Emile Benveniste
Riječi indoeuropskih institucija Biblioteka THESAURUS /1. knjiga/
Nakladnik
Disput, Zagreb
S francu...
203 downloads
1020 Views
6MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
Emile Benveniste
Riječi indoeuropskih institucija Biblioteka THESAURUS /1. knjiga/
Nakladnik
Disput, Zagreb
S francuskog izvornika preveo
i bilješkama popratio Vojmir Vinja
Za nakladnika
Josip Pandurić
Urednica biblioteke Hrvoja Heffer
Recenzenti
August Kovačec Marin Andrijašević
Lektor
željko Jozić
Likovno oblikovanje naslovnice Goran Grčić
Grafička priprema Disput
Tisak
Varteks, Varaždin
Disput
Zagreb, 2005.
Naslov izvornika
Emile Benveniste
Le vocabu/aire des institutions indo-europeennes (l et ll) Les editions de Minuit, Paris 1969 ©
1969 by Les Editions de Minuit
Riječ unaprijed
lr>-STITliT
--��
RAN
��
;� � ':: ��
*
*
*
dje ispitivali u . onomskog. . reda koj e . .smo ov · Među poJmOVI· ma ek · . . . . . l Izrazima opazvamo J edinstvemJlil . kOJI.. su uzeli određen nJ'i hovim naJ znacaJmJim l naJ o om t o uprav .JU ekonomije i koj i imenuju da su najjasmJ � e um .ces razVO smisao zahvalJUJUCl opce� . nove djelatnosti i. n�ve tehn�ke ih t pogledu različite su od on u a s kr Pot e ško e k?J e lS pskog vokačji ma indoeuro . . l mo u d g p · na koJ e nm az1 . ficirati prežitke . n�g� mt erV' v i e toliko važno identi kazuju neki novi tip Imenoti i v ije. Često ti izra�i po . . . ' l om·icv no još UVIJek aktualan . . vanJa, koJ I Je dJe . e l. svrstavanJ. e moralo uzeti za polazišnu . Naše je razmatranj . e, ko ' i su već bil i tehmckl termi. m. lTl blizu mm ter e seb po točku � va raznolikost, tle je potekla njiho . . . JU toga da takvima postanu. da Jan Jednog vo sta na o jem tvu sus Pri . nja sta šarenilo njihovih po .
v
.
. . •
�
��
•
•
v
� t: ::ru
����� �: :�
b
.
v
1 32 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak
kabulara koji se specijalizirao u staro vrijeme, najčešće tijekom povijesti svakog jezika. Termini za bogatstvo i za operacije kao što su razmjena, kup nja, prodaja, zajam itd. uvijek su u određenom odnosu s institu cijama koje su se često razvijale na paralelnim pravcima. Odatle potječu sve analogije između neovisnih procesa. Moglo se isto tako opaziti da su običaji i tehnike indoeurop skih naroda drugačije napredovali nego oni u naroda arhaične civilizacije. Za velik broj procesa koje smo ovdje analizirali zna čajna je razlika u razinama. Tako u indoeuropskom svijetu otkrivamo materijalnu civiliza ciju koja je bila razrađena već u vrijeme u koje nas mogu voditi najstarija jezična podudaranja. Termini koje ispitujemo smještaju se u dobro artikulirane društvene okvire, koji se ocrtavaju često u istosmjemim pravcima, premda u različitim epohama i na razli čitim razinama u Grčkoj i u Rimu, na indoiranskom području ili u germanskom svijetu . Kroz neke od ovih termina često možemo nazrijeti podrijetlo našeg suvremenog vokabulara. Sve to nije prevladana prošlost, sve se to ne ograničava na same prežitke, to je početak pojmova koji još uvijek žive u ovom ili onom obliku u našim jezicima, bilo da su nastali nastavljanjem izravne tradicije bilo da su ob navljani putem prevođenja.
4.
odjeljak
Ekonomske obveze
1 2. poglavlje
Račun i procjena
Sažetak - Lat. duca i grč. hegeamai imaju isto značenje: pravo ''voditi, zapovijedati" i preneseno "vjerovati, suditi, cijeniti". No, moramo biti oprezni i nikako ne zaključivati da je put od pravoga k prenesenom bio paralelan. Dok se u hegeamai izravno prelazi od "zapovijedati" na "suditi", vidi se da u latinskome postoji konkretan - operacija zbrajanja međusredišnji lik između dva značenja glagola duca. Taj prijelazni lik na gotovo identičan način postoji između pu tare (uineam) "obrezivati (lozu)" i putare (deas esse) "mi sliti (da bogovi postoje)".
Od značenja "voditi" glagol ducere se razvijao prema apstraktni jem i općenitijem pojmu "suditi". Konstrukcija je tada bilo pre dikativna bilo s infinitivnom rečenicom: aliquem (s pridjevom predikatom u akuzativu) ducere "držati nekoga za" ili kad ducere s infinitivnom rečenicom ima značenje "vjerovati, suditi, cijeni ti". Ta specifična uporaba ima paralelu u grčkom glagolu hegea mai (llYEOJ..lat), koji smislom odgovara latinskom duca . On ima isto tako i tranzitivnu konstrukciju "voditi", a rabi se i u značenju "suditi, držati nekoga za takvog i takvog". Za objašnjenje te grč ke činjenice doziva se u pomoć razvoj glagola ducere u latinsko me. No, ta uporaba duca nije dokraja razjašnjena. Općenito je pra vilo: kad se tijekom semantičkog razvoja pojave pojedinačna zna čenja, valja vidjeti nisu li ih mogle izazvati neke posebne veze. Nije se činilo da bi duca bio predodređen da označi neku mi saonu operaciju. U početku on znači isključivo "vući, dovesti, voditi". Međutim, jedan jedini primjer, i to kod arhaj skog pje-
1 3 6 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak
snika Lucilija: sumptus due (imperativ) "učini zbroj troškova" donosi nam tumačenje koje tražimo; valja ga interpretirati � pravom značenju duca, koje je ovdje uvjetovano dopunom. Dak le, tu glagol označava svojevrsnu operaciju: zbrajanje. U klasič nim civilizacijama ta se operacija izvodi na način koji nije jed nak našemu. Zbrajalo se s brojkama jednima iznad drugih ne kao što činimo mi danas odozgo prema dolje, nego odozdo prema go:e, s�e dok se ne bi dosegnulo ono što se nazivalo summa, tj. . naJ gOmJa broJka. Zato i mi danas kažemo suma (franc. somme) za ukupan zbroj. U sumptus ducere imamo, dakle, tu sliku, a ducere ima svoje izvorno značenje "vući". "Vuče se" niz brojki odozdo prema gore dok se ne dođe do ukupnosti - sume. To nam potvrđuje ijedan izrazito klasičan izraz: rationem du cere "učiniti račun". Ratio je tehnički termin za "račun zbraja nje". Imamo dakle polazišnu točku: to je čin računanja kako ga se materijalno provodilo u pisanu obliku. Nije nužno da neka ci vilizacija dosegne vrlo uznapredovalo stanje pa da ti termini do bij � ."a�nost: računi vlasnika su čak i u zemljoradničkoj civili . zaciJI bitan element administracije (usp. kod Katona i Varona). Posredstvom takvog izraza, gdje ducere znači "voditi račun do ukupnosti" (rationem ducere), dakle, "računati", jasan nam postaje izraz aliquid honori ducere "ubrojiti nešto u čast" ili aliquem honestum ducere "smatrati nekoga časnim". Uvijek ima mo pojam zbroja. Uvjeti te specijalizacije značenja potekli su iz tehnike računanja. Samo računanje, sam computus, dakle, račun, operacija je koja općenito uvjetuje operacije misli. No, što je s onim čudnovatim paralelizmom grčkoga hegeo mai? Crta semantičkog razvoja čini se toliko sličnom da bismo s� gotovo usudili doslovce je prenijeti za grčki. Ipak, valja biti SI�uran ?a su uvjeti isti ili slični i da se mogu s izvjesnom vje v odmah na početku pretpostaviti jednaki podaci kao u roJatnoscu latinskome. I doista, ne samo da posredni elementi ovdje nedostaju nego . 1. polazno značenje posve drugačije. Doduše, kaže se exercitum Je ducere i stratou hegefsthai. Značenje hegeomai isto je tako "vo diti, biti poglavica, biti ispred drugih u bilo kakvom činu". Odatle strateg6s "vojsko-vođa" , naslov što ga najvjerojatnije na-
Račun i procjena • 1 37
ženici st. v. nje m. heri-zogo lazimo kao kalk u germanskoj slo mićkim � H�rzog� , a ova� je (vojnički naslov koj i je postao ple da "zapovjedmk voj ske , VOJVOpotonj i kalkiran u st. slav. vojevo . da". tati "držah ko.ga pos glo mo a" vođ biti va, gla ti No , kako bi "bi mo dva značenja prema latm za"? Ne vidimo načina da poveže ma o računanju nema. Po s:� skom modelu; u grč. hegeomai poj hegeomai "biti glava, vodit�" mu nam se čini da se iz značenja ativne konstrukcije. Nju valJa izravno prelazi na značenje predik a općem mi šlje nju), to jes t "mi shvatiti kao "biti vođa da" (prem st za svoj sud". �v�je ��stoj i sliti preuzimajući punu odgovorno sta se hege�mai _P�m� enJ UJe na poj am autoritativnog suda, a doi , kao što Je pnmJence po�t?� stvari koj e ovise o vjeri i o odluci ividualnog s�da, a ne. vlast� Ih janje bogova. To je autoritet ind se hegeomaz u takvoJ predika moći. Zanimljivo je primijetiti da rodota u perfektu: "imati . ugled tivnoj konstrukciji javlja kod He ljenju izrečenom s autontetom (u javnosti) da . . . ". Rij eč je o miš be. . od bilo koga koj i ima moć prosud a, nalaz1�0 u etim uvj tim liči raz ešto pon u o iak Pravu paralelu, znači "suditi kao vrhovm su latinskom iudicare, koj e najprije Kad se to usporedi s razvoj em dac" ' a zatim "izreći sud (misli)". s grčkim hegeist� ai, v�di s � koj i približava latinsko iudicare la između ducere � h��ez�thaz: koliko je varljiva prividna parale jedan o drugome 1 shce Jedan dva su razvoj a potpuno neovisna drugome samo po svom ishodu. i za "suditi, misliti, drž�ti, cij � Drugi je latinski glagol u uporab ica odnosi na računanJe ; to Je niti" a jedna se od njegovih složen nu posebitost. Još . se ne zna glag�l puto. On pokazuje jedinstve glagola puto. Jedan 1ma mate treba li dopustiti jedan ili dva dok je drugi glagol su�a, raču rijalno značenje "sj eći , rezati" , o predmetaka, poglavito comnanja, vjerovanj a i dopušta nekolik . u computo. potvrđen 1 to Je selJaCkl terje ro dob i" zat "re islu sm u e tar Pu ljoradnji i to u vezi sa . "st�bli min . Rabe ga pisci koj i pišu o zem , uineam putare "obreztvatl lo ma", "gnnlj em", "lozom"; uitem arona, Kolumele. Ne samo pu to zu" sreće se često kod Katona, V .
.
v
•
138
•
Rij eči indoeuropskih institu cija - I.
svezak
neg o s istim obj ektom i de-puto, re-puto (tj po . noviti radnju ), inter-puto (kaže se i o maslinam a: oleam interp utare) , a bo lje je poznat j er se do danas sač uvao: amputare "sj eći oko lo" [> am pu tirali]. Prema tome, taj gla go l puto ima tehničko značenje "sj eći uz odstranji vanj e", posebno kad je riječ o nep otr ebnim granama. Govori li nam to i nešto o drugom glagolu? Mora se poći od metaforičke uporabe: rat ionem pu tare i tada glagol do slovno interpretirati prema tehnič kom značenju pu to: "sl ijedeći račun (odozdo prema gore), ods traniti sve što j e već pre brojeno", a odatle "provj eriti račun". Kad smo j ednom provj eri li svaku stav ku i zatim j e odstranil i, do šli smo do kraja operac ije . Odatle dolazi rationem pu tare za "izravnati račun", gdj e pu tare proiz lazi iz svog materijalnog značenja: "provj eriti rač un stavku po stavku da bi se mogao ka o valjan prihvatiti ". Kad j e metaforički prenes eno, to je značenje upravo ono što prevodimo sa "suditi, cij eniti" ili "misliti, držati, vjerovati", to jest doći do zaključka nak on što smo provj erili sve elemente prob lema, kao što provjerav amo račun nakon isklju čivanj a svake pojedine stavke. Kad Cic eron kaže: deos esse pu to, nije to nikakvo ispovijedanje vje re, kao da kaže: kad sve sku pa izraču namo, cijenim da bogovi posto je. Dakle, radi se o isto m glagolu, ali sada svedenom na ope raciju računanj a, udaljenom od njego vih selj ačkih po čet aka tak o da j e po stao samostalan gla go l. Ta su tri gla go la slična; mogli bismo ih uzeti za sintaktičke sinonime: lat. puto, duca i grč. hegeom ai na sličan se nač in slažu. No, isto se tako vidi ko liko su im početci udalje ni i kol iko se razlikuj u putovi koji su ih doveli do te zaj edničke upo rabe.
1 3. poglavlje
Najam
Sazetak z �.ond. ueere . ."
latinski suprotst�vlja a r�rkI u od . francuskoga, unaJ· miti" i locare "dati u naJam, "uzeti u naJam, IZ� aJ I?ItJ . užavan · e značenja glagola conducere, .koJI. · J·� naJpnJe zna�I·o "voJ.iti" ' ima svoj začetak u vojničkoJ pra�si novačenja i potvrđuJe se ka� ođ (dux) uzima za novac Iju de u službu: conducere �e. �aralelno , "postaviti . mo . merce . se do, locare · a "unaJ· · t " UZUJe znacenJ neku stvar na nJez Jes s � . . . na ljude Ih. . nJihov ·· rad' a. J·oš više 'f" i čim se primJenJUJe �o se uglavi cijena najma: locare operam suam trzbus nummis' čitamo kod Plauta. . .. . ' ta ICI U germanskom SVIJetu Izraz za "n aJ· am" posve Je razl" , . . . . . .. postanJa J r ec običaju opisanom od Tacita, kOJI Je. vl�dao .�o� s� rJ�h G�rmana da zakapaju ono što su htjeli sacuvat a taJ� nam običaJ· objašnjava čudnu višeznačnost gotskogfilh an "zakopati" i "dati. u zakup, zakupi· r"I . v
-
0
1,
OvdJ. e će nam pozornost zaokupiti jedna složeni� a od ucere. Za . . . . . "unaJmiti, uzefI U n�J·am" imamo conducere, a simetncan poJam . . . . · . "dati u naj am, IznaJmiti " Je locare, koJ e J· e u francuskome dalo . . . louer. Latinski uzima dva različita termma za ta dva �oJma kOJe . francuski izražava s j ednim louer. Co�ducere "uzeti u naJ am' . . . . unaJmi't'" l govorilo se o bilo kojoj stvan: o slugama, VOJlllCima, · dnJI. . nekog zdazemlji, kući, namještaju, opremi, pa čak l· o tzgra e nja: conduc 0 vo po s j e bilo bi poteklo iz opć eg . . . . · te "uzeti. u znaeenJ - a "voditi"·· "voditi radmke, VOJmke", a zafIm ts . · ' kl. tzraz · ko�ll. . kao da naJ am " . Tu, dakle ' u latinskome imamo tehmc . . . , · pred našim očtma. No, Je nastao unutar jezika l suzto znacenJe . . . .. . Ono s'to bieži našoiJ anahzt upravo Je pnJe1az na "uzeti. u naJam, J . . . . . . . . • " l· "unaJmItl" ostaJU 1 daunaJm z'tz'", I' li , drugač i] e rečeno: "voditi
�
�:=�:��: : :��:=��:�
1 40 • Riječi indoeuropskih institucija - l. svezak
Ije različiti pojmovi. Upravo tu točku prijelaza moramo rasvi jetliti. Moramo najprije razmotriti jednostavan glagol: duco znači "voditi", ali on etimologijom odgovara gotskom tiuhan (njem. ziehen) "vući". Gotski je glagol vrlo često rabljen s brojnim pre verbima, kojima se razlikovao način radnje: "vući" "povući po vlačiti", "dovesti". Osim toga približava mu se grč. 8mcS ucr m:crSat EA.KccrSm; tu bismo imali prezent tipa *duk-yo (ali s udvostručenjem: dai-dussesthai) koji znači "vući". Već t�da se može na temelju usporedbe gotskoga i latinskoga opravdah prvo značenje za duco, a to je "vući". I doista, sa ensem on znači "povući, istrgnuti mač". Duco se rabi i sa mu rum, val/um "zid, opkop". Međutim, u latinskome postoji još je dan glagol za "vući": traho, koji je u francuskome postao traire ["musti"]. U čemu je razlika između duco i traho? Dok traho znači "vući k sebi, upotrijebiti snagu povlačenja na nekoj stvari koja pruža otpor", duco znači "voditi po ustaljenom putu, crti". Sve nam uporabe glagola duco potvrđuju taj smisao . Ducere aquam (usp. aquae ductus) "vući" vodu, ali vući je već prip�emljenim putem; ductus se može reći za littera, tj . za slova, za pismo: slovo se samim svojim oblikom pokorava otprije odre đenom uzoru; dux kao nomen agentis kaže se za onoga koji vodi koji "vuče" putem one koji ga slijede. U vojničkom značenj� due� znači: povući za sobom prema određenom cilju; korelativan mu Je glagol sequor "slijediti", ići istim kretom, slijedeći dobi veni poticaj. Osim toga, poznat je izričaj ducere uxorem, ducere in matrimonium "odvesti ženu da bismo se njome oženili". Sa svojim predmetkom com-, conducere ne znači samo "vodi ti", nego "voditi radi okupljanja". Odatle je tehničko značenje "stezati"; u medicini se conducitur aut laxatur kaže za mišić koji se steže ili opušta. Da bismo objasnili conducere "unajmiti", mo ramo vidjeti njegovu uporabu kad je riječ o ljudima. Jedan nam je veo�a poučan odlomak iz Cezara (De bello Gallico I, 4, 2) P?k�ZUJe . Jedan galski poglavica, pod teretom teške optužbe, tra . ŽI bilo koJe sredstvo kako bi se branio. Na dan određen za raspra vu "omnem suam fami/iam coegit . . . et omnes clientes obaera tosque suos conduxit". Skupio je svu svoju čeljad da mu pred ·
Najam • 1 4 1
sudom pruži potporu: za suos Cezar uzima glagol e o e g i t "vo diti pred sebe da ih sakupi", ali za štićenike i duž?ike �aže e o n pr o d u x i t . Taj se glagol primj enjuje na one nad koJim a . Imam � vo gospodara nad štićenikom, vjerovnika nad dužmk,�m. T� .�� odnos koji nam ovdje iskazuje conducere: ne samo saku�It� nego i "okupiti na temelju određene vlasti". Zapravo, u vo� mc kom jeziku conducere copias znači "mobilizirati" vlast��e. ljude; conducere uvijek pretpostavlja prirodnu vlast onoga koJI Je dux, a za ljude obvezu da se okupe njemu na služb u. . Uvjeti uporabe već su dani i može doći do prijelaza na "unaJmiti". Dodaj mo da uz conducere, kad znači "un�j.m� ti, ��eti u �a jam", dolazi mercede; taj obje� do:ršava spe�.IJahzact�u �nac� nja. Već samo conducere dovolJnO Je da oznaci sakuplJanJe VOJ � l ske što ga punopravno čini čovje k koji sprema svoje čete. No, a izvan te situacije ljude se može novačiti uz plaću, mercede, s milite cede me e, Odatl � tada plaćanje daje mogućnost conducere. cond�ce narws merce a, auxili nata: varija iko nekol conducere, s . re. U početku to je bila dužno st poglavice, du�nost omh koJl- �U raspolagali podložnicima. Kao i u grč. laos, ta Je du.ž?ost �nactla autoritet poglavice nad svim ljudima koji su stupth u nJego:U službu i koji su uvijek spremni da uzmu oružje i bore se za nJegovu stvar. . . .. Tako se ustalilo značenje "uzeti u najam", naJpnJe za unaJmljivanje vojnika, a zatim svih onih od kojih se očekuje. obavlj a�je nekog posla koji može biti težak i pogibeljan, b�z obztra na_tovJ,e su li to plaćeni pljačkaši i ubojice ili, što je btlo. mnogo cesce, radnic i. U pučkom jeziku, kod Plauta, često nalaztmo conduc�re za unajmljivanje kuhara, glazbenika, narikača na pogrebu ttd. Izrazito ekonomsko značenje proizišlo je tako iz odnosa gospo i dara prema ljudima nad kojima ima vlast, no, vrlo će s� rano r:� vrst za conducere za unajmljivanje za bilo kakav posao. I naztv telja radnje dijeli sva ta značenja. Conductor je onaj koji uz�m� l na sebe novačenje mladića u svrhu nekog poduhvata. T� Je rad. nek1 poduzetnik koji sakuplja radnike, "unaj mljuj e" i� za. Kad se to značenje "najma" ustalilo, počelo se uztmatl conduce za re za "najam" kuće ili zemlj išta ifundum, agrum ), a ne samo radnu snagu. v,
1 42 • Riječi indoeuropskih institucija - I. svezak
Zaustavimo se sada na terminu locare. Do leksičke opreke prema conducere moglo je doći tek kad je conducere preuzelo značenje "novačiti, uzeti u naj am". Ovdje nam j e ukratko ukazati na to što j e pripremilo glagol locare da postane korelativan gla golu conduco. Izrazu ducere in matrimonium "uzeti za ženu, su prugu" odgovara izraz locare in matrimonium, a to se kaže za mladenkina oca. Najčešći i stalni juridički termin u takvom j e slučaju dare "dati". No, locare s e sreće često kod Plauta, ali ga rabi i pisac uglađena stila, kao što je bio Cezar. Kaže se i col
locare in matrimonium. Čemu ovdje taj glagol? Jer je to funkcij a značenja glagola locare koji i sam ovisi o značenju imenice locus. Kod riječi tako neodređena značenj a kao što su riječi koje označavaju mjesto, valja uložiti malo truda da bismo došli do preciznog značenja. Locus se mora definirati kao "prirodno mjesto neke stvari". Lako ćemo ustanoviti da je to isto tako značenje grčkog termina s ko jim se locus prevodi, a to je topos (1:6rro -šy ne dolazi. Zbog lingvističkih i povijesnih razloga to bi morao biti jezik Medijaca iz sjeverozapadnog Irana. Perzijsko ime za "kralj" Perzijanci su preuzeli od Medijaca. Taj je zaključak vrlo važan s povijesnog stanovišta. Isti termin ulazi u formulu koja je karakteristična za aheme nidsko naslovljavanje, xšayaBiya xšayaBiyanam "Kralj kraljeva". Perzija je prvi put ustalila tu formulu oslovljavanja koja je ubrzo zatim, u obliku basileus basi/eon (13amA.Euc; l3acnA.erov), posta la oznakom za perzijskog kralja. Izraz je čudnovat, jer ne znači
xšiiy- i iransko kraljevstvo • 3 5 7
"kralj među kraljevima", nego "onaj koji kraljuje nad drugim kraljevima". To je, dakle, jedno nadkraljevstvo, kraljevstvo dru gog stupnja koje kraljuje nad onima koje ostatak svijeta drži za kraljeve. Međutim, u naslovu se iskazuje i jedna anomalija: red riječi nije onakav kakav bismo očekivali. Taj je red u suvremenoj formi šahiin šah preokrenut; tako odgovara sintaksi imeničkih skupina u iranskome, gdje determinant, odredbenica, dolazi na prvo mjesto. U tome valja vidjeti još jedan pokazatelj na strano, ne-perzijsko podrijetlo. Izraz je morao biti primljen u neizmije njenu obliku, a ne nastao s kraljevstvom Ahemenida. Po svemu bi se reklo da je nastao već kod Medijaca. Iz tog istog korijena iranski je izveo brojne druge termine. U prvom redu u avestičkom xšaBra, koje odgovara sskr. kfjatra, čiji je perzijski oblik xša!§a; to je istodobno vlast i zemlja nad kojom kralj vlada, kraljevstvo i kraljevina. Kad Darije u svojim eulogi jama kaže: "Ahuramazda mi je podario ovaj xša!§a", on misli na jedno i na drugo - na vlast i na zemlju. Ista ta riječ ulazi u vrlo važnu složenicu, u st. perzijski lik xša!§apavan "satrap". U jed nom bliskom dijalektalnom obliku koji se vjernije prenosi u jon skome sa e�at8pa7tEuro "obnašati vlast satrapa", a to je naslov koji je u grčkome postao satrapes, odakle je "satrap". Naslov znači "koji čuva kraljevstvo". Tako označavani vrlo visoki do stojanstvenici imali su dužnost upravljanja velikim pokrajinama ("satrapijama") i tako osiguravati čuvanje Carstva. Taj pojam, koji je Iran ustalio, nije samo politički već i vjer ski. Moglo bi se reći da je jedna određena zemaljska i duhovna organizacija uzela za uzor kraljevstvo perzijskih suverena. U du hovnom svijetu Iranaca, čak i izvan Perzije, a poglavito u eshatologiji mazdaizma, mjesto koje će zadobiti vjernici označa va se sa xšaBra "kraljevstvo" ili sa xšaBra vairya "kraljevstvo koje želimo". U personificiranom liku XšaBravairya (u srednje iranskome šahrevar) označava jedno od božanstava rečenih "Sveto Besmrtno", od kojih svako - simbolizirajući po jedno po čelo - ima dvostruku ulogu, istodobno eshatološku i materijalnu. Tu je prototip onoga što je u eshatologiji proročkog judaizma i kršćanstva postalo "kraljevstvo nebesko", slika koja odražava iransku koncepciju.
3 5 8 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak
Iranski je vokabular kraljevstva iskoristio i druge oblike tog korijena xšii-, a pravi ahemenidski termini nisu i jedini. Uspo stavljaju se novi naslovi, a to ukazuje na važnost xšii- i jedinstvo iranskog svijeta. Najznačajniji, xšiivan "suveren" bio je u upora bi kod Hotanaca. Nalazimo ga i među naslovima malih indoskit skih kraljevstava, čiji kovani novac donosi uz ime kralja i naslov J>AONANO J>AO, koji se mora fonetski transkribirati ičLUnanu iau. To nije lik koji bi odgovarao liku šahiin šah, nego izraz tvoren prema istom tipu sa šau, koje je nastalo iz xšavan. Međutim, bilo je i drugih lokalnih naslova. U sjeveroistoč nom dijalektu srednjoiranskoga, u sogdijskom, koji se govorio u oblasti Samarkande, poznato nam je i drugo ime za "kralja" u obliku xwt 'w, to jest xwa-taw koji predstavlja jedno starije xwa -taw-(ya) "onaj koji je sam po sebi svemoćan, koji svoju moć od sebe prima". Ta je tvorba neobično važna, a Antoine Meillet je to prvi opazio. Imamo u tome točnu sliku grč. auto-krator (a{no Kpa"trop ) . Ne možemo se odlučiti je li iranski preveden s grč koga, jer, s jedne strane, sogdijska bi složenica mogla biti znatno starija, kako to pokazuje vedski epitet sva-tava "moćan po sebi samom", a, s druge strane pak, grčki se naslov autokrator ne javlja prije V. stoljeća. Bez obzira na to je li to bila kovanica nastala u samom Iranu ili nije, naslov xwa-taw je važan zbog još jednog razloga. Naime, prešao je u srednjoperzijski, gdje je postao xuda, a to je i danas perzijsko ime za "Bog", koji se shvaća kao onaj koji ima neogra ničenu vlast. Sad se tek može vidjeti razmak između tog pojma i pojma kraljevstva, kako se izražava u lat. rex i sskr. raj. Nije više riječ o kraljevstvu "upravnog" karaktera; uloga suverena ne sastoji se više u tome da prema indoeuropskoj ideologiji "zacrta pravi put". Vidimo kako u Iranu nastupa vrijeme apsolutne vlasti, koja je za gledanje klasičnog zapada utjelovljena u perzijskom ahe menidskom kralju. Perzijska ahemenidska tradicija ne pokazuje svoju original nost samo u imenu kralja nego i u nazivima nekih od njegovih oznaka.
xšay- i iransko kraljevstvo • 3 5 9
Samo perzijski iranski ima neke termine koji se odnose na kraljevstvo. Među njima je st. perz. pridjev vazraka "veliki", koji je u suvremenom perzijskome postao buzurg. Taj je pridjev samo i isključivo perzijski. Ne postoji ni u kojem drugom iranskom dijalektu, a ni indijski ne pozna oblika koji bi mu točno odgova rao. U ahemenidskim tekstovima, u kraljevskim proglasima, taj se pridjev javlja kao epitet u specifičnim situacijama. a) baga vazraka "veliki bog" oznaka je koja služi za Abura mazdu i samo za njega. Neki tekstovi počinju s ovom eulogijom: baga vazraka ahuramazda "veliki bog je Ahuramazda". b) vazraka se primjenjuje na kralja: xšayaBiya vazraka, prema kraljevskom se protokolu ponavlja bez promjene nakon kraljeva imena, i to u ova tri naslova: "Kralj veliki", xšayaBiya, "Kralj kraljeva", xšayaBiyanam, "Kralj svih zemalja" xšayaBiya dahyu nam. To je trostruka definicija njegova statusa. Oznaka "veliki" dodana uz naslov kralja bila je novina za Grke; odatle u grčkome basileus megas (j3acnA.Euc; !lEY<XS) kad se označavalo perzijskog kralja. Drugi naslov "Kralj kraljeva" čini ga vrhovnim vladarom, gospodarom carstva koje obuhvaća druga kraljevstva. Najzad, "Kralj svih zemalja" ističe njegovu vlast nad provincijama ahe menidskog carstva: Perzije, Medije, Babilonije, Egipta itd., koji su njegove "zemlje". e) vazraka se primjenjuje i na "zemlju", burni, shvaćenu u ši rem smislu kao područje kraljevske vlasti. Analiza pridjeva još uvijek je dijelom pod upitnikom. Najvje rojatnije je to izvedenica na -ka iz nepotvrđene osnove na r-, *vazar ili *vazra- iz korijena *vaz- "biti jak, biti nošen silovi tošću" (usp. lat. uegea), što odgovara vedskoj imenici vaja "sna ga, borba". U "herojskoj" vedskoj terminologiji, vaja sa svojim izvedenim likovima zauzima važno mjesto i ima velik broj zna čenja koje mu zastiru prvotni smisao. Čini se da vaja označava snagu svojstvenu bogovima, herojima, konjima, koja im osigu rava pobjedu. Istodobno to je i mistična snaga žrtve, sa svim onim što ona donosi: blagostanje, zadovoljstvo, moć. To je i sna ga koja se očituje u darivanju, pa odatle znači: velikodušnost, bo gatstvo.
360 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak
Jedan odraz tog pojma naziremo u perzijskim uporabama lika vazraka. Ako je bog Ahuramazda označen kao vazraka, znači da je on ozračen tom mističnom snagom (indijsko vaja-). I kralj ima tu moć, a isto tako i zemlja kao počelo koje sve nosi i sve hrani. Možda je takva vrijednost vazraka podijeljena prema shemi o trima klasama: bog, izvor vjerske moći; kralj, gospodar ratničke snage; zemlja, prototip plodnosti. Jedan jedini obični pridjev mo že sadržavati veliko pojmovno bogatstvo.
3. poglavlje
Kraljevstvo kod Helena
Sažetak Ako ga usporedimo s indoiranskim i italskim poimanjem kralja, grčka će nam imena za "kralja", basileus i w(maks, ukazivati na razvijeniji i raznovrsniji pojam, koji je s većeg broja gledišta blizak germanskom gledanju. P ostanje im je nepoznato, ali su oba termina potvrđena već u mikenskim tekstovima i jasno se razlikuju jedan od drugoga po tome što samo drugi (wanaks) označava onoga koji ima vlast. Basileus nije bog kao indijski raj- nego obnaša službe ma gično-religijskog tipa, koje su vjerojatno bile u počecima ustrojene prema već spominjanoj trojnoj podjeli. Žezlo, sim bol (izrazito helenskog postanja) njegove moći nije ispočet ka ništa drugo nego putnički štap glasnika koji donosi pravu riječ. -
Ništa nam neće bolje omogućiti da sagledamo promjene indo europskih političkih struktura nego vokabular institucija primi tivne Grčke. U samo praskozorje povijesti, kraljevstvo i sve što se na nj odnosi označavani su novim imenima, koja su drugdje nepoznata i baš ništa nam neće pomoći kad ih budemo htjeli tu mačiti. Postoje u grčkome dva imena za kralja, basileus CPacrtAEU u vjerskom vokabularu Aveste. S drugim pridjevom _ , skupmu anta a-sp amaša) "besmrtan" predstavlja naziv za amaš nim i moralnim od sedam božanstava koja upravljaj u materijal aktna imena životom čovjeka i koja su se - mada nose apstr , zemlja, biljke, vrlo rano utjelovila svaka u svoj e počelo: voda i božanstvo koje rude itd. Svako od njih simbol je jedne krjeposti vrhovnog boga oko štiti jedno od počela svijeta. Božanstva sjede ima rečenim Ahura-Mazde i neprestano se zazivaju i u himn danj a), ali i u Gatha (koj i tvore bit samog Zoroastrova propovije u zbirku Yašts u mitološkim i u epskim tekstovima skupljenima e se prevesti sa Avest i. Njihovo zbirno ime amaša spanta mož "Svete Besmrtne". e najvažnij ih Osim toga, spanta se često uzima za određenj m{lBra "moćna, pojmova religioznog univerzuma. Udružuje se sa sa xratu "umna učinkovita riječ "; sa mainyu "duh (božanski)"; s imenima bića : snaga, moć duha"; sa gaBa "pje v, himan" kao i
Svetost • 509
508 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak
tada je to epitet boga pića haoma (vedski soma), a to je i epitet jedne životinje koja je u kozmologiji isto toliko važna kao i govedo: gao-spanta. Postalo je jednim elementom imena samog Aramati, boga zemlje: spanta-armati je u srednjoiranskome dalo Spandarmat, s dvije usko povezane sastavnice, tako da se ime vi še ne osjeća kao složenica. U armenskom rječniku, koji se napa jao iranskim posuđenicama i koji je sačuvao velik broj termina iz �ranske tradicije, preživjeli su istodobno ime Spandaramet, kao Istoznačnica za Dionysos, i imenica sandarametl! "podzemni svijet" gdje sand- može predstavljati dijalektalni oblik staroga spanta-. Sa sandaramet- idu složenice koje su nastale u samom armenskome: sandaramet-ayin koje prevodi grč. khth6nios i sandaramet-akan koje prevodi kata-khth6nios. Dakle, Spandara171et je kao staro božanstvo tla u armenskome dobio ulogu Dio niza kao boga plodnosti. No, pojedinosti tog razvoja još uvijek ?isu jasne. Oko lika spanta moramo svrstati različite pridjeve i I tnenice izvedene iz istog korijena, ali koji su danas od njega često odvojeni. U prvom redu, osim komparativa i superlativa spanyah- i spaništa-, koji pokazuju da svojstvo spanta- može itnati stupnjeve, a tada i imenicu spanah "sanctitas" povezanu s masti koje označava poznavanje ili razumijevanje vjerskih istina. Druge članove iste etimološke obitelji teže je neposredno pre p oznati. Da bismo ih identificirali, moramo pristupiti uspos tavljanju indoeuropskog prototipa, a to postižemo bez poteškoća. U trima jezicima, iranskome, slavenskome i baltičkome, on uzi rna oblik *flwento-; osnova se pojavljuje u obliku komparativa na *-yos (av. span-yah); imamo, dakle, osnovu *flwen. No, samo * /(wen predstavlja sufiksirani korijen koji moramo postaviti kao */(eu-; to je onaj isti koji se javlja u avestičkom glagolu sav " biti koristan, povoljan" sa svoiim izvedenicama sava- sava- , savah, a to su imenice za "dobit, prednost", dok pridjev sura znači "snažan, moćan". Smisao za sav- "biti koristan" u avestičkome proizlazi iz for mule gdje ulaze tri simetrične složenice: fradat-gaeBa, varadat -gaeBa, savo-gaeBa. Zajednički član gaeBa označava cjelokup nost stvorenja i, još posebnije, živu imovinu. Te tri složenice imaju kao prvi član particip prezenta; fradat- gaeBa znači "koji J
,
umnožava stvorenja"; varadat-gaeBa "koji povećava stvorenja", a treća, savo-gaeBa "koji koristi stvorenjima". No, to umnožava nje ne ovisi o čovjekovim sredstvima, ono je božansko. Tri epi teta su uvijek oznake božanstava, to jest sažimlju jedno vrhuna ravno svojstvo, svojstvo koje dovodi do umnožavanja u svijetu stvorenja. Pridjev sura ne znači samo "snažan"; to je ujedno i oznaka za više bogova, nekih heroja, a među njima je Zara8uštra, kao i nekih pojmova kao što je "zora". Ovdje se sada upleće usporedba sa srodnim oblicima iz istog korijena i dovodi nas do pravog značenja. Vedski glagol sft- sva- znači "nabubriti, povećati se", uključujući "snagu" i "blagostanje"; odatle sura- "snažan, hra bar". Isti pojmovni odnos povezuje u grčkome prezent kuefn "za trudnjeti, nositi (plod) u utrobi", imenicu kama "uzdizanje (valo va)" s jedne i karas "vlast, suverenstvo", kUrios "gospodar, suve ren" s druge strane. To povezivanje rasvjetljava početno jedinstvo smisla "nabu briti, napuhati se" i, u svakom od triju jezika, jedan poseban raz voj. Sva se tri podudaraju u tvorbi imenice ili pridjeva na -ro *ku-ro- koji uzima značenje "snaga", "vlast". No, iranski je raz vio elemente tog značenja u originalne vrijednosti i iz toga izveo vjerske pojmove kojima se ovdje bavimo. I u iranskome i u grčkome smisao se razvija od "nabreklost, napuhnuće" u "snaga" ili "blagostanje". Ta "snaga" određena avestičkim pridjevom sura snaga je punoće, uzdizanja. Najzad, spanta karakterizira pojam ili biće u kojega je ta snaga, unutarnje bubrenje, rast i moć. Između grč. kuei5 (KuEro) "biti trudna" i kurios (Kupw . a koji preklinje , "onoga koji je savijen pred žaJ onoga koJI Je polo ti prezent supp/ico, supplicare znači "uze .. . supp/ex" . m perspektiva se miJeliciu supp roda a njeg sred m nico ime S Plauta, s�pp/�cium �nači nja. Već u starom latinskome, nakon . supplzczum 1 supplzcare samo "kazna, muka, mučenje". Između ome između supp/ice i bila je jednaka razlika kao u francusk �! ati".l . . . . supplier ["(tj elesno) mučenje" i "prekli iJeSt 1 nJeZini b1 se pocec1 pov bnu Supplicium ima doista pose vnog znač�nja "bi�i sup mogli shvatiti ovako: polazeći od osno "dokaz da Sl u stanJU suP_ p/ex, ponašati se kao supp/ex" , a zatim ačil o p�edmet� zaprav� pn plexa", najprije se sa supplicium ozn zuJe SVOJ U pod loznost nesenu žrtvu, pomoću koje supp/ex iska nice supp�iciu'!" .!�� zna bogovima. S tim početnim stanjem ime da se umilostiVI 1 sup čenj e supplicare "prinijeti bogu žrtvu renj e srdžb.e ?ekog boga": . plicatio "žrtva, molitva, obred za umi v1d1mo konotaciJU Tako smo došli do toga da već u supp/ex je izaz�a?� po �ebn�� koju nam etimologija ne pokazuje , a koja da se umm 1 umilostiVI okolnostima "preklinj anja", a to je želja ne r�za�ire�o: �kup . neki bog. Vrlo rano i u uvjetima koje više . ilos "um tiviti, ummt1 botermina ove obitelji suzio se na idej u žanstvo". smislu za ljudske Nakon toga, termini su uzeti u istom at quid uolt ipse sum sibi odnose: Pl aut (Mercator 99 1 ) : supplici kao supplicium za nepravdu ob hane iniuriam "nek uzme što želi ma" (sumat!) određeni koj u sam mu nanio". Dakle, oštećeni "uzi va zašto je supp�icium pre supplicium . Taj nam primjer objašnja je postala klasičnom: Te uzeo konstrukciju sa dare, sumere, koja licium dabo. Tu nas de rencije (Heaut. 1 3 8 ) : . . . illi de me supp
�
v
•
Molitva i preklinjanj e • 575
5 74 • Riječi indoeuropskih institucija - II. svezak
me navodi na misao da je supplicium neka tjelesna kazna, fi
zička kompenzacija koju se daje samim sobom. Konstrukcija sa supplicium je zapravo ista kao i konstrukcija poena u poenas dare. U tim uvjetima supplicium odsada uzima posebno znače nje: to je naknada, kompenzacija par excellence u okolnostima
kad je samo tjelesna naknada mogla platiti krivicu: a ta naknada bile su tjelesne "muke" kojima je krivac bio podvrgnut5 . Uvjeti religioznih uporaba pokazuju, dakle, kako se, sad već juridički smisao, uspostavio. Supplicium postaje neki način kako placare "umiriti"; tako je došlo do prekida u značenju između supplicium i supplicatio. Tu vidimo kako posebni uvjeti mogu razlomiti obitelj riječi da bi se neke od njih uvele u različite se mantičke skupine. Sažeto smo analizirali ono što se događalo u latinskome kako bismo mogli prijeći na ispitivanje grčkoga pojma. Ovaj se izra žava imenom vršitelja radnje hiketes (iKE'tll