Vjerovanja o drveću u Hrvata

SPEKT.&R 5. knjiga

lz;daval

»NAKLADA SLAP«

Tomo Vinšćak

10450 Jastrebarsko, Dr. F. Tuđmana 33 [email protected] www.nakladaslap.com

Glavni urednik mr. sc. Krunoslav Matešić

VJEROVANJA O DRVEĆU U HRVATA U kontekstu slavističkih istraživanja

Recenzenti prof. dr. sc. Vitomir Belaj doc. dr. sc. Branko Đaković

=:.:....J NAKLADA SLAP

- - - - - - - - -_ _ _ _ _ _~~""'~"""M~'~'"

Doc. dr. sc. Tomo Vinšćak docent je na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Sadržaj

-....1-..7•.,1'.

Copyright © 2002. "Naklada Slap" Sva prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektronskim ili mehaničkim, fotokopiranje m, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 398.32(= 163.42) VINŠĆAK, Tomo Vjerovanja o drveću u Hrvata u kontekstu slavističkih istraživanja / Tomo Vinšćak. - Jastrebarsko: Naklada Slap, 2002. - (Spektar; knj. 5) Bibliografija. - Ka7~la. - Summary. ISBN 953-191-187-8 L Narodna vjerovanja - - Hrvati 420326084

ISBN 953-191-187-8

Uvod

7

Predmet i cilj istraživanja

11

Tehnika etnološke kartografije

21

Općenita

vjerovanja o drveću

25

Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća

37

Opis karata Statističke i

37 pregledne tablice o vjerovanjima

Interpretacija građe o vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća

43 48

Sretno

drveće

Drveće

u koie rado udara grom

105

Drveće

u koje ne udara grom

111

Nesretno Drveće

Zaključna

drveće

koje se sadi na grob

razmatranja

48

115

126 135

Summary

145

Literatura

163

Kazalo naziva

drveća

169

Kazalo imena, naziva i pojmova

173

Prilozi

179

............ Uvod

-

U posljednje vrijeme u znanstvenim krugovima postoje snažni pokušaji da se prodre u pretkršćansku hrvatsku starinu. Usprkos velikim očekivanjima poredbenih lingvista i ostalih znanstvenika koji se bave hrvatskom poviješću, ta je starina do najnovijeg vremena ostajala nepristupačna. Još davne 1823., na samim

počecima

tih pokušaja pisao

Jt: Antun Mihanović: Izgleda da se približava divno razdoblje

kad će noć koja mnoge tisuće godina prekriva prapovijest našeg roda konačno nestati pred svijetlom koje se diže od Indije. I uzvišene zagonetke, kojih rješenje slutiti ili mu se nadati pripada kao 1wjplemettiti;a povlastica prirodi ljudskoj, postat ;asne pred našim očima, koliko da je to smrtnicima dolično i dopušte1to. To nam obećavaju pouzdatzi glasovi puni plamenita oduševljenja (citirano prema: Katičić, 1989: 45). Tada se vjerovalo da je Indija svojom mitskom predajom pohranjenom na sanskrtu ključ koji će otvoriti pristup do staroslavenske a time i hrvatske starine. Istraživanja na području slavenske mitologije bila su bezuspješna zbog najmanje dva razloga. Prema uzoru na grčki Olimp tražio se slavenski a toga nikada nije niti bilo, a drugi je razlog što su izvori za proučavanje slavenske mitologije doista

8

Uvod

V;erol1ani.z o drveću u Hrvata ...

Interpretirajući Kollarovu definiciju etnologije iz 1783. godine, Belaj kaže da je cilj etnologije da, proučavajući sastavne elemente kultura pojedinih naroda koji nose etnička obilježja, dopre do etnogenetskih procesa, odnosno da utvrdi etničku povijest pojedinih ljudskih skupina (Belaj, 1989: 9).

oskudni. Malo je mitološki h vijesti, malo arheoloških pokazatelja i malo tekstova. Tekstovi koji su došli do nas prošli su kršćansku cenzuru. Tek nova metoda rekonstrukcije slavenskih tekstova, od kojih su neki zabilježeni tek u novijoj prošlosti, a do tada su bili prenošeni usmenim putem, .dala je odredene rezultate.Tom lingvističkom metodom prvI su se koristili ruski lingvisti Ivanov i Toporov, a dalje je istraživanja uspješno nastavio R. Katičić. Prema istraživanjima i mišljenju Katičića (1989, 46): Tek nova metoda rekonstrukcije tekstova, koja u usmenoj predaji folklome kn;iževnosti umije prepoznati preoblikovane fragmente obredno utvrđen~? mttskog kazivanja, našla je time i prvorazredna vrela na kofttna s~ može valjano utemeljiti proučaVa1lje slavenskog poganstva t njegove mitologije.

Poput ostalih znanstvenih disciplina i etnologija želi biti što egzaktnija u davanju odgovora na postavljena pitanja, a ako sc nešto ne može čvrsto dokazati potrebno je utvrditi stupanj vjerojatnosti (Belaj, 1994: 344). Najteže pitanje na koje pokušavaju dati odgovor sve povijesne znanstvene discipline je ono o podrijetlu Hrvata. Pokušavajući dati odgovor na to pitanje, etnologija je u slabom položaju jer je materijal koji skuplja i proučava većinom sasvim recentan, nije stariji više od dva stoljeća (Katičić, 1993: 264). No etnologiji to nije niti glavni cilj. Polazeći od sadašnjeg stanja, etnologija pokušava retrospektivno sagledati kulturnu povijest hrvatskog naroda, a pojedinim pojavama iz te kulture odrediti relativnu kronologiju, smjerove ~irenja i kulturne utjecaje. Pojave iz hrvatske predajne kulture moraju sc promatrati u slavenskom i općeindoeuropskom kontekstu kako bi se mogla utvrditi njihova kulturogeneza.

U rekonstrukciji tc hrvatske i slavenske starine svoj doprinos može dati i etnologija, jer su se neka pradavna vjerovanja prenoseći se s koljena na koljeno sačuvala do danas. Koristeći se metodom i rezultatima do kojih su došle etnologiji srodne znanstvene discipline kao što su pore~be~a lingvistika, povijest i arheologija može se retrospektlvmm putem malo otvoriti vrata u hrvatsku nepisan~ povije~t koj~ je u mnogo čemu u prošlosti dijelila sličnu sudbmu kao l ostah Slaveni i Indoeuropljani. U rekonstrukciji povijesti nekog naroda ili civilizacije arheologija se služi materijalnim ostacima te kulture, povijest koristi materijalne ostatke i pisane dokumente, a kulturnopovijesna etnologija koristi sve tc iste izvore, ali za razliku od navedenih disciplina posjeduje još jedno vrelo, tj. žive ljude. Izučavajući predajnu kulturu nekog naroda, a u ovom slučaju hrvatskog, sve njegove običaje, obrede, folklor i vjerovanja, etnologija može dati odgovore na neka pitanja na koja arheologija i povijest nisu mogle odgovoriti.

. . . .

Predmet i cilj istraživanja

-..........,••• 3""'. Tj"

Predmet istraživanja ovog rada su vjerovanja. Vjerovanja spadaju u religijske pojave koje čine gradu predajne kulture pojedinih etničkih zajednica ili naroda. Vjerovanja su obično odlomci iščezlih religija, neorganizirani prežici, ali ima i takvih koja su nastala naknadno pod utjecajem lokalnih uzroka i uzora. Religijske pojave mogu se podijeliti u dvije temeljne kategorije: vjerovanja i obrede. Vjerovanja su stanja mišljenja i tvore ih predodžbe, a obredi su odredeni načini djelovanja (Durkheim, 1982: 35). Sva religijska vjerovanja pretpostavljaju klasifikaciju realnih ili idealnih stvari o kojima ljudi misle u dvije suprotne kategorije, sveto i profano. Podjela svijeta na dva područja od kojih jedno obuhvaća 'ive što je sveto a drugo sve što je profano jest razli kovna crta religijske misli. Vjerovanja, mitovi dogme ili legende su predodžbe ili sustavi predodžbi koji izražavaju prirodu svetih stvari, vrline i moći koje su im pripisane, njihovu povijest, medl1sobne odnose i odnose s profanim stvarima (Dl1rkheim, 1982: 3S).

Pod svetim stvarima ne treba samo podrazumijevati ona koja se nazivaju bogovima ili duhovima već svetim mogu izvori, rijeke, jezera, planine i drveće.

12

\i.or,... ",.,."",

o

drIleću

u Hrvata '"

Predmet i cili istraiit/an;a

13

Na temelju istraživanja slavenske mitologije može se smatrati da je praslavensku mitološku i religijsku svijest u prvom redu odredivalo: obožavanje šuma, obožavanje planina i planinskih vrhova, obožavanje izvora i voda, obožavanje kućnih božanstava s kultom vatre, i na kraju obožavanje vrhovnih antropomorfnih božanstava Uaničijević, 1986: 177-226).

Prema retrogradnom i retrospektivnom pristupu toj gradi o vjerovanjima, m01.e se očekivati da na površinu izadu stara, pretkršćanska vjerovanja i ona koja su vezana uz kršćansku predajU. Ovako obrađeno gradivo takoder može pružiti nove uvide o ulozi drveća u svjetonazoru u Hrvata, kao i o pojavama iz slavenske mitologije o kojima nema pisanih izvora ili su oni oskudni.

Temeljni je zadatak ovog rada da pomoću tehnike etnološke kartografije, prema izrađenoj heurističkoj tipologiji te prostornom prezentacijom na etnološkim kartama pokuša interpretirati pojave koje do sada nisu bile na taj način prezentirane u stručnoj i znanstvenoj literaturi. Temelj radnje čini gradivo prikupljeno za Etnološki atlas južnih Slavena iz 2S 10 naselja s područja država nastalih raspadom bivše Jugoslavije, te Hrvatskoj susjednih zemalja gdje žive pripadnici hrvatskog naroda. Također će se koristiti sva dostupna literatura te rezultati do kojih su došle srodne znanstvene discipline, a naročito lingvistika. Grada je analizirana, klasificirana prema otvorenoj heurističkoj tipologiji te je prikazana rasprostranjenost vjerovanja vezanih uz pojedine vrste drveća. Izrađeno je šest etnoloških karata, od kojih pet govori o vjerovanjima vezanim uz drveće: koje sc drveće smatra sretnim, koje svetim, koje se naročito poštuje, koje raste u sredini sela ili kraj bogomolje, koje se smatra naročito nesretnim, u koje rado udara grom, u koje ne udara grom, a na šestoj je predočena vjerska i nacionalna struktura nosilaca tih vjerovanja. Dat je i kratki prikaz običaja sađenja drveta na grob umrlog tc običaja de se prijeti sječom nekoj voćki ako ne bude iduće godine rodila. Također je korišten i lingvistički i komparativni materijal iz literature o nazivima za pojedine vrste kao i o vjerovanjima o drveću kod ostalih Slavena i drugih Indoeuropijana. Grada koja se nalazi u upitni cama EA temelji se uglavnom na usmenoj tradiciji zabilježenoj u novije vrijeme.

Cilj je ovog rada da utvrdi podrijetlo vjerovanja o pojedinim vrstama drveća u kontekstu praslavenske mitologije, koja je u nekim svojim sastavnicama zajednička i ostalim indocuropskim mitologijama. Budući

da je do sada u hrvatskoj etnološkoj literaturi bilo vrlo malo stručnih radova o temi vjerovanja o drveću, pokazala se potreba, što je i jedan od ciljeva ovog rada, da sc na jednom mjestu prikupe i analiziraju grada i podaci. Nakon etnološke analize može se s više ili manje sigurnosti odgovoriti gdje su korijeni tih vjerovanja i što je od njih ostalo do danas. Ovim se radom ne želi rekonstruirati slavensku mitologiju, već pokazati da u Hrvata recentna vjerovanja o drveću vuku neke korijene iz ostataka nekadašnjeg, Hrvatima i drugim Slavenima poznatog mita. Potrebno je naglasiti da su neka pretkršćanska vjerovanja o drveću pronašla svoje mjesto i u kršćanskom svijetu i tu nastavi živjeti vezana uz kršćanske blagdane. Uz velike sličnosti u vjerovanjima u Hrvata i ostalih južnih Slavena postoje također i razlike koje su uvjetovane geografskim prostorom i povijesnim procesima. I unutar hrvatskog prostora postoje razlike u vjerovanjima, a mogu se zorno sagledati na etnološkim kartama koje tvore temeljnu bazu podataka potrebnih za ovaj rad. Iz tako opsežne baze

14

',P,YI'}uanla

podataka, primjenjujući kriterij novih etnoloških spoznaja.

učestalosti,

o

drveću

u Hrvata

može se

doći

.H

do

U radu će se pokušati pokazati gdje su korijeni tih vjerovanja te na koje se indoetlropske tradicije i izvore oslanjaju. Pokazat će se zašto su ta vjerovanja ljudima tako bliska i važna i kako to da su se očuvala tl predaj noj kulturi hrvatskog naroda.

Vjerovanja o drveću spadaju tl široki kontekst istraživanja slavenske i indoeuropske pretkršćanske mitologije. Istraživanja slavenske mitologije iziskuju veliku opreznost da se ne bi skrenulo u krive vode. Već sam naziv "slavenska mitologija" pretpostavlja da je ona nekada postojala, a što je bio njen sadržaj to je već teže pitanje. Cilj ovog rada nije rekonstrukcija slavenske mitologije, već da se pokaže da recentna vjerovanja o drveću vuku neke svoje korijene iz ostataka nekadašnjeg općepoznatoga mita. Neka pretkršćanska vjerovanja potisnuta su u Hrvata u teško prepoznatljivo područje, dok vjerovanja koja imaju podrijetlo vezano za kršćanski svjetonazor postoje u djelatnom području hrvatske predajne kulture.

U rekonstrukciji tekstova vezanih za staroslavensku mitologiju najviše je postigao R. Katičić. Jedan dio rezultata tih istraživanja objavljen je tl posljednje vrijeme, a očekuje se još njegovih znanstvenih radova o toj temi. I I

Katičić (1987): Hoditi-roditi, Spuren der Texte eines urslawischen Fruchtbarkei[srirus. U: Wiener Sl~wisrisches Jahrbuch, sv. 33/1987.,23-43_ Katići': (198 9): Tragom tekstova jednog praslavenskog obreda plodnosti, Stu,/ia Etimologica. voiL, Z- Bukva (Fagus sylvatica L.), rasprostranjena je u cijeloj

Indoeuropsko ime za bukvu nastalo je iz osnove *b[hlaHk'o-, koja u starim jezicima pokazuje semantičko preoblikovanje, čime se zamagljuje točnost utvrdivanja prvotnog značenja. Osnova se javlja u različitim indoeuropskim jeziCima:

(bukovo drvo)

U slavenskim jezicima imc je nastalo od "buku, što daje:

Hrvati iz sela Jabučeta sade brezu u sredini sela.

Europi, a najčešće raste u subalpskom pojasu, gdje zajedno s jelom čini mješovite šume (Šilić, 1983: 44).

89

Slaveni su prihvatili tu germansku riječ tako da je u: staroslavenskom

bukti Što znači slovo

staro ruskom

6Y'-1I (slovo)

srpskom

bukvar (knjiga, početnica) (ra"I\pe.ll1ll3c. I1BafloB. 1984: 623)

Vjerovanja o drveću u Hrvata ...

90

Rasprostranjenost drveta bukve na području Euroazije u stara vremena važna je kao argument za lokalizaciju prapostojbine Indoeuropljana. Ta nam rasprostranjenost dopušta da govorimo o dva područja gdje je ona moguća. Prvo bi bilo u zapadnoeuropskom arealu, a drugo u prednjoj Aziji, od Male Azije do sjevernog Irana. Teritorij sjeveroistočno od crnomorske obale do donjeg toka Volge treba isključiti jer tamo nakon ledenog doba uopće ne raste bukva (J'aMKpeJU11l3f\ HRaBoR. 1984: 623). Dakle, budući da nije tamo rasla, nije mogla postojati niti predodžba o njoj, a kamoli naziv, vjerovanja ili upotrebne vrijednosti kojih je puna indoeuropska tradicija. Bukva nema tako veliko značenje, u religiji, kao npr. hrast, ali se i ona upotrebljava u Bosni, uz hrast, za Badnjak. U Crnoj Gori zelenom bukovom granom, ako nema ljeskove, krste zeleno žito i kite tor. U Samoboru, uoči 1. svibnja, zabiju okićenu mladu bukvu pokraj bunara. Kite je svi koji s tog bunara nose vodu, a takvo drvo naziva se ma;um (Maibaum) i tu ostaje cijeli mjesec. Srbi pak vjeruju da se mlade vile radaju na bukovim grančicama, a majke ih poviju u zeleno lišće. Bukovo lišće upotrebljava se i kao lijek za oči. Malo je primjera koji spominju bukvu u vjerovanjima, ali postoji kod Srba vjerovanje da u šupljoj bukvi žive vragovi ili da je vrag, kada je ukrao Sunce, objesio ga na bukvu da svijetli samo njemu (Čajkanović, 1985: 57-58). Hrvati iz sela Mala Trnovitica vjeruju da je bukva possv. Jurju.

većena

Murva (Morus alba L., Morus nigra L.), bijela i crna murva, dud, raste na Sredozemlju i jugozapadnoj Aziji, a smatra se da joj je pradomovina prednja Azija. U Kini, koja je pra-

4#}e

Vjerovanja o pojedinim vrstama

drveća

91

postojbina bijele murve, a poslije i drugdje u svijetu, poznata je po dudovu svilcu, odnosno proizvodnji svile. Indoeuropska riječ za drvo i plod dud ili murva proizlazi iz osnove "'moro- i javlja se u različitim indoeuropskim jezicima na velikom prostoru: grčki

vO'PO' (plod murve)

latinski

morus (drvo murve), martun (plod murve)

armenski

mor, mori (murva) (ra\111:pe.1U1J:lc. HBaHoB. 1984: 645)

rumunjski talijanski

mur

moro (Gluhak 1993: 428)

U slavenskim jezicima riječ se javlja u sljedećim oblicima: hrvatski

murva

slovenski

mllfva

ukrajinski

morva

Čini se da je taj kasnopraslavenski oblik "mury posudenica iz nckog romanskog ili dalmatoromanskog jezika, bo odraz latinske riječi morus (Gluhak, 1993: 42H). Murva je u drevnoj Kini bila stablo koje simbolizira istok. Ono je sjedište Majke sunca i stablo iz kojega izlazi Sunce (Chevalier, Gherbrant, 19H9: BO). Murva ima ljekovita svojstva i važno mjesto u religiji, u mjcstima gdje se uzgaja dudov svilac. U Crnoj Gori sječe se dud za badnjake. Nije dobro da murva raste u blizini kuće, jer ako njegova žila dode pod kuću, cijela će kuća izumrijeti ((ajkanović, 1985: 94). U Crnoj Gori vjeruju da se na crnom dudu skupljaju vještice, i kad mladenci dođu ispred kuće ne smiju barjake ostavljati na dudu. U okolici Gevgelije naročito

92

Vjerovanja o

drveću

u Hrvata ...

koriste dud za ljubavna gatanja. Prije nego što će se udavati stavljaju djevojke prutiće od duda preko potoka ili brazde. Vjeruju da će im se te večeri u snu pokazati sudenik, tj. budući muž. Na Todorovu subotu hvataju se djevojke rukama za dud pa koje imc tada čuju, to će im biti sudenik (Čajkanović, 1985: 95). Drijen (Comus mas L.), drenj; rasprostranjen u srednjoj i južnoj Europi, Maloj Aziji i na Kavkazu. Drjenovina je jako tvrdo, teško i žilavo drvo te je vrlo traženo. Plodovi su cijenjeni za ljudsku ishranu, bilo sirovi ili se od njih prireduju voćni sokovi, kompoti, pekmez, a naročito drijenova rakija koja ima ljekovita svojstva (Šilić, 1983: 140).

'&1-

Drijen, ikavski drin, ekavski dren. Veoma tvrdo šumsko drvo i ne spada u vrstu bilja kao drač. Vjerojatne veze s litavski drignes i staroirski draigen "divlja kruška"

ruski

rpYllta. rpYllu.:a

češki

hrušc, hruška

poljski

grusza, gruszka,

lužički

krušva, krušej

U južnih Slavena postoje još mnogi nazIvI za su vrstice kruške, a neki od njih su arapka, bartolovka, bevšica, bosanka, buzdovan ka, carevka, cesarka, crvenka, funtarka, gospodična, guzara, jakov ka, karamanka, konopljenka, kraljevka, magdalenka, makarija, malomešnica, medenka, miholjka, ozimica, petrovača, ranka, stučka, tepka, bogečka tikvica, velikomešnica, zimica, žitnica i žutika (Šulek, 1879: 177).

110

Vjerovanja o drt/dIl u Hrvata .. ,

U Kini cvijet kruške drže simbolom žalosti zbog njegove bijele boje, ali i zbog toga što kratko traje i jako je krhak tc predstavlja prolaznost. Takoder, plod kruške je tipično erotski simbol zbog svojeg oblika, sočnosti i slatkog okusa (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 327). U kršćanstvu se kruška često povezuje s Isusovim utjelovljenjem i označuje njegovu ljubav prema ljudskom rodu (Badurina i dr., 1979: 369). Dakle, ona je vezana uz nešto izrazito pozitivno. Međutim, u narodnim vjerovanjima kruška je obilježena

kao loše, nesretno drvo, jer se pod njom i na njoj skupljaju vještice, demoni i zmajevi. U starijoj, pak, religiji kruška je ipak imala bolje mjesto. U okolici Gevgelije pop na drugi dan Uskrsa pričešćuje krušku tako što joj pod koru stavlja nafom. Kruška se rado sadila i u dvorištu novosagrađene kuće. Kruška se, bilo plod ili njena grančica, upotrebljava i pri liječenju, odnosno tjeranju demona bolesti iz bolesnika (Čajkanović, 1985: 143-144).

Vjerovanja o pojedinim vrstama

drveća

111

Oskoruša (Sorbus domestica L.)je listopadno drvo koje raste pojedinačno ili u manjim grupama u Europi, Iranu i sjeverozapadnoj Africi (Šilić, 1983: 111).

'{)o

Uz ovo je stablo zabilježen običaj iz Škotske kada ovce i janjad tjeraju da prođu kroz obruč od oskoruše na Sve svete i Bcltanc (1. studenoga, odnosno 1. svibnja) radi zaštite od vještica i vila te od teških bolesti, U Oldenburgu, pak, stoku hrane kroz rupu na grani ako ne daje ili ako daje malo mlijeka (Frazer, 1923, II: 185). Na karti broj 4, koja prikazuje rasprostranjenost vjerovanja o drveću u koje rado udara grom, oskoruša se, u istočnoj Srbiji, javlja dva puta. Drveće

u koje ne udara grom

Na karti broj 3 javlja se devet vrsta drveća u koja, prema vjerovanju, ne udara grom a to su: lijeska i joha te vrba, lipa, bukva, grab, topola, maslina i breza. Prema statističkim pokazateljima samo je 1ijeski i johi to primarno obilježje, dok je drugim vrstama sekundarno.

'{)o

Ariš (Larix decidua Mill.), macesen

Ariš raste na vapnenački m i dolomitnim podlogama te na škriljevcu, najčešće u subalpskom i alpskom području od 1000 do 25 OO metara. To su krajevi s obilnim padalinama j velikom zračnom vlagom, s rahlim svježim i ilovasto - pjeskovitim zemljištem. Nalazimo ga tl Alpama, Karpatima i Sudetima (Šilić, 19lD: 16). Na karti broj 2 na kojoj je pokazano drveće u koje rado udara grom, ari š se javlja vrlo rijetko i to samo u Sloveniji.

Lijeska (Corylus avellana L., Corylus colurna L.), divolijeska, rasprostranjena je u Skandinaviji, u srednjoj, zapadnoj i južnoj Europi, na Cipru, u Maloj Aziji, na Kavkazu i u sjevernoj Africi. Divolijeska raste u Iranu pa sve do indijskog dijela Himalaja (Šilić, 1983: 59), '{)o

Hrvatska riječ, kao i ostali slavenski oblici, nastala je od praslavenske osnove "leska: bugarski

leska

makedonski

leska

Vjerovanja o

112

slovenski

leska

češki

liska laska (palica, lijeska)

poljski

drveću

u Hrvata ...

U nekim od tih slavenskih jezika ona označuje i palicu, štap. Po jednom tumačenju riječ je srodna s litavskim [aula, laza .• što znači palica, štap; latvijski iagzda, što znači lijeska, a po drugom tumačenju bit će da je riječ leska poimeničen pridjev ženskog roda od *leskb(jh), što znači šumsko drvo, šumski plod (Gluhak, 1993: 376). Šulek (1879. 196) navodi još naziva za lijesku i neka narodna vjerovanja vezana uz nju: slovenski

leska

slovački

lieska

lužički

leščina, lješnička

U oči D;urd;eveva dne meću seljaci krstove od leskova pruća na usjeve i na sgrade, da tle bi preko leta grad tukao (zabilježio Miličić). Lijeska predstavlja u keltskoj tradiciji plod znanosti a vezana je često i uz magijske postupke. Simbol je strpljenja i stalnosti u razvoju mističnog iskustva koje će tek donijeti plodove. Irskim druidima lješnjak je plod mudrosti i znanja. Štapići od lijeske obično služe za vračanje (Chevalier, Gheerbrant, 1989:350). Lijeska je sigurno sklonište od groma i tuče jer ju je po narodnom vjerovanju Isus blagoslovio, a grom udara samo u ono drvo pod kojim sjedi davao; zbog toga se čobani za nevremena kite ljeskovom grančicom ili se skrivaju pod lijeskom. Na Đurđevdan ili na Spasovdan za osiguranje od groma i tuče njome se kite vrata, prozori, strehe i torovi ili se zabadaju u njive i vrtove. Negdje se u tu svrhu prave križevi od lijeske (Čajkanović, 1985: 159).

Vjerovanja o 1J()lealJ'11m vrstama drveća

113

Lijeskova grančica takoder ima moć da otjera davola i zmiju, da oživljuje ljude, njome je Bog pretvorio Luku u vola i uopće može ispuniti svaku želju. Kad se ovce vrate s planine, dodirne ih se ljeskovom grančicom. Pčele će takoder napredovati ako se u pčelinjak stavi grančica lijeske. Trudnica nosi u njedrima lješnjak koji sc stavlja u kupku novorodena djeteta (Čajkanović, 1985: 160). U mjestu Obljaj u Hrvatskoj Srbi pravoslavci vjeruju da lijeska štiti od groma. Da jc lijeska drvo u koje ne udara grom, pokazuje i karta broj 3, gdje se lijeska nalazi na prvom mjestu medu drvećem u koje ne udara grom. Takoder se može vidjeti da su vjerovanja o lijeski, kao drvetu u koje ne udara grom, rasprostranjena samo u središnjem dijelu Balkana, tj. u istočnoj Bosni i Sandžaku, gdje tvore zaokruženu cjelinu. 4&"0 Joha bijela (Alnus incana [L] Moe11ch.), joha crna (Alnus glutinosa [LJ Gaertn.), jova, jah, jahovina, jclša, joša, raste u Europi, na Kavkazu, u jugozapadnoj Aziji i zapadnom Sibiru. Često raste uz potoke i rijeke (Šilić, 1983: 55,56).

U indoeuropskim jezicima postoje dvije različite osnove koje su vezane uz naziv joha, "'cliso-/*aliso-, a javljaju se tl starim europskim jezicima. latinski

alnus

keltski

alisa (iz tog oblika postoji u Europi mnogo toponima npr. Alisia, što upućuje na imc božanstva koje je vezano uz to drvo)

gotski

"alisa (joha)

starovisokonjemački

elira (joha),

njemački

Erle (joha)

Vjerovanja o drveću u Hrvata ...

114

staro islandski staroengleski

air (joha)

Nesretno

115

drveće

:dor (joha)

Veću

starinu pokazuje druga osnova *\}uer-n-, čija semantika nije tako jasna u kasnijem razvoju europskih jezika, jer ponekad označuje johu, a ponekad topolu (raMKpemtJ13e. HBaHoB. 1984: 635). Šulek (1879: 133) bilježi neke slavenske nazive za johu, a to su: slovenski

jalša, jelša, jevša

ruski

e.lxa

češki

olše, jelcha

poljski lužički

olsza volša

hrvatski

jalša, vo Iša, jašina, java

o johi postoji legenda da ju je Isus blagoslovio zato što su se njezine grane, kojima su ga šibali, odmah polomile. Nešto malo se koristi u narodnoj medicini: pri bolnim grudima kod dojilja ili kao lijek protiv migrene. Na jo hi se vadi i živa vatra (Čajkanović, 1985: 125). Za Hrvate na Kordunu joha je sretno drvo. Prema vjerovanjma, lipa je takoder drvo u koje ne udara grom. Objašnjenje tog vjerovanja donosi Šulek (1878:156). Razlog je posve prirodan. Već su stari Germani opazili da grom najradije udara u visoke hrastove, pa su radi toga držali da je hrast sveto drvo gromovnika Thora. Isto tako su zamijetili stari Slaveni da lipa ne strada od trijeska, pa su zbog toga pomislili da lipa stoji pod osobitom zaštitom bogova. Šulek smatra da je otuda poteklo vjerovanje da lipovo liko brani od vještica i zlih čini i da se zbog toga lipa sadi na svetim mjestima.

tp.

Vjerovanja o pojedinim vrstama drveća

Nesretnim drvećem smatraju sc: orah, vrba, jasika, topola, bazga, brekinja, bagrem, glog, trnje, oleandar, pucalina te jalovo, zimzeleno i ono u koje udara grom te breza o kojoj je već govoreno u poglavlju o sretnom drveću. Orah (Juglans regia L.), kao samonikli raste u nižim zonama na vapnenačkom zemljištu. Prvotno je rasprostranjen na Balkanu, u Maloj Aziji, Iranu, Afganistanu, na Himalaji i u Kini. Mnogi smatraju da jc u naše krajeve donesen iz srednje ~zije i kulturom proširen, a tek kasnije se javlja kao samonikli (Silić, 1983: 62). tp.

Indoeuropski korijen je *ar-: grčki

:arya (orasi)

albanski

arre (orah) oreXb (orah) orah

staroslavenski hrvatski

(Gluhak, 1993: 4SS)

Šulek (1879: 267) donosi sljedeće nazive za su vrstice oraha: debeljaš, hrustavac, jabučnjak, kalanec, kostelj, koščak, koščenjak, luščak, mcdmašnik, mekša, stuček, tvrdja i v!aškiš. Prema grčkoj mitologiji, vidovita Artemida Karijatidska, koju je volio Dioniz, bila je pretvorena u orah s obilnim plo_ dovima (Chevalier, Gheerbrant, 1989: 4S8). Orah je u slavenskoj predaji vezan s podzemnim svijetom i demonima. Vjeruje se da je on drvo zlih duhova i vještica te općenito nesretno drvo. Plodovi oraha stavljaju sc na grobove ili u kutove kuće gdje zamišljaju da sc nalaze duhovi predaka kao ž,rtva. Orah sc žrtvovao precima i prilikom ulaska mlade

o drveću u Hrvata ...

u kuću i to na sličan način u Indiji, kod Rimljana i Slavena. Orah služi i kao ljekovito sredstvo za mnoge bolesti: vrućice, rane, hemoroide ili njegov pepeo protiv ispucali h usnica. On takoder služi i za gatanje, npr. kakva će biti godina, zdravlje itd. Zapis kaže da su tl okolici Vinkovaca vračevi najra~ije pod orahom molili svoje molitve i dijelili narodu trave (Cajkan ović, 1985: 184-186). Kod južnih Slavena postoji općenito vjerovanje da ispod oraha ne valja spavati jer se u njegovoj krošnji skupljaju vještice i demoni. Sjena koju stvara orahova krošnja naročito je nezdrava i opasna. Ako čovjek legne zdrav ispod oraha, probudit će se bolestan. Činjenica je da ispod orahove krošnje ne uspijevaju nikave druge biljke.

U hrvatskom selu Djedina Rika, u kojem žive Hrvati i Česi, vjeruju da orah nije dobro saditi u blizini kuće jer unosi

svadu i razdor u obitelj. Seljaci kažu da razara ognjišta. Nije dobro sjeći orah, a plodovi oraha koji raste na groblju ne smiju se jesti. Gotovo svi južnoslavenski narodi vjeruju da orah ne treba saditi mlad čovjek jer će umrijeti kada stablo dosegne debljinu njegova vrata. Naročito je nesretan onaj orah koji raste nad vodom (Rankovci, Makedonija). Južnim Slavenima orah predstavlja smrt, kao što vjeruju u selu Džigolj u Srbiji. Orah se na prostorima južnih Slavena javlja kao najnesretnije drvo, što se vidi iz karte 4. ti>- Vrba bijela - (Salix alba

L.), rakita (Salix purpurea L.),

iva (Salix caprea L.) Vrba je polimorfna vrsta i rasprostranjena je po cijeloj Europi, sjevernoj Africi i Aziji do Dalekog istoka. Najčešće raste u nižim predjelima uz riječne doline, u. naplavnim područjima gdje ima dovoljno vlage i svjetla (Silić, 1983:

64-66).

Vjerovanja ()

/J{J/eUII'lIm

ttrstama

drveća

117

Naziv za vrbu ili ivu kod Indoeuropijana nalazimo u arhaičnoj formi "sO(e)lik[ht: latinski

salix (iva)

starovisokonjemački

sal(a)ha (iva), njemački Salwcidc (iva)

staroengleski

scalh (iva)

staroislandski

selja (iva)

grčki

EAXJl (iva)

Kasnije, s razvojem jezika ta je forma zamijenjena drugim oblikom koji jc označavao drvo s tankim prutićima za pletenje (f'aMKpeJIHl13e. I1Rallon. 1984: 628). Vrba je na Dalekom istoku simbol besmrtnosti. U Tibetu ima ulogu središnjeg stabla i upotrebljava se kao znamen Botdhisattve Avalokiteshvare, za kojeg se smara da udjeljuje plodnost. Nasuprot tome muško stablo vrbe, zbog toga što ne donosi plod, simbol je čistoće. Zbog načina na koji se grane vrbe njišu na vjetru, njihove ljupkosti i otmjenosti, stvaraju sliku koja se često koristi u opisima ženskog tijela. U Kini se vjeruje da se grobovi mitskih bića nalaze u sjeni vrba. U zapadnoj Rusiji postoji izreka: "onaj ko sadi vrbu priprema lopatu kojom će sebi iskopati grob"(Chevalier, Gheerbrant,

1989:765). Vrba zauzima važno mjesto u vjerovanjima Hrvata i Srba. Ona je drvo života pa se njome šibaju jer ;e to dobro za zdravlje, takoder iz istog razloga šibaju i janjce. Vrbine grančice imaju i apotropejsku moć pa se vješaju na vrata i prozore. Takoder je i zaštitnik od groma. Po drugoj priči, ona je prokleto drvo jer je davolu pokazala put u bijegu pred Isusom (Čajkanović, 1985: 69). Izvori kraj kojih rastu vrbe imaju ljekovita svojstva (okolica Kruševca, Srbija, Oštarije, Hrvatska) (Čajkanović, 1985: 71). Vrba ima veze i s kultom mrtvih pa je

118

Vjerovanja o

drveću

u Hrvata ...

u ljubinjskom kotaru sade i na grobljima (Čajkanović, 1985: 72).

o

vrbi postoje posve oprečna mišljenja među južnoslavenskim narodima. Da je vrba loše, nesretno i opasno drvo, vjeruju Slovenci, Srbi i Makedonci. Slovenci rimokatolici iz sela Bukovice smatraju da je vrba vražje drvo. Srbi iz Novog Bečeja drže da pod vrbom nije dobro spavati jer pod nju na večer dolazi vrag, a Makedonci pravoslavci iz Kičeva kažu da se ispod vrbe koja raste pokraj rijeke noću skupljaju vragovi. Na više lokaliteta zabilježena su vjerovanja koja povezuju vrbu i zmiju. Srbi pravoslavci imaju nekoliko takvih vje- ravanja. U selu Mrakadol, BiH, vjeruju da sc u vrbi legu zmije. U Mačkovcu, BiH, kažu da sc pod vrbom skupljaju zmije, a u selu Golubac u Srbiji vjeruju da u korijenu vrbe boravI zmiJa. Nasuprot ovim vjerovanjima Hrvati iz sela Cvit()vići vjeruju da je vrba sretno drvo jer je svojim granama zaštitila Bogorodicu i Isusa prilikom bijega u Egipat. Iz tc razlike možemo zaključiti da kršćanska tradicija vrbi daje pozitivna obilježja, dok je starija, možda pretkršćanska vjerovanja, drže izrazito lošim drvetom. Budući

da vrba raste na vlažnom močvarnom zemljištu, a najčešće uz potoke i rijeke, gdje je prema slavenskoj mitologiji područje na kojem obitava zmija Veles, vrba je vclesovo drvo. Gromovnik Perun više voli drveće koje raste na suhim gorskim predjelima a to su hrast i bor.

U Švedskoj, ako mlada udana žena pati od slabine treba gola propuzati kroz obruč načinjen od tri vrbove grane i pri tome ga ne smije dotaknuti niti ispustiti bilo kakav zvuk. Obruč treba poslije spaliti, a da bi bilo efekta ona mora potpuno vjerovati u to (Frazer, 1923, II: 184).

Vjerovanja o pojedinim vrstat1'tll drveća

119

. Vrba je simbol pomladene proljetne prirode. U Slovačkoj djevojke na Cvjetnicu idu u šumu i beru vrbove grančice koje po sebi imaju vunaste rese i nazivaju ih cicky. Kod nas se takve grančice nazivaju mace ili cice mace. Poznat je i običaj pomlađivanja udaranjem vrbovim granama. U Češkoj momci i djevojke idu po selu, pjevaju i udaraju se vrbovim prućem koje n~ njih prenosi snagu pomladene prirode. Analogno t~me. mtko se ne smije udariti suhom granom ili metlom, jer djelUje suprotno. U Srbiji djevojke udaraju momke vrbovim šibama i pjevaju im: Da si zdrav kao dre11 .. da si brz kao je/m, d~ se u?ojiš kao svinja.. da rasteš kao vrba. Rusi zbog Vjerovanja u moć pomladivanja vrbe obavljaju i vjenčanja pod njom (Bulat, 1932: 10). Šulek (1879: 44S-446) takoder donosi nekoliko narodnih vjerovanja i poslovica, sakupljenih na prostorima gdje žive južni Slaveni, a vezanih uz vrbu: "~d groznice neka bolesnik ode kakvoj vrbi, neka je tresne l rekne: ne tresem s tebe rosicu, nego smette groz1zicu",

"Na Djurdjev dan kad hoće da se kupaju, opasuju oko sebe vrbovu ili leskovu mladicu, pa i II ruci donesu mlade vrbice. To čine od šuge i groznice",

"Dadoh konju zob, volu so, i vmčah groznicu za vrbicu, basma od groznice, i govori se obilazeć tri puta mladu vrbu", "Na vrbi svirala, veli se, kada se priča o kakovoj stvari koja ne može da bude", "Ako se zasadi vrbova mladika v zemljo in ako se molijo posebne molitve, vrba varuje pred sovražnikom". Vrba spada u drveće u koje ne udara grom te se na karti broj 2 nalazi na drugom mjestu po učestalosti javljanja. Zastupljena je u vjerovanjima tl Hrvata u kontinentalnom dijelu

V;erovan;a o drt/eću tt Hrvata ...

120

Hrvatske, Slovenaca, te u sjeverozapadnoj Bosni i središnjoj Srbiji. Vrba je PraslaVl:nima u davnini bila sretno i sveto drvo, os svijeta. Prelaskom Slavena na kršćanstvo vrba gubi sveta obilježja i dobiva negativne predznake zbog veze s vragom.

'9-

Jasika (Populus tremula L.), trepetljika; vrlo varijabilna

vrsta koja raste u Europi, sjevernoj Aziji i sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 70). Prema izgledu, nazivima i vjerovanjima često se jasika, u južnih Slavena, poistovjećuje s topolom (populus alba L.). Međutim u upitni cama se javljaju kao dvije odvojene vrste pa su tako prikazane zasebno na kartama i u tekstu premda je nekad teško razlučiti o kojoj se vrsti radi. U nekim slavenskim jezicima naziv za drvo je osina. Taj je naziv nastao od osnove "(H)osp[h] koja je u vezi sa srednjoazijskim jezicima i pokazuje podudarnost sa staroindijskim i grčkim:

pruski

abse (osina, topola)

latvijski

apse (asina, topola)

litavski

apuše (asina, topola)

staroruski

oOllla (osina, topola)

staroislandski

9SP (asina, topola)

staroengleski

respe (asina, topola)

starovisokonjemački

aspa

(asina, topola),

njemački Espe (asina, topola)

turski

apsaq (asina, topola)

(ra"n.:pe:uLl:lC. HnalloB. 1984: 627) Šulek (1879: 125) donosi slavenske nazive za jasiku, i to:

V;eroval1;a o

"",,,{I"011111

vrstama drt'da

slovenski

jesika

crkvenoslavenski

osinab

ruski

osma

češki

osyka

poljski

osina, osika, osa, osica

!užički

vosa, voscca

121

Šulek također donosi narodnu pjesmu koju je zabilježio V. S. Karadžić, iz koje se vidi zašto je jasika nesretno drvo:

Slušala ih božja majka, svako čedo umučkava, i po gori svako drvce, a jasike ne umučka, već jasika trepetala. Ljuto kutle božia majka: Svako drvo urodilo, a jasika ne rodila, već jasika trepetala usred lieta i bez vjetra! Jasika se drži za prokleto drvo. Ona uvijek treperi. Dva su objašnjenja za to. Prvo je da ju je proklela Djevica Marija zato što nije prestala treperiti kada je ona htjela slušati pjemu sv. Petra i Nikole i sv. Magdalene i Jelene. Po drugoj, sam Bog ju je prokleo da nikada nema mira jer je Krista odala sotoni ili Zidovima. Od jasike se spravljaju lijekovi protiv vrućice, zubobolje i protiv bolova u uhu (Čajkanović, 1985: 122). Prema karti broj 4, koja prikazuje rasprostranjenost vj erov:mja o tome koje je drveće nesretno, jasika se nalazi na drugom mjestu prema učeštalosti javljanja. Vjerovanja o tome da je jasika nesretno drvo zastupljena su kod stanovnika središnje i istočne Bosne i zapadne i južne Srbije.

122

Vjerovanja o

drveću

u Hrvata .,.

'i>e Topola bijela (Populus alba L.) osi na, plep. Kod nas se

susreće više vrsta. Raste na vlažnim i plodnim zemljištima uz

obale rijeka i potoka i u nizinskim šumama. Rasprostranjena je od Europe do srednje i zapadne Azije (Šilić, 1983: 71). Po jednoj priči na topol u, kao i na jasen, vole sjedati vile jer na nju ne sjedaju vragovi. Po drugoj je Djevica Marija, tl bijegu pred Židovima, tražila topalu da je sakrije. Kad ju je ona odbila, Marija ju je proklela pa joj zato lišće, i bez vjetra, stalno leluja. Bolesnici traže od topole, odnosno od vila na njoj, uz različite obrede, izlječenje. Na 1. svibnja momci odsijecaju mladu topalu ili hrastić te je okićenu zabiju ispred kuće djevojke koju vole. Kupclj u kojoj je prokuhano topolino lišće liječi od vrućice. Impotencija se liječi tako da muškarac navečer ode na rijeku, svuče se do gola, rascijepi topolovu šibu i provuče se kroz nju. Po topoli se gata i o vremenu: ako u jesen ostane na topoli samo zelena krošnja, zima će biti blaga. Oštra će biti ako joj lišće opada odozgo prema dolje ((ajkanović, 1985: 230,293).

V;erovan;a o vOlenzl"!"" vrstama

drvt'Ća

123

Vrača

se preko kravljih križa da bi imala mlijeko ili joj se daje bazgovi na s mekinjama (isto kao i grab) ako ga je izgubila. Medutim, bazga je medu pukom cijenjena kao jako ljekovita. Njen čaj ili oblozi dobri su protiv glavobolje, kao melemi itd. Bazgovinom se ne smije ložiti vatra jer će izazvati zubobolju. q,tuda, vjerojatno, i kletva: Zova ti Ita ognjištu 11ik11ula (Cajkanović,

1985: 103-104).

U Srbiji u mjestima gdje žive Srbi pravoslavci zabiljdeno je nekoliko vjerovanja vezanih uz bazgu ili zovu. U selu Ćabalj (dn 441) vjeruju da zmija sjedi na korijenu zove, a drvetom zove ne smije se ložiti vatra jer će onom tko to radi ispasti zubi. Slično vjerovanje zabilježeno je u Jagodnjaku, Hrvatska (Dk 242), gdje također žive Srbi pravoslavci te kažu da ako bi sc vatra ložila bazgovi nom grom bi udario u kuću. Vjerovanje da na zovi spavaju vještice i vile zabilježeno je u Bačkom Gradištu (Dn 433). U Novom Bečeju (DO 311) kažu da se pod zovom ne smije spavati jer noću na nju dolazi vrag. Bošnjaci muslimani iz sela Mutnik (Ff 324) daju čaj od bazge nerothllljama da bi stekle plodnost. 'i>e Brekinja (Sorbus tormillalis L)

'i>e Bazga (Sambucus nigra

L.), zova

U slavenskim jezicima praslavenska osnova bbzb dala je različite oblike. U hrvatskom i u srpskom jeziku javljaju se oblici: baz, baza, bazag, bazdovina, bazga, bazgovina, bazovina, boza, bozgovina, bozovina, buzika, bzova, abzova, zova i zovina. Slovenski bezdjina, bezeg, bezg, bezga, bizovc, bezovc. Ruski 603b. 6y:ma. Češki bez i bzina, poljski bez, slovački bez i baza i lužički baz i baz (Šulek, 1879: 11). Bazga je posvuda demonsko drvo. Na njoj borave vile i onome tko je posiječe nešto se loše mora dogoditi. Na rascvjetalim bazgama vida se i đavo. Koristi se u vradžbinama.

U hrvatskom sc javljaju još nazivi: breka, brekunja, brekulja, a u slovenskom: brenka i brenkovc (Šulek, 1879: 30). Brekinja je listopadno drvo s ravnim deblom i jako razvijenom gustom okruglastom krošnjom. Raste tl ravnibrskim i brdskim šumama, gdje se javlja pojedinačno ili u manjim grupama zajedno s hrastom eerom i grabom. Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, Maloj Aziji, na Kavkazu i II sjevernoj Africi (Šilić, 1983: 1(9). Na karti 4, koja pokazuje vjerovanja o tome koja su nesretna, brckinja sc javlja nekoliko puta Ll južnoj

drveća

V,erovanja o

drveću

u 11rvata ...

Srbiji i na Kosovu. Srbima u okolici Sokobanje, prema vjerovanjima, zabranjeno je sjeći brekinju jer vjeruju da je Isus bio razapet na križu napravljenom od brekinje. Kada su razapinjali Isusa na križ koji je, prema predaji, bio napravljen od drugih vrsta drveća, takav križ bi se slomio a samo bi križ napravljen od brekinje izdržao. Zbog toga se plod od brekinje ne jede niti se njenim drvetom ne loži vatra (

137

besmrtnost, duhovne vrline, sveto podzemni svijet, žalost (Gr, jS)

besmrtnost, iaiost, smrt

Breza

dvojstvo, mjesec-sunce, muško-žensko, prolječe, djevojka (Kina)

/,,>

Murva

istok, sunce (Kina)

Hrast

svijeta [axis mundi] (PS, Gr, R, K) Bog gromovnik, vatra, ozdravljenje (PS, Gr, R, K, Ge), pobjeda (R)

Badnjak (jS) Krist, Marija, križ

Drijen

zdravlje, obrana od groma, božje drvo (PS)

Vrba

os svijeta [axis mundi], besmrtnost (PS) čistoča tijela, žensko tijelo, Hera (Gr), pomladena priroda [ribet)

vrag, zmija

Orah

podzemni svijet, demoni, (PS, jS, Gr)

Jablan

podzemni svijet, dvojnost, ljubavna simbolika, Heraklo (Gr)

Jasen

os svijeta [axis mundi], čvrstoća, vilinsko drvo (jS), Posejdon (Gr), besmrtnost, plodnost, žensko stablo (Ge)

Bazga

demonsko drvo (PS, jS)

os svijeta [axis mundi] (Hetiti) vilinsko i 3potropejsko drvo (iS), vječni život, sadi se na grob (K), vječna mladost, ponovno rođenje (G)

Topola

Had (Gr)

prokleta od Marije

Isusov križ Šipak

plodnost (PS), grijeh, Hera, Afrodita (Gr)

boianska vječnost, savršenstvo, plodnost, crkva

Lipa

žena, prijateljstvo, vjernost (PS)

žena, Djevica Marija slika Bogorodice

Kesten

čistoća,

čistoča

božica Atena (Gr), sveto drvo (Židovi i Islam) Prorok (Islam)

mir, bogat urod, plod. nost, očišćenje, kraj potopa, pobjeda, nagrada

Bukva

Maslina

sveto drvo (PS, R), Jupiter i Dijana (R)

plod znanja, strpljenje, mudrost (K)

ispunjavanje želja

Bagrem

Lijeska

besmrtnost, sjever, zima (Kina) religijske vrijednosti (Gr)

nevinost, nepokvarljivost, sunčana svjetlost

Brijest

demonsko, samoviIsko (PS)

dostojanstvo života, čvrstoća vjere

Kruška

erotika, žalost (Kina)

Isusova ljubav prema ljudskom rodu

Bor

mrtav i uskrsli bog, besmrtnost života (Gr), plodnost (PS), izmjena godišnjih doba (Gr)

besmrtnost

Trešnja

čistoća,

slast plemenitih djela, radost blaženih na nebu

Jela

kult mrtvih (Gr, R)

rođenje

Isusa

Omorika

vatra, očiščenje (PS)

božično

drvce

besmrtnost (PS, Gr, Ge)

besmrtnost, nepokvarljivost, znak Krista, pod njom se rodio Krist

OS

Tisa

Smreka

Prasla\'eni južni Slaveni Grci Rimljani Kelti Germani

nesreća,

zapad, jesen (Kina)

lagana smrt Uapan)

=PS

= jS

= Gr =R

=K = Ge

uskrsnuće, zdravlje, božje drvo, Isusov križ

smrt

138

Vjerovanja o

drveću

u Hrvata ...

grom. Na petoj je karti predočena vjerska i narodnosna struktura nosilaca tih vjerovanja. Sažeto je pokazana tradicija o tome koje se drveće sadi na grobu umrloga te običa; da se prijeti voćki ako ne daje plod. Korišteni su rezultati poredbene lingvistike i dostupan materijal iz literature o nazivima za pojedine vrste, kao i o vjerovanjima o drveću u Hrvata i susjednih južnih Slavena te drugih Indoeuropljana. Služeći se kulturnopovijesnim pristupom u etnologiji na površinu su izašla stara, pretkršćanska vjerovanja i ona koja su vezana uz kršćansku predaju. Pokazalo se da je ovako obrađeno gradivo dalo rezultat te da je pružilo nove uvide o vjerovanjima u drveća u Hrvata kao i o pojavama iz slavenske mitologije o kojima nema pisanih izvora ili su oni oskudni. U nazivima i vjerovanjima o pojedinim vrstama drveća otkriven je indoeuropski, praslavenski i hrvatski jezični i kulturni sloj. Po dolasku na današnje prostore velik utjecaj na oblikovanje vjerovanja i svjetonazora u Hrvata imalo je starobalkansko ilirsko stanovništvo te njegovi susjedi Grci, Rimljani i Germani.Time se može tumačiti raznolikost u vjerovanjima unutar samog hrvatskog kulturnog i etničkog prostora. Grci, Rimljani, Kelti, Židovi i Indijci imaju svoju drevnu mitologiju zapisanu u svetim knjigama, koje su nastale i prenose se tijekom vremena kao literarna djela, a Hrvati i ostali Slaveni breme svoje kulturne baštine čuvaju u sebi i prenose s koljena na koljeno usmenim putem. O kulturnoj povijesti Hrvata, prije dolaska u današnje prostore, nema datuma zapisanih u kamenu ili na papiru, no i na toj prošlosti stvarala se hrvatska kultura i etnoduhovnost.

Zakl;učna

razmatranja

139

Gamkrelidze i Ivanov (1984: 613-647) sastavili su skupinu od lS vrsta drveća a to su: hrast ili dub, breza, bukva ~rab, ja~en, topola, iva, tisa, bor, jela, maslina, orah, jablan: Jabuka I murva. Ta skupina spada u općeindoeuropsku obitelj. Sve to drveće obilato je zastupljeno i potvrđeno u vjerovanjima u Hrvata. Od nekada vrlo živog i gotovo kultnog i mitološkog poimanja i štovanja drveća ostala su vjerovanja kao dio hrvatske predajne kulture. Vjerovanja i pojave koje se prenose s koljena na koljeno usmenim putem stvaraju tradicijsku kulturu u vidu pozitivnog balasta koji svaki pojedinac dobiva rode~jem ~ određenoj etničkoj i kulturološkoj zajednici. Neke poJave žive u odredenoj zajednici a da ta zajednica nije svjesna njezinih značenja. U urbaniziranim gradskim sredinama vjerovanja o drveću izgubila su svoje značanje jer je i uloga drveća u životu tih ljudi sporedna. Odgovarajući

na pitanja vezana uz temu vjerovanja o postavljena u upitnici EA, kazivači su nesvjesno dali odgovore koji su pomogli II rasvjetljavanju vremena i vjerovanja Hrvata prije nego što su primili kršćanstvo te onih vjerovanja koja su nastala primanjem kršćanstva. drveću,

Hrvati su po dolasku na prostore gdje danas žive primili dijelom i od domorodačkog stanovništva. Postupno su poprimili i kršćansku duhovnost i svjetonazor. Dosta dugo trajala je oporba između drevnih poganskih autohtonih načela i svjetonazora i kršćanskog vjerozakona. Drevna poganska načela preživjela su kao trag sjećanja i kao VraĆa1l;e potisnutog. No s vremenom se biblijska slika svijeta ~čvrstil~ i postala mjerilo života, ali nikada nije potpuno potisnula Izvorna drevna vjerovanja i poticaje (Botica, 1995: 10). kršćanstvo,

Vjerovanja o drveću

140

fl

Hrvata '"

Susret poganskog i kršćanskog nije u prošlosti uvijek bio idiličan.

U biblijskim tekstovima je protupoganstvo konstanta, a naredba koja obvezuje pravovjernika glasi: Sravnite sa zemljom sva mjesta na kojima su narodi koje ćete protjerati izkazivali štovanje svojim bogovima, nalazila se ona na visokim brdima, na humovima ili pod kakvim zelenim drvetom. porušite njihove žrtvenike, porazbijajte njihove stupove, spalite im ašere, smrvite kipove njihovih bogova, zatrite im imena s onih mjesta (citirano Botica, 1995: 32). I danas postoje u katoličkim krugovima mišljenja da je božićno drvce, koje u vrijeme Božića krasi svaku kršćansku kuću, svojim nakitom i magijskim blještavilom zasjenilo, prekrilo, zagušilo i gotovo uklonilo Kristovu betlehemsku štalicu. To drvce predstavlja im prisutnost trajne napasti od drveta ZI1a1t;a u raju zemaljskom (Škobalj, 1970: 586). Djeca su ta koja se najviše vesele kićenju božićnog drvca i poklonima koje ispod njega nalaze te im je to ono po čemu pamte Božić. Djeca su ta koja čuvaju i neke drevne običaje pretvarajući ih u dječje igre. Više od tisuću godina je prošlo od kada su Hrvati, a potom i ostali Slaveni primili kršćanstvo. Da je kršćanstvo palo na golo i neplodno tlo, ono ne bi za;bvjelo tako bujno i snažno. Kršćanstvo je u Slavena palo na pripravljenu duhovnu podlogu, a ta je podloga bila vjera u Boga, tvorca i čuvara sveg vidljivog nam svijeta (Kajsarov, 1993). Bez obzira na razne inovacije u predajnoj kulturi, vjerovanja mogu ostati vrlo konzervativna. Bilo koje drevno i ustaljeno vjerovanje narod čuva jako dugo, pa čak i onda kada se promijene uvjeti i postojbina u kojoj je ono nastalo. Vjerovanja se prilagodavaju novim uvjetima. Pojedine religijske

Zaključna razmatranja

141

predodžbe koje su nastale u novim uvjetima, stvaraju se vrlo često na temelju starih za koje se na prvi pogled mislilo da su nestale (Tokarjev, 1978: 47). Iz obilja podataka o raznim vjerovanjima vezanim uz drveće, a ona su prezentirana na etnološkim kartama, proizlazi da su Hrvati, slično kao i ostali Slaveni, nekada štovali drveće, premda o tom kultu ima malo arheoloških i pisanih podataka. Cilj retrospektivne etnološke analize nije bio rekonstrukcija slavenske mitologije, već da se sakupe i objasne izgubljena vjerovanja o drveću koja čine sastavnicu predajne hrvatske kulture i etnoduhovnosti. Ponekad se čini da je malo toga Hrvatima ostalo od pradavne pretkršćanske mitologije. Nema više Peruna niti Velesa jer su ih zamijenili kršćanski dvojnici ili a!opersol1aŽi. Danas se na vrhuncima brda i gora, gdje je prema praslavenskoj mitologiji bilo obitavalište Peruna, nalaze crkvice sv. Mihovila, sv. Ilije ili sv. Roka i uz njih uvijek rastu hrastovi. Ponekad na takvim svetim gorama (Sveto brdo) rastu perunike, čije ime govori o tome da su ta brda sveta jer je na njima boravio bog Perun (Vinšćak, 1991: 29) Na takvim svetim mjestima rasla su i sveta drveća, hrastovi ili borovi. Ispod tih brda su sveti gajevi, lugovi, šume ili Dubrave i Dunavi. Tu su nekada bili spomenici Velesu. Sakralna staroslavenska hidronimija i toponomastika svjedoče o drevnim poganskim vjerovanjima. Negdje su ta dva svijeta, pretkršćanski i kršćanski, našla zajednički jezik, kao npr. li božićnim običajima u Hrvata, kad na Badnjak, na kućnom ognjištu gori hrastov panj badn;ak,

142

Vjerovanja o drt/eću u H11lata ...

povezujući tako svijet živih sa svijetom mrtvih i dajući nadu u ponovno radanje sunca, Boga i ljudi. Budući da se paljenje panja badnjaka javlja samo kod južnih Slavena, za pretpostaviti je da je ta tradicija usvojena po dolasku u današnje prostore. Kao što su u korijenu naziva za pojedine vrste drveća zapisana najstarija vjerovanja iz indoeuropske davnine, tako su i u godovima stabala zapisana stoljeća i tisućljeća povijesti života na Zemlji. Na temelju karakteristika tih godova, njihove širine ili nepravilnosti, arheolozi mogu s velikom sigurnošću utvrditi vrijeme u kojem jc to drvo raslo, pa prema tome i vrijeme nastanka neke građevine ili drugog predmeta koji je načinjen od njega.

Evolucionistički pristup, koji je Darwin uveo u biologiju, utjecao je ponekad na oblikovanje nekih stavova i u humanističkim strukama. Smatralo se da oblici i procesi idu od jednostavnijega k složenom. No taj princip u lingvistici i etnologiji ne vrijedi. Zna se da su novoindijski jezici nastali "raspadom" sanskrta, isto kao i romanski jezici iz latinskoga. Latinski, a naročito sanskrt, imaju savršeno izgraden gramatički sustav, dok se kod govornih jezika, nastalih iz njih, taj sustav izgubio. Prema tome modelu može se pretpostaviti da su nakon raspada korpusa slavenske poganske mitologije ostala razna vjerovanja. Vjerovanja o drveću u Hrvata samo su fragmenti i krhotine nekadašnje cjeline. Zadatak je etnologije, kao i ostalih povijesnih disciplina, da pokušaju rekonstruirati tu izgubljenu cjelinu. Na temelju analize a zatim sinteze cjelokupne građe o vjerovanjima o drveću u Hrvata, iskristalizirali su se sljedeći zaključci.

Zakljllčna

razmatran1a

143

Hrast, lipa, tisa, maslina, drijt:n i vrba zauzimaju istaknuto mjesto u vjerovanjima Hrvata i ostalih južnih Slavena. Hrast je Praslavenima, Grcima, Keltima, Germanima i Rimljanima utjelovljavao boga gromovnika. Kao stablo i kao božanstvo predstavljao je os svijeta ili axis mundi, središnji stup ili ono što obdržava cijeli univerzum. S prelaskom na kršćanstvo Hrvati su, kao i ostali Indoeuropljani, nastavili štovati hrast, samo što je on sada vezan uz Isusa Krista i križ na kojemu je bio razapet. Isus preuzima ulogu nakadašnjeg vrhunskoga božanstva i on je taj koji obdržava cijeli svijet, tj.on je os svijeta. Lipa je Praslavenima predstavljala ženu, vjernost i prijateljstvo. U kršćanstvu ona simbolizira Djevicu Mariju i opet ženu.Tisa je starim Hetitima bila sveto drvo ili os svijeta, Kcltima i Germanima predstavljala je vječni život i ponovno rodenje. Danas kršćanima simbolizira Isusov križ. Za Hrvate i ostale južne Slavene središnjeg dijela Balkana ona je sretno i sveto drvo. Drijen je nekada Praslavenima bio božje drvo i danas ga Hrvati tako zovu. Simbolizira Isusov križ, uskrsnuće i zdravlje. Maslina je bila sveto drvo starim Grcima ' a i danas je Zidovima i Muslimanima te Hrvatima uz jadransku obalu. U kršćanstvu ona simbolizira mir, plodnost i pobjedu. I na kraju dolazi vrba koja je nekada davno Praslavenima i drugim Indoeuropljanima predstavljala os svijeta. Kod Slavena ona je izgubila tu simboliku, a zadržala ju je na Dalekom istoku kod Tibećana.U kršćanstvu ona ima negativne osobine i simbolizira vraga ili zmiju. Hrvatima sjeverozapadnog dijela Hrvatske sveto je drvo lipa, koja utjelovljuje Djevicu Mariju, dok u dinarski m i slavonskim predjelima štuju hrast, koji utjelovljuje Isusa. Tu je i drijen kao božje drvce. Tc tri vrste drveća nekada su simbolizirale božansko te i danas

.

144

Vjerovanja o drveću u Hrvata ...

predstavljaju tri ključne osobe u kršćanskom svjetonazoru Hrvata. Vrbi je pripala nezahvalna uloga da simbolizira zlo, a tisa čuva uspomenu na vjerovanja koja nisu zajednička Praslavenima i pokazuju drugačiji religijski koncept od kršćanskoga.

.. _••

Summary ....~._II

The research subject of this work is belicfs. Belicfs are part of religious phenomena forming the word-of-mouth cultural structure of certain ethnic groups or peoples. Beliefs are usually parts of past religions, unorganized remains, but there are also those whose formation was int1uenced by local causes and ideals. Religious phenomena can be divided into two basic categories: beliefs and customs. Belicfs are states of thought consisting of appearances, while customs arc means of action (Durkheill1, 1982: 35). All religious beliefs hypothesize the classification of the real and the ideal, which people consider as two opposite categories, the sacre d and the profane. The division of the world into two regions, with one including everything sacred and the other all that is profane is the dividing line of religious thought. Beliefs, myths, dogmas or legends are representations, or systems of representations, which express the nature of sacred things, virtues and powers attributed to them, their history, interrelations and relations with profane subjects (Durkheim, 1982: 3S). The category of sacred includes not only those beings which have been called gods or spirits, but also springs, rivers, lakes, mountains and trees.

146

Vjerovanja o drveću u Hrvata '"

Based on investigations of Slav mythology, we can consider that the pre-Slav mythological and religious consciousness was primarily determined by: worshipping of forests, worshipping of mountains and mountain peaks, worshipping of springs and waters, worshipping of house deities with the fire cult and lastly worshipping supreme an~hropomorphic deities. The basic task of this work, using the techniques of ethnological mapping, according to heuristic typology and spatial presentation on ethnological maps, is to attempt an interpretation of phenomena which have not been previously presented in this manner in professional and scientific literature. The foundation of the work are materials collected for an ethnological atlas of southern Slavs from 2S 1O settlements from the region which remained after the fall of former Yugoslavia as well as Croatia's neighbouring countries where members of the Croatian peopJe are living. All available rderences will be used, as well as results obtained by related scientific disciplines, particularly linguistics. The information was analysed, classified according to open heuristic typology and the distribution of beliefs connected to individual types of trees. Six ethnological maps were constructed, five of which dealt with belids related to trees: which trees are considered lucky, which sacred, which are particularly respected, which grow in thc village centre or besi de the church, which are considered particularly un lucky, which are susceptible to lightning strikes and which are not, while the sixth map represents the religious and nationality structure of belid carriers. A short presentation of customary tree planting at the grave of the dece ase d is also presented as well as the custom of threatening to cut down a fruit tree if it is not fertile in the next season.

Summary

147

Linguistic and comparative reference materials were also used, relating to individual types as well as the beliefs about trees held by other Slavs and Indo-Europeans. The materials found in the EA questionnaires are mainly based on more recently recorded traditions. According to the retrograde and retrospective approach to this material on beliefs, we can expect the surfacing of old, pre-Christian beliefs as well as those related to the Christian tradition. Such organized materials can also provide insight into the role of trees in the Croatians' view of life, as well as phenomena from Slav mythology for which there are few, if any, written records. The aim of this work is to determine the source of bcliefs about individual types of trees in the context of ancient Slav mythology, which has some elements in common with other Indo-European mythologies. Considering the fact that Croatian ethnological literature has contained few professional papers about bclids of trees, it has become necessary to collect and analize materials and data in one place, which is one of the aims of this work. An ethnological analysis will provide answers related to the sources of these belicfs and what has survived to the present day. The purpose of this work is not to recon stru ct Slav mythology but to show that recent Croatian belids of trees have some foundation in the remains of ancient myths known to Croats and other Slavs. It is necessary to mention that some pre-Christian belids of trees have found their place in the Christian world where they continue to live in connection with Christian holidays. Together with the similarities in the belicfs of Croats and other southern Slavs, there are also differences caused by geographical space and historical processes. There are also dif-

148

Vjerovanja o drveću u HrtJata ...

ferences in beliefs within the Croatian space, which are shown in detail on ethnological maps, the primary data base required for this work. We are able to arrive at new ethnological knowledge from such a detailed data base by applying the criterion of frequency. The work attempts to show the roots of these belicfs and the Indo-European traditions underlying them. The reasons for the closeness and importance of these beliefs to people will be shown as we11 as their preservation in the word-ofmouth culture of the Croatian people. Beliefs about trees are part of the wider context of Slav and Indo-European pre-Christian mythology. Research on Slav mythology requires great caution in order to prevent going off on the wrong track. The title "Slav mythology" itself presu me s its existence at some time, while the question of it's contents still remains open. The aim of this work is not the reconstruction of Slav mythology, it aims to show that recent beliefs about trees stem from the remains of a well-known past myth. Some Croatian pre-Christian beliefs have been merged into a difficult to recognize area, while those belicfs with roots in the Christian view of life exist in the workings of word-of-mouth Croatian culture. R. Katičić was most successful in the reconstruction of texts concerning ancient Slav mythology. Part of his results were recently published and more scientific papers are expected.

In order to find the roots of some recent belicfs about trees, they need to be placed within the framework of ancient Slav mythology. Findings reached by Katičić and other contemporary Russian Iinguists will aid us in this purpose. According to Katičić, before migrating to their contemporary location, the Arians and Slavs lived side by side, but Slav

Summary

149

knowledge of the vedic culture remains a mystery (Katičić, 1971: 174). The Slav tradition comments on the Indian vedie, showing that the Slav tradition is ancient. The vedic Ari:lI1S needed to perfectly recite all vedic texts, without understanding them. The kinship of the Slav languages, particularly that of Croatian and sanscrit, is shown by the following quote: the (act that the Slav languages and samcril are genetically related u1tdoubtedly confirms the common membership in a group or similar li(estyle. This makes the kinship interesting and important tlOt otzly for Jhzguistics but also (or cultural history. The linguistic kinship suggests that the Indian and Slav peoples have a common ancie1Zt cultural ancestry (Katičić 1971: 174). This common cultural ancestry helps us in understanding the sacra) Balto-Slav poetry and the search for the mythological framework to which this poetry belongs. Thc common ancestry is not of great use for beliefs about trees considering that during the migration to new regions, which occurred in 1500 BC at the latest, the Arians encountered tropical and subtropical environments with different varieties of plants and trees which were unknown to them. Bulat mentions the Christian influence on Slav mythology, including the great similarity of beliefs between them and peoples who had left behind many more written materials. He quotes the opinion of Angela de Gubernatis, a 19 th century writer, whose introduction to La mythologie zoologique includes: Following the Indian, the first place is given to Slav traditions. The language, imagination and belie(s of the Slav peasants have been preserved as simple and patriarchai ... as i( there have been no changes ht the last three thousand years (Bulat, 1932: 2).

Vjerovan;a o drvetu u Hrvata ...

151

The verbal traditions and verbal texts of folk literature are important philological sources for the reconstruction of Slav and Balto-Slav mythology.

According to Katičić, mythology is a grammatical discipline, while the reconstruction of Slav mythology is the equivalent of Russian roulette for the scientist (Katičić, lecture).

150

According to these texts, Perun always lives in the dry mountainous regions where thc oak and pine are common. He appears in the form of a bird, usually an eagle and is always above, while the snake Vele s is always below, the two being connected by the oak and willow. A hol e is to be found in the root of the oak filled with treasure guarded hy the snake. When Peron uses stone lightening to strike the curled up Veles, he restores justice, which is contained in the saying "straightening out the crooked Drina". Perun can be merciful but also terribly dangerous toward people, while Veles on the other hand, in the form of a snake, does not always represent evil. Vcles owns sheep and is a cattle god. For the Slavs, Perun appears in four facets: one looking north, the second south, the third east and the fourth west. A graphic presentation of the Zbruč idol with four faces can be found on page 10. Kajsarov (1993: 55) suggests that three of the faces represent pre-Slav dei ties. Due to the uncertainty of this suggestion, it cannot serve as scientific evidence. Traditional songs sung by processioners on St. George's day are helpful in the reconstruction of the lost Balto-Slav traditional texts. Based on songs collected by Huzjak (1957), titled Green George as well as other St. George and St. John day songs whose origins are in areas inhabited by Baltic and Slav peoples, Katičić has shown that Balto-Slavs have, and have had, like Arians, Greeks, Latins and Cclts, an ancient sacral pre-Christian mythological poetry.

Despite Russian roulettc, it is necessary to involve ourselfs in the reading of mythological content. The God Perun, who appears in the form of an eagle, had a daughtcr Mara and nine sons. The tenth and youngest son George left horne in his youth and lost all contact with his father and brothers. The core of the reconstructed fertility ritual, arrived at by through the analysis of St. George's songs, consists of the coming of George from the bloody sea, the kingdom of angry heasts behind the black mountains, through the green forest, from the mountain to the plain. He is the master and protector of cattlc living in Virea, the world of Veles. George arrives at the golden door behind which is the girl Mara from the world of Perun. She needs to give George the key which enables him to join the dampness from the world of Veles with the sun from Perun's. With the marriage of George and Mara, who do not know that they are brother and sister, under the tree, spring arrivcs bringing fertility to people, cattle and plants. Katičić

Perun and Veles watch the ccremony. Perun forges gold and Veles guards it. Vcles guards the gold and the deccased in the underworld. Birds and foliage come from the underworld, the decease d rise. The opening of the underworld represents the opening of the new year, i.e. a new cycle of birth and sproutmg.

152

Vjerovanja o drveću u Hrvata ...

Summary

153

The mythological image of the tree under which the marriage takes place is as follows:

cross the Danube and arrive in the region of today's Europe do they meet Protomediterraneans and large forests.

ln Slav texts, the tree representing the axis of the world (Axis mundi) appears as a willow, which is most probably the oldest form, then as an oak, the commonest form and finally as a pine or fir, the youngest form. This is confirmed by texts containing such forms as oak willow. The oak preserves the memory of the willow whose role it inherited. The marriage takes place under an oak which was previously a willow.

The wood fed fire and flame, which is important to life. Wood was the material for tools and weapons. Bees living in hollow trees provided important products: honey and wax.

The oak, like the willaw, grows in the vicinity of water. A snake or Veles lives in its roots, guarding gold or sheep.

Universal cosmic principit:s wl:re expressed through trees. They n:flectcd thl: origins of the world. lt embodied the pOWL'r of lik, symbolized aspects of the divine and sancd. The tree as the symbol becomes the concept of the universe (Gutdeutsch, 1997: 33).

Bees are to be found in the centre of the trunk, with an eagle and other birds sitting on the branches. A stone horizon is above the tree. The eagle Perun sits on a dry branch and watches the 'world around him. The connection between the eagle and snake is maintained by a marten or squirrel, moving up and down the tree trunk.

Tree symbolism can be divided into three areas (Gutdeutsch, 1997: 33)

Before turning to the beliefs about individual types of trees, wc need to mention the belicfs, customs and procedures with trees generally as well as tree symbolism in various Indo-European mythologies.

The cosmic tree appears in mythology as the reversed tree, arbor i1tversu, thl: most famous being the JewishCabalistic tree of life or the world, with its roots in the heavens and br::tnches on the ground. It represents creation as a movement coming from above. The spiritual roots of the tree arc in the heavens, in the divine world, while its top spreads over the earthly world. It connects three levels of the cosmos or space:

Trees represent one of the manifestations of divine power. It was worshipped in the majority of cultures during thc past. The life of trees was always closely related to the life of man. Europe was covered by huge rainforests in its earliest historical time, where the rare clearings appeared as islands in a green sea. The life of people at the time was closely related to the forest and trees (Friedrich 1970). It is necessary to mention that early Indo-Europeans come from the steppes of eastern Europe around 3500 - 3000 BC and only when they

1. COSMOS - the cosmic tree 2. BIOS

the trL'e of life

3. LOGOS - the tree of awareness

HEA VEN - the world of the gods EARTH - the world of people UNDERWORLD - the world of the dead. The cosmic tree stands in the centre of the world and is therefore thc axis 11lu1zdi, axis or central pillar, which props up thc world. Such a tree is found in a holy place.

drveću

u Hrvata ...

155

The tree of life is at the end of the world or in the heavens or some other inaccessible place and symbolizes a universally vital principle. Since some types of trees survive up to one thousand years, such a tree represents eternaI life.

ligion. It is also the case with the Prussian druwis (Gamkrelidze and Ivanov, 1984: 613)

154

Vjerot!anja o

The tree of awareness or the tree of life has its place in Christian belicfs. Mesopotamian stories most probably served as the basis for biblical trees growing in the Garden of Eden. Two trees risc on the eastern heavenly entrance: thc Tree of Truth :1I1d the Tree of Life (Gut deutsch, 1997: 41). According to the biblicallegend, the snake seduces Adam and Eve, who eat from the tree of knowledge, which results in their banishment from heaven. The snake represents wisdom in legends, allowing this act to be interpreted as the awakcning of human consciousness. This ancient tree symbolism is preserved more or less completely to the present day. The general Indo-European word for tree (in some languages the dub) comes from the Indo-European basic .. t'e/oru

- It're/ou. In ancient Indian darum1 means sturdy, in Latvian durus means hard, strong, ancient Irish dron means sturdy, ancient Slav s'u-drav'u is the Croatian healthy. The majority of Inda-European languages have another basis for marking the tree, or oak "p[h]erk[h]ou-, never trees (as the plural noun), which is discussed in the chapter on the oak (Gamkrelidze and Ivanov, 1984: 614). Along the meanings listed here, one more important characteristic needs to be mentioned. In the Gothic and ancient Islandic language the word t riggws , i.e., tryggr represents a person who is faithful, firm, stable and reliable. Ancient Islandic derived the word tru which means faith, re-

This forms the basis for scientific research of beliefs about trees. The role of trees in cults and religion appears in pre-historic times, expressed both in terms of language and meaning. The very concept of religion and beliefs is linguistically connected to names, which designate trees. Wood is a substance in the true sense of the word. In India it is the symbol of universal substance, the primary mattHHIll hil I, A. C. (199;-»): f)ml,eC/lwa gpe(J111LX C.la/mll, A:I!:'TeliR, CaH"T-lIcTcp6ypr

Frazer, G. J. (1923); The Golden Bough, A Study in Magic and Re· ligion, Part VII, Balder the Beautiful, Vol II, London Frazer, G. J. (1926); The Golden Bough, London, The Magic Art, Vol. II

165

D. (1995): Dosad nepribilježena pojedinost u svadbenim sjeverne Podravine, Zagreb, Studia etimologica Croatica, vol 5., str. 9.j-94.

običajima

f'a\1h:pc:IIU:3C,

T. B. 1iBallon, BII'I. Bc. (984): Ir1tUOCBporICHC"IH1 2, Tbilisi

113bl" ~I IIHJOCBpOnCHllbl

Gavazzi, M.( 1978): Vrela i sudbine narodnih tradicija, kroz prostore vremena i ljude, Zagreb, Liber Gavazzi, M. (1988): Godina dana hrvatskih narodnih običaja, Zagreb, II. novo priredeno izdanje, Kulmrnoprosvjctni sabor Hrvatske Gavazzi, M. (1991);

Baština hrvatskog sela, Zagreb, Orvoreno

sveučilište

Gluhak, A. (1993); Hrvatski etimološki rječnik, Zagreb, August Cesarec Gutdeutsch, G. (1997): Mitologija drveća, Zagreb, Nova Akro/JOla, br. 9, str. 32-41 Hrvatske narodne pjesme, Knjiga peta (1909); Ženske pjesme, sveska prva, uredio: Nikola Andrić, Zagreb, Matica hrvatska Huzjak, V. (1957): Zeleni Juraj, Publikacije etnološkog seminara 2, Zagreb, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

I. Š. (1985): Ladonja, Istarska Danica 1985, str. 141-145, Pazin, Istarsko književno društvo "Juraj Dobrila" I1naHoB, B. B.. TonopnB, Il ll. (197t.l: /I cC:le