Tajni napitak

GIGA

1 Netko drugi je prije stigao do ljekarnika. Edison Stokes je čučnuo kraj njega u tmini malene mračne prodavaonice. Pogledao je držak noža zarivenog duboko u starčeva prsa. Uklanjanje noža samo bi ubrzalo ono neizbježno. - Tko je to učinio? - Edison je stegnuo kvrgavu ruku. - Reci mi, Jonase. Dajem ti riječ da će platiti. - Ljekovito bilje. - Krv je u mjehurićima izlazila iz ljekarnikovih usta. - Kupio je posebno bilje. Lorring mi je rekao neka javim ako netko zatraži - Lorring je dobio tvoju poruku. Zato sam ja ovdje. - Edison se nagne bliže. - Tko je kupio bilje? - Ne znam. Poslao je slugu po to. - Možeš li mi reći nešto što bi mi pomoglo da nañem čovjeka koji ti je to učinio? - Sluga je rekao - Jonas se prekinuo kad je još krvi navrlo u njegova usta. - Što je sluga rekao, Jonase? - Da mora odmah dobiti bilje. Nešto o tome da odlazi iz grada kako bi pošao na neku kućnu zabavu Edison je osjetio kako se ljekarnikova ruka opustila. - Tko prireñuje kućnu zabavu, Jonase? Gdje se održava? Jonas je zatvorio oči. Edison je nekoliko sekunda mislio da više neće dobiti nikakvu informaciju. No ljekarnikove su se okrvavljene usne još jednom pomaknule. - Dvorac Ware.

2

GIGA

2 Gad je ovdje, u dvorcu Ware. Proklet bio taj čovjek. Emma Greyson je ruku u rukavici stisnula u šaku na ogradi balkona. Kakve li izrazito loše sreće. S druge strane, sve je uobičajeno, pomislila je. Već je neko vrijeme prati zla sreća, a sve je kulminiralo u potpunom financijskom slomu prije dva mjeseca. Unatoč tomu, spoznaja da će idući tjedan morati provesti u nastojanju da izbjegne Chiltona Cranea stvarno je kap koja je prelila čašu. Prstima je lupkala po drevnom kamenu. Nije se trebala tako iznenaditi kad je danas poslijepodne vidjela da stiže Crane. Na kraju krajeva, visoko društvo je relativno maleni krug ljudi. Nema ničeg neobičnog u činjenici da je Gad jedan od mnogih gostiju koji su pozvani na veliku kućnu zabavu. Ne može si priuštiti gubitak ovog posla, mislila je Emma. Možda je se Crane neće sjetiti, ali jedino razumno ponašanje je kloniti mu se s puta tijekom cijelog boravka ovdje. Budući da ima tako mnogo ljudi, trebalo bi biti jednostavno izbjegavati susret s njim, uvjeravala je sebe. Malo tko obraća pozornost na plaćene družbenice. Lagano kretanje u mraku ispod balkona trgnulo ju je iz tmurnog razmišljanja. Namrštila se i vir-nula u duboke sjenke što ih je stvarala visoka živica. Jedna se sjenka pomaknula. Izišla je iz mraka i kliznula preko mjesečinom obasjanog dijela tratine. Nagnula se naprijed i nakratko ugledala lik koji se poput duha kretao kroz srebrnastu svjetlost. Visok, mršav, tamnokos, odjeven posve u crno. Nije joj trebao bljesak mjesečine na njegovim strogim, asketskim jagodičnim kostima da bi ga prepoznala. Edison Stokes. Slučajno se jučer poslijepodne vratila sa šetnje kad je on stigao u dvorac. Vidjela ga je kako svojim blještavim faetonom ulazi u dvorište. Elegantnu su kočiju vukli savršeno usklañeni i dobro dresirani riñani. Golema su stvorenja mirno i precizno reagirala na Stokesovo upravljanje uzdama. Njihova spremna poslušnost ukazivala je na činjenicu da se njihov gospodar oslanja na tehniku i vještinu, a ne na bič i zategnute žvale kako bi ih kontrolirao. Kasnije je Emma opazila da ostali gosti Stokesu dobacuju neobične poglede kad god je bio u prostoriji s njima. Znala je da njihovo radoznalo zanimanje znači da je najvjerojatnije izrazito bogat i veoma moćan. Sasvim je moguće i da je veoma opasan. Sve ga je to činilo izrazito zanimljivim u umovima veoma blazirane elite koja se dosañuje. Sjenke su se opet pomaknule. Emma se malo više nagnula preko balkona. Vidjela je da je Stokes jednu nogu prebacio preko prozorske daske otvorenog prozora. Kako veoma neobično. On je ipak gost u dvorcu. Nema nikakve potrebe da se ovako šulja naokolo. Postoji samo jedan razlog iz kojeg bi Stokes izabrao tako tajnovit način. Ili se vraća sa sastanka sa ženom jednog od drugih gostiju ili upravo ide na jedan takav susret. Nije znala zašto, ali očekivala je nešto bolje od Stokesa. Njezina poslodavka, lady Mayfield, sinoć ih je upoznala. Kad je veoma formalno sagnuo glavu nad njezinom rukom, njezina se intuicija nakratko razbudila. Ovo nije još jedan Chilton Crane, rekla je sebi. Edison Stokes je više od još jednog raskalašenog pokvarenjaka u svijetu koji je ionako krcat te vrste. Očito je pogriješila. Sto joj u posljednje vrijeme nije prvi put. Kroz jedan od otvorenih prozora duž istočnog krila dvorca začuo se bučan smijeh. Muškarci u sobi za bilijar zvučali su prilično pijano. Iz plesne je dvorane dopirala glazba. Ispod njezina je balkona Edison Stokes nestao u mračnoj odaji koja nije njegova. Emma se nešto kasnije okrenula i polako pošla slabo osvijetljenim kamenim prolazom. Mogla bi se mirne duše povući u svoju spavaću sobu, zaključila je. Lady Mayfield je sad već sigurno u svojim visinama. Letty veoma rado konzumira šampanjac. Ne bi ni primijetila da je njezina

3

GIGA

plaćena družbenica nestala. Zvuk prigušenih glasova na rijetko kad korištenim stražnjim stubama naglo je zaustavio Emmu na pola puta duž prolaza. Stajala je i napeto osluškivala. Čuo se tihi smijeh. Par. Muškarac je zvučao odvratno pijano. - Tvoja će te sluškinja zacijelo čekati? - Chilton Crane je mrmljao sa slabo prikrivenom žudnjom. Emma se ukočila. Toliko o njezinim nadama da će se njezina sreća poboljšati. Sjaj svijeće pojavio se na zidu stubišta. Još trenutak i Crane i njegova družica pojavit će se u hodniku gdje ona stoji. Našla se u klopci. Čak i kad bi se okrenula i potrčala koliko je noge nose, ne bi uspjela stići do glavnog stubišta. - Nemoj biti budalast - promrmljala je Miranda, lady Ames. - Poslala sam djevojku na spavanje prije nego sam večeras sišla. Nisam željela da mi smeta kad se vratim. - Nisi je se trebala riješiti - brzo će Chilton. -Siguran sam da smo mogli naći neki zadatak za curu. - Gospodine Crane, predlažeš li ti da nam se moja sluškinja pridruži u krevetu? - vragolasto odbrusi Miranda. - Dakle, ja sam šokirana. - Raznovrsnost je začin života, draga moja. A ja odavno znam da su žene kojima o tome ovisi posao u kućanstvu itekako spremne učiniti ono što im se kaže. Jedva čekaju, zapravo. - Svojem ćeš ukusu za služinčad morati udovoljiti neki drugi put. Večeras nemam namjeru dijeliti te sa svojom sluškinjom. - Možda bismo u malo višim krugovima mogli potražiti nekoga za zabavu utroje. Opazio sam da je lady Mayfield dovela druzbenicu. Sto misliš o tome da je pod nekom izlikom pozovemo u tvoju spavaću sobu - Druzbenicu lady Mayfield? Valjda ne misliš na gospoñicu Greyson? - Miranda je zvučala istinski zaprepašteno. - Nemoj mi reći da bi želio zavesti ono bezlično stvorenje s naočalama i kapicom na glavi. I s onom užasnom crvenom kosom. Zar nemaš baš nimalo ukusa u tim stvarima? - Često sam se uvjerio da neugledna odjeća i naočale mogu skrivati iznenañujuće živahan duh. - Chilton je zastao. - Kad već govorimo o družbe-nici lady Mayfield - Radije ne bih ako nemaš ništa protiv. - Ima nečeg neobično poznatog u njoj - polako će Chilton. - Pitam se jesam li je već negdje sreo. Panika je stegnula Emmin želudac. Imala je razloga nadati se da je Crane nije prepoznao ranije kad je, uhvaćena u klopku u glazbenom salonu, bila primorana proći kraj njega kako bi pobjegla. Samo je ovlaš pogledao prema njoj. Rekla je sebi da muškarci kakav je Crane, koji se vole nametati nesretnim sluškinjama, guvernantama i plaćenim družbenicama svojih domaćina, ne pamte crte lica svojih žrtava. Nadalje, njezina je kosa sada drukčije boje. Bojeći se da bi njezina bivša poslodavka, koja ju je otpustila zbog neposluha, mogla upozoriti svoje poznanice na tu drsku, crvenokosu ženu, nosila je tamnu periku tijekom kratkotrajnog razdoblja koliko je radila u Ralston Manom. - Zaboravi družbenicu lady Mayfield - naredi Miranda. - Ona je dosadno maleno stvorenje. Uvjeravam te da te ja mogu zabaviti na daleko zanimljiviji način od nje. - Naravno, draga moja. Kako god ti kažeš. -Chilton je zvučio pomalo razočarano. Emma je koraknula unatrag. Mora nešto učiniti. Ne može ovdje stajati poput zeca stjeranog u kut i čekati da se Miranda i Crane pojave na vrhu stubišta. Pogledala je preko ramena. Jedina svjetlost u mračnom hodniku dopirala je iz jedinog zidnog svijećnjaka na sredini prolaza. Teška drvena vrata uvučena duboko u kamen obilježavaju ulaze u razne spavaće odaje.

4

GIGA

Okrenula se, podigla skute i požurila natrag kamenim hodnikom. Morat će se sakriti u jednoj od soba. Dvorac je pun ljudi i svaka je soba na ovom katu dodijeljena nekomu od gostiju. Ali zasigurno su prazne u ovo doba večeri. Još je rano. Wareovi prijatelji su još u prizemlju, uživaju u plesu i očijukanju. Zastala je pred prvim vratima i pritisnula kvaku. Zaključano. Obuzela ju je potištenost. Požurila je do sljedećih vrata. Ni ona se nisu otvorila. Izjedala ju je panika. Prišla je trećim vratima, uhvatila kvaku, pritisnula. Drhtavo je odahnula od olakšanja kad su se vrata otvorila. Hitro je kliznula u sobu i veoma tiho zatvorila vrata za sobom. Pogledom je preletjela po sobi. Mjesečina koja je dopirala kroz prozor razotkrivala je teške draperije oko velikog kreveta s baldahinom. Na stalku za lavor vidjela je ručnike. Toaletni stolić bio je pun elegantnih malenih bočica. Čipkom ukrašena spavaćica ležala je preko kreveta. Čekat će ovdje dok Chilton i Miranda ne uñu u jednu od drugih spavaćih soba. Tada će se vratiti do stražnjih stuba. Okrenula se, prislonila uho na vrata i slušala korake iz hodnika. Približavali su se. Užasan predosjećaj obuzeo je Emmu. Sto ako je ušla u Mirandinu odaju? Koraci su se zaustavili pred vratima. - Stigli smo, Chiltone. - Mirandin je glas bio prigušen iza masivnih vrata. - Samo da uzmem ključ. Emma se odmaknula od vrata kao da su se odjednom usijala. Imala je na raspolaganju tek nekoliko sekunda. Miranda je mislila da su njezina vrata zaključana. Nema sumnje da marljivo kopa po svojoj torbici u potrazi za ključem. Emma je očajnički proučavala mjesečinom obasjanu sobu. Ispod kreveta nije bilo mjesta. Vidjela je da se ondje nalaze putne škrinje. Tako je ostao samo masivni ormar. Potrčala je prema njemu. Njezine mekane kožne večernje cipele nisu stvarale nikakav zvuk na sagu. Craneov je pijani smijeh odjeknuo s druge strane vrata. Emma je čula zveket metala na kamenu. - Ma pogledaj malo na što si me natjerao - reče Miranda. - Ispao mi je. - Dopusti meni - reče Chilton. Emma je otvorila vrata masivnog ormara, progurala se kroz šumu lepršavih haljina i ušla unutra. Ispružila je ruku i povukla vrata za sobom. Trenutno se našla u mrklome mraku. Muška se ruka obavila oko njezina struka. Otvorila je usta da će vrisnuti. Topli joj je dlan pokrio usta. Čovjek ju je grubo privukao na snažna, tvrda prsa i ondje zadržao. Užas je obuzeo Emmu. Mogućnost da će je prepoznati nije bila ništa u usporedbi s njezinom novom situacijom. Nije ni čudo da su vrata ove odaje bila otključana. Netko drugi već se skriva u sobi. - Tiho, molim vas, gospoñice Greyson - šapnuo joj je Edison Stokes ravno u uho. - Ili ćemo oboje morati mnogo objašnjavati. Prepoznao ju je kad je naglo otvorila vrata ormara. Sa svojeg je mjesta iza nečega što mu se činilo poput otmjene haljine za vožnju kočijom, Edison vidio kako je mjesečina načas bljesnula na naočalama u zlatnom okviru. Bez obzira na neugodnu situaciju, njime je prostrujao neobičan osjećaj zadovoljstva. Ipak je imao pravo po pitanju neugledne družbenice lady Mayfield. Čim su ih upoznali, shvatio je da ne posjeduje niti jednu osobinu što ih čovjek očekuje u žene koja se bavi tim poslom. Njezino je držanje bilo propisno šutljivo i samozatajno. Ali nije bilo ničega pokornog ili poniznog u tim veoma pronicavim, veoma pametnim želenim očima. U njihovim su dubinama gorjele vatre inteligencije, odlučnosti i duha. Sjećao se da je tada pomislio kako je riječ o doista iznimnoj ženi. I još k tome privlačnoj,

5

GIGA

premda je očito dala sve od sebe kako bi tu činjenicu prikrila iza naočala i staromodne haljine od kepera koja je izgledala kao da je nekoliko puta obojena. Sad je saznao da se zabavlja skrivanjem po ormarima smještenima u tuñim spavaćim sobama. Kako veoma intrigantno. Emma se nestrpljivo pomaknula u njegovim rukama. Odjednom je postao naglašeno svjestan čvrstih, zaobljenih dojki stisnutih uz svoju podlakticu. Čist, lagano biljni miris njezina tijela podsjetio ga je koliko je zapravo malen, skučen i krajnje intiman prostor u ormaru. Očito ga je prepoznala, odlučila da neće paniča-riti i više se nije otimala. Oprezno je maknuo ruku s njezinih mekanih usta. Nije ispustila nikakav zvuk. Bilo je očito da ni ona ne želi da ih otkriju, baš kao ni on. Pitao se dijeli li ormar s poduzetnom malom kradljivicom dragulja. - Stvarno, Chiltone. - Miranda više nije zvučala kao da se zabavlja. - Uništit ćeš mi haljinu. Molim te, nemoj me grabiti. Nema nikakve žurbe, znaš. Dopusti da upalim svijeću. - Draga moja, u meni budiš takvu strast da te više ni trenutka ne mogu čekati. - Možeš barem skinuti košulju i šal. - Mirandu je očito obuzimala razdraženost. - Ja nisam jedna od tvojih pohotnih malenih sobarica ili suhoparnih družbenica dama koje možeš prisloniti uza zid. Edison je osjetio kako je Emma zadrhtala. Njegova je ruka okrznula njezinu te je shvatio da je prste stisnula u šaku. Bijes ili strah, pitao se. - Ali mojem je sobaru trebala cijela vječnost da veže ovaj čvor - žalio se Chilton. - Zove se antikna fontana, znaš. Najnovija moda. - Ja ću ti ga sad skinuti i opet ću vezati isti čvor prije nego odeš - mrmljala je Miranda medenim tonom. - Uvijek sam željela glumiti sobara džentlmenu kakav si ti. Čovjeku tako veličanstveno obdarenom. - Ma je li? - Činilo se da je kompliment udobrovoljio Chiltona. - Pa, ako insistiraš. Ali budi brza. Nemam cijelu noć na raspolaganju, znaš. - Ali imamo cijelu noć na raspolaganju, dragi moj. Upravo je o tome riječ. Odjeća je tiho šuštala. Miranda je mrmljala nešto nerazumljivo. Chilton je zastenjao. Njegovo je disanje postalo glasno. - Zaboga, večeras si doista nestrpljiv - reče Miranda. Nije zvučala zadovoljno. - Nadam se da se neće pokazati da si previše nestrpljiv. Ne sviñaju mi se džentlmeni koji ne čekaju na damu. - Krevet - progunña Chilton. - Obavimo to. Nisam došao ovamo radi čavrljanja, znaš. - Samo da ti skinem košulju. Veoma volim gledati muška prsa. - Sam ću skinuti svoju prokletu košulju. -Uslijedila je kratka stanka. - Evo, to smo riješili. Prijeñimo na stvar, gospoño. - Prokletstvo, Chiltone, sad je dosta. Pusti me. Ja nisam neka jeftina kurva u Covent Gardenu. Miči ruke s mene. Predomislila sam se. - Ali, Miranda Chiltonov je glas prekinulo promuklo stenjanje, a zatim je uslijedio otegnut uzdah. - Grom i pakao - na koncu je progunñao. -Pogledaj na što si me natjerala. - Svakako si uništio moje plahte - Miranda reče glasom punim prezira. - Donijela sam ih sa sobom iz Londona kako bih bila sigurna da ću spavati na kvalitetnoj posteljini, a sad pogledaj što si učinio. - Ali, Miranda - Sad mi je svakako jasno zašto više voliš žene koje nisu u položaju zahtijevati bilo kakvu vještinu od svojih ljubavnika. Posjeduješ sve finese sedamnaestogodišnjeg momka koji je prvi put sa ženom. - Sama si kriva - promrmlja Chilton. - Smjesta otiñi. Ako ostaneš još koji trenutak, vjerojatno ću umrijeti od dosade. Srećom, još uvijek imam vremena naći talentiranijeg džentlmena koji će me zabavljati ostatak noći. - Dakle, slušaj -

6

GIGA

- Rekla sam, van. - Mirandin se glas povisio u iznenadnom kriku čistoga bijesa. - Ja sam dama. Zaslužujem nešto bolje. Idi nañi neku sobaricu ili onu bljedoliku družbenicu lady Mayfield ako se želiš zabavljati. S obzirom na tvoje patetične ljubavničke vještine, to je jedina vrsta žena koja bi se mogla zainteresirati za tebe. - Možda ću baš to učiniti - odbrusi Chilton. -Kladim se da bih se mnogo bolje zabavio s gospoñicom Greyson nego ovdje s tobom. Emma se lecnula pod čvrstom Edisonovom rukom. - Nimalo ne sumnjam u to - prasne Miranda. -Gubi se odavde. - Jednom sam se malo valjao s družbenicom jedne dame u Ralston Manoru. - Chiltonov je glas odjednom postao oštriji. - Bila je prava mala kučka. Nije znala kad se treba prestati otimati. - Nemoj mi reći da je nekoj sirotoj malenoj druž-benici doista palo na pamet da odbije tvoje otmjene tehnike voñenja ljubavi, Chiltone. - Dobila je što je zavrijedila, svakako. - Činilo se da Chilton ne opaža sarkazam u Mirandinu glasu. - Lady Ralston nas je našla zajedno u spremištu za posteljinu i ručnike. Odmah je otpustila glupavo stvorenje, naravno. - Ne zanimaju me pojedinosti tvojeg osvajanja plaćene družbenice - hladno će Miranda. Opet je uspostavila kontrolu nad svojim temperamentom. - Bez preporuka, prirodno - dodao je Chilton s osvetoljubivim zadovoljstvom. - Sumnjam da je ikad dobila novi posao. Sad već vjerojatno gladuje u nekoj ubožnici. Emma se silovito tresla, a njezino je disanje bilo napeto kao i šake što ih je stegnula uz tijelo. Strah ili bijes, opet se pitao. Nešto mu je govorilo da je riječ o ovom drugom. Počeo se bojati da će naglo otvoriti vrata ormara i konfrontirati se s Craneom. To bi se moglo pokazati zabavnim, ali nije to smio dopustiti. Takav potez ne bi značio samo katastrofu za nju, već bi uništio i njegove planove. Čvršće je stisnuo Emmu, nastojeći joj prenijeti bezglasno upozorenje. Činilo se da ga je razumjela. Barem se nije pokušala baciti iz ormara. - Ako smjesta ne odeš, Chiltone, pozvat ću svojeg lakaja Swana - ledeno će Miranda. Sigurna sam da će te bez problema izbaciti odavde. - Gledaj, nema nikakve potrebe da zoveš tog krupnog razbijača - zareži Chilton. - Odlazim. Koraci su odjekivali po podu. Edison je čuo kako se vrata sobe otvaraju i zatvaraju. - Prokleta, glupa budala. - U Mirandinu se glasu osjećalo gnušanje. - Ja sam dama. Ne moram se zadovoljavati s nečim manjim od najboljega. Ponovno koraci. Ovoga puta tiši. Miranda se približavala toaletnom stoliću. Edison se nadao da neće zaključiti da joj treba nešto iz ormara. Čulo se još nekoliko tihih zvukova: spuštanje češlja na drvenu površinu stolića, vañenje i vraćanje čepa neke bočice. Zatim se čulo tiho šuštanje skupih satenskih skuta. Još tihih koraka. Vrata spavaće sobe još su se jednom otvorila. Kad su se ponovno zatvorila, Edison je znao da su on i Emma napokon sami. - Mislim, gospoñice Greyson - rekao je - da bismo se vi i ja, nakon što smo podijelili tako nevjerojatno intiman doživljaj, trebali malo bolje upoznati. Predlažem da nañemo udobnije mjesto gdje možemo na miru razgovarati. - Grom i pakao - reče Emma. - Upravo se tako i ja osjećam.

7

GIGA

3 - Gad. - Emma se još uvijek pjenila od bijesa kad je nekoliko minuta kasnije žustrim koracima izišla u vrtove prepune gustih sjenki. - Odvratni, ljigavi, gnusni maleni gad. - Mene su često, donekle opravdano, optuživali da sam gad - neutralno će Edison. - Ali malo je ljudi koji mi to kažu u lice. Iznenañena, Emma se zaustavila kraj visoke živice. - Nije mi bilo ni na kraj pameti reći - A nitko me - polako je nastavio - nikad nije nazvao malenim gadom. Imao je pravo. U njegovoj osobnosti nema ničeg malenog, pomislila je Emma. Osim njegove veličine, Stokes je zračio posve prirodnom, u potpunosti muževnom elegancijom, na kojoj mu zasigurno zavide mnogi muškarci iz visokoga društva. Podsjećao je na veliku divlju mačku koja je krenula u lov. Skrušeno je rekla: - Mislila sam na Chiltona Cranea, a ne na vas, gospodine. - Drago mi je da to čujem. - Ranije danas poslijepodne razgovarala sam s gospoñom Gatten, domaćicom, nakon što sam shvatila da se Crane nalazi u dvorcu - reče Emma. - Upozorila sam je da u njegovu sobu nikako ne šalje neku od mladih sluškinja, ni pod kakvom izlikom. Takoñer sam joj rekla neka se pobrine da ženski članovi osoblja rade u parovima koliko god je to moguće. - Potpuno se slažem s vašom procjenom Chiltona Cranea - reče Edison. - Prema vašoj reakciji na njega zaključio sam da ste vi bili nesretna družbenica u spremištu za posteljinu u Ralston Manoru? Nije odgovorila. Nije bilo potrebe. Savršeno je dobro znao da je pogodio istinu. Emma je učinila još nekoliko koraka u zarasli vrt. Osjetila je, a ne čula, kako je Edison slijedi. Vrtovi dvorca Ware tijekom dana čine neuredan prizor, a noću masivne živice, nepodšišani grmovi i neobuzdane povijuše podsjećaju na opasnu džunglu. Jedinu svjetlost davao je mjesec. Mjesečina je obasjavala cijeli prizor, kupajući sve uznemirujućim nijansama srebra i tmine. Sablastan je sjaj preobrazio Edisonovo lice u mrku masku svjetlucavih očiju. O, Gospode, mislila je Emma. On sad sve zna. O zbivanjima u Ralston Manoru, kako je dobila otkaz, cijelu priču. Mora nešto učiniti, inače će sve biti izgubljeno. Ne može si priuštiti gubitak ovog posla prije nego osmisli neki plan za oporavak od financijske katastrofe koja je zadesila nju i njezinu sestru. Sve je to bilo previše. Emma je poželjela vrisnuti od frustriranosti. Umjesto toga prisilila se na logično razmišljanje. Nema nikakva smisla da pokuša objasniti ono što je Edison čuo. Ljudi su uvijek spremni vjerovati najgore kad je riječ o ugledu jedne dame. Čak i kad bi mogla uljepšati incident u Ralston Manoru, tu je još uvijek i malena činjenica da ju je upravo našao skrivenu u Mirandinu ormaru. Jedino što je išlo njoj u prilog bilo je to da se u ormaru nije samo ona skrivala. Ta joj je misao vratila snagu. Nema sumnje da će i Edisonu biti jednako teško objasniti što je ondje radio. - Divim se vašoj moći obuzdavanja, gospoñice Greyson - uljudno će Edison. Pogledala ga je preko ramena i namrštila se. Znala je da je iz ormara izišla pomalo neuredna. Kapa joj se nakrivila. Ispod nje je pobjeglo nekoliko uvojaka kose. Osjećala ih je oko lica. Haljina joj se zgužvala jer je bila priljubljena uz njega. No Edison je izgledao jednako elegantno kao i ranije tijekom dana. Svaka mu je vlas bila na svojemu mjestu. Njegov kaputić nije bio nimalo zgužvan. Kravata mu je bila uredno vezana. To je doista veoma nepošteno, mislila je Emma. Sjećanje na stajanje u ormaru onako blizu njega izazvalo je neobične žmarce na njezinim leñima. - Obuzdavanje, gospodine? - Zasigurno ste bili u velikom iskušenju da skočite iz ormara i žaračem tresnete Cranea po glavi.

8

GIGA

Porumenjela je i okrenula se. Nije imala povjerenja u njegov zagonetan osmijeh. Niti je znala kako bi protumačila njegov previše bezizražajan glas. - Imate pravo, gospodine. Bilo je teško odoljeti tom porivu. - Unatoč tomu drago mi je da ste uspjeli. Bilo bi pomalo nezgodno za oboje. - Doista. - Zagledala se u gustu masu povijuša koje su se spuštale niza zid. Na mjesečini su izgledale poput horde zmija koje onuda gmižu. Zadrhtala je. - Veoma nezgodno. - Sto ste zapravo radili u spavaćoj sobi lady Ames, gospoñice Greyson? Uzdahnula je. - Nije li očito? Čula sam kako se Crane i lady Ames penju stražnjim stubama. Željela sam ih izbjeći, pa sam se sklonila u prvu otključanu spavaću sobu na koju sam naišla. To je slučajno bila soba lady Ames. - Shvaćam. - Nije zvučio posve uvjereno. Emma se naglo zaustavila i okrenula prema njemu. - Sto je s vama, gospodine? Hoćete li mi reći zašto ste se skrivali u ormaru? - Tražio sam nešto što je ukradeno nekim mojim prijateljima - neodreñeno je rekao. - Dobio sam informaciju koja je ukazivala na mogućnost da se to nalazi u dvorcu Ware. - Besmislice. - Emma ga je ljutito gledala. -Nemojte misliti da me možete zavarati tako prozirnom pričom, gospodine. Lady Ames je očito bogata. Nema razloga da ona riskira nekakvom krañom. - Izgled može varati u visokom društvu. No slučajno ne smatram sumnjivom lady Ames. - Kako ste se onda našli u njezinoj sobi? Znate, nekoliko minuta ranije vidjela sam vas kako se šuljate u dvorac kroz prozor na donjem katu. Uzdigao je obrve. - Jeste li, doista? Uistinu dobro zapažate. Mislio sam da me nitko nije vidio. Nekoć sam bio prilično dobar u takvim stvarima. Možda su moje sposobnosti zahrñale. Naglo se prekinuo. - Nije važno. Sto se tiče moje nazočnosti u odaji lady Ames, postoji veoma jednostavno objašnjenje. Pokušavao sam izbjeći vas. - Mene? - Kad sam stigao na taj kat, opazio sam nekoga kako stoji na drugom kraju balkona. Znao sam da će me ta osoba, tko god ona bila, sigurno vidjeti kad se vrati u hodnik. Upotrijebio sam alat za obijanje brava kako bih otvorio vrata jedne od spavaćih soba i ušao onamo. Kanio sam ondje čekati dok vi ne odete iz hodnika, a tada bih nastavio s potragom. - Kakva zavrzlama. - Emma je prekrižila ruke na prsima. - Unatoč tomu čini se da vam dugujem zahvalnost. - Kako to? Slegnula je ramenima. - Da niste obili bravu na vratima sobe lady Ames, ja ne bih mogla ući, a u onom hodniku se nisam imala kamo sakriti. - Uvijek sam oduševljen kad mogu biti na usluzi šarmantnoj dami. - Hmm. - Proučavala ga je. - Zacijelo mi ne biste rekli što ste točno večeras tražili? - Bojim se da ne bih. Stvar je osobne prirode. Kladim se da jest, pomislila je Emma. Bez obzira o čemu je ovdje riječ, jedno je brzo postajalo sasvim jasno. Edison Stokes želi nešto prikriti, jednako kao i ona. - Vaša je priča, najblaže rečeno, inventivna, gospodine Stokes. Osmjehnuo se. - A vaša je situacija delikatna, nije li, gospoñice Greyson? Oklijevala je, a potom kimnula. - Očito. Bit ću otvorena, gospodine. Ne mogu si priuštiti skandal zbog kojeg bih izgubila posao druzbenice lady Mayfield. - Mislite li da je to vjerojatno? - Edison je zvučao uljudno sumnjičavo. - Bez obzira na njezino bogatstvo i položaj u društvu, lady Mayfield mi se ne čini previše osjetljivom na takve stvari. - Unatoč tomu ne usuñujem se riskirati. Lady Mayfield je bila veoma ljubazna prema meni. Imam sreće zbog činjenice da se voli smatrati ekscentričnom. Stoga bolje može tolerirati moje malene greške nego neke od mojih prijašnjih poslodavki, ali - Malene greške? Emma je pročistila grlo. - Tijekom proteklih nekoliko mjeseci ostala sam bez tri posla, gospodine. Kao što ste upravo čuli, jedan sam izgubila zbog Chiltona Cranea. Ali druga dva sam

9

GIGA

izgubila zbog svoje nesposobnosti da katkad držim jezik za zubima umjesto da glasno iznosim svoja mišljenja. - Shvaćam. - Letty je veoma nepristrana po nekim pitanjima - Letty? Ah, govorite o lady Mayfield. - Insistira da joj se obraćam imenom. Kao što sam rekla, ekscentrična je. Ali ne mogu očekivati da će me zadržati u službi ako joj iznesu ozbiljnu optužbu na račun moje kreposti. Kad bi to učinila, ismijavali bi je u visokom društvu. - Razumijem. - Edison je nekoliko sekunda razmišljao o tome. - No dakle, gospoñice Greyson, čini se da oboje imamo dobar razlog da naše osobne stvari zadržimo u tajnosti. - Da. - Malo se opustila. - Smijem li pretpostaviti da ste voljni šutjeti o incidentu u Ralston Manoru ako ja obećam da nikomu neću reći da ste došli u dvorac Ware kako biste pretraživali spavaće sobe gostiju? - Svakako. Jesmo li se džentlmenski nagodili, gospoñice Greyson? - Nagodili smo se - rekla je Emma, a njezino se raspoloženje brzo popravilo - kao džentlmen i dama. - Ispričavam se. - S poštovanjem se naklonio. -Nagodba džentlmena i dame, naravno. Recite mi, znači li vaše naglašavanje pitanja jednakosti da ste, možda, skloni čitanju djela Mary Wollstonecraft i slično? - Pročitala sam Obranu prava žena Mary Wollstonecraft, da. - Emma je uzdigla bradu. Držim da je djelo puno zdravog razuma i logičnog mišljenja. - Neću osporavati vaše zaključke - blago je rekao. - Svaka žena koja ostane posve sama na svijetu brzo počne istinski cijeniti ideje Mary Wollstonecraft o važnosti obrazovanja i prava žena - dodala je Emma. - Je li to situacija u kojoj se vi nalazite, gospoñice Greyson? Jeste li posve sami na svijetu? Pomislila je da je razgovor odjednom postao veoma intiman. S druge strane, kao što je on ranije naglasio, već su podijelili još veću intimnost u ormaru lady Ames. Emma se svim srcem nadala da je neće oblijevati rumenilo svaki put kad se sjeti kakav je bio osjećaj priljubljenosti uz njegovo veoma čvrsto, veoma toplo tijelo. - Ne posve. Imam sreće jer imam mlañu sestru. Daphne pohaña Školu za mlade dame gospoñe Osgood u Devonu. - Shvaćam. - Nažalost, školarinu za sljedeći semestar treba platiti krajem mjeseca. Jednostavno ne smijem ostati bez tog posla. Doimao se zamišljenim. - Recite mi, gospoñice Greyson, jeste li posve bez izvora prihoda? - Trenutno, da. - Stisnula je oči. - Ali neće tako biti stalno. Neki od mojih financijskih planova nisu donijeli ploda prije dva mjeseca, kad sam to očekivala. No nadam se da će se to dogoditi veoma uskoro. - Ako ne bude tako? - Smislit ću nešto drugo. - U to nimalo ne sumnjam, gospoñice Greyson. - U Edisonovu se glasu osjećalo poštovanje. Očito je da ste vi dama koju krasi duh i snaga. Smijem li pitati što je s drugim članovima vaše obitelji? - Moji su roditelji umrli kad smo Daphne i ja bile veoma malene. Odgojila nas je baka. Bila je veoma učena žena. Upravo sam zbog nje pročitala djela Mary Wollstonecraft i ostalih. Ali baka Greyson je umrla prije nekoliko mjeseci. Bilo je veoma malo novca. Samo kuća. - Što se dogodilo s kućom? Trepnula je, iznenañena načinom na koji se usredotočio na jedini bitan čimbenik njezine priče. Prekasno se sjetila mrmljanja što ih je čula meñu drugim gostima. Za Stokesa se govorilo da je čovjek širokih financijskih interesa. Očito je darovit za poslovne pothvate.

10

GIGA

- Da. Kuća. - Uputila mu je skrušeni, neveseli osmijeh. - Odmah ste stigli do središta problema, gospodine. - Hoćete li mi reći što se dogodilo s njom? - Zašto ne? Nesumnjivo ste već pogodili. -Uzdahnula je. - Kuća je bila sve što smo Daphne i ja imale na ovom svijetu. Ta je kuća, gospodine, i malena farma uz nju, trebala biti naš izvor prihoda i naše utočište. - Znači, mogu zaključiti da se s kućom dogodilo nešto veoma loše? Emma je zarila nokte u svoje nadlaktice. -Prodala sam kuću, gospodine Stokes. Uzela sam nekoliko funti potrebnih za plaćanje smještaja i hrane za jedan semestar u Školi za mlade dame gospoñe Osgood, a sve ostalo uložila sam u veoma riskantnu investiciju. - Investiciju. - Da. - Njezina se čeljust stegnula. - Poslušala sam predosjećaj. Moja je intuicija obično veoma pouzdana. Ali sa svakim danom koji prolazi postaje sve jasnije da sam možda počinila veliku grešku. Zavladala je kratka tišina. - Drugim riječima - na koncu će Edison - sve ste izgubili. - Ne mora biti. Još uvijek se nadam - Prekinula se. - Treba mi samo nešto vremena i malo sreće. - Sreću sam uvijek smatrao - rekao je posve bezizražajnim tonom - veoma nepouzdanim temeljem za bilo koji pothvat. Namrštila se, već požalivši zbog neobičnog poriva koji ju je naveo da mu povjeri tako mnogo informacija osobne naravi. - Ne trebaju mi lekcije od vas, gospodine. Veoma je lako čovjeku koji je bogat i moćan poput vas iznositi deprimirajuće tvrdnje o temi sreće, ali neki od nas možemo se uglavnom osloniti samo na to. - Vaš me ponos neugodno podsjeća na moj vlastiti - blago je rekao. - Vjerovali ili ne, znam kako je to kad se čovjek nañe bez prebijene pare i sam na svijetu. Potisnula je skeptičan smijeh. - Zar mi govorite da ste i vi jednom bili siromašni, gospodine Stokes? To mi je veoma teško vjerovati. - Vjerujte, gospoñice Greyson. Moja je majka bila guvernanta koja je otpuštena bez preporuka nakon što ju je gost u kući u kojoj je radila zaveo i napravio joj dijete. Čim je raskalašenik koji je bio moj otac otkrio da je trudna, ostavio ju je. Te su je riječi šokirale. Otvorila je usta, zatvorila ih, opet otvorila. - Žao mi je, gospodine. Nisam znala - Dakle vidite, ipak donekle razumijem vašu situaciju. Srećom, moja je majka uspjela izbjeći ubožnicu. Otišla je živjeti sa starom tetom u Northumberlandu. Teta je uskoro nakon toga umrla i ostavila nam maleni prihod da možemo preživjeti. Moja baka po očevoj strani povremeno nam je slala nešto novca. - To je bilo veoma ljubazno od nje. - Nitko od onih koji je poznaju - rekao je mirnim glasom - nikad ne bi počinio tako kolosalnu grešku i lady Exbridge opisao kao ljubaznu. Slala je novac jer je osjećala da je to njezina dužnost. Moja majka i ja bili smo sramota za nju, ali je krajnje svjesna onoga što rado naziva obiteljskom odgovornošću. - Gospodine Stokes, ne znam što bih rekla. - Nema se što reći. - Odmahnuo je rukom. -Moja je majka umrla od plućne infekcije kad sam imao sedamnaest godina. Ne vjerujem da se ikad prestala nadati da će moj otac jednoga dana zaključiti da je ipak voli i da će željeti priznati svojeg nezakonitog sina. Površni plašt ležerne ravnodušnosti u njegovu glasu nije uspijevao posve prikriti led iza njegovih riječi. Njegova sirota majka nije bila jedina koja se nadala da će nitkov koji mu je bio otac jednoga dana preuzeti skrb o svojem nezakonitom potomku, pomislila je. Emma je shvatila da je Edison nekako našao način da smiri gnjev koji je gorio u njemu. Ali

11

GIGA

stari gnjev, premda je sad pod kontrolom, nikad neće posve nestati. - Vaš otac, gospodine. - Delikatno je zastala. -Smijem li pitati jeste li ga ikad upoznali? Edison joj je uputio smiješak kakav bi se mogao očekivati od velikog vuka. - Posjetio me jednom ili dvaput nakon što su njegova žena i nasljednik umrli tijekom poroñaja. Nikad nismo postali ono što bi se moglo opisati kao bliski. Umro je kad sam imao devetnaest godina. U to sam vrijeme bio u inozemstvu. - Kako žalosno. - Mislim da je sad dosta o toj temi, gospoñice Greyson. Prošlost više nije važna. Spomenuo sam je samo zato da bih vas uvjerio kako doista razumijem vaše nevolje. Večeras je jedino važno to da smo vi i ja sklopili nagodbu da ćemo čuvati tajne jedno drugoga. Vjerujem da se mogu pouzdati u to da ćete se držati vašeg dijela dogovora. - Imate moju riječ, gospodine. Sad, ako biste me ispričali, trebala bih se vratiti u kuću. Bez uvrede, ali doista ne smijem dopustiti da me netko vidi s vama ili nekim drugim džentlmenom samu u vrtu. - Da, naravno. Problem kreposti. Emma je uzdahnula. - Velika je gnjavaža neprestano voditi računa o ugledu, ali to je neophodno u poslu kojim se bavim. Njegova se ruka nježno ali odlučno stegnula oko njezine nadlaktice dok je prolazila kraj njega. - Ako nemate ništa protiv, imam još jedno pitanje. Pogledala ga je. - Koje to, gospodine? - Sto ćete učiniti ako se Chilton Crane sjeti tko ste? Zadrhtala je. - Ne vjerujem da će se sjetiti. Nosila sam periku i nisam imala naočale kad sam radila u Ralston Manoru. - Ali ako se ipak sjeti vašeg lica? Ispravila je ramena. - Smislit ću nešto. Uvijek nešto smislim. - To vam vjerujem - rekao je. - Nešto mi govori da, bez obzira na vašu trenutnu financijsku situaciju, nikad niste posve bez sredstava, gospoñice Grey son. Samo poñite. Čuvat ću vaše tajne. - I ja ću čuvati vaše. Laku noć, gospodine Stokes. Želim vam sreću u vašoj potrazi za nestalim stvarima vaših prijatelja. - Hvala vam, gospoñice Greyson - rekao je s neočekivanom formalnošću. - Neka i vas prati sreća u vašim nastojanjima da vratite uloženi novac. Proučavala je njegovo lice u sjenkama. Neobičan muškarac, a vjerojatno i opasan u odreñenim okolnostima, zaključila je. No intuicija joj je govorila da se večeras može pouzdati u njegovu riječ. Samo je željela da se može pouzdati u svoju intuiciju.

12

GIGA

4 - Dovraga, gdje je moj tonik, Emma? Jutros imam odvratnu glavobolju. - Letitia, lady Mayfield, podigla se na jastucima i ljutito gledala pladanj s čokoladom što ga je sluškinja upravo spustila pred nju. - Malo previše Wareova francuskog šampanjca, rekla bih. Večeras ću biti opreznija. Nije baš vjerojatno, mislila je Emma dok je uzimala bočicu tonika i nosila je do kreveta. Kad je riječ o šampanjcu, Letty je sve samo ne oprezna. - Evo ga, Letty. Pogled Lettynih pomalo krmeljavih očiju pao je na bočicu u Emminoj ruci. Žustro ju je zgrabila. -Hvala Bogu. Ne znam što bih učinila da nemam tog tonika. Čini čuda. Emma je sumnjala da tekućina sadrži popriličnu dozu džina pomiješanog s drugim nepoželjnim sastojcima, ali se suzdržala od spominjanja te činjenice. Njezina joj je najnovija poslodavka prilično prirasla srcu tijekom nekoliko proteklih tjedana. Čak je lady Mayfield počela doživljavati kao neku vrstu nadahnuća. Letty je takoñer nekoć bila bez ičega. Rodila se kao Letty Piggins, kći osiromašena farmera iz Yorkshirea. Rado je govorila da je prije mnogo godina, kad je stigla u London kao mlada žena, imala samo svoje djevicanstvo i veličanstvena prsa. »Dobro sam iskoristila svoje prednosti, curo moja, i pogledaj gdje sam danas. Neka te moja priča nečemu nauči.« Prema onome što je Emma uspjela shvatiti, Letty je istaknula svoje prednosti u haljini dubokog dekoltea i zapela za oko postarijem lordu May-fieldu. Vjenčali su se na temelju posebne dozvole. Mayfield je umro tri mjeseca kasnije, a svojoj je mladoj ženi ostavio titulu i bogatstvo. No Emma se nije divila svojoj poslodavki zbog činjenice da je uspjela naći bogatog muža. Divila se tomu da je tijekom proteklih trideset godina mudro investirala, ovoga puta novac, a ne svoje tjelesne atribute. Letty je više nego utrostručila nasljedstvo koje joj je Mayfield ostavio. Definitivno nadahnuće, mislila je Emma. Letty je u šalicu ulila veliku dozu tonika i brzo ga iskapila. Otmjeno je podrignula i uzdahnula od zadovoljstva. - To bi trebalo riješiti problem. Hvala, draga moja. - Vratila je bočicu Emmi. - Čuvaj je za mene do sutra, hoćeš li? Vjerojatno će mi opet trebati. No dakle, reci mi kakvu osebujnu, seosku zabavu Ware planira danas za nas. - Kad sam ranije bila dolje - reče Emma - domacica mi je rekla da će gospoda danas poslijepodne poći na lokalne utrke. Dame će se okušati u streličarstvu i drugim igrama. Na Lettynu se licu načas pojavio čeznutljiv izraz. - Radije bih pošla na utrke, ali to zacijelo neće biti moguće. - Lokalno bi se plemstvo svakako šokiralo kad bi vidjelo jednu damu kako se kladi rame uz rame s farmerima i gospodom iz grada - vedro će Emma. - Usput rečeno, kuharica mi je rekla da će doručak opet biti poslužen kasno. - Tako i treba. - Letty je masirala svoje sljepoočnice. - Ne vjerujem da ću se u narednih sat vremena uspjeti maknuti iz kreveta. Ne mogu ni pomisliti na jelo prije podneva. Sumnjam da netko od ostalih može. Svi smo bili u komi kad smo se odvukli na spavanje. - Nimalo ne sumnjam u to. Letty je škiljila prema njoj. - Ti si zacijelo rano ustala, kao i obično? - Oduvijek sam ranoranilac - promrmlja Emma. - Svjesna sam činjenice da se prema vašem cijenjenom mišljenju ništa zanimljivo nikad ne dogaña ujutro, ali nekima od nas uvijek ostaje jutro. Bilo je besmisleno objašnjavati Letty da je ustala još ranije nego inače jer je prilično loše

13

GIGA

spavala. Neobično, ali nije ju budnom držala zabrinutost zbog Chiltona Cranea. Neprestano je razmišljala o kasnom večernjem susretu s Edisonom Stokesom. To je zanimljiva promjena, filozofski je rekla samoj sebi. Kad nije mogla spavati, razlog tomu obično je bila zabrinutost zbog nesigurne financijske situacije u kojoj se nalazi. Edison Stokes je svakako daleko zanimljiviji od njezine nesigurne budućnosti. Palo joj je na pamet da bi, s obzirom na njezinu prilično opasnu nagodbu s njim, bilo pametno saznati što je moguće više o Stokesu. Letty je uvijek izvrstan izvor informacija o bogatima i moćnima. Emma je pročistila grlo. - Sinoć sam na stubama nakratko razgovarala s gospodinom Stokesom. On je zanimljiv džentlmen. - Ha. Novac može bilo kojeg muškarca učiniti zanimljivim - s užitkom će Letty. - A Stokes ga ima dovoljno da bude itekako fascinantan. Emma je oprezno istraživala. - Investicije, pretpostavljam. - Naravno. Nije imao ni prebijene pare kad je bio momak. Rodio se izvan braka, znaš. Otac mu je bio Exbridgeov nasljednik. S njim je zatrudnjela neka budalasta guvernanta. - Shvaćam. - Lady Exbridge nikad nije oprostila svojem unuku, naravno. - Teško bi se moglo reći da je gospodin Stokes kriv za činjenicu da se rodio kao izvanbračno dijete. Letty je iskrivila lice u grimasu. - Sumnjam da bi ikad uspjela u to uvjeriti Victoriju. Svaki put kad ga vidi, mora se suočiti s činjenicom da njezin sin Wesley nije uspio dobiti zakonitog nasljednika prije nego je slomio svoj ludi vrat u nesreći na jahanju. To je izjeda, znaš. - Želite reći da je svoju ljutnju na sina preusmjerila na unuka? - Valjda. Nije riječ samo o tome da je Wesley poginuo prije nego je ispunio svoju dužnost prema tituli. Takoñer je uspio izgubiti imanja u nizu kartaških igara malo prije nego je umro. - Zvuči kao da je taj Wesley barem bio dosljedan sebi. - Doista. Bio je prava sramota. U svakom slučaju, mladi se Stokes otprilike u to vrijeme vratio iz inozemstva kao bogataš. Spasio je imanje od vjerovnika i popravio financijsku situaciju obitelji Exbridge. Spasio je Victoriju od stečaja. Prirodno, niti mu to ne može oprostiti. Emma uzdigne obrve. - Meñutim, kladim se da je to nije spriječilo da uzme novac. - Naravno da nije. Nitko nikad nije rekao da je Victoria glupa. Zapravo je godinama nisam baš često viñala. Nikad nismo bile bliske prijateljice, već samo poznanice. Nakon što je Wesley poginuo, zatvorila se u onom svojem zdanju. Nikad ne prihvaća pozive. Vjerujem da katkad ide u kazalište, ali to je otprilike sve. - Njezin je unuk očito više sklon društvu. - Zapravo, nije. - Letty se nakratko zamislila. -Ne poznajem niti jednu domaćicu u Londonu koja ne bi ubila kako bi ga navela da se pojavi na soa-reji ili balu. Općenito nije sklon takvim stvarima. Prilično je neobično što se pojavio na ovom druženju. - Zacijelo mu je bilo dosadno. Čini se da džentlmene obuzima dosada u tren oka. Vječito traže nove izvore zabave. - Ne Stokes. - Letty ju je značajno pogledala. - Postoji samo jedan razlog iz kojeg bi se potrudio prihvatiti Wareov poziv. Emma je zadržavala dah. Je li moguće da je Letty pogodila pravi Stokesov razlog za boravak u dvorcu? - Koji bi to razlog bio? - pitala je. - Očito traži suprugu. - Emma je zurila u nju. - Suprugu. Letty puhne kroz nos. - Čovjeku očito trebaju neke smjernice u tom pitanju. Teško da će ovdje pronaći neku prikladno čednu ženu iz dobre obitelji. Basil Ware je organizirao ovo

14

GIGA

druženje radi zabave. - Istina. Jedine same žene koje je pozvao jesu bogate udovice, kao što je lady Ames. Nije od onih koje bi odgovarale čovjeku koji traži djevicu besprijekorna ugleda. - Teško je mogla objasniti da sigurno zna kako Edison nije u potrazi za suprugom. Barem ne u ovom trenutku. Naravno, nakon što izvrši svoj zadatak, lako bi mogao odlučiti proučiti situaciju na bračnom tržištu. Kucanje na vratima prekinulo je njezino razmišljanje. - Naprijed - dovikne Emma. Nasmiješila se sluškinji iscrpljena izgleda koja se pojavila. Dobro jutro, Polly. Uñi. - Dobro jutro, gospoñice Greyson. Letitia je s nadom pogledala pladanj u Pollynim rukama. - Vjerujem da je to moja kava? - Da, gospojo. I malo prepečenca, baš kak' ste rekli. - Polly je spustila pladanj na stol. Trebate li još nešto, gospojo? - Da, možeš odnijeti ovu groznu čokoladu - reče Letty. - Ne znam kako itko može započeti dan prokletom vrućom čokoladom. Kava je jedino što kod mene djeluje. - Da, gospojo. - Polly je požurila do kreveta kako bi uzela pladanj s čokoladom. Letty pogleda Emmu. - Jesi li već popila kavu ili čaj, draga moja? - Jesam, hvala, Letty. Popila sam nešto ranije kad sam sišla. - Hmm. - Letty je stisnula oči. - Kako se snalaziš gore na drugome katu? - Sasvim dobro - uvjeravala ju je Emma. - Ne brinite se za mene, Letty. Gospoña Gatten mi je dodijelila ugodnu malenu sobu. Ondje je tiho i nikomu na putu. Zapravo je mrzila malenu, oskudno namještenu sobu na drugome katu. Ondje je bilo nečeg depresivnog. Ne, radi se o još nečemu. Ondje se osjeća sablastan dojam pakosti. Ne bi se iznenadila kad bi saznala da je jednom u povijesti dvorca netko nasilno uklonjen u toj malenoj sobi. Polly pogleda Emmu. - Ispričavam se, gospojo, ali domaćica vas je smjestila onamo zato što je to bila soba gospoñice Kent. Valjda je gospoña Gatten mislila da će vam odgovarati ako je bila dovoljno dobra za nju. - Tko je gospoñica Kent? - upita Emma. - Ona je bila družbenica lady Ware, gospodareve pokojne tete, koja je bila gospodarica dvorca sve do svoje smrti. Lady Ware je zaposlila gospoñicu Kent kako bi joj pravila društvo tijekom posljednjih nekoliko mjeseci njezine grozne bolesti. Tada je nestala. - Lady Ware? - Letitia slegne ramenima. -Nimalo čudno. Većina mrtvih ljudi nestane nakon što otegne papke. - Nisam mislila na lady Ware, gospojo. - Polly se doimala smetenom. - Jasno da je gospodarica mrtva i pokopana, pokoj njezinoj duši. Gospoñica Kent je nestala kao duh. - Baš i nije mogla nešto drugo učiniti u danim okolnostima - suho će Emma. - Njezina je poslodavka umrla i više joj nije imao tko plaćati. Vjerujem da gospoñica Kent sad radi u nekom drugom kućanstvu. Polly odmahne glavom. - Nije baš vjerojatno. Emma se namršti. - Kako to misliš? - Gospoñica Kent je otišla bez preporuka. Emma je pogleda. - Zašto bi, za ime svijeta, tako nešto učinila? - Gospoda Gatten misli da je to zato što je gospoñica Kent napravila budalu od sebe s gospodarom. Pustila ga je ispod svojih skuta, jest. A onda su se žestoko posvañali. - Zbog čega su se svañali? - upita Emma. - Nitko ne zna. To se dogodilo kasno jedne noći, nekoliko dana nakon smrti lady Ware. Sljedećeg je jutra nije bilo, kao ni njezinih stvari. - O, Bože - šapne Emma. - Bilo je jako čudno, ako mene pitate. - Polly se očito zagrijala za svoju priču. - Ali se ponašala čudno nakon te noći.

15

GIGA

- Čudno? - Letty se nakratko zainteresirala. -Sto želiš reću, curo? - Ja sam je našla, znate. Mislim lady Ware. -Pollyn se glas spustio do povjerljivog tona. Nosila sam pladanj s čajem u njezinu odaju, ovu odaju, bilo je Lettyne su se oči raširile. - Dobri Bože. Želiš li reći da je ovo bila osobna odaja lady Ware? Ona u kojoj je umrla? Polly žustro kimne. - Je. U svakom slučaju, kao što sam govorila, nosila sam joj čaj. Dok sam hodala hodnikom, vidjela sam kako gospodin Ware izlazi iz ove sobe. Izgledao je veoma ozbiljno. Kad me ugledao, rekao je da je lady Ware upravo umrla u snu. Rekao je da se ide pobrinuti za stvari i obavijestiti kućanstvo. - Pa, nije da se njezina smrt nije očekivala - filozofski će Letty. - Ne, gospojo - složila se Polly. - Svi smo se pitali kako je uopće tako dugo izdržala. U svakom slučaju, ušla sam ovamo. Navlačila sam plahtu preko lica lady Ware kad se dogodila ta čudna stvar. - No? - potaknula ju je Letty. - Koja je to čudna stvar bila? - Gospoñica Kent je izletjela iz garderobe. -Polly je glavom pokazala prema vratima koja su vodila u manju odaju. - Bila je veoma uzrujana. Izgledala je kao da je upravo vidjela duha. - Možda i jest - reče Letty - Duha lady Ware. Emma se namrštila. - Valjda ne vjerujete u duhove, Letty Letty slegne ramenima. - Kad stigneš u moje godine, shvatiš da ima svakojakih neobičnih stvari na svijetu, curo. Emma je to ignorirala. Opet se okrenula prema . Polly. - Možda je gospoñica Kent samo bila uzrujana zbog smrti lady Ware. - Sto je radila u garderobi? - pitala je Polly, ali je to očito bilo retoričko pitanje. - Znate li što ja mislim? - Sigurna sam da ćeš nam to upravo reći - reče Emma. Polly namigne. - Mislim da su se ona i gospodar malo zabavljali u garderobi kad je lady Ware umrla. Gospoñica Kent je sigurno doživjela gadan šok kad je izišla i vidjela da je lady Ware preminula. Činilo se da se Letty zabavlja. - Sirota žena. Otkriti da je njezina poslodavka umrla dok se ona valjala u susjednoj sobi sigurno nije bilo ugodno. - Da i ne spominjemo šok izazvan spoznajom da je odjednom ostala bez posla - progunña Emma. - Kao što sam rekla, nestala je nekoliko dana kasnije. - Pollyn je izraz lica opet postao prikladno ozbiljan. - Gospoña Gatten mi je rekla da gospoñica Kent vjerojatno nikad neće dobiti drugi posao. Ugledne dame ne bi ni u snu zaposlile družbenicu koja nema preporuku s prijašnjeg radnog mjesta, rekla je. Postoje načini da se zaobiñe taj problem, pomislila je Emma. No zaključila je da je to najbolje ne spominjati pred svojom sadašnjom poslodavkom. Letty je odmahnula glavom, pokazujući otmjeno žaljenje. - Mlada žena mora voditi računa o svojim prednostima. Mora ih iskoristiti misleći na budućnost. Svaka cura koja odbaci svoju krepost i dobar glas radi kratke ljubavne veze mora očekivati da će loše završiti. - Ipak, to je bila šteta - Polly je rekla s vrata. -Gospoñica Kent je bila dobra prema lady Ware. Običavala je satima sjediti uz nju, mada gospodarica često nije znala za sebe zbog opijuma što ga je uzimala protiv bolova. Gospoñica Kent je samo sjedila kraj nje i vezla. Sjajno je radila iglom ta gospoñica Kent. Nakon što su se vrata zatvorila za Polly, zavladala je kratka tišina. Emma je za to vrijeme razmišljala o opasnostima karijere što ju je izabrala. - Prilično česta priča, bojim se - na koncu će Letty. - Nema mnogo izgleda da je našla novo radno mjesto kao družbenica, to je sigurno, ne bez preporuke bivše poslodavke. Tako je deprimirajuće kad mlada žena prokocka svoje prednosti.

16

GIGA

- Hmm - promrmlja Emma. Pomislila je na preporuke što ih je nedavno napisala za sebe. Katkad netko može stvoriti iluziju prednosti. Lettyne su se tanke sive obrve uzdigle. U njezinim bistrim smeñim očima bljesnula je ironija. -Ako je cura dovoljno pametna da to učini, onda bi tu iluziju trebala iskoristiti kako bi se udala za bogatu staru budalu koja je već podjetinjila. Vjeruj mi, nakon što to ostvari, slobodno može uživati u životu. Emma je pomislila na mogućnost da se poda muškarcu kojeg ne bi mogla voljeti ni poštivati. Stegnula je šake u krilu. Stvorit će bolju budućnost za sebe i za Daphne. - Ne planiram se udati, Letty. Letty je napola spustila kapke i zamišljeno je promatrala. - Je li riječ o tome da više nemaš svoju glavnu prednost, ili ti se ne sviña zamisao da je prodaš na tržištu? Emma joj se blistavo nasmiješila. - Kad bi se pokazalo da više ne posjedujem svoju krepost, sigurno to ne bih priznala i riskirala posao vaše družbenice, zar ne? Letty se nasmijala. - Vrlo dobro, draga moja. Znači, ne sviña ti se zamisao da svoju prednost prodaš za vjenčani prsten, je li? - U posljednje me vrijeme baš ne prati sreća -reče Emma. - Ali nije tako strašno da bih došla u iskušenje da počnem trgovati. Londonske su novine stigle malo prije podneva. Kao što čini većina gospode na selu, Basil Ware je bio pretplaćen na niz izdanja, uključujući The Times. Emma je protekli sat provela sama u knjižnici, grozničavo iščekujući poštu. Kućanstvo se konačno razbudilo, ali zasad je malo tko od gostiju sišao u prizemlje. Kad je gospoña Gatten, punašna i vedra, ušla u knjižnicu s novinama u rukama ogrubjelim od rada, Emma je praktički skočila na nju. - Hvala vam, gospoño Gatten. - Uzela je novine iz ženinih ruku i požurila do sjedala uz prozor. - Noma na čemu. - Gospoña Gatten je odmahnula glavom. - Nikad nisam vidjela nikoga tko tako željno iščekuje novine. Nije baš da u njima ikad ima dobrih vijesti. Emma je nestrpljivo čekala da domaćica ode. Tada je skinula beskorisne naočale i odložila ih. Hitro je prelistavala novine, tražeći vijesti o brodovima. Nije našla nikakvu novu vijest o sudbini broda The Golden Orchid u koji je uložila gotovo sve što je dobila od prodaje kuće u Devonu. Brod je sad već kasnio više od dva mjeseca. Smatra se izgubljenim na moru. Emma je prvi put pročitala te strašne riječi prije šest tjedana, ali se još uvijek nije mogla natjerati da odustane od nadanja. Bila je tako sigurna da će se jedina dionica koju je kupila pokazati pametnom investicijom. Njezina intuicija nikad nije bila jača nego onoga dana kad je sve riskirala na taj brod. - Prokleti brod. - Odbacila je i posljednje novine. - To je doista posljednji put da ću poslušati predosjećaj. No znala je, čak i dok se tako zavjetovala, da laže samoj sebi. Njezini su predosjećaji katkad previše jaki da bi ih mogla ignorirati. - Želim vam dobar dan, gospoñice Greyson. Zovete se gospoñica Greyson, nije li tako? Bojim se da vas nisam baš često viñao otkako ste stigli. Emma je poskočila na zvuk glasa Basila Warea. Zgrabila je svoje naočale i gurnula ih na nos. Tada se okrenula prema čovjeku koji je stajao na vratima knjižnice. - Gospodine Ware. Dobar dan. Nisam vas čula kad ste ušli. Basil Ware je bio privlačan muškarac na neki rumeni, otvoreni način čovjeka koji mnogo boravi na zraku. Posebno je dobro izgledao u jahaćoj jakni i hlačama što ih je jutros odjenuo. Rijetko ga se moglo vidjeti bez jahaćeg biča što ga je nosio onako kako drugi muškarci nose štapove za šetnju. Bez obzira na godine provedene u Americi, pomislila je, on je slika i prilika engleskog džentlmena, prijazan i zaljubljenik u sportove, izvrsno se snalazi sa svojim

17

GIGA

lovačkim psima i konjima, kao i s prijateljima s kojima odlazi u lov. Prema Lettynim riječima, Basil Ware je pošao putem mnogih mlañih sinova. Sam i siromašan, otišao je u Ameriku kako bi se obogatio. Vratio se u Englesku početkom prošle godine kad je saznao da njegova teta umire i da je on njezin jedini nasljednik. Nakon što je preuzeo svoje nasljedstvo, Basil je ušao u blještave krugove visokog društva s lakoćom i šarmantnom dobrohotnošću što ga je učinilo veoma popularnim. - Ima li nečeg zanimljivog u novinama? - pitao je Basil dok je ležernim koracima ulazio u knjižnicu. - Priznajem da tijekom posljednjih nekoliko dana nisam pratio zbivanja u Londonu. Bio sam zauzet zabavljanjem svojih gostiju. - Nisam vidjela nikakve posebno važne vijesti. - Emma je ustala i zagladila svoje skromne smeñe skute. Upravo se kanila ispričati kad se na vratima pojavio krupan čovjek u osebujnoj plavoj i srebrnoj livreji lady Ames. Swan (Swan - labud), Mirandin osobni lakaj, nije imao ničeg zajedničkog s gracioznom pticom čije ime nosi. Njegov je vrat tako debeo da ga gotovo i nema. Crte njegova lica su obične i široke. Tkanina veoma skupe livreje nategnuta je preko izbočenih mišića njegovih prsa i bedara. Njegove šake i stopala podsjetile su Emmu na medvjeda kojeg je jednom vidjela na sajmu. Nije ni čudo da je Chilton Crane onako žurno izišao iz Mirandine spavaće sobe kad je sinoć zaprijetila da će pozvati svojeg lakaja, pomislila je Emma. Ipak, u Swanovim je očima vidjela iskren, ozbiljan izraz što ga je Emma smatrala umirujućim. Swan nije nikakav nasilnik. Jednostavno ima tu nesreću da tako izgleda. Prema onome što je dosad vidjela, odan je svojoj gospodarici. - Oprostite, gospodine - Swan je rekao glasom koji je neobično podsjećao na zahrñalu britvu. -Imam poruku za vas od moje gospodarice. Lady Ames me zamolila da vam kažem kako će rado zabavljati vaše gošće dok ste vi na trkama s gospodom. - Izvrsno. Neću se morati bojati da će damama biti dosadno dok smo mi na trkama, je li? Swan je pročistio grlo. - Takoñer imam poruku za vas, gospoñice Greyson. - Za mene? - Emma se zaprepastila. - Od lady Ames? - Da, gospojo. Rekla mi je neka vas pozovem da se pridružite njoj i ostalim damama na zabavi što ju je isplanirala za danas poslijepodne. Rekla je da ne bi željela da sami nekamo odlutate, kao jučer. - Sasvim točno - vedro ustvrdi Basil. - Kao družbenica lady Mayfield vi ste ovdje gošća, kao i svi ostali, gospoñice Greyson. Svakako se danas pridružite Mirandi i damama. To je posljednje što bi željela učiniti, ali nije se mogla sjetiti uljudnog načina da odbije poziv. -Hvala vam, gospodine Ware. - Nasmiješila se Swanu. - Molim vas, recite lady Ames da sam joj veoma zahvalna na pažnji. - Moja je gospodarica najljubaznija i najpažlji-vija od svih dama. - U Swanovu se promuklom glasu osjećalo nešto veoma blizu obožavanju. -Čast mi je služiti joj. O, Bože, pomislila je Emma. Siroti je čovjek zaljubljen u nju.

18

GIGA

5 Čaj je neobična mješavina, objasnila je Miranda. Pripremao ga je prema njezinim uputama jedan trgovac blizu Bond Streeta. Ponijela ga je dovoljno sa sobom u dvorac Ware da bi ga i ostali mogli kušati. - Teško sam mogla čaj ostaviti dragom Basilu, zar ne? - rekla je Miranda kad su prve šalice napunjene za dame. - Muškarci ništa ne znaju o takvim stvarima. Emma je veoma polako spustila svoju šalicu. Nije se usudila brzo micati. Iznenadni osjećaj vrtoglavice izazvao je laganu mučninu. Bilo bi strašno kad bi joj pozlilo pred svim tim finim damama okupljenim u krug. Srećom, nitko od ostalih nije opazio njezin problem. Sve su bile zaokupljene novom zabavom što ju je Miranda predložila. Neka vrsta igre pogañanja. Miranda je blistala u svojoj ulozi domaćice za to poslijepodne. Sjajnu je crnu kosu podigla po najnovijoj modi. Jarka plava boja haljine slagala se s bojom njezinih očiju. Nije baš ljepotica, mislila je Emma, ali se činilo da blista. Bez obzira na sve što se oko nje dogañalo, Miranda je uvijek nekako uspijevala ostati u središtu pozornosti. Njezin ju je odani lakaj Swan promatrao s obožavanjem koje je Emmi bilo teško gledati. - Tko mi može reći koju sam kartu okrenula licem prema dolje na stolu? - vedro upita Miranda. - Suzanne? Hoćeš li ti pokušati? - As trefa? - pogañala je Suzanne, lady Tredmere. - Ne. - Miranda je s iščekivanjem pogledala sljedeću damu u krugu. - Ti si na redu, Stella. - Čekaj da razmislim. - Visoka, plavokosa žena nekoliko se sekunda pretvarala da razmišlja. Tada se nasmijala. - Nemam pojma, Miranda. Možda trojka karo? - Bojim se da nije. - Mirandin se smiješak doimao fiksiranim i napetim. - Tko će sljedeći? Sto ti misliš, Letty? - Nikad nisam bila osobito dobra u takvim stvarima - reče Letty. - Karte me zanimaju jedino kad se igra za novac. - Pokušaj - nagovarala ju je Miranda. Letty je pijuckala čaj i promatrala kartu. - O, neka bude. Čekaj da malo promislim. Emma je duboko, drhtavo udahnula i nastojala se pribrati. Sto joj je? Inače je izvrsna zdravlja. Zapravo, maločas se savršeno dobro osjećala. Premda nije bila osobito oduševljena idejom da se pridruži damama kad su izišle radi nadmetanja u streličarstvu, Miranda je insistirala, a ona se svim silama trudila biti uljudna. Poslušno je sudjelovala u šaradama koje su uslijedile nakon streličarstva, a sad se nastojala uključiti u budalastu igru kartama. Iznenañujuće, ali Miranda je danas prema Emmi bila gotovo ljubazna. Pomalo snishodljiva, možda, ali nije se ponašala neprijateljski. Posebno je željela da Emma sudjeluje u igri pogañanja karata. - Kralj herca - ustvrdi Letty. - Pogrešno. Gospoñice Greyson? - Miranda se okrene Emmi. - Vi ste na redu za pogañanje. - Žao mi je, ja - Emma se prekinula, nastojeći se usredotočiti na to da ne osramoti sebe ili Letty. - Što je ono bilo? - To ja vas pitam, gospoñice Greyson - reče Miranda, a u glasu joj se osjećala nestrpljivost. Mislila sam da želite sudjelovati u igri. - Da, naravno. - Emma je s mukom progutala slinu kako bi potisnula osjećaj mučnine i zagledala se u kartu na stolu. Treba samo navesti jednu kartu, bilo koju kartu. Mirandina igra ne iziskuje posebnu vještinu. Riječ je samo o sreći. Sigurno nitko ne očekuje da će navesti pravu kartu. Podigla je pogled s karte i zagledala se ravno u Mirandine ledeno plave oči. I odjednom je znala koja se karta nalazi na stolu. - As herca - uljudno je promrmljala.

19

GIGA

U Mirandinim se očima pojavio treptaj iznenañenja ili čak uzbuñenja. Ispružila je ruku i okrenula kartu. - Imate pravo, gospoñice Greyson. Doista je as herca. - Slučajno sam pogodila - slabašno će Emma. - Pokušajmo ponovno. - Miranda je uzela špil karata i brzo ga promiješala. - Swane, molim te, natoči svima još malo mojeg posebnog čaja. - Da, gospojo. - Swan, koji je kao i uvijek stajao blizu Mirande, podigne veliki srebrni čajnik. Cynthia Dallencamp mjerkala je lakaja pogledom punim oduševljenog seksualnog zanimanja dok je on punio njezinu šalicu. - Gdje li si samo našla Swana, Miranda? - pitala je kao da je lakaj nevidljiv. - Doista je veoma zanimljivo stvorenje. Uistinu volim veličinu kod muškaraca, a ti? Swan se trgnuo, ali je nastavio puniti šalice. Bez obzira na vlastite probleme, Emma ga je iskreno žalila. - Počeo je raditi za mene na početku sezone. -Miranda uzdigne crnu obrvu. - Uvjeravam te, izrazito je korisno imati ga u kući. - Doista - promrmlja Cynthia. - Bi li razmislila o tome da mi ga posudiš na dan ili dva? Tek toliko da utvrdim je li sve na njemu onako veliko kako bi se čovjek mogao nadati. Tako mi svega, veoma je teško naći muškarca koji je dovoljno velik da pruži zadovoljavajuću uslugu u svakom smislu. Nekoliko je dama prasnulo u smijeh na tako otvorene seksualne aluzije. Swan je porumenio do korijena kose kad se zaustavio kraj Emme. Opazila je da se čajnik trese u njegovim rukama. Bojala se da će, dok bude punio njezinu šalicu, proliti napitak te izazvati još smi-jeha i gnjev svoje poslodavke. - Ne, hvala vam - brzo će Emma. - Dovoljno sam popila. - Ali ja insistiram - oštro će Miranda. - To je izvrstan tonik. - Da, sigurna sam da jest. - Emmi je palo na pamet da joj je možda zlo od neobičnog čaja. Krišom je pogledala po krugu dama. Nije se činilo da je još nekoj loše. - Ulij čaj gospoñici Greyson, Swane - prasne Miranda. - Tako mi svega - Cynthia promrmlja glasom što su ga svi mogli čuti - veoma mi se sviña kako Swanu stoji livreja, a tebi, Abby? Svakako ističe njegove značajke. Pogled straga posebno je zanimljiv. Vreli se čaj prolio po Emminim prstima. Trgnula se i povukla ruku s puta. Čula je Swanov tihi, užasnuti uzdah. - Nespretni idiote - sikne Miranda. - Pogledaj što si učinio, Swane. Prolio si čaj po gospoñici Greyson. Swan se ukočio. Emma se pribrala snagom volje. - Swan nije prolio čaj, lady Ames. Ja sam pomaknula šalicu baš kad je počeo točiti. Sama sam kriva što je nekoliko kapi palo na moju ruku. Nije počinjena nikakva šteta. Ionako sam se kanila ispričati i povući. Swan je izgledao patetično zahvalan. - Kamo idete? - pitala je Miranda, trenutno zaboravivši na svoj bijes. - Tek smo počele igru. - Mislim da ću se povući u svoju sobu, ako nemate ništa protiv. - Emma je oprezno ustala. Laknulo joj je kad je shvatila da može kontrolirati vrtoglavicu ako se kreće polako. - Bili ste veoma ljubazni kad ste me uključili u svoju zabavu, ali iz nekog razloga ja... trenutno se ne osjećam osobito dobro. Letty se zabrinuto namrstila. - Pogledaj me, jesi li dobro, Emma? - Da, svakako. - Slabašno se osmjehnula i uhvatila se za naslon stolice. - Samo glavobolja. - Bože moj. - Mirandin je smiješak mogao biti nacrtan na glečeru. - Vjerujem da smo preopteretili gospoñicu Greyson s malo previše uzbuñenja. Nije navikla sudjelovati u društvenim zabavama s onima koji se kreću u visokim krugovima. Je li o tome riječ, gospoñice Greyson?

20

GIGA

Emma je ignorirala sarkazam. - Svakako. Oprezno se okrenula i polako izišla iz knjižnice. Stubište na drugoj strani golemog predvorja izgledalo je jako daleko. Skupila je snagu i zaputila se onamo. Činilo se da joj treba cijela vječnost da se popne do drugoga kata. Kad je stigla do vrha, pomislila je da se osjeća mrvicu bolje. Unatoč tomu jedva je čekala da legne sve dok potpuno ne prestane djelovati negativan učinak čaja. U hodniku nije bilo nikoga. Sto nimalo ne čudi, pomislila je. Cijelo je to krilo imala za sebe. Ona je jedina gošća kojoj je dodijeljena odaja u ovom hodniku. Izgleda da se ostale malene sobe ovdje prvenstveno koriste kao spremišta. Definitivno se osjećala bolje kad je uvukla ključ u bravu svoje spavaće sobe. Otvorila je vrata i ušla u maleni, skučeni prostor. Osvrnula se po spartanski namještenoj sobi s malenim krevetom, sićušnim stalkom za lavor i uskim prozorom. Jedini nagovještaj topline ili ukrasa činio je uokvireni goblen koji visi na zidu iznad stalka za lavor. Emma je skinula naočale i oprezno se spustila na krevet. Namjestila je jastuke iza glave i zagledala se u uokvirenu sliku izrañenu iglom i koncem. Radilo se o jednostavnom prizoru vrta. Vjerojatno rad Sally Kent, pomislila je. Polly je rekla da je Sally neprestano vezla. Emma se odsutno pitala zašto je nesretna gospoñica Kent ostavila taj goblen. Još uvijek je razmišljala o tome kad je nekoliko minuta kasnije utonula u lagan, nemiran san. Naglo se probudila na prigušen zvuk prestrašenih ženskih povika. - Molim vas, gospodine Crane, preklinjem vas, nemojte mi to činiti. Uskoro bih se trebala udati. - No, dakle, imat ćeš razloga zahvaliti mi što sam te naučio nekim sitnicama o užicima u bračnom krevetu, zar ne, curo? - Ne, molim vas, ne smijete. Ja sam dobra djevojka, jesam, gospodine. Molim vas, nemojte me ozlijediti. - Zatvori usta. Ako te netko čuje i doñe istražiti o čemu se radi, dobit ćeš otkaz bez preporuke. To se dogodilo posljednjoj curi koju sam drpao u spremištu za posteljinu. Pollyn tihi krik straha i očaja naglo je prekinut. Emma nije dalje čekala. Obuzeo ju je usijani bijes. Sišla je s kreveta, neodreñeno svjesna činjenice da joj se više ne vrti u glavi. Zgrabila je držak teškog željeznog grijača za krevet i potrčala prema vratima. Izišla je u hodnik na vrijeme da vidi kako se zatvaraju vrata otprilike na sredini hodnika. Malena bijela kapa od muselina ležala je na podu gdje je pala. Podigla je skute i jurnula onamo. Kad je stigla ispred sobe, čula je prigušene zvukove. Visoko je podigla grijač za krevet i pritisnula staru željeznu kvaku. Duboko je udahnula i pripremila se što tiše otvoriti vrata. Gadu nije željela dati vremena da reagira na njezinu nazočnost. Sve je ovisilo o pravom trenutku. Čekala je dok nije čula osobito glasan tupi udarac i Pollyn očajnički uzvik. Tada je silovito gurnula vrata. Bešumno su se otvorila prema unutra i ona je ugledala maleno, mračno spremište osvijetljeno kroz jedini uski prozor smješten visoko na zidu. Crane je leñima bio okrenut Emmi. Već je uspio prikliještiti Polly na podu, a sad je otkopčavao svoje hlače. Činilo se da nije čuo kako je Emma ušla u spremište. Pošla je naprijed s uzdignutim grijačem za krevet. - Glupa mala kučka. - Crane je teško disao. Glas mu je bio napet od uzbuñenja. - Trebala bi biti zadovoljna činjenicom da ti jedan džentlmen želi podići suknju. Pollyne mahnite, užasnute oči zaustavile su se na Emminu licu. U njezinim su se očima vidjeli očaj i strava. Emma je točno znala kako se osjeća. Spašavanje iz njezine sadašnje goleme nevolje lako bi joj moglo donijeti otkaz, što je podjednako katastrofalna sudbina s obzirom na manjak pristojnih zaposlenja za žene.

21

GIGA

- Drago mi je što vidim da u tebi ima želje za borbom. - Crane je svojom težinom držao Polly na drvenom podu dok je raskopčavao hlače. - Tako sve postaje zanimljivije. - Vjerujem da će vam se ovo činiti jednako zanimljivim - šapne Emma. Snažno ga je grijačem za krevet tresnula po glavi. Začuo se mučan zvuk. Na trenutak se činilo da se vrijeme zaustavilo. A tada se, bez ikakva uzdaha ili povika, Chilton Crane srušio na pod. - Dragi Bože, ubili ste ga - dahne Polly. Emma je s nelagodom pogledala Craneovo nepomično tijelo. - Zar doista misliš da je mrtav? - O, da, sigurna sam da jest, gospojo. - Polly se hitro izvukla ispod Cranea. Treptaj olakšanja u njezinim očima brzo je zamijenio izraz ledenog užasa. - Što ćemo sada? Obje će nas objesiti jer smo ubile finog džentlmena, hoće. - Ja sam ga udarila - naglasi Emma. - I mene će okriviti, znam da hoće - cviljela je Polly. Sasvim je moguće da ima pravo. Emma se otre-sla panike koja je prijetila da će je ukočiti na mjestu. - Čekaj da razmislim. Mora postojati neko rješenje. - Kakvo? - upita Polly, očito posve obuzeta panikom. - Sto možemo učiniti? O, gospojo, kao da smo već obje mrtve, je. - Neće me objesiti zbog Gada. On nije vrijedan toga. - Emma se odlučno sagnula i uhvatila Cranea za gležnjeve. - Pomogni mi da ga odvučem do stubišta. - Kakve nam koristi od toga? - Polly se ipak sagnula i uhvatila Craneova zapešća. - Gurnut ćemo njegovo tijelo niza stube i reći da se spotaknuo i pao. Polly se razvedrila. - Zar doista mislite da će to upaliti? - To nam je jedina šansa. - Emma je povukla Cra-neove gležnjeve. - O, Bože. Užasno je težak, zar ne? - Velik je kao debela nova svinja koju je moj tata prošli tjedan kupio na sajmu. - Polly je svom snagom gurala Cranea. Tijelo se pomaknulo nekoliko centimetara prema vratima. - Moramo raditi brže. - Emma je čvršće uhvatila Craneove gležnjeve i vukla svom snagom. - Bi li dame željele malo pomoći? - Edison je posve ležerno pitao s vrata. - Gospodine. - Polly je uzviknula i ispustila Craneova zapešća. Koraknula je unatrag i stavila ruku na grlo. Suze su joj navrle na oči. - Propale smo. Emma se posve ukočila, ali nije ispustila Craneove gležnjeve. Prekasno je za paniku, rekla je Sebi. Ako je Edison kani predati policiji, već je ionako mrtva. Pogledala ga je preko ramena. Njegove su joj zagonetne oči veoma malo otkrivale. No kad je vidjela da je njegov pogled nakratko skrenuo prema grijaču za krevet, znala je da je točno shvatio što se dogodilo. Ovo je čovjek koji se previše ne opterećuje finim nijansama zakona, rekla je sebi. Penje se kroz prozore, skriva se u ormarima i sklapa nagodbe pomalo sumnjive vrste s damama poput nje. - Da - rekla je. - Svakako bi nam dobro došlo malo pomoći, gospodine Stokes. Gospodin Crane je pokušao silom uzeti Polly. Udarila sam ga grijačem za krevet, kao što vidite. Čini se da sam ga malo prejako tresnula. Polly je zastenjala. - Ubila ga je. Edison ju je ignorirao. - Jeste li sigurni da je mrtav? Polly je cviljela. - Nekako se naglo srušio, gospodine. - Doista je posve mlitav - složila se Emma. - Najbolje da provjerimo činjenice prije nego učinimo nešto tako drastično kao što je bacanje čovjeka niza stube - reče Edison. - Nije da to ne zaslužuje. Zatvorio je vrata za sobom. Zatim je prišao mjestu gdje je Crane ležao na podu. Spustio se na koljeno i pritisnuo dva prsta uz Craneov vrat.

22

GIGA

- Snažan puis. - Edison pogleda Emmu. -Veoma tvrda glava, nema sumnje. Preživjet će. - Hoće? - Emma pusti Craneove gležnjeve. -Jeste li sigurni? - Posve siguran. - O, gospojo. - Nada se pojavila na Pollynu licu. - Spašene smo. - U idućem je trenutku nade nestalo. - Ali kad se osvijesti, sigurno će se požaliti vlastima. Reći će da ste ga napali grijačem za krevet, gospoñice Greyson. - Nitko se neće požaliti vlastima - mirno će Edison - a najmanje Chilton Crane. Mislim da ste obje dovoljno učinile. Sigurno ste veoma iscrpljene nakon svega ovoga. Dopustite mi da ja sredim ovo ovdje. Emma je trepnula. - Kako to namjeravate učiniti, gospodine? - Oduvijek mi se čini da najjednostavnije priče imaju najviše uspjeha, osobito kad čovjek ima posla sa stvorenjima koja posjeduju jednostavne umove. - Ne razumijem - reče Emma. - Što ćete učiniti? Edison se sagnuo, uhvatio Craneovo nepomično tijelo i zapanjujuće lako ga prebacio preko svojeg ramena. - Odnijet ću ga u njegovu spavaću sobu - rekao je. - Kad se osvijesti, reći ću mu da je doživio nesreću. Iz iskustva znam da se ljudi koji su izgubili svijest, bez obzira koliko kratkotrajno, rijetko kad sjećaju što se točno dogodilo prije toga. Morat će vjerovati u ono što mu kažem. Emma je skupila usne. - Nije me vidio prije nego sam ga udarila, ali će se sigurno sjetiti da je dovukao Polly ovamo i da ju je pokušao zlostavljati kad je, ovaj, doživio nesreću. Sasvim je moguće da zna kako se na ovom katu nalazi moja soba. Mogao bi pogoditi da sam ja - Sve će biti u redu - mirno će Edison. - Prepustite to meni. Jedino što vi i Polly sad morate učiniti je šutjeti o onome što se ovdje dogodilo. Polly je zadrhtala. - Neću nikome reći ni riječi. Bojala bih se onoga što bi moj Jack mogao učiniti gospodinu Craneu kad bi saznao što se ovdje umalo dogodilo. - Budite sigurni da ja o tome ni s kim neću raspravljati - žustro će Emma. Namrštila se pri pogledu na Craneovo tijelo prebačeno preko Edisonova ramena. - Ali neće biti lako odnijeti ga dolje, do njegove sobe. Netko će vas zasigurno vidjeti na stubama. Edison se nije doimao zabrinutim. - Poći ću stražnjim stubama. Emmu je preplavio golemi osjećaj olakšanja. -Moram reći, to je doista veoma lijepo od vas, gospodine Stokes. Uzdigao je obrve i dobacio joj uznemirujuće zamišljen pogled. - Da, jest, nije li?

23

GIGA

6 Chilton Crane je tiho zastenjao na krevetu. -Moja glava. Edison se okrenuo od prozora gdje je nestrpljivo čekao. Izvukao je uru iz džepa, otvorio zlatni poklopac i pogledao koliko je sati. - Ne vjerujem da ste se teže ozlijedili, Crane. Bili ste bez svijesti samo nekoliko trenutaka. Imali ste veoma mnogo sreće jer ste u onom spremištu mogli slomiti vrat. Sto vas je spopalo da uopće ulazite onamo? - Ha? ~ Crane se pomaknuo. Oči su mu se otvorile. Nekoliko je puta trepnuo i očito zbunjeno pogledao Edisona. - Sto se dogodilo? - Zar se ne sjećate? - Edison je na lice namjestio izraz blagog čuñenja. - Bio sam na putu u svoju sobu kad sam čuo neobične zvukove koji su dopirali s gornjega kata. Pošao sam istražiti o čemu je riječ. Stigao sam upravo na vrijeme da vas vidim kako otvarate spremište i ulazite onamo. Spotaknuli ste se preko stare škrinje koja se nalazila tik iza vrata. - Jesam li? - Crane je oprezno dotaknuo stražnji dio glave. - Zacijelo ste glavom udarili o neku policu dok ste padali - glatko će Edison. - Rečeno mi je da ozljede glave mogu biti pomalo problematične. Sigurno ćete željeti ostatak dana provesti u krevetu. Crane je iskrivio lice u grimasu. - Imam užasnu glavobolju, to je sigurno. Edison se blijedo osmjehnuo. - To me uopće ne čudi. - Zamolit ću Warea da pošalje po liječnika. - Morate učiniti ono što vam je po volji, naravno, ali ja sigurno svoju glavu ne bih želio povjeriti seoskom liječniku. Crane je izgledao prestrašeno. - Imate pravo. Šarlatani, svi od reda. - Treba vam odmor. - Edison je zatvorio uru i vratio je u džep. - Morate me ispričati. Sad kad ste se oporavili, ja ću poći. Ware je gospodu pozvao u sobu za bilijar. Crane se namrštio. - Mogao bih se zakleti da je u tom spremištu bila neka sluškinja. Zgodna cura bujnih prsa. Sjećam se da sam pomislio kako bi bila prikladna za brzo drpanje. Pitam se je li ona Edison je zastao s rukom na kvaki. - Dobri Bože, gospodine, zar ćete mi reći da je jedna od sobarica odbila vaša nastojanja? Kako veoma zabavno. Mogu samo zamisliti što će ostali reći kad im večeras prepričate dogañaje uz čašicu porta. Crane je neprivlačno porumenio. - Nisam to želio reći. Samo je riječ o tome da sam bio siguran da je netko - Vjerujte mi, kad sam vas našao, nije bilo nikakvih pokazatelja da se ondje nalazio još netko, Crane. Vidio sam samo škrinju na podu. Hoću li vam poslati vašeg sobara? - Grom i pakao - gunñao je Crane. - Da, molim vas, svakako mi Hodgesa pošaljite ovamo. On će znati što treba učiniti po pitanju moje jadne glave. Neka ga vrag odnese, ovo je baš bio loš dan. Izgubio sam sto funti na onim trkama, a sad ovo. - Meni se čini - veoma blago reče Edison - da biste trebali biti zahvalni što niste slomili vrat kad ste se spotaknuli i pali. Edison se vratio do Emmine sobe, pazeći da ga nitko ne vidi na spiralnom stubištu. Tiho je pokucao. Vrata su se odmah otvorila. - Za ime svijeta, brzo uñite prije nego netko naiñe, gospodine. Edisona je zabavljao njezin oštar ton, ali je odmah poslušao. Kad je ušao, okrenuo se i gledao je kako se nagnula van da bi provjerila je li hodnik prazan. Kad se uvjerila da ga nitko nije vidio, hitro je zatvorila vrata i okrenula se prema njemu. - Dakle, gospodine Stokes? Je li Crane povjerovao u vašu priču? Je li uvjeren da se spotaknuo preko škrinje? Edison je proučavao sobu, odsutno udišući miris biljnog sapuna. U istom je mirisu uživao

24

GIGA

sinoć, u skučenom prostoru ormara. Bio je naglašeno svjestan kreveta u udubljenju. Silom je vratio svoju pozornost na trenutni problem. - Ne bih mogao reći je li Crane povjerovao u ono što sam mu rekao ili nije. Ali nije mu ni na kraj pameti priznati da je obična sobarica možda odbila njegova nastojanja ili da ga je onesvijestila u pokušaju bijega. Bez obzira što on vjeruje, neće pobijati moju verziju dogañaja. Emmine su se obrve uzdigle iznad zlatnih okvira naočala. - Veoma lukavo, gospodine. Polly i ja ćemo vam biti vječno zahvalne. - Vi ste bili junakinja dana, gospoñice Greyson, a ne ja. Ne želim ni razmišljati o onome što se moglo dogoditi u onom spremištu da vi niste intervenirali grijačem za krevet. Emma je zadrhtala. - Nije mi ni najmanje žao što sam ga tako jako udarila, znate. Ne mogu podnijeti tog čovjeka. - Uvjeravam vas da će Crane na koncu platiti za svoja nedjela. Doimala se iznenañenom. - Zar hoće? Edison kimne. - Ja ću se pobrinuti za to. Ali potrebno je vrijeme da se te stvari izvedu kako valja. - Ne razumijem. - Zar niste čuli da je osveta jelo koje je najbolje poslužiti hladno? Oči su joj se raširile. - Doista vjerujem da ozbiljno mislite, gospodine. - Možete se pouzdati u to. - Prešao je malenu udaljenost izmeñu njih i zaustavio se točno ispred nje. - Samo bih želio, gospoñice Greyson, da sam bio u blizini kad ste imali onaj bliski susret s Craneom u spremištu za posteljinu u Ralston Manoru. Moja bi osveta doista bila veoma brza. - Tom sam ga prigodom tresnula po glavi noćnom posudom. - Iskrivila je lice u grimasu. Nisam ga uspjela onesvijestiti, već samo omamiti. Moram reći, Gad ima izrazito debelu lubanju. Nasmiješio se. - Zar mi govorite da ste se, ovaj, uspjeli spasiti od Cranea kad vas je napao u Ralston Manoru? - Nije me uspio silom uzeti, ako me to pitate. -Žustro je trljala nadlaktice. - Ali sam zbog njega ostala bez posla. Kad je moja poslodavka otvorila vrata spremišta, oboje smo još bili na podu. To je bio neugodan prizor, najblaže rečeno. Lady Ralston je okrivila mene, prirodno. - Shvaćam. - Kimnuo je. - Dopustite da vam kažem da ste izuzetna žena, gospoñice Greyson. Emma je prestala trljati nadlaktice. Spustila je ruke niz tijelo i drhtavo mu se osmjehnula. Hvala vam na onome što ste danas poslijepodne učinili, gospodine. Doista, ne znam što bih rekla. Nisam navikla da me netko spašava. - Očito je da vam spašavanje ne treba baš često, gospoñice Greyson. Ne vjerujem da sam ikad upoznao nekoga poput vas. Oči su joj bile blistave i uznemirujuće pronicave iza leća naočala. Osjećao je da ga procjenjuje i odmjerava. Pitao se hoće li proći na njezinu testu. - Osjećaj je uzajaman, gospodine. - Zar doista? - Da. - Sad je zvučala neobično zadihano. -Posve sam sigurna da ni ja nikad nisam upoznala nekoga poput vas, gospodine Stokes. Moje je divljenje prema vama bezgranično. - Divljenje - neutralno je ponovio. - Ni moja zahvalnost ne poznaje granice - žurno ga je uvjeravala. - Zahvalnost. Kako lijepo. Čvrsto je stisnula ruke pred sobom. - Obećavam da nikad neću zaboraviti što ste danas učinili za mene. Zapravo, svakako ću vas se sjetiti u svojim večernjim molitvama. - Kako veoma uzbudljivo za mene - progunñao je. Njezine su se obrve naglo skupile. - Gospodine Stokes, ne razumijem. Ako sam rekla nešto čime sam vas naljutila -

25

GIGA

- Zašto, dovraga, mislite da sam se naljutio? - Valjda zbog načina na koji me gledate. O, Bože, ovo uopće ne ide dobro, zar ne? Možda više ne bih trebala pokušavati objasniti svoje osjećaje. Nemam mnogo iskustva u ovakvim razgovorima. - Nemam ni ja. Podigla je pogled prema stropu u bezglasnoj razdraženosti. Tada se brzim, posve neočekivanim pokretom podigla na prste, stavila mu ruke na ramena i lagano dotaknula njegove usne svojima. Edison se ukočio, bojeći se da će razbiti čaroliju ako se pomakne. Emma se odmaknula. Dahnula je i porumenjela kad je koraknula unatrag. - Oprostite mi, gospodine. Nisam vas željela svojom smjelošću dovesti u neugodnu situaciju. Ispričavam se. Očito sam vas smutila. - Preboljet ću to. - To je način na koji heroine u romanima uvijek zahvaljuju lijepim junacima - pomalo je promuklo rekla. - Je li? Vidim da ću morati proširiti svoje literarne ukuse. - Gospodine Stokes, molim vas, sad stvarno morate otići. Kad bi netko naišao - Da, naravno. Problem kreposti. Ljutito ga je pogledala. - Ne biste to smatrali zabavnim kad bi vaš život ovisio o glasu koji vas bije. - Posve ste u pravu. To je bila nepromišljena šala. - Slijedio je njezin pogled do vrata. Nema nikakvo pravo ugroziti njezin posao plaćene druž-benice lady Mayfield. Kad bi zbog njega dobila otkaz bez preporuka, u njezinim očima ne bi bio nimalo bolji od Chiltona Cranea. Možete biti mirni. Već idem. Dotaknula mu je rukav dok je prolazio kraj nje. -Sto vas je dovelo na ovaj kat baš u onom trenutku? Slegnuo je ramenima. - Vidio sam Cranea kako ide gore. Znao sam da se vaša soba nalazi na ovom katu. Bojao sam se da se možda sjetio gdje i kad vas je zadnji put vidio pa je odlučio... Nije dovršio rečenicu. - Shvaćam. Veoma pronicavo od vas, gospodine. Nije odgovorio. Bilo je besmisleno govoriti joj o ledenom bijesu koji ga je obuzeo kad je opazio Chiltona na stražnjim stubama. Emma je maknula ruku s njegova rukava i protrljala sljepoočnice. - Nebesa, kakav je ovo dan bio. Edison se osmjehnuo. - Upravo se na veoma sličan način i Crane požalio. - Je li? To me ne čudi. Nakon što je dobio onaj udarac po glavi, nema sumnje da se i on osjeća pomalo omamljeno i ne baš dobro. Prestrašio se. - Zar se loše osjećate, gospoñice Greyson? - Više ne, hvala nebesima. No ranije mi je bilo prilično loše. Zato sam se odmarala u svojoj sobi i čula kako Chilton napada Polly. - Možda nešto što ste pojeli? Emma je nabrala nos. - Nešto što sam popila. Lady Ames je insistirala da svi kušamo njezin posebni biljni čaj, a zatim nas je primorala da igramo neke budalaste igre pogañanja. Edison se osjećao kao da je upravo naglo izronio na površinu dubokog jezera i odjednom može vidjeti obalu. - Lady Ames vas je poslužila posebnim čajem? - veoma je oprezno ponovio. - Odvratna stvar. - Emma je iskrivila lice. - Nije mi jasno kako joj se može sviñati. Ne vjerujem da je itko od nas ispraznio šalicu. Jedva sam se uspijevala koncentrirati na njezine budalaste igre. Edison je ispružio ruke i uhvatio je za ramena. S nelagodom je pogledala njegove ruke. Sudjelovala sam samo u jednoj. Lady Ames je na stol stavila kartu okrenutu licem prema

26

GIGA

dolje. Mi smo naizmjence pogañale koja je to karta. Ja sam pobijedila, ali mi je bilo tako loše da nisam mogla nastaviti. - Pobijedili ste? - Edison ju je promatrao. -Želite reći da ste točno pogodili? - Da. Čista sreća, naravno. Uvijek sam bila prilično dobra u tim stvarima. Lady Ames je željela da nastavim s igrom. Zapravo, prilično se naljutila na mene kad sam ustrajala pri odluci da se povučem u svoju sobu. Ali doista nisam imala drugog izbora. - Grom i pakao. - Ni on ni Lorring nikad nisu ni pomislili na mogućnost da bi lopov koji je ukrao recept za eliksir mogao biti žena, mislio je Edison. Palo mu je na pamet da bi mu, ako doista lovi jednu damu, pomoćnica mogla biti veoma korisna u njegovoj istrazi. - Gospoñice Greyson, sinoć ste mi rekli da radite kao plaćena družbenica kako biste se oporavili od financijskih nedaća. Napravila je grimasu. - Samo bi nužda natjerala neku ženu da prihvati takvo mjesto. - Sto biste rekli na ponudu drugog, unosnijeg posla? Na trenutak se doimala posve zbunjenom. Potom je porumenjela do korijena kose. Hladno je svjetlo izbrisalo svaku toplinu iz njezinih očiju. Ispod iznenadnog neprijateljstva leži nešto drugo, pomislio je Edison. Istodobno je izgledala povrijeñeno i neobično razočarano. Ništa od onoga što je naučio tijekom godina učenja u vrtovima Vanzagare, razmišljao je, nikad mu nije nimalo koristilo kad je riječ o razumijevanju žena. - Nema sumnje da smatrate kako bih trebala biti polaskana tako nevjerojatnom ponudom, gospodine - rekla je tiho, ali gnjevno. - No uvjeravam vas da još nisam toliko očajna. - Kako, molim? - Napokon je shvatio. Zastenjao je. - O, shvaćam. Mislili ste da vam nudim nešto nečasno? Maknula se izvan dohvata njegovih ruku, okrenula mu leña i stegnula šake uz tijelo. - Vi i lady Mayfield imate mnogo zajedničkoga, gospodine. Ona misli da bih se trebala prodati radi unosnog braka. Vi predlažete manje formalan ugovor. Za mene je sve to isto. Ali ne pada mi na pamet poći niti jednim od tih putova. Naći ću neki drugi način da se izvučem iz ove zbrke. Kunem se. Proučavao je odlučnu liniju njezinih leña. -Vjerujem vam, gospoñice Greyson. Ali pogrešno ste me shvatili. Nisam vam predložio da postanete moja ljubavnica. Želio sam vam ponuditi posao moje pomoćnice. Pogledala je preko ramena, lagano suzivši zelene oči. - Vaša plaćena pomoćnica? Uspio je. - Nećete morati napustiti svoj sadašnji posao kod lady Mayfield da biste počeli raditi za mene. Zapravo, činjenica da radite za nju dovodi vas u idealnu situaciju za obavljanje vaših novih dužnosti za mene. Pronicav je bljesak zaigrao u živim zelenim očima. - Zar kažete da bih imala dva posla? Da bih mogla dobiti plaću od vas i od lady Mayfield? Istodobno? - Upravo tako. - Naglašeno je zastao. - Nisam škrt poslodavac, gospoñice Greyson. Veoma bih dobro platio za vaše usluge. Još je nekoliko sekunda oklijevala. Zatim se posve okrenula prema njemu. Na licu joj se pojavila nada. - Možete li biti malo odreñeniji i objasniti što mislite kad kažete veoma dobro, gospodine? Polako se nasmiješio. Sad mora pripaziti da je ne prestraši obećavanjem prevelikog iznosa koji bi pobudio njezinu sumnjičavost. Meñutim, znao je da kao družbenica zarañuje veoma malo. Želio ju je malo opčiniti. - Hoćemo li reći dvostruko od onoga što sad zarañujete? Lupkala je prstima po okviru kreveta. - Moj dogovor s lady Mayfield uključuje smještaj i hranu, kao i tromjesečnu plaću. - Očito nisam u položaju ponuditi smještaj i hranu. - Očito. Isto tako, moje vam usluge neće dugo trebati. - Istina. Najviše do kraja tjedna, rekao bih. Prepredeni sjaj pojavio se u njezinim očima. -

27

GIGA

Ako vam je tako silno potrebna moja pomoć, gospodine, kako bi bilo da utrostručite moju plaću za tromjesečje? Uzdigao je obrve. ~ Utrostručiti vašu tromjesečnu plaću za tjedan dana rada? Odmah joj je postalo nelagodno; nesumnjivo se prestrašila da je bila previše smiona u svojim zahtjevima. - Pa, rekli ste da su vam potrebne moje usluge, gospodine. - Istina. Nije se lako nagoditi s vama, gospoñice Greyson. Možda biste trebali čuti što će iziskivati vaš novi posao, prije nego ga prihvatite. - Iskreno rečeno, gospodine, trenutno nisam osobito izbirljiva. Pod uvjetom da jamčite da ćete mi platiti tri puta više od onoga što lady Mayfield plaća za tromjesečje i nećete tražiti da vam grijem krevet, prihvatit ću posao. - Dogovoreno. No dakle, sve što ću tražiti od vas, gospoñice Greyson, jest to da udovoljavate zahtjevima lady Ames kad želi da pijete njezin poseban čaj i igrate karte. Skupila je usne. - Je li apsolutno neophodno da pijem čaj? - Samo malo. Tek toliko da je uvjerite da ste ga popili. Emma je uzdahnula. - Ovo bi moglo zvučiti drsko, u danim okolnostima, ali bi li vam bio veliki problem objasniti mi o čemu je tu riječ? Netremice ju je gledao u oči. - Imam razloga vjerovati da Miranda misli da svojim napitkom na vama vrši nekakve pokuse. - Pokuse? - Emma je automatski stavila ruku na trbuh. Opet je osjetila mučninu. - Onaj odvratni čaj je neka vrsta otrova? - Uvjeravam vas, nema razloga misliti da će vam nauditi. Stisnula je oči. - Sto bi mi točno trebao učiniti? - Prema legendi - Legendi? - Ništa osim okultnih besmislica, vjerujte mi - brzo je rekao. - Rekao sam vam da tražim nešto što je ukradeno. Riječ je o drevnoj knjizi iz Vrtnih hramova na dalekom otoku koji se zove Vanzagara. Meñu redovnicima hramova poznata je kao Knjiga tajni. - Vanzagara. - Emma se namrštila. - Ćula sam za taj otok. - Impresioniran sam. Malo je tko čuo za to. - Moja je baka veoma voljela proučavati zemljopis. - Da, pa, provodim istragu uime čovjeka koji je otkrio Vanzagaru prije nekoliko godina. On je moj veoma dobar prijatelj. - Shvaćam. - Zove se Lorring. Ignatius Lorring. Na samrti je. Proučavala je njegovo lice, a on je znao da je osjećala tihu tugu u njemu. Od te mu je spoznaje postalo nelagodno. Morat će biti na oprezu kad je riječ o Emminoj neobično perceptivnoj naravi, pomislio je. - Žao mi je - promrmljala je. - Lorringova posljednja želja je pronaći ukradenu knjigu i vratiti je redovnicima na Vanzagari. - Edison je oklijevao. - Osjeća se krivim, znate. - Zašto? - Jer je on taj koji je otkrio otok i s njim upoznao Europu. Zbog njega su ljudi putovali na Vanzagaru. Osjeća da bi otočić, da nije bilo njega, možda još mnogo godina ostao izoliran. Nikakav lopov ne bi otišao onamo i ukrao njihovo najveće blago. - Zna li on tko je ukrao knjigu? - Ne. Ali postoje glasine da je lopov odnio Knjigu tajni u Italiju i prodao je čovjeku po imenu Farrell Blue. Te priče imaju smisla jer je Blue bio jedan od tek nekolicine učenjaka koji bi imao barem nekakvih izgleda dešifrirati stari jezik na kojem su recepti napisani. - Primjećujem da o tom gospodinu Blueu govorite u prošlom vremenu - oprezno će Emma. Zacijelo postoji razlog za to?

28

GIGA

- Poginuo je u požaru koji je progutao njegovu vilu u Rimu. - Nije baš sretan dogañaj. Sto se tiče tog okultnog, gospodine - Kao što sam rekao, potpune besmislice. Ali prema legendi, napitak bi trebao omogućiti osobi da predvidi koja će se karta sljedeća okrenuti. Navodno djeluje tako da pojačava prirodnu intuiciju žene. . - Intuiciju žene? Kimnuo je. - Prema tvrdnjama redovnika, djeluje samo na žene, i to ne na sve žene. Samo je veoma malo žena, one koje već posjeduju visok stupanj prirodne intuicije, podložno učinku napitka. Emma je iskrivila lice u grimasu. - Zato su potrebni pokusi? - Da. - Edison je spojio ruke na leñima. - Očito napitak ne djeluje na Mirandu. Što nimalo ne čudi, jer je malo vjerojatno da će na bilo koga djelovati. Unatoč tomu ona očito vjeruje da će na nekoga djelovati, pa se čini da provodi pokuse. Možda traži suučesnika. - Suučesnika. - Emma je razmislila o toj riječi. - To nekako ružno zvuči. Uzdigao je obrve. - Jasno vam je u čemu je problem, zar ne? Ako ona vjeruje da ima napitak koji bi joj omogućio da vara na kartama, mogućnosti su neograničene. - Bogatstva se dobivaju i gube u igrama koje se igraju u domovima pripadnika visokoga društva -šapne Emma. - Tisuće i tisuće funti ostavljaju se u sobama za kartanje na balovima svakoga tjedna. - Doista. - Ovo je nevjerojatno. - Dobacila mu je brz, procjenjivački pogled. - No rekli ste da je eliksir samo legenda iz te drevne knjige koju ste spomenuli. Zašto je tražite? - Ako uspijem naći osobu koja ima recept za eliksir, sasvim je moguće da ću naći i lopova koji je ukrao knjigu. - Da, shvaćam. Ali ako eliksir ne djeluje - Nadam se da me dobro razumijete. Nimalo ne sumnjam da je sam napitak beskoristan. Unatoč tomu, poznato je da su ljudi mnogo riskirali kako bi se domogli nečega za što su vjerovali da je vrijedno. Ljudi su umirali zbog tog prokletog recepta. Posljednji je bio jedan ljekarnik u Londonu. Oči su joj se panično raširile. - Je li umro zato što je pio napitak? Odmahnuo je glavom. - Vjerujem da ga je ubila njegova mušterija, osoba kojoj je prodao neke od posebnih biljaka koje su potrebne za napitak. Namrštila se. - Znate koji su sastojci recepta? - Ne. Ali znam da potječe s otoka Vanzagara. Bilje koje ondje raste veoma je rijetko i postoji samo na tom otočiću. Lorring je upozorio nekoliko ljekarnika koji drže bilje s Vanzagare. Zamolio ih je da mu jave ako netko pokuša kupiti nešto od toga. - Shvaćam. Jedan od njih javio mu je da je prodao neke od rijetkih biljaka. - Da. Lorring je tako bolestan da više ne može izlaziti iz kuće. Stoga sam ja pošao posjetiti ljekarnika čim je poruka stigla. No zakasnio sam. Netko ga je ubio nožem. Živio je samo toliko da mi kaže kako osoba koja je kupila bilje namjerava poći na kućnu zabavu u dvorac Ware. - Moj Bože. - Emmu je preplavio novi val panike. - Zar mislite da je Miranda ubila sirotog čovjeka? - Ako je ona ta koja ima recept, moram pretpostaviti da je sasvim moguće da je ona ubila ljekarnika. A možda i ostale. Ali bez brige, gospoñice Greyson. Bit ćete sigurni sve dok glumite da ste posve neupućeni. - Zapravo sam prilično dobra u tome - pro-gunña Emma. - To se traži u mojoj profesiji. Uputio joj je neobičan smiješak. - Znate li da nisam imao pojma da su plaćene druzbenice tako pametne i domišljate sve dok nisam upoznao vas? - To je zahtjevna karijera, vjerujte mi, gospodine.

29

GIGA

- Vjerujem vam. - Značajno je zastao. - Ako ste zadovoljni opisom svojih novih obveza, želio bih razjasniti samo još jedno. - Što bi to bilo? - Ako se ikad ipak nañete u mojem krevetu, gospoñice Greyson, to neće biti zato što sam vam platio.

30

GIGA

7 Iduće večeri, prije nego se odjenuo za večeru, Edison je zapalio svijeću i stavio je na pod. Sjeo je ispred svijeće, savivši noge u pravilan položaj, i zagledao se u plamen. Odavno je odbacio većinu rituala s Vanzagare. No s vremena na vrijeme, kad je želio zaviriti duboko u svoje misli, koristio se svijećom. Meditacija uz pomoć posebno mirisnih i obojenih svijeća drevna je praksa na Vanzagari. Redovnici se njome koriste u hramovima, a svaki majstor vanze poučava svoje učenike kako se koristiti plamenom za dobivanje koncentracije. Po tradiciji, svaki učenik svoje prve svijeće dobiva od svojeg učitelja. Poseban miris i boja svijeća jedinstveni su za svakog majstora. Postoji drevna vanzagarska izreka: Kako bi upoznao majstora, pogledaj učenikove svijeće. Uobičajeno je da učenik rabi majstorove svijeće dok ne stigne do Trećega kruga. Tada stvara vlaštite svijeće za meditaciju, te sam bira miris i boju. Edison je svoje prve svijeće dobio od Ignatiusa Lorringa. Bile su tamnopurpurne boje. Nikad neće zaboraviti njihov egzotičan miris. Gotovo jednako egzotičan kao i Emmin miris. Odakle je, dovraga, stigla ta misao, pitao se. Razdražen zbog vlastita pomanjkanja koncentracije, opet se usredotočio na plamen. Otprilike u vrijeme kad se moglo očekivati da stvori vlastite svijeće, izišao je iz Kruga. Nikad nije stvorio vlastite osobne svijeće. U rijetkim prigodama kad je odlučio meditirati, rabio je bilo koju svijeću iz kućanstva koja bi mu se našla pri ruci. Zdrav mu je razum govorio da ni miris ni boja čovjeku ne omogućuju dopiranje do onog tihog mjesta gdje postoji istina. Riječ je o snazi volje i koncentraciji. Zagledao se u plamen. Metodički je prošao proces smirivanja svojega tijela kako bi mu se um mogao jasnije fokusirati. Obavio ga je plašt spokoja. Plamen je jače zasvijetlio pa se mogao zagledati u njegovo srce. Zurio je u dubine i dopustio svojim mislima da stvaraju vlastiti put. Nakon nekog vremena poprimile su oblik i sadržaj. Odluka da uvede Emmu Greyson u zamršenu zagonetku nestale knjige mogla bi se pokazati velikom greškom. Ali nakon što je o svemu temeljito promislio, zaključio je da je dobro postupio. Ako je lady Ames lopov i ako samu sebe uvjeri da je Emma podložna eliksiru, onda je Emma već zapletena u mrežu. Lako bi se mogla naći u opasnosti u bliskoj budućnosti, premda nije vjerovao da je trenutno ugrožena. Na kraju krajeva, ako su njegovi zaključci ispravni, Miranda treba Emmu. Teško da bi joj sad na bilo koji način naudila. Time što je angažirao Emmu da mu pomogne u istrazi u dvorcu Ware, lakše će pripaziti na nju, mislio je Edison. Plamen je još jače zasvijetlio. Edison je dopustio da ga povuče dublje, do mjesta gdje neke istine gore najjačim plamenom. Ondje nikad ništa nije posve jasno. U najboljem slučaju, mogao je samo nakratko opaziti neke nutarnje spoznaje. Ondje još uvijek gore djelići staroga gnjeva i boli što ih je osjećao kao mlad čovjek. Kao i trajna usamljenost. Ondje se takoñer nalazi izvor nepopustljive odlučnosti koja ga je mogla pretvoriti u velikog majstora vanze da je izabrao taj put. Umjesto toga iskoristio ju je za izgradnju svojeg financijskog carstva. Pogledao je dalje od starih istina i usredotočio se na traženje treperavog sjaja nove za koju je osjećao da je ondje. Dugo je pozorno promatrao. Nakon nekog vremena vidio je da se na trenutak rasplamsala, tek toliko da bi bio siguran da postoji. Sekundu kasnije nestala je u srcu vatre. Ali vidio je dovoljno da bi znao kako mora prihvatiti njezino postojanje, mada je imao neugodan osjećaj da će ga progoniti.

31

GIGA

Tu je istina, u plamenu, mislio je. Emmu Greyson nije zaposlio samo zato što je mislio da bi mu ovaj tjedan mogla biti korisna. Nije ju uzeo za privremenu pomoćnicu jer ju je želio zaštititi ili zato što joj je želio pomoći financijski. Zapravo je iskoristio priliku da je privuče bliže k sebi. Takva motivacija veoma je neobična za njega. Možda i opasna. Shvatio je da ne želi zagledati dublje u plamen. - Opet ste pobijedili, gospoñice Greyson. -Delicia Beaumont je pucnula svojom obojenom lepezom. - Tako mi svega, to je veoma nepošteno. Već ste treći put zaredom izabrali pravu kartu iz špila. Čulo se još nezadovoljnog mrmljanja u malenom krugu dama koje su pristale sudjelovati u Mirandinoj najnovijoj »igri«. Emma je krišom prešla pogledom po elegantnoj skupini. Već je neko vrijeme svjesna sve naglašenije razdraženosti drugih dama. Jedno je u svojem krugu tolerirati beznačajnu osobu koja je dovoljno pametna da gubi u igrama, ali sasvim nešto drugo ako ona stalno pobjeñuje. Činilo se da je samo Miranda zadovoljna što Emmu prati sreća. Odjevena u prekrasnu večernju haljinu na crne i zlatne pruge, lady Ames je vodila glavnu riječ za kartaškim stolom. Mnoge dame u krugu okupljene oko nje nastavile su piti šampanjac i konjak nakon večere. Kad muškarci ispiju svoj porto i pridruže im se radi plesa, većina će biti prilično pijana. Emma se držala čaja, skupivši snagu kad je Miranda insistirala da popije još malo njezinog posebnog čaja. Ovog je puta mnogo opreznije pijuckala. Slijedom toga, vrtoglavica nije bila onako jaka i nije joj bilo ni izbliza onako mučno kao jučer. Unatoč tomu definitivno se nije osjećala ugodno. Kao da joj je mozak ispunjavala mračna, uzvitlana magla. - Još jedna partija - vedro će Miranda dok je miješala karte. - Pogledajmo može li netko pobijediti gospoñicu Greyson. Delicia naglo ustane. - Meni je dosta te smiješne igre. Idem malo na svježi zrak. - Pogledala je krug dama. - Hoće li mi se još netko pridružiti? - Ja ću. -I ja. - Doista je veoma dosadno kad uvijek pobjeñuje jedna osoba - naglašeno će Cordelia Page. Otmjeno je ustala. - Iskreno se nadam da će ples uskoro početi. Uz šuštanje skuta od satena, svile i muselina, žene su krenule prema terasi. Miranda se ljubazno nasmiješila Emmi. - Bojim se da ne znaju gubiti, gospoñice Greyson. Sigurno niste vi krivi što vas večeras prati sreća, zar ne? Emmu je zabrinjavalo nezdravo uzbuñenje u Mirandinim očima. U skladu s nagodbom što ju je sklopila s Edisonom, pristala je sudjelovati u Mirandinim igrama. Ali kad je dosta, onda je dosta, barem zasad. Vrijeme je da izgubi. Osim toga, mislila je da ne bi bilo dobro kad bi Miranda postala previše sigurna u učinke svojeg odvratnog napitka. - Još jedna partija i mislim da ću onda poći u svoju sobu - reče Emma. Na trenutak se na Mirandinu licu pojavio izraz nezadovoljstva, ali je brzo nestao. - Vrlo dobro, gospoñice Greyson, još jedna partija. - Miranda je naoko nasumce izabrala tri karte iz špila, trenutak ih proučavala i potom stavila licem prema dolje na stol. - Izvolite. Pogledajte možete li pogoditi koje su to karte. Emma dotakne prvu kartu. Kroz izmaglicu koja se blago kovitlala u njezinu mozgu jasno je vidjela četvorku trefa. - Kralj herca, vjerujem - rekla je. Miranda se namrštila i okrenula kartu. -Pogrešno, gospoñice Greyson. Swane, natoči još jednu šalicu čaja za gospoñicu Greyson. Swan uzme čajnik i poñe naprijed. - Ne, hvala vam - reče Emma. - Ne želim više čaja. - Gluposti. Jasno da želite. - Miranda je lakaju dobacila ljutit, nestrpljiv pogled. - Rekla sam ti da gospoñici Greyson uliješ još malo čaja. Učini to, Swane.

32

GIGA

Swan je molećivo pogledao Emmu. Nije joj trebalo još čaja ni vlastita intuicija da bi znala kako se siroti čovjek nalazi u teškoj situaciji. S razumijevanjem mu se osmjehnula. - Zašto ne? Vjerujem da ću ipak popiti još malo čaja. Hvala, Swane. U očima mu je bljesnula zahvalnost. Čajnik u njegovoj ruci lagano je podrhtavao dok je ulijevao čaj. Kad je završio i koraknuo unatrag, Emma je posegnula za šalicom. Pretvarala se da joj je fina ručka kliznula iz prstiju. Šalica je pala na sag. - O, Bože - promrmlja Emma. - Pogledajte što sam učinila. Miranda je izgledala kao da će svakog trenutka eksplodirati. - Pozovi sluškinju, Swane. - Da, gospoño. - Swan je jurnuo prema hodniku. - Mislim da sam malo čaja prolila po haljini. -Emma ustane. - Molim vas, ispričajte me, lady Ames. Ionako sam spremna povući se u svoju sobu. U Mirandinim se očima pojavio oštar bljesak. -Ali, gospoñice Greyson, noć je tek počela. - Kao što znate, ne zalazim baš često u društvo. Nisam navikla gubiti noći. ~ Emma joj se slatko nasmiješila. - Sumnjam da će itko opaziti moju odsutnost. - Griješite, gospoñice Greyson. Ja ću opaziti. -Miranda se lagano nagne naprijed. Iz nje je zračila vrela napetost. - Želim odigrati još jednu igru. Poznati elektricitet prostrujao je Emmom. Osjetila je kako joj se dižu vlasi na zatiljku. Dlanovi su je zasvrbjeli. Bojim se, pomislila je, zapanjena oštrim predo-sjećajem opasnosti. Smrtno se bojala. Bez ikakva vidljiva razloga. Prokleta ta žena. Neću joj dopustiti da mi to čini. Miranda ju je promatrala onako kako mačka promatra miša. Emmom je prostrujao još jedan drhtaj straha i upozorenja. Što je meni? Nije da mi je prislonila cijev pištolja na glavu. Uloživši golemu snagu volje, Emma je smirila živce i skupila skute svoje bezlične sive haljine. -Laku noć, lady Ames. Za večeras mi je dosta karata. Nije se usudila pogledati preko ramena da bi vidjela kako je Miranda prihvatila njezino odbijanje. Prisilila se da mirno hoda od stola za kartanje. Putem do stubišta zastala je kraj otvorenih vrata plesne dvorane da bi vidjela što je s njezinom poslodavkom. Mnogo se ljudi okupilo u prostranoj dvorani. Povrh Wareovih kućnih gostiju, večeras su pozvani i pripadnici lokalnog plemstva. Chilton Crane cijeli dan nije sišao iz sobe, na veliko Emmino olakšanje. Javio je domaćinu da ga muči glavobolja. Osvrnula se naokolo i opazila Letty kako stoji s malenom skupinom na drugom kraju dvorane. Na sebi je imala obilno nabranu satensku haljinu koja je imala tako dubok izrez oko vrata da joj je jedva pokrivala dojke. U ruci je opet držala čašu šampanjca. Njezin je smijeh iz minute u minutu postajao sve glasniji. Ujutro će zacijelo opet tražiti svoj tonik, pomislila je Emma. Večeras joj sigurno neće trebati usluge njezine družbenice. Zahvalna na činjenici da će neko vrijeme biti osloboñena zahtjeva oba svoja poslodavca, Emma je krenula uza stube. Bojala se da će se, od dvaju poslova kojima se ovaj tjedan bavi, njezine obveze prema Edisonu pokazati težima. Da nije prihvatila njegovu ponudu za posao, ne bi popila više ni kapi Mirandinog odvratna čaja. Zbog svih je onih smiješnih priča o nestaloj knjizi i okultnim eliksirima počela mijenjati mišljenje o svojem novom poslodavcu. S nelagodom se pitala nije li posve lud. No čak i da je tako, on je veoma bogat luñak, podsjetila se dok se penjala stubama. Ako izdrži tjedan dana, dobit će trostruk iznos svoje tromjesečne plaće. Pomisao na novac učinio ju je

33

GIGA

sklonijom Edisona Stokesa smatrati pametnim i posve zdravim. Zaobišla je odmorište na prvom katu i pripremila se na penjanje u mračniji prostor drugoga. Osoblje ne troši baš mnogo svijeća za osvjetljavanje mračnoga krila u kojem je smještena njezina soba. Iz prizemlja se čula glazba kad je u velikoj dvorani započeo ples. Glasovi su postajali glasniji u pijanom smijehu. No zvukove su brzo apsorbirali debeli kameni zidovi staroga dvorca. Kad je stigla na drugi kat i krenula hodnikom prema svojoj sobi, zvukovi iz plesne dvorane bili su prigušeni, sablasni odjeci iz daljine. Njezini su koraci šuplje odjekivali po golom kamenom podu. Zaustavila se pred vratima svoje sobe i otvorila malenu torbicu kako bi uzela ključ. Opet je osjetila lagane žmarce na leñima. Onaj prokleti čaj. Edison je bio siguran da nikako ne može utjecati na nju. Ali što ako je on u krivu? Osim činjenice da joj se od njega vrtjelo u glavi, počela ju je obuzimati nelagodna sumnja da doista djeluje. Uvijek su joj dobro išle igre pogañanja, ali njezina večerašnja sreća na kartama pomalo ju je smutila. Sutra će se samo pretvarati da pije ono čudo, zarekla se. Pitala se treba li Edisonu spomenuti svoju zabrinutost po pitanju čaja. Nakon trenutka razmišljanja odlučila je da mu ništa neće reći. Sasvim je u redu ako se ona pita o njegovom zdravom razumu, mislila je. Ali sigurno ne bi željela da on posumnja u njezin. Ušla je u sobu, te za sobom zatvorila i zaključala vrata. Rituali razodijevanja i pripremanja za spavanje nimalo nisu smirili njezine napete živce. Odjevena u spavaćicu i s malenom bijelom kapom na glavi, promatrala je krevet. Nije vjerovala da će moći spavati. Poriv da udahne malo svježeg zraka prije odlaska u krevet odjednom je postao nevjerojatno snažan. Možda će takav izlazak pridonijeti raspršivanju ostataka Mirandina gnusnog čaja. Šetnja po zidinama na vrhu staroga dvorca mogla bi joj koristiti. Nakon što je donijela odluku, uzela je izblijedjeli kućni ogrtač s cvjetnim uzorkom s vješalice u ormaru i odjenula ga. Vezala je pojas, navukla papuče i spustila ključ vrata u džep. Izišla je u hodnik, ponovno iz navike zaključala vrata i pošla do teških hrastovih vrata kroz koja se izlazi na krunište. Kad je stigla do njih, morala se svom težinom nasloniti kako bi ih otvorila. Vani se našla na vrhu drevnih kamenih zidina. Pošla je do ruba i zagledala se preko kruništa. Dolje su prostrani vrtovi, okupani mjesečinom, okruživali dvorac. Iza dotjeranog zelenila ležale su guste, mračne šume kroz koje mjesečina nije prodirala. Duboko je udahnula svježi zrak i zaputila se prema drugom kraju zidina. Glazba i glasovi dopirali su kroz noć iz plesne dvorane. Sto se više udaljavala po zidinama, to su zvukovi razuzdane zabave postajali slabiji. Na kraju južnog zida skrenula je prema istoku. Zrak svježe, mirisne noći razbistrio joj je um i uklonio zaostali učinak čaja, ali nije uspio ublažiti zloslutni predosjećaj. Prokleti predosjećaji. Sigurno je da ne može cijelu noć provesti ovdje vani samo zato što se osjeća pomalo nelagodno. Odlučno je krenula natrag duž kruništa. Kad je stigla do vrata hodnika, objema je rukama povukla stari željezni zasun. Napokon je uspjela odškrinuti masivna vrata. Ušla je u mračne sjenke hodnika. Mračni predosjećaj predstojeće katastrofe odmah je postao jači. Upravo se kanila prisiliti da poñe prema vratima svoje sobe kad je čula odjek koraka po kamenu. Netko se uspinje spiralnim stubištem na drugom kraju hodnika. Obuzeo ju je osjećaj strepnje. Nema nikakva razloga da neki sluga večeras doñe u ovo krilo. Nitko nema nikakva razloga biti ovdje u ovo doba, osim nje. Više nije sumnjala u svoje osjećaje nelagode. Jednostavno je znala da ne smije riskirati

34

GIGA

povratak u vlastitu sobu. Osoba koja se penje stubama možda je krenula baš u tu sobu. Mahnito je razmislila o mogućnostima. Tada je skočila prema najbližim vratima. Pritisnula je kvaku vlažnim dlanom i vrata su se bez problema otvorila. Šmugnula je u praznu, neupotrebljavanu odaju i tiho zatvorila vrata za sobom. Primaknula je uho vratima i osluškivala. Vlastito joj se disanje činilo veoma glasnim. Koraci su se zaustavili. Čula je zvuk zveckanja željeznih ključeva na kolutu. Metal je strugao o metal kad je jedan od ključeva uvučen u bravu na vratima njezine sobe. Zatvorila je oči i nastojala disati što tiše. Začula se tiha psovka kad prvi ključ nije uspio otključati vrata. Čula je kako drugi ključ klizi u bravu. Netko se dokopao domaćičinih ključeva, pomislila je. Bez obzira o kome je riječ, očito namjerava isprobati sve ključeve dok ne nañe pravi. Novi je ključ uvučen u bravu. Još jedna prigušena psovka. Muški glas, zaključila je. Postajao je nestrpljiv. Potom je čula zvuk otvaranja vrata njezine sobe. Zadrhtala je. Uljez je u njezinoj sobi. Da prije nekoliko minuta nije izišla na krunište, sad bi bila u klopci, možda bi bespomoćno spavala u svojem krevetu. - Sto je ovo? - Glas Chiltona Cranea, ljutito povišen, odjeknuo je kroz otvorena vrata. Doimao se glasnim u praznom hodniku. - Skrivaš se ispod kreveta, lukava mala droljo? Navala bijesa potisnula je dio straha koji je mučio Emmu. Gad. Očito ga jučer nije dovoljno snažno tresnula. Šteta što ju je Edison spriječio kad ga je htjela gurnuti niza stube. - Dakle, nisi ispod kreveta, eh? Onda si sigurno u ormaru. To ti nimalo neće koristiti, draga moja gospoñice Greyson. Znam da si ovdje negdje -Prekinuo se. - Tko ide? Led se formirao u Emminu želucu. Još je netko bio u hodniku ispred njezine sobe. Tako se posve usredotočila na slušanje Cranea da nije čula nove korake. Očito ih nije čuo ni Crane. - No dakle - razmetljivo će Chilton. - Što ti radiš ovdje? O čemu je riječ? Nije bilo odgovora, ali kad je Chilton opet progovorio, u njegovu se glasu osjećala panika. - Ne, čekaj. Za Boga miloga, makni taj pištolj. Ne smiješ to učiniti. Sto ti Prigušeni prasak pištolja prekinuo je Craneovo protestiranje. Sekundu kasnije tupi udarac ukazao je na padanje tijela na pod. Emma je u mračnoj, praznoj sobi zatvorila oči i nastojala ne disati. Nakon onoga što joj se činilo poput vječnosti čula je kako se zatvaraju vrata njezine sobe. Nije bilo odjeka cipela po kamenu, ali je Emma nakon veoma mnogo vremena zaključila da se drugi uljez udaljio hodnikom. Meñutim, čekala je još nekoliko minuta prije nego je riskirala izlazak iz svojega skrovišta. Nisu se začuli nikakvi panični povici. Nije bilo zvukova koraka na glavnome stubištu. Nije se čudila što nitko nije čuo hitac pištolja. Debeli kameni zidovi prigušili su buku. Glazba iz plesne dvorane takoñer je učinila svoje. Emma je zastala ispred vrata svoje sobe. Ne može zauvijek ostati u hodniku, rekla je sebi. Mora nešto poduzeti. Skupila je hrabrosti kako bi otvorila otključana vrata. Veoma su se polako otvorila prema unutra. Dočekao ju je vonj smrti. Pogledala je u mjesečinom obasjanu sobu i vidjela tijelo ispruženo na podu. Krv koja se širila nabranom bijelom košuljom Chiltona Cranea doimala se crnom na srebrnoj svjetlosti. Gad je ovoga puta uistinu mrtav.

35

GIGA

8 Edison je podigao treperavu svijeću tako da je osvijetlila zbirku malenih, neprozirnih bočica što ih je otkrio na dnu Mirandine putne škrinje. Nasumce je jednu izabrao i skinuo joj čep. Neodreñeno poznat miris, istodobno oštar i intrigantan, širio se iz bočice. Nije mogao imenovati zdrobljenu biljku u njoj, ali na nešto ga je podsjetila. Prije mnogo je godina taj neobičan miris osjetio u vrtovima oko hramova na Vanzagari. Zauvijek je povezan s onim razdobljem svojega života kad je nosio sive halje početnika u vještinama vanze. Probudile su se njegove uspomene. Vidio je sebe kao mladog čovjeka koji proučava filozofiju pod vodstvom redovnika obrijanih glava u purpurnim ha ljama. Sjećao se jutarnjih bdijenja na mjestu gdje su bujni vrtovi prelazili u džunglu; prisjetio se beskonačnih sati napornog vježbanja drevnih borilačkih vještina koje čine bit vanze. Odgurnuo je stare prizore u stranu i vratio tamnu bočicu u škrinju, te izvadio sljedeću u nizu. Neobično slatkast miris koji se širio od sušenih djelića unutra takoñer je podsjećao na Vanzagaru. Sastojci za okultni eliksir, nema sumnje. Nigdje nije bilo ni znaka Knjige tajni. Upravo je kanio zatvoriti škrinju kad su njegovi prsti dotaknuli kožnatu kutiju, izvadio ju je i brzo otvorio. Svjetlost svijeće bljesnula je na nizu metaka. Ondje se takoñer nalazila kutijica baruta. Mjesto gdje se trebao nalaziti maleni pištolj bilo je prazno. Pitao se nije li Miranda ranije te večeri imala pištolj u svojoj torbici, kad ga je pokušala namamiti na terasu. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju nekih od ljudi koje je uspjela osvojiti kad bi znali da tijekom zavoñenja uza se ima spreman pištolj. Spoznaja bi nesumnjivo porazno djelovala na žudnju prosječnog džentlmena iz visokoga društva. Žene i pištolji nisu česta kombinacija u otmjenim krugovima. Zatvorio je škrinju i ustao kako bi još jednom pogledao po odaji. - Iznenañuješ me, Miranda - tiho je rekao sjen-kama. - Mislio sam da si previše pametna da bi vjerovala u magične besmislice. Sad moram otkriti možeš li me dovesti do Knjige tajni. Iz hodnika ispred Mirandine sobe začuo se prigušeni smijeh. Tiho žensko mrmljanje bilo je čas glasnije čas tiše. Ljubavni su sastanci večeras ranije počeli, pomislio je Edison. Toliko o napuštanju sobe na normalni način. Ne smije riskirati da ga bilo tko vidi kako izlazi iz ove sobe. Ugasio je svijeću i hitro se zaputio prema prozoru. Barem je dobio odgovor na jedno pitanje, mislio je dok je otvarao prozor i penjao se. Dokazi su jasni. Miranda se nekako domogla recepta iz Knjige tajni što ga je Farrell Blue dešifrirao prije svoje smrti. Kako se toga domogla, te zna li gdje se nalazi Knjiga tajni i dalje ostaje nepoznanica. Sve dok ne sazna odgovore na ta pitanja, neće se razotkriti. Pogledao je dolje i s olakšanjem utvrdio da u vrtovima nema nikoga. Tada je dohvatio konopac što ga je omotao oko struka. Jedan je kraj bacio dolje, a drugi je učvrstio. Nekoliko je puta snažno povukao. Konopac će izdržati. Uvjerivši se da nije zaboravio kako se veže vanza-čvor, počeo se spuštati. Stopalima se oslanjao na zid, a rukama u rukavicama stezao konopac dok je brzo silazio prema sjenkama živica. Kad je stigao do tla, trgnuo je konopac u stranu. Čvor na gornjem kraju se odvezao. Konopac je pao kraj njegovih nogu. Brzo ga je ponovno namotao. Nije loše ako se uzme u obzir da taj trik nije izveo više od deset godina. Trenutak je stajao u sjenkama i razmišljao o svojem sljedećem potezu. Glazba je i dalje dopirala iz plesne dvorane. Bila su gotovo dva sata ujutro, ali se zabava neometano

36

GIGA

nastavljala. Ako se vrati u plesnu dvoranu, najvjerojatnije će opet morati odbijati Mirandine pokušaje. Bilo mu je dosta fizičkih aktivnosti za tu večer. Nije više momak od osamnaest godina. A iskreno rečeno, pomislio je, jedina ženska nastojanja koja bi ga noćas zanimala bila bi ona njegove nove pomoćnice. Nasmiješio se pri pomisli na Emmu. Palo mu je na pamet da bi zasigurno mogao iznaći mladenački žar potreban za udovoljavanje bilo kakvim njezinim željama. Nažalost, veoma je malo vjerojatno da će se od njega tražiti da se dokaže u toj areni. Problem proklete kreposti. Donio je odluku. Vratio se u dvorac kroz rijetko kad korišten ulaz kraj kuhinje i tiho se popeo stražnjim stubištem. Na katu je skrenuo hodnikom prema svojoj sobi. Stao je pred vratima i posegnuo u džep kako bi izvadio ključ. Zastao je prije nego ga je uvukao u bravu. Svjetlost obližnjeg svijećnjaka sa zrcalom na zidu bila je slaba. No ipak je uspio vidjeti da nema nikakvih otisaka prstiju na finom sivom prahu što ga je ranije prosuo po kvaki. Nitko nije ulazio u njegovu sobu nakon što je sišao na večeru. To je bila manja, i nesumnjivo nepotrebna mjera opreza, ali vanza čovjeka nauči da je bolje spriječiti nego liječiti. Pitao se treba li se zabrinuti zbog činjenice da se sve više oslanja na stare navike i ono što je naučio što ova istraga dulje traje. Ušao je u svoju sobu i zatvorio vrata. Tiho, nesigurno kucanje začulo se samo trenutak kasnije, baš kad je upalio svijeću kraj kreveta. Zastenjao je. Miranda, nema sumnje. Čini se da je žena čvrsto odlučila dodati ga na svoj popis. Vratio se do vrata i samo ih odškrinuo, tek toliko da ga može čuti kroz otvor. - Miranda, bojim se da se večeras moram ispričati glavoboljom - Gospodine Stokes. Gospodine, ja sam. Naglo je širom otvorio vrata. - Dobri Bože, Emma. Sto radite ovdje, grom i pakao? Spustila je ruku koju je podigla kako bi pokucala, žurno pogledala na obje strane hodnika, a zatim se zagledala u njega krupnim, zabrinutim očima. Njegova prva pomisao bila je da ne nosi naočale. Zatim je pomislio da nema onog neodreñenog skiljenja koje se može opaziti kod većine ljudi koji nose naočale kad god su bez njih. Njezin je pogled bio jasan i oštar, te izrazito tjeskoban na svjetlosti svijeća. - Iskreno žalim zbog ovoga, gospodine, ali moram smjesta razgovarati s vama. - Ispod vrata je stezala revere svojeg ogrtača. - Čini mi se da već cijelu vječnost čekam u spremištu prekoputa. Počela sam se bojati da se nikad nećete vratiti u sobu. - Uñite prije nego netko naiñe. - Zgrabio ju je za ruku i hitro povukao preko praga. Dok je prolazila kraj njega, nagnuo se van i provjerio hodnik. Srećom, još je bio prazan. Zatvorio je vrata i okrenuo se prema njoj. Nije mogao vjerovati da ondje stoji odjevena u spavaćicu i kućni ogrtač, s kapicom na glavi. - Koji se vrag dogaña? - oštro je pitao. – Mislio sam da ste zabrinuti za svoj dobar glas. Što mislite, što bi se dogodilo kad bi vas netko vidio kako ulazite u moju sobu? - Nažalost, trenutno imam važniji problem. -Obavila je ruke oko sebe. - Dragi Bože, ovo će biti teško objasniti. Vidio je da je silno potresena. U njemu se razbuktao bijes, tako brzo i s takvom snagom da ga nije uspio obuzdati. Ispružio je ruke i uhvatio je za ramena. - Grom i pakao. Je li vas Crane opet pokušao silom uzeti? Tako mi svega, sam ću ga ubiti ovoga puta. - To neće biti potrebno, gospodine. - S mukom je progutala slinu. - On je već mrtav. Zato sam

37

GIGA

ovdje. Došla sam vas zamoliti za pomoć u uklanjanju tijela. Ili ga barem treba premjestiti u neku drugu sobu. - Tijela. - Sigurno je nije dobro čuo. - Zar mi govorite da se Craneovo tijelo nalazi u vašoj sobi? - Da. - Pročistila je grlo. - Za razliku od prošloga puta, mislim da ga ne mogu jednostavno gurnuti niza stube i svima reći da je slomio vrat. Na njegovim se prsima nalazi krvava rupa, znate. Ženski je vrisak odjeknuo s vrha stubišta. Edison je jasno čuo užasan krik panike. - Umorstvo! Ovdje je došlo do umorstva! Doñite brzo! Emma se silovito trgnula dok su panični povici odjekivali dvorcem. - O, moj Bože, zakasnili smo. Netko je već našao tijelo. - Pokušala se izvući iz Edisonova stiska. - Stanite, Emma. Kamo ste krenuli? Mahnito je pogledala prema prozoru. - Moram izići odavde. Ovog će me puta sigurno objesiti. Grom i pakao, trebala sam znati da će mi Gad prije ili kasnije sve uništiti. - Vrpoljila se pod Edisonovim rukama. - Molim vas, pustite me, gospodine. Nemam mnogo vremena. - Ne možete ovako odjuriti u noć. Na nogama imate kućne papuče, za ime svijeta. - Uzet ću konja u konjušnici. Čvrsto je uhvativši za zapešće, povukao ju je prema krevetu. - Sto to radite, gospodine, za Boga miloga? - Inače veoma brzo mislite, gospoñice Greyson. - Sjeo je i počeo skidati čizme. - No bojim se da vaš plan za bijeg ukradenim konjem nije jedna od vaših boljih zamisli. Zurila je u njega dok je skidao drugu čizmu. -Imate li vi bolju? - Mislim da imam. Edison ju je pustio kako bi skinuo kaputić. Otkopčao je gornju polovicu svoje košulje dok je osluškivao strku na stubištu. S odmorišta su se čuli koraci i povici. - Gospodine, što to - Možda vam se neće svidjeti moj plan - rekao je kad je završio s pripremama. - No bit će daleko sigurnije za vas nego ono što ste vi planirali. -Podigao je rukave košulje. - Doñite. Moramo poći. - Gospodine. Gospodine Stokes Zgrabio ju je za zapešće i povukao prema vratima. - Kamo idemo? - bez daha je pitala. - Pridružiti se drugim užasnutim promatračima, naravno. - Naglo je otvorio vrata i povukao je u hodnik. - Kad stignemo na mjesto dogañaja, bit ćemo jednako šokirani i iznenañeni kao svi ostali. - Ali Craneovo je tijelo u mojoj sobi. - To je možda istina, ali vi niste u svojoj sobi, zar ne? - Pa, ne, ali - Dosta je prepiranja, gospoñice Greyson. Vi ste moja zaposlenica. Očekujem da ćete slušati moje upute u ovakvim situacijama. Doimala se sumnjičavom. Na pola puta niz hodnik vidio je kako svjetlost nekoliko treperavih svijeća stvara divlje sjenke na stubištu. Buka mnogobrojnih koraka zvučala je poput grmljavine iz daljine. Stigli su do odmorišta malo nakon većeg dijela mnoštva. Nitko ih nije opazio kad su stigli. Svi su nastojali vidjeti ono što se dogañalo sprijeda. - Požurite - viknuo je netko. - Budite tako ljubazni i pokrenite se naprijed. Na drugom su katu svi žurili hodnikom. Edison je pogledao preko glava ljudi i vidio užasnutu sluškinju kako stoji u hodniku. Usta su joj bila otvorena, a oči raširene od strave. Ona koja je oglasila uzbunu, pomislio je. Pitao se

38

GIGA

što je radila na tom katu u ovo doba noći. Dok su ljudi žurili dalje, opazio je teški srebrni pladanj na podu. Kraj njega su bili razbacani razbijeni komadići šalice i tanjurića, kao i ono što je nekoć bio veoma skup porculanski vrč. Edison je privukao Emmu bliže k sebi i sagnuo glavu kako bi joj šapnuo u uho. - Jeste li ranije poslali po čaj? - Sto? - Pogledala ga je zbunjeno se mršteći. -Čaj? Ne. Kanila sam poći ravno u krevet nakon kratke šetnje po kruništu. Zašto pitate? - Nije važno. Kasnije ću objasniti. - Edison je odlučio kasnije potražiti sluškinju, kad se sve malo smiri. Bilo bi zanimljivo saznati tko ju je u to doba noći poslao u Emminu sobu s pladnjem za čaj. Prolomio se krik kad je prvi od radoznalih gostiju stigao do Emminih vrata. - Istina je! - viknuo je netko. - Čovjek je ustrijeljen. - Tko je to? - dovikne neka žena. - Crane - glasno je potvrdio drugi muškarac. -Kojeg je vraga radio ovdje gore? - Valjao se s nekom sirotom sobaricom, valjda -progunñao je krupni lord Northmere. - Taj čovjek nikad nije mogao držati ruke podalje od sluškinja, guvernanti i slično. - Dobri Bože, zacijelo ga je ustrijelila - uzviknula je neka žena. - Pogledajte krv. Ima je tako mnogo. - Odmaknite se, molim. - Basil Ware se progurao sprijeda. - Budite tako ljubazni i dopustite mi da vidim koji se vrag dogaña u mojoj vlastitoj kući. Uslijedila je kratka stanka ispunjena poštovanjem kad je Basil ušao u sobu i pogledao prizor. Edison je osjetio kako je Emma zadrhtala. Čvršće je stegnuo njezinu ruku. Basil se opet pojavio na vratima. - To je Chilton Crane i definitivno je mrtav. Mislim da moramo pozvati policiju iz sela. Ovo je soba gospoñice Greyson. Je li ju netko vidio? - Emma! Lettyn je krik odjeknuo izmeñu kamenih zidina. - Moj Bože, ima pravo. Ovo je soba moje družbenice. Gdje je Emma? Glave su se okretale i kimale. Tihi je žamor pro-strujao mnoštvom. - Očito je pokušao obaviti svoje sa sirotim stvorenjem... - Gospoñica Greyson ga je ustrijelila... - Tko bi to pomislio? Gospoñica Greyson, ubojica. - Doimala se tako tihom mladom ženom. Savršeno ugodnom... - Smjesta je treba predati policiji... Emma je tako čvrsto stisnula Edisonovu ruku da je osjetio kako su mu se njezini nokti žarili u kožu. Pogledao ju je i vidio da promatra Basila Warea s opčinjenim izrazom lica. Tada je naglo okrenula glavu i dobacila mu mračan, optužujući pogled. Zasigurno je mislila na konja kojeg je kanila ukrasti u konjušnici, zaključio je. Stisnuo joj je nadlakticu na način za koji se nadao da djeluje umirujuce. Tada je uhvatio Basilov pogled preko glava ostalih. - Gospoñica Greyson je sa mnom, Ware - mirno je rekao. - Bila je sa mnom otkako je ranije otišla sa zabave. Budući da mi je već neko vrijeme veoma bliska, mogu vam jamčiti da nije imala nikakve veze s Craneovom smrću. Svi su se istodobno okrenuli i zagledali u Emmu. Zavladala je tišina dok su okupljeni gosti promatrali Emmu u spavaćici i ogrtaču. Potom su se svi pogledi preusmjerili na Edisona. Fascinirano su promatrali njegovu raskopčanu košulju i bose noge. Znao je da izgleda kao da je upravo ustao iz toplog kreveta, te je na brzinu navukao nekoliko odjevnih predmeta. Zaključak je bio očit, ali je shvatio da je Emma, u svojoj uzrujanosti i smućenosti, bila posljednja osoba u hodniku koja je to shvatila. Jednostavno je zurila u zapanjene izraze lica ljudi pred sobom. Edison je mnoštvu uputio skrušeni smiješak i prinio Emminu ruku svojim usnama. - Očito niti jedno od nas dvoje nije namjeravalo na ovaj način objaviti vijest. No s obzirom na okolnosti,

39

GIGA

siguran sam da ćete svi razumjeti. Dopustite da vam predstavim svoju zaručnicu, gospoñicu Emmu Greyson. Večeras je veoma ljubazno pristala udati se za mene. Emma je naglo i glasno uvukla zrak. Zagrcnula se i počela kašljati. Edison ju je lagano lupnuo izmeñu lopatica. -Ja sam, naravno, najsretniji muškarac na svijetu.

40

GIGA

9 - Otpustiti me? - Emmin se ton povisio kad ju je zapljusnuo novi val panike. Zurila je u Letty koja je ležala na krevetu poduprta jastucima i pila kavu. - Dat ćete mi otkaz? Letty... lady Mayfield, molim vas, ne smijete to učiniti. Treba mi taj posao. Letty čije su oči veselo blistale, vragolasto joj je priprijetila prstom. - Veoma zabavno, draga moja. Ali ne možeš očekivati da ću nasjesti na tako smiješnu priču. Pokušavaš me uvjeriti da želiš nastaviti raditi kao plaćena družbenica sad kad si zaručena sa Stokesom. Emma je stisnula zube. Jutro nije nimalo dobro počelo. Nakon što je sudac otišao, provela je ostatak noći na ležaju u garderobi uz Lettynu spavaću sobu. Nije mogla podnijeti pomisao da pokuša spavati u svojoj sobi. Craneova se krv još nalazi na podu. Letty je bila puna razumijevanja, na svoj način. - Jasno da ne možeš i dalje spavati u tom jadnom sobičku, draga moja. Zaručena si s veoma bogatim čovjekom. Kako bi to izgledalo? Emma je smatrala da njezina poslodavka nije shvatila bit, ali se nije prepirala. Letty je blistala kad joj je Edison zahvalio na njezinoj ljubaznosti prema njegovoj »zaručnici«. Emma se nemirno okretala po ležaju do malo iza zore. Tada je smugnula kraj Letty koja je hrkala i pošla po šalicu čaja. U prizemlju ju je dočekao neobičan ugoñaj u toploj kuhinji. Zamor razgovora odmah je utihnuo kad je ušla onamo. Sve su se oči okrenule prema njoj. Nije shvaćala što se dogaña sve dok joj kuharica nije donijela šalicu čaja i malo prepečenca. - No dakle, onaj odvratni čovjek dobio je točno ono što je zaslužio - rekla je kuharica. Pojedite nešto, gospoñice Greyson. Proveli ste napornu noć. - Ali nisam ga ja ustrijelila. Kuharica je namignula. - Naravno da niste, gospojo. Imate savršen alibi, zar ne? Osim toga, svi znamo da je sudac ustvrdio da je to djelo provalnika koji se ušuljao unutra dok su svi plesali u prizemlju. Emma je znala da je policija bila primorana stvoriti takav, malo vjerojatan zaključak jer, zahvaljujući Edisonu, nije bilo apsolutno nikakvih dokaza protiv bilo koga u kućanstvu. Prije nego je dospjela smisliti odgovor, gospoña Gatten je ušla u kuhinju. Vedro se nasmiješila Emmi. - Gospoñice Greyson, samo vam želimo reći da vam ništa ne zamjeramo, ono što ste učinili i sve. Emma još uvijek nije uspijevala jasno razmišljati od pomanjkanja sna. - Kako molim? Gospoña Gatten se hitro osvrnula naokolo, a potom je spustila glas do šapta. - Svi znamo kakav je bio Crane. Upozorili ste nas. Sinoć mi je mlada Polly rekla da ste je spasili od njegove pohote kad ju je stjerao u spremište na drugom katu. - Gospoño Gatten, uvjeravam vas da ja nisam ustrijelila Gada, želim reći, gospodina Cranea. Doista nisam. - Naravno da niste, gospojo. - Gospoña Gatten je veselo namignula. - I nitko se ne bi usudio tvrditi suprotno, ne dok iza vas stoji gospodin Stokes. On je ljubazan čovjek, gospodin Stokes. Nije poput nekih ostalih. Emma je odustala od uvjeravanja. Žurno je popila čaj i pobjegla natrag na kat. Situacija se brzo pogoršava, mislila je sada. Upravo će ostati bez još jednog posla. - Ali to je istina. - Emma se primaknula krevetu. - Uistinu želim nastaviti raditi kao vaša druž-benica, Letty. Zapravo, nisam vam pružila nikakav razlog da me otpustite. Letty je zakolutala očima. - Ne pokušavaj me obmanuti, curo. Prerano je za šale. Savršeno dobro znaš da baš nikako ne možeš ostati raditi za mene sad kad si zaručena za Stokesa.

41

GIGA

- Lady Mayfield, preklinjem vas Letty ju je značajno pogledala. - Ponosim se tobom, draga moja. Služiš mi na čast, makar to sama kažem. Obraćala si pozornost, doista jesi. Mudro si uložila svoje prednosti. Emma je zurila u nju. - Kako molim? - Istina je da gospodin Stokes nije baš u pood-maklim godinama. Po njegovu bi se izgledu reklo da će još dugi niz godina biti meñu nama. Ali zdravi džentlmen u najboljim godinama ima svojih prednosti. - Letty. - Očekujem da ćeš naučiti upravljati njime pa nećeš morati čekati da otegne papke kako bi uživala u njegovu bogatstvu. Emma je stisnula šake. - Ne razumijete. - Jasno da razumijem, draga moja. - Letty je namignula, slično kao gospoña Gatten ranije. Moje je mišljenje da je tvoja strategija bila pomalo riskantna. Osobno vjerujem da bi cura svoje prednosti trebala držati pod ključem sve dok na prstu nema vjenčani prsten. Ali ipak si dobila javnu objavu zaruka od Stokesa. Uz malo sreće, to bi trebalo biti dovoljno. Emma je s mukom progutala slinu. - Dovoljno? - On nije poput mnogih džentlmena iz visokoga društva koji bi bez oklijevanja curi obećali brak kako bi je zaveli, a zatim bi je napustili kad bi im dojadila. On je na glasu kao čovjek koji drži svoju riječ. - Lady Mayfield, ne znam kako bih vam to rekla, ali - Pazi, neki će misliti da je pomalo čudno da je tebe izabrao za svoju buduću ženu. No vjerujem da razumijem njegov način razmišljanja. - Doista? - Da. - Letty se doimala lukavom. - Stokes je poznat kao pomalo ekscentričan. Priča se da ga nije lako opčiniti površnim afektiranjem. Kažu da prezire veći dio visokog društva zbog nesretnih okolnosti u kojima se rodio. Da, mogu razumjeti zašto bi izabrao ženu koja se ne kreće u otmjenim krugovima. Emma je zurila u nju obuzeta sve jačom frustri-ranošću. Bilo je beznadno. Ništa nije mogla reći čime bi nagovorila Letty da je zadrži u svojoj službi. Pomisao da nova zaručnica nevjerojatno bogatog Edisona Stokesa želi zadržati posao plaćene družbenice svima bi bila apsurdna. Može učiniti samo jedno, pomislila je Emma. Skupila je hrabrost. - Bi li vam jako smetalo kad bih vas zamolila da mi napišete preporuku, lady Mayfield? Letty se tiho nasmijala. - Nemoj biti smiješna, curo. Sada ti ne treba nikakva preporuka. Glasnije se nasmijala. - Preporuka, kaže ona. Samo zamisli. Propala sam, mislila je Emma. Emma je sat vremena kasnije otkrila da će dan, koji je počeo tako sumorno, uskoro postati još gori. Edison joj je po Polly poslao poruku da želi poći jahati. - Za Boga miloga, reci mu ne, Polly. Preplavila ju je nova panika. Odmah je shvatila da joj prijeti opasnost od gubitka i drugog posla. Kad Edison sazna da više ne radi za lady Mayfield, zaključit će da mu više ne može pomagati u istrazi. Treba joj vremena, mislila je Emma. Duboko je udahnula i pokušala smisliti razumnu ispriku kako bi se izvukla iz neizbježnog. - Obavijesti gospodina Stokesa da ne posjedujem odjeću za jahanje - rekla je Polly. Nažalost, možda predvidljivo s obzirom na sreću koja je danas prati, pokušaj da izbjegne jutarnje jahanje nije uspio. Polly se nekoliko minuta kasnije vratila i donijela joj prekrasnu, tamnotirkiznu odjeću za jahanje i par kožnih čizama. U očima joj je poigravalo uzbuñenje. - Gospoña Gatten je ovo pronašla - ponosno je objasnila. - Pripadalo je lady Ware. Prije nego se razboljela, gospodarica je svaki dan odlazila jahati. Mislim da će vam odgovarati.

42

GIGA

Emma je mračno zurila u gizdavu plavu odoru. Opazila je čak i otmjeni tirkizni šeširić upotpunjen plavim perom. Letty je u tom trenutku izišla iz garderobe, vizija u jarkozutoj haljini s dubokim, četvrtastim izrezom oko vrata koji je isticao njezine bujne grudi. Pogledala je odjeću za jahanje i pljesnula rukama. - Savršeno će se slagati s tvojom crvenom kosom, draga moja. Emma je shvatila da nema nikakva smisla pokušavati izbjeći sljedeću katastrofu. Nije imala drugog izlaza, osim poći na jahanje i slušati kako joj još jedan poslodavac daje otkaz. Čovjek bi očekivao da se prije ili kasnije navik-neš na dobivanje otkaza, mrzovoljno je pomislila. * * *

Četrdeset minuta kasnije dopustila je da je podignu na žensko sedlo. Uzela je uzde, a laknulo joj je kad je vidjela da se kobila koju je konjušar izabrao za nju doima veoma poslušnom. Bojala se da će se njezine jahačke vještine pokazati zahrña-lima. Nije jahala još mnogo prije smrti bake Greyson. Edison je izabrao lijepog riñana. S lakoćom se popeo u sedlo i krenuo iz dvorišta. Pošao je stazom koja prolazi kroz gustu šumu oko dvorca. Za nekoliko su se minuta našli duboko u mračnoj šumi. Emma je čekala da on započne neizbježnu temu. Ali on ništa nije rekao dok su jahali sve dublje u šumu. Činilo se da je zaokupljen mislima. Pod bilo kojim drugim okolnostima obradovala bi se prilici da malo jaše. Jutro je svanulo vedro i ugodno. Morala je priznati da je veliko olakšanje na neko vrijeme otići iz dvorca Ware. Pokušala je optimistično gledati na situaciju. Pozitivna je strana da joj ne prijeti neposredna opasnost od vješanja. Alibi što joj ga je Edison dao nepobitno ima negativnih strana kad je riječ o njezinoj karijeri, ali je postigao ono što je želio. Ona je izvan sumnje što se tiče lokalnog suca i policije. Možda ne vjeruju u njezinu priču, ali malo što mogu učiniti po tom pitanju. Seoske vlasti su već vjerojatno izgubile svaku nadu da će riješiti zločin, mislila je Emma. Doslovce je nemoguće prisiliti pripadnike visokoga društva da odgovaraju na pitanja u takvim stvarima, osim ukoliko sami to ne odluče učiniti ili ako ne postoje čvrsti dokazi o njihovoj krivnji. Emma nije vjerovala da su sluge u dvorcu Ware jedini koji su zaključili da je upravo ona ubila Chiltona Cranea. Vidjela je pohlepno nagañanje u očima Wareovih gostiju. Nitko od njih ne bi pokušao osporiti njezin alibi, naravno. To bi značilo da Edisona proglašavaju lažljivcem, a sumnjala je da bi itko bio dovoljno glup da toliko riskira. No njihov oprez spram Edisona neće ih spriječiti da formiraju vlastita mišljenja, baš kao što je slučaj s osobljem u dvorcu. Mogla se jedino nadati da se Chilton Crane nikomu nije toliko sviñao da bi se pokušao osvetiti. Nesposobna više ni trenutak izdržati neizvjesnost, Emma se okrenula Edisonu. - Sto mislite, tko je ubio gospodina Cranea, gospodine? Zamišljeno ju je pogledao. - Identitet ubojice nije važan. - Dobri Bože, gospodine, vi mislite da sam ga ja ustrijelila, zar ne? - Kao što sam rekao, to nije važno. Usput rečeno, porazgovarao sam s domaćicom. Ona ne zna tko je sluškinju s pladnjem poslao u vašu sobu. Upute su stigle u kuhinju na papiriću. Nije bio potpisan. - Shvaćam. - Emma nije bila raspoložena opterećivati se nepotrebnim pojedinostima. Zacijelo ste već čuli da više nisam u službi lady Mayfield -bez uvijanja je rekla. Edison ju je pogledao s izrazom blagog iznenadenja u očima. - Nisam čuo da ste otišli iz te službe. - Nisam svojevoljno otišla, gospodine. Dobila sam otkaz. 43

GIGA

- To me ne čudi. - Edisonova su se usta trznula. - Teško da će lady Mavfield za plaćenu družbenicu uzeti moju zaručnicu. Emma je naglo stegnula uzde u rukama. Malena je kobila zabacila glavu u znak protesta. Emma je žurno popustila uzde. Nema nikakva razloga iska-ljivati se na sirotoj životinji. - Dakle, gospodine? - Dakle, što? Ljutito ga je pogledala. - Zasigurno ste shvatili da vam više neću moći pomagati u vašoj istrazi. Pretpostavljam da me i vi kanite otpustiti? Edison se namrštio. - Zašto bih to učinio? - Nema nikakve potrebe okolišati ili sve pokušati uljepšati. Jasno mi je da ste me doveli ovamo kako biste mi rekli da više neću raditi za vas. Vjerojatno mislite da bih vam trebala biti zahvalna na onome što ste noćas za mene učinili. I jesam. Ali samo do odreñene mjere. Promatrao ju je s izrazom pomalo ciničnog zanimanja u očima. - Shvaćam. - Posve sam svjesna činjenice da ste me spasili od vješala. Ali sad sam zbog vaših postupaka izgubila posao kod lady Mavfield, a kako to znači da vam više ne mogu biti od koristi, morat ću potražiti drugo radno mjesto. - Emma - Sto neće biti nimalo lako jer mi lady Mavfield ne namjerava dati preporuku. - Ah. - U tom se tihom uzviku osjetilo golemo razumijevanje. Emma je suzila oči. - Tvrdi da mi preporuka neće trebati jer sam sad vaša zaručnica. Nisam baš mogla objasniti da zapravo nisam vaša zaručnica a da ne pobijem svoj alibi, zar ne? Izgledao je zamišljeno. - Ne. - Bit će mi nemoguće naći novi posao u Londonu kad se Wareovi gosti vrate u grad i obavijeste svoje prijatelje i poznanike da sam nakratko bila zaručena s vama, gospodine, a najvjerojatnije sam i ubojica. - Da, jasno mi je da bi to moglo stvarati poteškoće. - Poteškoće? - Gnjev koji je cijelo jutro kuhao u njoj odjednom je eksplodirao. - To je doista previše blago rečeno, gospodine. Čim objavite da su naše zaruke razvrgnute, ja ću biti uništena. - Razumijem da bi u danim okolnostima razvr-gavanje zaruka izazvalo skandal. - To će biti katastrofa. Zahvaljujući vašem nastojanju da mi osigurate alibi, svi vjeruju da, bez obzira smatraju li me ubojicom ili ne, svakako imam ljubavnu vezu s vama. Bez zaštite formalnih zaruka, smatrat će me lakom ženom. Više me nitko neće smatrati kreposnom. Nitko od onih koji saznaju za taj incident neće ni pomisliti na mogućnost da me zaposli kao družbenicu. - Ah, da. Problem kreposti. - Vjerojatno ću morati promijeniti ime, nabaviti novu periku i poći na sjever da bih se zaposlila. Možda čak sve do Škotske. - Grozna sudbina - složio se. Treptaj nade bljesnuo je u Emmi. Barem nije zanijekao svoju krivnju u svemu tome. - Znači, razumijete da sam se našla u krajnje nepovoljnoj situaciji za koju ste isključivo vi krivi, gospodine. Kimnuo je. - Da, valjda bi se moglo tako reći. Njezino se raspoloženje popravilo. Požurila je istaknuti svoju malenu prednost. - S obzirom na okolnosti, vjerujem da ćete se takoñer složiti da bi bilo veoma nepravedno kad biste mi odbili platiti obećanu naknadu. - Veoma nepravedno - spremno je rekao. - Objasnila sam vam o školarini za moju sestru. - Da, jeste. Preplavio ju je osjećaj olakšanja. Ipak neće biti tako teško s njim. Može pokušati i s onim

44

GIGA

ostalim. - Osjećam da je najmanje što možete učiniti za mene, povrh isplaćivanja dogovorenog iznosa, napisati mi preporuku. Uzdigao je obrve. - Preporuku? - Da. S preporukom koju će potpisati tako važan čovjek kao što ste vi mnogo ću lakše naći posao na sjeveru. - Shvaćam. Brzo je razmislila o pojedinostima svojega plana. - Srećom, imam kopije svojih zadnjih dviju preporuka koje sam sama napisala. Dat ću vam ih ako želite. Možete ih upotrijebiti kao primjer. Moram reći da su izvrsne. - Blistave, nema sumnje. - Svakako. Posve sam zadovoljna njima. Donijet ću vam ih čim se vratimo u dvorac. - Ljubazno od vas. - Smislit ću novo ime za sebe koje ćete moći upotrijebiti u preporuci. Neko se vrijeme neću usuditi koristiti vlastitim imenom. Glasine nañu svoj put i izvan Londona. Nema smisla riskirati. - Emma - Ako nemate ništa protiv - žustro je rekla - bila bih vam veoma zahvalna kad biste je napisali danas poslijepodne. Uza sva ova uzbuñenja, imam osjećaj da će se mnogi od Wareovih gostiju odlučiti uskoro vratiti u London. - Istina. Svi će jedva čekati da počnu širiti tračeve o umorstvu Cranea. - Upravo tako. To je upravo ona vrsta priče koja će danima zaokupljati visoko društvo. - Doista. - Edison ju je pogledao očima u kojima baš ništa nije mogla pročitati. - Cijenim vašu ponudu za pomoć, gospoñice Greyson, ali ne vjerujem da će biti potrebno da prepisem jednu od vaših preporuka. - Jeste li sigurni? Imam mnogo iskustva u tome. Naučila sam, primjerice, da postoje odreñene riječi koje jako dobro djeluju. Doimao se zaintrigiranim. - Koje riječi? Budući da ih je odavno naučila napamet, Emma ih je brzo nabrojila. - Skromna, obična, plaha, ponizna, nenametljiva i naočale. - Naočale? - Potencijalne poslodavke veoma vole naočale. - Shvaćam. - Edison je zaustavio riñana. -Čudno da ste ih spomenuli. Slučajno sam imao namjeru pitati vas o vašim naočalama. Emma se namrštila kad se njezina kobila sama od sebe zaustavila. - Sto s njima? - Jesu li vam naočale potrebne ili ih rabite kako biste upotpunili svoj imidž žene koja je skromna, plaha, nenametljiva i tako dalje, i tako dalje? Slegnula je ramenima. - Nisu mi potrebne da bih jasno vidjela, ako me to pitate. Ali kad je riječ o mojoj karijeri, doista osjećam da mi koriste. Ispružio je ruku i nježno joj skinuo naočale. -Nemojte me pogrešno shvatiti, gospoñice Greyson. Vaše naočale smatram veoma šarmantnima. Ali na vašem novom radnom mjestu nećete morati stvarati dojam skromnosti ili plahosti. Niti ćete se morati truditi da budete nenametljivi. Upravo suprotno, kad smo već kod toga. Trepnula je. - Kako molim? - Dopustite da budem otvoren, draga moja gospoñice Greyson. Pristao sam platiti vam trostruki iznos od onoga što ste ga od lady Mayfield trebali dobiti za cijelo tromjesečje. Očekujem da ćete nastaviti raditi za mene barem dok to ne zaradite. Osjetila je kako su joj se usta zabezeknuto otvorila. - Ali više nisam u položaju da vam pomognem. Upravo sam vam rekla, lady Mayfield me jutros otpustila. - Palo mi je na pamet da ćete, kao moja zaručnica, biti u još boljem položaju da mi

45

GIGA

pomognete nego dok ste radili kao družbenica lady Mayfield - rekao je. - Jeste li poludjeli, gospodine? - Možda. - Nasmiješio se njezinu izrazu lica. -Ali to vas ne mora zabrinjavati. Osim ako, naravno, imate nešto protiv rada za luñaka? - Osoba u mojim okolnostima ne može biti previše izbirljiva kad je riječ o poslodavcima. - Izvrsno. Znači da se u tome slažemo. Igrat ćete ulogu moje zaručnice i nastaviti raditi kao moja pomoćnica sve dok ne dovršim istragu. Emma zapanjeno odmahne glavom. - Zar doista mislite da će vaš plan uspjeti? - Nemam baš mnogo izbora. Uza sva ona uzbuñenja noćas nisam imao vremena reći vam da sam pretražio Mirandinu spavaću sobu i našao odreñeno bilje. Primoran sam zaključiti da se doista domogla recepta za eliksir. Što znači da će me možda moći dovesti do Knjige tajni. - I još uvijek vam treba moja pomoć jer lady Ames misli da njezin napitak djeluje na mene. -Da. Pomisao da će morati piti još onog gnusnog čaja nije ju obradovala. Ali pomisao da bi morala tražiti novi posao bila je još manje ugodna. - Moram biti poštena, gospodine Stokes, i reći vam da ne mogu jamčiti uspjeh - reče Emma. Jedno je pojaviti se u društvu kao druzbenica. U tome ipak imam nekog iskustva. Ali nemam apsolutno nikakva iskustva kao zaručnica i uopće nisam sigurna da će mi to odgovarati. - Upravo suprotno, gospoñice Greyson. -Nagnuo se prema njoj, ispružio ruku i podigao joj bradu. - Mislim da savršeno odgovarate. Treba vam samo malo vježbe. Počeo je saginjati glavu. Šokirano je shvatila da je namjerava poljubiti. - Još jedna stvar, gospodine - bez daha je šapnula. Zastao je, a usta su mu bila nekoliko centimetara iznad njezinih. - Da? - S obzirom na neobičnu prirodu mojega posla, doista moram insistirati da unaprijed napišete preporuku. Usta su mu se izvila u osmijeh. - Pobrinut ću se za to u bliskoj budućnosti. Emma je opazila pokret u gustim granama iza njega baš kad je nastavio spuštati usta prema njezinima. Poznati je osjećaj izazvao žmarce po njezinoj koži. Lišće se pomaknulo. Sunčeva je svjetlost načas bljesnula na metalu. - Gospodine. Pištolj. Edison je trenutno reagirao. Zgrabio je Emmu za ruku, izvukao čizme iz stremena i oboje ih povukao s konja. Srušio je Emmu na tlo baš kad je hitac odjeknuo nad njihovim glavama.

46

GIGA

10 Nekoliko su se sekunda prestrašeni konji propi-njali i njištali, stvarajući koristan kaos. Ptice su kri-ještale i polijetale u zrak, pojačavajući buku i zbrku. Edison je to dragocjeno vrijeme iskoristio da povuče Emmu u gusto raslinje uza stazu. Do trenutka kad su prestrašena kobila i riñan odjurili u daljinu, Edison je priklijestio Emmu na tlu iza gustoga grmlja. U šumi je zavladala sablasna tišina. - Ostanite ovdje - šapne Edison. - Ne mičite se dok se ne vratim. - Za Boga miloga, gospodine, valjda ne kanite poći za tim krivolovcem? - Samo želim pogledati naokolo. - Edisone, ne, ne smijete tako riskirati. - Podigla se na lakat i ispljunula list. - Vratite se ovamo. Mogao bi vas zamijeniti za lovočuvara. Ne može se znati što će učiniti. Krivolovci mogu biti veoma opasni. Pogledao ju je. Ležala je u hrpi tirkiznoplavog baršuna, a jedna joj se noga vidjela ispod ruba haljine. Elegantni plavi šeširić pao je na tlo i sa sobom povukao nekoliko ukosnica. Oblak vatreno--crvene kose obavio joj je ramena. Ljutito ga je gledala. Potrajalo je trenutak dok nije prepoznao tjeskobu koja je svjetlucala u njezinim blistavim očima. Kad ju je prepoznao, osjetio je neobičnu toplinu u utrobi. Upravo je netko pucao na nju, naglo je povučena s konja i odvučena u grmlje, ali zabrinuta je za njegovu sigurnost. Spoznaja da je istinski zabrinuta za njega bila je veliko, ali prilično ugodno iznenañenje. Od smrti njegove majke nitko, osim Ignatiusa Lorringa, nikad nije pokazao osobitu brigu za njegovu dobrobit. - U redu je - oblikovao je usnama. Udaljio se, držeći se nisko kako bi iskoristio zaštitu krcatih grana i gustih povijuša. Ništa se nije čulo iz šume na drugoj strani staze. Uz malo sreće, mislio je Edison, njegov će plijen odlučiti ostati skriven u šumi pod pretpostavkom da nitko neće poći u potragu za njim. Koja bi se budala šuljala kroz raslinje u potrazi za naoružanim čovjekom koji je upravo pucao u njega? Budala kojoj izrazito smeta kad netko -puca u njega. A još mu više smeta ako se dama koja je s njim dovodi u opasnost. Tihi zvukovi šume ponovno su se čuli. Ptice su u krošnjama cvrkutale i lepetale krilima. U obližnjem se grmlju čulo tiho šuštanje. Zec, odsutno je pomislio Edison. Ili možda vjeverica. Kad je bio prilično siguran da je izvan vidokruga nekoga tko motri s druge strane staze, Edison se uspravio i hitro prešao u raslinje na drugoj strani. Zaputio se prema mjestu gdje se nalazila osoba s pištoljem kad je pucala. Ostani gdje jesi, mislio je Edison. Uhvatit ću te za nekoliko minuta. Njegov je plijen očito pogodio što smjera i shvatio kakva mu opasnost prijeti. Začula se eksplozija zvukova kad je netko naglo pobjegao u daljinu. Ptice su ponovno kriještale i polijetale u znak protesta. - Grom i pakao. Nema smisla poći u potjeru, pomislio je Edison. Predaleko je, a šuma je previše gusta da bi mogao vidjeti zlikovca. Izišao je iza debla. Frustriranost je zamijenila iščekivanje koje ga je maločas prožimalo. - Gospodine? Gospodine Stokes? - U redu je, Emma. Pobjegao je. - Hvala nebesima. - Skočila je na noge i žurno izišla na stazu. - Nadam se da ovo nećete pogrešno shvatiti, gospodine, ali moje je mišljenje da je ono što ste upravo učinili bilo veoma neinteligen-tno. Mrštio se dok joj je prilazio. - Tako se ne razgovara sa svojim jedinim preostalim

47

GIGA

poslodavcem. - Unatoč tomu, niste smjeli na taj način riskirati živu glavu, gospodine. Čovjek je ipak imao pištolj. Mogao ga je ponovno napuniti i pucati u vas. Edison se osvrnuo prema mjestu gdje se zlikovac skrivao. Zatim je pogledao Emmu. - Mislite na drugi pokušaj? Oči su joj se raširile dok je pokušavala namjestiti svoj šeširić. - Nebesa. Zar vjerujete da je doista kanio i prvi put pogoditi vas, gospodine? Zasigurno je to bio samo krivolovac koji je opazio konje i pomislio da je riječ o divljači. Edison je kratko razmislio. Na koncu je odlučio da neće ukazati na činjenicu da se većina krivolo-vaca koristi zamkama. Nekolicina koja se ipak koristi vatrenim oružjem više voli puške od pištolja. Pištolji su previše neprecizni na većim udaljenostima da bi bili korisni za lov. No kad bi podrobno objašnjavao zašto je gotovo siguran da je metak bio namijenjen njemu, znao je da bi to samo pojačalo njezinu zabrinutost. U svakom slučaju, još nije znao zašto bi ga netko želio ubiti. Nije riječ o tome da nema neprijatelja. Nitko ne bi mogao ostvariti ono što je on postigao u životu a da ne stekne nekolicinu. Ali nije mu padao na pamet nikakav poseban razlog iz kojega bi ga neki od njih slijedio u dvorac Ware kako bi ga pokušao ubiti. Dok ne dobije odgovore na ta pitanja, nema smisla dodatno zabrinjavati Emmu. - Posve ste u pravu, gospoñice Greyson. To je očito bio krivolovac. - Naravno da imam pravo. - Razdraženo je otre-sla blato i lišće koje se zalijepilo za njezine skute. - Ove šume pripadaju gospodinu Wareu. Krivolovci su njegov problem, a ne naš. Trenutak ju je promatrao dok je namještala duge skute plave jahaće haljine. Kad je podigla ruke kako bi opet učvrstila bujnu crvenu kosu, prišao joj je bliže. - Emma, nisam posve siguran kako bih ovo rekao. - O čemu je riječ, gospodine? - Usredotočila se na guranje kose ispod tirkiznog šeširića. Napravio je još jedan korak naprijed. Sad joj je bio veoma blizu, ali činilo se da ona to ne primjećuje. Sagnula je glavu naprijed dok se bavila kosom. Silno je želio zavući prste u tu crvenu vatru. - Zapravo nikad nisam morao zahvaliti nekoj dami zato što mi je spasila život - tiho je počeo. -Morate mi oprostiti ako to ne učinim kako treba. - Vaš život? Tako je naglo podigla glavu da nije imao vremena koraknuti unatrag. Visoki, šiljasti vrh njezina šeširića udario ga je u bradu. Sudar je srušio maleni predmet opet na tlo. Kosa joj se ponovno rasula po ramenima. Ovoga puta Edison nije mogao odoljeti. Ispružio je ruke i zavukao prste kroz blistavu grivu. Lako je moguće da bi me onaj metak pogodio u leña da niste uzviknuli upozorenje. Oči su joj se raširile. - Nebesa, zar doista mislite da bi vas onaj krivolovac ustrijelio? Edison je kratko pogledao svježi ožujak na stablu točno iza nje. Brzo je procijenio. - Nije loše gañao s obzirom na to da je rabio pištolj. Sigurno bi bilo veoma blizu. U svakom slučaju, moram vam zahvaliti. Pročistila je grlo. - Ako doista tako mislite, onda bi se moglo reći da smo sad poravnali račune. Na kraju krajeva, noćas ste vi mene spasili od krvnikove omče. Osmjehnuo se. - Čini se da smo stvorili veoma korisnu vezu, draga moja gospoñice Greyson. Pojačao je stisak na njezinoj kosi, privukao je bliže i poljubio je. Ispustila je tihi, zapanjeni zvuk i tako mu snažno stisnula ramena da je osjetio njezine prste kroz kaput. - Gospodine Stokes - dahnula je. Uslijedio je trenutak oklijevanja, a tada su se, kao nekim čudom, njezina usta smekšala. Spoznaja da ona njega želi poljubiti jednako kao i on nju imala je neobičan učinak na njegova

48

GIGA

osjetila. Žilama mu je prostrujao val uzbuñenog iščekivanja. Samo jedno kušanje, mislio je, čvršće stisnuvši ruke oko nje. Tek maleni uzorak. Na kraju krajeva, stoje nasred šumske staze. Ovo nije ni vrijeme ni mjesto za voñenje ljubavi s Emmom. No njegova uobičajena snaga volje jutros nije onako jaka kao inače. Iznutra ga je palilo sjećanje na ono kako je maločas izgledala dok je blistavih očiju ležala u hrpi baršuna. Čuo je još jedan tihi zvuk i shvatio da se njegova ruka nalazi na Emminoj dojci. Nježno je stisnuo prste oko nje, uživajući u mekanim oblinama. Sigurno je ne može spustiti na leña ovdje nasred staze, mislio je, ali imali bi privatnosti kad bi je poveo dublje u šumu. Emma se naglo oslobodila i duboko udahnula. Brzo je koraknula unatrag. - Doista, gospodine, mislim da ovo nije dobra zamisao u danim okolnostima. Činilo se da ne može pratiti njezinu logiku. Shvatio je da mu je silna žudnja pomutila razum. - Okolnostima? - tupo je ponovio. - Vi ste moj poslodavac, gospodine. Zapravo, jedini kojeg trenutno imam. -Pa? - Svi znaju da uopće nije pametno da se dama u mojem položaju upusti u intimnu vezu s osobom koja joj daje plaću. - Shvaćam. Sagnula se i podigla šeširić s tla. - Postoje nebrojene priče o ženama koje se bave mojom vrstom posla, a uništile su ih takve veze. - Navukla je šeširić na glavu. - Nebesa, trenutno se koristim spavaćom sobom plaćene družbenice za koju mi je rečeno da je počinila katastrofalnu grešku i spetljala se s gospodinom Wareom dok je bila u službi njegove tete. Namrštio se. - Zar kažete da je bivša družbe-nica lady Ware imala ljubavnu vezu s Wareom? - Tako se priča meñu osobljem. - Nije ga gledala dok je ukosnicom učvršćivala kosu. Mislim da se zvala Sally Kent. Polly mi je ispričala da ju je Ware otpustio nakon što mu je dojadila. Edison je oklijevao. - Znači, činjenica da smo vi i ja trenutno zaručeni pred očima visokoga društva ne mijenja vašu percepciju opasnosti takve veze? - Ne, ne mijenja. - Prijekorno ga je pogledala. -Zapravo, to samo užasno komplicira situaciju. No kako se čini da trenutno nemam baš mnogo izbora po pitanju zaposlenja, morat ću najbolje iskoristiti ono što imam. Lagano se naklonio. - Veoma hrabro od vas, gospoñice Greyson. - Da, zapravo jest. No dakle, više neće biti ovakvih incidenata. - Osvrnula se naokolo. Možda biste bili tako ljubazni, gospodine, i pokušali naći naše konje. Doista bismo se trebali vratiti u dvorac, ne mislite li? - Imate pravo. Na kraju krajeva, namjera mi je da danas poslijepodne krenemo za London. Budemo li se vozili bez zaustavljanja, trebali bismo stići onamo dobrano prije ponoći. Pogledala ga je. - Želite se danas vratiti u London? Ali mislila sam da želite nastaviti istragu u dvorcu. - Kao što ste ranije napomenuli, većina će Wareovih gostiju jedva čekati da se vrati u grad kako bi širili tračeve. - Što ako se lady Ames ne vrati s ostalima? Nasmiješio se. - Nešto mi kaže da će Miranda slijediti vas, draga moja gospoñice Greyson. Suzila je oči. - Jeste li razmislili o tome gdje bih trebala boraviti u gradu dok igram ulogu vaše zaručnice? Opet se nasmiješio. - Zapravo, kanim o tom pitanju razgovarati s vašom bivšom poslodavkom. - S lady Mayfield? - Emma se doimala opreznom. - Kakve ona ima veze s tim? - Zamolit ću je za pomoć pri vašem uvoñenju u društvo. U Emminim se očima pojavio izraz istinske strepnje. - O, ne, valjda ne kanite zamoliti lady

49

GIGA

Mayfield da... da - Uzme vas za svoju štićenicu u otmjenim društvenim krugovima? Zašto ne? Ona je savršena za taj zadatak. Poznaje sve i svakoga. A nešto mi govori da će silno uživati u tom zadatku. - Je li sve to doista potrebno? - Da, jest. - Sto je više o tome razmišljao, više mu se sviñalo. - Zapravo, to je savršeno rješenje. Moj će vam plan omogućiti da mi i dalje pomažete u istrazi bez pobuñivanja sumnje u ikoga. Emma je zatvorila oči. - Znala sam da ćete biti veoma naporan poslodavac, gospodine. - Ali veoma dobro plaćam, gospoñice Greyson - podsjetio ju je svilenkastim tonom. - A kao što ste maločas izjavili, nije baš da imate mnogo izbora. - Unatoč tomu ovo radno mjesto doima se veoma nesigurnim. Uistinu moram insistirati da što je moguće prije napišete preporuku za mene.

50

GIGA

11 Emma se dva sata kasnije prestala pakirati i sišla u prizemlje. Na njezino golemo olakšanje, knjižnica je bila prazna. Opazila je hrpu dnevnih novina iz Londona na stolu i sve ih uzela. Odnijela ih je do sjedala u udubljenju prozora i mahnito počela tražiti vijesti o brodovima. Nije joj dugo trebalo da pregleda cijelu hrpu. Postala je prilično vješta u uočavanju čak i najmanjeg članka o brodovima koji su se vratili u luku. No deset minuta kasnije morala je priznati poraz. Još uvijek nije bilo nikakve vijesti o brodu The Golden Orchid. - Prokleti, glupi brod. Složila je posljednje novine i uredno ih stavila na ostale. Odsutno se zagledala kroz prozor u užurbani prizor u dvorištu dvorca gdje su se pripremale kočije i konji. Većina je gostiju namjeravala otputovati odmah nakon kasnog doručka. Ostali će nesumnjivo otići sutra. Trebala bi se vratiti gore i dovršiti vlastite pripreme za putovanje natrag u London, pomislila je. Nije se radovala putovanju. Nema se zašto žaliti, rekla je sebi. Na kraju krajeva, nije baš da je uživala u svojem boravku u dvorcu Ware. Tijekom protekla dva dana morala je piti odvratan napitak, otpuštena je iz veoma ugodne službe, a jedva je izbjegla silovanje i krvnikovu omču. A zatim je tu i onaj jutrošnji neugodni incident s krivolovcem Život u gradu nesumnjivo će biti ugodan odmor nakon opasnosti na selu. Pozitivna je strana da je uspjela dobiti novi posao koji obećava izvrsnu zaradu. Na trenutak se prepustila planovima za budućnost. Uspije li svoj novi posao zadržati dovoljno dugo da dobije plaću, imat će dovoljno novca da unajmi malenu kuću za sebe i Daphne. Bude li oprezna s novcem, možda će joj ostati nešto za ulaganje u drugi brod. Ne. Definitivno ne drugi brod, obećala je sebi. Ovog puta će to biti neka druga investicija. Možda neki grañevinski pothvat. Projekt koji bi mogla držati na oku za razliku od onoga koji može jednostavno nestati na moru. Poći će po Daphne u Školu za mlade dame gospoñe Osgood čim novac bude u njezinim rukama. Prsti su joj se stegnuli na jastuku sjedala. Svi njezini snovi ovise o zadržavanju svoje nove uloge zaručnice Edisona Stokesa, podsjetila se. Ne smije ni na koji način ugroziti taj posao. Cijelo se vrijeme mora držati veoma profesionalno. Na način što ga je počela smatrati tipično učinkovitim, Edison je već razgovarao s Letty. Baš kao što je predvidio, lady Mayfield je ushićeno prihvatila njegov prijedlog da uvede Emmu u društvo. Bilo je jasno da taj projekt doživljava kao krasnu novu zabavu. - Moramo te smjesta izvući iz tih šlampavih haljina - ustvrdila je Letty. - Lijepo ćeš izgledati u nečemu s dubljim izrezom oko vrata. Moja će modistica točno znati što treba učiniti s tvojim grudima. Jedno je sigurno, mislila je Emma dok je odsutno promatrala kočije. Više ne smije biti nikakvih vatrenih zagrljaja ili strastvenih poljubaca s njezinim novim poslodavcem. To bi moglo voditi u katastrofu. Neće učiniti takvu grešku, zarekla se. Bez obzira na to koliko joj se puis ubrzava kad je Edison u blizini. - Gospoñice Greyson - Basil Ware tiho reče s vrata. - Mislio sam da bih vas ovdje mogao naći. Emma se iznenañeno trgnula i brzo se okrenula. Na licu je namjestila uljudan smiješak. - Dobar dan, gospodine Ware. Zabrinuto je proučavao njezino lice dok joj se približavao. - Koliko sam shvatio, danas odlazite zajedno s većinom mojih ostalih gostiju. - Da. - Moj, ovaj, zaručnik je odlučio da se trebamo vratiti u grad. - Morat će poduzeti nešto po pitanju zamuckivanja kad treba izgovoriti riječ zaručnik. - Smatra da se mora pozabaviti

51

GIGA

nekim hitnim poslovnim stvarima. Basil se skrušeno osmjehne. - Nema nikakve potrebe da okolišate, gospoñice Greyson. Jasno mi je da će iznenadna objava vaših zaruka izazvati odreñene, recimo to tako, komplikacije u vašem životu. To je veoma blago rečeno, pomislila je. No zadržala je smiješak fiksiran na licu. Plaćena je da odigra ulogu i dat će sve od sebe. - Nemam pojma o čemu govorite, gospodine. - Ma hajde, gospoñice Greyson, točno razumijem zašto i kako ste dospjeli u ovu tešku situaciju. Zbunjeno se namrštila. - Ne vidim ništa posebno teško u tome. - Onda se bojim da vas očekuje okrutno buñenje, gospoñice Greyson. - Doista ne razumijem što želite reći, gospodine - ukočeno je rekla. - Mislim da me sasvim dobro razumijete. Vi ste inteligentna žena, gospoñice Greyson. Sigurno shvaćate da su vaše nove okolnosti u najboljem slučaju neizvjesne. Snagom volje uspjela je zadržati zbunjeni izraz lica. - Što li time mislite, gospodine? Basil je prišao susjednom prozoru i zagledao se u vrevu u dvorištu. Njegov je izraz lica bio ozbiljan. - Svi brzaju natrag u London kao pčele u košnicu. Svatko se nada da će biti prvi koji će upoznati društvo s vijestima o umorstvu Cranea i iznenadnim Stokesovim zarukama. - Otmjeni svijet uživa u tračevima - neutralno je rekla. - Doista. - Malo je okrenuo glavu i uputio joj pogled u kojem se vidjelo žaljenje i iskreno suosjećanje. - Sebe okrivljujem za vašu nesretnu situaciju. Da sam bio bolji domaćin, pobrinuo bih se da budete zaštićeni od neželjenih nastojanja Chiltona Cranea. Ne biste bili primorani braniti se tako nasilnim činom. Zurila je u njega. - Zar kažete da vjerujete da sam ja ustrijelila gospodina Cranea? - Ne pada mi na pamet iznijeti takvu optužbu. - Basilova se čeljust stegnula. - Crane je zaslužio ono što je dobio. Osobno smatram da je izvršena gruba pravda. Samo bih želio da vi niste uhvaćeni u mrežu svega toga. Sad se bojim da ćete patiti zbog svoje samoobrane. - Ali nisam uhvaćena ni u kakvu mrežu, gospodine. Zapravo, nemam nikakve veze s tim. Moj je alibi čvrst poput kamenih zidina dvorca Ware. Bila sam s gospodinom Stokesom u vrijeme umorstva. Noćas je to posve jasno objasnio vašim gostima. Basil uzdahne. - Da, naravno. Vaš je alibi neoboriv. I meni je to drago, radi vas. Ali moram biti iskren i reći vam da ne razumijem zašto je Stokes pošao tako daleko i objavio svoje zaruke s vama. Uzdigla je obrve. - Meni se čini da su njegovi razlozi bili sasvim očiti. Moj je ugled bio na kocki. Basil odmahne glavom. - Kad je riječ o Stokesu, nikad ništa nije očito. Čovjek igra tajnovite igre. Pitanje je koju igru ovoga puta igra? - Zašto mislite da je riječ o igri, gospodine? Okrenuo je glavu i susreo pogled njezinih očiju. U njegovim očima vidjela se samo džentlmenska zabrinutost. - Ako je Stokes osjetio poriv stati u vašu obranu, samo je morao reći da ste bili s njim kad je Crane ustrijeljen. Svim se silama trudila izgledati primjereno šokirano. - Bila bih uništena da je tako nešto rekao. Imala sam spavaćicu na sebi, gospodine. Zaboga, vaši bi me gosti smatrali običnom... lakom ženom. - Raširila je oči, nadajući se da izražavaju veliki užas. - Pretpostavili bi da sam ja njegova ljubavnica. Basil se posve okrenuo prema njoj. - Gospoñice Greyson, molim vas, radi vas same, nemojte si dopustiti da povjerujete da vas Stokes uistinu kani oženiti. - Ali upravo to kani učiniti, gospodine - vedro je rekla. - Sami ste ga čuli. Basil je zatvorio oči kao da pati. - Tako ste naivni. - Objasnite svoje riječi, gospodine. Koji bi drugi plan gospodin Stokes mogao imati na umu? - Ne znam. - Basilove su se obrve skupile kad se zamišljeno namrštio. - Nitko Stokesa ne poznaje dovoljno dobro da bi predvidio njegove postupke, a kamoli razloge koji stoje iza njih.

52

GIGA

- Smijem li pitati zašto osjećate tu silnu potrebu upozoriti me na namjere gospodina Stokesa? - Moja mi savjest ne da mira, gospoñice Greyson. Svjestan sam činjenice da sam zakazao u svojim dužnostima gospodara ove kuće. Zbog mene ste vi bili prepušteni na milost i nemilost Chiltonu Craneu, a sad ste prepušteni Edisonu Stokesu. - Kako čudno govorite. - Znatiželjno je promatrala Basila. - Ja nisam prepuštena na milost i nemilost niti jednom muškarcu. Zapravo, smatram se veoma sretnom ženom. Moje su zaruke s gospodinom Stokesom ono od čega su sazdani snovi. Basil je oklijevao. Tada je kimnuo. - Vrlo dobro. Više zapravo nemam što reći, osim da se nadam da ćete se osjećati slobodnom da se obratite meni ako se situacija ne bude odvijala onako kako očekujete u tim svojim snovima. Pobrinut ću se da budete zbrinuti, draga moja. To je najmanje što mogu učiniti kako bih se iskupio za svoj nemar kao vaš domaćin. Prije nego je Emma uspjela smisliti odgovor, osjetila je neku kretnju na vratima. Okrenula se i ugledala Edisona koji se doimao veoma krupnim na vratima. Ledenim je očima fiksirao Basila. - Ne sviña mi se kad nalazim svoju zaručnicu u prisnom razgovoru s drugom gospodom, Ware. - Ušao je u prostoriju. - Jesam li dovoljno jasan? - Posve jasan, Stokes. - Basil se lagano naklonio Emmi. - Ispričavam se ako je meñu nama došlo do nekog nesporazuma, gospoñice Greyson. Želim vam ugodno putovanje natrag u grad. Prišao je vratima i izišao u hodnik bez osvrtanja. Edison je pogledao Emmu. Odjednom je postala naglašeno svjesna tišine u sobi. - Ono od čega su sazdani snovi? - s velikim je zanimanjem ponovio Edison. - Činilo mi se da zvuči prilično dramatično. Kad sve ovo završi, možda ću razmisliti o karijeri na pozornici. * * *

Polly je pola sata kasnije zatvorila poklopac Emmine malene putne škrinje. - Eto vas, gospoñice Greyson. Sve je spakirano i spremno za polazak. Idem po jednog od lakaja da ovo odnese dolje. - Hvala, Polly. - Emma se osvrnula po malenoj, oskudno namještenoj sobi, provjeravajući nije li zaboravila četku, podvezicu ili papuču. Plaćena družbenica ne može si priuštiti nemaran odnos prema svojim stvarima. Namjerno je izbjegavala pogledati mrlju na podu. Sluge su pokušali očistiti krv Chiltona Cranea, ali nisu posve uspjeli. Polako se okrenula na peti, provjeravajući toaletni stolić i stalak za lavor. Njezin je pogled prešao preko malenog četvrtastog goblena koji visi na zidu. Pogledala je otvoreni ormar. Bio je prazan. Nekoliko bezbojnih haljina što ih ima već je u njezinoj škrinji, na sigurnom. Jedina osobna stvar u sobi ostao je uokvireni goblen Sally Kent. Emma se zamišljeno zagledala u uokvirenu sliku. Plaćena družbenica ne može si priuštiti nemaran odnos prema svojim stvarima. Možda bi, mislila je, jedino druga žena koja se bavi samotnim poslom koji ništa ne obećava mogla shvatiti koliko je zapravo neobično da je Sally zaboravila ponijeti svoj goblen kad je odlazila iz dvorca Ware. - Polly? - Da, gospojo? - Polly je zastala na vratima. - Misliš li da bi nekomu smetalo kad bih sa sobom uzela sliku gospoñice Kent? Ostavit ću okvir, naravno. Polly je pomalo iznenañeno pogledala goblen. -Zar vam se doista sviña? 53

GIGA

- Da, veoma. Polly se nasmiješila. - Razgovarat ću s gospoñom Gatten. Ali ne vjerujem da će biti problema. Nikomu u dvorcu nije stalo do toga, a znam da bi vam gospoña Gatten rado dala nešto u znak zahvalnosti. Slobodno je izvadite iz okvira. - Hvala ti - reče Emma. Čekala je dok se Polly nije udaljila. Zatim je prišla zidu i podigla ruke kako bi skinula malenu sliku sa zida. Bila je iznenañujuće teška u njezinoj ruci. I debela, pomislila je. Drveni se okvir lako rastavio. Kad je Emma skinula poleñinu, na pod je palo pismo, nekoliko novčanica i maleni, fino vezeni rupčić. Zapanjeno se sagnula i pokupila novčanice. Brzo ih je prebrojila. A zatim ih je ponovno brojila jer nije mogla vjerovati. Dvjesto funti. - Cijelo bogatstvo za plaćenu družbenicu - šapnula je. Bilo je nezamislivo da bi Sally Kent slučajno ostavila dvjesto funti. To je dovoljno novca za kupovinu malene kuće i još bi ostalo za poneku investiciju. Uz toliko novca poduzetna bi osoba mogla iznajmljivati sobe i živjeti od prihoda. Sally Kent nikako nije mogla zaboraviti na dvjesto funti skrivenih u okviru slike. Emma je pogledala ime na pismu. Gospoñica Judith Hope. Adresa u Londonu. Pismo je bilo prilično kratko i očito napisano u žurbi. Draga moja Judith!

Molim te oprosti što ti šaljem ovako kratko pismo. Znam da si veoma zabrinuta za mene. dudi sigurna da sam dobro i na sigurnom. Moji se planovi lijepo razvijaju. Već sam osigurala dvjesto funti, a očekujem da ću za dva tjedna dobiti još pedeset. Sve je sasvim nevjerojatno. Samo pomisli što ćemo moći napraviti s dvjesto pedeset funti, draga moja. Nemoj brinuti. Izgledi da ćemo se obje izvući iz naših jadnih karijera vrijedni su svakog rizika. Jedva čekam da ovo završi, najdraža. Pridružit ću ti se za manje od mjesec dana. Zajedno ćemo potražiti kuću. S ljubavlju, S. P.S. Izradila sam rupčić kao dar za tebe. To je za tvoju zbirku neobičnih cvjetova. Kad budemo imale našu kućicu, moći ćeš zasaditi pravi vrt. Emma je zaprepašteno zurila u pismo sve dok je zvuk glasova iz hodnika nije trgnuo iz transa. Polly se vraćala s jednim od lakaja. Podigla je skute haljine. Žurno je ugurala pismo, rupčić i novčanice u džepove što ih je nosila vezane oko struka ispod teške sive tkanine putne haljine. Pustila je da joj skuti padnu baš kad se Polly pojavila na vratima. Krupan je lakaj stajao iza nje. - Albert će odnijeti vašu škrinju, gospoñice Greyson. Usput rečeno, gospoña Gatten kaže da uzmete goblen uz njezin blagoslov. Emma je pročistila grlo. - Molim te, reci joj da sam joj veoma zahvalna na ljubaznosti. Jedno je sigurno, mislila je dok je gledala kako Albert podiže njezinu škrinju. Bez obzira što se dogodilo one noći kad je Sally Kent nestala iz dvorca Ware, sigurno nije sama spakirala svoje stvari. Suprotno onomu što vjeruju Polly i gospoña Gatten, netko drugi je to obavio. Netko tko nije znao za novac skriven iza uokvirenoga goblena. Ima veoma malo razloga iz kojih bi družbenica, otpuštena bez preporuka, za sobom ostavila novac. Niti jedan od njih nije ukazivao ni na što dobro za Sally Kent. Emma je zastala na vratima malene sobe i još je jednom preletjela pogledom. Njezin je prvi dojam bio točan, pomislila je. Nije samo depresivna, već ondje doista vlada zlokobni ugoñaj. Požurila je prema stubištu, neopisivo sretna što odlazi iz dvorca Ware.

54

GIGA

12 - Znala sam da će ovo biti veoma zabavno. -Letty je ušla kroz ulazna vrata svoje londonske kuće. - Nisam li ti rekla da imaš mogućnosti, draga moja? - Vjerujem da ste rekli nešto slično tomu - reče Emma. Odvezivala je vrpce svojeg šeširića dok je slijedila svoju bivšu poslodavku u predvorje. Za kupovanje s Letty trebalo je biti izdržljiv. Čeznula je za šalicom čaja. - Moja je modistica točno znala što treba učiniti s tvojim grudima - s velikim zadovoljstvom reče Letty. - Bila sam sigurna da će znati. - Ne mislite da na moje nove haljine namjerava staviti previše duboke izreze? - sumnjičavo upita Emma. - Besmislice. Duboki izrezi oko vrata su veoma moderni, draga moja. - Vjerovat ću vam na riječ. - Izrez na njezinim haljinama bit će joj najmanja briga, mislila je Emma. Cijena haljina daleko je veća od onoga što će dobiti za plaću. Pitala se hoće li uspjeti nagovoriti Edisona da joj dopusti da ih zadrži kad sve ovo završi. Zasigurno postoji neki način da se založe haljine jednako kao nakit i svijećnjaci. - Kako god vi kažete, Letty. - Emma se zaputila prema stubama. - Ako nemate ništa protiv, mislim da ću čaj popiti u svojoj sobi. Osjećam potrebu za malo odmora. Iscrpili ste me. - Samo poñi, draga moja. Moraš se što više odmarati. Trebat će ti odmora. Prihvatila sam više od deset pozivnica za tebe, samo za sljedeći tjedan. Da i ne spominjem poslijepodnevne posjete u koje treba poći. Srećom, mislila je Emma dok se penjala stubama, neće se dugo morati nositi s naporima u visokom društvu. Kad je stigla do vrha, krenula je hodnikom do svoje spavaće sobe. S olakšanjem je otvorila vrata. Za razliku od bijednog sobička u dvorcu Ware, ova soba, sa zidnim tapetama na žute i bijele pruge i s bijelim zavjesama, izgleda veselo i ugodno. Cak ima i lijep pogled na park s druge strane ulice. Skinula je novi zeleni ogrtač obrubljen krznom i sjela na malenu satenom presvučenu stolicu kraj pisaćeg stola. Na vratima se začulo kucanje. Pladanj s čajem, uz malo sreće, pomislila je. - Uñite, molim. Vrata su se otvorila i pojavila se Bess, jedna od sluškinja, i dva lakaja. Svi su nosili kutije. - Gospoña je rekla da moram spremiti sve vaše lijepe nove stvari. - Bess je treperila od uzbuñenja. - Rekla je da ću ja biti vaša osobna sobarica. Sobarica, svakako. Život se zasigurno promijenio u proteklih nekoliko dana, mislila je Emma. Osjećala se kao da je usred neke bajke. Promatrala je hrpe kutija što su ih unosili u njezinu sobu. Ovdje se neće uspjeti odmoriti. Bess će željeti proučiti i diviti se svakom novom paru rukavica, svakom šeširiću i podsuknji. Žustra šetnja bolje će je osvježiti nego šalica čaja, zaključila je. Potreba da na neko vrijeme pobjegne od beskonačnih zahtjeva svojeg novog položaja bila je gotovo neizdrživa. A morala se pozabaviti i jednom privatnom stvari, onime što je protekla dva dana, otkako su se vratili u London, odgañala zbog svojih obveza prema Edisonu. - Vrlo dobro, Bess. - Emma je ustala i prišla ormaru kako bi uzela ogrtač što ga je prije nekoliko minuta onamo objesila. - Ako lady Mayfield bude pitala za mene, molim te, reci joj da sam pošla prošetati parkom. - Želite li da jedan od lakaja poñe s vama, gospojo? - Ne, mislim da mogu bez ičije pomoći prijeći na drugu stranu ulice. Bessino se okruglo lice nabralo od zabrinutosti. - Ali zar mislite da je u redu da sami šećete vani, gospojo?

55

GIGA

Emma je uzdigla obrve dok je učvršćivala ogrtač. - Zašto ne, za ime svijeta? Mnogo sam puta šetala parkom. Bess je porumenjela i izgledala kao da joj je veoma neugodno. - Je, ali to je bilo prije vaših zaruka s gospodinom Stokesom. Emma je zurila u nju. - Nebesa, Bess. Zar si zabrinuta za moj dobar glas? Bess je spustila pogled na svoje cipele. - Pa, samo što bi zaručene dame trebale biti diskretne. - Imaj na umu da sam sve donedavno bila plaćena družbenica lady Mayfield, Bess. Uvjeravam te, ja sam oličenje diskrecije. Bess se lecnula na oštar ton. Ljutita na sebe jer se obrecnula na djevojku, Emma je uzdahnula, pograbila svoju torbicu i hitro izišla iz sobe. Trebalo joj je mnogo dulje no što je očekivala da nañe adresu. Meñutim, na koncu se Emma ipak zaustavila ispred malene, neugledne kuće u Twigg Laneu. Otvorila je torbicu, izvadila pismo adresirano na Judith Hope i provjerila adresu. Broj jedanaest. Našla je pravo mjesto. Popela se stubama i pokucala. Dok je čekala da joj netko otvori vrata, pogledala je maleni sat pričvršćen za gornji dio njezine haljine. Ne može se dugo zadržati u Twigg Laneu. Edison bi se naljutio kad ne bi točno u pet bila spremna za vožnju parkom. Poslodavci očekuju točnost od svojih zaposlenika. Prilično je dugo čekala dok se iz hodnika nisu začuli koraci. Trenutak kasnije otvorila su se vrata. Domaćica mrzovoljna lica promatrala ju je s mračnim neodobravanjem. - Molim vas, obavijestite gospoñicu Judith Hope da je stigla gospoñica Emma Greyson i nosi joj poruku prijateljice. Mračna sumnjičavost pojavila se na neljubaznom licu domaćice. - Koja bi to prijateljica bila? - Gospoñica Sally Kent. - Nikad čula za nju. - Domaćica je počela zatvarati vrata. Emma je hitro prekoračila prag i ispružila ruku kako bi spriječila da joj se vrata zalupe pred nosom. Brzo je pogledala u mračan hodnik i opazila uske stube. - Obavijestit ćete gospoñicu Hope da ima gosta - oštro će Emma. - Dakle, slušajte, vi Ženski glas, bezizražajan i turoban, začuo se sa stuba. - Zar nešto nije u redu, gospoño Bowie? Gospoña Bowie je ljutito zurila u Emmu. - Samo ću ispratiti ovu damu. Došla je na pogrešnu adresu. - Došla sam posjetiti gospoñicu Judith Hope i neću otići a da je ne vidim - glasno će Emma. - Želite mene vidjeti? - Žena koja je stajala u sjenkama na stubištu zvučala je zbunjeno. - Ako ste vi gospoñica Hope, onda je odgovor potvrdan. Zovem se Emma Greyson. Imam poruku od Sally Kent. - Dragi Bože. Poruku od Sally? Ali... ali to je nemoguće. - Ako me primite na nekoliko minuta, gospoñice Hope, sve ću vam objasniti. Judith je oklijevala. - Uvedite je, gospoño Bowie. - Sasvim dobro znate da gospodarica ne želi nikakve posjetitelje - zareži gospoña Bowie. - Gospoñica Greyson je došla posjetiti mene, a ne gospoñu Morton. - Judithin ton glasa odjednom je postao čvršći i odlučniji. - Odmah je uvedite. Gospoña Bowie je i dalje izgledala buntovnički. Emma joj se hladno nasmiješila i snažno gurnula vrata. Gospoña Bowie je nevoljko koraknula natrag. Emma je brzo ušla u mračan hodnik i pogledala Judith Hope. Odmah je zaključila da joj ime nimalo ne odgovara. Hope2 je riječ koja je vjerojatno odavno nestala iz njezina vokabulara. Judith je najvjerojatnije kasnih dvadesetih godina, ali mračno rezignirane bore već su se

56

GIGA

duboko usjekle u lice koje je nekoć nesumnjivo bilo privlačno. Na sebi je imala haljinu mutne smeñe boje. Kosu je uvukla ispod obične kapice. Samo je kut pod kojim je držala bradu dao naslutiti da u njoj postoji ponos i odlučnost. Držeći se veoma uspravno, prešla je maleni hodnik. - Molim vas, uñite u salon, gospoñice Greyson. Emma ju je slijedila u sobu punu teških draperija i sjela na trošnu sofu. U kaminu nije gorjela vatra. Judith nije razmaknula zavjese niti upalila svijeću. Samo je ukočeno sjela, prekrižila ruke u krilu i bezizražajna se lica zagledala u Emmu. - Oprostite mi što sam vas posjetila ovako nepozvana, gospoñice Hope. U Judithinim se očima prvi put pojavio nagovještaj emocija. - Vjerujte mi, to mi nimalo ne smeta, gospoñice Greyson. Vi ste prva koja me posjetila otkako sam prije šest mjeseci prihvatila ovo radno mjesto. Moja poslodavka ne potiče posjete i druženja. Niti izlazimo. Emma je pogledala prema stropu iznad kojeg se zacijelo nalaze prostorije u kojima boravi tajanstvena gospoña Morton. - Hoće li se vaša poslodavka ljutiti zbog mojeg posjeta? - Vjerojatno. Prigovara zbog svega ostaloga, od okusa juhe do knjiga koje joj čitam. Judithine su se ruke jače stisnule. - No spremna sam se izložiti njezinu gnjevu ako imate vijesti o Sally. - Nisam sigurna kako bih počela. Istina je da ništa ne znam o Sally Nikad je nisam upoznala. - Shvaćam. ~ Judith je spustila pogled na svoje sklopljene ruke. - Nisam iznenañena. Već nekoliko mjeseci znam da je vjerojatno mrtva. - Mrtva? - Emma je zurila u nju. - Kako možete biti sigurni u to? Judith je pogledala prema zastrtom prozoru. -Sally i ja smo bile prijateljice. Bile smo... veoma bliske. Mislim da bih znala ako je još živa. - Što vas navodi na pomisao da je mrtva? - Nije mi se javila - posve jednostavno reče Judith. - Dosad bi me sigurno kontaktirala da je još uvijek na ovome svijetu. - Shvaćam. - Kao što sam rekla, veoma smo voljele jedna drugu. Niti jedna od nas dvije nema nikoga od obitelji, znate. Planirale smo uštedjeti sve što možemo i s vremenom unajmiti malenu kućicu na selu. Ali to se nikad neće dogoditi. Emma je iskreno žalila Judith i njezin tihi, stoički očaj. - Tako mi je silno žao. Judith se opet okrenula prema njoj. - Rekli ste da imate poruku od nje? - Molim vas, dopustite da objasnim. Do prije nekoliko dana radila sam kao družbenica. Nedavno sam svoju poslodavku pratila na kućnu zabavu u dvorac Ware. Judithino se lice ukočilo. - Ondje je Sally radila kao plaćena družbenica lady Ware. - Znam. Igrom slučaja, dodijelili su mi sobu koja je nekoć pripadala njoj. - Emma je posegnula u torbicu i izvadila Sallvno pismo. - Ovo sam našla iza goblena. Adresirano je na vas. - Dragi Bože. - Judith je oprezno uzela pismo i otvorila ga kao da se pomalo boji sadržaja. Brzo je pročitala pismo i potom podigla pogled. Suze su joj blistale u očima. - Oprostite mi. Ali sad sam sigurna da je mrtva. On ju je ubio. Emma se ukočila. - Što to govorite? Želite li reći da je Basil Ware ubio Sally? - Upravo to želim reći. - Judith je grčevito stisnula pismo. - I nikad neće dospjeti pred lice pravde jer je bogat i moćan. - Ali zašto bi to učinio? - Jer mu je počela smetati, naravno. Sally je bila veoma lijepa, znate. Bila je uvjerena da se može nositi s Wareom. Upozoravala sam je, ali me nije htjela slušati. Mislim da mu je dopustila da je zavede. Imala je plan koji nije željela podijeliti sa mnom. - Što mislite, kakav je to bio plan? - Vjerujem da mu je lagala, rekla mu da je trudna. Vjerojatno mu je kanila obećati da će otići

57

GIGA

ako joj bude dao nešto novca. - Shvaćam. Judith je spustila pogled na pismo. - Govorila sam joj da ne smije tako riskirati. Ali ona je čvrsto odlučila obje nas spasiti od naših groznih karijera. Warea su očito razbjesnili njezini zahtjevi pa ju je ubio. Emma je uzdahnula. Judithino je rezoniranje imalo veoma slabe temelje. Raskalašenici iz visokoga društva ne moraju se upuštati u umorstvo kako bi se riješili neželjenih ljubavnica. Jednostavno ih ignoriraju. Bilo je jasno da je Judith tako izvan sebe od bola da je osjećala potrebu okriviti Sallyna zavodnika za njezinu smrt. - Čak i da je Sally imala ljubavnu vezu s gospodinom Wareom - blago će Emma - on nije imao razloga ubiti je, gospoñice Hope. Obje znamo kako idu te stvari. Samo joj je morao dati otkaz kad mu je dojadila. Prema svemu sudeći, upravo se to dogodilo. - Ako ju je izbacio iz dvorca, gdje je ona? - oštro upita Judith. - Zašto nije poslala ovo pismo? Emma je oklijevala. - Ne znam odgovore na sva vaša pitanja, ali mogu vam reći da za sobom nije ostavila samo pismo. - Kako to mislite? Emma je pogledala prema vratima salona kako bi provjerila jesu li zatvorena. Tada je brzo podigla skute svoje nove haljine za šetnju. Posegnula je u jedan od džepova što ih je nosila i izvadila čvrsto presavijene novčanice i rupčić. - Ne razumijem. - Judith je zabezeknuto zurila u novčanice. Tada je oči pune nerazumijevanja podigla do Emme. - Kako ste vi - ? - Tiho. - Emma je značajno pogledala vrata. Za slučaj da je domaćica prislonila uho na vrata, nagnula se bliže Judith i spustila ton glasa. - Ništa ne bih rekla o ovome da sam na vašemu mjestu. - Ali to je... to je bogatstvo - šapne Judith. - Novčanice i rupčić našla sam s pismom. Očito je Sally željela da vi dobijete taj novac. Ware joj ga je zasigurno dao, a to znači da je pripadao njoj i može ga dati vama. -AliEmma je uzela rupčić iz Judithine ruke i raširila ga kako bi se vidio neobičan cvijet izrañen grimiznim i purpurnim koncem. - Krasan rad. Meñutim, ne poznajem tu vrstu. Pitam se je li to vidjela u stakleniku lady Ware. Judith je tupo zurila u cvijet. - Sally je za mene izvezla cijeli vrt rupčića. Znala je da veoma volim neobične cvjetove. Uvijek je govorila da ćemo jednoga dana imati pravi vrt s pravim cvijećem. - Razumijem. - Emma je ustala. Podigla je glas do normalne razgovorne razine. - Ako biste me ispričali, gospoñice Hope, morala bih krenuti. Danas u pet poslije podne trebala bih poći na vožnju parkom s mojim, ovaj, zaručnikom. Judith je polako ustala. - Da, naravno. -Progutala je slinu. - Gospoñice Greyson, ne znam kako bih vam zahvalila. - Ne trebate mi zahvaljivati. - Emma je ponovno spustila glas. - Samo bih željela da je vaša prijateljica Sally ovdje kako biste vas dvije zajedno mogle potražiti onu malenu kućicu. - I ja. - Judith je načas zatvorila oči. - Moja pre-divna, nepromišljena Sally. Da me barem poslušala. - Vjerujem da ste joj veoma mudro savjetovali neka se ne zaljubljuje u gospodina Warea. Emma uzdahne. - Uvijek je pogrešno romantično se vezati uz poslodavca. - Zaljubiti se u njega? - Judithine su se oči raširile. - Bez obzira što se dogodilo u dvorcu Ware, uvjeravam vas da Sally nikad nije voljela Basila Warea. - Kako to možete znati? Judith je oklijevala. - Da ne zalazim previše u detalje, gospoñice Greyson, mogu vam reći da Sally nije voljela muškarce. Nezamislivo je da bi uživala u ljubavnoj vezi s Wareom. - Shvaćam.

58

GIGA

- Ako mu je dopustila da je zavede, to je učinila zato što se nadala da će od njega dobiti novac kad veza završi. Uvijek je govorila da moramo učiniti nešto kako bismo promijenile svoje sudbine. - Sally se pobrinula da imate dovoljno novca kako biste mogli promijeniti svoju sudbinu, gospoñice Hope. Sto ćete sad učiniti? Judith je pogledala u strop. Tada se prvi put nasmiješila. To je bio veoma sitan, veoma tmuran osmijeh, ali je bio iskren. - Pa, vjerujem da ću dati otkaz. Emma se nasmiješila. - Nešto mi govori da bi Sally željela da baš to učinite. * * *

- Sjajno si napredovao, Edisone. - Ignatius Lorring pružio je Edisonu čašu konjaka, a zatim se spustio u drugi naslonjač. - Očekivao sam da će biti tako, naravno. Nikad nisam imao učenika kakav si ti. Kad pomislim kako si visoko mogao dospjeti unutar Velikog kruga vanze - Obojica znamo da mi vanza-način života ne bi zauvijek odgovarao - reče Edison. U sobi je bilo neugodno toplo. U kaminu je gorjela velika vatra premda je dan bio sunčan i ugodan. Edison ništa nije rekao o tome. Ignatius je oko vrata imao vuneni šal kao da sjedi usred snježne oluje, a ne u svojoj knjižnici. Kraj njega na stolu nalazila se malena plava bočica. Edison je znao da sadrži neki opijumski pripravak. Možda laudanum. Edison se osvrnuo po poznatoj prostoriji. Njegov preobražaj od divljeg, nepromišljenog momka u čovjeka koji savršeno vlada sobom počela je ovdje. U ovoj je odaji s policama punim knjiga prvi put vidio Ignatiusa. Edison je tada imao osamnaest godina i očajnički mu je trebao posao, bilo kakav posao. Pročitao je tekstove Ignatiusa Lorringa o Vanzagari i znao je da neustrašivi učenjak planira još jedno putovanje na tajanstveni otok. Edison se Ignatiusu obratio s jednim prijedlogom. Kad bi ga Lorring poveo sa sobom na to putovanje, kao svojeg pomoćnika, radit će za pola uobičajene plaće. Ignatius ga je odmah zaposlio. Njih su dvojica otplovila na Vanzagaru i više nikad ništa nije bilo isto. - Kako se osjećate, prijatelju? - blago upita Edison. - Imam svoje dobre i loše dane. Jutros sam se osjećao dovoljno dobro da poñem u šetnju. Ali sad sam veoma umoran. - Ne kanim se dugo zadržati. Imam dogovor sa zaručnicom da u pet poslije podne poñemo na vožnju parkom. - Ah, da. Zaručnica. - Ignatiusove srebrnaste obrve poskakivale su gore-dolje. - Lady Ames je želi, ali je ona pod tvojom kontrolom. Briljantno, Edisone. Doista briljantno. Ona je svjetlucavi mamac kojim ćeš zadržati pozornost lady Ames dok provodiš istragu. Edison je vrtio čašu u ruci i proučavao zlatnu nijansu konjaka. - O gospoñici Grevson ne mislim kao o mamcu. - Besmislice. Ona je točno to. - Ignatius ga je oštro pogledao. - Reci mi, je li doista ustrijelila Cranea? - Ona to niječe. - Pa, to je razumljivo, nije li? - Možda. Možda i ne. Gospoñica Grevson je pomalo nepredvidljiva. - Shvaćam. - No reći ću ovo - tiho nastavi Edison. - Ako gospoñica Grevson nije ustrijelila Cranea, pojavljuju se neka zanimljiva pitanja. Ignatius je dugo šutio. - Da. Jasno mi je što želiš reći. Edison je zamišljeno promatrao nebrojena zrcala oko kamina. - Prije nego bilo što dalje učinimo, mislim da bi bilo izrazito zanimljivo otkriti kako se Miranda domogla dešifriranog recepta. - Svakako. - Ignatius se doimao zamišljenim. -Ne znam kako bi neka žena uopće mogla znati 59

GIGA

za to, a kamoli se domoći recepta. U vanzi nema niti jedne žene. Edison je razmišljao o hicu što ga je netko ispalio u šumi kraj dvorca Ware. - Recite mi, Ignatiuse, smatrate li mogućim da je još netko na tragu Knjige tajni? - Nisam čuo nikakve glasine u tom smislu, ali moguće je. - Ignatiusove su mršave ruke čvrsto sti-snule naslone naslonjača. - Zašto pitaš? - Još nisam siguran. Ali u svemu tome ima mnogo neobjasnjenih elemenata. Nešto od toga imalo bi smisla kad bismo znali da još netko traži knjigu. - Grom i pakao. - Ignatiusovo se lice doimalo poput kostura. - Ako još netko traži knjigu, lako bi mogao zaključiti da mu ti smetaš. Čuvaj se malo, može? Ne bih želio izgubiti učenika koji je najviše obećavao od svih koje sam poučavao, makar je na koncu izišao iz Kruga. - Naravno. - Edison je spustio čašu. - Na kraju krajeva, sad kad postanem oženjen čovjek, moram misliti na budućnost. - Kako to, dovraga, mislite da gospoñica Greyson nije kod kuće? - Edison je namršteno gledao domaćicu lady Mayfield. - Dobro zna da za danas imamo dogovorenu vožnju parkom. Gospoña Wilton je obrisala ruke o blještavo bijelu pregaču. - Žao mi je, gospodine, ali izišla je u šetnju i još se nije vratila. - Kamo je otišla? - Ne bih znala reći, gospodine. Letty se pojavila na stubama. - Jeste li to vi, gospodine Stokes? Učinilo mi se da sam čula vaš glas. Tražite Emmu, je li? - Da. - Pogledao ju je. - Kakve su to priče da je otišla u šetnju? - To je točno. Njezina mi je sobarica rekla da je pošla u park prekoputa. - Upravo sam prošao kroz park. Nisam vidio Emmu. Letty je lagano slegnula ramenima. - Možda je otišla malo dalje. Edisona je obuzeo nelagodan osjećaj. - Kažete da vam je njezina sobarica rekla da je otišla u šetnju. Znači li to da djevojka nije pratila Emmu? - Emma je navodno neko vrijeme htjela biti sama. - Letty je sišla stubama. - Vjerujem da sva ova uzbuñenja djeluju na njezine živce. Nije navikla na to, znate. Trebalo bi mnogo više da bi se uništili Emmini živci, pomislio je Edison. No moguće je da joj je sve to zajedno postalo previše pa je uzela slobodno poslijepodne. Unatoč tomu, poslao je poruku s jasnim uputama da bude spremna u pet. Kasni samo nekoliko minuta, mislio je, pogledavši uru u predvorju. Možda pretjerano reagira. Neke žene uvijek puštaju muškarce da ih čekaju. Najviše ga je mučila činjenica da se čini kako nitko ne zna gdje se ona točno nalazi. Prvi mu je put palo na pamet da baš i ne zna mnogo o Emmi Greyson. Sasvim je moguće da u gradu ima prijatelje. Ili ljubavnika. Ta ga je misao pogodila poput groma. Što ako je Emma sama izišla kako bi se sastala s nekim muškarcem?

I što se to njega tiče ako je doista tako? Bez obzira na okolnosti, ona ga smatra svojim poslodavcem, a ne zaručnikom. Upravo to on i jest, podsjetio se, njezin poslodavac. - Grom i pakao - progunñao je. - Ne može biti daleko. Poći ću je potražiti. - Ali gdje ćete - ? Letty se prekinula kad su se ulazna vrata otvorila. Ozareno se nasmiješila. Evo je. Emma je ušla i zaustavila se kad je ugledala malenu skupinu u predvorju. - O, Bože - promrmljala je, malo previše nedužno. - Jesam li zakasnila? - Da - reče Edison. - Gdje si, dovraga, bila? -Opazio je Lettyne uzdignute obrve i odmah požalio zbog tona svojega glasa. Tek zaručeni muškarci na taj način ne razgovaraju sa svojim zaručnicama, podsjetio se. Morat će zapamtiti svoju ulogu u šaradi. Pročistio je grlo. - Bio sam malo zabrinut.

60

GIGA

- Bila sam u šetnji - vedro je rekla i zaputila se prema stubama. - Bojim se da sam pošla malo dalje no što sam planirala. Bez brige, trebat će mi samo nekoliko minuta da se preodjenem. Brzo ću biti spremna, gospodine. Edison ju je kritički proučavao dok je žurila stubama. Bila je malo rumena, možda od žurbe. Nesumnjivo je ubrzala korak dok se vraćala u Lettynu kuću jer je shvatila da kasni. No isto to rumenilo moglo je izazvati voñenje ljubavi s nekim muškarcem. Upravo je tako izgledala kad ju je on poljubio. Opazio je njezine kožne polučizme dok se penjala stubama. Bile su zaprljane crvenkastim blatom. Staze u parku pokrivene su šljunkom. Bez obzira kamo je otišla, to je sigurno bilo mnogo dalje od parka.

61

GIGA

13 - Lady Mayfield je imala pravo. - Edisonova su se usta izvila u zadovoljan smiješak dok je kasnije te večeri vodio Emmu na plesni podij. - Vi ste doista senzacija. - Nemojte se dati zavarati, gospodine. Visoko me društvo privremeno smatra fascinantnom samo zbog okolnosti u kojima je došlo do naših zaruka. Većina gostiju lady Ames vjeruje da sam ja uistinu ubojica. Ne mogu shvatiti zašto ste me odlučili spasiti od krvnikove omče. Edison se nije doimao zabrinutim. - Imat će o čemu pričati dok mi provodimo istragu. Tko bi pomislio da će jednoga dana plesati u naručju najintrigantnijeg muškarca kojeg je ikad upoznala, mislila je Emma. Njezina je haljina bila predivna kreacija svijetlozelene boje. Kosa joj je bila posuta malenim zelenim listićima izrañenima od svile. Opet se našla u bajci. Edison je, naravno, bio očaravajuće elegantan, kao i uvijek. Pitala se gdje je naučio trik da istodobno izgleda tako veličanstveno i savršeno dotjerano. Plesao je vješto i graciozno. Njegova je tamna kosa blistala na svjetlosti svijećnjaka. Jedva je čekala da sestri napiše pismo i opiše joj sve pojedinosti ove večeri. Bilo je neobično i pomalo ju je smućivalo što se nalazi na plesnom podiju umjesto da gleda iz prikrajka dvorane. Još ju je više smućivala činjenica da pleše s Edisonom. Trenutak bi bio daleko ugodniji, možda čak i uzbudljiviji, da njezin poslodavac nije bio loše raspoložen. Cijelo poslijepodne je bio takav. Tijekom ritualne poslijepodnevne promenade zadržao je uljudan izraz lica, ali je znala da je to radi ljudi oko njih. Nakon nekoliko pristojnih pokušaja da započne razgovor, odustala je od nastojanja i ignorirala ga četrdesetak minuta koliko su se pokazivali pripadnicima visokoga društva u parku. Njegovo se raspoloženje nije mnogo popravilo ni kad je stigao na Mirandin bal kako bi se pridružio Letty i Emmi. Dvoranu je ispunjavala prekrasna glazba valcera. Edison je poveo Emmu u dugi, vješti okret. Bila je naglašeno svjesna njegove ruke, snažne i tople, na svojim leñima. Skupe haljine drugih dama na plesnom podiju vrtjele su se kraj njih u pjenušavim valovima boja. Večer bi bila čarobna da nije bilo Edisonova mračnog raspoloženja. Emmina je strpljenja nestalo. - Tako mi svega, niste nimalo bolji od mojih bivših poslodavki - rekla je. - Kako molim? - Naglo ju je zaustavio kraj vrata kroz koja se izlazilo na terasu. - O čemu to govorite? - U normalnim okolnostima to ne bi bilo važno, naravno. Nitko ne očekuje da će poslodavci biti uljudni prema svojim zaposlenicima. - Hladno mu se osmjehnula. - Meñutim, u ovom slučaju moram ukazati na činjenicu da možda uništavate dojam što ga želite stvoriti. Vidjela je bljesak razdraženosti u njegovim očima i znala da je savršeno dobro razumio što je htjela reći. - Poñimo van. - Uhvatio ju je pod ruku. -Osjećam potrebu za svježim zrakom. - Kako god kažete, gospodine Stokes. - Nemojte se, bez obzira na sve, koristiti tim tonom glasa kad sa mnom razgovarate. - Kakav je to ton, gospodine? - Onaj koji stvara dojam da se obraćate tvrdoglavom idiotu. - Uvjeravam vas, gospodine, ne smatram vas idiotom, ni tvrdoglavim ni nekim drugim - promrmljala je dok ju je vodio na terasu. - Teškim, mrzovoljnim i katkad nepristojnim, ali nikako idiotom. Iskosa ju je pogledao zagonetnim pogledom. -Samo još jedan težak poslodavac u dugom nizu pripadnika te vrste, je li? - Svakako. - Hladno se nasmiješila. - Usput rečeno, jeste li napisali preporuku za mene?

62

GIGA

160 AMANDA QUICK

- Ne, nisam. - Obećali ste da ćete je odmah napisati - prijekorno je rekla. - Sklopili smo nagodbu, ako se sjećate. Cvrsce joj je stisnuo nadlakticu. - Nisam zaboravio uvjete nagodbe. - Jao. - Oprostite. - Njegova je čeljust bila ukočena. Meñutim, ipak je olabavio svoj stisak i zaustavio je na rubu terase. - Bio sam veoma zauzet otkako smo se vratili u grad. Nisam imao vremena pozabaviti se pisanjem preporuke za vas. - Jeste li sigurni da ne želite pogledati kopije onih što sam ih sama napisala? To bi vam stvarno pojednostavnilo zadatak. Pogledao je preko mračnih vrtova. - Gospoñice Greyson, ako želite moj potpis na vašoj prokletoj preporuci, dopustit ćete mi da je sam sastavim. Ništa nije rekla. Malo se okrenuo, podigao jednu ulaštenu čizmu na niski kameni zid i proučavao je nedokučivim očima. - Budući da raspravljamo o našem odnosu poslodavca i zaposlenice, mogu iskoristiti ovu prigodu i reći vam kako ne želim da ponovno sami nekamo odete kao što ste učinili danas poslije podne. Odjednom je u njoj eksplodirao gnjev, jarki, vreli prasak vatrometa koji bi služio na čast i Vauxhall Gardensu. - Gospodine Stokes, pošli ste predaleko. Svaki zaposlenik ima pravo na slobodno poslijepodne barem jednom tjedno. Čak su i najgore od mojih prijašnjih poslodavki to priznavale. - Ne bih rekao da se možete požaliti da sam previše zahtjevan poslodavac. Sumnjam da ste na nekom od prijašnjih radnih mjesta bili tako dobro odjeveni. - Namrštio se na dubok izrez njezine haljine. - Premda moram naglasiti da ste bili daleko čednije odjeveni prije nego ste počeli raditi za mene. - Lady Mayfield me uvjerava da je ova haljina slika i prilika najnovije mode. - Slika je posebno prikladna riječ, gospoñice Greyson. Večeras su svi muškarci pasli oči na toj slici. - Priznajem da je livreja koju ste osigurali za ovaj posao daleko bolja od onoga što sam nosila na svojim drugim radnim mjestima, ali to ne - Livreja? - Značajno je pogledao svilene skute. - Usuñujete se tu haljinu nazvati livrejom? Livreje su ono što nose lakaji. - Sto se mene tiče, livreja je ono što zaposlenik mora nositi na zahtjev svojeg poslodavca. Haljine što ih moram nositi u mojoj ulozi vaše zaručnice, prema mojemu mišljenju, zapravo su livreje. Nagnuo se bliže. Vidjela je opasan sjaj u njegovim suženim očima, ali nije htjela popustiti porivu da korakne unatrag. - Gospoñice Greyson, imam li pravo kad kažem da me haljina koju večeras imate na sebi stajala mnogo više od plaće što ste je primili na svoja posljednja tri radna mjesta zajedno? - Doista jest, gospodine. - Podigla je prst u elegantnoj rukavici. - Zapravo, podsjetili ste me na još nešto o čemu želim razgovarati s vama. Pretpostavljam da nakon što izvršim svoje obveze, vama neće trebati haljine i šeširići koje ste kupili za mene. - Jasno da mi neće trebati. - Onda bih vas željela zamoliti da mi dopustite da ih zadržim nakon što prestanem raditi za vas. - Zar doista mislite da ćete na svojem sljedećem radnom mjestu imati prilike nositi mnogo skupih plesnih haljina, gospoñice Greyson? 63

GIGA

- Veoma malo vjerojatno. - Snagom volje potisnula je nesretan osjećaj koji ju je obuzimao kad god je razmišljala o prestanku rada za Edisona. -Ali mislim da bih možda uspjela založiti neke od njih. - Grom i pakao. - Zvučio je istinski ljutito. -Namjeravate založiti haljine koje sam kupio za vas? - Nije riječ o tome da imaju nekakvu sentimentalnu vrijednost, gospodine. - Shvaćam. - Podigao joj je bradu. - Za kakav biste dar smatrali da ima sentimentalnu vrijednost? - Gospodine, skrenuli smo s teme - Odgovorite na moje pitanje. Kakav biste dar smatrali sentimentalnim, gospoñice Greyson? Činilo se da se on ljuti čak više nego ona. Nije to razumjela, ali je imala osjećaj da bi diskrecija bila bolja od hrabrosti. On je ipak njezin poslodavac. Ne može si priuštiti gubitak ovoga posla. - Pa, valjda bi zbirka poezije ili zgodan rupčić mogli imati nekakvu osobnu, sentimentalnu vrijednost - oprezno je rekla. - Zbirka poezije? - Silno volim čitati Byrona - žurno je nastavila. - Takoñer mi se veoma sviñaju uzbudljivi romani, osobito oni koje je napisala gospoña York. Tako mi svega, ona piše tako zanimljive priče o mračnim zagonetkama Nešto u njegovim očima navelo ju je da naglo ušuti. Na trenutak je pomislila da je počinila ozbiljnu grešku. Toliko o pokušaju da ga udobrovolji. Edison se doimao bijesnim. No još dok ga je oprezno promatrala, vidjela je kako primjenjuje svoju željeznu snagu volje kako bi uspostavio kontrolu nad sobom. - Imate pravo, gospoñice Greyson - rekao je posve bezizražajnim tonom. - Skrenuli smo s teme. Vjerujem da smo raspravljali o mojim novim uputama. Odsad nadalje, nećete nekamo otići i satima izbivati. Pobrinut ćete se da vas netko prati kad god iziñete iz kuće i obavijestit ćete domaćicu kamo idete i kad ćete se točno vratiti. Njezini razumni pokušaji da ga udobrovolji naglo su se raspršili. Nije se mogla sjetiti kad je zadnji put bila tako bijesna. - Nemate nikakvo pravo davati mi takve naredbe. Moje slobodno vrijeme pripada samo meni. Vi niste moj muž, gospodine. - Ne, nisam vaš muž. Ja sam vaš poslodavac. -Mračno joj se osmjehnuo. - A vama je silno potreban taj posao i zato ćete poslušati moje upute. Mislim da se više nema što reći. - Sasvim točno. Rekli ste više nego dovoljno. -Naglo se okrenula i zaputila prema otvorenim vratima. Ispružio je ruku i uhvatio je za nadlakticu. - Sto mislite, kamo ste krenuli? - Do toaletnih prostorija za dame, gospodine Stokes. Vjerujem da nemate ništa protiv toga. Ili ćete mi zabraniti da se pozabavim osobnim potrebama dok radim za vas? Stisnuo je usta. Nije bilo dovoljno svjetla da bi Emma vidjela je li porumenio, ali je nekako mislila da jest. Tako mu i treba. Edison je veoma formalno kimnuo. - Kad se vratite, čekat ću vas u podnožju stuba. Večeras smo ovdje proveli dovoljno vremena. Ne bih želio da Miranda pomisli da smo previše željni njezinih pozivnica. Bolje da ostane nesigurna. Daleko je vjerojatnije da će se odati ako bude osjećala tjeskobu. - Razumijem, gospodine. - Neka je proklet, pomislila je. Ona može biti jednako formalna i službena. - Potražit ću vas kraj stubišta. Nije se osvrnula dok je ulazila u krcatu plesnu dvoranu. Izišla je iz toaletnih prostorija nekoliko minuta kasnije i zaputila se natrag prema glavnom stubištu. Bila je zadovoljna sama sobom. Uspostavila je kontrolu nad svojim emocijama, a njezine su misli ponovno u logičnom redu. Zabrinjavalo ju je što se činilo da Edison ima sve snažniji utjecaj na njezine emocije. Nije

64

GIGA

mudro da za njega radi ni trenutka dulje no što je potrebno, mislila je. Sto prije završi svoju istragu, to će ranije dobiti plaću i cijela će ova stvar završiti. U njezinu je viaštitom interesu da učini sve što može kako bi mu pomogla. Glazba i žamor razgovora dopirali su iz plesne dvorane ispod nje. Pogledala je niz hodnik i opazila mrak kraj stubišta za poslugu. Dok je gledala, poznata je figura izišla iz jedne sobe i nestala u tmini. Swan. Obuzela ju je znatiželja. Pitala se zašto Mirandin odani lakaj nije uzeo svijeću kako bi osvijetlio svoj put mračnim stubištem. Zastala je. Gotovo kao da Swan nije želio da ga netko vidi, pomislila je. Sto je dovelo do očitog pitanja zašto se pokušava skrivati u kući u kojoj radi. Swan je dio zagonetke koja okružuje MIrandu. Emma je to znala sa sigurnošću koja prkosi logici. Njegovo je večerašnje tajnovito ponašanje razbudilo njezinu intuiciju. Neće škoditi ako ga bude slijedila i pogledala što smjera. Još je trenutak oklijevala, a zatim donijela odluku. Okrenula se i tiho pošla hodnikom. Kad je stigla do stubišta za poslugu, virnula je u tminu. Nigdje nije bilo ni znaka Swanu. Nestao je u gustim sjenkama. Čvrsto se uhvatila za ogradu i oprezno počela silaziti niz uske, zavojite stube. Ukočila se kad je jedna daska tiho zaškripala pod njezinom nogom. Ali Swan se nije pojavio iz mraka kako bi se konfrontirao s njom. Trenutak kasnije nastavila je silaziti, prošla kat gdje se nalazi plesna dvorana, i sišla sve do prizemlja. Vrhom plesnih cipela tražila je rub svake stube. Bilo bi krajnje neugodno da se naglavce strmoglavi niza stube za poslugu u Mirandinoj kući, pomislila je. Edison bi zasigurno bio bijesan. Nešto kasnije stigla je do stražnjeg hodnika. Našla je vrata koja su se otvarala prema velikom vrtu. Vidjela je tamne oblike živice kroz uska stakla kraj vrata. Opet je zastala u sjenkama i napeto osluškivala. Plesna se dvorana sad nalazila iznad nje. Još je čula glazbu, premda prigušenu. Iz predvorja su odjekivali glasovi gostiju koji su dolazili i odlazili. Zvučali su kao da su veoma daleko. Kroz stakla je dopiralo dovoljno mjesečine da bi vidjela vrata točno nasuprot njoj. Možda knjižnica. Ili radna soba. Upravo ona vrsta prostorije gdje bi netko mogao sakriti dragocjenu knjigu. Pitala se zašto se Edison nije sjetio pretražiti kuću dok traje bal. Sad kad joj je to palo na pamet, činilo se logičnim postupkom. Nema nikakva razloga da sama to ne učini. Koliko teško može biti pretražiti knjižnicu kako bi se našao prastari manuskript? Prije nego je izgubila hrabrost, prešla je hodnik i pritisnula kvaku. Ako je netko unutra i prigovori njezinu ulasku, uvijek može tvrditi da se izgubila dok je tražila toaletne prostorije za dame. Otvorila je vrata i šmugnula unutra. Mjesečina je dopirala kroz visoke prozore i stvarala geometrijske oblike na sagu. Zidovi su nestali u gustim sjenkama, ali veliki globus, dekorativne klasične biste i široki pisaći stol uvjerili su je da se doista nalazi u knjižnici. Na policama uza zidove bilo je veoma malo knjiga, opazila je. Miranda se očito pridržavala trenutne mode koja kaže da knjige nisu osobito važna komponenta za propisno ureñenu knjižnicu. Odlučila je potragu započeti u pisaćem stolu. Stajao je zasebno na srebrnastoj mjesečini, a činio se vjerojatnim mjestom za skrivanje ukradene knjige. Požurila je preko sobe. Njezine kožne plesne cipele nisu stvarale nikakav zvuk na mekanom sagu. Zaobišla je stol i otvorila prvu ladicu. Osjetila je razočaranje kad je ugledala samo pera za pisanje i bočice tinte.

65

GIGA

Sljedeće dvije ladice nisu sadržavale ništa zagonetnije od snopa papira za pisanje i nekoliko pozivnica i posjetnica. Posljednja ladica, ona na dnu, bila je zaključana. Obuzelo ju je uzbuñenje. Nešto se važno nalazi u posljednjoj ladici. Zašto bi se inače Miranda potrudila zaključati je? Podigla je ruke do svoje elegantne frizure i oprezno izvadila jedan od zelenih listića. Ukosnica što ju je frizerka uporabila za ukras mogla bi joj pomoći pri otvaranju brave. To ne bi bio prvi put da je ukosnicom otključala ladicu pisaćeg stola, pomislila je. U posljednjih nekoliko mjeseci svojeg dugog života baka Greyson je postala veoma smućena i zaboravljiva. Bila je uvjerena da je mjesni vikar čvrsto odlučio ukrasti njezinih nekoliko dragocjenosti. Kad god je dolazio u posjet, baka je u ladicu pisaćeg stola zaključavala svoje kameje, vjenčani prsten i bisere što ih je dobila od svoje majke. Redovito je zaboravljala kamo je stavila ključ. Bila je zabrinuta i tjeskobna sve dok Emma ne bi obila bravu i izvadila sve te stvari. Emma je zavukla ukosnicu u bravu Mirandina pisaćeg stola. Tada se posve ukočila kad je iz hodnika začula nečije korake. Netko je stajao s druge strane vrata knjižnice. - Već je i vrijeme da si se vratio, Swane. -Mirandin je glas bio tih i napet od gnjeva. - Zašto ti je tako dugo trebalo, za ime svijeta? Čuo se nerazumljiv odgovor. Premda su riječi bile nejasne, prepoznala je Swanov glas. Emma je osjetila žmarce. Malo je prekasno za predosjećaj opasnosti, pomislila je. Već se našla u velikoj nevolji. U tome je problem s njezinom intuicijom. Čini se da nikad ne funkcionira kad joj treba. Brzo se uspravila. Miranda i Swan će svakog trenutka ući u knjižnicu. Ako jedno od njih upali svijeću, odmah će je vidjeti. Mahnito je u sjenkama tražila nekakvo skrovi-šte. Bilo je jedva toliko mjesečine da razabere teške draperije. One su joj bile jedina nada. Požurila je do posljednjeg prozora i koraknula iza vodopada tamnog baršuna. Trenutno ju je obavio zagušljivi, mrkli mrak. Čula je kako se vrata otvaraju čak i prije nego su se draperije prestale njihati.

66

GIGA

14 - Kako to misliš da ništa nisi našao? - Mirandine riječi bile su oštre poput razbijenog stakla. Imao si dovoljno vremena za pretraživanje Stokesove knjižnice. Ondje je moralo biti nešto što bi mi otkrilo zašto se toliko zainteresirao za gospoñicu Greyson. - Postupio sam prema vašim uputama, gospoño. - Swanov promukli glas podsjećao je na rijeku bru-snih kamena. - Našao sam jedino knjige i papire koji se odnose na njegove učenjačke interese. - Iznevjerio si me, Swane. - Učinio sam ono što ste mi naredili. - Swan je zvučao patetično očajno. - Ne možete mene kriviti za činjenicu da u Stokesovoj radnoj sobi nije bilo ničeg zanimljivog. - U kući toga gada mora se nalaziti nešto što bi objasnilo njegove postupke u dvorcu Ware prasne Miranda. - Nezamislivo je da se zaručio s gospoñicom Greyson samo zato što je želi oženiti. - Možda je zaljubljen u nju - tiho je sugerirao Swan. Ha, pomislila je Emma. Nije baš vjerojatno. - Ha - glasno će Miranda. - Nije baš vjerojatno. Sa svojim bogatstvom i moći mogao bi u mnogo višim krugovima potražiti ženu. Sigurno ti je nešto promaknulo. Vrati se onamo i još jednom pogledaj. Još ima vremena. Neće se vratiti kući prije zore. - Gospoño, molim vas, nije lako neopazice ući u kuću. Jedva sam izbjegao da me otkriju. - Vratit ćeš se onamo. Sada. Večeras. - Gospoño, ako me uhvate, optužit će me za provalu. - Onda moraš biti veoma oprezan - bez imalo suosjećanja reče Miranda. - Ovoga puta pokušaj u njegovoj spavaćoj sobi. Traži nešto što bi mi moglo otkriti kakvu igru igra. Pisma. Možda dnevnik. Bilo što. - Njegova spavaća soba. Nikad neću uspjeti proći stubama a da me ne otkriju. Gospoño, preklinjem vas, nemojte me ponovno slati u tu kuću. Opasnost je prevelika. - Zar odbijaš izvršiti moje naredbe? - Molim vas, nemojte to tražiti od mene, gospoño. - Odbijaš li? - Da, da, moram. Zar ne shvaćate? To je pogrešno. Mogli bi me objesiti ili prognati ako me uhvate. Molim vas, gospoño, učinio sam sve što ste od mene dosad tražili. Nije pošteno da tako nešto zahtijevate od mene. - Vrlo dobro, možeš se smatrati otpuštenim iz moje službe. - Miranda. Jedina je riječ bila krik bola. Emma je osjetila istinsko sažaljenje. - Pokupi svoje stvari i smjesta odlazi iz ove kuće. Naći ću nekoga drugoga da te zamijeni. Slugu koji je voljan slušati moje naredbe. Vrata su se zatvorila za njom. Dugi je trenutak u sobi vladala tišina. Tada je Emma čula neobičan zvuk. Nije ga odmah prepoznala, ali je nakon nekoliko sekunda shvatila da Swan plače. Jecaji od kojih se kidalo srce potresli su je do srži. Jedva se obuzdala da ne izjuri iza draperija i zagrli sirotog čovjeka kako bi ga utješila. Kad je pomislila da to više neće moći izdržati, jecaji su utihnuli. - Prokleta bila, prokleta bila, prokleta bila. -Swanov se bol pretvorio u bijes. - Kurvo. Spavaš sa svima njima, ali k meni se vraćaš kad želiš svoj užitak. Uvijek se vraćaš Swanu, zar ne? Ja sam jedini koji zna što ti treba, prokleta kučko. Začuo se tup udarac. Emma se lecnula. Shvatila je da je Swan nešto teško srušio na pod. Klasičnu bistu ili možda globus, pomislila je. Čulo se još udaraca i tresaka dok su drugi predmeti padali na pod. Neki su odskakivali. Neki

67

GIGA

su se razbili. Emma je zadržavala dah dok je slušala kako Swan metodički uništava stvari u sobi. - Trebali bi te objesiti onako kako su običavali vješati vještice - tiho je mrmljao Swan. Uslijedio je niz prigušenih udaraca. Zvučali su kao da dolaze iz blizine pisaćeg stola. Možda čizmom udara po drvu? - Vještica. Kurva. Vještica. Kurva. - Nešto se glasno zdrobilo. - Pokazat ću ti ja. Ne možeš se prema Swanu odnositi kao da je tvoj rob. Naučit ću te lekciju. Emma je čula šuštanje papira. Potom je čula zvuk paljenja šibice. Obuzela ju je panika. Dragi Bože, zar će pokušati spaliti kuću? Pred očima su joj poigravale vizije pretrpane plesne dvorane oba-vijene dimom i vatrom. Više nije smjela odgañati. Morala je djelovati. - Gori, vještice, gori u paklu. Više nikad neću dotrčati na tvoj poziv. Čuješ li me, vještice? Nikad više. Uništit ću čini kojima si me očarala makar to bilo posljednje u mojem životu. Emma je duboko udahnula i odmaknula draperije u stranu. Vidjela je vatru, ali na njezino veliko olakšanje, bezopasno je plamsala u kaminu. Swan je samo zapalio vatru u kaminu. Neko je vrijeme stajao sagnute glave i zurio u plamen. Njegova su se široka ramena i čvrsto tijelo ocrtavali u sjaju vatre. Nakon nekog vremena, okrenuo se i zaputio prema vratima. Prošao je kroz mjesečinom obasjan četverokut, a potom zašao u sjenke. Vrata su se otvorila i zatvorila za njim. Emma je malo pričekala, bojeći se da bi se mogao vratiti. No njegovi su se teški koraci udaljili hodnikom. Odahnula je od olakšanja. Mora izići odavde, pomislila je. Jedino razumno bilo bi što brže otići iz knjižnice. Ali nije mogla odoljeti porivu da poñe do kamina i pogleda što je Swan u svojem bijesu spalio. Požurila je preko saga. Dok je prolazila kraj pisaćeg stola, vidjela je da je donja ladica, ona koju je kanila otvoriti uz pomoć ukosnice, posve razbijena. Ono što se nalazilo unutra sad je obavijeno plamenom. - O, moj Bože. - Emma je podigla skute i potrčala do kamina. Dvije polovice velike kožne kutije ležale su na sagu ispred kamina. Hrpu papira koja se očito nalazila u kutiji gutala je vatra. Vatra se rasplamsala, ali Emma je uspjela razabrati neke riječi na stranicama koje su brzo nestajale. Gospoñica Fanny Clifton kao Julija... ... pojaviti se u ponedjeljak, 9. lipnja, a idućeg će tjedna u Otelu Sjajna izvedba. Božanska ljepota koja čini nepotrebnima dodatna svjetla na pozornici... Kazališni programi, pomisli Emma. I kritike. Sve brzo nestaje u dimu. Koraknula je naprijed i posegnula za žaračem. Možda će nešto uspjeti spasiti iz plamena. Nešto je šušnulo ispod njezine cipele. Pogledala je dolje i vidjela da su neki papiri pali na sag kad je Swan sadržaj kutije bacio u kamin. Odustala je od žarača i podigla papire s poda. Čvrsto ih je savila i gurnula u svoju torbicu. Naglo se okrenula i pošla prema vratima. Nije bilo nikakvih koraka koji bi je upozorili. Stavila je ruku na kvaku kad je osjetila kako se miče pod njezinim prstima. Naglo je uvukla dah i trgnula se unatrag kad su se vrata veoma tiho otvorila. Nije imala vremena opet se sakriti iza draperija. Edison je tiho ušao u prostoriju i zatvorio vrata za sobom. - Pitao sam se kamo ste nestali, Emma. Tako joj se zavrtjelo u glavi od olakšanja da se čudila zašto se nije srušila. - Ako me ikad ponovno tako prestrašite, gospodine, tako mi svega, onesvijestit ću se. - Nekako ne mogu zamisliti da vi izgubite svijest. - Pogledao je vatru koja se već gasila. Kojeg vraga uopće radite ovdje?

68

GIGA

Nešto nije u redu s njegovim glasom, pomislila je. Posve je bezizražajan. Rekla je sebi da će se za to kasnije brinuti. - To je veoma duga priča - rekla je. - I ne vjerujem da bi bilo pametno ovdje je pričati. - Možda imate pravo. - Edison je prislonio uho na vrata. - Netko dolazi hodnikom. - O, ne, ne opet. - Tiho. - Uzeo ju je za ruku i hitro je poveo prema prozorima. - Ako se namjeravate sakriti, mogu preporučiti draperije na drugom kraju sobe - šapne Emma. -Veoma su široke. Pogledao ju je. Ledeni sjaj mjesečine pretvorio je njegovo lice u hladnu masku. Emma je prekasno shvatila da je bijesan. - Zaboravite na draperije - rekao je. - Odmah odlazimo. Edison ju je zaustavio i pustio kako bi otvorio jedan od prozora. Prebacio ju je preko prozorske daske i brzo pošao za njom. Emma se lecnula kad su njezine fine cipele uto-nule u vlažnu travu. - Sto sad predlažete da učinimo? - Zaobići ćemo kuću do terase i vratiti se u plesnu dvoranu. Ako sretnemo koga od gostiju, zaključit će da se samo vraćamo iz šetnje vrtom. - Sto tada? - Tada ću - Edison je rekao istim previše bezizražajnim glasom - pozvati svoju kočiju i odvesti vas kući. - Ali došla sam s lady Mayfield u njezinoj kočiji. Ona namjerava ostati vani do zore. - Letty može činiti što god želi. Vi idete kući sa mnom. Odmah. Emma se narogušila. - Nema nikakve potrebe da sa mnom razgovarate tim tonom, gospodine. Samo sam vam pokušala pomoći u istrazi. - Pomoći mi? - Dobacio joj je oštar pogled. -Prokleto je sigurno da vam nisam rekao da poñete u onu knjižnicu. - Ponosim se time da sam ona vrsta zaposlenice koja pokazuje inicijativu. - Zar vi to tako zovete? Meni pada na pamet niz drukčijih izraza - Edison se naglo prekinuo. Prokletstvo. Odgurnuo ju je od sebe i zatim se naglo okrenuo. - Sto, za ime svijeta? - Emma je zateturala unatrag do živice i uhvatila se rukom da ne bi pala. Krajičkom je oka opazila neki pokret. Brzo se okrenula. U početku baš ništa nije vidjela. Tada je ugledala sablasnu sjenku kako lebdi oko velike živice šišane u obliku ptice. U načinu na koji se figura primicala svojem plijenu vidjela se predatorska gracioznost. Plijenu. Emma se zaledila kad je shvatila puno značenje te riječi. Odjednom je s užasnom sigurnošću znala da ovo nije običan provalnik ili lopov. Taj stvor lovi Edisona. Okrenula se i otvorila usta kako bi vrisnula upozorenje. Vrisak joj je zamro u grlu. Bilo je jasno da je Edison posve svjestan opasnosti. Svu je svoju pozornost usredotočio na sjenku koja mu se približavala. Iz njega je zračila nepodnošljiva mirnoća čekanja koja u danim okolnostima nije imala nikakva smisla. Pomislila je da bi mogla pozvati u pomoć, ali se bojala da je nitko ne bi čuo zbog buke u plesnoj dvorani. Užasnuto je gledala kako se dva muškarca približavaju jedan drugome. Tada je napokon opazila da se Edison kreće s istom jedinstveno laganom gracioznošću kao i njegov protivnik. Nije ga mogla pratiti pogledom. Činilo se da ulaže veoma malo napora, a ipak je u trenu mijenjao svoj položaj. Dva su se čovjeka sukobila u smrtonosnoj parodiji plesa. Zlikovac je učinio prvi potez. Njegova je noga zamahnula u kratkom luku. Edison se odmaknuo u stranu, izbjegavši udarac. Zlikovac je tiho, promuklo uzviknuo, skočio visoko u zrak i po drugi put zamahnuo nogom. Edison mu je bio previše blizu da bi posve izbjegao udarac. Okrenuo se i primio udarac sa strane, a ne u sredinu prsa, ali i to je bilo dovoljno da ga zavrti unatrag.

69

GIGA

Pao je na tlo. U nekoliko bizarnih, vrtoglavih skokova, tamni je duh pošao dokrajčiti protivnika. - Ne. Nemojte ga ozlijediti. - Emma je podigla svoje skute i krenula naprijed. Nije imala pojma što bi mogla učiniti da zaustavi napadača. Samo je znala da mora učiniti nešto prije nego neznanac ubije Edisona. - Ostani ondje, Emma. Edisonova ju je zapovijed odmah zaustavila. Zapanjeno je zurila kad je zamahnuo nogom i udario protivnika u bedro. Mračni se duh zanio unatrag. Edison se u trenu našao na nogama. Njegov je izraz lica bio odlučan na hladnom sjaju mjesečine. Okruživala ga je opasna aura koju nikad ranije nije opazila. U tom je trenutku znala da je posve sposoban ubiti. Ta ju je spoznaja šokirala. Zlikovac je očito prepoznao istu smrtonosnu sposobnost i zaključio da prednost više nije na njegovoj strani. Okrenuo se, skočio preko dotjerane živice visoke do struka i nestao u noći. Edison se lagano pomaknuo. Emma se prestrašila da namjerava poći za duhom. - Edisone, ne. Već je stao i okrenuo se natrag. - Imate pravo. Prekasno je. Bojim se da je mnogo mlañi od mene i nesumnjivo bi pobijedio u trci. - Je li vam dobro? - tjeskobno je pitala. -Da. Gledala je kako prolazi prstima kroz kosu, popravlja svoju snježnobijelu kravatu i poravnava kaputić. Kad je završio, izgledao je jednako elegantno kao i prije borbe. Nošenje toliko crne odjeće ima svoje prednosti, pomislila je Emma. Boja je izvrsna za prikrivanje mrlja od trave. Uzeo ju je pod ruku i zaputio se natrag prema plesnoj dvorani dugim brzim koracima tako da je morala trčkarati uz njega. Nije se žalila. Namršteno ju je pogledao kad su stigli do terase. - Drhtite. Pogledala ga je i vidjela da mu u očima još uvijek plamte nezdrave vatre bitke, premda se činilo da je uspostavio potpunu kontrolu nad sobom. - Nemam pojma zašto - rekla je. - Zacijelo je postalo prohladno.

70

GIGA

15 Edison se obuzdavao sve dok kočijaš nije zatvorio vrata i popeo se na kočijaško sjedalo. Kad se vozilo lagano trgnulo i zatim krenulo ulicom, naglim je pokretom navukao zavjese, utonuo dublje u kut sjedala i pogledao Emmu. Promatrala ga je s izrazom duboke zabrinutosti na licu. - Jeste li posve sigurni da vas onaj odvratni zlikovac nije ozlijedio? - Nije me ozlijedio. - Ne ozbiljno, u svakom slučaju, u sebi se ispravio. Sutra će vjerojatno imati modrice na rebrima, ali tako mu i treba. Malo je previše sporo reagirao. No s druge strane, već godinama nije sudjelovao u vanza-okršaju. Večeras sigurno nije očekivao susret s učenikom te vještine. Meñutim, ništa u ovom slučaju ne bi se moglo opisati kao obično. A ponajmanje njegova nova pomoćnica. Promatrao je Emmu, svjestan kako njime struji neobičan, nejasan osjećaj. Nije razumio svoje sadašnje raspoloženje. Itekako se dobro sjećao da nasilna borba budi strasti koje treba kontrolirati snagom volje. Ali ono što je sad osjećao bilo je nešto novo za njega. Nije to razumio, ali je shvaćao da je opasno. Zlatni sjaj fenjera u kočiji stvarao je iskrice u Emminoj kosi, a njezine je oči pretvorio u zelene dragulje. Potreba da ispruži ruke i privuče je u zagrljaj odjednom je poput vatre potekla njegovim žilama. Stisnuo je šaku i prisilio se da duboko udahne kako bi se smirio. Osim izdajničkog drhtaja što ga je prije nekoliko minuta osjetio u njoj, doimala se smirenom kao da cijele večeri nije doživjela ništa uzbudljivije od plesanja. Njezina ga je pribranost iritirala, premda je bio primoran priznati da joj se divi. - Većina dama u onoj plesnoj dvorani dosad bi dobila histerični napadaj - progunñao je. - Ne mogu si priuštiti histerični napadaj u ovom trenutku. Zaboravila sam ponijeti ocat. Njezina je drskost bila posljednja slamka. Cijelu večer ga je izjedala mogućnost da ima ljubavnika s kojim se potajno sastala tog poslijepodneva. Kad ju je našao u knjižnici, najprije je pomislio da je ponovno organizirala tajni susret. Želio je nešto rastrgati na komadiće, najradije finu svilu njezinih zelenih skuta. Kad je već u tome, želio je istrgnuti malene zelene listiće iz njezine kose i gledati kako joj se vatreni pramenovi prosipaju po ramenima. A kad bude posve naga, želio bi voditi ljubav s njom. Želio joj se urezati u pamćenje tako temeljito i kompletno da više nikad ne poželi nekog drugog muškarca. Želio ju je, ali koliko je on znao, ona možda ima ljubavnika. U njemu se vrtložila divlja mahnitost. Sama Emmina nazočnost u kočiji onemogućavala je uspostavljanje nevidljive mreže unutarnjeg spokoja koji je njegovo utočište i njegov oklop. Shvatio je da ima punu erekciju, čvrstu kao stijena. - Jeste li posve sigurni da vam je dobro? - s nelagodom upita Emma. - Da. - Malo je promijenio položaj u nastojanju da si olakša tegobe. Namrštila se. - Trenutno veoma čudno izgledate. - Kako izgledam? - Ne znam to opisati. Tko je bio taj neobičan čovjek koji vas je napao? - Nemam pojma. - Edison je oklijevao. - Jedino što sigurno znam je to da je učio borilačke vještine u istoj školi kao i ja. - Gdje je ta škola? - Vrtni hramovi na Vanzagari. - Vanzagari? - Oči su joj se raširile kad je shvatila. - Onda je onaj zlikovac koji vas je napao zasigurno umiješan u ovaj slučaj, gospodine. - Da. - Edison se prisilio na razmišljanje. -Zacijelo je motrio na kuću lady Ames. Mislim da se slobodno može reći da još netko želi naći knjigu. No činio se previše mladim da bi bio

71

GIGA

mozak iza tako kompliciranog plana. - Kako znate da je mlad? Lice mu je pokrivala maska. Edison je odsutno dotaknuo svoja rebra. - Posve sam siguran u to. Kretao se brzinom i agilnošću mladog čovjeka. Srećom, još nije naučio trikove što ih čovjeku donosi iskustvo. - Ova afera iz sata u sat postaje sve kompliciranija. - Da. - Zagledao se u treperavo svjetlo fenjera u kočiji, nastojeći fokusirati svoju koncentraciju. -Ali još uvijek ne razumijem kako je lady Ames naišla na tako drevnu tajnu ovdje u Engleskoj. - Zar niste baš ništa saznali o njezinoj prošlosti? - Ništa, osim onoga što je svima ispričala kad je na početku sezone stigla ovamo. Tvrdi da je udovica postarijeg džentlmena koji je prošle godine umro u Škotskoj. - Tako mnogo pitanja - šapne Emma. - No možda ću vam moći pomoći naći odgovore na neka od njih. Edison je prebacio pogled s fenjera na njezino lice. - Počnite s najvažnijim. Što ste, dovraga, večeras radili u Mirandinoj knjižnici? Emma je trepnula. - Kako ste me našli ondje, gospodine? Slegnuo je ramenima. - Odlučio sam malo pogledati knjižnicu dok ste vi bili u toaletnim prostorijama za dame. - Nebesa. Pravo je čudo da se nismo svi zajedno ondje našli. - Svi? - Edison je osjetio kako mu se trza živac na čeljusti. Shvatio je da steže zube. - Još je netko bio u knjižnici s vama prije nego sam ja stigao? - Kao što sam ranije rekla, to je duga priča. Napeto se nagnula naprijed i spustila ton glasa. -Nećete vjerovati, gospodine, ali večeras sam otkrila posve nevjerojatne činjenice. Nije mu se sviñalo uzbuñenje u njezinim očima. Bio je gotovo siguran da najavljuje nešto loše. -Slušam. - Nakon što sam izišla iz toaletnih prostorija, slučajno sam opazila Swana koji se ponašao na prilično sumnjiv način. - Swana? Mirandina lakaja? Kakve on veze ima s ovim? - Ne znam. Ali, kao što sam rekla, njegovo mi se kretanje činilo neobičnim. Stoga sam ga slijedila niza stražnje stube. - Slijedili ste Swana? - Edison, već ionako uzrujan, odjednom je eksplodirao. Ovo je gotovo jednako loše kao da je saznao da se u knjižnici sastala sa svojim ljubavnikom. Gotovo, ali ne sasvim. - Jeste li poludjeli? On bi lako mogao biti opasan. Što bi bilo da je otkrio kako ga slijedite? Kako biste to objasnili? Njezina su se usta razdraženo stisnula. - Želite li čuti moju priču ili ne? On se takoñer nagnuo naprijed, raširenih nogu, s rukama na koljenima, i prisilio se na mračno strpljenje. - Svakako, ispričajte mi ostatak te šašave priče. - Izgubila sam ga iz vida u dnu stubišta, ali sam opazila vrata knjižnice. To mi se činilo veoma prikladnim. Stoga sam odlučila na brzinu pogledati unutra kad sam već ionako bila ondje. - Grom i pakao - dahne Edison. - Naravno, ne bih se trudila da sam znala da vi imate slične planove. - Njezine su se obrve s neodobravanjem skupile. - Doista moram insistirati da me ubuduće bolje upoznate sa svojim namjerama, gospodine. Tako će postojati manja vjerojatnost da se spotičemo jedno o drugo dok provodimo istragu. - Smijem li vas podsjetiti, gospoñice Greyson, da vi radite za mene. Ja ću odlučiti što trebate znati i kada to trebate znati. - Mislim da ćete se predomisliti kad čujete što sam večeras saznala. Njezin se izraz lica jedino može opisati kao samodopadan, zaključio je Edison. - Sto ste točno otkrili?

72

GIGA

- Miranda je večeras poslala Swana da pretraži vašu radnu sobu dok ste vi izbivali iz kuće. Čvrsto je odlučila otkriti zašto ste se zaručili sa mnom. Uopće ne vjeruje da je naša veza normalna. -Emma se nagnula u sjedalu. U očima joj je blistao pobjednički izraz. - Eto, gospodine. Sto mislite o toj vijesti? - Veoma malo. Uopće nisam iznenañen da je Swan pretražio moju radnu sobu. Očekivao sam da će učiniti nešto tomu slično. - Očekivali ste? - Itekako sam svjestan činjenice da je Miranda veoma radoznala kad je riječ o meni. Na kraju krajeva, sve dok ste moja zaručnica, ja joj stojim na putu. - Znali ste da će Swan pretražiti vašu radnu sobu? - Izgledala je potišteno. - Bilo je jasno da će nekoga poslati. Swan se činio kao vjerojatni kandidat za taj zadatak. Edison ju je napeto promatrao. - Ali kako ste saznali da je to večeras učinio? - Swan i Miranda su ušli u knjižnicu dok sam ja pretraživala ladice pisaćeg stola. Morala sam se sakriti iza draperija dok su oni razgovarali. Led se stvorio u njegovu želucu. Ona će ga izlu-djeti, pomislio je. Veoma je polako i kontrolirano podigao ruke sa svojih bedara i uhvatio joj zapešća. - Slušajte me, Emma, i slušajte pažljivo. Više nikad ne smijete poći u istraživanje na vlastitu ruku kao što ste večeras učinili. Nećete se upuštati u takve opasnosti dok radite za mene. Razumijete li me? - Ne, ne razumijem vas. - Izgledala je veoma uvrijeñeno i pomalo zbunjeno. - Zašto se tako ljutite? - Zbog opasnosti kojima ste se izložili, budalice mala. Mogli ste stradati. - Teško. Možda sam se mogla naći u nezgodnoj situaciji, ali ne stradati. Vi ste večeras bili u pravoj opasnosti. Onaj grozni čovjek u vrtu pokušao vam je nanijeti teške ozljede. - Bi li vam nešto značilo da sam večeras bio ozlijeñen? - Naravno da bi mi značilo, gospodine. - Zašto? - Neveselo joj se osmjehnuo. - Jer sam ja najvelikodusniji poslodavac kojeg ste ikad imali i ne želite ostati bez posla prije nego dobijete svoju plaću? - Nije riječ samo o novcu - Ah, da. Možda vaša duboka zabrinutost za moje zdravlje i sigurnost proizlazi iz činjenice da od mene još niste dobili svoju dragocjenu preporuku. - Ja bih vama mogla postaviti posve ista pitanja, gospodine. - Oči su joj svjetlucale. - Zašto vam toliko smeta ako se ja nepotrebno izlažem opasnosti dok radim za vas? Je li to zato što me trebate živu i zdravu kako bih i dalje mogla poslužiti kao mamac u vašoj zamci za lady Ames? Zar ja nisam ništa više od komadića sira kojim kanite uloviti miša? - Ako je tako, vi ste svakako najskuplji sir što sam ga ikad kupio. Mogu se jedino nadati da ćete se pokazati veoma ukusnom. - Gospodine, vi ste daleko najkompliciraniji poslodavac od svih koje sam imala tijekom svoje karijere. - Neprestano to govorite. Ali važno je da dobro plaćam, nije li? - Kako se usuñujete implicirati da moja zabrinutost za vašu dobrobit proizlazi isključivo iz koristoljublja? Edison bi se mogao zakleti da je čuo rušenje kamenja kad je popustio kameni zid njegova strpljenja. Zvuk je bio glasan poput grmljavine. - Otkrijmo točno kakvo je vaše zanimanje za mene, Emma. Naglo je promijenio položaj, pomaknuvši se naprijed kako bi je pritisnuo u kut sjedala kočije. Čvrsto joj je držao zapešća i sagnuo glavu. Čim su njegova usta dotaknula njezina, znao je da je Emmino smireno držanje bilo jednako lažno kao i njegovo. Nalazi se podjednako blizu rubu ove klisure kao i on. - Mmm. - Nakon sekunde ili dvije zapanjenog oklijevanja, Emma je istrgnula ruke iz njegova

73

GIGA

stiska i čvrsto mu ih obavila oko vrata. Silovita strast koja je proteklih nekoliko minuta jačala medu njima naglo je eksplodirala. Edison se čudio da se jastuci na sjedalu nisu zapalili. Emmine su se usne rastvorile pod njegovima. Zavukla mu je prste u kosu. Lako je moguće da ima ljubavnika negdje u Londonu, mislio je, ali večeras želi njega. Kratko se borio sa svojim kaputićem i konačno ga se uspio riješiti. Emma mu je strgnula kravatu u nekoliko brzih pokreta. Jednom se nogom oslonio na pod kočije i stisnuo je dublje u sjedalo. Njezin ga je okus omamio, raskošan, pikantan i primamljiv. Nimalo sličan bilo kojoj drugoj ženi koju je u cijelom svojem životu poljubio. - Edisone. Njezini su se svileni skuti obavijali oko njegovih bedara. Potezao je gornji dio haljine dubokog izreza sve dok u šakama nije osjetio čvrstu puninu njezinih malenih dojki. Na dlanu je osjećao zamaman pritisak jedne ukrucene bradavice. Slatki, vreli miris njezina tijela upotpunjavalo je bilje što ga je rabila u svojim kupkama. Odjednom mu se pred očima pojavila vizija nje kako se kupa ispred kamina, te je umalo izgubio i ono malo samokon-trole što ju je još imao. Uzdahnuo je i odvojio usta s njezinih te zubima uhvatio čvrstu bradavicu. Emma je zadrhtala i izvila se u njegovim rukama. Bio je neodreñeno svjestan njihanja kočije, prigušenih zvukova s ulice i topota konjskih kopita po kaldrmi. No sve se činilo veoma dalekim. Veoma nevažnim. Emma mu je uspjela izvući košulju iz hlača. Edison je osjetio kako ju je kratko pokušala raskopčati, ali je potom odustala. Umjesto toga zavukla je ruke ispod odjevnog predmeta. Zadrhtao je kad je osjetio njezine prste na svojoj goloj koži. Naglo je prestala. - Jesam li te ozlijedila? - brzo je pitala. - Je li te zlikovac tu udario nogom? Podigao je glavu i zagledao se u zelena mora njezinih očiju. - Ako jest, tvoj je dodir sve što je potrebno da bol nestane. Molim te, nemoj prestati. - Ali ako je on - Nemoj. Me. Prestati. Dodirivati. - Spustio je glavu do njezina vrata. - Preklinjem te. - Vrlo dobro. - Zvučala je zadihano. Najprije oprezno, a potom s obnovljenim žarom, raširila je prste uz njegovu kožu. - Tako si snažan i topao i veoma čvrst. Smutio ga je prizvuk divljenja u njezinu glasu. - A ti si veoma, veoma mekana. Uhvatio je svilene skute i gurnuo ih do njezina struka. Promatrala ga je ispod napola spuštenih trepavica dok se lagano podizao kako bi je pogledao. Svjetlost fenjera njezinim je lijepo oblikovanim bedrima davala nježno zlatnu boju. Svjetlucave kapi vlage nalazile su se na crvenim kovrčavim dlačicama izmeñu njezinih nogu. Čuo je promukli zvuk i shvatio da je to njegovo vlastito disanje. - Emma, ako ne želiš ovo, sada to reci. Izvukla je ruke ispod njegove košulje i dlanovima mu obuhvatila lice. Prsti su joj lagano podrhtavali. Na trenutak mu se zagledala duboko u oči. Tada se osmjehnula. - Čini mi se ispravnim - šapnula je. Nije znao kako treba shvatiti njezine neobične riječi. Omamila ga je žudnja koju je vidio na njezinu licu. Na trenutak je zatvorio oči, napola uvjeren da je zalutao u maštarije izazvane opijumom. Kad je podigao vjeñe, vidio je da ga Emma još uvijek promatra s izrazom silne potrebe kakvu je i on osjećao. Preplavila ga je neopisiva glad. Prepustio se moćnim silama koje su djelovale u kočiji. Spustio je ruku i otkopčao hlače kako bi oslobodio svoj ukrućeni ud. Stegnuo je Emmino bedro i raširio joj noge kako bi je mogao dotaknuti. Dahnula je kad ju je počeo milovati. Bila je vlažna i podatna pod njegovim dlanom. Više nije mogao čekati. Namjestio se iznad nje i gurnuo se duboko u uski, vlažni prolaz.

74

GIGA

Ispustila je tihi, napola prigušeni uzvik protesta. Zarila je nokte u njegova ramena. Odjednom je shvatio. - Emma. Nikad ranije nije vodio ljubav s djevicom, ali je šokirano spoznao da je večeras upravo to učinio. Bez obzira na to s kim se Emma danas poslije podne sastala, to nije bio njezin ljubavnik. Pogledala ga je. Strast se više nije vidjela u njezinim očima. - Nadam se da se ova vrsta aktivnosti s vremenom poboljšava? - Zvučala je kao da govori kroza stisnute zube. - Da. - Ruke su mu se tresle. Užasno je uprskao ovu situaciju. - Poboljšava se. - Bojim se da si previše velik da bi se upuštao u ovakve stvari. - O, Emma. Uz golemu snagu volje, ostao je posve miran, dopuštajući joj da se navikne na osjećaj punine u sebi. Kad mu se učinilo da je osjetio lagano opu-štanje sićušnih mišića koji su ga tako stezali, počeo se pomicati. No njezino se tijelo opet stegnulo oko njega, uvlačeći ga dublje, uhvativši ga u vlažnoj vrelini. Bio je neodreñeno svjestan znoja izmeñu svojih lopatica i na čelu. Košulja mu se zalijepila za kožu. Osjetio je kako se Emma oprezno vrpolji ispod njega. - Ne, slatka moja, ne smiješ Prekasno. Bio je izgubljen. Tek mrvica zdravog razuma vratila mu se u posljednjem trenutku. Uspio se izvući iz nje jedva na vrijeme da svoje sjeme izbaci na njezino bedro. Silovite konvulzije njegova orgazma nikako da prestanu. Zatvorio je oči, stegnuo zube i izdržao iscrpljujući užitak. Kad je završilo, srušio se usred zelene svile. U zraku se osjećao težak miris potrošene strasti. Osjetio je kako se kočija zaustavila ispred kuće lady May field. Toliko o životu u bajci, mračno je mislila Emma. Još se osjećala drhtavo i nestvarno kad je nekoliko minuta kasnije ispred Edisona ušla u knjižnicu. Zahvalila je nebesima da je Letty još vani, a osoblje već u svojim krevetima. Nije bilo nikoga tko bi vidio njezinu žalosno zgužvanu i zamrljanu haljinu, divlje raskuštranu kosu i ono za što je pretpostavljala da je veoma neobičan izraz njezina lica. Znala je da grozno izgleda. Uopće ne onako kako je zamišljala da će izgledati nakon voñenja ljubavi s muškarcem kojeg je čekala cijeli život. Naravno, sve do večeras nije znala da je Edison taj muškarac. Zapravo, ništa nije bilo onako kao u njezinim posve osobnim sanjarenjima. Nije bilo uzbudljivog udvaranja, nikakvih ruža, nikakve izjave vječne ljubavi. Nikakvih razgovora o budućnosti. Ali tako je kako je, pomislila je. Kad netko mora radom zarañivati za život, ne može očekivati da će se sve odvijati kao u knjigama. Zlovoljno je gledala kako Edison pali vatru u kaminu. Opet je izgledao elegantno. Doista je nepravedno da se tako brzo i s tako ležernom lakoćom opet doveo u red. Nije se potrudio ponovno vezati kravatu, ali ako se to izuzme, izgledao je besprijekorno. Nije poznavala nikoga drugoga tko bi nakon nasilne borbe i strastvenog incidenta mogao biti tako samosvjestan. Obrisao je ruke, ustao i okrenuo se prema njoj. U njegovim je očima vidjela uznemirujuće ozbiljan, definitivno mračan izraz. - Moramo razgovarati - rekao je. Previše tihi ton njegova glasa prestrašio ju je kako bi je malo što moglo prestrašiti u tom trenutku. To joj je dalo snage da se napokon pribere. Uputila mu je osmijeh za koji se nadala da djeluje službeno. - Da, naravno.

75

GIGA

Koraknuo je prema njoj i stao. - Emma, ne znam gdje bih počeo. Dragi Bože, namjerava se ispričati. Mora ga zaustaviti. Ne bi mogla podnijeti ispriku, to nikako. Strah da će morati slušati kako joj govori koliko žali zbog strastvenog interludija naveo ju je da nezgrapno korakne unatrag. Udarila je u Lettyn pisaći stol. Njezina malena torbica, koja joj je još uvijek visjela sa zapešća, lupila je o mahagonij. Odjednom se sjetila što je unutra. - Da - rekla je. - Da, svakako, moramo razgovarati. Tako mi je drago što ste me podsjetili, gospodine. - Žurno je otvorila torbicu i izvadila savijene kazališne programe i druge papire. Još nisam imala prilike pokazati vam što sam uspjela spasiti od vatre. - Kakve vatre? - Edison je namršteno pogledao papire koje je raširila na pisaćem stolu. Želite reći da je netko pokušao to spaliti u Mirandinoj knjižnici? - To je bio Swan. On i Miranda su se užasno posvañali kad je saznala da u vašoj radnoj sobi nije našao ništa korisno. Jednostavno ga je otpustila. Bilo je zapravo veoma tužno. - Sto, dovraga, mislite kad kažete da je bilo tužno? - Nije mu čak dala ni tromjesečnu plaću, a kamoli preporuku. - Emma je proučavala kazališni program na vrhu hrpe. - Otpustila ga je bez upozorenja. Siroti će čovjek nesumnjivo imati poteškoća u pronalaženju novog radnog mjesta. Ali to nije najtužniji dio. Edison je polako pošao naprijed. - Koji je najtužniji dio? - Bojim se da je Swan počinio golemu grešku i zaljubio se u svoju poslodavku. - Emma je pročistila grlo i usredotočila se na kazališni program. -Plakao je nakon što ga je ostavila u knjižnici. Gotovo mi je slomio srce dok sam ga slušala. - Plakao je?

- A tada ga je obuzeo strahovit bijes. Izvadio je kutiju punu papira iz zaključane ladice pisaćeg stola i bacio ih u vatru. Uspjela sam ih nekoliko spasiti nakon što je izišao iz prostorije. Edison se zaustavio kraj nje. Nije ju dotaknuo dok je proučavao kazališne programe. Zanimljivo. Brzo je podigla pogled. - Nasilni način na koji je Swan pokušao uništiti te papire naveo me na pomisao da su veoma važni za Mirandu. Pokušavao joj je uzvratiti udarac zbog načina na koji ga je povrijedila. Edison je prelistavao papire. - Ovi kazališni programi i kritike imaju nešto zajedničko. Svi spominju glumicu po imenu Fanny Clifton. - Ima još nešto. Pažljivo pogledajte, gospodine. Niti jedan od ovih kazališnih programa ne reklamira neku predstavu ovdje u gradu. - Emma je okrenula još jednu stranicu. - Govore o družini putujućih glumaca koja je uglavnom nastupala na sjeveru. Edison je uzeo jednu kritiku i glasno je pročitao. Veličanstvena gospoñica Clifton na novi je način interpretirala ulogu Lady Macbeth. Izraz strahovite strepnje u njezinim lijepim plavim očima vidjeli su čak i oni koji su sjedili na najudaljenijim mjestima. Njezinom sitnom, gracioznom tijelu savršeno pristaje elegantan kostim što ga je nosila. - Lijepe plave oči - šapne Emma. - Sitno, graciozno tijelo. - Pogleda Edisona. - Jeste li došli do istog zaključka kao i ja, gospodine? - Da je Miranda ranije imala karijeru glumice po imenu Fanny Clifton? - Edison je odbacio kritiku, prekrižio ruke i naslonio se na rub pisaćeg stola. - To bi objasnilo zašto nisam uspio naći nikoga tko ju je poznavao prije nego se na početku sezone pojavila u Londonu. - Ali ona je očito veoma imućna. Glumice nisu bogate. Edison uzdigne obrve. - Neke su se uspjele veoma dobro udati. - Istina. - Emma je trenutak razmišljala o tome. Čula je za jednu ili dvije osobito zloglasne glumice koje su uspjele šarmirati bogate džentlmene i navesti ih da se ožene njima. Meñutim, skandali koji su potom uslijedili natjerali su te bračne parove da odu iz grada.

76

GIGA

Edison je susreo njezin pogled. - Možda su Miranda i njezin pokojni muž, tajanstveni lord Ames, morali poći čak do Italije. - Zašto bi lagala i tvrdila da je stigla iz Škotske? - Možda zato što nije željela da netko posumnja u vezu s Italijom - polako će Edison. - Kad biste mogli dokazati da je Miranda tijekom protekle godine neko vrijeme provela u Italiji, dobili biste moguću vezu s onim Farrellom Blueom za kojeg ste rekli da je dešifrirao jedan od recepata. - Da, tako je. - Edison zastane. - S druge strane, možda nikad nije ni postojao lord Ames. - I to je moguće. - Emma uzdigne obrve. - Na kraju krajeva, ako ja mogu napisati preporuke za sebe, valjda neka druga žena može izmisliti muža. Ali to ne bi objasnilo njezino očito bogatstvo. Mora postojati neki izvor toga. - Doista. A ime tog izvora trebalo bi se pokazati veoma zanimljivim. - Edison se odgurnuo od stola. - Odmah ujutro počet ću se raspitivati u tom smislu. U meñuvremenu, vi i ja moramo raspraviti o još nečemu. Emma se ukočila. - Ako nemate ništa protiv, gospodine, radije ne bih nastavila ovaj razgovor. Kasno je i posve sam iscrpljena. - Emma - Večer je bila prilično uzbudljiva - žurno je rekla. - Bojim se da nisam navikla na, ovaj, tempo društvenog života. Jedva čekam poći u krevet. Izgledao je kao da će se prepirati. Zadržavala je dah. No Edison je očito donio neku privatnu odluku. Strahovito je formalno kimnuo glavom. - Kako želite. Ali nemojte misliti da se ova situacija meñu nama može unedogled ignorirati. - Sto se manje kaže, to bolje - progunñala je. -Laku noć, gospodine. Oklijevao je. Vidjela je bljesak razdraženosti u njegovim očima. Ponovno se prestrašila da će je primorati na razgovor. Umjesto toga se okrenuo i pošao prema vratima. - Laku noć, Emma. - Zastao je s rukom na kvaki. - Kao vaš poslodavac, dopustite mi da vam kažem da ste večeras učinili mnogo više od onoga što od vas iziskuje vaša dužnost. Budite uvjereni da ćete biti prikladno nagrañeni za večerašnji rad. Nije mogla vjerovati vlastitim ušima. Tada ju je preplavio bijes. - Nagrañena. Jeste li rekli nagrañena? - Osjećam se obveznim dodati još nekoliko funti na vašu plaću po završetku vašeg rada za mene -zamišljeno je nastavio. - Kako se usuñujete, gospodine? - Dohvatila je najbliži predmet, maleni globus, i bacila mu ga u glavu. - Kako se usuñujete implicirati da bih uzela novac za onaj... onaj glupi incident u kočiji? Moram raditi da bih preživjela, ali nisam kurva. Uhvatio je globus naoko odsutnim pokretom ruke. - Za Boga miloga, Emma, nisam to tako mislio. Ignorirala ga je. Njome je harala oluja bijesa. Pogledom je potražila još nešto što bi mogla baciti i zgrabila vazu punu cvijeća. - Neću uzeti novac za ono što se meñu nama dogodilo. Čujete li me? Radije bih umrla od gladi u ubožnici nego od vas prihvatila novac za to. Svom je snagom bacila punu vazu. - Dovraga, smirite se, Emma. - Uspio je uhvatiti vazu, ali nije mogao izbjeći njezin sadržaj. Voda i cvijeće pljusnuli su mu u lice. Napravio je grimasu i stresao glavom. - Govorio sam o nagradi za vaše istraživanje u Mirandinoj knjižnici. Ono što ste otkrili moglo bi se pokazati veoma korisnim. - Gluposti. - Podbočila se. - Ne vjerujem vam. Licem mu je preletio izraz gnjeva. - Govorim istinu, vi nemoguće, tvrdoglavo, lakoumno stvorenje. Odjednom urla na nju, smeteno je pomislila Emma. Nikad ga nije vidjela da tako izgubi živce. - Dajete li mi svoju riječ da je tako? - pitala je, ne trudeći se prikriti svoju sumnjičavost.

77

GIGA

- Dovraga, ženo. - Ljutito ju je promatrao, mokre kose slijepljene na glavi, očiju svjetlucavih od gnjeva. - Da sam želio ljubavnicu, izabrao bih ženu ugodnijeg karaktera i s mnogo više iskustva u voñenju ljubavi. Zabezeknuto ga je gledala. - Sad me vrijeñate jer nemam iskustva u takvim stvarima? - Pokušavam vam jasno reći da ono što se dogodilo u kočiji ne smatram poslovnim činom. - S gnušanjem je otresao nekoliko latica s rukava. -Nagrada što sam je spomenuo je za ono što ste otkrili o lady Ames, ili Fanny Clifton, kako god bilo. - Edisone Namršteno ju je gledao dok je otvarao vrata. -Kad smo već na toj temi, dopustite mi da vas obavijestim da vam uopće neću napisati onu prokletu preporuku ako se ikad ponovno upustite u takvu vrstu opasnosti. - Edisone, čekajte. - Podigla je skute i požurila prema vratima. - Možda sam malo prenaglila s optužbama. Nije se udostojao odgovoriti. Vrata knjižnice zatvorila su joj se pred nosom baš kad je stigla do njih.

78

GIGA

16 Edison se pripremao onako kako se uvijek pripremao u rijetkim prigodama kad je morao posjetiti svoju baku. Strepio je čak i od ulaska u zdanje gdje ona živi, premda ne bi znao objasniti svoju reakciju na kuću. Po svemu bi trebala zadovoljiti njegov ukus u tim stvarima. Grandiozna grañevina klasičnih linija i prostorijama dobrih razmjera. No njemu se uvijek činila deprimirajućom i hladnom. Davno joj je dao ime Exbridge-tvrdava. Prešao je salon do sofe gdje je sjedila Victoria, lady Exbridge, usamljena žena kraljevskoga držanja. Upravo u ovakvim trenucima, razmišljao je, istinski cijeni korisnost pristojnog ponašanja. Ono je istodobno mač i štit u brutalno civiliziranim okršajima izmeñu njega i Victorije. - Edisone. - Victoria ga je promatrala držeći se strogo i bahato, što je njoj bila druga narav. Krajnje je vrijeme da si stigao ovamo. - Vjerujem da je u vašoj poruci stajalo da doñem u tri, lady Exbridge. - Nikad joj se nije obraćao s bako. Kad bi to učinio, odrekao bi se sićušnog dijela terena za koji se zarekao da će ga braniti. Nikad ga nije željela kao unuka, čak ni nakon što je za nju spasio bogatstvo obitelji Exbridge. Neka je proklet ako prizna da on nju želi kao baku. - Sad je točno tri. Proučavao je svoju protivnicu dok je veoma formalno sagnuo glavu nad njezinom rukom. Victoria je danas, zaključio je, u svojoj uobičajenoj formi za borbu, možda čak malo više nego inače želi bitku. Godine su dodale nekoliko bora licu koje je nekoć bilo upadljivo lijepo, ali nikad ništa neće smekšati oštar bljesak u tim zlatnosmeñim očima. Očima koje su, znao je Edison, jednake kao i njegove. Victoria je plašt elegancije i stila nosila s lakoćom kao da je s time roñena. Srebrnosiva jutarnja haljina visoka struka s gusto nabranim uškroblje-nim ovratnikom i napuhanim rukavima očito je djelo skupe francuske modistice. Savršeno je dopunjavala njezinu srebrnu kosu. Edison je bio itekako svjestan činjenice da su je njezin prirodni smisao za stil zajedno s položajem supruge bogatog vikonta nekoć činili blještavom domaćicom. Njezine su soareje, balovi i otmjeni saloni jednom bili glavna tema razgovora u visokom društvu. Postala je udovica kad je njezin sin Wesley imao četrnaest godina, ali se i dalje isticala u društvenim krugovima. No sve se to promijenilo nekoliko godina kasnije, nakon Wesleyjeve smrti i šoka izazvanog spoznajom da je prokockao obiteljska imanja. Posve se povukla iz društvenog života. Rijetko je izlazila jer je više voljela samoću svojeg staklenika i povremene susrete sa šačicom starih prijatelja. Čak je ni obnova bogatstva nije izvukla iz izoliranosti što ju je sama sebi nametnula. Sto je očekivao, pitao se Edison. Da će mu biti zahvalna jer ju je zaštitio od sramote i bruke bankrota? Kao da bi takva gesta nezakonitog unuka ikako mogla nadomjestiti gubitak zakonitog sina i nasljednika. - Trebao si me posjetiti i obavijestiti me o svojim zarukama čim si se vratio u grad - rekla je Victoria kao uvodnu salvu. - Tu sam informaciju morala čuti od Arabelle Stryder. Bilo je veoma nezgodno. Edison je znao da je Arabella jedna od nekoliko prijateljica koje je Victoria još uvijek redovito viñala. - Sumnjam da biste se vi nezgodno osjećali čak i kad bi u vašem salonu došlo do erupcije vulkana, gospoño. - Osmjehnuo se. - Sigurno nikakva vijest o meni ne bi imala takav učinak. - Čovjek bi očekivao da sam već postala imuna na tvoj prezir prema društvenim ljubaznostima nakon što sam ga dovoljno često morala podnositi u prošlosti. Unatoč tomu, sad si pretjerao.

79

GIGA

- To je neobična pritužba budući da dolazi od vas, gospoño. Koliko se sjećam, prošli ste me mjesec pozvali na odgovornost jer još nisam našao prikladnu ženu za sebe. Victorijine su oči bljesnule od gnjeva. - Prikladnu je ključna riječ. Prema svemu što sam čula, tvoja zaručnica je daleko od toga da bude prikladna. - Niste u položaju stvoriti mišljenje o tome. Još je niste upoznali. - Čula sam više nego dovoljno da bih zaključila kako si katastrofalno loše izabrao. - Zašto to kažete? - blago upita Edison. - Prema onome što kaže Arabella, tvoja je gospoñica Greyson radila kao plaćena družbenica lady Mayfield kad si je upoznao. Je li to točno? -Da. - Nevjerojatno. Profesionalna družbenica? Ti bi veoma lako mogao birati meñu nasljednicama na bračnom tržištu. - Ne vjerujem da si mogu priuštiti preveliku izbirljivost, gospoño. - Edison se ovlaš osmjehnuo. - Ne smijemo zaboraviti da ni ja nisam baš osobita prilika. Rodio sam se kao izvanbračno dijete, ako se sjećate. S druge strane, podrijetlo gospoñice Greyson je sasvim ugledno. U Victorijinim je očima bljesnuo gnjev, ali nije progutala mamac. - Takoñer mi je rečeno da je razlog iz kojeg si objavio svoje zaruke s gospoñicom Greyson, i to usred noći, taj da joj je prijetila opasnost da će je optužiti za umorstvo gospodina Cranea. - To je bio čimbenik koji je utjecao na biranje trenutka moje objave - priznao je Edison. - Svi koji su boravili u dvorcu Ware vjeruju da je ona uistinu ubila Cranea. Većina pripadnika visokoga društva misli da si se upravo zaručio s ubojicom, za ime svijeta. - Meni je posve svejedno, ovako ili onako. -Edison slegne ramenima. - Crane je zavrijedio da ga netko ubije. Victoria je zurila u njega. - Kako se usuñuješ govoriti tako blazirano. Govorimo o užasnom ubojstvu nedužnog čovjeka. - Chilton Crane se ni u kojem slučaju ne može opisati kao nedužan. - Zar si zaboravio da je gospodin Crane bio veoma cijenjeni džentlmen iz visokoga društva? Bio je član svih najboljih klubova. Kretao se u najvišim krugovima. Po majčinoj je strani bio u rodu s markizom od Rivertona. - Crane je bio krajnje pokvareni raskalašenik koji je vrebao na mlade žene koje nije imao tko zaštititi od njegove pohote. Specijalnost mu je bila silom uzimati sobarice, guvernante i družbenice. Takoñer je bio okorjeli kockar. - Edison zastane. -Zapravo, vjerojatno je imao mnogo zajedničkog s mojim ocem. - Kako se usuñuješ tako nešto reći? - Victorijin je glas vibrirao od bijesa. Ovoga je puta progutala mamac. - Dovoljno sam ti puta rekla da Wesley nije silom uzeo tvoju majku. Ona je bila budalasta mlada žena koja se spetljala sa zaručenim muškarcem mnogo višeg položaja u društvu i za to je platila odreñenu cijenu. - Bila je budalasta - uljudno se složio Edison. -Dovoljno budalasta da povjeruje mojem ocu kad je tvrdio da je voli. Dovoljno budalasta da mu vjeruje kad je rekao da je slobodan i da će je oženiti. Dovoljno budalasta da misli kako se podala časnom čovjeku. - Nemoj zaboraviti da je usput prodala vlastitu čast. Čvrsto je stisnuo prste oko police iznad kamina i primorao se da joj uputi uljudno upitan osmijeh. - Ushićen sam, naravno, što s vama raspravljam o obiteljskoj povijesti, gospoño. Ali moram vas upozoriti da se ne mogu dugo zadržati jer u četiri imam drugi sastanak. Ako danas želite o još nečemu razgovarati, možda bismo trebali prijeći na to. Victorijina su usta bila ravna, tvrda crta. Dok je Edison gledao, duboko je udahnula, stavljajući pod kontrolu svoj bijes, baš kao što je on maločas učinio. Pitao se hoće li se povući u svoj staklenik nakon njegova odlaska. To je on činio kad je trebao smiriti mračne, opasne emocije što ih izazivaju ovakvi razgovori.

80

GIGA

Gledao je kako uzima šalicu čaja. Fini je porculan lagano podrhtavao u njezinoj ruci. Trebao je donekle uživati u spoznaji da ima moć dovesti je do ruba samokontrole. No kao i obično, spoznaja da je to učinio nimalo mu nije popravila raspoloženje. Opet se pitao, kao i uvijek, što zapravo želi od ove impresivne žene. Zašto i dalje održava ovu neugodnu vezu? Zašto jednostavno ne ignorira njezino postojanje. Nije da ona želi bilo kakvu pozornost s njegove strane. - Savršeno dobro znaš da sam te danas pozvala ovamo kako bih iz tvojih usta čula istinu o tvojim takozvanim zarukama - ledeno će Victoria. - U tome nema ničeg takozvanog. Ja sam doista zaručen. - Odbijam vjerovati da uistinu kaniš oženiti tu... tu ubojicu. - Pripazite malo kako se razbacujete riječju ubojica - blago ju je upozorio. - Ako je potrebno, pripravan sam na sudu svjedočiti da je gospoñica Greyson bila sa mnom u vrijeme Craneova umorstva. - Crane je ubijen usred noći. Arabella je rekla da je gospoñica Greyson, kad ste se ti i ona pridružili ostalima na mjestu zločina, bila odjevena u spavaćicu, kapu i kućni ogrtač. Činilo se da je upravo ustala iz kreveta. Edison uzdigne obrve. - Sto želite reći? - Želim reći da ukoliko ona nije ubojica, ako je doista bila s tobom u vrijeme kad je Crane umro, onda je očito da je bila u tvojem krevetu. To znači da nije nimalo bolja od bilo koje druge promiskuitetne drolje. Nemaš nikakvu obvezu štititi je. - Niti je vama niti bilo kome drugome - kroza zube procijedi Edison - dopušteno moju zaručnicu nazivati droljom. Victoria je zurila u njega. - Nije mogla biti ništa drugo osim kratke avanture za tebe. - Ona je moja buduća žena. - Edison je izvadio sat i otvorio poklopac. - Žao mi je što moram reći da je već kasno. - Spustio je sat natrag u džep. -Premda mi je žao što moram prekinuti ovaj šarmantan razgovor, bojim se da vas moram pozdraviti, gospoño. - Ako doista razmišljaš o braku s tom gospoñicom Greyson - reče Victoria - onda jedini razlog može biti taj da u tome vidiš neku korist za sebe. - Korist? - Tvoj uspjeh u poslovnim stvarima je legendaran. Ne bi učinio tako značajan potez ukoliko ne očekuješ veliku financijsku korist. Jesi li otkrio da će gospoñica Greyson uskoro naslijediti veliko bogatstvo? - Koliko je meni poznato, gospoñica Greyson je siromašna kao crkveni miš. Očito je ono malo što je imala izgubila u loše odabranoj investiciji. -Edison je na vratima zastao tek toliko da kratko kimne u znak pozdrava. - No uvijek je prosvjetlju-juće točno čuti što mislite o meni, lady Exbridge. Očito je da, kako godine prolaze, ja u vašim očima i dalje ostajem daleko ispod svijetlog uzora mojeg plemenitog oca. Edison je nešto kasnije utonuo u jedan od dvaju mekanih naslonjača kraj kamina u njegovu klubu. Upijao je ugodan žamor tihih glasova, šuštanje novina i tihi zveket šalica za kavu. Tihi, ugodni zvukovi osigurat će privatnost za razgovor što će ga upravo obaviti. Uzeo je šalicu kave što su je upravo spustili na stolić kraj njega. Ignatius Lorring je već sjedio u drugom naslonjaču. Edisona je radovala činjenica da njegov stari prijatelj još uvijek ima volje dolaziti u klub. Meñutim, Ignatius je djelovao veoma blijedo, a Edison je opazio da je njegov naslonjač smješten još bliže vatri nego kad su prošli put ovdje razgovarali. Unatoč tomu, kad je Ignatius spustio svoj primjerak The Timesa i nasmiješio se Edisonu, u njegovim se očima pojavio stari, poznati sjaj. - Izgledaš kao da bi ti bolje prijala čašica konjaka nego šalica kave, Edisone. - Posve ste u pravu, tako mi svega. - Edison je popio gutljaj kave. - Upravo dolazim iz posjeta baki.

81

GIGA

- Ah, to sve objašnjava, naravno. Zacijelo je željela čuti pojedinosti o tvojim zarukama. Posve prirodno. - Ništa nije prirodno kad je riječ o lady Exbridge. - Edison je spustio šalicu. - Ali tu nema ničeg novog, pa se možemo pozabaviti razlogom iz kojeg sam vas zamolio da se danas poslije podne ovdje nañemo. Ignatius je spojio svoje mršave prste pred sobom. - Ako se nadaš informacijama o lady Ames, bojim se da te moram razočarati. Nisam imao ništa više sreće od tebe. Čini se da se ta žena odjednom niotkuda pojavila, posve naoružana i opremljena za sezonu. - Njezine su financije takoñer zagonetka - prizna Edison. - Nisam uspio otkriti izvore njezinih prihoda. Unatoč tomu, moja je pomoćnica slučajno naišla na neke informacije koje će nam omogućiti da malo više saznamo o njezinoj prošlosti. - Jedva čekam da to čujem. Edison se udobnije smjestio u naslonjaču, ispružio noge i zamišljeno se zagledao u vatru. Imamo razloga vjerovati da je lady Ames jednom možda hodala po daskama koje život znače, i to pod imenom Fanny Clifton. - Ona je bivša glumica? To bi objasnilo mnoge stvari. - Ignatius je kratko razmislio i potom odmahnuo glavom. - Ali ja sam godinama redovito odlazio u londonsko kazalište. Zapravo, to je jedna od mojih strasti, kao što dobro znaš. Edison se nasmiješio. - Dobro mi je poznata vaša ljubav prema kazalištu. - Ah, da. Vjerujem da bih se rado upustio u život na pozornici da sam se rodio u drugim okolnostima. - Ignatius uzdahne. - Ali u tom slučaju nikad ne bih otkrio Vanzagaru i vanzafilozofiju, a to mi je pružilo tako mnogo zadovoljstva i uživanja. U svakom slučaju, uvjeravam te da nikad nisam čuo za tu Fanny Clifton. - Sto nimalo ne čudi jer se nikad nije uzdigla iznad razine glumice u malenoj putujućoj trupi koja je uglavnom nastupala na sjeveru. I njezina je karijera vjerojatno bila veoma kratka. - Shvaćam. - Ignatius je kimao glavom. - To bi objasnilo zašto nisam čuo za nju. Veoma zanimljivo. Svakako će nam dati novi smjer istraživanja. - Kad bismo uspjeli naći vezu s Italijom i Farrellom Blueom, barem bismo stekli neku ideju o tome kako se domogla recepta. U meñuvremenu, iskrsnulo je još nešto. Ignatius nakrivi glavu. - Doista? - Prije nego objasnim, moram vam postaviti jedno pitanje, gospodine. - Da, da, kako glasi pitanje? Edison ga je pogledao. - Sinoć sam imao susret s osobom koja je uvježbana u borilačkim vještinama vanze. Bio je prilično dobar. A mislim, i veoma mlad. Ignatiusove su se obrve naglo uzdigle. - Zar mi govoriš da si bio napadnut? Napao te neki učenik vanze? -Da. - Ovdje u Londonu? - Ignatius je izgledao zaprepašteno. - Ali to je nevjerojatno. Apsolutno nevjerojatno. A rekao bih, i posve nemoguće. Ja sam trenutno jedini veliki majstor u Londonu. Kao što dobro znaš, prestao sam primati nove učenike prije dosta godina. - Mogu li iz vaše reakcije zaključiti da nije radio za vas? Ignatius puhne kroz nos. - Posve sigurno nije. Koji te vrag naveo da povjeruješ da jest? Edison se osmjehnuo. - Činjenica da ste vi, kao što ste upravo napomenuli, jedini veliki majstor vanze u Londonu. Samo sam pokušavao eliminirati sve očite mogućnosti. Palo mi je na pamet da ste možda poslali nekoga da motri na kuću lady Ames, te da on možda nije znao da i ja u vaše ime radim na tom slučaju. - Obavijestio bih te da sam to učinio. - Onda - tiho će Edison - moramo pretpostaviti da taj mladi učenik vanze radi za nekoga drugoga tko traži ili recept ili Knjigu tajni. Ili oboje. - Nisi ga ispitao?

82

GIGA

- Naš je susret bio kratak, najblaže rečeno. - Kako to misliš? - Odustao je od borbe nakon što je shvatio da sam i ja vježbao te borilačke vještine. - Hmm. - Ignatius je trepnuo dok je razmišljao. - Jasno ti je što to podrazumijeva? - Da još netko traži knjigu? Da, znam što to znači. Ignatius se promeškoljio kao da mu je neudobno u naslonjaču. S nelagodom je pogledao Edisona. - Moramo pretpostaviti da ta osoba, o kome god se radilo, ne traži recept ili knjigu iz altruističnih razloga. Odmah bi uspostavio kontakt sa mnom da je poslao učenika ili osobno došao u grad po poštenom poslu. Obavijestio bi me da želi sudjelovati u potrazi za knjigom. -Da. - Činjenica da to nije učinio može značiti samo jedno - tiho će Ignatius. - Tko god to bio, riječ je o nekome tko više ne poštuje istinske tradicije vanze. Ako postoji i ako želi sakriti svoj identitet, neće ga biti lako naći. Edison se kiselo osmjehnuo. - Slažem se da neće biti jednostavno pronaći odmetnutog praktičara vještina koji želi ostati skriven. Meñutim, njegov je mladi učenik nešto sasvim drugo. - Kako to misliš? Edison je odložio praznu šalicu i podigao se iz naslonjača. - U Londonu se ne može nalaziti mnogo mladih boraca vanze. Neće ga biti teško naći. Kad ga pronañem, možda ćemo otkriti identitet osobe koja ga je poslala u potragu za knjigom. - Ha. Nemoj tratiti vrijeme, Edisone. Ne smijemo dopustiti da nam nešto skrene pozornost s glavnoga cilja. Sad je najvažnije pronaći knjigu prije tog odmetnika. - Ignatius je lupkao prstima jedne ruke o prste druge. - Ako ne uspijemo, znači da ću doživjeti neuspjeh u svojem posljednjem činu vanze.

83

GIGA

17 - Recite mi, gospoñice Greyson, jeste li već upoznali zmaja Exbridge? - Basil Ware se smiješio dok se spuštao na delikatnu stolicu s jastučićem presvučenim plavim baršunom kraj Emme. Morao se nagnuti blizu nje kako bi ga čula povrh smijeha i razgovora. Loža je trenutno bila krcata. Letty je vodila glavnu riječ. Nekoliko se postarijih obožavatelja pojavilo tijekom stanke kako bi joj izrazili svoje poštovanje. Svaki je donio čašu šampanjca za Letty. Okupili su se oko njezinih bujnih grudi, večeras uokvirenih grimiznim satenom. Emmine su grudi bile diskretnije istaknute izrezom još jedne zelene haljine. Ova je ukrašena s mnogo zlatnih vrpci, a nekoliko ih je strateški postavljeno da joj pokriju bradavice. Kad je pitala može li se dekolte popuniti čipkom, Letty i modis-tica su je uvjeravale da je ovaj stil po najnovijoj modi. Emma je potisnula svoje sumnje. Na kraju krajeva, što ona zna o tim stvarima, mislila je. Ona je bivša plaćena družbenica, a ne dama koja se razumije u modu. Pojavljivanje Basila Warea u loži prilično ju je iznenadila. Kad je stigao, ona je bila zaokupljena promatranjem zbivanja u Mirandinoj loži, smještenoj točno na suprotnoj strani gledališta. - Zmaja? Kakvog zmaja? - Emma je virila kroz maleni dalekozor i namrštila se kad je vidjela kako se Edison malo previše galantno saginje nad Mirandinom rukom u rukavici. Zamisao se činila veoma pametnom kad su ranije o tome raspravljali. Edison će izmeñu činova posjetiti Mirandu u njezinoj loži i uvući je u razgovor s ciljem da se spomene njezina prošlost. Sve se odvijalo prema planu, ali je Emma otkrila da joj se ne sviña način na koji se Edison približio Mirandi. Nema nikakve potrebe da joj sjedi tako blizu da mu lady Ames može prstima lagano dotaknuti bedro. To je bila naoko nemarna gesta, ali je Emma osjećala da u tome nije bilo ničeg slučajnog. Miranda pokušava isplesti jednu od svojih mreža. - Govorio sam o Victoriji, lady Exbridge. - Činilo se da se Basil zabavlja. - Baki vašeg zaručnika. Ovdje je večeras. Vjerojatno ste vi razlog tomu. Emma je iznenañeno spustila dalekozor i zagledala se u Basila. - Kako to mislite? Gdje je ona? - Sjedi u trećem redu loža na suprotnoj strani. - Basil je lagano nakrivio glavu kako bi pokazao smjer. - Četvrta slijeva. Ne može vam promaknuti. Ona je dama u blijedoljubičastoj haljini koja je svoj maleni dalekozor usmjerila prema vama. - Čini se da je pola ljudi u kazalištu svoje dalekozore usmjerilo prema meni - progunña Emma. A druga polovica promatra Edisona i Mirandu, pomislila je. Unatoč tomu, pogledala je treći red loža i brojila do četvrte slijeva. Vidjela je sitnu, ali impresivnu ženu u skupoj svijetloljubičastoj haljini i odgovarajućim rukavicama. Lady Exbridge je doista svoj dalekozor usmjerila prema Emmi. - Priča se - promrmlja Basil - da ona i Stokes preziru jedno drugo. Nažalost, nakon što je njezin sin umro, lady Exbridge je preostao samo njezin nezakoniti unuk. - A on nema nikoga osim nje - promrmljala je Emma sebi u bradu. - Ratuju otkako je vaš zaručnik spasio obiteljska imanja od bankrota. - Svjesna sam činjenice da u tom obiteljskom odnosu postoji napetost - oprezno je rekla. - To je jako blago rečeno. - Basil uzdigne obrvu. - Stokesov otac nije bio osobito zainteresiran za financijska pitanja ili svoja imanja. Zapravo, Wesley Stokes je uspio prokockati cijelo svoje nasljedstvo. A zatim je slomio vrat u nesreći na jahanju. - Da, naravno, poznata mi je povijest - žustro će Emma. - Mislim da je bilo veoma plemenito od mojeg, ovaj, zaručnika što je spasio obiteljsku imovinu nakon smrti svojega oca. Basil se tiho nasmijao. - Teško da je to bio čin velikodušnosti ili obiteljskih osjećaja. Općenito

84

GIGA

se smatra da je to učinio kako bi ponizio lady Exbridge. - Ponizio? Kako bi se takvom gestom moglo nekoga poniziti, za ime svijeta? - Rečeno mi je da se nadao kako će je primorati da ga prizna u otmjenim krugovima. To je bilo posljednje što je ona željela učiniti, naravno. Na kraju krajeva, on je sramota za nju. Odlučila se povući iz društvenog života radije nego da se nañe u situaciji da se mora pretvarati kako je zadovoljna obiteljskom vezom meñu njima. - Kako užasno. - Kažu da je Stokes slika i prilika svojeg oca. Svaki put kad ga Victoria vidi, nesumnjivo vidi Wesleyja i ono što je njezin sin mogao postati da je imao drukčiju narav. To je sigurno strahovito izjeda. - Kako veoma žalosno za oboje. Basil se nasmijao. - Ma hajde, draga moja gospoñice Greyson. Previše ste meka srca. Ne razumijete kako te stvari funkcioniraju u visokom društvu. Uvjeravam vas da ni Stokes ni lady Exbridge ne trate vrijeme na osjećaj žalosti. Previše su zauzeti uživanjem u ratovanju. Emma je gledala kako lady Exbridge spušta svoj dalekozor i okreće se kako bi se obratila krupnoj dami koja je sjedila kraj nje. Nije mogla razabrati izraz lica lady Exbridge, ali nešto u ukočenom, otre-sitom načinu na koji se micala govorilo joj je da Basil nije u pravu. Lady Exbridge nije uživala u ratovanju sa svojim unukom. Nije trebalo posjedovati veliki stupanj intuicije da bi se shvatilo kako je ona silno nesretna i vjerojatno veoma usamljena osoba. - Pitam se - Basil je odjednom zvučao veoma zamišljeno. - Da? - Emma ga je pogledala. - Sto je? - Ništa, zapravo. Zaboravite. - Teško to mogu učiniti kad se ponašate tako tajanstveno, gospodine. Što ste točno željeli reći? - To se mene ne tiče, naravno, ali pa... - Basil uzdahne. - Možda je pošteno upozoriti vas. - Upozoriti me na što? Stišao je glas i nagnuo se naprijed držeći se krajnje ozbiljno. - Molim vas, shvatite ovo isključivo kao prirodnu zabrinutost prijatelja. Ali odjednom mi je palo na pamet da ste možda postali pijun u ratu Stokes-Exbridge. - Sto time želite reći, za ime svijeta? Basilove su se oči lagano stisnule. - Možda ste čuli da je Stokesova majka bila guvernanta koja je uništila svoj ugled u ljubavnoj vezi s Wesleyjem. - Da, znam. Kakve to ima veze s bilo čime? - Sviñalo se to njoj ili ne, Edison Stokes je jedini član obitelji lady Exbridge. Potomak njezina jedinog sina. On je njezina jedina nada da će se obiteljsko ime održati. Stokes je vlastitim snagama uspio kupiti ugled. Njegova će djeca, njezina buduća praunučad, biti prihvaćena u visokom društvu. Ona to zna bolje od ikoga. - Sto želite reći, gospodine? - Upravo mi je palo na pamet da na svijetu vjerojatno nema ničega što bi lady Exbridge naljutilo više nego da gleda kako Stokes bira ženu koju ona smatra posve neprikladnom. Ženu koja je, zapravo, nekoć imala sličan položaj u životu kao i njegova majka. Na kraju krajeva, ta će žena biti majka njezine praunučadi. Šok izazvan njegovim insinuacijama ostavio je Emmu bez daha. Meñutim, brzo se pribrala. Na kraju krajeva, pomislila je, ona zna pravi razlog iz kojega je Edison objavio svoje zaruke s njom. To nije imalo nikakve veze sa željom da naljuti svoju baku. - Griješite, gospodine Ware. - Vrlo vjerojatno - ljubazno se složio. - Molim vas, oprostite mi. Samo sam želio spriječiti da vas iskoristi za neku podmuklu svrhu. - Nitko me ne iskorištava, gospodine. - Barem ne onako kako vi zamišljate, u sebi je dodala Emma.

85

GIGA

- Naravno da ne. - Basil je pogledao na drugu stranu kazališta i vješto promijenio temu. Vidim da se Miranda opet bavi svojim trikovima. Ona je doista veoma odlučna mala vještica, nije li? S obzirom na svoj izgled, vjerojatno nije navikla na neuspjeh. Emma je vratila pozornost na Mirandinu ložu upravo na vrijeme da vidi kako Edison gleda prema njoj. Učinilo joj se da se namrštio kad je vidio Basila kako sjedi kraj nje, ali nije mogla biti sigurna na toj udaljenosti. Dok je gledala, on se okrenuo i odgovorio na nešto što je Miranda zacijelo rekla. Istražuje njezinu prošlost, podsjetila se Emma. Palo joj je na pamet da dvoje mogu prakticirati umijeće izvlačenja informacija. - Posve ste u pravu, gospodine Ware. Lady Ames je veoma ljupka. - Emma se nadala da zvuči ležerno. - Poznajete li je dugo? - Zapravo ne. - Basil je ravnodušno slegnuo ramenima. - Upoznali smo se na primanju kod obitelji Connerville malo nakon početka sezone. Činila mi se prilično zabavnom, pa sam je pozvao u svoj dvorac na selu. - Jeste li poznavali njezina muža? - Nikad nisam sreo tog čovjeka. - Basil se značajno osmjehnuo. - Ali mogu pogañati koji je uzrok njegove smrti. - Kako molim? - Lady Ames može biti pomalo iscrpljujuća, čak i za muškarca u najboljim godinama. Koliko sam shvatila, njezin je muž već bio u poodmaklim godinama. Vjerojatno nikad nije imao izgleda. Usuñujem se reći da je izdahnuo od pretjeranog naprezanja. Emma je osjetila kako joj je rumenilo navrlo u obraze. - Shvaćam. - Toliko o njezinoj nadarenosti za istraživanje. Pročistila je grlo i okrenula se kako bi zurila preko gledališta. Odmah je opazila da je Edison nestao iz Mirandine lože. Drugi je muškarac zauzeo njegovo mjesto. - Pa, najbolje da poñem. - Basil je naglo ustao i duboko se sagnuo nad Emminom rukom. Čini se da vaš zaručnik žuri natrag ovamo. Možda se uvrijedio kad je vidio kako ja čavrljam s vama. Po zadovoljnom sjaju u njegovim očima znala je da Basil odlazi jer je postigao svoj cilj. Zabavljao se na njezin račun. Za njega sve to nije ništa više od popularne razbibrige očijukanja s damom drugog muškarca. Igra je večeras nesumnjivo posebno zanimljiva zbog nazočnosti lady Exbridge. - Ostanite još malo, gospodine Ware. - Emma mu se hladno nasmiješila. - Sigurna sam da bi Edison rado razgovarao s vama. - Nemam ni najmanju želju naći se u situaciji da moram dolaziti na sastanak u zoru. - Smijeh je nestao iz njegovih očiju. Zamijenilo ga je nešto što je moglo biti istinska zabrinutost. Vjerujem da nećete zaboraviti ono što sam vam rekao u dvorcu Ware, gospoñice Greyson. Ako se ikad nañete u, recimo to tako, nezgodnim okolnostima, morate mi se odmah obratiti. - Doista, gospodine Ware, ne mogu zamisliti što bi mogle biti takve okolnosti. - Imate moje obećanje da ću se pobrinuti da ne ostanete u oskudici i bez prijatelja nakon što Stokes završi sa svojim igricama. Nestao je prije nego je Emma dospjela odgovoriti. Nekoliko minuta kasnije teške su se baršunaste draperije u stražnjem dijelu lože opet pomaknule. Edison je ušao, kratko kimnuo gospodi oko Letty i sjeo kraj Emme. Nije se doimao zadovoljnim. - Kojeg je vraga Ware ovdje radio? - pitao je bez uvoda. Emma je na lice pokušala namjestiti izraz uljudnog iznenañenja. - Samo je svratio kako bi me pozdravio. - Vraga je tako. Čvrsto je odlučio da će vas zavesti. Neće se smiriti dok ne ostvari svoj cilj. - Kako veoma čudno - promrmlja Emma. -Gospodin Ware mi je upravo iznio slično upozore-

86

GIGA

nje po pitanju vas i Mirande. Uvjeren je da je lady Ames postavila svoju klopku za vas i neće se smiriti sve dok vas ne osvoji. Vjerujem da je došao do zaključka da vas je večeras namamila u svoju ložu. Edison ju je iskosa pogledao. - Prokleto dobro znate što sam radio u Mirandinoj loži. - Doista znam, gospodine. - Vedro se nasmiješila. - Jeste li imali uspjeha? - Ne. - U glasu mu se osjećalo gnušanje. -Uistinu mogu vjerovati da je ta žena glumica. Zna zaobilaziti jasna pitanja bez - Emma, draga - javila se Letty s druge strane lože. - Samo dvije riječi, ako nemaš ništa protiv. Emma je pogledala kraj Edisona do mjesta gdje je Letty sjedila okružena skupinom postarijih obožavatelja. - Da, gospoño? - Bickle me - Letty je zastala i ljubazno pogledala krupnog Bicklea - upravo pozvao da mu se nakon predstave pridružim u njegovoj kočiji. Povest će me na soareju kod Turleyja. Bi li ti jako smetalo kad bih te tijekom ostatka večeri prepustila brizi tvojeg šarmantnog zaručnika? Namignula je Edisonu. - Sigurna sam da će se sjajno pobrinuti za tebe. Emma se ukočila. Drhtaj, napola strepnja, napola iščekivanje, uznemirio je njezine živce. Ona i Edison nisu bili sami zajedno još od prekjučer uvečer, kad je on izišao iz knjižnice i zalupio joj vratima pred nosom. Uopće nije bila sigurna da želi biti sama s njim. Jedan njezin dio bojao se da će on željeti govoriti o onome što je ona nazivala incidentom u kočiji. Drugi njezin dio užasavao se mogućnosti da on neće željeti raspravljati o tome. Našla se u klopci. - Naravno da mi neće smetati. Lijepo se zabavite, Letty. - O, sigurna sam da hoću. - Letty se ozareno smiješila Bickleu čije je lice poprimilo nezdravu nijansu crvene boje. - Njegovo je gospodstvo veoma zabavno društvo. Njegovo gospodstvo, nije promaklo Emmi, takoñer ima erekciju. Njegove su starinske hlače malo što prepuštale mašti. Brzo je skrenula pogled, ali ne dovoljno brzo. Edison je uhvatio njezin pogled i ironično se osmjehnuo. Ignorirala ga je sve dok se zavjesa nije podigla za posljednji čin Otela. Po završetku predstave Emma je čekala u krcatom predvorju kazališta dok je Edison pošao poslati po svoju kočiju. Kad se vratio po nju, dopustila je da je povede van i pomogne joj popeti se u kočiju. Bila je svjesna napetosti u njemu. Zračila je kroz njegov dlan kad ju je uhvatio za nadlakticu. Neka joj nebo pomogne, ipak će razgovarati o incidentu. Edison se lagano popeo za njom i sjeo na suprotno sjedalo. - Moram razgovarati s vama. Emma se psihički pripremila. Spremna je, pomislila je. Njezina karijera plaćene družbenice pretvorila ju je u iskusnu ženu. Može se nositi s ovakvim stvarima. Čvrsto je odlučila ići dalje kao da se ništa od velike važnosti nije dogodilo. To se činilo najmudrijim; zapravo, to je jedino razumno. - Prilično sam umorna, gospodine - mirno je rekla. - Ako nemate ništa protiv, željela bih poći kući. - To je izvrsna zamisao. - Nagnuo se u sjedalu, a očito mu je laknulo. - Upravo sam to kanio predložiti, ali sam se bojao da ćete se usprotiviti. Obuzeo ju je iznenadni gnjev kad je u njegovim očima opazila bljesak zadovoljstva. - Ako mislite da... da vas na neki način pozivam, razmislite ponovno, gospodine. Nemam apsolutno nikakvu namjeru ponoviti incident do kojeg je neku večer došlo u kočiji. O, sjajno si to izvela, Emma. Sad si sama otvorila temu incidenta. Edison joj se neveselo osmjehnuo. - Čak i kad bih imao toliko sreće da dobijem takav poziv od vas, draga moja, morao bih ga večeras odbiti. - Kako molim? - Upravo se dogodilo nešto veoma zanimljivo. Odmah je shvatila da govori o nečemu što

87

GIGA

nema nikakve veze s incidentom. - Kako to mislite? - Kad sam prije nekoliko minuta izišao kako bih poslao po kočiju, čekao me ulični deran. Imao je poruku. - Kakvu vrstu poruke? - Poslao ju je moj stari suradnik, krijumčar po imenu Jednouhi Harry. Često se zadržava u luci. Tijekom rata sam katkad kupovao informacije od njega. Emma se zaprepastila. - Nebesa. Kakve bi informacije krijumčar mogao prodati vama? Edison je slegnuo ramenima. - Vijesti o dolascima i odlascima brodova u vodama pod kontrolom Francuza. Pojedinosti o terenima uz obalu. Položaj vojnih garnizona. Uobičajeno. Stisnula je oči. - A zašto bi vama trebale takve informacije, gospodine? - Ja sam čovjek s raznovrsnim poslovnim interesima - rekao je. - Nisam mogao dopustiti da se sve zaustavi samo zato što je Napoleon krenuo u osvajanje svijeta. - Naravno da ne - progunñala je. Vjerojatno bi bilo najbolje da dalje ne čeprka po tome. Nije bila sigurna želi li otkriti da se Edison pomalo bavio krijumčarenjem tijekom rata s Francuskom. - Ne može se ni zamisliti da bi se dopustilo Napoleonu uplitanje u čovjekove financijske interese. Edisona je, čini se, zabavljao njezin ledeni pogled. - Katkad su neke od informacija što sam ih dobio od Jednouhog Harryja bile korisne i za vlasti. Naravno, proslijedio sam ih. - Shvaćam. - Znači, nekoć je bio i špijun. - Imali ste veoma pustolovan život, gospodine. Sto mislite, kakve informacije taj Jednouhi Harry večeras ima za vas? - Jučer sam mu poslao poruku da bih platio za bilo kakve informacije o čovjeku koji nas je napao u vrtu lady Ames. Harry je sklon upadanju u loše društvo. - Shvaćam. - Uzdigla je obrve. - Kako se čini da ste prilično dobri s Harryjem, pretpostavljam da vi posjedujete istu sklonost. Kratko se osmjehnuo. - Čovjek sa širokim poslovnim interesima mora biti fleksibilan. - Valjda se može i tako reći. - U svakom slučaju, nadam se da je Harry saznao nešto korisno. - Edison je pogledao mračnu ulicu. Čeljust mu se stegnula. - Lorring mi je rekao neka ne gubim vrijeme na istraživanje u tom smjeru, ali ja imam osjećaj da bi nas to moglo dovesti do nekih odgovora. Emmu je prožeo osjećaj hladnoće, slično kao i maločas ispred kazališta. Sad je znala da to nema nikakve veze s raspravljanjem o incidentu. Večeras se zbiva nešto daleko opasnije. - Gdje ćete se sastati s tim Jednouhim Harryjem? - pitala je. - U gostionici koja se zove Red Demon blizu dokova. Još je jedan treptaj strepnje prostrujao Emmom. - Edisone, ne sviña mi se taj vaš plan. - U njemu nema ničeg opasnog. Mučila se kako bi riječima izrekla ono što nikad nije uspijevala objasniti. - Imam gadan osjećaj u vezi s tim. Svi znaju da je područje oko luke opasno, osobito u ovo doba noći. - Vaša je zabrinutost za dobrobit vašeg poslodavca, kao i uvijek, cijenjena. - Mračno se osmjehnuo. - Bez brige, Emma, prezivjet ću kako bih vam dao plaću i napisao onu prokletu preporuku. Odjednom ju je obuzeo bijes. Stisnula je šake u krilu. - Gospodine Stokes, već mi je uistinu dosta vašeg sarkazma. Ja sam slučajno prilično intuitivna osoba i imam predosjećaj u vezi s vašim planom da se večeras sastanete s tim Jednouhim Harryjem. Samo sam vas pokušala upozoriti. - Smatrajte da ste me upozorili. - Nagnuo se naprijed i uhvatio joj bradu izmeñu palca i kažiprsta. - U zamjenu za to, i ja ću vama dati jedno upozorenje. - Kakvo?

88

GIGA

- Ni u kakvim okolnostima nemojte dopustiti Basilu Wareu da vas negdje uhvati nasamo. Edisonov je izraz lica bio hladan kao siječanjska oluja. - Klonite ga se, Emma. On vas doživljava samo kao nagradu koju će ukrasti u opakoj malenoj igri. Uspije li u svojoj nakani, izgubit će svako zanimanje za vas. Odjednom je ostala bez daha. Ljutito se borila protiv osjećaja malaksalosti. - Zar mislite da ja ne znam kakva vrsta čovjeka je on? Ja sam stručnjak za takva stvorenja, gospodine. Ne trebaju mi vaši savjeti. - Ipak, kao vaš poslodavac, osjećam obvezu dati vam ih. - Uvjeravam vas, znam paziti na sebe. Pobrinite se da vi večeras poslušate moj savjet, gospodine. - Hoću. Pustio ju je, pomaknuo se unatrag na sjedalu i hitro odvezao svoju bijelu kravatu. Sa sve većom nelagodom gledala je kako baca kravatu na sjedalo i podiže ovratnik svojeg ogrtača. Napravio je još nekoliko manjih prilagodbi, kao što je skrivanje privjeska za džepni sat. Kad je završio s jednostavnom preobrazbom, opet je bio obavijen samo mrakom i sjenkama. - Edisone, ozbiljno sam mislila - šapnula je. -Obećajte mi da ćete večeras biti krajnje oprezni. Njegov se osmijeh doimao pomalo zlobnim. -Hoćete li me poljubiti za sreću? Oklijevala je. A tada se, usprkos njegovu opasnom osmijehu, nagnula naprijed i ovlaš mu dotaknula usta svojima. Očito ga je iznenadila kratkotrajna intimnost. Povukla se baš kad je počeo reagirati. Dugi ju je trenutak promatrao zagonetnim očima. - Jasno vam je da ne možete zauvijek izbjegavati razgovor o onome što se meñu nama dogodilo - posve je mirno rekao. Emma ga je ignorirala. - Sto se tiče mojih planova za večeras, predomislila sam se, gospodine. Ipak neću poći kući. Možete svojem kočijašu reći neka me odveze na soareju Smithtonovih. Kad završite sa svojim poslom u luci, možete mi se ondje pridružiti. Željet ću potpuni izvještaj o svemu što saznate od Jednouhog Harryja.

89

GIGA

18 U gostionici Red Demon vladao je zadimljeni, nezdravi ugoñaj uobičajen na takvim mjestima. Živopisna zbirka lučkih radnika, zlikovaca, prostitutki i ostalih koji za život zarañuju na rubovima zloglasnih dijelova grada zauzimala je drvene klupe. Na stolovima su se nalazili vrčevi piva i ostaci mesnih pita. Jednouhi je Harry sjeo prekoputa Edisona. Ono što je ostalo od njegova lijevog uha djelomice je skrivala duga, masna kosa i šal što ga je vezao oko glave. Edison je čuo najmanje tri različite verzije priče o tome kako je Harry ostao bez uha. Prva govori o tučnjavi s pijanim mornarom. Druga se tiče ljutite prostitutke koja se pobunila jer nije bila plaćena za svoje usluge. Treća ima neke veze s bandom lopova koji su pokušali ukrasti jednu od Harryjevih pošiljki krijumčarenog francuskog konjaka. Harry je Edisona smatrao prijateljem, ali nikad nije bio od onih koji dopuštaju da mu prijateljstvo ometa posao. Edison je znao da mora imati na umu da poduzetni krijumčar prodaje lažne informacije jednako vješto kao i one u kojima ima nešto više istine. Ipak, Harry ima neka mjerila. A on i Edison se već veoma dugo poznaju. U svakom slučaju, mislio je Edison, ne može biti previše izbirljiv u ovoj istrazi. - Najprije sam ga opazil jer ima neke pokrete ko vi, gospon Stokes. - Harry je pogledom oprezno preletio zadimljenu prostoriju, a zatim se nagnuo preko stola. - Glatke i nekak smirene. Uglavnom se nekak stapa sa zidima. Čak i ne vidite da je tu osim ako on ne želi da ga vidite. I najčešće nosi crnu odjeću kao i vi. Edison je nastojao ignorirati kiseli zadah koji je dopirao preko stola. Bio je prilično siguran da se Harry kupa jedino u onim prigodama kad se napije francuskog konjaka tako da ne zna za sebe i padne u rijeku. To mu nije osobito koristilo jer je rijeka prljavija od Harryja. - Kad si ga prvi put opazio? - upita Edison. Harry je skupio lice u zamišljen izraz. - Prije dva tjedna, tak nekak. Ovdje pazimo na strance, što vi dobro znate. Kad sam čul da tražite nekog tko nosi crnu odjeću, drži sve za sebe i voljan je platit informacije o vama, gospon, pomislil sam na njega. - Opisi tog čovjeka - reče Edison. - Ne mogu točno reć kak izgleda. Nikad ga nisam vidil po danu. - Koliko je visok? Harry je skupio usne. - Otprilike kak i vi, gospon. No rekal bin da je mlañi. Puno mlañi. - Krupne grañe? Harry se doimao iznenañenim. - Ne, gospon. Sad kad ste to spomenul, zaprav je vitak. Nekak mršav i žilav. Kreće se kak mačka. - Neću ti platiti za tako neodreñene informacije, Harry. Ako mi ne možeš reći kako izgleda ili gdje ga se može naći, što mi onda nudiš na prodaju? Grozničavi sjaj pohlepe pojavio se u Harryjevim očima. Na brzinu je popio gutljaj piva, rukavom obrisao usta i nagnuo se bliže. - Mislim da znam di stoji. Edison je osjetio kako ga prožima osjećaj iščekivanja. No dovoljno je često tijekom godina poslovao s Harryjem da bi znao kako to ne smije pokazati. - Možeš mi reći gdje živi? - Je. Kad sam se sinoć vraćal do moje sobe iznad krčme Fat Mermaid, vidil sam ga kak ulazi kroz kuhinjska vrata prodavaonice pita u Oldhead Laneu. Udovica koja je vlasnica prodavaonice iznajmljuje sobe. - Harry je zastao. - Barem mislim da je to bil on. - Zašto nisi siguran? - Jer se kretal drukčije neg kad sam ga zadnji put vidil. Ne glatko i lagano. Možda kak da je bil ranjen. - Harry se uhvatio za vlastita rebra i zastenjao kako bi mu to demonstrirao. - Kak da ga je šutnul konj. Ili se možda s nekim potukal. Edison se naslonio na stolici i razmislio o tome. Bio je prilično siguran da je vanza-borcu

90

GIGA

zadao barem jedan snažan udarac u bedro, te još jedan u rame. - U koje si ga vrijeme vidio? Harry je slegnuo ramenima. - Teško je reć, gospon. Kasno, samo to znam. Moguće je da Harry ovoga puta prodaje točne informacije. S druge strane, sve je to zvučalo malo previše korisno. Edison je trenutak razmislio o mogućnostima, a zatim je slegnuo ramenima. - Dobro, Harry. Platit ću ti. Harryjeva su se usta raširila u zadovoljni, bezubi smiješak. - Hvala vam, gospon. Nadam se da ćete ga nać. Ježim se od njega, stvarno. Ne bin imal niš protiv da ode odavde. Spremio je novčanice koje mu je Edison dodao ispod stola, iskapio pivo i ustao. Okrenuo se, požurio kroz krcatu gostionicu, otvorio vrata i izišao na mračnu ulicu. Edison je još trenutak pričekao. Potom je ustao, zaputio se prema stražnjem dijelu prostorije, kao da ide u zahod, i šmugnuo van. No umjesto da poñe do zahoda, zaobišao je ugao gostionice. Žuti sjaj Harryjeva fenjera nazirao se kroz suma-glicu koja je nadirala s rijeke. Svjetlo je nestalo u crnoj uličici. Edison ga je slijedio. Emma je protrljala nadlaktice. - Čini li se vama da je ovdje hladno, Miranda? - Ni najmanje. - Miranda se osvrnula po krcatoj plesnoj dvorani. - Zapravo je prilično toplo. Osjećate li hladnoću? - Malo. Zapravo joj je do maločas bilo sasvim ugodno. Osjećaj koji je podigao fine dlačice na njezinim rukama stigao je niotkuda, kao da je ledeni vjetar zapuhao kroz pregrijanu prostoriju. Miranda je raširila oči od iznenadnog zanimanja. - U posljednje ste vrijeme imali previše uzbuñenja. Zašto ne poñemo u jednu od manjih prostorija i sjednemo na nekoliko minuta? Zamisao je imala odreñenu privlačnost, ali je Emma poželjela da je to predložio netko drugi, a ne Miranda. S druge strane, rekla je sebi, zaposlena je da služi kao mamac. Ovo je savršena prilika da se sama iskuša u istraživanju Mirandine zagonetne prošlosti. Bilo bi veoma ugodno iznenaditi Edisona informacijama do kojih sam nije uspio doći. - Izvrsna zamisao - uljudno će Emma. -Vjerujem da bih rado sjela na nekoliko minuta. - Šteta što uza se nemam nimalo mojeg posebnog biljnog čaja. Veoma je učinkovit kad treba suzbiti hladnoću i groznicu. Emma se morala potruditi, ali je uspjela potisnuti uzdah olakšanja. - Sigurna sam da nam jedna od sluškinja lady Smithton može donijeti običan čaj. - Da, naravno. Probile su se kroz gužvu u predvorju. Jedan od lakaja uveo ih je u maleni salon i pošao po čaj. - Siroto stvorenje - promrmljala je Miranda kad su sjele ispred vatre. - Niste navikli na zahtjeve društvenog života, zar ne? Vjerujem da vas sve to veoma zamara. - Srećom, imam snažnu konstituciju - vedro će Emma. - To je bilo nužno u mojoj prijašnjoj karijeri. - To doista mogu zamisliti. No vjerujem da su zahtjevi vaših zaruka sa Stokesom još naporniji, premda daleko zabavniji, od onih kojima ste bili izloženi kao plaćena družbenica, hmm? - Kako molim? Miranda joj je namignula i značajno se nasmiješila. - Ma hajde, Emma. Obje smo iskusne žene. I nije nikakva tajna da ste, recimo to tako, već dopustili zaručniku da kuša robu. Emma je osjetila kako joj vrelina navire u obraze i ljutila se na sebe jer je porumenjela. Srećom, u tom se trenutku vratio lakaj s pladnjem na kojem je donio čaj. Iskoristila je prigodu da se pribere. - Nemam pojma o čemu govorite, gospoño -žustro je rekla kad su opet ostale same. Miranda se kratko nasmijala. - Namjeravate igrati ulogu netaknute mladenke, je li? Kako kra-

91

GIGA

sno. Ali moram vam reći da je dojam već donekle pokvaren dogañajima u dvorcu Ware. Na kraju krajeva, svi su vas ondje vidjeli u spavaćici i kućnom ogrtaču. I moram vas podsjetiti da je Stokes osobno uvjeravao Wareove goste da ste bili s njim u vrijeme kad je Crane ubijen. Emma je nešto neodreñeno promrmljala i popila gutljaj čaja. Mirandine su oči svjetlucale. - Nemojte mi reći da to nije bila istina? A, ne, nećeš, vještice jedna. Nećeš me tako navući na tanak led. - Sve je bila čista istina, Miranda. Ali pomalo nezgodna kad je riječ o mojem ugledu. - Emma se mirno nasmiješila. - Meñutim, ne onako nezgodno kako bi bilo visjeti zbog umorstva. - Razumijem. - Miranda je oslonila bradu na dlan i na povjerljiv se način zagledala u Emmu. -Ali doista nema nikakve potrebe da budete stidljivi. Budući da smo trenutno ovdje samo nas dvije, moram vas pitati što mislite o Stokesovoj tetovazi. Emma je umalo ispustila šalicu. - O čemu? Dio samouvjerene drskosti nestao je iz Mirandinih očiju. - O njegovoj tetovazi. Zasigurno ste je vidjeli. Na kraju krajeva, bili ste intimni s njim. - Džentlmeni nemaju tetovaže - silovito će Emma. - Muškarci koji plove i gusari ih imaju, ili sam barem tako čula. Ali sigurno ne džentlmeni kakav je gospodin Stokes. Miranda je zadržala osmijeh na licu, ali se doimao usiljenim. - Možda je niste opazili u mraku. - Nemam pojma o čemu govorite. Mirandine su se oči raširile. - Za Boga miloga, zar želite reći da ne skida košulju dok vodi ljubav s vama? Kako veoma razočaravajuće. Ja osobno volim vidjeti muževna prsa. Emmi nije bilo ni na kraj pameti priznati da se Edison, kad je jedini put vodio ljubav s njom, nije potrudio skinuti košulju. Veoma je oprezno odložila šalicu i pogledala ravno u Mirandu. - Itekako sam svjesna da sam neiskusna u načinima ponašanja u visokom društvu, lady Ames. Morate mi oprostiti ako sam pogriješila, ali imala sam dojam da se smatra krajnje vulgarnim ako dame pričaju o svojim ljubavnim pothvatima. - Samo trenutak. - Mirandin se izraz lica ukočio. - Sto točno želite reći? - Ne mogu vjerovati da bi dobro odgojena dama ikad raspravljala o stvarima kao što su teto važe i muževna prsa. Zacijelo bi se samo odreñena vrsta žene, pripadnica polusvijeta - Emma je zastala kako bi naglasila svoje sljedeće riječi - ili možda glumica hvalila svojim seksualnim osvajanjima. Učinak na Mirandu bio je trenutačan. Usta su joj se zabezeknuto otvorila. Trgnula se kao da ju je netko udario. Oči su joj postale staklaste od pakosti. Njezin je bijes bio opipljiva sila u sobi. - Kako se usuñujete implicirati da sam ja vulgarna? - Mirandin je glas bio hrapavi šapat. - Vi ste ona koja je izišla iz blata. Prije nego je Stokes odlučio spasiti vas od krvnikove omče bili ste obična plaćena družbenica. Da sam na vašemu mjestu, počela bih se pitati zašto je to zapravo učinio. Sigurno niste od one vrste žena koju bi muškarac njegova položaja u društvu ikad oženio. Zapravo, niste ništa bolji od Naglo se prekinula, skočila na noge uz šuštanje satena i hitro izišla. Zrak oko nje pucketao je od bijesa. Miranda doista zna kako treba dramatično izići, primijetila je Emma. Još jedan dokaz da je nekoć hodala pozornicom. I posve je jasno da ju je pogodila u živac kad je spomenula loše odgojene glumice. To će te naučiti da se ne petljaš s profesionalnim družbenicama, pomislila je Emma. Tek nakon što je prvi osjećaj trijumfa izblijedio, shvatila je što je upravo učinila. Gotovo je otvoreno rekla Mirandi da zna za njezinu nekadašnju karijeru glumice. Sto ju je spopalo, za ime svijeta? Sasvim je moguće da je tim nepromišljenim riječima ugrozila svoj novi posao. Ako Mirandu obuzme panika i ona pobjegne, Edisonu više neće trebati nikakav mamac. Više mu ona neće trebati, mislila je Emma.

92

GIGA

Osjetila je led u želucu. Emma je stegnula šaku. Da ta vještica barem nije spomenula Edisonovu tetovažu. To je bilo ravno priznanju da su imali barem jedan ljubavni susret. Kad se to dogodilo, pitala se Emma. U dvorcu Ware? Ili kasnije, ovdje u gradu? Prisjetila se načina na koji se Edison sagnuo nad Mirandinom rukom u kazališnoj loži ranije večeras. Koliko je daleko točno išao u svojim nastojanjima da sazna više o glumičinoj zagonetnoj prošlosti? Ponovno je osjetila žmarce strepnje na leñima, te se trgnula iz mračnog razmišljanja. Osjećaj da je dodiruju sablasni prsti nije imao nikakve veze s njezinim nesretnim razmišljanjima o Mirandi i Edisonu. Edison je u opasnosti. Bila je sigurna u to. Ali baš ništa ne može poduzeti po tom pitanju. *** Nezamjenjivi smrad Temze večeras je bio osobito jak. Edison bi znao gdje se nalazi čak i da su mu stavili povez na oči. Rijeka je London učinila velikom trgovačkom lukom. Zapravo, bio je itekako svjestan činjenice da upravo tomu duguje znatan dio svojega bogatstva. Ali ona je takoñer i gradska kanalizacija. Svakog je dana puna otpadnog materijala iz zahodskih jama i konjušnica, trupala uginulih životinja, a katkad se ondje pojavi i žrtva nekog razbojnika. Stajao je u sjenkama maglom obavijene veže i slušao kako Jednouhi Harry lupa po vratima jedne straćare. - Bolje da si unutra s obećanim novcem, podli gade. - Harry je lupao jače. - Obavil sam svoj dio nagodbe i došal sam po plaću. U ovo je doba taj dio luke bio pust. Skladišta i druge zgrade bile su mračne i tihe u magli. Tihi žubor crne vode djelovao je gladno, kao da rijeka očekuje plijen. Plovila različitih veličina stenjala su, škripala i uzdisala dok su lagano natezala konopce kojima su bila učvršćena. Jedino svjetlo bio je slabašan sjaj Harryjeva fenjera. Reflektirao se u magli, stvarajući nezemaljske obrasce kraj vrata straćare. Harry je lupao po drvenim vratima. - Sklopili smo nagodbu, proklet bio. Došal sam po pare. Nitko ne vara Jednouhog Harryja. Sarke su zaškripale. S mjesta na kojem je stajao, Edison je vidio kako se vrata straćare djelomično otvaraju, otkrivajući mrkli mrak unutra. Iz sjenki se začuo glas. - Sastali ste se s onim koji je izišao iz Kruga? - Dakle, slušajte, ne znam ništa o nekakvu krugu. Sastal sam se sa Stokesom, baš kak smo se dogovorili. - Rekli ste mu točno ono što sam vam rekao da mu kažete? - Je. I sad sam došal po svoj novac. Gdje je? - Ako ste obavili svoju dužnost, više mi niste ni od kakve koristi. - Kako to mislite? - Harry je brzo koraknuo unatrag. Fenjer u njegovoj ruci divlje se njihao. Dakle, slušajte vi, nagodili smo se. - Doista jesmo, gospodine Jednouhi Harry. -Vrata su se šire otvorila. - Izdali ste svojeg prijatelja, niste li? - To je prokleta laž - bunio se Harry Zvučio je istinski uvrijeñeno. - Nisam izdal Stokesa. Zašto bin to učinil? On i ja smo prijatelji. Katkad smo poslovno surañivali. - Unatoč tomu, večeras ste ga izdali. - Samo sam mu uzel malo novca, to je sve. Neće mu nedostajat. Ima više nego dovoljno, i to je prokleta činjenica. To je bil samo posal. - Upravo suprotno. Namamili ste ga na taj sastanak gdje ga očekuje veliki poraz. - Vraga jesam - prasne Harry. - Nikamo ga nisam namamil. Obojica znamo da u Oldhead Laneu nema nikak'e prodavaonice pita, kak ni soba iznad nje.

93

GIGA

- On nije budala. On je onaj koji je mogao postati veliki majstor. Neće otići u Oldhead Lane. Sigurno je vas slijedio ovamo. I ovdje će legenda o njemu biti zauvijek uništena. - No, čekajte jednu prokletu minutu. - Harry je napravio još jedan korak unatrag i podigao ruku. - Ako mislite da sam mu sve ono rekal kak bin ga navel da me slijedi pa da vi možete svoje proklete ruke stavit na njega, posve ste ludi. - Nisam lud, gospodine Jednouhi Harry. Ja sam početnik u Velikom krugu vanze. Večeras sam primijenio strategiju prijevare kako bih namamio onoga koji je mogao postati veliki majstor. - Zašto bi to željeli učinit? - cvilio je Harry. - Kad ga pobijedim u časnoj borbi, dokazat ću svojemu učitelju da sam dostojan inicijacije u sljedeću razinu uspona. - Boga mi, govorite besmislice, stvarno. - Dosta je. - Mračna se figura pomaknula u sjen-kama vrata. Trenutak kasnije bljesnula je svjetlost drugog fenjera. - Nemam vremena za gubljenje na rasprave s vama o stvarima koje nikad ne biste mogli razumjeti. Edison je izišao iz svojeg skrovišta, smanjujući udaljenost izmeñu sebe i mračne figure na vratima straćare. - Mislim da je vrijeme da odeš, Harry - tiho će Edison. - Koji vrag? - Harry je podigao svoj fenjer, napola se okrenuvši kako bi zavirio u maglu. Stokes? Što, dovraga, vi - ? Vrata straćare su se šire otvorila. Izišao je čovjek posve odjeven u crno, lica skrivena iza maske od platna. Vanza-borac je učinio dva brza koraka, skočio visoko u zrak i zamahnuo nogom. Udarac je pogodio Harryja u rebra. Harry je zastenjao i srušio se unatrag preko ruba gata. Čuo se bučni pljusak kad je pao u vodu. Fenjer što ga je držao potonuo je kao kamen. Svjetlo se ugasilo. Obavijen sjajem fenjera što ga je ranije upalio, vanza-borac se formalno naklonio Edisonu. - O, legendarni onaj koji je izišao iz Kruga. O, sjajni koji je mogao postati veliki majstor, ukazat ćete mi čast i večeras mi prepustiti pobjedu. Edison se lecnuo. - Zar uvijek tako govoriš? Mladi se borac ukočio. - Obraćam se s poštovanjem onomu koji je još uvijek legenda. - Tko ti je, dovraga, rekao da sam ja legenda? - Moj učitelj. - Nisam legenda - blago će Edison. - Ja sam bivši praktičar vanze. U tome postoji golema razlika. - Moj mi je učitelj rekao da ste mogli postati veliki majstor. - Kako bi se postalo veliki majstor, čovjek najprije mora drugog muškarca zvati majstorom. To mi nikad nije osobito dobro išlo. Izostanak bilo kakvih zvukova u vodi počeo je zabrinjavati Edisona. Prišao je rubu gata. - Moj učitelj kaže da ste vi mogli postati najbolji veliki majstor vanze u cijeloj Europi. - Nije baš vjerojatno. - Edison je riskirao brzi pogled preko ruba gata. Dovoljno se svjetla fenjera reflektiralo u magli da bi vidio Harryja kako se jedva drži za prečku ljestava zabijenu u gat. -Usput rečeno, tko je taj tvoj učitelj? - Ne mogu vam reći. - Momkov se glas ispunio poštovanjem. - Položio sam prisegu tajnosti. - Tajni vanza-majstor? Kako veoma neobično. Pa, svakako ti o njemu mogu reći jedno. - Sto? - pitao je borac. - On nije dobar učitelj. Svaki istinski praktičar vanze rekao bi ti da nema ničeg hrabrog ili časnog u bacanju nekoga poput Jednouhog Harryja u rijeku. - Vi ste zabrinuti za tog Jednouhog Harryja? -Momkov je glas bio pun nevjerice. - Kako je to moguće? Rekao je da je vaš prijatelj, a ipak vas je izdao. On nije dostojan vašeg povjerenja, o

94

GIGA

sjajni onaj koji je mogao postati veliki majstor. Dolje u vodi Harry je stenjao. Bilo je očito da nema snage sam se izvući iz rijeke. Edison je posegnuo u džep i stisnuo prste oko pištolja što ga je ponio sa sobom. - Unatoč tomu, kako ti je Harry rekao, on i ja se već dugo poznajemo. Doista ću ga morati izvući iz rijeke. - Ostavite ga. - Mladi je čovjek zauzeo borilački stav i počeo kružiti. - Večeras se vi i ja ogledavamo u časnoj borbi. Edison je izvadio pištolj i ležerno ga uperio u vanza-borca. - Dosta je toga. Večeras nemam vremena za to. - Sto je to? Pištolj? - Mladi se borac naglo zaustavio. Glas mu je podrhtavao od ogorčenja. Koristili biste se pištoljem? To nije vanza. - Nije, ali je učinkovito. Jedan od razloga iz kojih sam izišao iz Kruga bio je taj da u vanzi ima mnogo toga što smatram krajnje nepraktičnim. - Nećete mi oduzeti moju pobjedu. - Idi odavde, ili ćemo obojica otkriti možeš li pobijediti metak. Vanza-borac je samo nekoliko sekunda oklijevao. - Ponovno će doći do našeg susreta - na koncu je prasnuo. - Prisežem kao onaj koji je vanza. - Znaš, jednog od ovih dana dojadit će ti govoriti kao da si na pozornici. Ali Edison se obraćao magli. Vanza-borac je nestao u mračnoj uličici.

95

GIGA

19 Emmi je silno laknulo kad je od lakaja primila poruku da se nije požalila čak ni na način na koji je dostavljena. Jedino što je u tom trenutku bilo važno je činjenica da je Edison očito izvan opasnosti. Napokon je stigao pred kuću Smithtonovih i čekao ju je u kočiji. Činjenica da je veoma nepristojno od džentlmena da ostane u kočiji i pošalje slugu po zaručnicu na balu u tom trenutku nije se činila osobito važnom. Stezala je plašt ispod vrata dok je žurila niza stube do kočije koja je čekala. Opazila je da su unutrašnje lampe ugašene. Lakaj je otvorio vrata i pomogao joj da se popne. Edison je bio mračan, nejasan oblik unutra. - Gospodine, bila sam silno zabrinuta -Prekinula se kad je sjela i nabrala nos. - Nebesa, kakav je taj odvratni smrad? - Kolonjska voda dobivena iz Temze. - Edison je navukao zavjese i upalio jednu lampu. Sumnjam da će ikad postati popularna. - Sto vam se dogodilo, za ime svijeta? Zaprepašteno je zurila u njega dok je plamen fenjera treperio i napokon se rasplamsao. Prvi je put vidjela Edisona u nimalo elegantnom izdanju. Izgledao je i zaudarao kao da je pao u zahodsku jamu. Sjedio je na suprotnom sjedalu, od vrata do koljena obavijen u deke iz kočije. Shvatila je da nema osobitu želju izbliza proučiti neobične komadiće i vlati zalijepljene u njegovoj mokroj kosi. Na obrazu je imao masnu mrlju pa se činilo da ima masnicu ispod oka. Skupe, po mjeri krojene hlače, košulja, prsluk i kaputić u kojima je započeo večer nalazili su se u vlažnoj, neurednoj hrpi na podu. Veći dio neugodnog smrada u kočiji širio se od te hrpe. Postavila je prvo pitanje koje joj je palo na pamet. - Što se dogodilo s vašim ogrtačem? - Bio sam primoran posuditi ga prijatelju koji je pao u rijeku. - Nebesa. - U oči su joj upale njegove gole potkoljenice i stopala. Opazila je da ima veoma velika stopala. - Ispričavam se zbog neuljudnog načina na koji sam vas dao pozvati s bala - reče Edison. Kao što vidite, nisam prikladno odjeven za zabavu lady Smithton. Shvatila je da još uvijek zuri u njegova stopala. Silom je podigla pogled do njegova lica. - Izgledate kao da ste vi upali u rijeku, gospodine. Edison je čvršće stegnuo deke oko sebe. – Nisam baš pao u rijeku. - Želite li reći da vas je netko gurnuo unutra? Dobri Bože, moj predosjećaj opasnosti bio je točan. Napadnuti ste, zar ne? Onaj čovjek s kojim ste se pošli sastati, Jednouhi Harry, je li vam on to učinio? - Zapravo, ja sam to učinio samom sebi dok sam izvlačio Harryja iz Temze. - O, shvaćam. - Pomalo joj je laknulo kad je to čula. Tada joj je nešto palo na pamet. - Ali kako je on pao u rijeku? - Došlo je do susreta s borcem vanze - tiho će Edison. - Dragi Bože, jeste li sigurni da niste ozlijeñeni? - Posve siguran. Ništa se nije dogodilo što jedna kupka ne bi mogla popraviti. Ali praktičar vanze je pobjegao jer sam se morao pobrinuti za Harryja. - Jeste li saznali štogod korisno? - Sve što sam izvukao iz cijelog dogañaja samo su dodatna pitanja. - Edison zastane. - I potvrdu moje sumnje da negdje u Londonu djeluje odmetnuti majstor vanze. Nema sumnje da i on traži onu prokletu knjigu. - Sto ćete dalje učiniti? - Mnogo sam razmišljao o tome. Vjerujem da bi bilo zanimljivo naći tog majstora i ispitati ga -posve ležerno reče Edison. Emma je opet osjetila treptaj straha. - Kako ćete to izvesti?

96

GIGA

- Ne bi smjelo biti previše teško ponovno izvući iz tmine mladoga borca. Ja očito stojim na putu njegovu napredovanju u karijeri. Želi se dokazati tako što će me izazvati na ritualnu borbu. - Mislite na dvoboj? - Emmine su ruke postale ledene ispod rukavica. - Edisone, ne smijete ni razmišljati o takvoj stvari. Mogli biste biti ozlijeñeni ili ubijeni. - Ma hajde, gospoñice Greyson. Imajte malo vjere u svojeg poslodavca. Priznajem da više nisam onako mlad kao nekoć, ali sam tijekom godina postao vještiji. Iskreno vjerujem da se ne bih osramotio. - Edisone, ovo nije trenutak za šalu. Sve to zvuči užasno opasno. Nimalo mi se ne sviña. - Uvjeravam vas, nema nikakva razloga za zabrinutost. - Edison je maknuo nešto ljigavo i zeleno sa svoje noge, te se udobnije smjestio na sjedalu. - Sto je s vama? Pretpostavljam da niste mogli odoljeti prilici da pokušate ispitati Mirandu. Emma se trgnula. - Kako ste znali da sam upravo to pokušala? Edisonova su se usta trznula. - Jer ste željeli dokazati da vi možete biti uspješni ondje gdje sam ja doživio neuspjeh, naravno. Jeste li imali sreće? Porumenjela je. Nema drugog izbora, pomislila je i uspravila ramena. Mora mu reći istinu. Ne samo da nisam uspjela, već sam doživjela spektakularni neuspjeh. - Kako molim? Oklijevala je. - Ovo vam se neće svidjeti, gospodine, ali moram vas obavijestiti da sam možda upropastila vaš plan da vam služim kao mamac za lady Ames. Uzdigao je obrve. - Upropastili ga? - U svoju bih obranu željela reći da nisam ja kriva da je situacija pošla po zlu. Bila sam isprovocirana. - Isprovocirana - oprezno je ponovio. - Tko vas je isprovocirao? Miranda? -Da. - Možda bi bilo najbolje da mi sve ispričate -rekao je. Prebacila je pogled na jastučiće za glavu iza njega. - Nema se što osobito pričati. Dovoljno je reći da je lady Ames iznijela nekoliko neugodnih primjedbi na račun naših zaruka. - Kakva je točno bila narav tih neugodnih primjedbi? - Naprečac je došla do zaključka da smo vi i ja bili intimni. - Pa što s tim? - pitao je bez ikakva znaka nelagode. - To je slučajno točan zaključak. Sami smo ih naveli na takav zaključak one noći kad je Chilton Crane ustrijeljen u vašoj spavaćoj sobi. Neće mu dopustiti da je smete, zarekla se. Ona takoñer može biti hladna i blazirana. Čvrsto je spojila ruke i fiksirala pogled na jastučiće. - Stvar je u tome da je postavljala pitanja. Emma je odmah znala da je napokon pobudila Edisonovo zanimanje. Stisnuo je oči na oprezni način što ga je već naučila prepoznati. - Pitanja? - rekao je. - O vama. Osobito intimne prirode, mogla bih dodati. - Shvaćam. - U očima mu je bljesnuo tračak humora. - Uvijek sam se pitao jesu li žene sklone tračanju o takvim stvarima. U Emmi se ponovno razbuktao gnjev. - Ta su pitanja bila osmišljena tako, vjerujem, da impliciraju kako ste vi imali ljubavnu vezu s njom. - Kako su točno glasila ta pitanja? - Pitala me jesam li opazila odreñenu tetovažu, zamislite samo, na vašem tijelu. - Grom i pakao. Uzdigla je bradu. - Implikacija je bila, razumijete, da ju je ona vidjela kad ste vas dvoje, ovaj, kad ste vi i ona... - Glas joj je zamro jer nije uspijevala izgovoriti riječi. Odmahnula je rukom kako bi ukazala na očito. Edison se više nije zabavljao. - Tetovažu? Je li ju opisala?

97

GIGA

- Ne, naravno da nije. - Emma se razbjesnjela. - Niti sam ja to tražila od nje. Sve je to bilo veoma neugodno za mene, gospodine. - Mogu zamisliti. - U očima mu se pojavio opasan bljesak. - Njezina su me veoma osobna pitanja dovela u izrazito težak položaj. - Svakako. Uspravila se. - Stoga doista mislim da ne bi bilo nimalo pošteno od vas da me otpustite samo zato što sam slučajno iznijela zlosretnu primjedbu o glumicama. Izgledao je zamišljeno. - Spomenuli ste tu temu? - Da, jesam. - Nije baš suptilan pristup - suho je rekao. - Imam osjećaj da je suptilnost bilo koje vrste potraćena na lady Ames. - Sto ste joj točno rekli o glumicama? - s velikim je zanimanjem pitao Edison. Pročistila je grlo. - Nešto u smislu da se samo dame koje se bave vulgarnim poslovima, glumice na primjer, javno hvale svojim seksualnim osvajanjima kako je ona to činila. - Shvaćam. - Edisonov je glas zvučao kao da se guši. Kut usta mu se trzao. - Da, naravno. Glumice. Emma ga je sumnjičavo pogledala. - Zar mi se smijete, gospodine? - To mi ni u snu ne bi palo na pamet. - Smijete mi se. Nasmiješio se. -- Oprostite mi, Emma, ali mnogo bih dao da sam mogao vidjeti Mirandino lice kad ste je optužili da se ponaša poput vulgarne glumice. - Možda to vama sad zvuči zabavno, gospodine, ali vjerojatno ćete se predomisliti kad razmislite o posljedicama. - Kako to mislite? - Zar ne razumijete? Nakon mojih primjedbi ona zasigurno sumnja da smo je otkrili. Vaši su planovi možda već propali. Lagano je slegnuo ramenima. - Upravo suprotno. To je možda bio sjajan trenutak za primjenu odreñenih elemenata strategije preusmjeravanja. - Kako molim? - Nesvjesno ste primijenili jednu od strategija vanze, Emma. Mirandi ste dali naslutiti da možda posjedujete odreñene činjenice o njoj za koje je ona vjerovala da su tajne. -Pa? - Pa ste zapravo izvršili pritisak koji bi je mogao natjerati da poñe u drugom smjeru. Takve neplanirane promjene plana često rezultiraju greškama protivnika. Bit će zanimljivo vidjeti što će dalje učiniti. Emma ga je u tišini promatrala. Upitno ju je pogledao. - Ima li još nešto što biste mi željeli reći? Oklijevala je, a potom je skrenula pogled s njegovih blistavih očiju. - Ne. - Jeste li posve sigurni? - Apsolutno sam sigurna. - Hmm. Pa, tek toliko da raščistimo zrak meñu nama, uvjeravam vas da Miranda nikad nije imala priliku vidjeti znak Vanze na mojim prsima. Zurila je u njega. - Zar kažete da doista imate tetovažu? - Takav je znak dio inicijacije u vanzu. - Jeste li sasvim sigurni da ga Miranda nikad nije vidjela? - Mislim da bih se sjećao da je ikada došlo do takvog incidenta izmeñu mene i lady Ames. Emmu je preplavio silan osjećaj olakšanja. -Shvaćam. Pa, pitam se zašto je implicirala da se to ipak dogodilo. - Očito vas je pokušavala navesti da potvrdite da sam ja član Vanzagarskog društva. - Edison se namrštio. - Sto znači da ona doista zna za Društvo i poznat joj je taj znak.

98

GIGA

- Mislite, možda je takvu tetovažu vidjela na nekom drugom? -Da. Emma je proučavala njegovo lice. - Ali tko bi to mogao biti? Edison se osmjehnuo. - Farrell Blue mi pada ha pamet. - Da, naravno. - Emma je brzo razmišljala. -Intimna veza izmeñu Mirande i Farrella Bluea mnogo bi toga objasnila, zar ne? - Da. To bi objasnilo kako se domogla recepta za eliksir. Možda mu ga je ukrala. Emma je grickala donju usnu dok je razmišljala o tome. - Rekli ste da je Farrell Blue živio u Rimu, te da je ondje umro u požaru kuće. Ako je Miranda imala ljubavnu vezu s njim, onda je i ona donedavno morala živjeti u Italiji. - Istina. - Ali ona tvrdi da je došla iz Škotske. Čak i ako laže o svojemu mužu i životu ondje, oni kazališni programi i kritike što smo ih našli pokazuju da je živjela na sjeveru Engleske, a ne u Italiji. - Kazališni programi i kritike su stariji od dvije godine - podsjetio ju je Edison. - Tko zna gdje je nakon toga bila? - Tako je. Možda je otišla u Italiju. - Možda - složio se Edison. - Tu još uvijek ima veoma mnogo pitanja, ali sad kad ste uzrujali Mirandu, ne bih se iznenadio da napravi nešto nepromišljeno. Takav bi nam postupak mogao otkriti neki trag. Emma se malo opustila. - Znači li to da ću i dalje raditi za vas? - Vjerujem da ću vas još neko vrijeme zadržati. - Hvala vam, gospodine. Ne mogu vam reći koliko mi je laknulo kad sam čula da me ne kanite otpustiti. Edison je samo nešto progunñao. - Ovo zacijelo nije baš prikladan trenutak da vas podsjetim na moju preporuku? - Emma je pitala na način za koji se nadala da je veoma delikatan. -Ne. Zavladala je tišina. Emma je trenutak proučavala svoje ruke. Zatim je počela vrtjeti palčevima. Tišina se produljila. - O čemu, dovraga, razmišljate? - upita Edison. Pročistila je grlo. - Samo sam se pitala zašto bi džentlmen učinio nešto tako neobično kao što je stavljanje teto važe na sebe. - Tada sam imao devetnaest godina - suho će Edison. - Mislim da je to sasvim dovoljno objašnjenje za neobično ponašanje. - Da, naravno - promrmljala je. Uputio joj je smiješak od kojeg joj je srce poskočilo u prsima. - Želite li vidjeti moju tetovazu? - Malo se pomaknuo, kao da kani odmotati deku. Emmu je obuzela panika. - Ne. - Ljutito ga je pogledala. - Nemojte biti apsurdni, gospodine. Jasno da ne želim vidjeti vašu tetovazu. To se mene ne tiče i ne bi bilo nimalo prikladno. Na kraju krajeva, vi ste moj poslodavac. - Pitam se zašto neprestano zaboravljam tu činjenicu. Emmi je laknulo kad je osjetila da kočija usporava. Napokon je stigla kući. Može poći na kat, leći u krevet i zaspati. I svim se silama truditi da ne leži budna i razmišlja o tome koliko silno želi vidjeti Edisonovu tetovazu.

99

GIGA

20 - Jasno ti je što zapravo govoriš? - Ignatius je zamišljeno zurio u vatru. - Ako je istina ono što si mi ispričao, član Društva kojemu je ukazano povjerenje nije samo izišao iz Kruga, već je uspostavio vlastiti Krug. - Čini se da je tako. Edison je pogledao prozore knjižnice. Jedan je bio širom otvoren. Shvatio je da je otvoren prije njegova dolaska u nastojanju da se prostorija prozrači. Još je osjećao slabašne ostatke dima s mirisom opijuma. Ignatius u posljednje vrijeme rabi sve više te droge, a počeo ju je uzimati na različite načine. Bolovi se zasigurno pogoršavaju, mislio je Edison. - To je za svaku osudu. - Ignatiusove su oči svjetlucale od ozlojeñenosti. - Time se moraju pozabaviti dužnosnici Vanzagarskog društva. Nikako se ne smije dopustiti da se taj čovjek dočepa Knjige tajni. - Ne vjerujem da je imalo bliže pronalaženju knjige nego mi. - Edison se nagnuo unatrag u naslonjaču. - Zato je svojeg učenika poslao da me špijunira. Odlučio je da neće spominjati komplikaciju ritualnog izazova mladog borca. Ignatius trenutno ima dovoljno briga i bez toga. - Palo mi je na pamet - polako će Ignatius - da taj odmetnuti majstor možda primjenjuje strategiju odvlačenja pozornosti u nastojanju da omete našu potragu Prekinuo se i promuklo zastenjao, čvrsto zatvorio oči i stavio ruku na trbuh. Bore oko njegovih usta vidljivo su se produbile. Edison je brzo ustao. - Hoću li pozvati nekoga da vam donese još vašeg lijeka, gospodine? - Ne, hvala. - Ignatius je otvorio oči i drhtavo udahnuo. - Pričekat ću dok ne odeš. Ne mogu jasno razmišljati kad sam pod utjecajem toga. Dakle, gdje smo stali? O, da, odmetnuti majstor. Dobri Bože, što ako se on prvi domogne knjige? - Smirite se, Ignatiuse. Ne smijete se uzrujavati. - Tako nešto zauvijek bi osramotilo Društvo u očima redovnika hramova na Vanzagari. To bi bila najgora izdaja. - Ignatius se nemoćno naslonio na naslon za ruke svojeg naslonjača. - To se ne smije dogoditi. - Dajem vam riječ da se taj odmetnuti majstor, tko god on bio, neće domoći Knjige tajni. Vrijeme je za odlazak, pomislio je Edison. Ignatiusu treba njegov lijek. * * *

Edison se pola sata kasnije popeo stubama pred kućom lady Mayfield i udario alkom na vratima. Dok je čekao da mu domaćica otvori vrata, nemarno je pogledao preko ramena. Šumarci i živice u parku na suprotnoj strani ulice pružali su obilje skrovista osobi koja ga možda slijedi. Pitao se promatra li ga vanza-borac iza nekoga grma čak i u ovom trenutku. Čini se da se cijeli slučaj temelji na mamcima i varkama ove ili one vrste, razmišljao je. On i Emma sad oboje igraju slične uloge. Osmjehnuo se kad se sjetio kako se smela kad joj je sinoć ponudio mogućnost da vidi njegovu tetovažu. Bio je gotovo siguran da je u njezinim blistavim očima vidio bljesak ženske žudnje i senzualne radoznalosti. Vrata su se otvorila. Gospoña Wilton se hitro naklonila. Doimala se opreznom. - Želim vam dobar dan, gospodine Stokes. - I ja vama, gospoño Wilton. Hoćete li biti tako dobri i reći gospoñici Greyson da sam ovdje? Gospoña Wilton je pročistila grlo. - Pa, što se toga tiče, gospodine, bojim se da je gospoñica Emma izišla. - Izišla? Opet? - Ugodan osjećaj iščekivanja nestao je izmeñu dva udisaja. - Prokletstvo.

100

GIGA

Sasvim je dobro znala da je danas poslije podne kanim posjetiti. - Žao mi je, gospodine, ali iskrsnulo je nešto neočekivano. - Kamo je, dovraga, otišla? - Prije otprilike sat vremena dobila je poruku od nekoga po imenu lady Exbridge koja ju je zamolila da je danas poslije podne posjeti - rekla je gospoña Wilton. - Gospoñica Emma je rekla da ćete vi razumjeti. Edison je najprije pomislio da nije dobro čuo ime. Tada je osjetio hladnoću. - Lady Exbridge? Jeste li sigurni? - Da, gospodine. - Grom i pakao. - Preplavio ga je gnjev. Uglavnom se ljutio na sebe. - Trebao sam uzeti u obzir tu mogućnost. Stara baba nije mogla do nje preko mene, pa me jednostavno zaobišla. U mozgu mu se iskristalizirala užasna vizija Emme primorane da se sama suoči s njegovom impresivnom bakom. Victoria zna biti nemilosrdna. Emma, bez obzira na sav njezin duh i odlučnost, nema nikakvih izgleda protiv nje. Edison se naglo okrenuo i požurio natrag niza stube. Mogao se jedino nadati da će stići onamo na vrijeme da spasi Emmu od najgoreg Victorijinog bijesa. Dvadeset minuta kasnije mahnito je kucao po ulaznim vratima Exbridge-tvrdave. Batler Jinkins ih je otvorio, a na licu mu se vidio izraz krajnjeg neodobravanja. Edison je poznavao taj izraz. Uvijek je vjerovao da je Jinkins preuzeo taj izraz od niza izraza svoje poslodavke rezerviranih za njezinog jedinog člana obitelji. - Recite lady Exbridge da je smjesta želim vidjeti, Jinkinse. Jinkins se nije potrudio prikriti pobjednički izraz u svojim očima. - Lady Exbridge je izričito naredila neka svim posjetiteljima kažem da ona nije kod kuće. - Maknite mi se s puta, Jinkinse. - Dakle, slušajte, gospodine, ne možete jednostavno upadati u privatne kuće. Edison se nije potrudio odgovoriti. Odlučnim je koracima ušao u kuću, primoravši Jinkinsa da se žurno makne s puta. - Gospodine, odmah se vratite ovamo. - Jinkins je hrabro slijedio Edisona niz hodnik. Edison ga je pogledao kad se zaustavio ispred vrata salona. - Ne miješajte se, Jinkinse. Ovo je izmeñu lady Exbridge i mene. Jinkins je nesigurno oklijevao, ali se činilo da je shvatio da je poražen u ovom okršaju. Ljutito se vrpoljio u hodniku iza Edisona, ali ga više nije pokušavao zaustaviti. Edison je odolio gotovo neizdrživom porivu da uleti unutra i istrgne Emmu iz Victorijinih kandži. Navukao je svoj ogrtač teško stečene samokontrole i prisilio se da otvori vrata na tih, kontroliran način. Uzalud se trudio. Nijedna ga nije čula kad je ušao. Sjedile su na drugom kraju prostorije i bile posve usredotočene jedna na drugu. Napetost meñu njima stvarala je opasan elektricitet u zraku. - ... ništa više od plaćene družbenice - hladno je rekla Victoria. - Kako bi Edison uopće mogao ozbiljno razmišljati o sklapanju braka? Očito se vama koristi u nekoj svojoj mračnoj šaradi. - Budući da ste vi Edisonova baka, jasno mi je da vam je njegova sreća prva briga. - Besmislice. Sreća je kratkotrajna i prolazna, najblaže rečeno. To nije cilj koji potiče osjećaj dužnosti i odgovornosti. Lov na sreću stvara onu vrstu razuzdanog, frivolnog ponašanja koje uništava obitelji i imetke. - Ah. - Emma je zamišljeno pijuckala čaj. -Razumijem. Victoria se vidljivo narogušila. - Sto zapravo mislite da razumijete, gospoñice Greyson? - Vaša zabrinutost po pitanju Edisonova osjećaja dužnosti i odgovornosti posve je nepotrebna, lady Exbridge. Sigurno jednako dobro kao i ja znate da on nije rasipnik i raskalašenik kakav je bio njegov otac.

101

GIGA

Zavladala je tišina. - Kako se usuñujete - šapnula je Victoria. Njezina je šalica glasno zveckala na tanjuriću. - Sto vi mislite, tko ste vi da tako govorite o Wesleyju? On je potomak nekih od najboljih obitelji u Engleskoj. Bio je plemenitaš koji se kretao u naj-ekskluzivnijim krugovima. - Žalosno je, nije li, kako nečija krvna loza ima tako malo utjecaja na njegov osjećaj časti. Victorijin je gnjev bio opipljiv. - Zar kažete da Wesley Stokes nije bio častan džentlmen? Emma je slegnula ramenima. - Prema onome što sam čula, poimanje časti vašeg sina imalo je mnogo zajedničkog s poimanjem časti drugih džentlmena iz visokoga društva. - Dakako. - Drugim riječima, nije dopuštao da stane na put njegovim užicima - reče Emma. Victorijina su se usta trzala. - Kako molim? - Lady Mayfield me obavijestila da je tijekom kratkog, ali izrazito aktivnog života, Wesley uspio izgubiti obiteljska imanja, sudjelovati u barem dva dvoboja, spavati sa ženama mnogih svojih prijatelja i vrebati na mlade žene koje nisu imale zaštitu svojih poslodavaca i obitelji. - Vi ništa ne znate o mojem sinu. - Ah, ali znam. Lady Mayfield ga se slučajno veoma dobro sjeća. - I ja se sjećam nje - prasne Victoria. - Prije trideset godina Letty je bila obična pustolovka niskog roda koja je uspjela zavesti onu staru budalu, Mayfielda, i navesti ga da je oženi. - Oprostite mi, gospoño, ali lady Mayfield je sve donedavno bila moja ljubazna i velikodušna poslodavka. Neću vam dopustiti da o njoj ružno govorite. Ona je dama koja vodi računa o svojem osoblju, a uvjeravam vas da je to u mojim očima čini uzorom vrlina. - Sto samo dokazuje na kako niskoj razini je vaše poimanje vrlina. - Priznajem da mi moja karijera profesionalne družbenice daje, želim reći, davala mi je, pomalo neobičnu perspektivu pogleda na svijet - rekla je Emma. - Veoma sam brzo naučila pročitati istinsku narav ostalih, osobito raskalašenika, podlaca i onih koji su skloni okrutnosti i razvratništvu. - Jeste li, doista? - Victoria je izustila ledenim tonom. - O, da. - Emma je povjerljivo nagnula glavu. -Moj je život ovisio o takvim zapažanjima, znate. Uvijek zaposlenica, bez obzira koliko je možda nedužna, trpi posljedice ako doñe do nekog incidenta. No s druge strane, sigurna sam da ste itekako svjesni toga, budući da znate što se dogodilo Edisonovoj majci. Victoria je porumenjela do korijena kose. - Ne dopuštam da se u ovoj kući raspravlja o toj temi. - Razumijem. Sigurno vam je bilo užasno teško kad ste shvatili kako ste neodgovornog sina odgo-jili. - Neodgovornog. - Zasigurno ste sebe okrivljavali. A zatim spoznaja da je vaš jedini unuk osuñen na to da bude nezakoniti - Šutite. Zabranjujem vam da izustite još jednu riječ. - Sigurno ste osjetili golemo olakšanje - bezbrižno nastavi Emma - kad ste saznali da je Edison naslijedio vaše osobine, a ne osobine svojeg oca. Victorijina su se usta otvorila i zatvorila, kao u ribe na suhom. Trebalo joj je nekoliko sekunda da se pribere. - Edison? Naslijedio je moje osobine? Emma je uspjela izgledati začuñeno. - Rekla bih da je sličnost očita. Samo bi čovjek goleme snage i odlučnosti mogao sam otići u svijet i iz ničega stvoriti bogatstvo. Samo bi čovjek duboko usañenog osjećaja časti i odgovornosti spasio obiteljska imanja od vjerovnika. - Dakle, slušajte me, Edison je otkupio obiteljska imanja jer se želio osvetiti. Tu se nije radilo ni o kakvoj časti. - Ako to vjerujete, gospoño, onda ste dopustili da vas vaša tuga zaslijepi toliko da ne vidite

102

GIGA

pravu narav vašeg unuka - blago će Emma. - Da se Edison želio osvetiti, dopustio bi da patite od poniženja što ga donosi bankrot. Umjesto toga vi danas sjedite u svojem ljupkom zdanju sa svom vašom elegantnom odjećom i poslugom. Victoria je proučavala njezino lice kao da je Emma poludjela. - Želi da osjećam obvezu prema njemu. Zato me spasio od bankrota. To je bio čin arogancije. Način da mi pokaže da mu nisam potrebna ja ni obiteljske veze. - Besmislice. - Emma je odložila svoju šalicu. -No čini mi se da je ta tvrdnja dokaz da ste vas dvoje na još jedan način veoma slični. Oboje ste skloni tomu da budete nevjerojatno tvrdoglavi. - Koje li smjelosti! Slušajte me, gospoñice Greyson Edison je zaključio da je dosta čuo. Odmaknuo se od vrata i pošao prema njima. - Oprostite mi što prekidam ovaj zanimljiv povjerljivi razgovor, ali bojim se da smo Emma i ja imali dogovor za danas poslije podne. - Edisone. - Emma se brzo okrenula, a oči su joj bljesnule toplim sjajem zadovoljstva. Nisam čula da vas je batler najavio, gospodine. - Zato jer ga Jinkins nije najavio. - Victoria je namršteno gledala Edisona. - Sto si učinio sirotom čovjeku? - Samo sam mu rekao neka mi se makne s puta. - Edison se smiješio kad se zaustavio kraj Emme. - To je savjet što ga često dajem ljudima koji se nañu izmeñu mene i onoga što želim. Jeste li spremni za polazak, Emma? - Da. - Hitro je ustala i proučavala njegovo lice kao da se pita koliko je čuo. Pustit će je neka se još neko vrijeme pita, pomislio je. Zavrijedila je to jer je svojom strastvenom obranom njegove časti u njemu razbudila sve te neobične osjećaje. - Onda poñimo. - Uzeo ju je pod ruku i poveo iz hladne kuće svoje bake.

103

GIGA

21 - Hoćete li ikad opet razgovarati sa mnom, gospodine? - Emma je odvezala vrpce svojeg šeširića dok su ulazili u Lettyno predvorje. - Ili kanite ostati nepristupačno šutljivi do kraja naše suradnje? Edison ništa nije rekao. Žustrim je koracima prošao kroz vrata za njom. - Tako mi svega, podsjećate me na lik iz romana strave - reče Emma. Namjerno ga je izazivala. To je vjerojatno pogreška, ali je zaključila da joj je već dosta njegove prijeteće mrzovolje. Razgovor s njegovom bakom dovoljno joj je pokvario raspoloženje za taj dan. Malo je kad vidjela tako žalostan prizor kakav čini otmjena, mrka lady Exbridge dok vlada poput neke na propast osuñene kraljice u dvorcu samonametnute usamljenosti. Lagano je zadrhtala i pomislila na Daphne. Ona i njezina sestra imaju daleko više sreće nego Edison i njegova baka, mislila je. Istina, ona i Daphne se moraju mučiti kako bi zaradile za život, ali barem čine utjehu jedna drugoj. Nisu posve same na svijetu. Meñu njima ne postoji nikakav neprobojni zid kakav se uzdiže izmeñu lady Exbridge i Edisona. Edison je dobacio šešir gospoñi Wilton. - Danas niste trebali poći k lady Exbridge, Emma. To su bile prve riječi koje je izgovorio otkako su izišli iz kuće njegove bake. Nije znala je li se suzdržavao od svañe s njom tijekom vožnje do Lettyne kuće zbog nazočnosti konjušara ili zato što od bijesa nije uspijevao naći riječi. - Nevjerojatno. - Emma je gospoñi Wilton pružila svoj šeširić. - On napokon govori. - Grom i pakao - reče Edison. Okomila se na njega. - Sto sam točno trebala učiniti nakon što sam primila poziv vaše bake? - Trebali ste ga ignorirati. - Teško sam to mogla učiniti, gospodine. Ona je ipak vaša baka. Imala je posve pravo očekivati da će me upoznati, a kako se vi niste potrudili organizirati prikladan susret - Nije postojala nikakva potreba za upoznavanjem. Emma je osjetila kako joj vrućina nadire u obraze. Jasno da nije postojala nikakva potreba da ona bude na prikladan način predstavljena jedinoj pripadnici njegove obitelji. Na kraju krajeva, njihove su zaruke lažne. - Vi i ja to možemo razumjeti, gospodine, ali vjerujte mi, društvo drukčije gleda na situaciju ukočeno je rekla. - Odjednom je postala naglašeno svjesna nazočnosti gospoñe Wilton. Edisonove su se oči opasno suzile. - Uopće me nije briga što misli prokleto društvo. - To ste sasvim jasno pokazali. - Emma mu je mahnito pokušavala signalizirati očima i podsjetiti ga na gospoñu Wilton. Na kraju krajeva, Edisonova je ideja bila da pred svima glume zaručnike, uključujući i osoblje u kućanstvu. Edison je oštro pogledao domaćicu koja je nelagodno ondje stajala s Emminim šeširićem u rukama. Potom se opet okrenuo Emmi. - Dok smo zaručeni, Emma, vi od mene dobivate upute. Ja sam ipak vaš budući muž. Bilo bi dobro da se naviknete slušati me. To je prevršilo mjeru. Emma je odlučila zaboraviti na gospoñu Wilton. - Gospodine, pretjerali ste. - Ne dovoljno, čini se, budući da nisam sasvim jasno dao upute kad je riječ o mojoj baki. Odsad nadalje nareñujem vam da se držite podalje od lady Exbridge. Emma je raširila ruke, sad već krajnje ozlojeñena. - Sto vas zabrinjava, za ime svijeta? - Ona je zmaj - bez uvijanja će Edison. - Ako joj se pruži prilika, pojest će vas živu. - Uvjeravam vas da znam paziti na sebe, gospodine. - Unatoč tomu ne želim da budete sami s njom. Je li to jasno? - Lako je vama sada davati upute, ali kako vas nije bilo prije nekoliko sati kad je stigla poruka lady Exbridge, ne shvaćam kako me možete smatrati odgovornom.

104

GIGA

Gospoña Wilton se nakašljala. - Ispričavam se, gospojo, stigla je poruka za vas. Emma se namrštila. - Još jedna? - Da, gospojo. - Gospoña Wilton je podigla srebrnu pliticu koja se nalazila na stolu u predvorju. Na njoj je bio presavijeni list papira. - Stigla je prije dva sata. Odmah nakon što ste otišli. Dječak koji ju je donio do kuhinjskih vrata rekao je da je hitno. - Pitam se tko ju je mogao poslati. - Emma je uzela poruku, svjesna činjenice da Edison i dalje bjesni. Ignorirala ga je dok je otvarala pisamce. Brzo je pročitala poruku. Gospoñice Greyson, iz vaših sinoćnjih primjedbi o glumicama, moram zaključiti da o ovom slučaju znate više no što sam pretpostavljala. Mnogo sam razmišljala o tome otkako smo zadnji put razgovarale. Očito je da sam vas podcijenila. Obje smo iskusne žene. Odlučila sam biti otvorena prema vama. Izrazito je važno da što prije nasamo razgovaramo. Moram vam objasniti odreñene činjenice. Uvjeravam vas, gospoñice Greyson, u vašem je interesu da se danas sastanete sa mnom. Imam jedan prijedlog za vas, a mislim da će vam se činiti veoma zanimljivim i izrazito profitabilnim. Molim vas, doñite sami u moju kuću čim primite ovu poruku. Moram vas upozoriti da bi bilo kakvo odgañanje moglo biti opasno. Nemojte nikome reći da me kanite posjetiti. Ostat ću kod kuće ostatak dana i očekivati vas posjet. Srdačan pozdrav, M. - Nebesa. - Emma je podigla pogled i vidjela da je Edison napeto promatra. - Poruku je poslala lady Ames. - Ma nije valjda. Dajte da vidim. Edison je istrgnuo list papira iz njezine ruke i pogledom preletio poruku. Kad je opet podigao glavu, Emma je u njegovim očima vidjela poznati sjaj. Vjerovala je da se i u njezinim očima nazire slično uzbuñenje. Oboje su znali što znači poruka. Miranda je očito popustila pod pritiskom spoznaje da je Emmi poznata njezina karijera glumice. Svjesna da gospoña Wilton stoji u blizini, Emma je na licu zadržala uljudan i pribran izraz. Zanimljivo, nije li, gospodine? - Veoma. Čini se da je djelovala strategija odvlačenja pozornosti. Emma je pogledala na sat. - Još nisu četiri i trideset. Još uvijek ima vremena za posjet lady Ames. - Samo trenutak, molim vas - oštro će Edison. - Želio bih pobliže razmisliti o ovom razvoju dogañaja prije nego odjurite onamo. - Nema vremena za dugotrajno razmišljanje. -Emma je zgrabila svoj šeširić iz ruku gospoñe Wilton i stavila ga na glavu. - Ispričajte me, gospodine, ali moram poći. - Prokletstvo, Emma, stanite malo. - Dobacio je nelagodan pogled nesretnoj domaćici. - Još nisam odlučio kako je najbolje postupiti. - Možete me otpratiti do kuće lady Ames - rekla je Emma dok je izlazila. - Putem možemo raspraviti o tome. - Možete biti prokleto sigurni da ću vas pratiti. - Njegov je ton bio prijeteći dok ju je slijedio niza stube. - Želim s vama raspraviti o nizu stvari prije nego poñete razgovarati s Mirandom. - Da, naravno, gospodine. - Emma je promatrala uzavrelu ulicu. - Najprije budite tako ljubazni i nañite nam fijaker. - Zašto biste se željeli gnjaviti prljavom javnom kočijom? - Pogledao je preko ulice do mjesta gdje je stajao njegov konjusar s blještavim vozilom i konjima. - Poći ćemo mojom kočijom. - Ne, Miranda bi je mogla vidjeti na ulici i prepoznati je.

105

GIGA

- Pa što s tim? - U svojoj poruci naglašava da trebam doći sama. Ako me otpratite do njezine kuće, ne smijete dopustiti da vas vidi. Fijaker će biti anoniman. Ako ostanete sjediti u vozilu, ona vas neće vidjeti. Edison se doimao sumnjičavim, ali je znala da je njezino razmišljanje na mjestu. Nije mu trebalo dugo da i sam to shvati. - Zašto se svaki put kad uspijem uvjeriti sebe da ovdje ja izdajem naredbe dogodi ovako nešto? - progunñao je. No ipak je brzo zaustavio fijaker i pomogao Emmi da se popne. Nabrala je nos kad je osjetila neugodan miris, mješavinu stare, osušene bljuvotine i kiselog vina. Iskustvo ju je naučilo da nikad pomnije ne proučava mrlje na podu bilo kojeg fijakera. Edison se popeo za njom i sjeo. Promatrao je unutrašnjost fijakera sa slabo prikrivenim gnušanjem, ali se suzdržao od komentara. Pogledao je Emmu. Bila je tako uzbuñena da je potrajalo nekoliko sekunda dok nije opazila mračan izraz u njegovim očima. - Slušajte me, Emma. Moramo pretpostaviti da je Mirandu obuzela panika - rekao je. - Svakako. - Emma je brzo razmislila o mogućnostima. - Ona vjeruje da je meni poznata njezina prošlost, ali nikako ne može procijeniti koliko ja doista znam. - Sto znači da je zaključila da više niste jednostavni pijun - bezizražajno će Edison. - Postali ste potencijalno opasni za nju. Morate biti veoma, veoma oprezni kada danas poslijepodne budete razgovarali s njom. Razumijete li me? - Vjerujem da imate pravo kad kažete da je Miranda zaključila da više ne može tako lako manipulirati mnome, ali sumnjam da me smatra opasnom. U svojoj poruci spominje nekakav prijedlog. Možda me želi za partnericu u svojem planu za korištenje eliksira. - To ima smisla. - Možda je takvo partnerstvo cijelo vrijeme imala na umu. Na kraju krajeva, nije se mogla nadati da ću na kartama osvojiti bogatstvo za nju. Prije ili kasnije morala bi mi povjeriti o čemu se radi. Edison je oklijevao. - Postoji još jedna mogućnost. - Koja? - Prije nego objasnim, moram vam postaviti izravno pitanje. I morate mi reći istinu. - Kako glasi pitanje? Gledao ju je u oči. - Jeste li ustrijelili Chiltona Cranea? Obuzeo ju je takav gnjev da je jedva mogla govoriti. - Rekla sam vam, ja ga nisam ubila. Nije mi žao što je mrtav, ali ja sigurno nisam osoba koja ga je ustrijelila. Dugi ju je trenutak proučavao. Zatim je kimnuo, kao da je zadovoljan. - U redu, dakle - rekao je. - Ako je to istina, onda mislim da slobodno možemo reći da vas Miranda nikad nije namjeravala učiniti ravnopravnom partnericom. Vjerujem da vas je kanila primorati da joj pomognete u njezinu planu o varanju na kartama. - Kakve to veze ima s tim jesam li ili nisam ustrijelila Cranea? - Emma se mrštila. - I kako bi me uopće uspjela navesti da joj pomognem varati na kartama? - Tako što bi vas ucijenila. - Ucijenila bi me? - Emma se zaprepastila. - Ali da bi učinila nešto tako podlo, morala bi naći nešto što bi mi držala nad glavom. Nešto zbog čega bih se bojala prkositi joj. - Možda je ipak našla nešto što bi mogla na taj način iskoristiti - reče Edison. - Ali ja sam joj to istrgnuo iz ruke. - O čemu to govorite, gospodine, za ime svijeta? - O Chiltonu Craneu. Emma ga je zabezeknuto gledala. - O Chiltonu Craneu?

106

GIGA

Edison se nagnuo naprijed i oslonio se lakto-vima na bedra. Njegov je izraz lica bio hladno napet. - Craneova me smrt nikad nije opterećivala, ali vrijeme i mjesto dogañaja otvaraju neka pitanja. Što ako ga je Miranda potaknula da te noći poñe u vašu sobu? Možda joj je namjera bila da vas netko zatekne zajedno. Emma je zadrhtala. - A u tom bi me slučaju lady Mayfield najvjerojatnije otpustila. - Bili biste očajni. Možda dovoljno očajni da dopustite Mirandi da vas nagovori na sudjelovanje u njezinu planu. - Ali nije ispalo tako. Nisam bila u svojoj sobi kad je Crane stigao. Rekla sam vam, netko ga je slijedio hodnikom i ustrijelio. - Ako ga vi niste ustrijelili - zamišljeno počne Edison. - Kunem se da nisam. - Onda je to učinio netko drugi - zaključio je. Pogledala ga je. - Miranda? - Možda. - Zašto bi ga ona ubila, za ime svijeta? - Možda ga je te noći slijedila hodnikom, odlučivši da će ona biti ta koja će ga naći u vašem krevetu. Ali nešto je pošlo po zlu. Niste bili ondje kako bi vas kompromitirao. Emma je s mukom progutala slinu. - Zar doista mislite da je, nakon što je shvatila da ja nisam u sobi, ona ustrijelila Cranea? Želite li reći kako se nadala da će mene osumnjičiti za umorstvo? - Kad je vidjela da će njezin plan doživjeti neuspjeh, možda je shvatila da postoji još jedan način na koji može ostvariti svoj cilj. Znala je da ćete vi najvjerojatnije biti osumnjičeni ako Cranea nañu mrtvog u vašoj spavaćoj sobi. - Mislite da se možda ona kanila umiješati i dati mi alibi te me time spasiti od vješanja? - Da je tako nešto učinila, bili biste primorani udovoljiti svim njezinim zahtjevima. Njegova je smirena, dobro promišljena logika izazvala drhtaj u njoj. Obujmila se rukama dok su joj umom prolazile zastrašujuće mogućnosti. Da te večeri nije otišla k Edisonu, da nije svima i svakomu dao naslutiti da je ona bila u njegovu krevetu kad se umorstvo dogodilo... - Čekajte. - Emma se naglo okrenula Edisonu. - Prema vašoj verziji dogañaja, Miranda je te noći trebala doći u moju sobu pripravna ubiti Cranea. Kako je uopće mogla pogoditi da će njezin plan poći po zlu jer ja nisam bila u sobi? Zar govorite da je ponijela pištolj sa sobom za slučaj da se situacija neće razvijati onako kako je planirala? - Smatram veoma vjerojatnim da Miranda ima naviku nositi pištolj u svojoj torbici - reče Edison. - Kad sam one noći pretražio njezinu sobu u dvorcu Ware, našao sam kutiju za pištolj. Unutra je bilo malo baruta i nekoliko kuglica, ali ne i oružje. - Onda ga je možda doista imala uza se - šapne Emma. - Da. Vjerojatno je sišla dolje nakon što je ustrijelila Cranea i čekala da netko otkrije tijelo. Ali neko se vrijeme ništa nije dogañalo. - Stoga je postala nestrpljiva i poslala sluškinju da odnese čaj u moju sobu kako bi se ubrzali dogañaji. - Čini se tako - reče Edison. Emma je prstima lupkala po sjedalu. - Kad vam je prvi put palo na pamet da bi Miranda mogla biti počiniteljica, gospodine? Slegnuo je ramenima. - Već mi se tada to činilo kao jedna od mogućnosti, zbog pištolja. No bilo je i drugih, podjednako vjerojatnih objašnjenja za Craneovu smrt. Prijekorno ga je pogledala. - Uključujući i mogućnost da sam ga ja ubila? Edison se osmjehnuo. - Rekao sam vam, nije mi osobito smetala pomisao da ste vi ustrijelili Cranea, ali tu je ipak bilo nekih poteškoća. Prvo i najvažnije, morao sam se pobrinuti da nešto ne uprskate i ne uništite alibi što sam vam ga dao. Priznajem da je sva moja pozornost bila

107

GIGA

posvećena tomu sve dok nismo otišli iz dvorca Ware. - Zašto mislite da mi možete vjerovati kad vam kažem da nisam ubila Cranea? Promatrao ju je blistavim očima. - Ne vjerujem da biste mi sad lagali. Ne nakon onoga što tako šarmantno nazivate incidentom do kojeg je došlo meñu nama. Zurila je u njega. - Zar kažete da samo zato što smo bili... bili intimni, sad osjećate da mi možete vjerovati? - Zapravo, mislim da sam vam počeo vjerovati čak i prije nego smo vodili ljubav - zamišljeno je rekao. - Ali otad vas nisam pitao o Craneovoj smrti jer nije postojala potreba da potvrdite činjenicu da ga niste ubili. Odnosno, sve do sada. - Želite li reći, gospodine, da vas nimalo nije zabrinjavala mogućnost da ste zaposlili ženu koja je nekoga ubila? Edison se nasmiješio. - Budući da je žrtva bio Chilton Crane, nije. Preplavio ju je neočekivani val topline. - Dirnuta sam, gospodine. Veoma... veoma dirnuta, doista. Vi ste svakako jedinstveni u dugom nizu mojih poslodavaca. Slegnuo je ramenima. - Oduvijek sam bio pomalo sklon ekscentričnosti. Ugodne je topline nestalo. - Shvaćam. Znači, samo vam vaša ekscentrična narav omogućuje da zapošljavate moguće ubojice? - Hmm. Razdraženo je nastavila. - Biste li zaposlili bilo kojeg ubojicu? Ili ste voljni zaposliti samo odreñenu vrstu ubojica? Oči su mu bljesnule. - Veoma sam izbirljiv. Zaključila je da joj je najpametnije promijeniti temu. - Vratimo se na trenutni problem. Još uvijek ne možete biti sigurni da je Miranda uistinu ustrijelila Cranea. Ipak govorimo o umorstvu, gospodine. Lady Ames zasigurno ne bi riskirala tako opasan čin samo da bi.. da bi - Dokopala se bogatstva? Upravo suprotno, mislim da je moguće da je Miranda bezobzirna oportunistkinja koja je već jednom ubila da bi se domogla dešifriranog recepta iz Knjige tajni, a možda i same knjige. - Farrella Bluea? - Da. Ako je to točno, zašto ne bi ubila i drugi put? Emma se okrenula prema prozoru, a glavom su joj se vrtložile misli. - Sjećam se kako je izgledala zaprepašteno kad ste one noći u hodniku objavili da smo nas dvoje zaručeni. Pomislila sam da je razlog tomu činjenica da se njoj i svima ostalima to činilo kao veoma neobična veza. No zacijelo je mogla tako izgledati i ako je odjednom shvatila da joj se plan i drugi put te noći izjalovio. - Riskirala je s umorstvom, a od toga nije imala nikakve koristi. Nagrada joj je uskraćena. Emma je napravila grimasu. - Ne bih baš željela o sebi razmišljati kao o nagradi, gospodine. Činilo se da mu je neugodno. - Nisam to mislio onako kako je zvučalo - progunñao je. - Loše sam izabrao riječi. - Da, doista. - Uzdahnula je i uspravila se na sjedalu. - Unatoč tomu to valjda nije ništa gore nego da o sebi razmišljam kao o mamcu. Skupio je obrve. - Emma - Vratimo se na naš sadašnji problem - glatko ga je prekinula. - Ne vjerujem da išta od onoga što ste rekli mijenja način na koji ću se ophoditi prema Mirandi. - Mislio sam da sam bio posve jasan, ona je opasna. Najvjerojatnije je već dvaput ubila. - Da, ali samo promislite, gospodine. – Emma mu je dobacila odlučno vedar osmijeh. - Ja sam jedina osoba koju se ne usuñuje ubiti. Želi moju pomoć za svoj plan. Edison se polako nagnuo unatrag. Nije skidao pogled s nje. - Ta vam činjenica nesumnjivo pruža odreñenu zaštitu. Ali ne smijete nepotrebno riskirati, Emma. Saslušajte je. Neka vam iznese svoj prijedlog. Saznajte što više možete, ali nemojte izazivati njezin gnjev. - Vjerujte mi, gospodine, sad kad ima sve više dokaza da je počinila dva umorstva, dobro ću

108

GIGA

paziti da ne učinim nešto glupo ili nepromišljeno. - Bio bih neusporedivo smireniji po tom pitanju kad se ne bih bojao da se naše definicije riječi nepromišljeno uvelike razlikuju. - Svaki muškarac koji se druži s poznatim krijumčarima i koji se usred noći bez oklijevanja sastaje sa zlikovcem u luci nema baš nikakvo pravo držati mi lekcije o toj temi. Edison se nevoljko osmjehnuo. - Doista ste previše drski da biste imali uspješnu karijeru profesionalne družbenice, znate. - Uz malo sreće moja će se financijska situacija uskoro poboljšati i nakon ovog posla više se neću morati vraćati u nečiju službu. - Pogledala je kroz prozor. - Kočija usporava. Stigli smo u Mirandinu ulicu. Edison je pogledao niz lijepih kuća. - Jasno mi je da počinjem zvučiti poput vas kad imate jedan od svojih predosjećaja, ali ovo mi se ne sviña. - Sto bi uopće moglo poći po zlu? - Radije ne bih razmišljao o cijelom popisu stvari koje bi mogle poći po zlu, ako nemate ništa protiv. Previše je dugačak. - Edisonova se čeljust ukočila. - Vrlo dobro. Čekat ću ovdje u kočiji, a vi poñite na sastanak s njom. Ali, Emma, morate mi obećati da ćete smjesta bez oklijevanja otići ako osjetite bilo kakvu nelagodu. - Dajem vam riječ. Kočija se zaustavila nekoliko kuća dalje od Mirandine, prema Edisonovim uputama. Emma je brzo izišla i pješice prešla ostatak puta. Susjedstvo je danas poslijepodne izgledalo mnogo drukčije nego one večeri kad je tu bio bal. Emma se sjećala da je tom prigodom ulica bila zakrčena kočijama. Stube ispred Mirandine kuće bile su pune elegantno odjevenih gostiju. Svi su prozori kuće bili osvijetljeni. Glazba je odjekivala iz plesne dvorane. Vladao je gotovo grozničavi ugoñaj. Danas nema tako živahne aure oko Mirandine rezidencije, mislila je Emma kad se popela stubama i udarila alkom. Zapravo, sve se doimalo neprirodno tihim. Njome je prostrujao hladan osjećaj. Osjetila je poznate trnce na dlanovima. Ne, molim, pomislila je. Ne još jedan predosjećaj. Toga mi je u posljednje vrijeme bilo sasvim dovoljno. Pogledala je preko ramena dok je čekala da netko otvori vrata. Druge su se kuće doimale pustima i tihima. Naravno, gotovo je pet poslije podne, podsjetila se Emma, vrijeme kad treba vidjeti i biti viñen u parku. Baš u ovom trenutku veći dio otmjenog svijeta sjedi na veličanstvenim konjima ili u elegantnim kočijama, te paradira stazama u parku. Miranda nesumnjivo uživa u takvim prizorima. Činjenica da je odlučila cijelo poslijepodne čekati kod kuće, u nadi da će njezinoj molbi biti udovoljeno, mnogo govori o važnosti situacije. Nitko nije došao otvoriti vrata. Emma je stezala i opuštala šake kako bi se riješila neugodnog osjećaja. Nije uspjela. Opet je pokucala i čekala, osluškujući kako bi čula korake u predvorju. Nekoliko minuta kasnije bila je primorana zaključiti da nitko neće otvoriti vrata. Možda je Miranda ipak izišla, pomislila je. Ipak, netko je trebao otvoriti vrata. Premda je sasvim moguće da je osoblje iskoristilo prigodu za malo odmora. Nelagoda ju je i dalje mučila. Koraknula je unatrag kako bi pogledala prozore. Sve su zavjese bile navučene. Uzdahnula je. Bilo je nemoguće ignorirati strep-nju. Nešto je veoma loše u Mirandinoj kući. Okrenula se i požurila natrag do fijakera. Vrijeme je za odlučniju akciju. Nadala se da Edison neće biti tvrdoglav.

109

GIGA

22 Edison ju je namršteno promatrao. - Provaliti u Mirandinu kuću? Jeste li poludjeli? - Mislim da nešto nije u redu. - Emma je virila van kroz prozor fijakera. Na stubama ispred kuće i dalje nije bilo nikoga. Nitko nije došao ili otišao tijekom nekoliko minuta koliko se već prepire s Edisonom. - Čak ni sluge nisu kod kuće. Miranda ih ima mnogo, ako se sjećate. Valjda bi tu trebala biti barem neka sluškinja ili lakaj. - Grom i pakao. - No Edison se ipak nagnuo naprijed i proučavao prizor. - Znao sam da je ovo loša zamisao. - Dakle, gospodine? Hoćemo li istražiti ili ne? Edison je još trenutak oklijevao. Tada je prebacio pozornost natrag na nju. Vidjela je mračno napet izraz u njegovim očima i znala da je zabrinut kao i ona. - Ništa nećemo učiniti - rekao je. - Vi ćete čekati u kočiji - ja ću poći iza kuće i pogledati ima li koga u vrtu. - Poći ću s vama - odlučno će Emma. - Ako nešto nije u redu, bit će bolje da smo dvoje. - Ne, Emma. - Pružio je ruku prema vratima. - Čekajte. - Uhvatila ga je za rukav. - Slušajte me. Ako sami uñete onamo, netko bi mogao pogrešno pomisliti da ste provalnik. - Upravo ću to i biti ako je situacija onakva kakvu ste opisali. Ne želim da budete umiješani u to. - Besmislice. Budemo li se držali zajedno, možemo tvrditi da smo pozvani u posjet i zabrinuli se za Mirandinu sigurnost jer nitko nije došao otvoriti vrata. Sto je čista istina. - Malo je nategnuta, bojim se. - Edison je otvorio vrata i izišao. Okrenuo se i pogledao je. - Vi ćete ostati ovdje, razumijete li? Tresnuo je vratima ne čekajući odgovor i pošao oko ugla. Emma je pričekala dok se nije izgubio iz vida, a zatim je pošla za njim. Cim je zašla iza ugla, odmah je vidjela da je malo predugo čekala. Edisona nije bilo nigdje na vidiku. Već je nestao niz mračnu uličicu izmeñu dva niza zidovima ograñenih vrtova. Niz visoke kamene zidove visjele su zelene povijuše cvjetne puzavice. Grane stabala pružale su se iznad uličice na obje strane. Krošnje, guste i teške u ovo doba godine, stvarale su zeleni svod nad uličicom. Požurila je u sjenovitu uličicu i zatim zastala, nastojeći se orijentirati. S ove je strane bilo teško procijeniti kroz koja se vrata ulazi u Mirandin vrt. Pokušala se sjetiti koliko je kuća prošla prije nego je stigla do Mirandinih ulaznih vrata nekoliko minuta ranije. Četiri? Ili pet? Nije brojila. Zaustavila se ispred četvrtih vrtnih vrata i opet oklijevala. Situacija bi mogla postati krajnje neugodna ako slučajno uñe u pogrešan vrt, pomislila je. - Čovjek bi očekivao - Edison tiho reče s vrha zida - da ču s vremenom naučiti da vi ne znate slušati naredbe. Poskočila je unatrag i brzo pogledala gore. -Edisone. Tražila ga je pogledom usred bujnog raslinja. Potrajalo je nekoliko sekunda dok ga nije ugledala. Bio je gotovo nevidljiv usred gustog zelenila koje je visjelo preko zida. Kad ga je napokon opazila, ljutito ga je gledala. - Da to više nikad niste učinili, gospodine. Užasno ste me prestrašili. - Tako vam i treba. Pa, budući da ste ionako ovdje, bolje da uñete u vrt. Očito je mudrije imati vas uza se gdje mogu pripaziti na vas nego vas prepustiti vašim vlastitim pothvatima. Nestao je. Trenutak kasnije vrtna su vrata tiho zaškripala i otvorila se. Emma je hitro ušla u vrt. Živica je skrivala stražnju stranu kuće od pogleda. - Slijedite me - reče Edison. Izbjegavao je staze i vodio je kroz labirint od zelenila sve dok nisu stigli blizu kuhinjskih

110

GIGA

vrata. Trenutak je promatrao kuću. Tišina koja se širila iz dubine kuće djelovala je nekako prijeteće. Shvatila je da ne želi ući u tu kuću, premda je insistirala da poñe s njim. - Ostanite ovdje - šapne Edison. Čekala je u sjeni živice i gledala ga kako se penje stražnjim stubama i pritišće kvaku na vratima. Odmah su se otvorila. Edison se osvrnuo prema njoj. Znala je da namjerava ući. Duboko je udahnula, skupljajući hrabrost, i požurila uza stube kako bi mu se pridružila. Prijeteća tišina izvan kuće nije bila ništa u usporedbi s mračnom unutrašnjošću. U kuhinji nije bilo nikoga, ali se sve nekako činilo spremnim. Radne su površine nedavno oribane. Obližnja je košara bila puna povrća što ga je trebalo pripremiti za večernji obrok. Hrpa očišćenih i operušanih golubova nalazila se u posudi. - Ne čini se da je odjednom odlučila zatvoriti kuću i otići iz grada - primijetio je Edison. -Ne. Emma je hodala za njim kroz kuhinju i stražnji hodnik. Odmah je prepoznala okolinu. Ovdje je stajala one večeri kad je slijedila Swana niza stražnje stube. Pogledala je na drugu stranu i vidjela da su vrata knjižnice zatvorena. Njome je prostrujao još jedan veoma neugodan osjećaj. Nije uspijevala otrgnuti pogled s vrata. - Edisone, knjižnica. Dobacio joj je neobičan pogled, ali nije ništa pitao. Prešao je hodnik i otvorio vrata. Zadah smrti bio je nezamjenjiv. Zanijela se unatrag. Instinktivno je posegnula u torbicu kako bi uzela rupčić i njime pokrila usta. Disala je kroz rupčić i užasnuto zurila u tijelo ispruženo na sagu. - O, moj Bože, Edisone. Je li to... ? - Da. To je Miranda. - Edison je ušao u prostoriju i zaustavio se kraj tijela. - Ustrijeljena je. Emma je oprezno zakoračila u knjižnicu. Nije mogla skrenuti pogled s užasne krvave mrlje na gornjem dijelu Mirandine poslijepodnevne haljine. - Kako se to moglo dogoditi u njezinoj vlastitoj kući? - upita Emma. - Posluga bi zasigurno čula hitac. Gdje su svi, kad smo već kod toga? Zašto nitko nije podigao uzbunu? - Možda ih je poslala iz kuće prije nego je ubojica stigao. - Edison je prišao obližnjem stolu i proučavao predmete razbacane po podu kraj njega. - Meñutim, čini se da je očekivala vas. Emma je silom otrgnula pogled s Mirandina tijela i usredotočila se na predmete koji su ležali na podu kraj njegovih ulaštenih čizama. Ondje se nalazila staklenka bilja, čajnik i samo jedna šalica. Kraj pribora za čaj nalazio se špil karata koji je pao i djelomice se raširio po sagu. - Očito me planirala podvrgnuti još jednom svojem testiranju. - Emma ga je pogledala. - Ali zašto bi to učinila? Već je bila uvjerena da sam ja prikladna kandidatkinja za eliksir. - Da, ali ako vas je namjeravala nagovoriti da joj postanete partnerica, morala bi vas uvjeriti da doista možete pogañati karte pod utjecajem eliksira. - Valjda to objašnjava zašto je posluzi dala slobodno poslijepodne - polako će Emma. - Ako mi je namjeravala održati demonstraciju djelovanja eliksira i razgovarati o pojedinostima svojega plana, vjerojatno je smatrala da je to najbolje učiniti u četiri oka. Edison je polako proučavao krš. Nekoliko knjiga kojima je Miranda ukrasila police ležalo je na podu. Papiri su bili razbacani po sagu. Globus je pao sa stalka. Ladice pisaćeg stola bile su otvorene. - Valjda bi ovo mogla biti posljedica provale -rekao je. - Ne zvučite osobito uvjereni u to. - I nisam. - Prišao je pisaćem stolu i pogledao u ladice. - Mislim da, u danim okolnostima, moramo pretpostaviti da je osoba koja je to učinila tražila recept za eliksir ili Knjigu tajni. - Mislite li da je nešto našao?

111

GIGA

- Nikako ne možemo biti sigurni. - Edison je proučavao prostoriju. - No možda je nešto našao jer je očito zaključio da mu Miranda više nije potrebna. - Dragi Bože, Edisone. Sto bismo sada trebali učiniti? - Odgovor na to pitanje je očit. Trebali bismo otići odavde. Sto je brže moguće. - Uhvatio ju je za zapešće. Obuzela ju je panika. - Edisone? - Posljednje što bi nam sada trebalo je da budete povezani s drugim umorstvom. Emmin se želudac preokrenuo. - Ali kako bi me itko mogao povezati s ovim zločinom? - Ne znam i ne namjeravam saznati. - Povukao ju je kroz vrata u hodnik. - Moramo otići odavde prije nego se vrati netko od posluge. - Neću se prepirati s vama, gospodine. - To je ugodna promjena. Izišli su istom stazom kroz vrt kojom su došli onamo. Emma nije shvaćala koliko je napeta sve dok nisu stigli do uličice i otkrili da je još uvijek pusta. Tada je osjetila vrtoglavicu. - Je li vam dobro? - Edison ju je oštro pogledao. - Izgledate blijedo. - Jasno da mi je dobro. Nije kao da već ranije nisam vidjela umorstvo. Ovo mi je drugo za manje od dva tjedna. - Emma je duboko udahnula. -Nastavi li se ovako, uskoro ću se naviknuti na to. - Kako dobro za vas, draga moja. S druge strane, ja ću možda morati početi nositi ocat uza se. Požurili su uličicom i izišli na ulicu. Emma je vidjela fijaker koji je čekao na uglu. Kočijaš je opušteno sjedio i mirno hrkao. Konj je takoñer drijemao. Edison je udario po kočiji. - Probudite se, koči-jašu. Vaše su se mušterije vratile. Želimo odmah krenuti. Kočijaš se trgnuo iz sna. - Je, gospodine. -Patnički je uzdahnuo i uhvatio uzde. - Tipično za njihovu vrstu - progunñao je konju. - Uvijek se predomišljaju, dovraga. Najprije ti kažu da čekaš i ti lijepo zadrijemaš, a onda te probude i tvrde da im se nekamo strašno žuri. Edison je otvorio vrata kočije i pomogao Emmi da se popne. Ušao je za njom, zatvorio vrata i navukao zavjese. Emma je obavila ruke oko sebe. - Tko bi želio ubiti Mirandu? - Osobno uopće ne sumnjam da ima niz ljudi, uključujući i nekoliko ljubomornih supruga, koji bi je rado ustrijelili. - Edison se naslonio i pogledao Emmu. - Ali u ovom slučaju, mislim da bi bilo pametno pretpostaviti da je počinitelj upleten u ovu prokletu aferu s nestalom knjigom i receptom. - Da. - Emma je podigla ruke i masirala svoje sljepoočnice. - Ali, Edisone, spomenuli ste ljubomoru kao motiv. - Pa što s tim? Ne mislim da je to vjerojatno objašnjenje u ovom slučaju. - Zaboravljate da postoji netko tko je doista imao dobar razlog za ljubomoru zbog mnogih Mirandinih ljubavnika. Uslijedila je kratka tišina. - Svakako - tiho će Edison. - Moglo bi biti najbolje da nañemo Swana prije nego policija doñe do istog zaključka. Imam neka pitanja za njega. - Zašto mislite da će odgovoriti na njih? Edison se nasmiješio svojim zagonetnim smiješkom. - Ponudit ću mu nagodbu. U zamjenu za informacije o Mirandinoj prošlosti, ponudit ću mu svoju pomoć u izbjegavanju uhićenja, za slučaj da odluče njega optužiti za umorstvo. Emma se ukočila. Edison ju je promatrao. - Sto ne valja? - Ništa. - Prokletstvo, Emma, nisam raspoložen za igre. Recite mi što vam u mojem planu smeta. - To nije osobito važno, gospodine. Samo mi je palo na pamet da nagodba koju kanite

112

GIGA

ponuditi Swanu uvelike podsjeća na onu što ste je sklopili sa mnom. Izgledao je istodobno razdraženo i zbunjeno. -Vraga je tako. Slegnula je ramenima. - Spašavanje od omče u zamjenu za pomoć u vašoj istrazi? Meni to zvuči veoma poznato. Ali moram vas upozoriti, ne vjerujem da će upaliti kad je riječ o Swanu. U Edisonovu se pogledu nakratko pojavio bljesak ljutnje. Nestao je gotovo trenutno, skriven iza sloja ledene samokontrole. - U onome što ću mu predložiti nema ničeg sličnog s dogovorom izmeñu vas i mene - mirno je rekao. - Zaboravite na to i recite mi zašto mislite da neće upaliti? - Vjerujem da ju je iskreno volio - šapne Emma. - Možda ju je ubio. Ali ne vjerujem da će vam o njoj prodati bilo kakve informacije koje bi okaljale uspomenu na nju, čak ni da bi izbjegao vješanje. - Čini se da ste veoma sigurni u to. Stegnula je ruke u krilu. - Sigurna sam. - Vaša je vjera u istinsku ljubav veoma dirljiva - reče Edison. - Ali iz iskustva znam da je većina ljudi krajnje praktična kad je riječ o pojavama kao što su život, smrt i financije. - Pazite što vam kažem - reče Emma. - Nećete uspjeti podmititi Swana. Ali ako on nije osoba koja ju je ubila, možda ćete uspjeti osigurati njegovu pomoć tako da mu nešto obećate. - Sto bih mu trebao obećati? - Dajte mu riječ da ćete pokušati naći osobu koja je ubila ženu koju je volio.

113

GIGA

23 - Nećeš vjerovati, Emma, ali svi govore da se Mirandin veoma čudni sluga, Swan, jučer poslije podne vratio u kuću i ustrijelio je - objavila je Letty s prizvukom zlobnog uživanja. Emma je odložila dnevne novine što ih je prelistavala u nadi da će naći neku vijest o brodu The Golden Orchid. Kao i obično, nije bilo nikakva izvještaja o zakašnjelom brodu koji se vratio s bogatstvom za svoje investitore. Proučavala je Letty, koja je blistala od uzbuñenja. Vijest o Mirandinoj smrti proširila se visokim društvom odmah nakon doručka. Sablasno je, razmišljala je Emma, kako se glasine brzo šire. - Je li policija sigurna da ju je Swan ubio? - oprezno je pitala. Premda je upravo to i sama natuknula Edisonu, nije bila posve zadovoljna objašnjenjem. Zapravo, što je više razmišljala o mogućnosti da je Swan ubio Mirandu, to joj se ta zamisao manje sviñala. Nije se radilo o tome da ne bi mogla zamisliti kako Swan ubija Mirandu u napadaju bijesa i ljubomore. Poznato je da jake strasti izazivaju opasne reakcije kod nestabilnih ljudi. Problem je bio u tome da joj se to rješenje u ovom slučaju nije činilo logičnim. Smatrala ga je previše jednostavnim i malo previše prikladnim s obzirom na bizarnu situaciju oko Knjige tajni. Vjerovala je da Edison dijeli njezino mišljenje, mada je čvrsto odlučio naći Swana i razgovarati s njim. - Svakako. Zapravo, Calista Durant mi je rekla da Basil Ware govori o angažiranju privatnog istražitelja iz Bow Streeta kako bi pronašao Swana i doveo ga pred lice pravde. - Letty se poslužila još jednom šalicom čaja i udobnije se smjestila na žutoj sofi. Tek je prije nekoliko minuta skinula svoj šeširić kad je uletjela u kuću i donijela vijest o podlom i golicavom umorstvu. No jedva je čekala da prenese najnovije priče pa se nije stigla preodjenuti. Na sebi je još imala haljinu koju je odjenula kad je krenula u poslijepodnevne posjete. Purpurna i žuta kombinacija od muselina s tako dubokim dekolteom da je postojala opasnost iskakanja njezinih bujnih grudi. Emma je dan provela kod kuće, nestrpljivo čekajući vijesti od Edisona. Bilo je gotovo pet, a on još nije stigao s vijestima o rezultatima svoje potrage za Swanom. - Kažu li tračevi zašto bi Mirandu želio ubiti njezin sluga? - upita Emma. Lettyne su oči svjetlucale. - Prema onome što kaže njezina domaćica, nije bila nikakva tajna da je Miranda redovito ljubakala s tim čovjekom. Teško je vjerovati, nije li? - Ne osobito - suho će Emma. - Kad sam počela raditi kao družbenica, zapanjila me spoznaja koliko dama iz visokog društva uživa u kratkim pustolovinama sa zgodnim lakajima. - Da, naravno, draga, to je općepoznata činjenica. Meñutim, za Swana se nikako ne bi moglo reći da je zgodan. - Letty je ušutjela i skupila usne dok je o tome razmišljala. - Unatoč tomu, priznajem da je u njemu bilo nečeg zastrašujućeg, a lako je moguće da se to sviñalo ženi kakva je bila Miranda. - Ženi kakva je bila Miranda? - Uvijek mi se činilo da su njezini ukusi pomalo vulgarni kad je riječ o takvim stvarima. Emma uzdigne obrve. Nije bilo tako davno, mislila je, da je Letty hvalila Mirandu i kovala je u zvijezde kao »sliku i priliku stila i mode«. Zvučalo je kao da se izgladnjeli šakali visokoga društva već okomljuju na svoju najnoviju žrtvu. Čovjek iz visokoga društva ne može ni umrijeti a da ne postane tema neugodnih tračeva. - Zar kažete, Letty da su Miranda i Swan imali ljubavnu vezu? - O, ne bih pošla tako daleko i tu vrstu ležernog sporta nazvala ljubavnom vezom, draga. Ali da, navodno ga je s vremena na vrijeme pozivala u svoj krevet, kad pri ruci nije imala nekog drugog prikladnog ljubavnika. - To ne objašnjava zašto bi je ubio. - Priča se da se naljutila na njega i otpustila ga one večeri kad je kod nje bio bal. Navodno ga

114

GIGA

je otpustila bez preporuka. Sluge kažu da se spakirao i prije zore otišao iz kuće. Svi tvrde da je bio silno bijesan. - Shvaćam. - Pretpostavka je da se Swan otad motao oko Mirandine kuće i čekao priliku da se osveti. Kad je jučer vidio kako posluga poslije podne odlazi, uletio je unutra, ubio Mirandu i ukrao srebrninu. - Hmm. - Emma si je ulila čaj u šalicu, nadajući se da to čini smireno. - Pitam se zašto je Miranda cijelom osoblju dala slobodno poslijepodne i poslala sve njih iz kuće. Prilično čudno, ne čini vam se? - O, u tome nema nikakve velike tajne. Batler je rekao policiji da je Miranda svojem osoblju dala slobodno poslijepodne kako bi mogli poći na sajam. - Kako veoma velikodušno od nje - promrmlja Emma. - I uopće joj nije slično. Letty se tiho nasmijala. - Ako želiš moje mišljenje, vjerujem da je Miranda željela nasamo primiti svojeg najnovijeg ljubavnika, pa se na cijelo poslijepodne riješila osoblja. - Zašto bi insistirala na privatnosti radi ljubavnog sastanka? Nikad nije pokušavala sakriti nekog od svojih drugih ljubavnika. Zapravo, bila je sklona hvalisanju o svojim ljubavnim vezama. - Možda je njezin novi ljubavnik insistirao na potpunoj tajnosti - reče Letty. Bilo je jasno da su tračerice iz visokoga društva već razradile cijeli zaplet onako kako se njima sviña. Siroti Swan nema nikakvih izgleda, pomisli Emma. Zbog njega se nadala da je bio dovoljno razuman i otišao iz grada. S druge strane, možda još i ne zna da je njegova obožavana Miranda mrtva. U tom bi ga slučaju, mislila je Emma, Edison možda mogao naći prije nego privatni istražitelj iz Bow Streeta Basila Warea. - Zašto bih ti, dovraga, ovoga puta trebao vjerovati? - Edison je prekrižio ruke na prsima i nagnuo se unatrag na stolici. Promatrao je Jednouhog Harryja bez prevelikog entuzijazma. Edisona nije ljutila činjenica da ga je Harry nedavno prodao borcu vanze. Dovoljno je dobro poznavao svojeg starog suradnika da bi s vremena na vrijeme očekivao tako nešto. Danas poslijepodne iritiralo ga je to što se Harry upravo vratio iz luke. Sa sobom je donio mnogo blata i smeća, a sve je to ostavio za sobom na skupom orijentalnom sagu koji pokriva pod knjižnice. Harry se pojavio na Edisonovu pragu nekoliko sati nakon što se pročulo da bivšeg slugu lady Ames ne traži samo čovjek iz Bow Streeta. Vrpoljio se s druge strane pisaćeg stola i čak je uspio djelovati posramljeno. - Znam da se vjerojatno ljutite zbog onog neki večer. Ali opet vam se kunem, gospodine Stokes, da nisam imal pojma da vas nitkov želi ubit. To je bil samo posal, znate. - Naravno. - Znal sam da ćete razumjet. - Harry mu je uputio bezubi smiješak. - Samo sam pokušaval malo zaradit prodavanjem informacija dvama strankama koje su bile zainteresirane jedna za drugu. Kako sam mogal znat da vas ona hulja želi pretvorit u kašu? - Zaboravi, Harry. Nemam vremena za tvoje isprike, mada sam siguran da dolaze iz srca. - To je istina, kunem se na čast moje majke. - Pa, valjda je to korak više od časti tvoje sestre. Zarañuje li još uvijek s onim bordelom što ga je prošle godine otvorila? - Ide joj stvarno dobro - uvjeravao ga je Harry. - Hvala šta pitate za nju. Cijela se obitelj ponosi s Alice. U svakom slučaju, znam da vam moram bit zahvalan jer ste me izvukal iz rijeke. Čovjek mora platit takav dug i zato sam došal. - Pretpostavljam da si došao zbog mojeg raspitivanja? - Imate prav. I neće bit naplate za informacije, a to bi vam trebalo pokazat da ozbiljno mislim poravnat račune meñ' nami.

115

GIGA

Edison se zainteresirao. - Sto imaš za mene? - Cul san da tražite tipa ki se zove Swan, a radii je za mrtvu ženu. - Dakle? - Mislim da znam di je - ozbiljno će Harry. -Odnosno, di je bil rano jutros. - A gdje je to bilo? - Dolje u luci. Raspitival se za posal. Tada mi se to ni činilo važno. Rekal sam mu da mi ne trebaju radnici. Ali kad sam kasnije čul da ga vi tražite, opet sam ga pokušal nać. Edisonu su instinkti i iskustvo govorili da Harry ovoga puta ne laže. - Jesi li imao uspjeha? - Ne baš. Ali Moli u Red Damonu mi je rekla da ga je vidila kasnije. Rekla je da je izgledal jako čudno, nekak ljutit i žalostan sve zajedno. Swan joj je rekal da odmah ide iz grada. Rekal je da se nešto loše dogodilo i da će vjerojatno njega okrivit. Edison se namrštio. - Je li rekao kamo ide? - Ne. - Harry je u rukama vrtio svoju masnu kapu. - Ali je rekal Moli da prije neg ode mora posjetit neku damu. Edison je raširio šake na površini pisaćeg stola. - Je li spomenuo ime? - Ne. Samo je rekal jednu damu. Edisonom je prostrujao zloslutni predosjećaj. Polako je ustao. - Je li rekao zašto mora posjetiti tu damu prije nego ode iz grada? - Moli mi je rekla da je Swan govoril nešto o tome kak je sebi obećal da više nikad dok je živ neće riskirat glavu radi neke ženske, ali da je ta drukčija. Rekal je da je bila dobra prema njemu. I da joj prijeti opasnost. Kasno toga poslijepodneva, budući da od Edisona nije primila baš nikakvu vijest, Emma se povukla u privatnost svoje spavaće sobe kako bi ponovno pročitala pismo koje je stiglo jutarnjom poštom. Čitala je s rastućim osjećajem nelagode. Veoma je dobro poznavala svoju mlañu sestru. Daphne je definitivno veoma blizu toga da počini nešto nepromišljeno. Najdraža Emma! Tvoje mi posljednje pismo kaže da ćeš uskoro imati sav novac koji nam je potreban. Svim se srcem nadam da si u pravu jer, vjeruj mi, neću više dugo izdržati u školi za mlade dame gospoñe Osgood. Moram ti reći da gospoda Osgood iz dana u dan postaje sve čudnija. Nikad nećeš vjerovati što se sinoć dogodilo. Nisam mogla spavati, pa sam sišla po neku knjigu. (Jučer je stigao najnoviji roman gospode York, a mi smo se izmjenjivale u glasnom čitanju.) Dok sam se hodnikom približavala knjižnici, opazila sam da su vrata zatvorena, a ispod se vidjelo svjetlo. Prislonila sam uho uz vrata i čula veoma neobične zvukove. Zvučalo je kao da su onamo ušle neke divlje životinje i stale prekopavati po knjigama. Čulo se užasno roktanje i stenjanje. Tada sam čula zastrašujući krik. Bojala sam se da netko ubija gospoñu Osgood, pa sam skupila hrabrost i otvorila vrata. Prizor što sam ga ugledala bio je još nevjero-jatniji od vatrometa koji smo gledale u Vauxhall vrtovima prije dvije godine. Gospodin dlankenship, ugledni udovac koji posjeduje farmu u susjedstvu, bio je na sofi. Ležao je na gospodi Osgood, ako možeš zamisliti. Hlače su mu bile spuštene do gležnjeva, a njegova veoma velika, posve naga stražnjica stršila je u zrak. Jednako nage noge gospoñe Osgood bile su ispružene s obje strane. Srećom, nisu me opazili. Možeš biti sigurna da sam veoma žurno zatvorila vrata i pojurila natrag na kat. Moram ti reći, draga sestro, kako mislim da je ono što sam vidjela poznato kao voñenje ljubavi. Ako je tako, bojim se da nas je sva dražesna poezija i romani u kojima smo uživale, pa čak i dyronove uzbudljive priče, obje žalosno prevarila. Vjeruj mi, to je bio krajnje smiješan prizor... Emma je savila pismo i pogledala kroz prozor prema parku na drugoj strani ulice. Nije se

116

GIGA

osjećala nimalo smiješno u Edisonovu naručju, čeznutljivo je pomislila. Oni trenuci strasti u kočiji grijat će je do kraja njezina života. Žustro kucanje na vratima njezine sobe trgnulo ju je iz razmišljanja. - Naprijed - doviknula je. Vrata su se otvorila. Sluškinja Bess hitro se naklonila i pružila joj maleni papirić. - Imam poruku za vas, gospojo. Neki ju je dječak maločas donio do kuhinjskih vrata. Emmu je obuzelo uzbuñenje. Uz malo sreće, to će biti vijest od Edisona. Možda je ostvario nekakav napredak. Skočila je na noge i požurila do vrata kako bi uzela pisamce. - Hvala, Bess. Razmotala je papirić i pročitala kratku, ne osobito uredno napisanu poruku. Gospoñice Greyson, molim vas, doñite u park. Moram razgovarati s vama. Vi ste u velikoj opasnosti. S poštovanjem, Swan. - Nebesa. - Emma podigne glavu. - Idem u šetnju parkom, Bess. Ako doñe gospodin Stokes, zamoli ga da me pričeka. - Da, gospojo. Emma je žurno prošla kraj nje. Sjurila se niza stube, zgrabila šeširić s vješalice i izišla. Sišla je stubama ispred kuće, prešla ulicu izmeñu dvaju tandrkavih kola sa sijenom i žustrim koracima ušla u park. Svježi je povjetarac njihao lišće. Zaustavila se kad je shvatila da nikako ne može znati gdje je Swan. Pretpostavljala je da se skriva u obližnjem grmlju. Vjerojatno je motrio na kuću, rekla je sebi. Zasigurno ju je vidio kako silazi stubama. - Gospoñice Greyson. Okrenula se na zvuk promukloga glasa. - Swane. Namrštila se kad ga je vidjela kako stoji u sjeni stabla bujne krošnje. Činio je žalosnu sliku. Više nije nosio Mirandinu spektakularnu plavu livreju. Na sebi je imao staru izlizanu košulju, te izlizane hlače i kaputić. Preko jednog ramena prebacio je vreću. Zaključila je da se u njoj nalazi sve što ima. Bilo je očito da se nekoliko dana nije brijao. No srce joj se kidalo na izraz očaja u njegovim očima. Brzo je pošla prema njemu i stala točno pred njim. Impulzivno je spustila ruku na njegov zamrljani rukav. - Jeste li dobro? - Poslali su privatnog istražitelja u potragu za mnom, gospoñice Grevson. - Swan je nadlanicom protrljao čelo. - Ali mislim da ću se uspjeti skrivati dok ne poñem na sjever. - Jeste li vi ubili Mirandu? - Neka mi Bog pomogne, razmišljao sam o tome neko vrijeme nakon što me otpustila. - Swan je nakratko zatvorio oči. Kad ih je sekundu kasnije otvorio, njegov je pogled bio iskren. - No kunem se da to nisam učinio. Netko drugi ju je ubio. - Shvaćam. - Bili ste ljubazni prema meni u dvorcu Ware, gospoño. Niste bili kao druge dame. Niste mi se smijali ili pitali Mirandu možete li me posuditi na jednu noć. Zato sam vas došao upozoriti, gospoñice Grevson. - Upozoriti me na što? - Prijeti vam velika opasnost. Morate mi vjerovati. - Meni? - Emma je zurila u njega. - Zašto bi meni prijetila opasnost, za ime svijeta? Prije nego je Swan dospio odgovoriti, grmlje iza njega tiho je zašuštalo. Iznenañeno je dahnuo i naglo se okrenuo. Zavežljaj mu je kliznuo s ramena i pao na tlo. Edison je izišao iz šikare. Oči su mu bile hladne i oprezne. - Da, Swane. Recite nam zašto je gospoñica Grevson u opasnosti.

117

GIGA

24 - Nisam ubio Mirandu, kunem se. - Swan je koraknuo unatrag. Ispružio je drhtavu ruku kao da želi odgurnuti samog vraga. - Molim vas, morate mi vjerovati, gospodine. Ja nisam ubojica. Ne zaslužujem vješala. Emma je namršteno pogledala Edisona. Valjda i sam vidi da ništa neće saznati ako previše prestraši Swana. Edison ju je ignorirao. Nastavio je fiksirati Swana neumoljivim pogledom koji je očito izazivao strah kod mlañeg muškarca. - Imali ste ono što bi neki nazvali izvrsnim motivom, niste li? - pitao je previše ležernim tonom. Ovako nikamo neće stići, pomislila je Emma. Koraknula je naprijed i stala izmeñu Swana i Edisona. - Gospodin Stokes vam vjeruje, Swane. -Ljutito je pogledala Edisona. - Nije li tako, gospodine? Edison je oklijevao. Potom je slegnuo ramenima. - Voljan sam razmotriti druge mogućnosti. Uvjerljive mogućnosti. Nije se činilo da je to Swana umirilo. Emma je dobacila Edisonu rječit pogled, a potom se još jednom odlučno nasmiješila Swanu. - Gospodin Stokes će naći pravog ubojicu -rekla je. Swan je raširio oči. - Stvarno? - Da, stvarno. Sad vi morate pomoći tako da odgovorite na njegova pitanja. Edison je pogledom nastavio fiksirati Swana. -Nisam vas pitao jeste li ubili Mirandu. Pitao sam vas zašto mislite da je gospoñica Greyson u opasnosti. - Ali to sam joj pokušavao objasniti, gospodine. - Swanove su se goleme šake stiskale i opuštale na nekako grčevit način. - Bojim se da će se ista osoba koja je ubila Mirandu sad pokušati domoći gospoñice Greyson. - Ali zašto bi želio ubiti mene? - upita Emma. Swan ju je kratko pogledao. - Pogrešno ste me razumjeli, gospojo. Ne mislim da će vas htjeti ubiti. Barem ne odmah. Mislim da bi vas mogao pokušati na neki način iskoristiti. - Veoma umirujuće - suho će Emma. - Grom i pakao, čovječe. - Edison je uhvatio Swana za ovratnik ofucane košulje. - Tko se želi dokopati gospoñice Greyson? - B-baš je o t-tome riječ, gospodine - očajnički je zamuckivao Swan. - Zapravo ne znam tko je on. Samo znam da ga se Miranda bojala, a sad je mrtva i ja m-mislim da se taj čovjek želi domoći gospoñice Greyson. - Zašto? - upita Edison. Swan je izgledao kao da bi se mogao onesvijestiti. Panika u njegovim očima bila je previše za Emmu. Dotaknula je ruku kojom je Edison stezao Swanov ovratnik. - Pustite ga, gospodine. Zasigurno vidite da ga činite krajnje tjeskobnim. - Nije me briga za stanje njegovih prokletih živaca. Želim odgovore. - Pa, na ovaj ih način nikada nećete dobiti. -Emma je čvršće stisnula prste oko Edisonove podlaktice. - Za Boga miloga, gospodine, uhvatili ste ga za vrat. Sumnjam da uopće može disati, a kamoli razgovarati s vama. Pustite ga. Tada će razgovarati s nama. Zar ne, Swane? - D-da. - Swan nije s Edisona skidao prestrašeni pogled svojih širom otvorenih očiju. Edison je oklijevao. Zatim je s gnušanjem iskrivio usta i maknuo ruku sa Swanova ovratnika. -Vrlo dobro, slobodni ste. Pričajte. I budite brzi, dovraga. Emma se umirujuće nasmiješila Swanu. - Bit će lakše ako krenete ispočetka. Pričajte nam o Mirandi. Swan je nekoliko puta trepnuo, a zatim je skrenuo pogled s Edisona. Gledao je Emmu. - Sto se tu ima pričati? Bio sam dovoljno glup i mislio da me voli. Mene, svojeg lakaja, zamislite. Nadlanicom svoje krupne šake obrisao je čelo. -Kad sad razmišljam o vremenu provedenom

118

GIGA

uz nju, čini se kao da vidim sebe u užasnom snu. - Kad ste je upoznali? - blago upita Emma. - Na početku sezone. Kad je stigla u grad, nije uopće imala osoblja. Preko jedne je agencije zaposlila kompletno osoblje. Ja sam bio medu njima. -Swan uzdahne. - Mislio sam da ću raditi u kuhinji ili vrtu. Zapanjio sam se kad mi je dala lijepu livreju i rekla da ću biti njezin osobni lakaj. - Koliko je trebalo da se od lakaja pretvorite u ljubavnika? - Bez uvijanja upita Edison. - Ne dugo. - Swan je spustio pogled na vrhove svojih iznošenih čizama. - Mislim da sam se zaljubio u nju čim sam je ugledao. Bila je tako lijepa. Samo sam joj želio služiti. Kad me pozvala u svoj krevet, mislio sam da se nalazim na nebu i sa mnom je anñeo. - Meni se čini da je imala više zajedničkog s vješticom - primijeti Edison. Swan nije podigao glavu. - Dobro ste je procijenili, gospodine. Ali to sam shvatio tek mnogo kasnije. Dugo mi je trebalo dok nisam shvatio da me favorizirala samo zato što sam je zabavljao. Nešto kao kućni ljubimac, ako me razumijete. - O, Swane - šapne Emma. Podigao je glavu i susreo pogled njezinih očiju. - Željela me u svojem krevetu samo kad bi joj dojadili njezini fini džentlmenski ljubavnici. Trebao sam biti pametniji, a ne se zaljubiti u jednu damu. - O, Swane - ponovno će Emma. - Oni meñu nama koji su u službi moraju biti veoma oprezni u takvim stvarima. Edison joj je dobacio razdražen pogled, a potom se okrenuo Swanu. - Prijeñimo na važnije stvari od stanja vašega srca. Kako ste otkrili da je Miranda nekoć bila glumica? Swan je bio istinski iznenañen. - Vi znate za njezinu karijeru na pozornici? - Nešto malo - reče Edison. - Ispričajte nam što vi znate o tome. - Nema se što posebno pričati - reče Swan. -Mislim da nije željela da bilo tko sazna za to. Ali kad se jedne noći vratila s bala bila je neobično raspoložena. Popila je mnogo šampanjca. Neprestano je pričala o tome kakve su budale pripadnici visokoga društva. Kako je lako mazati im glupe oči. - Je li vam tada rekla da je nekoć bila glumica? - upita Emma. - Ne baš. - Swan je porumenio. - Najprije je željela da vodim ljubav s njom. Baš ondje, u knjižnici. Na njezinom pisaćem stolu, ako možete vjerovati. Emma je zurila u njega. - Na pisaćem stolu? - Oni iz više klase katkad imaju čudne ideje -objasni Swan. - Da, ali pisaći stoll - Jednom je tražila da to učinimo na stubama -povjerio joj je Swan, još više porumenjevši. - Nebesa. - Bilo je prokleto neudobno - prizna Swan. - Mogu zamisliti. Sve one tvrde stube. Želim reći, kako bi itko mogao - Čini se da smo skrenuli s teme - mrko ih prekine Edison. - Sto se dogodilo nakon, ovaj, incidenta na pisaćem stolu, Swane? - Kao što sam rekao, te je noći bila čudno raspoložena. Željela je s nekim razgovarati. Imala je svoje otmjene džentlmenske ljubavnike i sve svoje fine prijateljice, znate, ali ja mislim da je bila usamljena. - Usamljena poput pauka koji čeka plijen - progunda Edison. Emma mu je dobacila još jedan prijekoran pogled. - Nastavite, Swane. - Rekla mi je da je nekoć bila velika glumica. Mnogo je pričala o tome kako su je svi obožavali kad je bila na pozornici. Rekla je da se ništa ne može usporediti s osjećajem koji bi je obuzimao kad bi publika oduševljeno pljeskala. Zatim je otključala jednu ladicu pisaćeg stola i pokazala mi kutiju punu starih kazališnih programa i kritika. - Je li vam rekla kako je od glumice postala dama iz visokoga društva? - upita Emma.

119

GIGA

Swan je oklijevao, zamišljeno se mršteći. -Zapravo je sve to bilo prilično neodreñeno. Ali stekao sam dojam da se imućni džentlmen zaljubio u nju i oženio je protiv volje svoje obitelji. Otišli su živjeti u Škotsku jer ga je otac ostavio bez prebijene pare. No kasnije je, nakon što su njegovi roditelji umrli, dobio svoje nasljedstvo. - To bi bio pokojni, neoplakivani lord Ames? -upita Edison. Swan kimne. - Da. U svakom slučaju, Miranda je rekla nešto o tome kako je umro uskoro nakon što je dobio svoje nasljedstvo. - Prikladno - primijeti Edison. - I u pravu ste kad kažete da je priča neodreñena. Malo sam se raspitivao, ali nisam uspio naći nikakvu obitelj povezanu s Mirandom. Postoji neki lord Ames u Yorkshireu, ali nisu ni u kakvom rodu. - Miranda mi je rekla da njezin muž nije imao druge rodbine - reče Swan. Edison uzdigne obrve. - Znači, Miranda je dobila cijelo nasljedstvo, je li tako? - Rekla je da je novac upotrijebila za povratak u Englesku i zauzimanje mjesta u visokom društvu. - Swan ga je pogledao. - To je sve što znam o njezinoj prošlosti, kunem se. Osim - Osim, što? - potaknula ga je Emma. Swan se namrštio. - Ne vjerujem da je naslijedila golemo bogatstvo. Zapravo, tek toliko da joj bude dovoljno za jednu sezonu. - To bi objasnilo zašto nisam uspio doći do informacija o njezinim investicijama - progunña Edison. - Nema ih. - Sto vas je navelo na pomisao da ima sredstava samo za jednu sezonu, Swane? - upita Emma. - Bila je opsjednuta nekakvim planom koji bi joj omogućio veliku zaradu - reče Swan. - Dala mi je naslutiti da više nikad neće morati strahovati za svoju financijsku situaciju ako joj to upali. Ne znam pojedinosti njezina plana, ali znam da je imao neke veze s vama, gospoñice Grevson. Edison se doimao zamišljenim. - Kad ste zaključili da je gospoñica Grevson važna za Mirandin plan? - Tijekom kućne zabave u dvorcu Ware - reče Swan. - Ondje se dogodilo nešto što je uvjerilo Mirandu da će uskoro biti bogatija od Kreza. Ne znam o čemu se radilo. Samo znam da je bila uvjerena da joj treba gospoñica Grevson kako bi plan funkcionirao. Edison je pogledao Emmu, a potom opet Swana. - Je li Miranda ikad spomenula neku posebnu knjigu ili manuskript? Swan je nabrao čelo. - Ne. Mirandu nisu osobito zanimale knjige i takve stvari. - Sto znate o njezinom posebnom čaju? - brzo upita Emma. Swan je odmahnuo rukom. - Samo da ga je vječno posluživala svojim prijateljicama i gošćama kad ih je pozivala radi kartanja. Tvrdila je da je riječ o finom toniku, ali mislim da ga sama nije baš mnogo pila, iskreno rečeno. - Je li rekla gdje je nabavila recept? - upita Edison. - Nije. Možda je to naučila dok je živjela u Škotskoj. Čuo sam da ondje jedu i piju neobične stvari. - Mislite li da su Miranda i njezin muž ikad putovali na kontinent? - upita Edison. - Rekla je da nikad nisu imali novca za putovanja. - Swan se opet namrstio. - Ali jednom sam se pitao - O čemu? - Emma upita poticajnim tonom. - Ništa posebno, zapravo. No jednom je prigodom Miranda izgubila živce sa sluškinjom koja je prolila malo čaja po nekoj njezinoj otmjenoj prijateljici. Psovala je djevojku na jeziku koji nikad nisam čuo. Kasnije se gošća nasmijala i čestitala joj na izvrsnom vladanju talijanskim jezikom. Emma je vidjela kako se u Edisonovim očima pojavljuje poznati sjaj. Znala je što misli, ali je lagano odmahnula glavom, upozoravajući ga neka šuti. Ponovno se nasmiješila Swanu. - Mnogi ljudi nauče talijanski, francuski ili grčki - rekla je.

120

GIGA

- Sumnjam da ima mnogo glumica koje znaju sve te jezike - reče Edison. - Osobito one koje se nikad nisu maknule dalje od putujuće trupe. Emma nije obraćala pozornost na njega. -Swane, jeste li zaključili da je Miranda živjela u Italiji samo zato što je znala nekoliko psovki na talijanskom? - Kad ju je njezina gošća zadirkivala, Miranda je rekla nešto o tutoru iz djetinjstva. No gošća je rekla da nikakav tutor ne bi poučavao takvim riječima. Miranda se samo nasmijala i promijenila temu. Ali vidio sam da joj je bilo nelagodno zbog pitanja. Neko sam se vrijeme pitao što to znači. -Swan je zastao. - Ali zašto bi lagala o tome je li ikad putovala u inozemstvo ili nije? - Zašto, doista? - tiho ponovi Edison. - Recite mi, što ste tražili one večeri kad ste pretražili moju radnu sobu? Swan je problijedio. Na licu mu se pojavio novi izraz panike. - Znate za to? Kunem se da ništa nisam ukrao, gospodine. Samo sam malo pogledao naokolo. - Znam da ništa niste uzeli. Sto ste se nadali da ćete naći? - Ne znam. U tome je bio problem, ako me razumijete. - Prilično čudan način za obavljanje pretresa -zamišljeno će Edison. Swan je polizao usne i molećivo pogledao Emmu. Tada se opet okrenuo Edisonu. - Rekao sam vam da je Miranda s vremena na vrijeme imala neobične ideje. Nakon što smo se vratili iz dvorca Ware, bila je opsjednuta željom da gospoñicu Greyson uvuče u svoj plan. Mislim da je pošla tako daleko i silom pokušala natjerati gospoñicu Greyson da radi za nju. Ali rekla je da joj vi stojite na putu, gospodine. Željela je saznati više o vama. - Je li ubila Chiltona Cranea u pokušaju da gospoñica Greyson dobije otkaz od lady Mayfield? - upita Edison. Nesretan, zbunjen izraz pojavio se na Swanovu licu. - Tada sam uvjeravao sebe da moja prelijepa Miranda ne bi počinila umorstvo samo da bi provela u djelo svoje planove. Ali sad više nisam siguran. Znam da je one noći bila bijesna nakon što ste vi i gospoñica Greyson objavili da ste zaručeni, gospodine. Idućeg mi je dana rekla da ste vi sve uništili, ali nije htjela reći kako. - Bila je uvjerena da su zaruke lažne - reče Emma. - Stoga vas je poslala da pretražite radnu sobu gospodina Stokesa kako biste našli neki dokaz. Swan je izmučeno uzdahnuo. - Kad sam se vratio bez ikakvih korisnih informacija, obuzeo ju je napadaj bijesa i rekla mi je da sam beskoristan za nju. Tada me otpustila. - Jeste li vi pucali u mene onoga dana u šumi kraj dvorca Ware? - veoma ležerno upita Edison. - Pucao u vas? - Pitanje je očito šokiralo Swana. - Ne, gospodine, kunem se, nikad nisam tako nešto učinio, gospodine. Emma je brzo pogledala Edisona. Nakratko se doimao zamišljenim, a potom je kimnuo, očito zadovoljan nekom unutrašnjom logikom. - Onda je to vjerojatno učinila Miranda - rekao je kao da incident u šumi nije bio ništa više od kratkog, iritantnog susreta s dosadnim insektom. -Očajnički pokušaj da me se riješi prije nego se svi vratimo u grad. - Znala je ponešto o pištoljima - reče Swan. -Uvijek je jedan nosila uza se, mada joj na kraju nije osobito koristio. Jednom sam je pitao boji li se lopova ili drumskih razbojnika. Rekla mi je da je zabrinjava druga vrsta zlikovca. - Je li opisala tu vrstu zlikovca? - upita Edison. Swan odmahne glavom. - Ne. Ne vjerujem da je znala tko je on. Samo je nagovijestila da netko možda želi nešto što ona posjeduje. Sad vidimo da se s pravom bojala, zar ne? Ubio ju je. Edison se doimao sumnjičavim, ali ništa nije rekao. - To je istina, kunem se, gospodine. Nikad nije željela razgovarati o tome. I bez obzira koliko

121

GIGA

sam je silno želio štititi, teško sam je mogao primorati da mi kaže, zar ne? - Swan je s mukom progutao slinu. - Ja sam ipak bio samo njezin lakaj. Edison ga je pozorno promatrao. - Zašto mislite da bi taj zagonetni, bezimeni zlikovac mogao biti opasan za gospoñicu Greyson sad kad je Miranda mrtva? Swan je oklijevao. - Recite mi - uporno će Edison. - Pa, gospodine, radi se o tome da sam počeo razmišljati o tome nakon što sam čuo za Mirandinu smrt. Jedino do čega joj je bilo stalo bio je njezin tajni plan o stjecanju bogatstva. - Pa? - potakne ga Emma. Odgovorio joj je Edison. - Swan je došao do očitog zaključka, Emma. Ako te Miranda trebala za ostvarivanje svojega plana, posve je logično da će te trebati i osoba koja ju je ubila zbog njezine tajne. Onaj prokleti recept za čaj, pomisli Emma. -Shvaćam. Swan ju je nesretno pogledao. - Žao mi je, gospoñice Greyson. Spustila je ruku na njegov rukav. - Ne smijete osjećati krivnju zbog bilo čega od ovoga, gospodine Swan. Niste vi krivi. - Trebao sam slušati ostale - umorno je rekao. - Svi, od konjušara do domaćice, davali su mi isti savjet, ali ja nisam obraćao pozornost. - Koji je to bio savjet? - upita Emma. - Svi su me upozoravali da nema ničeg glupljeg ili tako beznadnog kao što je zaljubiti se u svoju poslodavku.

122

GIGA

25 Emma je nešto kasnije stajala u sjenkama stabla, prekrižila ruke na prsima i gledala kako Swan nestaje jednom od staza u parku. Uskoro se izgubio iz vida. - Imali smo pravo. Zasigurno je bila ljubavnica Farrella Bluea u Italiji - tiho će Edison. Vjerojatno ga je ubila nakon što je uspio prevesti recept za eliksir. - Kao njegova ljubavnica zacijelo je saznala dovoljno o vanzi da bi očekivala da će najvjerojatnije još netko doći u potragu za knjigom. Edison kimne. - Stoga je podmetnula požar i bacila knjigu u vatru, nadajući se da će prikriti svoje tragove. Sve se uklapa. Emma je slušala kako lišće šušti u krošnjama iznad nje, naglašeno svjesna Edisonove blizine. Jednom se rukom oslonio na deblo kraj njezine glave, a drugu je držao na boku ispod ogrtača. On je takoñer gledao u smjeru u kojem je Swan nestao, a izraz lica bio mu je duboko zamišljen. Pogledala ga je. - Bilo je veoma ljubazno od vas što ste Swana poslali na svoje imanje u Yorkshireu. - Ljubazno? - Edison se namrštio. - U tome nema ničeg ljubaznog. Jedini praktični postupak bio je poslati ga odavde. Prikrila je osmijeh. - Da, naravno, gospodine. Trebala sam odmah shvatiti da ste, kad ste mu rekli neka poñe na vaše imanje, bili samo praktični, kao i obično. Pružanje utočišta čovjeku kojega traže zbog umorstva jedne od najpopularnijih osoba visokoga društva tako je izrazito razuman čin. Dobacio joj je razdražen pogled. - Swan će biti posve siguran na Windermereu dok ja ne razriješim situaciju u gradu. Što je još važnije, neće mi smetati. - Odnosno, nećete se morati brinuti zbog njega dok se bavite svojom istragom. - Ne treba mi još nešto što odvlači pozornost, povrh onoga što već imam. - Prstom je lupkao po deblu. - Situacija je ionako dovoljno komplicirana. - Da, naravno. - Pročistila je grlo. - Kad već govorimo o komplikacijama - Što s njima? Skupila je hrabrost. - Upravo mi je palo na pamet da sam i ja postala jedna od njih. - Što time želite reći, dovraga? - Zaposlili ste me da bih bila mamac koji će zaokupljati Mirandinu pozornost dok vi tražite nestalu knjigu - smireno je rekla. - Sad kad je ona mrtva, ja više nemam što raditi za vas. Pretpostavljam da me više nećete trebati. - Prokletstvo, Emma - Sasvim razumijem, gospodine - uvjeravala ga je. - Riječ je samo o tome da je naša suradnja prekinuta na neočekivani način. - Umorstvo se doista može smatrati neočekivanim. - Što znači, naravno, da su odreñene pojedinosti kojima se niste na vrijeme pozabavili sad postale prilično hitne. - Hitne? - Neprestano ste govorili da čete se pobrinuti za to - prijekorno je rekla. - Ali to nikad niste učinili. A sad je naša suradnja završena i ja doista moram insistirati da ispunite svoj dio nagodbe. Okrenuo je glavu i pogledao je. U očima mu je bljesnuo opasan izraz. - Ako je ovdje riječ o vašoj prokletoj preporuci - Obećali ste da ćete je napisati. - Suprotno vašim pretpostavkama, niste obavili zadatke zbog kojih sam vas angažirao. - Kako molim? Zadržao je ruku na deblu kraj njezine glave i nagnuo se veoma blizu. - Još vas trebam.

123

GIGA

Njegova su se usta nalazila samo nekoliko centimetara od njezinih. Odjednom joj je postalo teško disati. - Doista? - Da, gospoñice Greyson, doista. Podigao je drugu ruku i obavio je oko njezina zatiljka. Djelovao je tako brzo da nije shvatila što kani prije nego je osjetila kako ju je pritisnuo o deblo. Tada je već bilo prekasno za protestiranje, čak i da je to htjela. Spustio je usta na njezina, čvrsta, vatrena i željna. Eksplozija osjeta bila je jednako nagla i intenzivna kao i u drugim prigodama kad ju je ljubio. Toliko o njezinoj teoriji da se čovjek navikne na te stvari, pomislila je Emma. Tiho je uzdahnula i obavila mu ruke oko vrata. Bedrima je pritiskao njezine noge. Polako je produbio poljubac. Koljena su joj klecala. Dahnula je kad je trenutak kasnije prekinuo poljubac. Kad je otvorila oči, vidjela je da je promatra tamnim, zagonetnim pogledom. - Sad još samo moram naći neki način da vas zaštitim - rekao je. Bila je svjesna činjenice da otvara i zatvara usta kao riba na suhom prije nego se uspjela pribrati. Njegovi poljupci uistinu razorno djeluju na njezin mozak, pomislila je. Odjednom joj je pala na pamet užasna misao. Život će postati znatno manje uzbudljiv kad prestane raditi za njega i Edisonovi joj poljupci više ne budu grijali osjetila. Nije željela razmišljati o tome. - Zaštititi me? - Znala je da zvuči poput idiot-kinje, ali još uvijek nije posve došla k sebi. - Moguće je da je osoba koja je ubila Mirandu željela Knjigu tajni, a u tom slučaju vi vjerojatno niste u opasnosti. Ali je takoñer moguće da je ta osoba željela samo dešifrirani recept. Ako je tako - I ako zna za Mirandine eksperimente na meni, ubojica bi mogao misliti da bih mu ja mogla biti od koristi. - Emma je nabrala nos. - Lijepo. Ali vi neprestano govorite da recepti u knjizi nisu ništa više od besmislenih okultnih gluposti. Tko bi vjerovao da uistinu djeluju? - Miranda, očito. Emma je zastenjala. - Da, valjda. Ali tko bi još bio tako lakovjeran i vjerovao u takve priče? - Član Vanzagarskog društva - bez uvijanja reče Edison. - Ali valjda su članovi Društva obrazovani džentlmeni poput vas, gospodine. Trebali bi znati da recept nije ništa drugo osim zanimljivog djelića drevne povijesti. Zasigurno nitko od njih ne bi počinio umorstvo da bi ga se domogao. - Vi ne poznajete gospodu iz Vanzagarskog društva. Većina su samo entuzijastični učenici vanze. Ali neki su tako duboko uronili u filozofiju da su izgubili svaku perspektivu. Skloni su vjerovati u najnevjerojatnije okultne besmislice. - Edison je pogledao prema Lettynoj kući. A u ovom je slučaju jedan od njih pošao tako daleko da je ubio zbog svojih uvjerenja. Emma je potisnula nelagodan osjećaj koji ju je obuzeo. Doista joj ne trebaju novi predosjećaji opasnosti, mračno je pomislila. Već je ionako veoma zabrinuta. - Pa, moramo na to gledati s vedrije strane, gospodine. Ako je ta tajanstvena osoba ubila Mirandu radi recepta i misli da treba mene kako bi ga primijenila, malo je vjerojatno da će me pokušati ubiti. - Istina, ali bi lako mogla smisliti plan otmice. - Oh. - Emma je razmislila o tome. - Takav biste dogañaj zacijelo smatrali pomalo neprikladnim? Usta su mu se trznula. - Ne samo pomalo. -Osmijeh je nestao jednako brzo kako se i pojavio. Stvar je u tome što ne vjerujem da ću vas i dalje moći štititi u kući lady Mayfield. - Kako to mislite? - Namjeravam angažirati dva privatna istražitelja da pripaze na vas. To neće biti moguće bez upoznavanja lady Mayfield s razvojem dogañaja. - Zašto bi to bio problem? - Emma je zakolutala očima. - Ako poznajem Letty, ona će veoma

124

GIGA

uživati u uzbuñenjima. - Možda bi uživala, ali ne bi mogla šutjeti o tome. Do ponoći bi cijeli grad saznao za to. Ako se moja istraga razotkrije pred javnosti, ubojica će biti upozoren i vjerojatno će nestati prije nego ga uspijem naći. Emma se lecnula. Imao je pravo. Lettyna sklonost ogovaranju brzo bi nadjačala svako obećanje da će šutjeti. - Jasno mi je što želite reći. - Moram naći sigurnije mjesto za vas. - Voljela bih da ne govorite o meni kao da sam vrijedni dragulj što ga treba čuvati u trezoru progunñala je. - Ah, ali vi jeste izrazito dragocjeni, gospoñice Greyson. I ja vas ne kanim izgubiti. Nije uspijevala dokučiti zadirkuje li je ili ne, pa je odlučila ignorirati primjedbu. - Predlažete li da poñem na jedno od vaših imanja, kao Swan? Odmahnuo je glavom. - Ne, to neće odgovarati. Kad bih vas poslao odavde, ubojica bi vjerojatno zaključio da sam mu na tragu. To bi ga lako moglo navesti da učini nešto nepromišljeno ili ode iz zemRaširila je ruke. - Čini se da sam za vas postala ozbiljna komplikacija, gospodine. Što ćete sa mnom? - Najpraktičnije bi bilo - polako je rekao - da vas preselim u svoju kuću u gradu. Ukočila se. - Ne. Apsolutno nemoguće. Sigurno ne mislite ozbiljno, gospodine. Proučavao ju je. - Zašto ne? - Zašto ne? Zar ste poludjeli? Džentlmen ne dovodi zaručnicu u svoju kuću. U očima visokoga društva postala bih vaša ljubavnica. Nikakva preporuka, bez obzira kako sjajno sastavljena, ne bi skinula tu ljagu s mene. - Emma - Zaboga, morala bih promijeniti ime, obojiti kosu i izmisliti posve novu prošlost za sebe. To bi mi stvorilo niz poteškoća. Ipak moram misliti na svoju sestru. Ne mogu jednostavno nestati s lica zemlje. - Emma, poslušajte me. - Ne, neću slušati kako me pokušavate nagovoriti na tako grozan plan. Svejedno mi je koliko biste mi veliku plaću ponudili. Neću se preseliti u vašu kuću i to je moja posljednja riječ. - Ako vas tako silno muči pomisao da biste bili obilježeni kao moja ljubavnica - rekao je neobično neutralnim glasom - mogli biste se useliti kao moja žena. - Vaša žena! - Podigla je ruke u zrak, krajnje ozlojeñena. - Vi ste doista kandidat za ludnicu. - Mislim da ta ideja ima svojih mogućnosti. Uhvatila je revere njegova ogrtača i podigla se na prste kako bi se ljutito zagledala u njegove oči. - Pokušajte jasnije razmišljati, gospodine. Vi inače niste tako smušeni. Kad sve ovo završi, meni bi bilo još teže prikriti svoj identitet ako bih glumila vašu ženu. - Sto ako bismo ovu šaradu pretvorili u stvarnost? - veoma je tiho pitao. Bijes koji ju je preplavio bio je tako silovit da se nije usudila progovoriti. Kako se usuñuje tako olako govoriti o tome? Njezino će srce zacijelo patiti, a on ima drskosti šaliti se. Polako je pustila njegove revere i koraknula unatrag. Okrenula mu je leña i zagledala se u ulicu. - Ovo baš nije prikladan trenutak da mi se rugate, gospodine - hladno je rekla. - Pred nama je ozbiljan problem. Dugi je trenutak šutio iza nje. - Ispričavam se - na koncu je rekao. - Imate pravo, naravno. Ovo nije vrijeme za šalu. - Drago mi je da to shvaćate. - Ipak nam ostaje problem vašeg smještaja dok sve ovo ne završi. Potisnula je gnjev i bol koji su je obuzeli. Misli, naredila je svojem opterećenom mozgu. Misli brzo jer se ne može znati kakvu će glupost dalje predložiti.

125

GIGA

Odjednom joj se posve razrañena zamisao pojavila u glavi. U jednom trenutku nije postojala, a u idućem je bila tu, potpuna i posve razumljiva. Doimala se nekako pravilnom, a to joj je govorilo da je proizišla iz intuitivne strane njezine naravi. Trenutak je razmišljala o tome, proučavajući je sa svih strana, a potom se opet okrenula Edisonu. - Lady Exbridge - rekla je. - Što s njom? - Preselit ću se k njoj. -Što? - Razmislite, gospodine. To je očito rješenje problema. Zapravo, što bi moglo biti prikladnije u očima svijeta od toga da se vaša zaručnica useli u kuću vaše bake? Sad je on zurio u nju kao da je izgubila zdrav razum. - To je najluña, najsmješnija, najapsurdnija ideja koju sam ikad čuo. - Zašto? Možete joj točno reći što se dogaña. Ona neće širiti tračeve. Njezin osjećaj obiteljske odgovornosti jamči da će čuvati vaše tajne. - Nemate pojma o čemu govorite - rekao je. -Čak i kad bih ja pristao na takav plan, ona bi odbila. Emma je slegnula ramenima. - Pitajte je. Edison je spojio ruke na leñima i stajao kraj prozora salona svoje bake. Gledao je preko dvorišta do masivne kapije koja štiti ulaz u tvrñavu. Bio je naglašeno svjestan Emme koja je tiho sjedila i čedno sklopila ruke u krilu. - Shvaćam - Victoria reče nakon dugog trenutka pomnog razmišljanja. To je bila prva riječ što ju je izustila nakon što joj je Edison objasnio situaciju. Još uvijek nije mogao vjerovati da ga je Emma uspjela nagovoriti da doñe ovamo i zatraži bakinu pomoć. Pripremio se na Victorijino odbijanje. Bez razmišljanja će odbiti njegovu molbu, naravno. Pomisao da bi surañivala s njim u njegovu planu da se zaštiti Emma posve je apsurdna. Sve bi bilo daleko jednostavnije da je Emma pristala preseliti se u njegovu kuću, mislio je. Meñutim, odbila je čak i razmisliti o takvoj mogućnosti. Panika što ju je vidio u njezinim očima kad je predložio da se uda za njega izazvala je u njemu neobičnu prazninu i hladnoću. Trenutak ranije uzvratila mu je poljubac sa strašću koja ga je ushi-tila. A u idućem je trenutku odbila mogućnost sklapanja braka. Pitao se kad je on sam počeo razmišljati o tome. Kao da je ta ideja cijelo vrijeme postojala, zakopana negdje u njegovu mozgu, od prvog trenutka kad ju je upoznao. - Sigurna sam da je za vas veliko olakšanje spoznaja da su moje zaruke s vašim unukom ipak lažne, lady Exbridge - ohrabrujuće će Emma. - Samo sam glumila tu ulogu kako bih mu pomogla uloviti lopova. Edison je jedva potisnuo snažan poriv da prijeñe sobu, objema je rukama podigne iz naslonjača i kaže joj da nema ničega lažnog u strasti meñu njima. - Iz očitih razloga - vedro nastavi Emma -nisam mogla objasniti pojedinosti kad ste me pozvali ovamo na čaj. Ali nakon smrti lady Ames situacija je postala pomalo neodrživa. - Najblaže rečeno. - Victorijin je glas bio veoma hladan. Edison se naglo okrenuo. - Prokletstvo, rekao sam vam da ovo neće funkcionirati, Emma. Doñite, moramo poći. Nemamo više vremena za traćenje. Nije ni pokušala ustati. - Doista, gospodine, najmanje što možete učiniti je svojoj baki dati nekoliko minuta za razmišljanje o situaciji. Zaskočili smo je ovime bez ikakva upozorenja. Treba joj trenutak i dva da razmisli o svemu. Victoria joj je dobacila neobičan pogled. - Kažete da vas je moj unuk angažirao kako biste mu pomogli naći tu nestalu knjigu? - Da, gospoño, trebala sam biti mamac. - Emma se skrušeno nasmiješila. - Tada mi je hitno trebao novi posao, pa sam prihvatila to mjesto u zamjenu za dobru plaću i lijepu preporuku. Victoria se namrštila. - Preporuku?

126

GIGA

- Posve sam sigurna da bi mi preporuka džentlmena kakav je gospodin Stokes otvorila mnoga vrata, a budući da ne znam koliko ću još morati čekati dok odreñene financijske investicije ne urode plodom, moguće je da ću morati potražiti novi posao - Emma - Edison je procijedio kroza zube. -Skrenuli ste s teme. - Da, jesam - složila se. - Pa, gospoño, kao što sam rekla, sve je postalo veoma zamršeno. Sad gospodin Stokes kaže da nam je potrebna pomoć nekoga komu možemo vjerovati ako želimo nastaviti s istragom. Prirodno, pomislili smo na vas. - Hmm. - Lady Mayfield je dobrodušna žena i doista nam je uvelike pomogla, nesvjesno, naravno smiono je nastavila Emma. - Ali ne usuñujemo se njoj povjeriti ovu tajnu. Sigurna sam da razumijete. Victoria je puhnula kroz nos. - Letty ne bi mogla čuvati tajnu čak i kad bi joj život ovisio o tome. Ona je okorjela tračerica. - Bojim se da imate pravo, gospoño. Victoria je Edisonu dobacila zagonetan pogled. - Zašto ste se zapravo, ako smijem pitati, odlučili meni obratiti za pomoć? - Gospodin Stokes je smatrao, posve opravdano, da ovako važnu tajnu može povjeriti samo članu vlastite obitelji. - Emma je zastala. - A kako ste vi jedini član obitelji kojeg ima, došli smo ravno k vama. Edison se opet okrenuo prema prozoru. Čekao je da Victoria zvonkim glasom objavi kako nije obvezna pomagati mu na bilo koji način. - Prvo što moramo učiniti - žustro će Victoria - jest naći vam dobru modisticu, gospoñice Greyson. Jedina Lettyna mana veća od sklonosti tračanju je njezin ukus u odijevanju. Dekolte te haljine što je imate na sebi previše je dubok.

127

GIGA

26 - Rekla sam vam da će nam pomoći. - Emma se zadovoljno smiješila kad je kasnije te večeri započela ples s Edisonom. - Istina. - Pogledao je preko krcate plesne dvorane do mjesta gdje je Victoria stajala u malenoj skupini skupo odjevenih starijih dama. Emma je slijedila njegov pogled. Victoria je blistala u haljini od srebrna satena ukrašenoj srebrnim cvjetićima i odgovarajućem turbanu. Dok je Emma gledala, polako se hladila lijepo ukrašenom srebrnom lepezom. - Tako mi svega, ona joj haljina predivno stoji -reče Emma. - Sve se druge dame u njezinoj blizini doimaju nekako blijedo. Vaša baka doista ima smisla za modu. - To joj i ja moram priznati. - Edison uzdigne obrve i značajno pogleda Emmin dekolte. Znao sam da one haljine što ih je Letty birala za vas razotkrivaju previše grudi. - Ne smijete kritizirati Letty. Mnogo nam je pomogla. Učinila je točno ono što ste željeli, premda nije znala za vaš plan. Letty se zapanjila kad je saznala da je Victoria pozvala Emmu da se preseli u njezinu kuću. - Tko bi očekivao da će se stara uštogljena cura toliko otkraviti? - Letty se nasmijala toga poslije-podneva kad joj je Emma objasnila situaciju. - Ali to je sjajna vijest za tebe, draga moja. Jedva čekam da svima kažem da je napokon premošten jaz izmeñu Victorije i njezina unuka. Tako mi svega, to će večeras biti glavna tema razgovora na svim soarejama i balovima. Odmah je odjurila proširiti novi trač, a Emma je odvedena krojačici kako bi joj podigla izreze oko vrata na haljinama. Edison se bavio vlastitim tajanstvenim poslovima. Nestao je sve do večeri, a pojavio se na vrijeme da otprati Emmu i Victoriju na bal obitelji Broadrick. - Sad kad ste me smjestili kod svoje bake, kakvi su vaši planovi, gospodine? - pitala je Emma dok su kružili plesnim podijem. - Angažirao sam dva privatna istražitelja da danju i noću paze na kuću. Jedan od njih će vas pratiti ako iziñete bez mene. - Ne mislite li da bi zlikovac mogao opaziti da se dvojica iz Bow Streeta neprestano motaju u blizini? - Bit će prerušeni u konjušare. - Hmm. - Emma je razmislila o situaciji. - A što je s vama, gospodine? Kako namjeravate nastaviti istragu? - Sljedeći je korak, sad kad imam nekoga tko će pripaziti na vas, opet izvući na otvoreno tajanstvenog borca vanze. Kad ga se dočepam, prisilit ću ga da mi otkrije ime osobe kojoj služi. - Vjerujete da je taj odmetnuti vanza-majstor ubojica, zar ne? - Još nisam siguran da je on ubojica, ali sam uvjeren da je duboko upleten u ovaj slučaj. Kad saznam njegov identitet, vjerujem da ću imati ključ za rješavanje svega ostaloga. Emma ga je s nelagodom promatrala. - Nešto mi govori da neće biti tako jednostavno. - Upravo suprotno, mislim da će sve sasvim lijepo funkcionirati. Najčešće je tako, ako se sve isplanira na logičan, inteligentan način. - I, molim vas, recite mi, što bih ja trebala raditi dok vi igrate tu opasnu igru s borcem vanze? - Ništa. - Ništa? - Emma se namrštila. - Ali ja bih vam trebala pomagati. Zaposlili ste me radi toga. Moram insistirati da mi se dopusti izvršavati moje dužnosti. - Vaš je zadatak isključivo paziti da ne upadnete u nevolje - reče Edison. - Ne želim se zabrinjavati zbog vas dok tražim tog prokletog borca vanze. Njegovo ležerno odbacivanje njezinih odgovornosti u istrazi bilo je previše za nju. - Dakle slušajte me, Edisone, ja sam osoba koja radi. Neću tolerirati da se prema meni ophodite kao

128

GIGA

da sam višak prtljage koju treba držati u ormaru dok ne zatreba. Veoma dobro znate da sam vam dosad bila izrazito korisna. - Veoma korisna. Snishodljivi je ton bio crvena krpa pred njezinim očima. - Prokletstvo, Edisone, ako mi ne dopustite da izvršavam obveze za koje me plaćate, odmah ću dati otkaz. - Ne možete dati otkaz. Još niste dobili svoju preporuku. - Ovo nije šala, gospodine. Zaustavio ju je nekoliko koraka od mjesta gdje je Victoria čekala. U njegovim očima nije bilo šale. - Vaše se dužnosti svode na igranje uloge moje buduće žene - rekao je. - Predlažem da se svim silama usredotočite na taj zadatak jer još niste u potpunosti shvatili kako se trebate ponašati. Emma je bila tako ogorčena da se jedva obuzdala da se ne izdere na njega poput obične piljarice. U posljednjem se trenutku sjetila da se nalaze usred krcate plesne dvorane. - Kako se trebam ponašati - ukočeno je šapnula. - Kako se trebam ponašati? Kako se usuñujete, gospodine. Izvela sam sjajnu predstavu u ulozi vaše zaručnice. - Eto, vidite? - S dubokim je žaljenjem odmahnuo glavom. - Kao moja zaručnica, trebali biste blistati, smiješiti se, biti oličenje dražesti i vedrine. Meñutim, svatko tko nas u ovom trenutku promatra nesumnjivo stječe dojam da biste me najradije zadavili. Uputila mu je svoj najšarmantniji blistavi smiješak. - Svatko tko nas promatra bio bi sasvim u pravu, gospodine. Okrenula se na peti i ljutitim koracima pošla do Victorije. Edison je još uvijek mrzovoljno razmišljao o svañi kad je sat vremena kasnije izišao iz svojega kluba. Nije razumio kako je odjednom nastupila oluja, doslovce bez ikakva upozorenja. Posljednje što je večeras želio bilo je upustiti se u oštru prepirku s Emmom. Njegov je jedini cilj držati je na sigurnom dok ne nañe ubojicu. Ulicu St. James obavijala je rijetka magla. Edison se nije potrudio u magli potražiti onoga za kojeg je znao da ga promatra. Osjećao je njegovu nazočnost kao hladne žmarce na zatiljku. Tako je već dva dana. Mladi vanza-borac slijedi ga naokolo. Svjetla kočija sjala su u magli. Edison je počeo hodati, neodreñeno svjestan poznatih zvukova londonske večeri. Prigušeni topot kopita, te zveckanje i škripanje orme odjekivali su kroz mrak. Pijani smijeh nekolicine otmjeno odjevenih raskalašenika neugodno je djelovao na njega. Krajičkom je oka gledao kako kicoši nestaju u uskoj uličici. Znao je da će ostatak noći provesti u potrazi za različitim oblicima razvratništva i odvratnih uzbuñenja. Duboko u tim uskim uličicama naći će zadimljene igračnice i bordele koji nude sve vrste perverzija. Edison je osjetio kako se u njemu javlja stari gnjev. Njegov je otac vodio upravo takav nemaran, uludo potraćen život kao ti mladi raskalašenici koji su nestali u tmini uličice. Neprestana potraga za beznačajnim, nezdravim užicima bila je sve na što se svodio život Wesleyja Stokesa. Razmišljao je o onome što je čuo kako Emma govori njegovoj baki onoga dana kad joj je Victoria naredila da doñe na čaj. Sigurno vam je bilo užasno teško kad ste shvatili kako ste neodgovornog sina odgojili. Emma je imala pravo. Victoria je morala znati istinu o njegovu ocu. Previše je inteligentna da ne bi znala da je Wesley bio neizlječivi kockar i nesposobni rasipnik. Bez obzira koliko ga je voljela, zasigurno ju je duboko žalostila neizbježna spoznaja da je njezin sin i jedini nasljednik osuñen na propast jer ne može kontrolirati vlastite strasti. Emma je imala pravo i u svemu ostalome, mislio je Edison. Victoria je zasigurno okrivljavala sebe. Svaki put kad pogleda Wesleyjev portret u salonu mora se suočiti s činjenicom da nije uspjela.

129

GIGA

Baš kao što bi on okrivljavao sebe kad njegov vlastiti sin ne bi odrastao kao dobar čovjek. Njegov vlastiti sin. Pogledao je u maglu i vidio budućnost kakvu je odjednom želio ostvariti, budućnost u kojoj Emma u naručju drži njihovo dijete. Vizija je bila tako stvarna da se naglo zaustavio. Trgnuo se iz toga i pogledao naokolo. Pomalo se iznenadio kad je opazio da je pošao dalje no što je kanio. Ta ga je spoznaja vratila u stvarnost. Na trenutak je gotovo zaboravio na svoj večerašnji cilj. Takve bi greške mogle biti opasne. Nije izišao u noć kako bi razmišljao o prošlosti, sadašnjosti ili nepoznatoj budućnosti. Nije dobro opterećivati se onim što se ne može promijeniti. Mislio je da je odavno naučio tu lekciju. Pogledao je fijaker koji je prolazio i pitao se bi li ga trebao zaustaviti. Takvom se javnom kočijom ranije dovezao u Ulicu St. James jer je svoju ostavio za Emmu i Victoriju. Dva privatna istražitelja koje je tog poslijepodneva angažirao imaju uloge kočijaša i konjušara. Odvest će žene s bala kući, na sigurno. U meñuvremenu, on ima vlastite planove. Iziskuju njegovu punu pozornost. Skrenuo je na uglu i zaputio se maglom ispunjenom uličicom. Na kraju uskog prolaza vidio je sjaj prozora jedne igračnice. U obližnjoj je veži neki čovjek uzdisao i promuklo stenjao u seksualnom oslobañanju. Prostitutka koju je stisnuo uza zid mrmljala je nešto ohrabrujuće. Njezin je smijeh zvučao oštro i posve lažno. Edison je nastavio hodati prema crvenkastim svjetlima podzemlja na kraju uličice. Nije se osvrtao preko ramena. Nije postojala potreba za tim. Nije čuo korake iza sebe, ali je znao da ga je čovjek slijedio u uličicu. Vanza-borac neće moći odoljeti takvoj prilici. Previše je mlad da bi stigao naučiti vrline strategije strpljenja. Edison je otkopčao svoj ogrtač dok je ravnomjernim koracima hodao prema vatrama pakla. Izvukao je ruke iz rukava i teški kaput prebacio oko ramena kao da je plašt. Mladi je borac bio dobar. Kad ga je napao, to je učinio brzo i doslovce bezglasno. Da ga nije očekivao, pomislio je Edison, možda bi mu posve pro-maknuo izdajnički zvuk uvlačenja daha. Meñutim, taj mu je zvuk točno otkrio položaj mladog čovjeka. Edison se pomaknuo, kliznuvši u stranu i zavr-tjevši se unatrag. Svjetla igračnice sjala su u magli, te je uspio vidjeti maskiranu figuru kako dolazi sa strane. Shvativši da je otkriven, vanza-borac je hitro zamahnuo nogom. Edison se maknuo izvan dohvata. - Sto je ovo? Ovoga puta nema formalnog izazova? Uvrijeñen sam. Gdje je tvoj osjećaj za tradiciju? - Vi ne poštujete drevne tradicije i stoga vas ne izazivam na tradicionalni način. - Veoma praktična odluka. Čestitam. Možda ipak ima nade za tebe. - Rugate mi se, o veliki koji je izišao iz Kruga. Ali to nećete još dugo činiti. - Smatrao bih uslugom kad bi mi se prestao obraćati kao da pripadam nekoj drevnoj legendi. - Vaša legenda završava večeras. Borac se približio. Zamahnuo je nogom u još jednom oštrom luku koji nije pronašao svoj cilj. - Skinite ogrtač - proderao se. - Ili kanite opet večeras upotrijebiti pištolj kako biste izjednačili snage? - Ne, ne planiram upotrijebiti pištolj. - Edison je koraknuo unatrag. Pustio je da mu ogrtač padne s ramena. - Znao sam da ćete na koncu prihvatiti izazov. - U borčevim se riječima osjećalo zadovoljstvo. Rečeno mi je da je vaša čast i dalje vanza, mada ste izišli iz Kruga. - Zapravo, moja je čast isključivo moja. Edison je izbjegao još jedan udarac nogom tako

130

GIGA

što se sagnuo. Snažno je udario po gležnju mlañeg čovjeka. Mladić je dahnuo i zanio se u stranu tako da je izgubio ravnotežu i postao ranjiv. Edison je iskoristio priliku. Obasuo ga je nizom kratkih, oštrih udaraca koji nisu trebali nanijeti ozljede, već samo onemogućiti protivniku da opet uspostavi ravnotežu. Mladi je borac odustao od nastojanja u tom smjeru. Bacio se na tlo i zakotrljao prema Edisonu. Oporavio se hitro i vješto. Edison je bio impresioniran. Taj je potez odavno poznat, dio strategije iznenañenja. Odlučio se za potez iz iste strategije. Umjesto da se povuče, skočio je preko čovjeka na tlu, okrenuo se u zraku i doskočio na drugoj strani. Borac je prekasno shvatio da je njegov napad osujećen. Pokušao je ustati, ali nije dospio. Edison se bacio na njega. Prikliještio je mladog čovjeka na vlažne kamene ploče, a držao ga je čvrstim stiskom iz strategije obuzdavanja. Osjećao je drhtaje straha i bijesa koji su strujali kroz njegovu žrtvu. - Gotovo je - blago će Edison. Uslijedio je trenutak napetosti, a Edison se zabrinuo da se borac neće predati. Imat će drugu vrstu problema pred sobom ako mladi čovjek tako odluči. U mislima je potražio formalne riječi koje će njegovu protivniku omogućiti da se iz beznadnog položaja izvuče a da ne izgubi obraz. - Premda sam izišao iz Kruga, moja je čast neupitna meñu onima u Društvu ili na samoj Vanzagari - rekao je. - Zahtijevam od tebe poštovanje kakvo učenik mora iskazati istinskom majstoru. Predaj se. - Ja... predajem se. Edison je nekoliko sekunda oklijevao, a potom je pustio svojeg zarobljenika. Ustao je i stajao promatrajući pobijeñenog protivnika na tlu. - Ustani. Skini tu smiješnu masku i priñi bliže svjetlu. Borac se nevoljko podigao s kamenih ploča. Polako je šepao prema svjetlu što se prosipalo kroz prozore igračnice. Tada je stao, podigao ruku i skinuo masku s lica. Edison ga je promatrao i potisnuo dubok uzdah. Imao je pravo. Borac nije imao više od osamnaest ili devetnaest godina. Ne stariji od njega samoga kad je otplovio na istok s Ignatiusom Lorrin-gom. Pogledao je u natmurene, nesretne oči i vidio zrcalo u kojem se odražavala njegova vlastita prošlost. - Kako se zoveš? - tiho upita. - John. John Stoner. - Gdje živi tvoja obitelj? - Nemam obitelji. Moja je majka umrla prije dvije godine. Nema nikoga drugoga. - Sto je s tvojim ocem? - Ja sam izvanbračno dijete - bezizražajno će John. - Trebao sam pogoditi. - Priča mu je bila tako bliska da je zadrhtao. - Koliko dugo proučavaš vanzu, Johne Stoneru? - Gotovo godinu dana. - U riječima se osjećao očajnički ponos. - Moj učitelj kaže da brzo učim. - Tko je tvoj učitelj? John je spustio pogled na svoje noge. - Molim vas, nemojte me to pitati. Ne mogu vam reći. - Zašto ne? - Jer mi je rekao da ste vi njegov neprijatelj. Premda ste me pobijedili u časnoj borbi. Ne mogu vam izdati svojeg učitelja. Kad bih to učinio, žrtvovao bih sve što je ostalo od moje časti. Edison mu je prišao bliže. - Bi li ti bilo lakše otkriti mi njegovo ime kad bih ti rekao da je tvoj učitelj odmetnuti član vanze? Nije te poučavao pravoj filozofiji vanze.

131

GIGA

- Ne. - John je brzo podigao glavu. - Neću to vjerovati. Marljivo sam učio. Vjerno sam služio svojem učitelju. Edison je razmislio o svojim mogućnostima. Vjerojatno bi silom mogao izvući ime odmetnika, ali time bi mladića lišio jedinog istinski vrijednog što mu je ostalo, njegove časti. Edison se previše dobro sjećao kakav je bio osjećaj imati samo to na svijetu. Zamišljeno je promatrao prizor kroz prozor igračnice. Crvenkasti je sjaj osvjetljavao razvratnike unutra, muškarce koji previše piju i previše riskiraju. To su ljudi koji više nemaju što izgubiti, čak ni čast. John će nakon večerašnjeg neuspjeha veoma lako postati jedan od njih. Edison je odlučio. - Doñi sa mnom. Okrenuo se i zaputio prema ulazu u maglom zastrti prolaz. Nije se osvrnuo preko ramena kako bi vidio je li ga John poslušao. Magla se podigla do trenutka kad je Edison stigao u luku, a John ga je slijedio. Hladna je mjesečina razotkrivala obrise brodova uz gatove. Poznati je smrad Temze ispunjavao zrak. Putem su se samo jednom nakratko zaustavili. Tada su u bijednom sobičku iznad jedne gostionice pokupili sve Johnove stvari. - Ne razumijem. - John je podigao zavežljaj na ramenu i zbunjeno zurio u skripave jarbole broda Sarah Jane. - Zašto smo došli ovamo? - Katkad si bio prava gnjavaža, Johne, ali uspio si me uvjeriti da istinski želiš svladati prave vještine vanze. Zacijelo se tijekom posljednjeg sata nisi predomislio? - Predomislio? Po pitanju vanze? Nikada. Večeras sam zakazao, ali nikad neću prestati tragati za ravnotežom koja donosi znanje. - Izvrsno. - Edison ga je lagano udario po ramenu. - Jer ću ti pružiti priliku da učiš filozofiju vanze onako kako je treba učiti. U vrtnim hramovima Vanzagare. - Vanzagare? - John se tako naglo okrenuo da je umalo ispustio zavežljaj. Fenjer što ga je nosio razotkrio je zapanjen izraz njegova lica. - Ali to nije moguće. Otok je na drugom kraju mora. Zar nije dovoljno da ste me porazili? Morate li mi se i dalje rugati? - Sarah Jane je jedan od mojih brodova. U zoru isplovljava za Daleki istok. Jedna od luka u koju će uploviti je Vanzagara. Dat ću ti pismo koje ćeš predati redovniku koji se zove Vora. On je čovjek velike mudrosti. Pobrinut će se da dobiješ poduku iz istinske filozofije vanze. John ga je gledao kao da se boji vjerovati mu. -Ozbiljno mislite. - Posve. - Zašto biste to učinili za mene? Ništa mi ne dugujete. Čak vam nisam rekao ono jedino što želite znati, ime mojeg učitelja. - Tvojeg bivšeg učitelja - reče Edison. - I griješiš. Ipak ti nešto dugujem. Podsjetio si me na nekoga koga sam poznavao kad sam bio mnogo mlañi. - Koga? - Mene. Edison je ushićenog Johna ukrcao na brod Sarah Jane. Porazgovarao je s kapetanom, obavijestivsi ga da svojeg novog putnika treba iskrcati na Vanzagari, a potom se vratio u malenu sobu što ju je John Stoner tijekom protekle godine nazivao svojim domom. U malenom je sobičku ostalo veoma malo stvari. Ali ostaci Johnove nedavno korištene svijeće za vanza-meditiranje još su se nalazili u posudici na stolu. Edison je to ranije opazio, ali ništa nije rekao. Prešao je malenu sobu i podigao fenjer kako bi osvijetlio hladne, rastopljene komadiće pčelinjeg voska. Svijeća je imala tamnu grimiznu boju. Edison je odlijepio jedan komadić iz posudice i udahnuo miris. Kako bi upoznao učitelja, pogledaj učenikove svijeće. Kad nañe čovjeka koji je Johnu dao grimizne svijeće, naći će odmetnutog majstora vanze.

132

GIGA

27 - Dakle, uspjeli ste osvojiti Exbridge-zmaja. -Basilova su se usta cinično izvila kad je zaustavio Emmu nasred plesnog podija. - Čestitam vam, gospoñice Greyson. Sigurno ste nekakva čarobnica. - Besmislice. - Emma je pogledala prema Victoriji koja je čavrljala s dvjema damama, zacijelo svojim starim prijateljicama. - Lady Exbridge je bila tako ljubazna i pozvala me da do vjenčanja boravim kod nje. Basil se doimao zamišljenim. - Do večeras nitko u visokom društvu ne bi povjerovao da bi se lady Exbridge udostojala priznati zaručnicu koju je izabrao njezin nezakoniti unuk. Emma uzdigne bradu. - Ona je, na kraju krajeva, njegova baka, gospodine. Ne čekajući odgovor, okrenula se i žustrim koracima udaljila od Basila. Zapravo uopće nije željela plesati s njim. Nije se ni s kim željela vratiti na plesni podij nakon što je Edison otišao. Bila je previše zaokupljena brigom o njegovim planovima za tu večer. No Basil se materijalizirao čim je Edison otišao, a lady Exbridge ju je poticala neka prihvati njegov poziv za valcer. Doista je veoma teško pokušavati ugoditi Victoriji, razmišljala je Emma dok se vraćala kroz mnoštvo. Za kratko vrijeme što ga je provela s njom saznala je da njezine haljine imaju previše volana, povrh toga što su dekoltei preduboki. Rečeno joj je da nijansa zelene boje, što ju je Letty izabrala za većinu stvari u njezinoj garderobi, nije prava. Osim toga, obaviještena je da joj je lady Mayfield dopustila da prihvati previše pozivnica od pogrešnih ljudi u otmjenom društvu. Sve u svemu, mislila je Emma, bilo joj je veoma drago da nije imala tu nesreću da je Victoria zaposli kao družbenicu. Uopće nije sumnjala da bi lady Exbridge bila jednako težak poslodavac kao i njezin unuk. Kraj nje je prošao lakaj u livreji i nosio krcati pladanj. Emma je uzela čašu limunade i zastala ispod palme u posudi kako bi je iskapila. Otkrila je da ples izaziva veliku žeñ. Kao i briga za Edisona. Pogledala je kroz prozor u noć. On je negdje vani, provodi u djelo svoj plan o izvlačenju vanza-borca iz skrovišta. Još uvijek se ljutila jer je nije poveo sa sobom. Tražila je mjesto za odlaganje prazne čaše kad je s druge strane palme čula Victorijin glas. - Nemam pojma o čemu govoriš, Rosemary. Da je nekoga ubila, ha. Kakve gluposti. Emma se posve ukočila. - Zasigurno si čula da je Crane pronañen ustrijeljen u njezinoj spavaćoj sobi - rekla je žena po imenu Rosemary. - Uvjeravam te - prasne Victoria - ako je zaručnica mojeg unuka doista ustrijelila tog Chiltona Cranea, onda je on to sigurno zavrijedio. Rosemary je šokirano uzviknula. - Zacijelo se šališ, Victoria. Govorimo o umorstvu džentlmena iz visokoga društva. - Stvarno? - Victoria je zvučala zapanjeno. -Ako je to istina, onda je doista riječ o nezaboravnom dogañaju. Na kraju krajeva, u visokom društvu ima tako malo pravih džentlmena. Bilo bi šteta jednoga izgubiti. Meñutim, ne vjerujem da u ovom slučaju postoji razlog za zabrinutost. - Kako možeš tako nešto reći, za ime svijeta? -oštro je pitala Rosemary, očito sablažnjena. - Po svemu što sam čula, Chilton Crane nije bio nikakav džentlmen i svijetu je možda bolje bez njega. Uslijedila je kratka, zaprepaštena stanka, a zatim je Rosemary naglo promijenila taktiku. Moram priznati da sam se zapanjila kad sam čula da si dala svoje odobrenje na izbor žene svojega unuka. Čak i ako se zanemari činjenica da je njezino ime povezano s umorstvom, ne može se zaboraviti čime se ranije bavila. - Čime se ranije bavila? - neodreñeno će Victoria.

133

GIGA

Nanjušivši priliku, Rosemary je prešla u napad. - Nebesa. Zar ti nitko nije rekao da je gospoñica Grey son za život zarañivala kao druzbenica sve do noći kad je postala zaručnica tvojeg unuka? - Pa što s tim? - Očekivala bih da bi više voljela snahu iz viših slojeva. Zasigurno neku nasljednicu. - Ono što ja više volim - oštro će Victoria -upravo je ono što sam dobila. Buduću snahu koja pokazuje sve znakove da je sposobna pomoći mojem unuku u obnovi obiteljskog stabla. - Kako molim? - Obiteljske krvne loze ne razlikuju se baš mnogo od konjskih, znaš. Kako bi vrsta ostala snažna i čvrsta, u budućoj snahi treba tražiti duh i inteligenciju, baš kao što se to traži u kobile. - Ne mogu vjerovati - Osvrni se oko sebe - reče Victoria. - Ne misliš li da je šteta da toliko obitelji u visokom društvu pokazuje slabosti u krvnim lozama? Slaba konstitucija, žalosna sklonost obilaženju igračnica, raska-lašenost. Obiteljska loza Stokes bit će pošteñena te sudbine, zahvaljujući mojem unuku i njegovoj budućoj ženi. Emma se uspijevala obuzdavati sve dok ona i Victoria nisu sjedile u kočiji i vraćale se kući. Kad se vozilo, što su ga čuvala dva krupna privatna istražitelja iz Bow Streeta, uključilo u noćni promet, pogledala je stariju ženu. - Slabost u krvnim lozama? - promrmljala je. Victorijine su se obrve uzdigle na način koji je uvelike podsjećao na Edisona. - Znači, čuli ste to, je li? - Šteta što Edison nije bio nazočan. Sjajno bi se zabavio. Victoria je okrenula glavu i pogledala kroz prozor. Čeljust joj je djelovala ukočeno. Ramena je posve uspravila. - Nema sumnje. Uslijedila je kratka tišina. Emma je pogledala Victorijine prste u rukavicama. Bili su čvrsto stisnuti u njezinu krilu. - Bilo je veoma ljubazno od vas što ste mu pružili pomoć u ovom pothvatu, gospoño - tiho će Emma. - Njemu je to veoma važno jer osjeća golemu zahvalnost svojem prijatelju, gospodinu Lorringu, i redovnicima na Vanzagari. - Kako veoma čudno. - Možda. Unatoč tomu predan je zadatku pronalaženja zlikovca koji je ukrao knjigu i recept za eliksir. Nakon današnjih dogañaja više se nije imao komu obratiti, osim vama. - Zapanjujuće. - Victoria je netremice zurila u mrak. - Edison sigurno nikad ranije nije trebao moju pomoć. - O, ali jest. Stvar je u tome da nije znao kako bi je zatražio. A vi, žao mi je što moram reći, niste bili osobito dobri u nuñenju pomoći. Victoria je naglo okrenula glavu. Njezine oštre, neobično očajne oči priklijestile su Emmu. Kako to mislite? - Kao što sam vam rekla, vas dvoje imate mnogo zajedničkog kad je riječ o tvrdoglavosti i ponosu. - Emma se osmjehnula. - To su nesumnjivo neke od onih krasnih osobina što ste ih spomenuli. Ona vrsta koja se prenosi kroz obiteljske krvne loze. Victorijina su se usta stisnula. Emma se pripremila na žestoku grdnju. - Jeste li zaljubljeni u mojeg unuka? - umjesto toga upita Victoria. Sad je na Emmi bio red da se ukoči i zagleda kroz prozor. - Jedan me moj poznanik nedavno podsjetio da nije nimalo pametno zaljubiti se u svojeg poslodavca. - To nije odgovor na moje pitanje. Emma je pogleda. - Ne, čini se da nije. Victoria je proučavala njezino lice. - Zaljubljeni ste u njega.

134

GIGA

- Ne zabrinjavajte se, gospoño, uvjeravam vas da neću pogrešno pretpostaviti da i on voli mene. - Emma uzdahne. - Čini se da tako uvijek dolazi do katastrofa, znate. Zbog pogrešnih pretpostavki. Još nije svanulo kad je Emma čula tiho, brzo lupkanje po prozoru svoje spavaće sobe. Ping, ping, ping. Još je bila posve budna. Misli su joj letjele glavom otkako je legla u krevet. Jedan je njezin dio čekao, ali nije znala zašto. Ping, ping, ping. Kiša, pomislila je. Ali to nije imalo smisla. Mjesec je sjao na nebu. Protekla je dva sata pratila srebrnu traku koja se krajnje polako pomicala po sagu. Ping, ping, ping. Nije kiša. Kamenčići. - Edison. Hitro je ustala, pograbila kućni ogrtač i požurila do prozora. Otvorila ga je, nagnula se van i pogledala dolje. Edison je stajao u vrtu točno ispod njezina prozora. Ogrtač je držao prebačen preko ramena. Kravata mu je slobodno visjela oko vrata i nije imao šešir. Mjesečina je oko njega stvarala hladne sjenke dok je gledao njezin prozor. Tako joj je laknulo kad je vidjela da je živ i zdrav da je osjetila laganu vrtoglavicu. - Jeste li dobro? - tiho je doviknula. - Da, naravno. Siñite u staklenik. Želim razgovarati s vama. Nešto nije u redu. Čula je to u njegovu glasu. - Odmah ću sići. Zatvorila je prozor, stegnula pojas svojeg ogrtača i pošla do stola po svijeću. Izišla je u hodnik, na prstima prošla kraj Victorijinih vrata i sišla stražnjim stubama do hodnika iza kuhinje. Hitro je hodala do vrata staklenika i otvorila ih. Odmah je shvatila da joj svijeća više neće trebati. Mjesečina je obasjavala ostakljenu prostoriju i biljkama podarila srebrnu boju. Listovi palmi ocrtavali su se na crnoj pozadini noći. Široki su listovi stvarali neobične sjenke. Mnogi su se cvjetovi, lišeni svojih egzotičnih boja, nalazili na klupama. Mješavina egzotičnih mirisa lebdjela je u zraku. - Edisone? - Ovdje sam. - Izišao je iz mračnog mjesta izmeñu dvaju stabalca i zaputio se mjesečinom obasjanim prolazom prema njoj. - Govorite tiše. Ne želim probuditi sve u kući. - Ne, jasno da ne. - Ugasila je svijeću i spustila je na radnu plohu. - Sto se dogodilo? Jeste li našli vanza-borca? Edison se zaustavio pred njom. Bacio je ogrtač preko najbliže radne plohe. - Našao sam ga. Neutralni ton njegova glasa prestrašio ju je kao što je u tom trenutku ništa ne bi moglo prestrašiti. - Sto je bilo? - S nelagodom je progutala slinu. - Jeste li... jeste li bili... primorani ubiti ga? -Ne. - Hvala nebesima na tome. Sto ste učinili s njim? Edison se naslonio na jedan od stupova koji su držali stakleni krov. Prekrižio je ruke i zagledao se u tminu vani. - Ukrcao sam ga na brod koji plovi za Vanzagaru. - Shvaćam. - Oklijevala je. - Je li bio onako mlad kako ste očekivali? -Da. - Dakle, to je problem. Podsjetio vas je na vas kad ste bili te dobi. - Katkad je vaša moć zapažanja doista pretjerana, Emma. To je iritantna navika kod zaposlenice. - To je bio logičan zaključak - rekla je tonom ispričavanja.

135

GIGA

- Imate pravo. - Edison je duboko udahnuo. -Podsjetio me na činjenicu da ja nisam bio jedini mladi čovjek koji je bio prepušten sam sebi. Takoñer me podsjetio kako očajnički mladi ljudi traže načine na koje će sebi dokazati da su muškarci. Kako oni meñu nama koji su roñeni kao kopilad traže barem dio osobne časti. Da, podsjetio me na mene u toj dobi. Dotaknula mu je ruku. - Sto vas sada muči? Zar sumnjate da ste ispravno postupili? - Time što sam mladog Johna Stonera poslao na Vanzagaru? Ne. Ako za njega uopće ima neke nade, onda je to ondje. Bez obzira na to koliko prezirem metafizičke besmislice što ih iznose članovi Vanzagarskog društva, moram priznati da mi je boravak na otoku pružio ono što mi je bilo potrebno da nañem svoje mjesto u svijetu. - Jeste li od tog Johna Stonera saznali identitet odmetnutog majstora? - Nisam. Ali prepoznat ću ga kad ga nañem. Sad je to samo pitanje vremena. Zvučio je nevjerojatno opušteno po pitanju tog aspekta situacije. Znala je da su noćas njegove misli usredotočene na prošlost. Susret s Johnom Stonerom probudio je previše uspomena. Silno ga je željela utješiti, ali nije imala pojma kako da zaobiñe zid što ga je davno izgradio kako bi se zaštitio. - Žao mi je - šapnula je. Ništa nije rekao. Samo ju je gledao. - Tako mi je žao da si večeras pogledao u zrcalo i vidio sebe kao mladog čovjeka. Trenutak nije reagirao. - Još se ne smatram baš tako silno starim - na koncu je suho rekao. - O, Edisone. - Nije znala bi li se smijala ili plakala. Impulzivno mu je obavila ruke oko struka i prislonila lice uz njegova prsa. Neuobičajeno otresi-tim, gotovo trzavim kretnjama, čvrsto ju je zagrlio. - Emma. - Njegova su se usta spustila na njezina kao da bi u idućih pet minuta svijet mogao nestati. Shvatila je da on ne traži utjehu. Trebalo mu je nešto drugo, nešto primitivnije i daleko manje civilizirano. Sad je na njoj bio red da oklijeva. Ovo je drugi put da se nalazi nad ovim ponorom. Prvom je prigodom točno saznala koliko je to opasno. No Edisonova je glad zapalila vatru u njoj. Nježni poriv da ga utješi preobrazio se u očajničku potrebu da odgovori na njegovu žudnju. Nije maknuo usta s njezinih dok ju je podizao. Jednom je rukom pritisnuo donji dio tijela uza svoje. Osjetila je njegovu čvrstu erekciju. - Morao sam te noćas vidjeti - Edison je promuklo šapnuo uz njezina usta. - Da. - Odmaknula je glavu na nekoliko centimetara, podigla ruke i zavukla mu prste u kosu. -Da, u redu je, Edisone. Drago mi je da si došao k meni. - O, Bože, Emma. Polako ju je spustio do tla, kao da je osjećanje njezina tijela uza svoje istodobno užitak i agonija. Zatim je uzeo svoj ogrtač i bacio ga na pod. Opet se okrenuo k njoj, skinuo crni večernji kaputić i bacio ga u stranu. Pogledao ju je u oči. - Emma? - Da. O, da, Edisone. Koraknula je prema njemu. Promuklo je zastenjao i opet je privinuo uza se, a potom ju je povukao dolje. Debeli vuneni ogrtač nije baš mnogo ublažio tvrdoću kamenog poda, ali je bio topao i mirisao je po Edisonu. Emma je duboko udahnula. Njime su strujali uzbuñenje i potreba. Edison ju je privukao k sebi. Ovo je pravilno, mislila je dok je osjećala njegovu toplinu. Mora biti pravilno. Zadrhtala je kad je osjetila kako njegova ruka klizi izmeñu njezinih bedara. - Ovoga ćeš puta - šapnula je - biti tako ljubazan i skinuti košulju. - Ovoga ću puta - obećao je dok je žurno otkopčavao košulju - učiniti sve što budeš tražila od

136

GIGA

mene. Otkopčao je svoju svečanu bijelu košulju, ali prije nego ju je uspio skinuti, Emma je raširila prste po njegovoj goloj koži. Nije mu vidjela prsa jer se naginjao nad njom, a njegova su široka ramena zaustavila mjesečinu. Ali ga je osjećala. Opčinjavala ju je tekstura oštrih dlačica i pomicanje njegovih mišića. - Veličanstven si - tiho je rekla. - Snažan i lijep. - O, Emma. Ne znaš što mi radiš. Obećao sam sebi da ću večeras zadržati kontrolu nad sobom. Nasmiješila se. - Zasigurno te tvoje učenje vještina vanze naučilo nekoj korisnoj vježbi koja se može primijeniti u ovakvim trenucima. - Jedan je od velikih nedostataka vještina vanze - progunñao je uz njezin vrat - da poučava kako treba izbjegavati sve snažne strasti. - Onda je očito zašto ti ta filozofija ne odgovara. Ti si muškarac snažnih strasti. - Neobično je što nisam shvaćao koliko su moje strasti snažne sve dok nisam upoznao tebe. Opet ju je poljubio, a usta su mu bila vrela i gruba uz njezina. Ali ruke su mu bile nevjerojatno nježne. Kontrast joj je oduzeo dah. Osjetila je kako su njegovi prsti našli izrazito osjetljivo mjesto meñu njezinim nogama. Njome se proširila silna toplina. - Edisone? - Ovoga puta nećemo žuriti - zarekao se. -Želim da ovoga puta i ti osjetiš nešto od onoga što sam ja prošli put osjećao. Zasigurno bi ti čak i dio tog užitka omogućio da razumiješ. - Sto da razumijem? Ali nije odgovorio. Čvršće ju je stisnuo uza se i polako je milovao, sa svakim pokretom ulazeći dublje u nju. Drhtala je od strasti koja ju je preplavila. Grčevito ga je stezala dok je u njoj rastao osjećaj žudnje i potrebe. Bila je neodreñeno svjesna vlastitog disanja. Činilo se isprekidanim i nepravilnim. Kad se počela izvijati pod njegovom rukom, bezglasno ga preklinjući za kulminacijom intenzivnog osjećaja, Edison je tiho, hrapavo zastenjao. Ali nije raskopčao hlače, kliznuo izmeñu njezinih nogu i namjestio se nad njome kako je očekivala. Umjesto toga spustio se niz njezino tijelo, još joj malo raširio noge i odgurnuo donji dio spavaćice. Zatim je, nevjerojatno, spustio usta na nju. - Edisone. - Emma je znala da bi njezin krik šoka i iznenañenja probudio cijelo kućanstvo, možda čak i cijelo susjedstvo, da joj nije zapeo u grlu. Šokiralo ju je takvo neobično milovanje. Šokiralo, zapanjilo i ushitilo. Sve se u donjem dijelu njezina tijela napelo. Zabacila je ruke tražeći nešto, bilo što da se uhvati. Njezini su prsti okrznuli željezne noge radnih površina na obje strane prolaza. Zgrabila ih je i držala se kao da će je to zadržati na zemlji. Ali nekoliko sekunda kasnije, kad ju je doveo do vrhunca, znala je da je ništa ne može zadržati na hladnome tlu. Poletjela je. Edison se odjednom našao na njoj, pritisnuvši je o topli ogrtač. Uronio je u nju i zastenjao dok se grčevito stezala oko njega. Bio je prevelik, ali to joj nije smetalo. Jedino je bilo važno vezati ga uza se, učiniti ga svojim onoliko koliko joj sudbina dopusti. - Drži me. - Pomicao se u njoj, uranjajući dublje sa svakim novim pokretom. Izvio je leña i ukočio se. Energija je strujala njegovim napetim mišićima dok se izlijevao u nju. Emma ga je držala svom snagom. Činilo se da je prošlo mnogo vremena prije nego je Edison otvorio oči i zagledao se u mjesec. Činjenica da on i Emma još uvijek leže na mjesečini rekla mu je da je zapravo prošlo veoma malo vremena. Samo se činilo da je cijelu vječnost ondje lebdio. Čvršće je stegnuo ruku oko Emme. Promeškoljila se na njegovim prsima. Osjetio je kako se

137

GIGA

njezina ruka raširila na njegovu golom trbuhu i osmjehnuo se. Uspio je otkopčati košulju, ali je nije posve skinuo. Sljedeći put, obećao je sebi. Sljedeći put. Mora postojati sljedeći put. Mnogo puta. Njegova je budućnost uz Emmu. Valjda će to sad razumjeti. - Emma? - Nebesa. - Brzo je sjela i osvrnula se naokolo omamljena izraza lica. - Nalazimo se u stakleniku tvoje bake, za Boga miloga. Moramo otići odavde prije nego nas netko otkrije. - Smiri se, slatka moja. - Stavio je jednu ruku pod glavu i promatrao je. - Više nisi druzbenica neke ugledne dame koja neprestano mora razmišljati o problemu kreposti. Čini predivnu sliku, pomislio je. Malena bijela noćna kapica stoji joj nahero. Oblak razbarušene kose okružuje joj lice. Kućni je ogrtač rastvoren, a gornji dio spavaćice otvoren. - Unatoč tomu bilo bi užasno neugodno kad bi nas ovdje našli, gospodine. Lecnuo se na gospodine. Stare navike teško nestaju, podsjetio se. - Dosad nitko nije naišao. Mislim da ćemo se izvući neotkriveni. - Ne bismo smjeli više riskirati. Žurno je ustala. Zabavljalo ga je kad je vidio kako se zanijela i ispružila ruku da bi uspostavila ravnotežu. Promatrao ju je trenutak dok se mučila kako bi se dovela u red. - Požuri. - Ljutito ga je pogledala. - Gotovo je zora. Služinčad će uskoro ustati i poći za svojim poslom. - Vrlo dobro. - Nevoljko je ustao. Kad je počeo zakopčavati košulju, shvatio je da ga Emma promatra s neobičnim izrazom na licu. - Što je bilo? - Ništa - brzo je rekla. Previše brzo. Namrštio se. - Je li ti dobro? - Da. Da, naravno. Samo što sam, pa, tek sad shvatila da te zapravo još uvijek nisam vidjela bez košulje. Polako se nasmiješio. - Dopusti da ti pokažem svoju tetovažu, draga moja. Opet je zapalio svijeću što ju je donijela sa sobom, šaljivo joj se naklonio i raširio krajeve raskopčane košulje. - Edisone. - Njegovo je ime bilo prigušen uzdah na njezinim usnama. Zurila je u njega kao da se pred njezinim očima pretvorio u čudovište. Uzdigao je obrve. - Očito nisi onako impresionirana kako sam se nadao da ćeš biti. Sljedeći put neću skinuti košulju. - O, moj Bože, Edisone. Bio je skrušeno svjestan činjenice da ga je povrijedio izostanak njezina divljenja njegovim golim prsima. Prestao se smiješiti. - Podsjetio bih te da se prije nekoliko minuta nisi žalila. - Počeo je zakopčavati košulju. - Čekaj. Tvoja tetovaža. - Podigla je svijeću i prišla mu bliže. - Nadam se da ne kaniš zapaliti dlačice na mojim prsima - promrmljao je. Ignorirala ga je. Dugi je trenutak opčinjeno zurila u mjesto kraj njegova ramena gdje je prije mnogo godina utisnut znak vanze. Pogledao je dolje. - Zove se Cvijet vanze. Jesi li možda očekivala zanimljiviji crtež? Podigla je pogled do njegovih očiju. - Očekivala sam crtež koji će mi biti posve nepoznat. Ukočio se. - Sto to govoriš? - Već sam negdje vidjela taj znak, Edisone. - Gdje? - Na izvezenom rupčiću Sally Kent. Edison ništa nije razumio. - Čijem? - Ona je bila plaćena družbenica koja je vodila brigu o lady Ware tijekom posljednjih mjeseci njezina života. Boravila sam u spavaćoj sobi koja je ranije pripadala gospoñici Kent dok smo bili u dvorcu Ware, sjećaš se?

138

GIGA

- Oprosti mi, Emma, ali ne uspijevam baš pratiti nit ovog razgovora. Polizala je usne i duboko udahnula. - Sally Kent je izvezla sliku tog znaka na rupčiću što ga je ostavila skrivenog zajedno s dvjesto funti. Našla sam novac i rupčić, kao i pismo za Sallynu prijateljicu Judith Hope, sve skriveno u Sallynoj nekadašnjoj sobi. - Nastavi. - Bilo je očito da je Sally željela da novac i rupčić dobije gospoñica Hope. Odnijela sam joj to uskoro nakon što smo se vratili u London. Sjećaš se toga dana, zar ne? Bio si poprilično bijesan na mene jer sam se kasno vratila u kuću lady May-field. Promatrao ju je. - Što se tiče te Sally Kent - Edisone, nestala je nakon što je imala vezu s Basilom Wareom. - Grom i pakao. Zavladala je tišina dok je Edison brzo premještao i preslagivao djeliće slagalice. Emma ga je s nelagodom promatrala. - Zacijelo misliš da sam se trebala sjetiti i mnogo ranije spomenuti Sally Kent i njezin vez. - Zapravo sam mislio - reče Edison - da smo mi žrtve problema kreposti. - Što time želite reći, za ime svijeta? - Opazili biste sličnost izmeñu moje tetovaže i veza gospoñice Kent mnogo ranije da smo prije i češće vodili ljubav.

139

GIGA

28 Zakasnio je. Kuća je bila prazna. Ostala je samo domaćica. Edison je sam stajao u radnoj sobi čovjeka koji se predstavljao kao Basil Ware. Prišao je pisaćem stolu i pregledao komadiće rastopljenog voska na dnu držača za svijeću. Bili su grimizne boje, iste nijanse tamnocrvene kao i ostaci svijeće što ih je našao u sobi Johna Stonera. Otkinuo je maleni komadić i prinio ga nosu. Mirisao je po istom bilju. Kako bi upoznao majstora, pogledaj učenikove svijeće. Emma je čula Edisona u hodniku uskoro iza jedan tog poslijepodneva. Odložila je pero, odgurnula pismo što ga je pokušavala napisati sestri i skočila na noge. - Napokon se vratio, lady Exbridge. - Svjesna sam toga, draga moja. - Victoria je podigla pogled s knjige, skinula naočale i okrenula se prema vratima knjižnice. - Iskreno se nadam da nosi neke vijesti koje će smiriti vaše živce. - S mojim je živcima sve u redu. - Doista? Pravo je čudo da me danas niste strpali u ludnicu svojim tjeskobnim slutnjama i beskonačnim hodanjem amo-tamo. Cijelo se jutro ponašate poput heroine nekog kriminalističkog romana. Emma ju je mračno pogledala. - Ne mogu si pomoći ako sam sklona predosjećajima i slutnjama. - Besmislice. Uvjerena sam da biste tu sklonost mogli obuzdati uz malo unutrašnje snage i volje. Vrata su se otvorila prije nego je Emma morala smisliti odgovor. Edison je ušao ne pruživši ispaćenom Jinkinsu priliku da ga najavi. Najprije je pogledao Emmu. Potom je kratko kimnuo baki. - Želim vam objema dobar dan - rekao je. - Dakle? - Emma je žurno zaobišla pisaći stol. - Sto si otkrio, Edisone? - Basil Ware se spakirao i napustio grad. - Otišao je. Ha. Zna da smo ga otkrili. - Možda. - Edison je prišao pisaćem stolu i nagnuo se na nj, oslonivši se rukama s obje strane bedara. - Domaćica me obavijestila da je otišao iz grada kako bi malo boravio na svojem seoskom imanju. Poslao sam jednog od privatnih istražitelja u dvorac Ware da provjeri, ali sumnjam da će ondje naći Warea. Victoria se namrštila. - Emma mi je ispričala što se dogañalo u proteklih nekoliko sati. Što misliš, što se sada dogaña? - Ne znam sve - reče Edison. - No mislim da se slobodno može reći da je Ware nekoć bio član Vanzagarskog društva. Ništa drugo ne može objasniti tetovažu Cvijeta vanze što ju je Sally Kent očito primijetila. - Sirota Sally Kent - šapne Emma. - Pitam se je li ju ubio zato što je otkrila tetovažu. - Ne vjerujem - reče Edison. - Tetovaža njoj ništa ne bi značila. - Ali ona ga je iz nekog razloga ucjenjivala -reče Emma. - Možda je pokušala iznuditi novac od njega pretvarajući se da je trudna, ali takav bi plan bio osuñen na propast. Ipak je na koncu dobila novac od njega, a to znači da je saznala nešto što bi mu moglo daleko više naškoditi Prekinula se, sjetivši se Pollyne priče. - Da, naravno. - Sto je? - upita Edison. - Umorstvo. Mislim da je vidjela umorstvo. Dragi Bože. Victoria je zurila u nju. - Čije umorstvo? - Lady Ware. - Sve se brzo i logički složilo u Emminu umu. - To sve objašnjava. Sluškinja Polly mi je ispričala da je one noći kad je umrla lady Ware vidjela kako Basil izlazi iz njezine

140

GIGA

spavaće sobe. Rekao joj je da je njegova teta upravo preminula, a zatim je pošao dalje hodnikom kako bi obavijestio ostale u kućanstvu. Polly je ušla u sobu i vidjela tijelo lady Ware. Dok ju je pokrivala plahtom, Sally je izjurila iz garderobe, izgledajući kao da je vidjela duha, te pobjegla. Edison ju je pogledao. - Misliš da je vidjela kako Basil ubija svoju tetu? - Moja je bivša poslodavka dobila nekadašnju spavaću sobu lady Ware dok smo boravile u dvorcu — reče Emma. - Garderoba je smještena tako da bi bilo sasvim moguće da netko bude unutra a da nitko u glavnoj sobi toga ne bude svjestan. Kladim se da je Sally bila ondje one večeri kad je Basil posljednji put posjetio svoju tetu. - Ako je vidjela kako Ware radi nešto da bi ubrzao ženinu smrt, to bi objasnilo ucjenu polako će Edison. - Tako je. Ništa je drugo ne objašnjava. Iz iskustva znam da plaćene družbenice koje se upuštaju u incidente sa svojim poslodavcima ili članovima njihove obitelji rijetko kad dobiju plaću za svoja nastojanja. Daleko je vjerojatnije da će dobiti otkaz. - Emma je iskosa pogledala Edisona. - Bez ikakve preporuke, a kamoli dvjesto funti. Edison se namrštio. - Ovo nije trenutak za spominjanje te teme. Victoria je izgledala pomalo zbunjeno. - Sto se ovdje dogaña, za ime svijeta? - Ništa osobito važno - progunña Edison. - U ovome trenutku imamo samo nagañanja i logične zaključke. Možda ćemo znati nešto više kad se vrati čovjek iz dvorca Ware. U meñuvremenu, poduzeo sam neke druge mjere opreza. Emma ga je pozorno pogledala. - Kakve druge mjere opreza? - Imam nešto utjecaja na odreñenim mjestima u luci. Ponudio sam nagradu kapetanu bilo kojega broda koji prijavi muškarca sličnog Wareu koji se bude želio ukrcati na bilo koji brod u Londonu ili u Doveru. Povrh toga, poslao sam poruku raznim članovima Vanzagarskog društva da pripaze hoće li se Ware negdje pojaviti. - Što ako otputuje na sjever? - upita Emma. -Ili promijeni svoj izgled i ime? Edison slegne ramenima. - Nisam rekao da će ga biti lako naći. Ali na koncu ćemo ga uhvatiti. - Hmm. - Emma je zastala kraj pisaćeg stola. Prstima je lupkala po poliranom mahagoniju. On je veoma lukav čovjek. Sad kad zna da smo mu na tragu, lako može nestati. - Pretpostavljaš da je otišao iz grada jer je shvatio da stežemo obruč oko njega ~ reče Edison. - Ali postoji još jedan razlog iz kojega je izabrao baš ovaj trenutak da nestane. - Kako to misliš? - Možda je ostvario svoj cilj - tiho će Edison. -Možda je našao recept ili Knjigu tajni. Još uvijek ne znamo što je zapravo tražio. Victoria je susrela Edisonov pogled. - Misliš li da će se i dalje željeti dokopati Emme? Edison nije odmah odgovorio. Okrenuo se i zagledao u Emmu kao da je ona neki zanimljiv znanstveni problem. Emmi se nije sviñao izraz u njegovim očima. Koraknula je unatrag i podigla ruku. - Dakle, čekaj malo. Nemojmo dopustiti da nas zavede neobuzdana mašta. Basil Ware u ovom trenutku bježi na kontinent s ukradenom knjigom ili na neki drugi način nastoji izbjeći susret s tobom. Ovako ili onako, ima mnogo drugih briga da bi se bavio planiranjem moje otmice. - Ne vjerujem da se možemo osloniti na to -reče Edison. Emma je zatvorila oči i skljokala se u najbliži naslonjač. - Ne možeš me zauvijek držati zatvorenu u ovoj kući, znaš. Poludjet ću. - Postoji alternativa - ležerno će Edison. Emma otvori jedno oko. - Sto bi to bilo, reci, molim te? - Mogli bismo te držati zatvorenu u mojoj kući. - Ne bih rekla. - Emma otvori i drugo oko. -Željela bih sačuvati ono malo ugleda što mi je

141

GIGA

preostalo, bez obzira koliko je jadan i bijedan. - Sasvim točno. - Victoria bučno zatvori knjigu. - Meñutim, ja slobodno mogu odlaziti i dolaziti, a mislim da bih vam oboma mogla biti veoma korisna u ovoj malenoj drami. Emma i Edison su zurili u nju. - Kako? - upita Edison. Victoria mu se mirno nasmiješila, ali joj je u očima bljesnulo iščekivanje. - Glasine teku kroz visoko društvo kao voda kroz sito. Zašto ne bih danas poslije podne izišla i obavila nekoliko posjeta? Možda ću saznati nešto korisno. Tko zna? Basil Ware je možda slučajno nekomu nagovijestio nešto o svojim namjerama, nekomu tko ne bi imao pojma o čemu on govori. Edison je oklijevao. Tada kimne. - Vrijedi pokušati. Ja ću obići moje klubove i vidjeti mogu li ondje štogod saznati. Emma je iskrivila lice u grimasu. - A što ću ja? - Možete dovršiti pismo sestri. - Victoria je ustala sa živahnim entuzijazmom. - A sad, ako biste me ispričali, vjerujem da ću poći gore i preodjenuti se. Treba biti prikladno odjeven za takve stvari. Emma je čekala da se zatvore vrata za Victorijom. Tada je pogledala Edisona. - Doista vjerujem da tvoja baka uživa u ovoj pustolovini. Usta su mu se lagano izvila. - Moguće je da imaš pravo. Zapanjujuće. - Očito je ta nesretna sklonost uzbuñenjima obiteljska karakteristika. Najdraža Daphne! Imam dobre vijesti i loše vijesti. Najprije dobre. Čini se da mojem sadašnjem poslodavcu neće više dugo trebati moje usluge Emma je naglo prestala pisati i tužno se zagledala u ono što je napisala. Pomisao na skori kraj rada za Edisona nije dobra vijest. Nije mogla zamisliti tužniju vijest. Jedva je mogla podnijeti pomisao na samotan život što će ga morati voditi bez njega. Dragi Bože, zaljubila se u tog čovjeka. Dosta je. Mora se pribrati, ako ništa drugo, onda radi Daphne. Odlučno je uronila pero u plavocrnu tintu. Očekujem da ću posljednji dio plaće dobiti za nekoliko dana. Imam nekih poteškoća u dobivanju preporuke od njega, ali mislim da ću na koncu i to uspjeti riješiti. Molim te, pokušaj još neko vrijeme izdržati u školi za mlade dame gospoñe Osgood. Sad manje radosne vijesti. U novinama još uvijek nema nikakva izvještaja o brodu The Golden Orchid. Prema svemu sudeći, čini se da je doista izgubljen na moru, a ipak se čini da se ne mogu pomiriti s tim da se nikad neće vratiti. Možda je riječ samo o tome da ne mogu vjerovati kako sam bila glupa i uložila novac u na propast S kolnog prilaza začuo se štropot kočije. Neugodan je drhtaj prostrujao Emmom, iznena-divši je svojim intenzitetom. Podigla je pogled s nedovršenog pisma sestri i osvrnula se prema zidnoj uri. Bilo je gotovo pet sati. Pogledala je kroz prozor knjižnice i nakratko vidjela tamnu crvenu i crnu kočiju koju su vukli lijepi sivci. Gradska kočija lady Exbridge. Victoria se vratila iz svojih poslijepodnevnih posjeta. Jasno da je to kočija obitelji Exbridge, pomisli Emma. Edison je dao stroge upute da se niti jedna druga kočija ne smije pustiti kroz kapiju sve dok se on ne vrati. Za taj je dan bio zabranjen ulaz čak i mljekarovim kolima i kolicima prodavača ribe. Kuharica je bila primorana poći do kraja kolnog prilaza kako bi kupila namirnice potrebne za večernji obrok. Victoria će zasigurno imati zanimljive tračeve. Emma je pokušala odahnuti od olakšanja, ali joj je dah zapeo u grlu. Ovo je smiješno. Nema nikakva razloga za ovaj osjećaj panike. Edison je ostavio jednog od ljudi iz Bow Streeta da pazi na kuću. Ništa neće proći kraj njega. Vani se kočija zaustavila na kamenim pločama. Emmin se zloslutni osjećaj produbio.

142

GIGA

Pokušala se prisiliti da napiše još rečenicu ili dvije pisma dok je čekala da Victoria doñe u knjižnicu. Previše je čvrsto stezala pero. Puklo je u njezinim prstima. Razdraženo ga je bacila u stranu. Trza se na sjenke, pomislila je. Napetost od proteklih nekoliko dana očito je počela djelovati na njezine živce. Victoria je sad već sigurno u predvorju. Napeto osluškujući kako bi čula batlerov pozdrav, Emma je otvorila srednju ladicu pisaćeg stola i potražila novo pero. Ugledala je maleni nož kojim je Victoria oštrila vrhove pera. Skinula mu je zaštitni poklopac i vidjela da je oštrica izrañena od dobrog, čvrstog čelika s oštrim rubom. Iz predvorja se čulo tiho mrmljanje glasova. Batler je zvučio tjeskobno. - Gospodine, doista moram insistirati da odete. Lady Exbridge je dala upute da se u kuću ne smije pustiti nikoga osim članova obitelji i osoblja. - Smirite se, dobri čovječe. Uvjeravam vas da će me gospoñica Greyson primiti. - Basil Ware je otvorio vrata knjižnice. - Nije li tako, gospoñice Greyson? Na kraju krajeva, lady Exbridge bi sigurno bila veoma nezadovoljna kad nam se ne biste pridružili u kočiji. - Gospodine Ware. - Emma je zurila u njega i znala da su svi njezini zloslutni predosjećaji bili opravdani. - Molim vas, recite da ćete poći s nama, gospoñice Greyson. - Basilove su oči pakosno svjetlucale, ali je na licu zadržao smiješak. - Gotovo je pet sati. Idemo se provozati parkom. Vaša buduća svekrva smatra da će biti sjajno pokazati visokom društvu da imate njezino odobrenje. - Kako to mislite, dovraga, dopustili ste mu da uñe u kuću i odvede je? - Edison je nesretnog čovjeka iz Bow Streeta prikliještio uza zid u knjižnici. - Trebali ste je čuvati. Platio sam vam da je štitite. Čovjek rumena lica zvao se Will. Došao je sa sjajnim preporukama iz Bow Streeta, ali u tom je trenutku malo nedostajalo da ga Edison zadavi. - Žao mi je, gospodine - usrdno će Will. - Ali nisam ja kriv da su odveli vašu damu. Ne razumijete. Gospoñica Greyson je insistirala da poñe s lady Exbridge. I ja nisam dobio nikakve upute o gospodinu Wareu. Sam je kriv, mislio je Edison. Uopće mu nije palo na pamet da bi Basil mogao poći ravno do ulaznih vrata. Strategija očitog. - Najmanje što ste mogli učiniti je slijediti prokletu kočiju - zareži Edison. - No, dakle, ne vjerujem da će biti previše teško naći ono lijepo vozilo - umirujućim će tonom Will. - Netko je sigurno vidio u kojem je smjeru krenula. - Idiote jedan, vjerojatno je napustio gradsku kočiju moje bake čim se udaljio od kuće. Prebacio se u fijaker ili nešto drugo jednako anonimno, siguran sam. - Odreći se tako lijepe kočije? - Will je zurio u njega kao da je pobenavio. - Ali vrijedi cijelo bogatstvo. - Njega nije nimalo briga za prokletu kočiju. -Edison je čvršće stisnuo Willov ovratnik. Želio je gospoñicu Greyson. I sad je ima, zahvaljujući vašoj prokletoj nekompetenciji. Willovo se lice zbunjeno iskrivilo. - Sto znači nekompetencija, gospodine, ako smijem pitati? Edison je načas zatvorio oči i polako disao. Prisilio je svoje prste da puste Willa. Zatim se odmaknuo od njega i okrenuo mu leña. Ništa neće postići ako opet ne uspostavi kontrolu nad sobom, mislio je. Sad mu je jedina nada logika i strategija. Mora početi misliti onako kako Basil Ware razmišlja. To znači da mora početi razmišljati na način vanze. Otvorio je pisamce koje ga je čekalo kad se vratio u Victorijinu kuću i ponovno pročitao poruku.

143

GIGA

Stokes, obje su na sigurnom i ništa im se neće dogoditi pod uvjetom da recept predaš meni. Upute o tome gdje i kada ćeš ga isporučiti posiat ću ti u narednih nekoliko sati. Ima posla s učenikom vanze, podsjetio se Edison dok je u šaci gužvao pisamce. S čovjekom koji je tako duboko utonuo u strategiju obmane da je uspio prikriti činjenicu da je nekoć bio član Vanzagarskog društva. S čovjekom koji je tako duboko opsjednut vanzom da očito vjeruje u učinkovitost okultnog eliksira. Basil Ware će se pouzdati u strategije. Sve će planirati u skladu s tim postavkama. Slanje poruka o isporuci dragocjene stvari, uz istodobno skrivanje sebe i talaca nije nimalo jednostavan zadatak, razmišljao je Edison. To se sigurno ne može izvesti iz daljine. Vrijeme je faktor. Čim se igra započne, Ware će željeti da se sve odvija što je moguće brže. Što dulje traje cijeli taj proces, to je veća opasnost za njega. Znači da se Ware još uvijek nalazi negdje u Londonu. Sad je sigurno duboko u strategiji skrivanja. Ta strategija poučava da je najbolje skrovište ono mjesto što ga protivnik smatra najmanje vjerojatnim iz jednostavnog razloga jer vjeruje da je sigurno i pod kontrolom. - Vi ste budala, Ware. - Emma je s gnušanjem promatrala Basila. Bezlični fijaker u kojem su se vozili čekao ih je u obližnjem prolazu. Basil je navukao zavjese, ali je Emma prije nekoliko minuta osjetila vonj rijeke. Smrad joj je otkrio da su blizu luke. - Niste baš u položaju da tako nešto kažete, draga moja. - Basil je sjedio na suprotnom sjedalu. Spremio je pištolj nakon što je jedan od njegovih ljudi Emmi i Victoriji vezao ruke na leñima. - Da ste prihvatili moju ponudu u dvorcu Ware, mogli ste uživati kao moja, recimo to tako, suradnica. Meñutim, vi ste odlučili stati uz Edisona. Odjednom je shvatila. - Vi ste ustrijelili Chiltona Cranea u mojoj sobi, a ne Miranda. - Pomno sam pazio na Mirandu dok je boravila u dvorcu Ware. Kad je jednog od mojih ljudi pokušala umiješati u svoj plan da one noći pošalje Cranea u vašu sobu, shvatio sam kakve su njezine namjere. - Željela je da me pronañu u krevetu s Craneom. - Tako je. Vjerovala je da će vas moći kontrolirati tako što će vam ponuditi posao nakon što budete temeljito kompromitirani. No vi ste veoma odlučna žena, gospoñice Greyson. Bio sam gotovo siguran da ćete se uspješno izvući iz tako jednostavne zavrzlame. - Slijedili ste Cranea do moje sobe, ugledali priliku i ubili ga kako bih se ja suočila s prijetnjom krvnikove omče, a ne samo s gubitkom posla zbog narušenog ugleda. Basil kimne. - Ja sam sljedbenik vanze. Vjerujem da takve stvari treba temeljito obaviti. - Miranda je zasigurno vjerovala da sam ja doista ubila Cranea - reče Emma. - Vjerojatno. No bila je zaprepaštena, da ne kažem i bijesna, kad vam je Stokes onako galantno priskočio u pomoć. Pretpostavila je da on želi recept. - Basil se nasmiješio. Priznajem da sam i ja došao do istog zaključka. Victoria ga je ljutito pogledala. - Zašto bi, za ime svijeta, moj unuk želio nekakav smiješni okultni napitak koji se jedino može koristiti za varanje na kartama? Zaboga, on može više zaraditi u jednom uspješnom brodarskom pothvatu nego da se nekoliko mjeseci povlači po igračnicama. - Osim toga - doda Emma - Edison je častan čovjek. Nikad ne bi varao na kartama. Basil slegne ramenima, ne obazirući se na očitu optužbu. - Možda vjeruje da će ga recept dovesti do Knjige tajni. - Zar vas ne zanima knjiga? - upita Emma. - Ne osobito. Ne vjerujem da postoji. Mislim da ju je najvjerojatnije progutala vatra u vili Farrella Bluea. Čak i ako nije, meni je beskorisna. - Zašto to kažete? - upita Emma.

144

GIGA

- Sad kad je Blue mrtav, sumnjam da danas na svijetu postoji netko tko bi mogao dešifrirati još neki recept. A ja sam slučajno zainteresiran samo za taj jedan, veoma poseban eliksir. - I za moju buduću snahu - mrko će Victoria. Emma se iznenadila kad je čula da je naziva svojom budućom snahom, ali je zaključila da ovo nije trenutak za preispitivanje Victorijina izbora riječi. - O, da. - Basilova su se usta razdraženo iskrivila. - Bojim se da su mi doista potrebne njezine usluge. Barem dok ne nañem neku drugu ženu koja reagira na eliksir. Nažalost, nema baš mnogo žena koje su podložne napitku, što je Miranda otkrila. Trebali su joj mjeseci da nañe vas, gospoñice Greyson. - Kako ste saznali da Miranda ima recept? -upita Emma. - Nekoliko proteklih godina proveo sam u Americi, ali sam ostao u vezi s mojim kontaktima u Vanzagarskom društvu. Kad sam se vratio, čuo sam glasine o krañi Knjige tajni, naravno. Meñutim, nisam tomu obraćao preveliku pozornost jer sam bio zaokupljen vlastitim projektom. - Ubrzavanjem smrti svoje tete? - mračno će Emma. - Zaboga, bili ste marljivi. - Basil se tiho nasmijao. - Posve ste u pravu. Bilo je očito da ne žuri s odlaskom na drugi svijet, pa sam jedne večeri uzeo stvari u svoje ruke. Ili bih trebao reći da sam uzeo jastuk u svoje ruke? Emma je duboko udahnula. - A Sally Kent vas je vidjela kako ste to učinili. Zatim vas je pokušala ucijeniti. S odobravanjem je kimnuo. - Veoma pronicavo od vas, gospoñice Greyson. Dao sam malenoj glupači nešto novca kako bih je ušutkao dok sam smišljao koji je najbolji način da je se riješim. A tada sam se pobrinuo da nestane. - Zašto ste željeli recept za eliksir? - upita Emma. - Upravo ste dobili nasljedstvo. - Nažalost, tek sam nakon smrti stare žene otkrio da je imanje Ware gotovo bankrotiralo - prizna Basil. - Bilo je dovoljno novca da se neko vrijeme zadrži pozitivna slika, ali ne na duge staze. Bio sam primoran razmisliti o novim mjerama. - Zacijelo ste se dali u potragu za imućnom udovicom ili nasljednicom - reče Victoria. - To je uobičajeni način na koji džentlmeni poboljšavaju svoju financijsku situaciju. - Slučajno bih radije uzeo udovicu nego nasljednicu. Ne bih se želio upuštati u pregovore i nagodbe s očevima mladih dama, znate. Moglo se dogoditi da na površinu ispliva istina o mojim vlastitim financijama. Emma je odjednom razumjela. - Svoju ste potragu ograničili na udovice i Miranda je bila na vašem popisu. - U početku je djelovala kao izgledna mogućnost - složio se Basil. - Ali nisam imao nikakvu namjeru postati žrtvom nekoga tko igra istu igru kao ja. Prirodno, proveo sam diskretnu, ali krajnje temeljitu istragu o njezinoj prošlosti. - I otkrili ste činjenicu da je ona pustolovka -reče Victoria. - Baš sam je kanio izbrisati s popisa kad sam, sasvim slučajno, otkrio činjenicu da je neko vrijeme živjela u Italiji i da sad ima naviku svojim pozna-nicama posluživati prilično neukusan čaj. Te sam informacije povezao s glasinama o krañi Knjige tajni i požarom u Blueovoj vili, te mi je odjednom sve postalo jasno. - Moram reći da je bilo veoma lukavo od Mirande što je izmislila identitet lady Ames i odmah ušla u visoko društvo - primijeti Victoria. - Zacijelo je ukrala neke dragocjenosti od tog Farrella Bluea. Dovoljno da pokrije troškove barem jedne sezone u Londonu. Basil se mrko osmjehnuo. - Ali ne za drugu ili treću. Morala je naći način za iskorištavanje eliksira. Smatrao sam najboljim prepustiti joj rizik provoñenja pokusa. Meni bi, kao džentlmenu, bilo neusporedivo teže naći neki način da beskonačnom nizu žena poslužim napitak. Emma je stisnula oči. - Ubili ste Mirandu, zar ne?

145

GIGA

- Zapravo nisam. - Lažete - reče Emma. - To ste morali biti vi. - Priznajem da sam doista imao namjeru riješiti je se. Neki sam dan otišao do njezine kuće, kad sam saznao da je posluzi dala slobodno. Zaključio sam da ju je počela obuzimati panika. - Znali ste da je meni poslala poruku? - upita Emma. - Osoba koju sam postavio da motri na njezinu kuću upozorila me da je to učinila. Bojao sam se da vam kani sve ispričati, možda vam čak ponuditi partnerstvo u tom pothvatu. Nisam to mogao dopustiti. Ali kad sam stigao onamo, ona je već bila mrtva. A recept nisam uspio naći. - Ne razumijem. - Emma je zurila u njega. - Vi ste zasigurno osoba koja ju je ubila. Ne postoji nitko drugi... - Ah, ali postoji, gospoñice Greyson. Vaš zaručnik. Emma se razbjesnjela. - On nije ubio Mirandu. - Naravno da jest. - Basilove su oči svjetlucale. - Štoviše, vjerujem da je našao recept. Knjižnica je temeljito pretražena. Nema smisla prepirati se s njim, mislila je Emma. - Vjerujete da će vam Edison predati recept za eliksir u zamjenu za lady Exbridge i mene, zar ne? - Da. Mislim da će upravo to učiniti. Za razliku od mene, njega čini slabim njegovo poimanje časti vanze. * * *

Victoria se pomaknula i pokušala promijeniti položaj na malenom drvenom stolcu. - Edison će zasigurno mene okriviti jer sam dopustila da vas taj odvratni Basil Ware otme. - Ware je oteo nas dvije, a ne samo mene. -Emma je testirala jačinu konopca kojima su joj zapešća vezana iza leña. - No imate posve pravo. Edison neće biti zadovoljan. Ne sviña mu se kad se situacija ne odvija onako kako je on zamislio. Na koncu je bilo strašno jednostavno za Warea, mislila je. Naredio je dvojici svojih ljudi da onesvijeste Victorijina kočijaša i konjusara udarcima u glavu dok su sjedili i čekali svoju gospodaricu ispred jedne otmjene kuće. Kad je Victoria završila svoj posjet, zlikovci su je, odjeveni u livreju obitelji Exbridge, odveli prije nego je shvatila što se dogaña. Basil Ware je uperio pištolj u nju dok je kočija ulazila kroz kapiju njezine kuće. Kad jedan od konjusara nije prepoznao kočijaša, rečeno joj je neka mu kaže da se njega ne tiče ako ona želi zaposliti nekog novog. Nakon što je Victoriju primorao na suradnju, Basil Ware je bez poteškoća ušao u kuću. Emma je odustala od nastojanja. Konopac kojim joj je jedan od Basilovih ljudi vezao ruke bio je čvrst i vješto vezan. Pogledala je Victoriju. - Je li vaš konopac malo labaviji, gospoño? - Ima malo prostora jer mi je onaj odvratni čovjek ostavio rukavice na rukama dok ih je vezivao. - Victoria je ušutjela i pokušala pomaknuti ruke. - Nije tako čvrsto vezano da bi mi prsti obamrli, ali ne vjerujem da se mogu osloboditi. Emma je pogledala naokolo. Wareovi su ljudi obje žene držali pod stražom u sobi iznad prljave radionice sve dok nije pao mrak. Potom su ih običnim fijakerom odvezli do luke. Prije kratkog vremena odveli su ih na prvi kat pustog skladišta i ondje ostavili same. Veliki sanduci i nekoliko bačvi nalazilo se u sjen-kama oko Emme. Namotaji debelog konopca na podu podsjećali su na debele zmije. Sve je pokrivao sloj prašine. Stakla na prozorima bila su tako prljava da mjesečina uopće nije prodirala unutra. Emma nije bila sigurna koje je doba večeri, ali je znala da ona i Victoria već satima izbivaju iz kuće obitelji Exbridge. - Pitam se zašto nas je doveo u luku? - glasno je razmišljala Emma dok se polako primicala Victoriji. - Možda zato što kani isploviti čim se domogne recepta. Čini se da je uvjeren da ga Edison ima.

146

GIGA

- Ne mogu vjerovati da Ware doista misli da je Edison ubio Mirandu kako bi se domogao nekog glupavog djelića okultnih predaja. - Ipak se pojavljuje pitanje tko je uistinu ubio Mirandu. - Victoria zastane. - Što radite, za ime svijeta? - Pokušavam doći iza vas kako biste posegnuli u džepove ispod mojih skuta. - Sto imate u džepovima? - U jednom je nožić iz ladice vašeg pisaćeg stola. Možda ćemo ga moći upotrijebiti za rezanje ovih konopaca. - Nevjerojatno - reče Victoria. - Sto vas je, za Boga miloga, navelo da sa sobom ponesete džepni nožić? - To mi je palo na pamet kad sam u hodniku čula Basilov glas. - Volil bin da sjednete - reče Jednouhi Harry. -Vrti mi se u glavi od sveg tog šetkanja amotamo. Vi ste kak neka velika zvijer u kavezu koju treba nahranit. Evo, popijte malo piva. To će vas smirit. Edison ga je ignorirao. Zaustavio se kraj uskog prozora i pogledao dolje u uski prolaz. On i Harry već satima čekaju u malenoj, mračnoj sobi iznad Red Demona. Jedan se od Harrvjevih ljudi prije sat vremena napokon vratio u gostionicu s korisnim glasinama. Ipak, Edison je i dalje čekao. Strategija biranja pravog trenutka poučava da, što je čovjek nestrplji-viji, to dulje mora odgañati svoj napad. Ali nije se usudio predugo oklijevati. Wareova je poruka bila veoma odreñena. Recept treba ostaviti na odreñenome mjestu u uličici na drugom kraju grada za manje od sat vremena. Ware će poslati ljude da motre na to mjesto, a to znači da će malo čuvara ostati kraj zatočenica. - Kol'ko će ljudi imat sa sobom, što mislite? -upita Harry. - Najviše jednog ili dva. Previše je arogantan da bi se zabrinjavao zbog dvije žene. - Edison se mračno osmjehne. - Budala nema dovoljno zdravog razuma da shvati s kim ima posla kad je riječ o Emmi i mojoj baki. - Teške su, jel'te? - Nemaš pojma koliko. Ali to je jedan od razloga zašto moramo stići do njih dok je Ware zaokupljen iščekivanjem recepta. Budemo li previše čekali, sasvim je vjerojatno da će Emma i Victoria uzeti stvar u svoje ruke. - Ja sam spreman kad god vi kažete. Ja kažem, što prije to bolje. Edison je izvadio sat iz džepa i otvorio ga. -Vrijeme je. - Hvala Bogu. - Harry je udario kriglom o stol i skočio na noge. - Bez uvrede, ali ne vjerujem da bin još dugo mogal ostat s vama u istoj sobi. Postajem jako nervozan. Edison je zatvorio sat i krenuo prema vratima. Izvadio je pištolje iz džepova ogrtača i još ih jednom provjerio. Oba su bila napunjena. Barut je bio suh.

147

GIGA

29 Emma je osjetila kako se odvajaju posljednje niti konopa. Nakratko ju je obuzela euforija. - Uspjeli ste, gospoño. Slobodna sam. - Hvala nebesima. Mislila sam da nikad neću presjeći te spone. Emma je oprezno protegnula ruke. Potom ih je žustro protrljala. Bila je ukočena i sve ju je boljelo jer je tako dugo bila vezana, ali je zaključila da će sve biti u redu. Brzo se okrenula i uzela nožić. - Začas ću vas osloboditi tih konopaca. - Nema sumnje - suho će Victoria. - No jeste li razmišljali o tome što ćemo nakon toga? Jedini izlaz odavde je natrag stubama. Ware i njegovi ljudi će nas čekati. - Postoji još jedan izlaz. - Emma je malenom oštricom pilila debele konopce. - Prozor. - Kanite se spustiti do ulice? - Na podu leži mnogo konopa. Možemo ga iskoristiti da se spustimo do dolje. - Uopće nisam sigurna da bi mi to pošlo za rukom. No čak i da obje uspijemo pobjeći, nalazimo se u jednom od najopasnijih dijelova Londona. Dvije žene koje kasno uvečer lutaju lukom lako bi mogla snaći izrazito loša sudbina. - Imate li neki drugi prijedlog? - Ne - reče Victoria. - Ali ima jedna stvar --Da? - Moj je unuk dobro poznat u ovom području -tiho će Victoria. - Ovdje obavlja mnogo poslova. - Da, naravno. - Emmino se raspoloženje odmah popravilo. - Ako nas netko zaustavi, spomenut ćemo njegovo ime. Kao i ime njegova prijatelja, Jednouhog Harryja. Victoria je patnički uzdahnula. - Što li Edisonu pada na pamet kad se druži s ljudima koji nose imena kao što je Jednouhi Harry? Da sam barem prije mnogo godina uzela tog dječaka pod svoje okrilje. Recite mi istinu, Emma. Mislite li da bih ga uništila onako kako sam uništila Wesleyja? Emmino se srce stisnulo kad je čula bol iza jednostavnog pitanja. Birala je riječi jednako brižno kako bi se odnosila prema krhkom cvijetu. - Moja je baka bila veoma mudra žena. Jednom mi je rekla da roditelji ne mogu snositi svu krivnju kao ni svu slavu zbog onoga kakvi postanu njihovi potomci. Na koncu, rekla je, svatko od nas mora preuzeti odgovornost za sebe. - Edison je to veoma dobro učinio, nije li? - Da - reče Emma. - Veoma dobro. Zvuk koraka sa stuba začuo se baš kad je Emma dovršila rezanje konopaca kojima je Victoria bila vezana. - Netko dolazi - šapne Victoria. - Vjerojatno će provjeriti kako drže konopci i vidjeti da smo se oslobodile. Emma se okrenula na peti i zgrabila teški stolac na kojem je maločas sjedila. - Ostanite gdje jeste, gospoño. Ako otvori vrata, pokušajte mu na trenutak odvući pozornost. - Sto ćete učiniti? - Bez brige. Doista mi dobro idu ovakve stvari, mada sam više navikla na korištenje grijača za krevet nego stolca. Požurila je preko sobe, a njezine mekane kožne cipele stvarale su tihe zvukove po drvenom podu. Stigla je do vrata baš kad su se na drugoj strani koraci zaustavili. Duboko je udahnula, podigla stolac visoko iznad glave i čekala. Vrata su se naglo otvorila. Svijeća je bljesnula. Victoria se oštro javila iz sjenki, a glas joj je bio zapovjedan kao da kori slugu. - Već je i vrijeme da netko doñe ovamo. Nadam se da ste nam donijeli nešto za jelo. Već satima nismo dobile hranu ni vodu.

148

GIGA

- Budite prokleto zadovoljne da ste još žive. -Čovjek je ušao u prostoriju i podigao svijeću. Gdje je ona druga, dovraga? Emma ga je svom snagom tresnula stolcem po glavi. Nitkov nije čak ni kriknuo. Jednostavno je poput vreće krumpira pao na pod. Svijeća mu je izletjela iz ruke i zakotrljala se po prašini. - Emma, svijeća. - Victoria poñe naprijed. - Imam je. - Emma je podigla svijeću i ugasila plamen. - Sad moramo požuriti. Netko će ga doći potražiti. - Da. - Victoria je dohvatila namotaj konopca i već ga vukla prema prozoru. - Ali ne znam hoću li se uspjeti spustiti niz konopac. - Vezat ćemo nekoliko čvorova na njemu. Rukavice će nam štititi ruke. Samo smo na prvom katu, Victoria. Uspjet ćemo. Ja ću poći prva da mogu ublažiti vaš pad ako se poskliznete. - Vrlo dobro. - Victoria je otvorila prozor i izbacila jedan kraj konopca. - Možemo jedino pokušati. Nikoga ne vidim dolje. To je valjda dobar znak. - Vrlo dobar znak - reče Emma. - Bojala sam se da je Ware postavio još nekoliko stražara. Vezala je dva velika čvora na debelom konopcu, ali se nije usudila odvojiti vremena za još nekoliko. Jedan je kraj konopca učvrstila oko teške bačve. Kad je bila spremna, podigla je skute, prebacila jednu nogu preko prozorske daske, objema rukama zgrabila konopac i pripremila se za silazak u usku uličicu. Učinilo joj se da je tlo uličice mnogo dalje no što je očekivala. - Budite oprezni, draga moja - zabrinuto šapne Victoria. - Da - tiho reče Edison s nekog mjesta iznad Emmine glave. - Budi veoma oprezna. Nisam se toliko namučio samo zato da bi ti u ovoj fazi igre slomila gležanj. Emma je jedva uspjela potisnuti uzvik iznenañenja. Brzo je pogledala gore. Ondje nije bilo ničega osim noćnog neba. Tada je shvatila da se točno iznad nje njiše jedna sjenka. - Moj Bože. Edisone. - Tiho. Vrati se unutra. Nema smisla ovo izvesti na teži način ako to ikako možemo izbjeći. - Da, naravno. Emma je ušla natrag kroz prozor, okrenula se i vidjela kako on ulazi za njom. Bilo bi ga nemoguće vidjeti da nije znala da je ondje, pomislila je. Odjeven posve u crno, bio je samo tamni oblik u noći. Konopac po kojem se spustio s krova njihao se ispred prozora. Emma je jurnula prema njemu i obavila mu ruke oko struka. - Krajnje je vrijeme da stigneš ovamo. - Ispričavam se zbog odugovlačenja. Nije se moglo izbjeći. - Kratko ju je zagrlio. Victoria je zapanjeno zurila u njega. - Kako si nas našao? - To je duga priča. Dovoljno je reći da je jedan od najmanje praktičnih aspekata vanze taj da, ako si učio strategije i potom izišao iz Kruga, općenito možeš predvidjeti što će najvjerojatnije učiniti drugi učenik tih vještina. Ware je pretpostavio da ću ja zaključiti kako je ovo posljednje mjesto u Londonu što bi ga izabrao za skrovište. Emma se namrstila. - Očekivala bih da će Ware predvidjeti mogućnost da ćeš ti otkriti njegove zamisli. - Tek toliko da budem siguran - suho će Edison - razglasio sam da sam voljan mnogo platiti za informacije o tome gdje se nalazi on ili njegovi ljudi. U ovome dijelu grada ništa ne govori tako glasno kao novac. - Da, naravno. Veoma lukavo ako smijem primijetiti. - Hvala. - Edison je pogledao čovjeka koji je ležao na podu djelomice obasjan mjesečinom. Vidim da si se bavila svojim starim trikovima, Emma. - Victoria i ja činimo dobar tim. - Emma pogleda prema vratima. - Silno mi je drago što te vidim, Edisone, ali doista bismo trebali otići odavde. - Slažem se. No mislim da bi nam svima bilo lakše kad bismo sišli stubama, a ne pomoću

149

GIGA

kono-paca. - Edison je prišao vratima. - Čekajte ovdje. Začas ću se vratiti. - Edisone, ne smiješ - reče Emma. - U redu je - reče Edison. - Ware je trenutno žrtva strategije odvlačenja pozornosti. Ne može se istodobno na sve koncentrirati. Koliko sam ranije uspio razabrati, ovdje je uza se imao samo dva čovjeka. Vi ste se savršeno pobrinule za jednoga. Moj prijatelj Harry i ja ranije smo sredili drugoga. Ostali Wareovi ljudi nalaze se na drugom kraju grada i čekaju mene. - Unatoč tomu - šapne Victoria - Ware je osobno dolje i ima pištolj. Naletjet ćeš ravno na njega. - Razmišljaj o tome kao da će on naletjeti ravno na mene. - Edison je otvorio vrata i bešumno izišao na hodnik. Emma pogleda Victoriju. - On je doista najkompliciraniji poslodavac od svih koje sam ikad imala. Vjerojatno sam ga trebala natjerati da mi napiše preporuku prije nego sam ga pustila dolje. *

*

*

Nikad se nije posve pouzdavao u strategije, mislio je Edison, ali morao je priznati da strategija biranja pravog trenutka ima odreñenu vrijednost, makar samo radi elementa iznenañenja. Izvukao je pištolj iz pojasa i zakoračio iz mračnog hodnika. Prišao je vratima fenjerom osvijetljene prostorije koja je služila kao ured. Basil je unutra hodao amo-tamo. U ruci mu je mlitavo visio pištolj. - Žao mi je što si me morao toliko čekati - reče Edison. Basil se naglo trgnuo i okrenuo. Usta su mu se zgrčila kad je ugledao Edisona. - Proklet bio, Stokes. - Podigao je pištolj i uperio ga u Edisona. - Proklet bio do pakla. Pritisnuo je okidač bez imalo oklijevanja. Prasak je gromoglasno odjeknuo u malenoj prostoriji. Edison je već bio u pokretu. Hitro se maknuo sa strane vrata i slušao kako se kuglica zabija u zid iza njega. Potom se brzo vratio do otvora. Ware je bio kraj pisaćeg stola i uzimao drugi pištolj koji je ondje ležao. Edison je opet morao promijeniti položaj. Wareov drugi hitac smrskao je drvo negdje u mraku. - Gdje su moji ljudi? - Basil je povisio glas u zapovjednom vrisku. - On je ovdje, proklete budale. Edison je pod nogama osjetio lagano podrhtavanje drvenog poda. - Grom i pakao. - Prekasno je shvatio da su on i Harry pogrešno procijenili. Ware je zadržao trećeg zlikovca da mu čuva leña. Edison se bacio na pod, ali ne dovoljno brzo. Svjetlost je bljesnula s mračnog mjesta iza stubišta. Osjetio je kako mu vatra poput oštrice noža siječe meso iznad rebara. - Ubij ga! - vikao je Ware. - Provjeri je li mrtav. Edison se okrenuo na leña i pucao u krupnu figuru u sjenkama. Čovjek se trgnuo i tresnuo na stubište. Njegov je pištolj pao na pod. Drveni je pod opet podrhtavao. Edison je shvatio da mu Ware dolazi sleña u najboljoj tradiciji strategije iznenañenja. Prikladan odgovor, prema onome čemu su ga učili, bio bi zakotrljati se u stranu i iskoristiti priliku za ustajanje. Umjesto toga Edison se izvio, ignorirajući bolove koji su ga probadali. Zgrabio je Wareovu nogu koja je zamahnula prema njegovoj glavi. Silovito je povukao i svom snagom iskrenuo čizmu i gležanj u njoj. Ware je kriknuo, srušio se unatrag i tresnuo na pod. Edison je skočio na noge i krenuo prema svojem plijenu. Basil se već uspio podići na koljena. Pogledao je iza Edisona, a oči su mu se suzile. - Pucaj, idiote! - viknuo je. - Sada. To je bio stari trik. Možda najstariji od svih. No Edison je osjetio neugodne žmarce na leñima.

150

GIGA

Nije se potrudio okrenuti glavu kako bi vidio stoji li doista iza njega netko s pištoljem. Bacio se u stranu i hitro zakotrljao iza stupa. Novi je bol proparao njegovu ranu. Mahnito je pokušavao izvući drugi pištolj iz džepa. Ranjeni se zlikovac uspio podići. U ruci je držao pištolj. Zagrmio je u mraku. Edison je izvukao drugi pištolj iz ogrtača, ali je odmah vidio da ne mora pucati. Pištolj je pao iz ruke zlikovca. Stezao je ranu na ramenu i zurio u Edisona. Nekoliko je puta trep-nuo. - Sad vidi na šta si me natjeral. Pomaknul si se, prokleti gade. Sad nikad neću dobit plaću. Srušio se potrbuške na pod. Edison se uz pomoć stupa podigao na noge. Pogledao je Basila koji je ležao licem prema dolje u lokvi krvi. Metak koji je bio namijenjen Edisonu pogodio ga je u prsa. - Edisone, jesi li dobro? - Emma je letjela niza stube u vrtlogu skuta. Victoria je bila odmah iza nje. - Dobri Bože, bilo je pucanja. Je li Ware mrtav? Emma je potrčala prema njemu. - Mislila sam da si rekao da je sve pod kontrolom. Edison je stavio ruku na rebra. - Malo sam pogrešno procijenio. Meñutim, pogreška je ispravljena. - Dragi Bože, Edisone. - Tihi, tjeskobni uzvik izustila je Victoria. Vidio je da zuri u njega, a ruku je prinijela grlu. - Krvariš. - Emma se zaustavila pred njim. Oči su joj se doimale golemima. Njezin ga je šokirani uzvik podsjetio na vatru u prsima. Pogledao je dolje. Svjetlost fenjera iz ureda obasjavala je vlažnu mrlju na njegovoj crnoj košulji. Shvatio je da ga obuzima obamrlost. Borio se protiv vrtoglavice svakim djelićem snage volje koju je imao. - Bit ću dobro. To je samo ogrebotina. Mislim. Poñi van i zovni Harryja. On čeka moj znak. - Ja idem po njega. - Victoria je prestrašeno pogledala Edisona dok je žurila prema vratima. Edisone, ima tako mnogo krvi - Idi naći Harryja, bako - mirno je rekao. Victoria je potrčala. - Sjedni, Edisone. - Emma je podigla svoje skute od muselina i počeka kidati trake sa svojih podsuknji. - Rekao sam ti da sam dobro - progunñao je. - Rekla sam, sjedni. - Krenula je prema njemu s mračno odlučnim izrazom lica. Spustio se na drugu stubu. Čudilo ga je kako se odjednom umorno osjeća. - Zacijelo si zabrinuta da možda neću pozivjeti dovoljno dugo da ti napišem onu prokletu preporuku. - Nije riječ o tome. - Nježno mu je odmaknula poderanu košulju kako bi razotkrila ranu. Radi se o tome da moram održavati svoje profesionalne standarde. Tijekom moje karijere bilo je nekih neugodnih situacija, ali još nikad nisam izgubila poslodavca. Ne kanim početi s tobom.

151

GIGA

30 Edison se dvadeset minuta kasnije oprezno smjestio na sjedalu fijakera što ga je Harry osigurao. Imao je pravo. Rana iznad njegovih rebara doista je površinska, ali pakleno boli. Victoria mu je sjela nasuprot i zabrinutim ga očima proučavala. - Koliko te jako boli, Edisone? Osjećao se čudno zbog njezine očite tjeskobe. -Podnošljivo, gospoño. Nije ga živcirala vatra u blizini njegovih rebara, već neobičan, vrtoglavi osjećaj koji ga je obuzeo. Stisnuo je zube i zarekao se da neće poniziti samog sebe time što će se onesvijestiti. Emma je ušla u kočiju za Victorijom i sjela kraj njega. Jednouhi se Harry popeo kraj kočijaša. Vozilo je krenulo. - Krvarenje je prestalo - reče Emma i popravi improvizirani zavoj. - Dat ćemo ti malo opijuma čim stignemo kući. - Možeš zaboraviti na prokleti opijum. – Edison je naglo udahnuo i skupio snagu kako bi izdržao bolove. - Više volim konjak za ovakve stvari. - Sto će biti s onim zlikovcima koje smo ostavili vezane u skladištu? - upita Victoria. - Živi su svi osim Basila Warea. - Oslobodit će se prije ili kasnije. - Edisonu se već jako vrtjelo u glavi. - Kad se oslobode, nestat će u zloglasnim četvrtima. - Trebali smo se pobrinuti da dospiju policiji u ruke - reče Victoria. - Svejedno mi je što će biti s njima. - Edison je duboko disao, pokušavajući se boriti protiv tmine koja je zaprijetila njegovu mozgu. - Ware je mrtav. Samo je to važno. - Kad već govorimo o Basilu Wareu - reče Emma - tvoja baka i ja ti mnogo toga imamo reći o njemu. Pričao nam je o mnogim pojedinostima svojega plana. Ubio je ljekarnika kako bi prikrio Mirandine tragove, usput rečeno, ali je tvrdio da nije ubio Mirandu. Nisam mu vjerovala, ali je čudno da bi lagao o tom umorstvu kad je spremno priznao ostala. - Vjerujem mu. - Edison je zatvorio oči i nagnuo glavu na naslon sjedala. Neće više dugo moći izdržati. Obuzimao ga je silan umor. - Kako to misliš, vjeruješ mu? - upita Victoria. - Zašto ne bi lagao - ? - Nebesa - dahne Emma. - Gledajte. - Što? - upita Victoria. Edison se nije uspijevao natjerati da otvori oči. - Onaj brod. Drugi koji je vezan uz gat. Edison je slušao kako se vrpolji na sjedalu. Njezine su sljedeće riječi bile neznatno prigušene, kao da je promolila glavu kroz prozor. - To je The Golden Orchid - uzviknula je. U glasu joj se osjećala radost. - Ne mogu vjerovati. Vidite liga? - Da, da - otresito će Victoria. - Gotovo je zora. Ima dovoljno svjetla da pročitam ime broda. The Golden Orchid. Što s tim? - Zaustavite kočiju! - Emma je doviknula koči-jašu. - Želim pogledati izbliza. Edison je zastenjao. - To je samo brod, Emma. Ako nemaš ništa protiv, doista bi mi dobro došlo malo konjaka. - Da, naravno. Tako mi je žao. Gdje mi je pamet? Harry, recite kočijašu neka nastavi do adrese lady Exbridge. - Dobro, gospojo - dovikne Harry. - Vratit ću se ovamo kasnije tijekom jutra i bolje pogledati. - Bilo je još komešanja dok se Emma opet nije smirila na sjedalu. - Znala sam da će se vratiti. Cijelo sam vrijeme znala. - Zašto ste, za ime svijeta, tako opterećeni tim brodom? - upita Victoria. - Taj je brod - objavi Emma - glupi, prokleti brod u koji sam uložila sav novac što smo ga moja sestra i ja dobile od prodaje kuće u Devonu. Zar ne shvaćate, lady Exbridge? The Golden Orchid je živ i zdrav stigao kući. Ipak nije potonuo negdje na pučini. I ja sam sad

152

GIGA

prilično bogata. - Bogata? - ponovi Victoria. - Pa, možda ne onako bogata kao Krez ili vi ili Edison. Ali jedno vam mogu reći, gospoño, više nikad neću morati raditi kao družbenica. -Emmino se ushićenje prelijevalo i pjenušalo poput finog šampanjca. - Imat ćemo dovoljno novca da privučemo desetak udvarača do Daphneinih nogu. Moći će birati muža. Bit će slobodna udati se za onoga kome pokloni svoje srce. I nikad neće morati raditi kao guvernanta ili družbenica. - Zapanjujuće - promrmlja Victoria. Edison se malo pomaknuo, ali nije otvorio oči. - Vjerujem da ti je lady Mayfield možda spomenula da sam se nadao kako ću ovu sezonu naći dobru partnericu za sebe. - O čemu on to govori? - U Victorijinu se pitanju osjećala nova panika. - Možda halucinira. - Emma je spustila ruku na Edisonov lakat. - Bol i šok noćašnjih dogañaja možda je djelovao na njegov mozak. - Sad kad si bogata, a k tome smo još i tako prikladno zaručeni... - Edison je zastao kako bi skupio snage. Veoma mu je godio dodir Emmine ruke na podlaktici, ali se činilo da ne može otvoriti oči. - Ne pada mi na pamet niti jedan razlog protiv sklapanja braka. - Halucinacije, nema nikakve sumnje - šapne Emma. - Gore mu je no što sam mislila. Kad stignemo kući, moramo poslati po liječnika. Edisonu se činilo da sad zvuči daleko zabrinutije nego one noći kad je vjerovala da će je objesiti zbog umorstva Chiltona Cranea. - Nema smisla prepirati se s čovjekom koji ima halucinacije - naglasio je. - Hoćeš li se udati za mene? - Sasvim točno - reče Victoria. - Nemojte se prepirati s njim, Emma. Nikad se ne zna kako bi to moglo utjecati na njega dok je u ovakvom stanju. Ne želimo da se uzrujava. Bolje da mu kažete da ćete se udati za njega. Zavladala je naelektrizirana stanka tijekom koje je Edison bio naglašeno svjestan prelaženja vječnosti. Nakon beskonačnog trenutka kad se činilo da se ništa ne dogaña, zastenjao je i stavio ruku na zavoj iznad rebara. - Vrlo dobro - brzo će Emma. - Udat ću se za tebe. - Hvala ti, draga moja. Počašćen sam. - Kliznuo je prema tmini koja ga je čekala. Tihi glasovi dviju žena slijedili su ga duboko u sjenke. - Ne vjerujem da će se ujutro sjećati ičega od ovoga - govorila je Emma. - Ne bih bila tako sigurna u to da sam na vašemu mjestu - promrmljala je Victoria. - Unatoč tomu, gospoño, morate mi dati riječ da nećete smatrati potrebnim podsjetiti ga da me noćas zaprosio. - Zašto ne, za Boga miloga? - Jer bi mogao osjećati obvezu provesti to u djelo. - Emma je zvučala nekako neobično očajno. - Sigurno ne bih željela da pomisli kako ga čast obvezuje da me oženi. - Krajnje je vrijeme da nekoga oženi - Victoria je rekla na neki praktičan način kojemu se Edison jedino mogao diviti. - Nekako mislim da ćete vi sasvim odgovarati, gospoñice Greyson. - Obećajte mi da mu nećete reći ništa o ovome, lady Exbridge. - Vrlo dobro - umirujućim će tonom Victoria. -Šutjet ću. Ali mislim da to ništa neće promijeniti. - Besmislice. Kad se probudi, zaboravit će na sve ovo. Nije baš vjerojatno, pomislio je Edison lebdeći na samom rubu ništavila. - Pitam se što je u mojem spominjanju onog prokletog broda izazvalo halucinacije - glasno je razmišljala Emma.

153

GIGA

- Valjda to ima neke veze s činjenicom da je on vlasnik prokletog broda - reče Victoria. Probudio se čim je Emma konjakom zalila otvorenu ranu. - Za Boga miloga, nemoj sve to potrošiti na prokletu rupu od metka. - Posegnuo je za bocom. -Daj mi da malo popijem. Emma mu je dopustila jedan gutljaj. Potom je opet uzela konjak. - Nastavi spavati. Spustio se natrag na jastuke i stavio ruku preko očiju. - Neću zaboraviti, znaš. - Još patiš od halucinacija. - Dovršila je stavljanje zavoja. - Malo si topao, ali rana je čista i trebala bi lijepo zacijeljeti. Spavaj. - Za slučaj da sam zapravo posve lucidan, obećaj mi da ćeš biti ovdje kad se probudim. Nastojala je potisnuti čeznutljiv osjećaj koji je prijetio da će joj izmamiti suze na oči. - Bit ću ovdje. Potražio je njezinu ruku. Kratko je oklijevala, a potom mu ju je pružila. Čvrsto ju je stisnuo, kao da se boji da će mu pobjeći. Čekala je dok nije bila sigurna da je zaspao. - Volim te, Edisone - šapnula je. Nije bilo odgovora. Sto je sasvim logično, pomislila je. Na kraju krajeva, on spava. Zvuk odbacivanja pokrivača i kratka psovka probudili su je malo prije podneva. Otvorila je oči i ugledala sobu punu sunčeve svjetlosti. Bila je ukočena i sve ju je boljelo jer je proteklih nekoliko sati provela sklupčana u naslonjaču. Edison je sjedio na rubu kreveta i proučavao je poznatim, zagonetnim pogledom. Jednu je ruku pomalo oprezno držao na zavoju koji je pokrivao njegovu ranu, ali se boja njegove kože doimala normalnom. Oči su mu bile bistre i pronicave kao i uvijek. Bio je nag do pojasa. Plahta mu je obavijala bedra. Emma je osjetila kako je obuzima sramežljivost. Ljutila ju je navala vreline u njezine obraze. Pročistila je grlo. - Kako se osjećaš? - Ranjavo. - Osmjehnuo se. - Ali inače sasvim dobro, hvala na pitanju. - Izvrsno. - Žustro je ustala iz naslonjača i nastojala prikriti činjenicu da su joj ukočene noge gotovo otkazale poslušnost. - Pozvonit ću da ti donesu čaj i malo prepečenca. - Zar si u tom naslonjaču sjedila otkako smo u zoru stigli kući? S nelagodom je pogledala u zrcalo i zastenjala kad je vidjela zgužvanu haljinu i kaotičnu kosu. -Vidi se, zar ne? - Znam da sam te natjerao da mi obećaš kako ćeš biti ovdje kad se probudim, ali nisam želio reći da moraš spavati u tom naslonjaču. Bio bih zadovoljan da si ostala bilo gdje u kući. Otvorila je usta, ali nije uspijevala naći riječi. Ponovno je pokušala nakon nekoliko sekunda. - Čaj i prepečenac - izustila je. - Vjerujem da si gladan. Netremice ju je gledao u oči. - Noćas nisam halucinirao, Emma. I ništa nisam zaboravio. Obećala si da ćeš se udati za mene. - Zašto? - bez uvijanja je pitala. Prvi se put doimao zbunjenim. - Zašto? - Da, zašto? - Podigla je ruke u zrak i počela hodati naprijed-natrag ispred kreveta. - Tebi je sasvim lako reći da me želiš oženiti, ali moraš shvatiti da ja imam pravo znati zašto to točno želiš. -Ah. - Je li razlog taj što osjećaš obvezu prema meni? - Mrko ga je pogledala. - Jer ako je tako, uvjeravam te da to nije potrebno. Zahvaljujući povratku broda The Golden Orchid, više nisam u financijskim poteškoćama. - Ne, nisi - složio se. - A moj ugled nije od velike važnosti jer se ne kanim kretati u visokom društvu. Lady Exbridge se ljubazno ponudila da će jednu sezonu sponzorirati moju sestru Daphne. No ja ću

154

GIGA

ostati u pozadini i svi će zaboraviti na kratkotrajno razdoblje kad sam bila osumnjičena za umorstvo i zaručena s tobom. - Moja te baka uvjerila da se takve nevažne greške mogu lijepo pomesti pod tepih, nije li? - Da, jest. - Emma se zaustavila na drugom kraju sobe. - Dakle, vidiš, nema nikakve potrebe da se osjećaš obveznim oženiti me radi časti ili nečeg sličnog. - Pa, to mi svakako sužava mogućnosti. - Kako to misliš? Nasmiješio se. - Očito mi je ostao samo jedan razlog za sklapanje braka. - Ako me misliš uvjeravati da ti uistinu treba profit moje jedine dionice za teret broda The Golden Orchid, ne moraš se truditi. Bez obzira na to koliko ću novca uprihoditi od svoje investicije, to može biti samo kap u moru za čovjeka tvojih resursa. - Volim te. Zurila je u njega. - Edisone. - Iskreno se nadam da je osjećaj uzajaman. - Edisone. - Trenutak prije nego sam po drugi put zaspao, mogao bih prisegnuti da sam te čuo kako kažeš nešto u tom smislu. - Zastao je. - Ili sam ponovno halucinirao? - Nisi. - Odlijepila se od poda i jurnula prema njemu. - Ne, nisi halucinirao. Obavila mu je ruke oko vrata i svom ga snagom zagrlila. - Edisone, volim te tako silno da to boli. Oštro je udahnuo. - Da - rekao je. - Boli. - Nebesa, tvoja rana. - Pustila ga je i zateturala unatrag, užasnuta onim što je učinila. - Tako mi je žao. Nasmiješio se. - Meni nije. Isplatilo se. Sad neću morati napisati onu prokletu preporuku za tebe. Kapetan broda The Golden Orchid stigao je idućeg jutra kako bi podnio svoj izvještaj. Emma je morala čekati u knjižnici s Victorijom dok je on bio zatvoren s Edisonom. - Baš bih mu željela reći koliko mi je problema stvorio - pjenila se dok je ulijevala čaj. - Gledaj na pozitivnu stranu, draga moja. -Victoria je virila u nju preko ruba naočala za čitanje. - Da nije bilo problema koji su snašli kapetana Fryea na moru, kakvi god oni bili, ti nikad ne bi upoznala Edisona. - Jeste li posve sigurni da to smatrate pozitivnim, gospoño? - Budi sigurna - mirno će Victoria - da mi se dugi niz godina nije dogodilo ništa tako pozitivno. Emma je osjetila kako je preplavljuje toplina. -Tako mi je silno drago da ste se vi i Edison posljednjih dana zbližili, gospodo. - Da, doista - s vrata je rekao Edison. - Uvijek kažem da ništa ne može zbližiti obitelj kao kraña, umorstvo i otmica. Emma je skočila na noge. - Ne bi smio ustajati iz kreveta. - Smiri se, draga moja. Osjećam se savršeno dobro. - Lecnuo se kad je zakoračio u knjižnicu. -Ili gotovo savršeno. Svježe obrijan, u čistoj bijeloj košulji koja je skrivala zavoj i s ulaštenim čizmama, izgledao je elegantno kao i uvijek. To je doista veoma nepravedno, mislila je. Kad čovjek ne bi znao što se dogodilo, pomislio bi da tijekom protekla dva dana nije radio ništa napornije od svracanja u svoj klub u Ulici St. James. - Dakle - otresito je rekla - što je točno kapetan Frye mogao reći u svoju obranu? - The Golden Orchid je vjetar odnio daleko sa zacrtanog puta, nekoliko dana uopće nije bilo vjetra, a takoñer su morali stati u jednoj luci kako bi uzeli svježu hranu i vodu. Emma je prekrižila ruke na prsima. - Voljela bih da sam mogla porazgovarati s Fryeom. Taj mi je čovjek priredio goleme nevolje. Edison je uzeo šalicu čaja koju mu je Victoria pružila. - Frye me uvjerava da će teret više

155

GIGA

nego nadoknaditi svaki gubitak što su ga investitori pretrpjeli. Zapravo, premašuje čak i moja očekivanja. Emma je odlučila da ipak neće ništa zamjerati Fryeu. - To je divna vijest. Moram odmah pisati sestri. - Jedva čekam da je upoznam - reče Edison. - I ja - promrmlja Victoria. - Trebalo bi biti veoma zabavno voditi mladu damu kroz njezinu prvu sezonu. Novo iskustvo za mene. Edison uzdigne obrve. - Ako je Daphne imalo slična Emmi, iskustvo će nesumnjivo biti nezaboravno. - Odložio je svoju šalicu. - Ako biste me ispričale, moram poći. - O čemu to govoriš, za ime svijeta? – oštro upita Emma. - Valjda ne kaniš nastaviti sa svojim uobičajenim poslovima. Moraš se odmarati. Pogledao ju je u oči. Vedrina koja ga je maločas prožimala posve je nestala. Umjesto nje pojavila se mrka odlučnost. - Odmarat ću se kad riješim slučaj nestale knjige. - Riješiš ga? - Na trenutak je bila posve zbunjena. Tada je shvatila. - O, da, rekao si da si sklon vjerovati da je Basil Ware govorio istinu kad je tvrdio da on nije ubio Mirandu. - Da. - Edison se okrenuo i pošao prema vratima. - Sve dok se to ne razjasni, ne možemo zaključiti taj slučaj. Odjednom je znala kamo ide. - Čekaj, poći ću s tobom. Zastao je na vratima. - Ne. - Jednako sam duboko umiješana u to kao i ti. Insistiram na tome da sudjelujem do kraja. Činilo se da pomno razmišlja o tome. Na koncu je kimnuo. - Imaš pravo na to - rekao je. Victoria ih je naizmjence pogledavala. - Sto se ovdje dogaña? Koga idete posjetiti? - Čovjeka koji je ubio lady Ames - reče Edison. - I koji je takoñer izazvao smrt još nekoliko ljudi.

156

GIGA

31 - Oprostite mi što nisam ustao, gospoñice Greyson. - Ignatius Lorring ostao je sjediti u naslonjaču i uljudno kimnuo. - Ovo nije jedan od mojih boljih dana. Unatoč tomu, veoma mi je drago da sam vas upoznao. Odavno me zanima kakvu će damu Edison izabrati kada doñe vrijeme za to. - Gospodine. - Bez obzira na svoje osjećaje i sve ono u što su ona i Edison sumnjali o tom čovjeku, Emma je popustila navici i lagano se naklonila. Mislila je da je spremna na taj susret, ali ju je ipak potresao pogled na očito veoma bolesnog čovjeka. Edison je imao pravo, mislila je. Ignatiusu sigurno više nije preostalo mnogo života. Bio je tako blijed da se doimao gotovo prozirnim. Ignatius joj se skrušeno nasmiješio kad se podigla iz naklona. - Da, draga moja. Ja uistinu umirem. Zacijelo bih trebao biti zahvalan na privilegiji da sam imao dug i zanimljiv život. No čini se da ne mogu staloženo prihvatiti svoju skorašnju smrt. Edison je stao ispred kamina. - Jeste li se zato tako silno trudili doći do Knjige tajni? Jeste li se nadali da ćete u toj prokletoj knjizi naći neki čarobni eliksir koji će vam produljiti život? - Znači, sve si povezao i shvatio, je li? - Ignatius se udobnije smjestio u naslonjaču i zamišljeno promatrao beskonačne knjižnice koje su se odražavale na zrcalom pokrivenom zidu. - Pretpostavio sam da je o tome riječ kad vas je moj batler maločas najavio. Da odgovorim na tvoje pitanje, ja, i mnogi drugi u Vanzagarskom društvu, uvjereni smo da zagonetke drevnih okultnih znanosti nisu magične po naravi. Temelje se na znanosti koja je drukčija od one kakvom se danas bavimo, ali nisu magija. - Morali ste znati da ću ja prije ili kasnije shvatiti da ste vi zašli duboko u strategiju odvlačenja pozornosti. - Sasvim točno. Znao sam da će biti samo pitanje vremena prije nego shvatiš da sam ja u srcu problema. Reci mi, što me odalo? - Ono sa svijećama - reče Edison. - Ware nije bio tip čovjeka koji bi se gnjavio poučavanjem učenika. Ali da je preuzeo tu obvezu, nikad mu ne bi dao svijeće za meditaciju izrañene od istog bilja i boja kakve su njegove. Rizik je bio prevelik. Ipak se koristio strategijom prikrivanja. Znao je da bi drugi praktičar vanze lako povezao njega i Stonera. - Ako želiš upoznati majstora, pogledaj svijeće njegova učenika. - Ignatius kimne. - Netko je Stoneru dao svoje svijeće. A potom je ostatke identičnih svijeća podmetnuo u Wareovu radnu sobu. - Edison ga pogleda. - Samo bi netko tko je znao da ja već sumnjam na Warea namjestio taj trag. - Malo su me zabrinjavale te svijeće. No mislio sam da ću te uspjeti zavaravati dovoljno dugo da se dočepam knjige. - Vjerovali ste da biste mogli dešifrirati recepte u Knjizi tajni? - O, da. - Ignatius mu je dobacio pogled ledenog cinizma. - Ako je Farrell Blue mogao pronaći ključ za recepte, sigurno bi to i meni pošlo za rukom. Kad je riječ o vanzi, ja sam dvostruko bolji stručnjak od njega. - Zašto ste me uopće umiješali u potragu za knjigom? - To je bio veliki rizik. - Ignatiusova su se usta mračno iskrivila. - No ti si mi bio posljednja nada. Bio si najbolji učenik vanze od svih koje sam ikad imao. Znam tvoje sposobnosti bolje od tebe samoga. Znam koliko si opasan. No vrijedilo se kockati. Nisam imao što izgubiti, razumiješ. - Vi ste osmislili cijeli slučaj. - Edison ga je promatrao. - Organizirali ste krañu knjige iz hrama. No osoba koju ste poslali na taj zadatak vas je izdala. - Doista. Gad je potajno prodao knjigu Farrellu Blueu. Moji su ljudi zatvarali obruč oko njega, ali kad su stigli u Rim, Blue je bio mrtav, a njegova vila u pepelu. Nigdje nije bilo traga knjizi.

157

GIGA

- Najvjerojatnije je izgorjela. Ignatius je svoje blijede prste stisnuo u drhtavu šaku. - Nisam si mogao dopustiti da povjerujem u to. Time bih odustao od svake nade. - U Rimu ste osluškivali glasine i shvatili da je barem jedan od recepata dešifriran. - Služinčad priča. Ali samo sam to imao. Zaključio sam da požar nije bio slučajan. Pretpostavio sam da je bio podmetnut kako bi se prikrilo umorstvo Bluea i kraña knjige ili, u najmanju ruku, recepta. - Ignatius je lagano slegnuo krhkim ramenima. - Meñutim, iz dana u dan postajao sam sve slabiji. Trebala mi je pomoć nekoga tko je dovoljno inteligentan i dovoljno objektivan da umjesto mene nastavi potragu. Traženje tvoje pomoći bio je proračunati rizik, Edisone. Ali ja sam bio očajan čovjek. - Zašto ste ubili lady Ames? - upita Emma. - Vrijeme mi je istjecalo. Edison mi je rekao da ona ima recept, ali da u toj situaciji želi primijeniti strategiju strpljenja. Nažalost, to je bio luksuz koji si nisam mogao priuštiti. Bio sam uvjeren da ona ima i knjigu ili barem zna gdje se nalazi. Posjetio sam je onog poslijepodneva odmah nakon što je vama poslala poruku, draga moja. Edison ga je pozorno promatrao. - Otvorila vam je vrata? Potpunom neznancu? Ignatiusove su oči svjetlucale. - Nisam izgubio sve svoje vještine. Vjeruj mi, mala pustolovka uopće nije čula kako ulazim u kuću. Nije bila svjesna moje nazočnosti sve dok se nisam pojavio pred njom i zahtijevao da mi preda recept i knjigu. Edison je podigao pogled s vatre. - Dala vam je recept, ali vam nije mogla dati knjigu jer je nije imala. - Rekla mi je da je izgorjela kad je planuo požar u radnoj sobi Farrella Bluea, ali nisam joj vjerovao. - Bijes je Ignatiusovu licu podario malo boje. To nije potrajalo. Njegovo se mršavo tijelo grčilo. Uvukao je dah, a zatim se prepustio napadaju silovitoga kašlja. - Znao sam da je lagala. Morala je lagati. Emma je vidjela kako se Edison trgnuo, ali nije se maknuo sa svojega mjesta kraj kamina. Užasno je kašljanje na koncu prestalo. Ignatius je iz džepa izvadio snježnobijeli rupčić i obrisao usta. - Bio sam tako siguran da laže - ponovio je. -Priznajem da sam izgubio kontrolu nad sobom kad mi je nije htjela dati. - Ustrijelili ste je od frustriranosti i bijesa - reče Edison. - Potom ste ispreturali knjižnicu u nadi da ćete naći tu prokletu knjigu. - Da. - Ignatius uzdahne. - Knjižnicu i njezinu spavaću sobu. Moju je potragu prekinuo dolazak Basila Warea. Uzeo sam recept za eliksir i izišao u vrt odakle sam motrio na kuću. Ware se nije dugo zadržao unutra. Kad je izišao, nije podigao uzbunu. Tada sam shvatio da on igra vlastitu igru. Emma se razbjesnjela. - Morali ste znati kako je sasvim moguće da Ware želi recept. Ipak niste upozorili Edisona. - Tada su već stvari postale kompleksnije - prizna Ignatius. - Edison je već otkrio da je u sve to umiješan odmetnuti član Društva. - Vi - bezizražajno će Edison. - Da. Laknulo mi je kad sam shvatio da me moj mladi učenik, John Stoner, nije izdao. Unatoč tomu smatrao sam najpametnijim da podmetnem još nešto što će ti odvući pozornost, Edisone. - Uzeli ste ostatke svijeće za meditiranje od onoga što ste izradili za Johna Stonera i odnijeli ih u Wareovu kuću. Ostavili ste rastopljene komadiće u njegovoj radnoj sobi da ih ja ondje nañem - reče Edison. - Nadao sam se da će te još barem neko vrijeme zbunjivati. - Svijeće što ste ih izradili za Stonera nisu bile iste boje ni mirisa kao one što ste ih rabili dok sam ja bio vaš učenik. Kad ste promijenili formulu?

158

GIGA

Ignatius iskrivi usta. - Kad sam počeo istraživati mračnije tajne vanze. Želio sam nove svijeće da mi osvijetle moj novi put. - Zašto ste od Mirande ukrali recept za eliksir? - upita Emma. - Čak i da djeluje, to nije vrsta napitka koja bi vama mogla pomoći. - Posve točno, draga moja gospoñice Greyson. Posljednje što mi u ovom trenutku treba je još novca. Uzeo sam recept u slabašnoj nadi da ću njime namamiti osobu koja ima Knjigu tajni. Na kraju krajeva, ako knjiga još uvijek negdje postoji, osoba koja je ima nesumnjivo ima velikih poteškoća s dešifriranjem. Emma se namrštila. - Mislili ste da ćete osobu koja ima knjigu uspjeti uvjeriti da vi posjedujete neku vrstu ključa za druge recepte? - Vrijedilo je pokušati - reče Ignatius. Spustio je glavu na naslon i umorno zatvorio oči. - No čini se da mi je vrijeme isteklo. - Gdje je recept? - upita Edison. - Ovdje. - Ignatius otvori oči i polako se uspravi u sjedeći položaj. Otvorio je dnevnik uvezen u kožu koji je ležao na stoliću kraj njega i izvadio list papira. Uzmi ga. Meni očito više ne koristi. Edison je uzeo stranicu iz njegove ruke. Neko je vrijeme proučavao ono što je ondje pisalo, a zatim je s golemim žaljenjem odmahnuo glavom. - Posvemašnje besmislice - rekao je. - Ignatiuse, ovih dana niste pri sebi. Inače biste znali da je cijeli vaš plan bio uzaludan. U Knjizi tajni nema ničega korisnog. Riječ je o povijesnoj zanimljivosti, ništa više. - Nemoj biti previše siguran u to, Edisone. -Ignatius se ponovno nagnuo unatrag i zatvorio oči. - Najdublje tajne vanze već su generacijama zaključane u toj knjizi. Tko zna što se iz njih može naučiti? Zavladala je duga tišina. Edison je nešto kasnije maknuo ruku s police iznad kamina i prešao sobu kako bi se pridružio Emmi. - Doñi - rekao je. - Vrijeme je da odemo. - Usput rečeno - Ignatius promrmlja iz svojeg naslonjača - što si učinio s mojim mladim, vrijednim pomagačem? - Johnom Stonerom? - Edison zastane. - Ukrcao sam ga na brod koji plovi na Vanzagaru. Ondje će moći učiti pravu filozofiju i vještine vanze. - Zapravo mi je drago da ga nisi ubio. - Ignatius se slabašno osmjehne. - Podsjećao me na tebe u toj dobi. Edison je uzeo Emmu pod ruku. - Dobili smo željene odgovore. Slučaj je zaključen. - Što je ovo? - Ignatius se nije potrudio otvoriti oči. - Zacijelo ćeš se pobrinuti da me optuže za umorstvo? Gdje je tvoj osjećaj za pravdu, čovječe? - Vi ste majstor vanze - tiho će Edison. - I umirete. Pravda će biti zadovoljena bez mojeg uplitanja. Ignatius ništa nije rekao. Oči su mu ostale zatvorene. Činilo se da mu se prsa ne miču. Edison ju je poveo prema vratima. Nešto je navelo Emmu da se osvrne preko ramena baš kad su trebali izići na hodnik. Vidjela je kako Ignatius baca list papira s deši-friranim receptom iz Knjige tajni u vatru. Plamen ga je začas progutao. Edison je kasnije toga dana sjedio za pisaćim stolom u svojoj radnoj sobi kad je stigla vijest da si je Ignatius Lorring sam presudio tako što je prislonio pištolj uz glavu. Dvaput je pročitao poruku, zatim ju je polako opet presavio. Nešto kasnije zaputio se hodnikom prema stakleniku. Baš je presañivao zlatnu orhideju kad je Emma uletjela kroz vrata. - Edisone, došla sam što sam brže mogla. Što se dogodilo? Gledao je kako žuri prema njemu. Bila je rumena i zadihana. Ispod njezine kape divlje su

159

GIGA

poskakivale crvene kovrče. Nije odvojila vrijeme za stavljanje šeširića. Mekane papuče na njezinim nogama bile su od one vrste što ih dame obično nose u kući. - Izgledaš kao da si pretrčala cijelu udaljenost izmeñu tvrñave i ove kuće - reče Edison. - Ne baš. - Zaustavila se ispred njega. -Zaustavila sam fijaker. - Shvaćam. - Pružio je ruku prema njezinu obrazu i prekasno shvatio da su mu prsti prljavi od rada s biljkama. Spustio je ruku. - Zašto misliš da se nešto dogodilo? - Samo me obuzeo predosjećaj. - Proučavala mu je lice. - O čemu je riječ, Edisone? - Lorring si je danas poslije podne prosvirao mozak. Ništa nije rekla. Umjesto toga ga je zagrlila i spustila mu glavu na rame. Edison je osjetio kako se nešto u njemu opušta. Privinuo ju je uza se, tražeći toplinu koju je nudila. Dugo se nisu micali.

160

GIGA

32 Vjenčanje je bilo glavni dogañaj ljeta. Lady Exbridge je insistirala na tome da dogañaj bude upečatljiv. To nije bilo teško jer su svi iz visokoga društva itekako željeli biti nazočni na gala završetku najnevjerojatnijih zaruka sezone. Pozivnice na otmjeni doručak nakon obreda bile su veoma tražene. Kad je Emma hodala prolazom u crkvi u svojoj bijeloj i zlatnoj haljini, u kosi je imala vjenčić od zlatnih orhideja. Uhvatila je sestrin pogled i nami-gnula. Daphne se nasmiješila. Emmino se srce nadimalo od sreće na njezinu licu. Njezina je mlaña sestra prihvatila život u Londonu s ushićenim entuzijazmom koji nije pokazivao nikakve znakove da slabi. Dosad se doimala daleko više zainteresiranom za gradske muzeje, kazališta i sajmove nego za predstojeću sezonu. Tvrñava je sad ispunjena toplinom, svjetlošću i aktivnostima dok Victoria nadzire pripreme za njezino uvoñenje u društvo. Edison je sa stoičkim strpljenjem izdržao komplicirane pripreme za vjenčanje. - Bilo bi daleko praktičnije da smo se vjenčali na temelju posebne dozvole i to obavili u miru i tišini nekoliko je puta rekao. No Emma je znala da je veseli kaos tolerirao zbog Victorije koja je ovih dana blistala od radosti i obnovljenog uživanja u životu. Edison je gledao kako Emma hoda prema njemu. Nije joj trebala intuicija da bi vidjela ljubav u njegovim očima. Omamila je njezina osjetila. Blistavo mu se nasmiješila kad mu se pridružila pred oltarom. Riječi obreda vjenčanja odjekivale su u njezinu srcu. S posvemašnjom je sigurnošću znala da će se oboje do kraja života pridržavati zavjeta koje su dali. Uzimam te... Mnogo kasnije te večeri Edison se promeškoljio kraj nje u njihovom mjesečinom obasjanom krevetu. - Veoma sam ti zahvalan što si me primila na ovo radno mjesto - ponizno je rekao. - Znam da nemam nikakva iskustva kao muž, ali uvjeravam te da ću se truditi pružati zadovoljstvo. Emma se sanjarski nasmiješila u sjenkama. -Budi siguran da pružaš potpuno zadovoljstvo. - Ako tražiš preporuke, bojim se da ti moram reći da ih nemam. Toplina trajne ljubavi meñu njima procvjetala je u smijeh. Emma se podigla na lakat i nagnula preko njegovih širokih prsa. Zagledala se u njegove blistave oči. - Ako mi trebaju preporuke od tebe, sama ću ih napisati. To mi prilično dobro ide. - Doista. Kako sam uopće mogao zaboraviti tvoju veliku nadarenost za preporuke? Privukao ju je bliže kako bi je opet mogao poljubiti. KRAJ

161