Stvorenje: Poziv za spas života na Zemlji

Apoteka: izdavač: Naklada Jesenski i Turk

za izdavača: Mišo Nejašmić

urednica biblioteke: Irena Miličić

recenzenti: dr. Stjepan Balabanić prof. dr. Miloš Judaš

grafički urednik: Buris Kuk

tisak: AKD d.o.o., Zagreb ožujak 2009.

wwwJesenski-turk.hr

E. O. Wilson STVORENJE

Poziv za spas života na Zemlji s engleskog preveo:

Nebojša Buđanovac

Naklada Jesenski i Turk Zagreb, ožujak 2009.

O. Wilson: THE CREATION. An Appeal to Save Life on Eanh ll} 2006 by Edward O. Wilson Prevedeno prema izdanju W. W. Nonon cl Company, Inc. . E . O . Wilson: STVORENJE. Poziv z a spas života n a Zemlji, Naklada Jesenski i Turk. 2009 ll} Jesenski i Turk Edward

Copyright

Sadržaj I

STVORENJE 1.

I7

Pismo južnjačkom baptističkom pastoru: pozdrav I 9 2. Uznesenj e k prirodi 1 1 5 3. Što je priroda? I 2 1 4. Čemu briga? I 31 5. Tuđinski osvajači s planeta Zemlje 14 1 6. Dvije veličanstvene životinje I 57 7. Neukroćena priroda i ljudska priroda 165

II

PAD I ISKUPLJENJE 175

Osiromašenje Zemlje I 77 Poricanje i njegovi rizici I 85 10. Završna igra I 93

8. 9.

II

ŠTO JE ZNANOST NAUČILA / 1 03

Biologija je izučavanje prirode / 1 05 Fundamentalni zakoni biologije 1 1 1 3 Istraživanje slabo poznatog planeta 1 1 1 9

ll. 12. 13.

IV

PODUČAVANJE O STVORENJIMA 1 75 14.

Kako naučiti biologiju i kako je podučavati 1129 15. Kako odgojiti prirodoslovca 1 14 1 16. Građanska znanost 1 149

V PRUŽANJE RUKE 1 1 63 17.

Savez za život 1165

Reference i bilješke 1 1 69 o autoru 1173 o prevoditelju 1175

STVORENJ E Zov UPOMOĆ I POZIV U POSJET UGROŽENOM PRIRODNOM SVIJETU U DRUŠTVU BIOLOGA

ILUSTRACIJA Prašuma u Kostariki.

O. Wilsona, raznolikosti'", rujan 1989, str. 108. - 116)

(Moditicirano iz teksta E. "Prijetnje biološkoj

Scientific American,

l

PISMO JUŽNJAČKOM BAPTISTiČKOM PASTORU: POZDRAV DRAGI

PASTORE:

Nismo se upoznali, ali ipak , osjećam

da vas

poznajem dovoljno

da bih vas nazvao prijateljem . Pri je svega, odrasli smo u istoj vjeri. Kao dječak, i ja sam se odazvao zovu oltara; uronili su me pod vodu. lako više ne pripadam toj vjeri, siguran sam da bismo, kad bismo se sreli i nasamo porazgovarali o našim najdubljim vjerovanjima, to učinili u duhu obostranog poštovanja i dobre volje. Znam da di­ jelimo mnoge stavove povezane s moralnim ponašanjem. Možda je također važno i to što smo obojica Amerikanci i, barem u onom pogledu u kojem je to povezano s ljubaznošću i dobrim manirama, obojica smo Južnjaci.

S ada vam pišem tražeći vaš savjet i pomoć. Naravno, pritom ne vidim način da izbjegnemo temeljne razlike u našim svjetonazorima.

Vi doslovno tumačite kršćansko Sveto pismo. znanosti rujete

da

da

Odbacujete zaključak

je čovječanstvo evoluiralo od nižih oblika života. Vje­

je duša svakog čovjeka

putnom postajom

prema

gurano za one koji su

drugom,

besmrtna, što ovaj planet čini us­ vječnom životu. Spasenje je osi­

otkupljeni u Kristu.

10

STVORENJE

Ja sam svjetovni humanist. Smatram da j e život ono što od njega učinimo kao pojedinci. Ne postoji jamstvo za život nakon smrti, a raj i pakao su ono što stvorimo sami sebi, na ovom planetu. Nema drugog doma. Čovječanstvo je ovdje nastalo evolucijom iz nižih oblika ži­ vota tijekom milijuna godina. I da, reći ću to otvoreno, naši preci bili su životinje nalik maj munima. Ljudska vrsta prilagodila se fizički i mentalno životu na Zemlji, niti jednom drugom mjestu. Etika je ko­ deks ponašanja koji dijelimo na temelju razuma, zakona, časti i uro­ đenog osjećaja čestitosti, a to neki pripisuju Božjoj volji. Za vas, slava neviđenog božanstva - za mene, slava napokon ot­ krivenog univerzuma. Za vas, vjera u Boga koji se utjelovio kako bi spasio čovječanstvo - za mene, vjera u oteti prometej ski plamen koji oslobađa čovječanstvo. Vi ste pronašli svoju konačnu istinu, ja je još uvijek tražim. Ja sam možda u krivu, vi ste možda u krivu. Možda smo obojica djelomično u pravu. Dijeli li nas ta razlika u svjetonazorima baš u svemu? Ne dijeli. Vi i ja i svako drugo ljudsko biće težimo istim imperativima: sigur­ nosti. slobodi izbora, osobnom dostojanstvu i nečemu u što možemo vjerovati, a što je veće od nas samih. Potrudimo se onda, ako možemo, i ako ste vi spremni, i nađimo se s ove strane metafizike kako bismo se pozabavili stvarnim svi­ j etom koji dijelimo. Govorim to na taj način zato što vi imate moć kojom možete pomoći u rješavanju velikog problema, do čega mi je j ako stalo. Nadam se da i vi dijelite moju brigu. Predlažem da od­ ložimo u stranu naše razlike kako bismo spasili Stvorenje. Obrana žive Prirode univerzalna je vrijednost. Na nju ne navodi, niti je pro­ miče neka religijska ili ideološka dogma. Umjesto toga, ona bez ra­ zlike služi interesima cjelokupnog čovječanstva. Pastore, potrebna nam je vaša pomoć. Stvorenje - živa Priroda­ u velikoj je nevolji. Znanstvenici procjenjuju da će, ako se preobra­ žavanje staništa i druge destruktivne ljudske aktivnosti nastave ovom brzinom, polovica bilj nih i životinjskih vrsta planeta Zemlje nestati

PISMO JUŽNJAĆKOM BAPTISTIČKOM

PASTORU: POZDRAV

11

ili biti osuđena na izumiranj e do kraj a stoljeća. Četvrtina vrsta past

će na tu razinu tijekom sljedećih pola stolj eća samo zbog promjene klime. Stalna stopa izumiranj a je, čak i po naj suzdržanijim procje­ nama, oko stotinu puta veća od one koj a je vladala prije poj ave čo­ vjeka na Zemlji, a očekuje se da će se pojačati za najmanje tisuću puta

u

sljedećih nekoliko desetljeća. Ako se taj porast nastavi neo­

metano, cijena koju će čovječanstvo platiti u bogatstvu, ekološkoj sigurnosti i kvaliteti života bit će katastrofalna. Zacijelo ćemo se složiti da je svaka vrsta, ma koliko nam se

o vo m trenutku činila neuglednom i skromnom, biološko remek djelo, i da j e vrijedna spašavanja. Svaka vrsta posjeduje jedinstvenu u

kombinaciju genetičkih obilj ežj a koja je, s većom ili manj om pre­ ciznošću, uklapaju u specifičan dio okoliša. Već nam sama razbori­ tost nalaže da djelujemo brzo kako bi smo spriječili izumiranje vrsta,

a s njime i osiromašenje Zemlj inih ekosustava - a time i osiroma­ šenje Stvorenja.

U

ovom trenutku, možda ćete me upitati: zašto ja? Zato što su

religija i znanost danas dvije najmoćnije sile u svijetu, a osobito u Sjedinjenim Državama. Kad bi se religij a i znanost mogle ujediniti na zajedničkoj osnovi biološkog očuvanj a, problem bi ubrzo bio ri­ ješen. Ako postoji neko moralno načelo koj e dijele ljudi svih vj era, to uvjerenje da sebi i budućim generacijama dugujemo lijep, bogat i zdrav okoliš.

Zbunjuje me što su mnogi religij ski vođe, a oni su duhovni pred­

stavnici velike većine svjetskog stanovništva, oklijevali učiniti za­ štitu Stvorenj a važnim dijelom svojeg naučavanj a. Vjeruj u li da su etika usredotočena na čovjeka i priprema za život nakon smrti je­ dino što je važno'? Još više zbunjuje uvjerenje rašireno među kršća­ nima, da slijedi Drugi dolazak i da su zbog toga uvjeti na planetu ne­ važni. Prema anketi iz

2004, šezdeset posto

Amerikanaca vjeruje da

su proročanstva iz Knj ige otkrivenja točna. Mnogi od njih, što znači milijuni Amerikanaca, smatraju da će se Sudnj i dan dogoditi unutar

12

STV()RENH

životnog vijeka ljudi koji danas žive. Isus će se vratiti na Zemlju, a oni otkupljeni kršćanskom vj erom bit će fizički preneseni na nebo, dok će one koji ostanu snaći velike nedaće, a kada umru, očekuje ih vječno prokletstvo. Prokleti će ostati u paklu, poput onih zatočeni h iz prethodnih generacija, trilijun trilijuna godina, dovoljno da se i sam svemir raširi do vlastite, entropijske smrti, dovolj no da bezbroj budućih svemira bude rođeno, proširi se i umre. A to je tek početak razdoblja koje će proklete duše patiti u paklu - i sve to samo zbog pogrešnog izbora religije tijekom beskrajno kratkog trenutka kojeg su proveli na Zemlji. Za one koji vjeruju u ovaj oblik kršćanstva, sudbina deset mili­ juna drugih oblika života zaista nije važna. Ova i druge slične dok­ trine nisu evanđelja nade i suosjećanja. One su evanđelja okrut­ nosti i očaja. One nisu rođene u srcu kršćanstva. Pastore, recite mi da sam u krivu! Štogod Vi odgovorili na to, pokušat ću iznijeti alternativnu etiku. Veliki izazov dvadeset i prvog stoljeća jest da se svim ljudima omo­ gući pristojan životni standard, čuvajući pritom što je moguće više drugih živih bića. Za tu etiku, znanost je pružila ovaj dio argumenta: što više učimo o biosferi, to više otkrivamo koliko je složena i lijepa. To je znanje čarobni bunar: što više izvlačimo iz njega, više nam vode ostaje. Zemlja, a osobito poput britve tanak sloj života koji je prekriva. naš je dom. naše izvorište koje nam ispunjava sve fizičke i velik dio duhovnih potreba. Znam da su znanost i ekologija u umovima mnogih ljudi pove­ zani s evolucij om, Darwinom i sekulamošću . Odgodit ću rasple­ tanje svih tih pojmova (vratit ću se na to kasnije) i opet naglasiti: zaštita Zemljine ljepote i svih njezinih čudesnih oblika života tre­ bala bi nam b iti zajednički cilj, bez obzira na razlike u našim meta­ fizičkim vjerovanjima. Da bih to dokazao u dobroj maniri evanđelja. ispričat ću vam priču o mladiću, koji je tek završio svoje školovanje za svećenika,

PISMO JUŽNJAtKOM BAPTISTItKOM P A STORl': POZDRAV

13

i koji je bio toliko čvrst u kršćanskoj vjeri da je sva pitanja o mo­

ralu rješavao citatima iz Biblije. Kad je posjetio atlantsku prašumu u Brazilu nalik katedrali, vidio je djelo ruke Božje i zapisao u svoj notes: "Nemoguće je zamisliti jače osjećaje čuđenja, divljenja i pre­ danosti koji ispunjayaju um i uzvisuju ga." To je 1 832. napisao Charles Darwin, na početku svojega puto­ vanja na HMS Beagleu, prije negoli pomislio na evoluciju. A ovo je napisao 1 859. u zaključku knjige Postanak vrsta, nakon što je odbacio kršćansku dogmu, a zatim, s novopronađenom inte­ lektualnom slobodom, formulirao teoriju evolucije prirodnim oda­ birom: "Ima veličanstvenosti u takvu poimanju života, s različitim njegovim moćima koje su početno udahnute u nekoliko oblika ili samo u jedan oblik, i da su od tako jednostavna početka, dok ovaj planet kruži svojom putanjom u skladu sa stalnim zakonom gravi­ tacije, razvili bezbrojni, naj ljepši i naj divniji oblici i da se dalje ra­ zvijaju." Darwinovo poštovanje prema životu ostalo je isto i nakon što je prekoračio seizmičku razdjelnicu koja je podijelila njegov duhovni život. Isto to može se dogoditi s jazom koji danas dijeli znanstveni humanizam od općeprihvaćenih religija, i koji dijeli Vas i mene. Vi ste dobro osposobljeni za predstavljanje teoloških i moralnih argumenata za spašavanje Stvorenja. Ohrabruje me pokret za potporu globalnog očuvanja života koji raste u kršćanskim denominacijama. Ova struja razmišljanja dolazi iz mnogih izvora, od evangeličkih do unitarističkih. Danas je to tek rječica. Sutra će biti poplava. Već mi je poznat velik dio vjerskih argumenata u prilog Stvo­ renju i htio bih saznati više o tome. Sada ću Vama i svima koji ga požele čuti izložiti znanstveni argument. Nećete se složiti sa svime što ću reći o nastanku života - znanost i religija nemaju u tim stva­ rima isto mišljenje - ali htio bih vjerovati da u ovom pitanju života j smrti imamo zajednički cilj.

2

UZN ESENJ E K PRIRODI U NAJMANJU RUKU, pastore, očekujem da ćemo se složiti oko toga da

je nekako,

negdje u povijesti, čovj ečanstvo skrenulo sa svojeg puta.

Kao kršćanski svećenik, vjerojatno ćete odgovoriti: naravno da smo skrenuli s puta, napustili smo Eden. Naši preci napravili su strašnu

grešku, i tako mi živimo u izvornom grij ehu. Sada lutamo između neba i pakla, iznad životinja, ali i spod anđela, dok čekamo uznesenje u bolji svijet kroz vj eru u Otkupitelja.

Biste li bili spremni pretpostaviti da su dio Edena bila i druga živa bića, onakva kakva su bila prij e čovječanstva? Knjiga postanka to potvrđuj e, bilo da je čitamo doslovno, bilo metaforički. Zaključak

znanosti također glasi da je takav prvobitni svij et postojao i da je on bio kolij evka čovj ečanstva. No, ako je biologij a nešto naučila, onda je to činj enica da naša vrsta nij e nastala odj ednom, zahvalju­ jući dodiru božanske vatre, kao što nam kazuje doslovno tumačenj e K nj ige postanka. Umj esto toga, evoluirali smo u biološki bogatom svijetu tij ekom desetina tisuća generacija. Osim toga, nismo i zba­ čeni iz tog Edena. Umj esto toga, uništili smo njegov naj veći dio kako bis:ffi o pobolj šali svoj e živote i stvorili još ljudi - milij arde

ljudi,

što je ugrozi l o Stvorenje. Htio bih ponuditi sljedeće objaš­

njenje ljudske dileme:

16

STVORENJ E

Prema arheološkim dokazima, od Prirode smo se udaljili po­ četkom civilizacije, prije otprilike deset tisuća godina. Taj kvantni skok opčinio nas je iluzijom slobode od svijeta u kojem smo rođeni. Potaknuo je vjerovanje da se ljudski duh može oblikovati u nešto novo što će odgovarati promjenama u okolišu i kulturi, i zbog toga, vremenski raspored povijesti izgubio je sinkronizaciju. Mudrija inte­ ligencija o nama bi u ovom trenutku mogla reći sljedeće: ovo je hi­ mera, nova i vrlo čudna vrsta koja je doteturala u naš svemir, mje­ šavina emocija iz Kamenog doba, slike o sebi iz srednjeg vijeka, i bogolike tehnologije. Ta kombinacija čini tu vrstu nezainteresiranom za sile koje joj osiguravaju najveći dio dugoročnog opstanka. Čini se da ne postoji bolji način koj im bi se obj asnio razlog zbog kojega tako mnogi pametni ljudi ostaju pasivni, dok dragocjeni ostaci prirodnog svijeta nestaju. Oni očito nisu svjesni činj enice da su eko­ loške usluge koje nekultivirana staništa, taj Eden, pružaju besplatno, u novčanoj vrijednosti otprilike ravne svjetskom bruto proizvodu. Od­ lučili su sačuvati svoju nevinost u odnosu na povijesno načelo da se civilizacije urušavaj u kad je nj ihov okoliš uništen. Naj više od svega zabrinjava činjenica da naši vođe, uključujući i vođe velikih reli­ gija, ne čine mnogo kako bi zaštitili živi svijet od brzog propadanja. Zanemarili su zapovijed Abrahamovog Boga od četvrtog dana stva­ ranja svijeta, da "puste da vode vrve bezbrojnim živim stvorovima, i da ptice lete nad zemljom, preko nebeskog svoda". Nerado započinjem jednu predivnu temu negativnim komentarom. Međutim, malo tko može zanijekati da čovjekov utjecaj na prirodni okoliš djeluje sve brže i stvara zastrašuj uću sliku. Što bismo trebali učiniti? vijest,

s

U

najmanj u ruku, napisati poštenu po­

koj om će se ljudi raznih vjera načelno složiti. Ako nam to

pođe za rukom, to će nam poslužiti barem kao prolog za sigurniju budućnost. Možemo započeti ključnim otkrićem nezrele povijesti: Civiliza­ cija je kupljena izdajom Prirode. Neolitička revolucija, obilježena

UZNESENJE

K PRIRODI

17

izumom poljoprivrede i sela, hranila se obiljem Prirode. Skok na­ prijed bio je blagoslov za čovječanstvo. Da, bio je: oni koji su ži­ vjeli među lovcima - skupljačima reći će vam da njima ne treba za­ vidjeti. No, revolucija je ohrabrila pogrešnu pretpostavku da maleni broj udomaćenih biljaka j životinja može beskonačno dugo podrža­ vati ljudsku ekspanziju. Osiromašenj e Zemljine faune i flore bilo j e prihvatljiva cijena sve d o posljednj ih nekoliko stoljeća, a Priroda se činila beskraj no velikom, neprijateljicom istraživača i pionira. Div­ ljinu i urođenike koji su živjeli u njoj trebalo je potisnuti, a na kraj u i zamijeniti, u ime napretka, i - ne zaboravimo - u ime bogova. Povijest nas sada podučava drugoj lekciji, ali to vrijedi samo za one koji je žele slušati . Čak i ako ostalim živim bićima ne prida­ jemo nikakvu drugu vrijednost osim zadovoljavanja ljudskih tjele­ snih potreba, uništavanje Prirode opasna je strategija. Kao prvo, po­ stali smo vrsta specijalizirana za konzumaciju sjemenja četiri vrste trave - pšenice, riže, kukuruza i prosa. Ako one nestanu, zbog bo­ lesti ili promjene klime, nestat ćemo i mi. Otprilike pedeset tisuća nekultiviranih biljnih vrsta (od kojih su mnoge suočene s izumira­ njem) nude nam alternativne izvore hrane. Ako netko ustraje na posve praktičnom pristupu ovom pitanju, opstanak tih i drugih nekultivi­ ranih vrsta trebalo bi smatrati dijelom portfelja dugoročne investi­ cije. Čak i najzadrtiji ljudi moraj u shvatiti očuvanje živih bića kao promišljeno upravljanje prirodnim gospodarstvom Zemlje. No, tek su malobrojni počeli razmišljati na taj način. U međuvremenu, modema je tehno-znanstvena revolucija, oso­ bito veliki skok koji je donijela informatička tehnologija utemeljena na računalima, izdala Prirodu po drugi puta, osnažuj ući vjerovanj e d a s u čahure gradskog i prigradskog materijalnog života dovolj ne za čovjekovo ispunjenje. To je osobito teška pogreška. Ljudska narav dublja je i šira od umjetnih tvorevina bilo koje postojeće kulture. Du­ hovni korijeni Homo sapiensa šire se duboko u prirodni svij et kroz još uvijek skrivene kanale mentalnog razvoja. Nećemo ostvariti svoj

18

STVORENJE

puni potencijal bez razumijevanj a nastanka, a time i smisla estetskih i religij skih kvaliteta koje nas čine ljudima. Istina, čini se da su mnogi ljudi zadovoljni što žive u potpunosti unutar sintetičkih ekosustava. No, zadovoljne su i domaće životinje, čak i u groteskno nenormalnim stani štima u koj ima ih uzgajamo. Po mojem mišljenju, to je perverzija. U prirodi ljudskih bića nije da budu stoka u veličanstvenim hranili štima. Svaka osoba zaslužuje moguć­ nost da s lakoćom putuje u složen, iskonski svijet koji nas je stvorio, i da se vrati iz njega. Potrebna nam je sloboda da lutamo zemljom koju ne posjeduje nitko ali j e štite svi, čiji su nepromj enjivi obzori isti oni koji su ograničavali svijet naših milenij skih predaka. Samo u onome što je preostalo od Edena koji vrvi životnim oblicima neo­ visnim o nama, moguće je iskusiti onakvo čuđenje kakvo je obliko­ valo ljudsku psihu po njezinu rođenju. Znanstvena spoznaja, humanizirana i kvalitetno podučavana, kl ju č je postizanja trajne ravnoteže u našim životima. Što više bio­ lozi nauče o biosferi u njezinu punom bogatstvu, to će slika biti za­ hvalnija. Isto tako, što više psiholozi nauče o razvoju ljudskog uma, to će bolje razumjeti gravitacijskU silu kojom svijet prirode privlači naš duh i naše duše. Daleko smo od toga da se pomirimo s ovim planetom, a i jedni s drugima. Skrenuli smo pogrešno kad smo pokrenuli neolitsku revo­ lucij u. Od tada, pokušavamo se· uznij eti od Prirode umjesto prema Prirodi. Nije prekasno da dođemo k sebi, a da pritom ne izgubimo kvalitetu života koj u smo već stekli, kako bismo osjetili duboko po­ zitivno iskustvo ljudskog prirodnog naslijeđa. Doseg religijskog vje­ rovanja zasigurno je dovoljno velik, a njegovi učitelji dovolj no ve­ likodušni i maštoviti, da bi obuhvatili tu veću istinu koja nije ade­ kvatno izražena u Svetom pismu. Evo jednog dijela dileme: iako je većini ljudi diljem svijeta stalo do prirodnog okoliša, ne znaju zbog čega im je stalo, niti zbog čega bi trebali biti odgovorni za njega. Uglavnom nisu uspjeli artikuli-

UZNESENJE K P R I R ODI

19

rati što nadgledništvo nad Prirodom znači za njih osobno. Ta zbu­ njenost velik j e problem za suvremeno društvo, kao i za buduće ge­ neracije. Povezana je s još jednom velikom poteškoćom, neprimje­ renošću znanstvenog obrazovanja u cijelom svijetu. I jedno i drugo nastalo j e djelomice zbog eksplozivnog rasta i složenosti moderne bi­ ologij e. Čak i najbolji znanstvenici imaju poteškoća s praćenjem čak i malog djelića znanosti koja se pokazala najvažnijom disciplinom dvadeset i prvog stoljeća. Vjerujem da se rješenj e za sve tri poteškoće neznanja o okolišu, neadekvatnog znanstvenog obrazovanja i zapanj ujućeg rasta biolo­ gije - krij e u tome da ih spojimo u jedan problem. Nadam se da ćete se složiti kako bi svaka obrazovana osoba trebala znati barem nešto o srži tog ujednjenog pitanj a. I učitelj i i učenici okoristit će se spo­ znajom da je živa Priroda otvorila širok put u srce same znanosti, i da dah našeg života i naš duh ovise o njezinom opstanku. I da mogu shvatiti i rav noprav no raspravljati o ovom načelu: budući da smo mi dio Stvorenj a, njegova sudbina ujedno j e i sudbina čovječanstva. -

8

ŠTO JE PRI RODA? SLAŽETE

LI SE,

PASTORE, da dubina i složenost žive Prirode još uvijek

nadilaze ljudsku maštu? Ako se čini da je Bog nespoznatljiv, isto vrijedi i za veći dio biosfere. B iolozi nikad ne prestaju naglašavati koliko malo znamo o živome svijetu oko nas. Domaće vrste bilj aka i životinj a samo su trivij alne varijante unutar raznolikosti života. Naše najsofisticiranije simulacije životnih procesa još uvijek nisu ni bli zu pravog života. Još uvijek ne možemo stvoriti umjetni orga­ nizam čak niti na najnižoj razini. Novi svjetovi i beskrajna otkrića če kaj u nas u Prirodi, a među njima i rješenje one tajne nad tajnama, smisla čovjekovog života. Ali što je Priroda? Najjednostavnij i mogući odgovor ujedno je i najbolji: Priroda je onaj dio izvornog okoliša i njegovih životnih oblika koji preostanu nakon čovjekovog utjecaja. Priroda je sve ono na planetu Zemlj i što nas ne treba i što može postojati samo za sebe. Neki skeptici tvrdili su da od takve definicije nema mnogo ko­ risti, čak i kad je elaborirana, jer prirodni svijet toliko je narušen da je sv ugdje humaniziran, pa je time izgubio svoj izvorni identitet. U toj tvrdnj i ima istine. Vrlo je malo kvadratnih kilometara Zemljine površi ne na koje već netko nije kročio u nekom trenutku, u najmanj u ruku istraživači i domoroci. Godine 1 955. ja sam bio prvi ne-Papu-

22

STVORENJE

anac koji je došao do vrha grebena središnjih Sarawaget planina sje­ veroistočne Nove Gvineje (istina, malo tko je to i pokušao, a ja sam još uvijek bio dovoljno mlad da se smatram neranjivim). Nakon četiri dana uspona uz djevičanske padine kroz maglovite šume, pri čemu sam otkrivao nove vrste mrava i žaba, ponosno sam položio bocu s bilješkom o svojem postignuću unutar hrpe kamenja na vrhu. No, do tog mjesta doveli su me domorodački lovci koji su često posje­ ćivali to područje u potrazi za planinskim walabijima, malenim, tu­ stim klokanima koji u velikom broju žive u travnjacima iznad linije drveća. Često sam se pitao koliko su puta moji suputnici, i njihovi preci tisućama godina unatrag, bili na tom mjestu, i kojim su stazi­ cama prolazili kroz šumu kako bi došli onamo. Sigurno se radilo o mnogim ljudima s dugom i bogatom poviješću. Nadalje, istina je da veoma mnogo industrijskih zagađivača stalno lebdi prema polarnim snjegovima koji se polako tope, kao i prema najudaljenijim morima. Pet posto Zemljine površine svake godine biva spaljeno, uglavnom kako bi se stvorila nova poljoprivredna polja ili ponovno fertilizirala postojeća. Takve i druge prakse pridonose pretrpavanju atmosfere plinovima staklenika dovoljno da destabili­ ziraju klimu cijelog planeta. Humanizacija Zemlje odvija se na mnoge druge načine. Većina kopnene megafaune, koja se sastoji od životinja teških deset kilo­ grama i više, izlovljena je do istrebljenja. Divlje životinje koje danas žive na ravnicama i u šumama svijeta nisu ni nalik veličanstvenoj paradi divovskih sisavaca i ptica koje su istrijebili vješti lovci iz pa­ leolitika. Znatan dio onih koje žive i danas nalazi se na listi ugro­ žen ih vrsta. Prije dvanaest tisuća godina, svijet divljine na ravnicama Amerike bio je bogatiji nego današnji živi svijet Afrike. Općenito govoreći, čovječanstvo je izmijenilo ovaj planet ono­ liko temeljito koliko nam je dopustila naša velika moć. No. velik dio Prirode još uvijek postoji. U najčišćem obliku, postoji u onome što se još uvijek opravdano može nazvati diVljinom. Vrlo ugrubo, div-

ŠTO JE PRIRODA·!

23

ljina u punoj veličini, u kojoj obitava megafauna, može se defini­ rati kao relativno velik i uglavnom nenarušen skup isprepletenih sta­ ništa. Kao što je specificirao Conservation International u nedavnoj studij i, to je površina od deset tisuća kvadratnih kilometara (milijun hektara) ili više, od koje je najmanje 70% još uvijek ispunj eno pri­ rodnom ve getac ijom. U staništa te veličine spadaju velike tropske šume Amazonskog bazena, Kongoanski sijev i najveći dio Nove Gvi­

neje. Tu spada i tajga, pojas uglavnom zimzelenih šuma koji se pro­ teže preko Sjeverne Amerike, kroz Sibir, do Finske i Skandinavije. Druga vrsta divljine su najveće pustinje na Zemlji, polarne regije, morske pučine, i duboka oceanska dna (za razliku od toga, vrlo je malo delti i obalnih voda koje su i dalje nepromijenjene). Manjih divljina ima mnogo. U američkom Zakonu o divljini iz 1964, one su službeno definirane kao dijelovi Zemlje "koje čovjek nije ograničio, u kojima je čovjek tek posjetitelj koj i se tamo ne za­ država." U ov om povijesnom zakonu, 9,1 milijun jutara određeno je "za korištenje i uživanje američkog naroda na način koji će te po­ vršine ostaviti neoštećenima za buduće korištenje i uživanje". Taj zakon koji je učinio obaveznom zaštitu fragmenata od samo 5000 ju­ tara pa naviše, spasio je neprocjenjive površine kopna i vode poput Great B ear Wildernessa u Montani i AUagash Wildersness Wa­ terwaya u Maineu. Neograničena. Kako ta riječ dobro izražava duh divljine! No način na koji se ona primjenjuje u praksi ovisi o razmjerima u ko­ jima se koristi. Šumarak u predgrađu očito više nije divljina za si­ savce, ptice i drveće, ali može biti "mikrodivljina" za malene orga­ nizme. Mnoge vrste insekata, grinj a i drugih člankonožaca, uglavnom manjih od deset milimetara, tamo slobodno lutaju, a njihova lokalna stan išta uglavnom nisu ugrožena lj udskim rukama, nogama i oruđem. Sre ćo m, mikrodivljine nisu trivijalni dio divlje Prirode. Upravo su­ protno: svaki kubni metar tla i humusa u njemu svijet je koji vrvi stotinama tisuća takvih stvorenja, koj i predstavljaju stotine vrsta. Tu

24

STVORENJE

Mikroskopski stanovnici mikrodivljine. Na crtežu su prikazane alge, pra­ životinje i gljive. (Iz teksta Johna O. Corlissa, "Biodiversity and B iocom­ plexity of the Protists and an Overview of Their Significant Roles in Ma­ intenance of Our Biosphere", Acta Protozoologica 41 (2002): 199 - 2 1 9).

se nalazi i još veći broj primjeraka i vrsta mikroba. U jednom gramu tla, što je mnogo manje od šake, živi oko deset milijardi bakterija koje su pripadnici šest tisuća različitih vrsta. Cijeli životi mikroskopskih i jedva vidljivih organizama zbivaju se u prostorima koje ljudi, kao jedne od najvećih životinja na Zemlji, uglavnom previđaju. Za oribatidnu grinju. koja našem oku izgleda kao obična točkica, truli panj stabla ravan je Manhattanu. Za bakteriju, ravan je državi New York. Šumarak je na makrorazini možda teško narušen, onako kako ga doživljavaju ljudi koji ga mogu prijeći za ne­ koliko minuta. Možda je zakrčen smećem. Drveće je možda izraslo nakon što je prvobitno drveće posječeno. No, u podnožju svakog dr-

STO

1

.

JE PKJKOOA'J

�

25

2�_

2Pw't1'-'

YASSAcI