Veličina i granice Freudove misli

ERICH FROMM: D JELA u 12 ••eulr.a

Erich Fromm

l>daju

tNAPRIJBO• hdnat.lr.o ttgo·n tka radna organlzaeita Z.grcb, Pafrnotitc:n 30

NOLIT

V elicina i granice Freudove misli

hdavatlr.a radna organiz.t.dja Beograd, Tcrazijc 27

Prmla Vlasta Vizek-Vidovic

Umlili Zeljko Palout

1

Gvozden Flego

ZAGREB 1986

Sadr2aj

I

UVOD

7

OGRANICBNJA ZNANSTVENE SPOZNA1E

9

1. Ra2.1og zbog k.ojeg je svaka nova toorija nu!no pogreSI!a 2. Kor.ijeni Freudoovih grdaka 3. Problem :manstveoe istine 4. Freudova 2l!lanscvena metoda

II VllLICINA I CRANICE FREUDOVIH OTKRICA

111

£rich Fromm GREATNESS AND LIMITATIONS OF FREUD'S THOUGHT

@ 1m by Ertel> Fromm

12 18 22

30

I. Otkrice nesvjesnog

30

2. 3. 4. 5.

34 44 49 61

Edipov kompleks Prijenos Narcisoidnost Karakter 6. Znaeajnost djetinjstva

Naslov h:vomlkd

Y

FREUDOVA TEORJJA TUMACENJA SNOVA

69

76

I. Ved:i6na i granice Freudova otk:ri.Ca

tumacenja soova 2. U!oga asocijacija u tumaeenju snova 3. Granice u Freudovu tumacenju vlastitih soova

76

79 85

Uvod

4. Simbolicki jezik snova

IV

94

5. Odnos funkcije ·spavru1ja i 8lkt>vnosti u snu

100

KIUTlKA FREUOOVE TEOR!IB INSTINKTA

107

(Prevtla V esna Mari!ec-Bt11)

V

t. Razvoj teorije instinkta

107

2. Analiza instinktivis!Ekih pretpostavki 3. Kril'ika Freudove teorije .instinkta

110

126

ZA$TO .IE PSIHOANALIZA TRANSPORMJAAHA I'Z RADIXALNE TEORUE U TEORIIU

ADAPTACIJE

138

BIBllOCRAI'IJA

145

INDEKS IME>(A

149

Da bi se potpuno moglo shvatiti izuzetno znaOenje Freudovih psihoonali1.ickih otkrica, valja prije svega razumjeti njihov osnovni princip, koji je najbolje izraien u stihu iz Evandelja: •lstina ee vas osloboditi.« (Ivan, 8.23) Zaista, ideja o istini kao spasiteljici i ozdraviteljici, staro je poimanje, koje su navijestili velik.i uOitelji Zivota; mofda nit:ko tak.o raodikalno i jasno kao Buddha; ipak, ta je misao zajednicka judaizmu i k~stvu, kao i Sokratu i Spinozi, Hegelu i Marxu. Za budisticku misao, iluzi.ja (neznanje) je, zajedno s mi'Z· njom i pohlepom jedno od zAla kojcg se rovjek mora odreci, ne leli li ostati robom pozude koja ga nuino vodi u pamju. BudizaJI\ se ne bori protiv radosti i uZitka na svijetu, ukoliko nisu posljedica pofude i pohlepe. Pohlepan covjck ne moie biti ni slobodan ni sretan. On je rob stvari koje njirne vladaju. Proces budenja iz iluzijfl uvjet je slobode i oslobadanja od patnji izazvanih pofudom. Dcziluzioniranost (Ent-Tiiuschung) uvjet je Zivota koji jc najbli:li punom ljud· skom razvitku, ill kao sto ka:le Spinoz.a, modclu ljudske prirodc. Poimanjc istine i potrcba za dcziluzijom, zbog svojc proietosti idejom o bogu-idolu, nisu tako centralne i radi· kalne u judaistiOkoj i kr5canskoj tradiciji. SklopivSi kompromis s vla5cu, ove rcligije nisu mogle a da ne izdaju istinu. U revolucionarnim sektama istina je ponovo mogla zauzeti znaOajno mjesto jer je njihov glavni napad bio usmjeren na razotkrivanje proturjeeja izmedu krSCanske misli i k~ske prakse. Spinozino ueenje u mnogome podsjeca na Buddhino. Ljudsko biee podlofno iracionalnim na7

gonima {pasivnim afektima), nufno posjeduje neadekvatne predodfbe o sebi i svijetu, ono iivi u iluzijama. Oni koji slijcde razum ne dopustaju da ih zavedu njihova osjetila i njih vode dva •aktivna afekta•: ruzum i hrabrost. Marx nastavlja tradiciju onih za. koje jc is tina preduvjct spasenja. Njegov se cjelokupni rad ne sastoji prvenstveno u tome da pokaie sliku budureg savr5enog druStva, vee u nemilosrdnoj kritici iluzija koje spreeavaju da se takvo druStvo ostvari. Kao sto Marx kaie, potrebno je razbiti iluzije kako bi se p~ mijenile okolnosti koje ih zahtijevaju. lstu je rerenicu mogao upotrijcbiti i Freud kao motto za svoju terapiju osnovanu na psihoanaliti~koj teoriji. On je silno prosirio pojam istine. Istina 1.a njega nije viSe ono sto ja svjesno mislim iii vjerujem, ve~ i ono sto potiskujcm, jer nc zelirn o tome razmisljati. VeliCina je Freudovog otkri~ u pronalarenju metode kojom doseie istinu ita onoga sto pojedinac vjeruje da je ist.ina. To je mogao postici otkr.iv§i djelovanje represije {potiskivanja, op. prev.) i sukladno tome racionalizacije. Dcmonstrirao je empirijski da put izlje~enja leti u iskrenom uvidu u vlastitu mentalnu strukturu, odnosno u •de-represijic. Primjena principa prema kojem istina oslobada i lijeei, vcliko je, moida najvere Freudovo ostvarenje, premda jc njcgova primjena ovog principa doiivjela mnoga iskrivljavanja i ¢esto dovela do novih iluzija. U ovoj knjiz.i ielim detaljno izloiiti najvatnija Frcudova otkri~. Istovremeno, poku5at fu pokazati gdje i zasto je gradanska misao, tako karakteristi¢na za Freuda, suzila i katkad pomra~ila njegova otkri~. Buduo da moja kritika Freuda ima vlastiti kontinuitet, ne mogu izbjeei pozivanje na svoje ranije stavove o ovom predmetu.

I

Ogranicenja znanstvene spoznaje

1. Razlog zbog kojeg je svaka nova teorlja mdno pogrelna

Pokusaj razurnijevanja Freudovog teonijskog sistema, iii sistema bilo kojcg kreativnog sistcmati~og mislioca, nc mote biti uspjclan ako ne shvatimo da je i zbog ~ega je svaki sistem, kakvim ga jc stvorio i izloiio njegov autor, nulno pogresan. Razlog tome nije pomanjkanje ingeniomosti, krea· tivnosti ill samok~iti¢nosti od strane samog autora, vee osnovna i neizbjeina proturjeenost: s jcdnc strane, autor tcli rcci nesto novo, nesto sto prije nije bilo domiSljeno iii re~eno. Ali govoreei o •novostic svrstavamo je samo u dcskriptivnu katcgoriju, cime Cini.mo nepravdu onom bitnom u kreativnoj misli. Kreativna je misao uvijek kritiCka misao, jer tcl.i raz. ra¢unati s odredenim iluzijama i pribli!iti se svijesti o rcalnosti. Ona prosiruje carstv0 ljudske svijesti i ja~a snagu razuma. Kriti~ka i stoga kreativna misao ima uvijek oslobadajucu funkciju kroz negaciju iluzorne misli. S druge strane, mislilac treba izraziti novu misao u duhu svoga vremena. Rnzli~ita dru~tva imaju razl.icite vrste •zdra· vog razumac, razliCite kategorije rnisljenja, razli~ite logicke sisteme; svako dru5tvo posjeduje vlastiti osocijalni filter• koji propusta samo odredene ideje, pojmove i iskustva; oni od njih koji ne moraju nuino ostati u podsvijesti, mogu postati svjesni kad se dogode fundamentalne promjcne drustvcne strukture. Socijalni filter se takoder tada mijenja. Misli koje ne mogu proci kroz socijalni filter odrelfenog dru· 9

Stva u odredenom casu, •nezamislive• su i naravno •neizgo. vorljivc•. Prosjc-c!noj se osobi rrrisaone strukture ojeZllla druStva cine sasvim logicruma. Misaone strukture bitno razlicitih drmtava izgledaju nelogicoe ili sasv•m besmislene. Ali nije samo logika odredeoa •socijalnim filtcrom• i f.ivotnom praksom koja se provo

.raiavati i vlastitu negaciju. On je otkrio da prenagiMavanjc ljubavi moze prikrivati potisnutu mr!nju, da se nesigurnost mole priktiti arogancijom, strah agresivnoscu itd. Ovo jc bilo vrlo vafno, ali takodcr i vrlo opasno otkrire. Pretpostavka da nesto sadrl.i i svoju suprotnost zahtijeva od· redenc dokaze, a Freud je bio vrlo revan da te dokaze nade. NepaZijivoj osobi, sto su ve~inom njegovi u~enici bili, Iako se moglo dogoditi da dode do hipoteza dcstruktivnih po znanstveno mi§ljenje. Da se ne bi ucinilo kako sude zdravorazumski iii da ne posjeduju poscbno znanje, mnogi psilioanaliti~ri rutinski su pretpostavljali da je pacijent motiviran suprotnim od onoga sto on sam misli da ga je motiviralo.

26

27

•Nesvjesna homoseksualnostc je jedan od najboljih primjera. To je dio Freudove teorije kojim je nanio ~tetu prili~nom broju !judi. Analitiw, da bi pokazao kako zadire ispod pomine, more sugerirati paeijentu da pati od nesvjesne homoseksualnosti. Pod pretpostavkom da paeijent vodi vrlo intenzivan heteroseksualni Zivot, twnocenje ee krenuti tokom da upravo ova intenzivnost sluZi potiskivanju nesvjesne homoseksualnosti. IIi, pod pretpostavkom da pacijent uopee ne pokazuje seksualni interes za osobe istog spola, analiticar ~e se posluiiti argumentom da je upravo ova nez.ainteresiranost dokaz potisnute homoseksualnosti; nko se pak nekom covjcku dopala boja tulle kravate to je bio •prima facie« dokaz o njcgovoj ncsvjesnosj homoseksualnosti. Neprilika s ovom metodom I~. naravno, u tome ~to je prakticki nemoguee dokazati nepostojanje homoseksualnosti, i tako se nerrjetko potraga za nesvjesnom homoseksualnooru nastavlja godinama, pri eemu uopee nisu postojali dokazi osim onih osnovanih na pretpostavci da sve more imati suprotno zna~enje od onog oeiglednog. Ova je navika dovela do katastrofalnih rezultata, jer je dozvolila stupanj arbitramosti u tumaeenju koji je c'!esto vodio sasvim pogre~nim zakljuccirna. (More se povuc jasna paralela izmellu vulgarnog frojdizma i vulgarnog marksizma koji se gaji u sovjetskom teoretskom mB!jenju. Marx, kao 4 Freud, pokazuje da nCI§to mO'le irnati i sasvim suprotno znaeenje, ali naravno to treba dokazati. Vulgarna marksismaka roisao, m edutiro, zalcljueujc: a.ko se tvrdi da n~to nije ono sto jest, tada je suprotno; na taj je natin lako manipulira~ mi§ljenjem u vlastitc dogmatske svrhe.) BIUUII:E liZ J'I(V0 POGUVUB

I. Ovdje se ne dotirem jednog drugog problema, mogua,osu izra· tavanja suptilnih i sloknib osje6lja i iskustava u jC2ilw, Ito je jedino n>gute u poeziji.

28

2. Naravno, nisu svi elementi Freudovog milljenja nufno buriooskog parijckla. Neld su ujednitki svim patrijarlulnim drultvima ba· ziranim na privatnom vlasn.iltvu. 3. 5•-c jc ovo vidljivo iz Freudovog panll!anja u vlastitom braku. S•e do bralr.a: mbudeoost, romanti~na pisma, poclrtavanje slike nareisoidnos ljubavnika tipimog :za 19. stoljete. Nakon toga, osjetno gubljcl\ie intcresa za svoju Uou, erotl~. intelckt.WOO, osjotajno. 4. Freud je obradio pavijesl ovog slutaja u studenom 1914, ali ga nije publicirao tttiri godine. Ovaj slubj je papulnmo poznat kao •lzvjc!toj o Covjeku-vuku•. (Usparedi s vrlo zanimljivim lekslom M. Gardiner. u kojernu se nalazi autobiografijo Covjeka-vuka, Frcudov izvjc!laj ; dodatak Ruth Brunswick.)

II

Velicina i granice Freudovih otkrica

Cilj je slijedeee rasprave da pokafe: 1) glavna Freudova otkriea 2) kako su njegovi filozofski i li~ni stavovi djelovali na su2avanje i iskrivljavanje njegovih otkri
snazohiUllQm i zavisnooeu. Freudovo se ollkni
30 31

nije lak~ nego uvjeriti samog sebe u valjanost takve racionalizacije. Postoji i treCi rezultat Freudovog otkriCa. U kulturi kao ~to je naSa, u kojoj rijeei igraju ogromnu ulogu, tefina rijeei resto sluZi da se iskustvo zanemari ill Cak iskrivi. Kad netko leak: •Volim te• ill •Volim Boga• ill •Volim domovinuc, izgovara rijeei Jroje, usprkos anjenici da potpuno vjeruje u njihovu istinitost, mogu biti sasvim neistinite i predstavljati samo racionalizaciju relje za vl~ru. uspjehom, slavom, novcem ill izraz vlastite ovisnosti o grupi. U tome ne mora brti, a ob~no i nije, Ukljueen n:iti djelic ljubavi. Freudovo otkriee za sada jo~ nije u toj mjeri opc!e prihva· c!eno da bd ljudi instinktivno postali krH>itni prema izjavama o dobrirn namjerama iii pricama o primjernom pon~anju, ali svejedno ostaje cinjenica da je Freudova teorija kritiCka teorija, kao i Marxova. Freud nije prihvocao tvrdnje na osnovi njihove pov~inske vrijednosti, gledao je na njih sa skepsom eak i kada nije sumnjao u iskrenost osobe. Ali svjesna iskrer~ost znaCi relativno malo u cjelokupnoj strukturi oeCije lienosti. Freudovo najveee otkriee i njegove fundamentalne filozofskc i kultume posljedice je konflikt izmec1u misljenja i bivstvovanja. Medutim, on je ograniCio va!nost svog otkriea pretpostavkom da je potisnuta svijest o djeejim seksualnim zeljama i da je konflikt mB!jenja i bivstvovanja u stvari konflikt rni§ljenja i djecje seksualnosti. Ovo ogranieenje nije iznenallujuc!c. Kao §to sam prije spomcnuo, Freud je, pod utjecajcm materijalizma svog vremcna, htio nac!i sadrlaje potisnutog u onim tefnjama koje ne samo da su bile i~to­ vremeno psihicke i fiziolo§ke, vee! su oeito bile potisnute u dru~tvu u kojem je Freud Zivio, tocnije u srednjoj klasi s njezinim viktorijanskim moralom, iz kojega je potjecao Freud i vec!ina njegovih pacijenata. Otkrio je da su patoloski fenomeni, kao na primjer histerija, katkad izraz potisnutih seksualnih felja. Identificirao je socijalnu strukturu svoje klase i problcme u njoj sa rovjekom i problemima !koji pro-

32

izlaze iz njegove egzistencije. Tu se nalazi Freudova slijepa pjcga. Za njcga je burfuasko dru§tvo identicno civiliziranom dru~tvu, i prcmda je priznavao da postoje drukCije kulture, one su za njega ostale primitivne i nerazvijene. Materijalisticka filozofija, zajedno sa rasirenim potiskivanjem svijesti o seksualnosti, hila je osnova na kojoj je Freud sag.J.dio svoj pojam nesvjesnog. Uz to, poricao je Cinjenicu da se seksualni porivi vrlo resto ne javljaju zabvaljujuci fizioloskom supstratu seksualnosti, vee! su, naprotiv, resto proizvod sasvim drukciijh poriva, koji ne moraju biti seksualni. Tako se izvor seksualne relje mofe nalaziti u narci· soidnosti, sadizmu, teinji ka podloinosti, cistoj dosadi; ta· kodcr jc dobro poznato da moe i bogatstvo igraju znacajnu ulogu u poticanju seksualnih zelja. Danas, samo dvije iii tri generacije nakon Freuda, postalo jc oeito da u gradskoj kulturi seksualnost nije glavni objekt potiskivanja. Naprotiv, buduCi da je masovni eovjek usmjeren da postane homo ccnsumens, seks je postao jedan od glavnih potrosnih artikala (i jedan od najjeftinijih) koji stvaraju iluziju sreee i zadovoljstva. Kod eovjeka mofemo opaziti niz razlicitih sukoba izmedu svjesnog i nesvjesnog. Evo popisa nekih Cdc!ih sukoba: -

Svijest o slobodi - nesvjesna nesloboda Svjesna dobra savjest - nesvjesni osjeeaj krivnje Svjesno osjecanje srec!e- nesvjesna depresija Svjesno postenje - nesvjesno nepostenje Svijest o individualizmu - nesvjesna sugestibilnost Svijest o moc!i - nesvjesni osjeeaj nemoc!i Svijest o vjeri - nesvjesni cinizam i gubitak vjere Svijest o ljubavi - nesvjesna mrlnja i ravnodusnost Svijest o aktivitetu - nesvjesna psihicka pasivnost i lijenost Svijest o realistienosti - nesvjesni nedostatak realizma.

33

Ovo su istinske proturjcenosli na!eg doba, koje racionaliziramo i potiskujemo. Neke od njih su postojale i u Freudovo doba, ali ne tako drasticno kao danas. Premda su bile valnije, Freud nije na njih obraeao painju jer je bio fasciniran seksom i njcgovim potiskivanjem. Tokom razvoja ortodoksne frojdovskc psihoanalize infantilna seksualnost je ostala kamen temeljac .:itavog sistema. Tako je analiza posiUZila kao ~tit protiv otkrivanja stvamih i odlucnih sukoba u Covjeku i izmedu Ijudi. 2. EdJpov kompleks Edipov kompleks je jos jedno zna~jno Freudovo otkriee; on jc ustvrdio da se nerazrijC:Sen Edipov kompleks nalazi u osnovi svake neurozc. Ono Sto je Freud mislio pod Edipovim kompleksom sasvim je jednostavno: kod malog dj~. budcnje seksualnih Zelja u dobi od 4 ill 5 godina izaziva i.o tenzivou seksualnu privrienost i f.eiju za majkom. On je feli, a otac mu postajc supamikom. Razvija se neprijateljstvo prema ocu, djeCak ~eli zauzeti njegovo mjesto i u krajnjem slu~ju rijeSiti ga se. Osjceaju~i da mu je otac supamik, dj~k se hoji da ce ga on kastrirati. Freud je ovu konstelaciju nazvao Edipovim kompleksom, jer se u grt.kom mitu o Edipu Edip zaljubio u svoju majku, ne znajuCi da je ljubljena fena zapravo majka. Kada je saznao da je pocinio incest, sam se oslijepio, simbol za kastra.;iju, i napustio dom i obitclj u pratnji dviju keeri. Freudovo veliko otkriee sastoji se u tome Sto jc utvrdio cinjenicu o intenzivnoj privrienosti dj~ majci ili liku majke. Stupanj te privrfenosti i felje da se bude voljeo i za§t.ieen, da se ne izgubi njena skrb i da je se ne odreknu, i kod mnogih muSkaraca - da je oadu u drugoJ o~:eru, ~k svoje dobi, ne mofe se precijeniti. Ova privrfenost postoji

34

takoder kod djevojcica, premda je Freud nije sasvim razjasnio, i koju je u stvari vrlo te§ko razumjeti. Privdenost oovjeka majci nije te§ko sbvatiti. Jo§ u intrauterinom tivotu ona je njegov svijet. On je dio nje, ona ga hrani, obavija, §titi, i Cak nakon samog rodenja situacija se bitno oe mijenja. Bez ojene pomoci ubrzo bi umro, bez njeoe njemosti psihiCki bi obolio. Ona mu daje tivot i on o njoj ovisL Ona mu takoder moze oduzeti Zivot, odbijajuCi da ispuni svoju majcinsku funkciju. (Simhol maj~inske proturjecne funkcije je indijska bozica Kali, stvoritelj ~ivota i njegov uni~tavalac.) Oceva uloga u prvim godinama zivota je gotovo 1..ancmarljiva, kao sto je slu~ajna i njegova funkcija u zacecu djeteta. Dok je znanstvena istina da se muska sperma mora ujediniti sa ienskim jajetom, eksperimentalna je istina da muskarac prakticki ne igra nikakvu ulogu u zaeecu djeteta i brizi za njegov Zivot. Psiholoski govoreCi, njegova je prisutnost sasvim nepotrebna, i mofe se podjednako dobro oadomjestiti umjetnom oplodnjom. On moie ponovo zauzeti mjesto u djetetovom tivotu u dobi od eetiri ili pet godina, kao uCitelj, uzor, odgovoran za djetetovo intelektualoo i moralno uzdizaoje. Na Zalost, on naj~ee sJuZi kao primjer eksploatatorstva, iracionalnosti, oemorala. On obi~no !eli sina oblikovati prema vlastitom obli~ju kako bi postao koristan pomaga~ u poslu i nasljednik dobara, a ujedno da preko njega kompenzira vlastite neuspjehe potil!uci ga da postigne ono §to sam nije postigao. Privdenost i ovisoost o liku majke vi~c z.na~e od privrie· nosti oekoj osobi. To je eeznja za situacijom u kojoj je dijete voljeno i zaSticeno, bez odgovornosti koje ga kasnije eekaju. Kad k~emo da je dijete bespomocno I zato treba maj~insku pomoc, ne smijemo zahoraviti da je svako ljudsko biee bespomOCilo u odnosu na svijet kao cjelinu. Svakako, ooo se moie braniti, i voditi o sebi brigu do izvjesnog stupnja, ali uzimajuci u obzir s jedne strane, opasnosti, oeizvjesnosti, rizike s kojima se su~va, a s druge strane kako malo

35

snage posjeduje da se othrva fizitkoj bolesti, bijedi, nepravdi, poslavlja se otvoreno pitanje nije li odraslao ~ovjek bespomocniji od malog djeteta. Dijete ima majku koja svojom ljubavlju otk.lanja :clo. Odraslao oovjek IDema nikoga. u stvari, on mote imati prijatelje, ienu, izvjesnu socijalnu sigurnost, ali je i prieat cu vam. Kada sam otisuo k Sefu - starijem partneru u podU7.eCu, za koga sam prikupljao materijal, otkrio jc da sam napcavio gr~ku. Pog)edao me kriticki i rekao: •Zaista sam iznenaden. Mislio sam da vi to moiete boljc uraditi.• U prn Cas sam bio sasvim wkiran. Mozgom mi je prostrujala misao da me nc~e htjcti ka~nijc uzett z.a partnera, ccmu sam se nadao. Ali rekao sam scbi da jc to glupost, da svatko more pogrijc~iti, da jc samo bio uzrujan, i da ta cpizoda nece imati posljedica za buducnost. Tokom popodneva zaboravio sam na taj dogadaj.• •Kako stc tada bill raspoloieni? Da li stc bili nervozni iii utuceni?c •Ne, nisam bio. Naprotiv, osjeeao sam sc umorno i pospa· no. Bilo mi je tclko caditi i jedva sam do¢ekao da napustim ured.c •Posljednja va2na stvar toga dana bio je odlazak u kino. Koji ste film g)edali?c •Bio je to film •Juarez•, koji mi se vrlo svidio. Cak sam i zaplakao.•

98

.I
104

ona mole

biti korisna ill opasna, a ne opaiati jc znaci oslobodili sc nascg svakodncvnog zadatka da njome ovladamo iii da sc od nje branimo. Medutim, to ne znaci da smo z.bog toga gluplji iii pamctniji, bolji iii losiji. Sasvim jc drukcije sa svijetom koji je stvorio eovjek, s kulturom u kojoj Zivimo. Njczin jc ucinak za nas dvosmislen, premda smo skloni pretpostavci da ona postoji samo zbog naSe dobrobiti. Zaista, dokazi da su kulturni utjccaji za nas blagotvorni, u ovom easu prcvladavaju. Od svljcta iivotinja razlikujc nas sposobnost da stvorimo kulturu. Nijc li zato stvarnost koju je covjek stvorio najznaeajniji faktor razvitka svega najboljega u nama, i nc trcbamo li occkivati da, liSeni dodira s vanjskirn svijctom, prlvremeno rcgresiramo u primitivno, Zivotinjsko, nerazumno stanje uma? Mnogo toga govori u prilog ovoj tvrdnji, a glcdistc da jc regrcsija bitno obilje:l.je stanja snivanja, a time i aktivoosti u snu, podrtavali su mnogi rnislioci koji su se bavili proueavanjem snova, od Platona do Freuda. S te toeke gledista snovi su izraz iracionalnih, primitivnih poriva u nama, a cinjenica da tako lako zaboravljamo svojc snove obja~njava sc n3Sim sramom pred tim iraciooalnim i zlocinackim porivima kojc izralavamo kada sc nalazimo van utjccaja drustvenc kontrolc. Bcz sumnje jc ovo tumaecnjc prirode snova doneklc istinito, ali postavlja sc pitanje da li je sasvim tocno, odnosno: nc mozemo li pomocu ovih negativnih clcmenata drustvcnog utjecaja objasniti paradoks da smo u snovima ne samo nerazunmiji i nepristojniji, ve6 i intcligen111iji, pametl!iji te da bolje rasudujemo kad sanjamo nego kad smo budni. Na~i snovi ne izraiavaju samo iracionalne relje voc i duboke spoznajc, a vaian zadatak tumaccnja snova jest da odluci kada se radi o jcdnom, a kada o drugom slu~aju.

105

BIUI!SKR UZ TREeB POGLAVUR

I. Teorija je bila publicirana nekoliko mjeseci nal
•Prema ovom glediStu, moramo razlikovati dvije vrste in· stinkata. Seksualni instinkti ili Eros mnogo su oCitiji i pl'i· stupaCniji proueavanju. Oni ne sadrle samo neinhibirane uie seksualne instinkte i instinkllivne impulse, koji iz ovih proizlaze, kod kojih je cilj inhibiran ili su sublimiratll, vee i instinkt samc:>OCuvanja koji se mora pripisati egu i koji smo na pOCetku nMeg analiti~kog rada, iz dobrog razloga, suprotstavljali instinktima seksualnog objekta.c 112

Upravo zato jer nije bio svjestan proturjeenosti, poku.Sao je porniriti stare i nove teorije na takav naCin da jc izgledalo kao da one sa~injavaju kontinuitet bez ootrog prekida. Ovaj pokuSaj doveo je do neizbjeZnih proturjeenosti i nedosljednosti u novoj teoriji, koje je Freud nastojao premostiti, iz. gladiti ili poricati, a da nikada u tome ruje uspio. Na sljede6im strarucama nastojat Cu. opisati neslalnosti u ovoj teoriji, koje su bile rezultat Freudovog neprcpoznavanja novog vina - u ovom slueaju vjerujem boljeg vina - i nastojanja da se ono stavi u stare boce. Prije ncgo sto zapo~nemo ovu analizu, moramo jos napomenuti jednu izmjenu, koja je, jer nije bila uo~ena, jo§ vise zakomplicirala stvari. Freud je svoju staru teoriju izgradio na nau~nom modelu koji je lako prepotnati: mehanicisti~ko­ ·materijalistickom modelu koji je bio naucni ideal njegovog u~itelja von Briickea i ~itavog kruga mehanicistickih materijalista, kao sto su Helmholtz, BUchner, von Briicke i drugi.1 Oru su shvaCali ~ovjeka kao ma~inu koju pokretu kernijski procesi; osjccaji su bili obja~njeni kao rezultat specifi~nih i odredivih fiziolo~kih procesa. Prcmda je veei dio hormonologije i neurofizioloskih otkriea posljednjih desetljeea bio nepoznat tim ljudima, ipak su smjelo~cu i o§troumno§eu in· z.istirali na ispravnosti svojih pristupa. Ignorirali su potrebe i interese za koje rusu nasli somatske izraze, a ra:zumijevanje onih procesa koje nisu zapostavili, slijedilo je principe mehanicisti~ke misli. Model von Briickeove fiziologijc i Freudov model covjcka mogli bi se danas ponoviti u ispravno programiranom kompjuteru. »One razvija i:zvjcsnu kolitinu napetosti koja se, kada dosegne odredenu gratticu, mora rast&retiti i smanjiti, a to kontrolira drugi dio, ego, koji promatra stvarnost i spretava rastereeenje kad ono dolazi u konflikt s potrebama opstanka. Ovaj Freudov robot bio bi sliean Isaac Asimovom nau&o-fantastienom robotu, a bio bi druk~ije programiran. Njegov prvi zakon ne bi bio ne povrijediti 113

druga Ijudska biea, vee izbjegavati da sam sebe o~teeuje ill wmtava. Nova teorija ne slijedi ovaj mehanicist:iCk.i •fiziologizirajuti• model. Ona je usredotoCena na biolo!ku orijentaciju u kojoj osnovne sile Zi.vota (i obmuto: smrti) postaju bitne sile koje motiviraju oovjeka. Priroda stanice tj. svih Zivih tvari, postaje teoretska osnova motivacije, a ne fiziolo5ki proccs koji se odvija unutar odre4enih organa tijela. Nova je teorija mo~da bila bllia vitalisti&oj filozofiji nego shvaeanju njemackih mehanicisti&ih materijalista. Ali, kao !to sam vee rekao, Freud nije bio sasvim svjestan ove promjcme, stoga on nanovo
a onda su raspolovljeni, sto znali, naravno, cia su dv.ije pol~ vice jednake, cia sa.Cinjavaju polamost i da kod njih postoji tendencija ponovnom sjedinjenju. Jedini razlog Freudovog poku5aja obja5njavanja stare teo. rije libida prema Platooovom Erosu mora da je ulja z.a ~ ricanjem diskontinuiteta dviju faza, ak i nau5trb oCiglednog isklju6ivanja njegove starije teorije. Kao i u slutaju instinkta smrti Freud je zapao u pote5k~ 6: u vez.i. s instinktualnom prirodom :instinkta fivota. Kao sto je Fenichel ukazao, instinkt smrti ne mw se nazvat:i •instinktom• u terminima Freudovog novog shvaeanja instinkta, razvijenog najprije u S onu stranu principa uf.itka i razractenog u njegovim kasnijim ra.dovima, uklj!UfuiuCi Nacrt psihoanalize. Freud pise: •lako su oni (instinkti) .krajnji izvor sve aktivnosti, oni su konzervativne prirode: stanje u koje je organizam do5ao, kakvo ono bilo, dovodi do tendencije It ponovnom uspostavljanju tog stanja cim je ono napu5teoo.• lmaju li Eros i instinkt fivota ovo ltonzervativno svojstvo svih instinkata, pa prema tome mogu li se oni s pravom nazvati instinktima? Freud je uporno nastojao Dati rje5enje koje bi safuvalo konzervativan karakter instinkata fivota. Govoreti o rasplodnim stanicama koje se •bore protiv smrti iivih tvari i uspiju steCi za njih ono sto mi moiemo samo zvati potencijalnom besmrtnoscu•, on je rekao: •lnstinkti koji cuvaju sudbine elementarnih organizama koji nadfivljuju samu osobu, koji im daju sigurno sk!oniste dok su bespomo~ni protiv poticaja vanjskog svijeta, koji dovode do njihovog susretanja s drugim stanicama fivota itd., sacinjavaju grupu seksualnih instinkata. Konzervativni su u istom smislu kao i drugi instinkti u tome sto vra~ju Zivu materiju u prija5nja stanja, ali oni su konzervativni u moogo v~oj mjeri jer se naroeito opiru vanjskim utjecajima: konzervativni su u jos jednom smislu - !tite sam fivot kroz relativno dug period. Oni su pravi instinkti fivota. Djeluju 122

suprotno cilj.: drugih instinka~ ~oji s obzir~m na njiho~ {unkciju, vode smrti. Ova cmJCDlca pokazuJe da post~Jl opreenost medu njima i drugim instinktima, opreenost CiJu vatnost je odavno shvatila teorija neuroze. To je kao cia se iivot organizma odvija nestalnim ritmom. Jedna grupa instinkata juri naprijed cia sto prije i sto brie dode do kona.Cnog cilja, ali kad dode do naprednijeg stadija, druga se grupa naglo vra~ natrag cia bi poeela sve ispoeetka, i tak~ produljuje put. lako je sasvim sigurno cia seksualnost 1 razli/ca me4u spolovim.a nije postojala kada je f.ivot poceo, ostaje mogu~nost cia su instinkti, koji su kasnije opisani, djelovali kao seksualni od samog poeetka, i moida nije istina da su se oni tek •kasnije poeeli suprotstavljati djelovanjima instinkta ega.• Ono sto je najzanimljivije u ovom odlomku i razlog zaSto sam ga ja u ovoj duljini citirao, gotovo je oeajnicki poku~aj Freuda da sacuva konzervativno shva~je svih instinkata pa Uko i insti.n kta Zivota. Freud je tnd.io utoCi!te u novoj formulaolji seksualnog instinkta kao ooog koji se brine za sudbinu rasplodnih stanica, definicija ltoja se razlikuje od atavog shva~ja instinkta u njegovom prija~njem radu. Nekoliko godina kasnije u Ego i id Freud ponovo poku~va dati Erosu status pravog instinkta, pripisujuci mu konzervativnu prirodu. On piSe: •Na osnovu teoretslcih razmatranja, koja podrlava biologija, istupili bismo s hipote-Lom o instinktu smrlli, 6iji je zadatak cia organski Zivot vodi natrag u neiivo stanje: na drugoj strani, pretpostavili smo da Eros, koji dovodi do sve da!ekosclnijeg sjedinjavanja cestica u koje se iiva materija raspada, teii k slotenosti Zivota i istovremeno, naravno, k njegovom ocruvanju. DjelujuCi tako, oba instinkta bila bi u najstrotem smislu konzervativna, posto bi oba nastojala ponovo uspostaviti stanje stvari koje je bilo porem~o ~ javom fivota. Pojava Zivota bi tako bila razlog za njegovo nastavljanje, a istovremeno i temja k smrti, a sam fivot 123

predstavljao bi borbu i kompromis izmedu ove dvije tendencije. Problem porijekla Zivota ostao bi kozmolo~ki, a odgovor na problem cilja i namjere i.ivota bio bi dualisticki.c Eros tdi komplici.ranju i oeuvanju i.ivota, pa je isto tako konzervativan, jer s pojavom Zivota rada se instinkt za njegovo oeuvanje, ali moramo postaviti pitanje, ako je priroda instinkta u tome da ponovo uspostavi najraniji stadij post janja, neorgansku materiju, kako more istovrcmeno tetiti da uspostavli kasniji oblik postojanja, tj. iivot? Nakon ovih uzaludnih pokusaja da sacuva konzervativni karak1er instinkta :Zivota, Freud u Nacrtu konaeno dolazi do ncgativnog rjesenja: »U slucaju Erosa (­ logie: Bemerkungen JJber Psychoanalyse und historischeu Materi-

-

alismus, u: Zeitschrlft fUr Sozialforschuns, Leipzig I (1932) str. 28-54 (Hirsch Verlag). 194la: l£scape from 1-'rcedom, New York 1941 (Reinhart & Farrar)

njcm.: Die Furcht vor dcr Freiheit, Frankfurt 1966 (Europ:Usche Verlagsanstalt) - !95!a: Tile forgOIIllt LDnguage, An Introduction to tile Under· standing of Dream•, Fairy Tales and Myths, New York 1951, (Rein· hart & Co.); njem: Milrcilen, Mytlten, Triiume. Ein Einfiiilrung tum VtrstUndnis von Triiumen, Mii.rclten und Mythen. ZUrich 1957 (Diana Verla&) - 1955a: Tile Sane Soctety, New York 1955 (Reinhart); njem.: Der -

modeme Men•clt und seine Zukunft. Eine sotialpsychologische Unrersuclwng, Frankfurt 1960 (Europaische Verlagsanstalt) 1959a: Signumd Freud's Mision. An Analysis of Hi• Personaliry and Influence, New York 1959 (Harper); njem.: Signumd Freuds Sendung, Fr:1okfurt 1967 (UIIstcin Verla&)

146

·- J9b3e: C. CJ. lung: Prop/tel of /he Unconscious. A DisciiSsion o{ •Memorie