKTIIeTep6ypr 1898.
IllE
llleiiH, n. B., Mamepua.!lbl d.!l.il U3J'IeHU.il 6btma u Jl3btKa pyccKozo Hace.!leHU.il ceBepo3anadHozo Kpa.il (EeAopyccKHH c6opHHK), TOM l, qacTh l, C6opHHK OP51CAH, TOM 41, N9 3, CaHKTIIeTep6ypr 1887; TOM l, qacTh 2, C6opHHK OP51CAH, TOM Sl, N9 3, CaHKTIIeTep6ypr 1890; TOM 2, C6opHHK OP51CAH, TOM 57, CaHKT-neTep6ypr 1893; TOM 3, C6opHHK OP51CAH, TOM 72, N9 4, CaHKTIIeTep6ypr 1902.
lllepeMeTeBa
M. E. lllepeMeTeBa, CBadb6a B FaMaiOHUJUHe KaAyJKcKozo ye3da, KaAyra 1927.
TeH
TeHHIIIeBCKHH
