Protugeografije globalizacije

Repozicioniranje graanstva: emergentni subjekti i prostori politike

Ka sociologiji informacijske tehnologije

43

79

120 bibliogra∫ja

Teorijski i empirijski elementi u izuËavanju globalizacije

5

sadræaj

Saskia Sassen Protugeogra∫je globalizacije

Protugeogra∫je globalizacije

Saskia Sassen

Teorijski i empirijski elementi u izuËavanju globalizacije

Osnovna namjera ovog izlaganja je doprinijeti elaboraciji teorijskih i empirijskih elemenata za izuËavanje globalizacije. »inim to usredotoËujuÊi se na tri pojedinaËne komponente moga rada od kojih svaka za sobom povlaËi odreenu praksu istraæivanja i teoretiziranja. ----Mnoπtvo procesa koji Ëine ekonomsku globalizaciju odvijaju se u i daju oblik odreenim strukturacijama ekonomskoga, politiËkoga, kulturalnoga i subjektivnoga. Na takav naËin, nastaju nove temporalnosti i prostornosti. Ove nove prostornosti i temporalnosti globalnoga ne nalaze se izvan nacionalnoga veÊ su djelomiËno ukljuËene u njega te odatle iznose na vidjelo kompleksne ukljuËenosti nacionalnoga. To je osobito stoga πto je, prema mojem shvaÊanju, i sâmo globalno nepotpuno, premda strateπko. Ono ne moæe (barem ne za sada) potpuno obuhvatiti Ëitavo proæivljeno iskustvo aktera ili domena institucionalnih poredaka i kulturalnih formacija, nego ostaje djelomiËno stanje. Zbog toga je ishod ovih viπestrukih proæimanja nacionalnoga i globalnoga preklapanje i interakcija prije negoli meusobno iskljuËivanje. Razmjer ovog preklapanja i interakcije vjerojatno je jedna od odlika razdoblja u kojem æivimo.

5

»injenica ovog preklapanja i interakcije temporalnosti i prostornosti, nacionalnoga i globalnoga, ima posljedice po istraæivanje i teorijski rad. VeÊina druπtvenih znanosti insistira na implicitnoj ili eksplicitnoj pretpostavci da je nacionalna dræava okvir i da predstavlja objedinjenu prostorno-vremensku jedinicu. Povijest, svojim veÊim dijelom, ne odgovara ovim predmnijavanim uvjetima, a Ëak i moderna nacionalna dræava ih ne uspijeva u potpunosti udjeloviti. Odreene strukturacije globalnoga danas joπ viπe podrivaju djelotvornost i korisnost ovih dviju pretpostavki za sve πiru arenu socioloπke zbilje. OdluËujuÊe konceptualno pitanje je pitanje analitiËke konstrukcije dinamika preklapanja i interakcije unutar globalnoga i nacionalnoga zasebno, te izmeu njih. Svako od njih, po mom sudu, predstavlja prostorno-vremenski poredak sa znaËajnom unutarnjom diferencijacijom i sve veÊom meusobnom isprepletenoπÊu. Ove unutarnje razlike mogu se meusobno odnositi na kumulativan, konΩiktan, neutralan ili disjunktivan naËin. Moj teorijski i metodoloπki zadatak je detektirati/konstruirati socijalnu puninu i speci∫Ënost ovih razliËitih dimenzija. Zbog kompleksnosti i speci∫Ënosti globalnoga i nacionalnoga, njihova preklapanja i interakcije ona mogu proizvesti neku vrstu graniËne zone gdje operacije moÊi i dominacije postaju djelatne, ili, iz perspektive istraæivanja i teoretiziranja, analitiËko razmee koje ima svoje vlastite speci∫Ënosti. Nadalje, s obzirom na povijesno konstruirano znaËenje nacionalnoga kao iskljuËivog, teorijski Êu

6

pokazati kako je jedan od uËinaka dinamika interakcije globalnoga i nacionalnoga pojava zaËetnog i djelomiËnog procesa denacionalizacije domena koje su nekoÊ bile konstruirane i doæivljavane kroz prizmu nacionalnoga. »ini se da su ovi procesi do sada, teorijski i operativno, favorizirali odreene teme i podruËja kao ona koja su strateπka i sposobna rasvijetliti ta postavljena pitanja. U domeni globalne ekonomije transnacionalne korporacije, ∫nancijska træiπta i (barem u mojoj analizi) radnici imigranti, predstavljaju podjednako paradigmatske teme kao πto je to, na jednom viπem nivou kompleksnosti, pitanje suvereniteta u kontekstu globalizacije. Mnoge od tih tema i podruËja su veÊ prepoznate i konceptualizirane u nekim drugim domenama (pr. appadurai 1996; palumbo-liu 1999). Moje izlaganje se odnosi upravo na ove teme. Osobito Êu se fokusirati na neke analitiËke postupke koje su, po mom shvaÊanju, korisni, moæda Ëak i nuæni kako bi se opisala dinamika preklapanja i interakcije unutar i izmeu nacionalnoga i globalnoga. Ovim pitanjima pristupam s glediπta globalnoga, buduÊi mi je ono poznato iz prethodnih istraæivanja. U nastojanju da razvijem instrumente teorijskog razmatranja i empirijske odrednice globalizacije fokusirati Êu se na tri pojedinaËna elementa. Empirijske pojave svakog od tih elemenata dopuπtaju detaljno izuËavanje i razliËite tehnike istraæivanja, ukljuËujuÊi osobito mnogobrojne tehnike koje su razvili antropolozi.

7

U prvom odjeljku razmatram pitanje centralnosti mjesta za mnogostruke krugove koji konstituiraju ekonomsku globalizaciju. Globalni ekonomski sistem poimam kao djelomiËno uklopljen u speci∫Ëne tipove mjesta i djelomiËno konstituiran kroz visoko specijalizirane transnacionalne krugove. Drugi odjeljak razmatra neka od ovih pitanja fokusirajuÊi se na mikro-okruæenja s globalnim dometom i na njihove implikacije po naπe shvaÊanje lokalnog. Ova mikro-okruæenja mogu biti orijentirana prema drugim takvim mikro-okruæenjima lociranim daleko od njih, Ëime se destabilizira pojam konteksta koji je Ëesto u sprezi s pojmom lokalnoga te poimanje da je ∫ziËka bliskost jedan od atributa ili obiljeæja lokalnoga. TreÊi odjeljak razmatra nacionalno onakvim kako se javlja u nacionalnim dræavama i posljedice djelomiËne uklopljenosti globalnoga u nacionalnom opisane u prva dva odjeljka. Jedna je interpretacija ishoda djelomiËna denacionalizacija onoga πto je tijekom proteklog stoljeÊa i duæe konstruirano kao “nacionalni” (u smislu nacionalne dræave, ne nacije) teritoriji i “nacionalne” institucionalne domene.

Mjesto u globalnoj i digitalnoj ekonomiji Jedna je od tema vodilja u veÊini mojih radova o globalizaciji da je mjesto centralno za mnogostruke krugove kroz koje je konstituirana ekonomska globalizacija. Jedan od strateπkih tipova mjesta za te procese, na koji Êu se i ja ovdje fokusirati, jest grad. UkljuËivanje

8

gradova u analizu ekonomske globalizacije nije bez konceptualnih posljedica. Ekonomska globalizacija je dosada uglavnom bila konceptualizirana u terminima dualnosti nacionalno-globalno, gdje globalno prevladava na raËun nacionalnoga, te u terminima internacionalizacije kapitala i, sukladno, samo gornjih krugova kapitala. Uvoenje grada u analizu ekonomske globalizacije mi omoguÊuje da rekonceptualiziram procese ekonomske globalizacije kao konkretne ekonomske komplekse locirane na odreenim mjestima. Fokusiranje na gradove rastavlja nacionalnu dræavu na mnoπtvo subnacionalnih komponenti, od kojih su neke dubokoseæno vezane uz globalnu ekonomiju a neke ne. Ono takoer ukazuje na opadanje vaænosti nacionalne ekonomije kao jedinstvene kategorije u globalnoj ekonomiji. Iako se dobrim dijelom radilo o jedinstvenoj kategoriji koju je u velikom dijelu konstituirao politiËki diskurs i politiËki programi, to je u posljednjih petnaest godina sve manje sluËaj. Zaπto je vaæno reetablirati mjesto u analizi globalne ekonomije, osobito mjesto kakvo konstituiraju veliki gradovi? Zato πto nam ono omoguÊuje uvid u mnogostrukost ekonomija i kultura rada u koje je globalna informacijska ekonomija uklopljena. To nam takoer omoguÊuje da pokaæemo konkretne, lokalizirane procese kroz koje se globalizacija odvija i da ustanovimo kako je multikulturalizam u velikim gradovima podjednako dio globalizacije kao πto su to i meunarodne ∫nancije. Naposljetku, fokusiranje na gradove nam

9

omoguÊuje da speci∫ciramo geogra∫ju strateπkih mjesta na globalnoj razini, mjesta povezanih dinamikama ekonomske globalizacije. Ovo nazivam novom geogra∫jom centralnosti, i jedno od pitanja koje ona raa je predstavlja li ova nova transnacionalna geogra∫ja takoer i prostor za formiranje novih tipova transnacionalnih politiËkih, socijalnih, kulturalnih, subjektivnih dinamika. Utoliko πto mi ova ekonomska analiza globalnog grada pokazuje πiroki raspon poslova i kultura rada koji su dio globalne ekonomije premda ih se tipiËno ne odreuje kao takve, ona mi omoguÊuje i da istraæim moguÊnost tih novih formacija.

materijalne prakse globalizacije PrevladavajuÊe tumaËenje ekonomske globalizacije smatram narativom ispraænjivanja (Sassen 1998.: pogl. 1) - smislu da svi kljuËni koncepti - globalizacija, informacijska ekonomija i telematika - sugeriraju da mjesto viπe nije bitno i da je jedini bitan tip radnika visokoobrazovani profesionalac. To je tumaËenje koji preferira moguÊnost globalne transmisije nad materijalnom infrastrukturom koja tu transmisiju Ëini moguÊom, informacijske izlazne proizvode nad radnicima, od specijalista do sekretarica, koji proizvode te izlazne proizvode; i novu transnacionalnu korporacijsku kulturu nad mnoπtvom kultura rada, ukljuËujuÊi i imigrantskih kultura, unutar kojih se odvijaju mnogi od “drugih” poslova globalne informacijske ekonomije.

10

Ukratko, dominantni narativ se bavi gornjim krugovima kapitala; osobito hipermobilnoπÊu kapitala, a ne neËim πto je vezano za mjesto. Jaki trendovi prema prostornoj rasprπenosti ekonomskih aktivnosti na metropolitanskom, nacionalnom i globalnom nivou svakako se odvijaju, no oni predstavljaju samo pola onoga πto se dogaa. Usporedo s iscrpno opisivanom prostornom rasprπenoπÊu ekonomskih aktivnosti, javljaju se nove forme teritorijalne centralizacije najviπih slojeva upravljanja i procesa nadzora. Nacionalna i globalna træiπta kao i globalno integrirane poslovne operacije zahtijevaju srediπnja poslovna sjediπta gdje se provodi posao globalizacije. Nadalje, informacijska industrija zahtjeva ogromnu ∫ziËku infrastrukturu koja sadræi strateπke Ëvorove s hiperkoncentracijom resursa. Napokon, Ëak i najnaprednije informacijske industrije imaju proizvodni proces, tj. kompleks radnika, strojeva i zgrada koji su puno viπe vezani za mjesto nego πto se dade naslutiti iz predodæbe informacijskih izlaznih proizvoda. Centralizirani nadzor i upravljanje nad geografski rasprπenim poljem ekonomskih procesa ne javlja se neizbjeæno kao dio “svjetskog sistema”. On zahtjeva proizvodnju ogromnog raspona visoko specijaliziranih usluga, telekomunikacijske infrastrukture i industrijskih usluga. To je odluËujuÊe za vrednovanje vodeÊih komponenata kapitala danas. Fokusiranje na mjesto i

11

proizvodnju premjeπta fokus od moÊi velikih korporacija nad vladama i ekonomijama na raspon aktivnosti i organizacijskih ureenja potrebnih za uspostavljanje i odræavanje globalne mreæe tvornica, usluænih djelatnosti i træiπta; to su sve procesi koji su samo dijelom obuhvaÊeni aktivnostima transnacionalnih korporacija i banaka. Jedna od centralnih interesa u mojem radu bio je promatrati gradove kao mjesta proizvodnje vodeÊih industrija usluænih djelatnosti naπeg vremena, i prema tome prikazati infrastrukturu aktivnosti, tvrtki i poslova nuænih za funkcioniranje napredne korporacijske ekonomije. Æelim se fokusirati na praksu globalne kontrole - na posao produkcije i reprodukcije organizacije i upravljanja globalnim sistemom proizvodnje i globalnim ∫nancijskim træiπtem - u uvjetima njihove ekonomske koncentracije. To mi omoguÊuje da se fokusiram na infrastrukturu poslova ukljuËenih u ovu produkciju, ukljuËujuÊi slabo plaÊene, nestruËne manualne poslove na koje se uobiËajeno ne gleda kao na dijelove naprednog globaliziranog sektora. Globalni gradovi su centri za opsluæivanje i ∫nanciranje meunarodne trgovine, ulaganja i srediπnjih upravnih procesa. To znaËi da je mnogostrukost specijaliziranih djelatnosti prisutnih u globalnim gradovima kljuËna u vrednovanju, πtoviπe precjenjivanju vodeÊih sektora kapitala danas. I u tom smislu oni su strateπka mjesta proizvodnje za vodeÊe ekonomske sektore danaπnjice.

12

Ova funkcija se odraæava u usponu ovih aktivnosti u njihovim ekonomijama. Drugdje (2000: pogl. 5) sam ustanovila kako za prijelaz na usluæne djelatnosti nije speci∫Ëan samo rast usluænih poslova, nego, πto je najvaænije, sve veÊi intenzitet usluænih djelatnosti u organizaciji naprednih ekonomija: tvrtke u svim industrijama, od rudarstva do veleprodaje kupuju viπe raËunovodstvenih, pravnih, reklamnih, ∫nancijskih, ekonomsko prognostiËkih usluga nego πto je to bio sluËaj prije dvadeset godina. Bilo na globalnom ili regionalnom nivou, gradovi su prikladna i Ëesto najbolja mjesta za proizvodnju takvih, specijaliziranih, usluga. Ubrzani rast i disproporcionalna koncentracija takvih usluænih djelatnosti u gradovima signalizira da se gradovi ponovno javljaju kao vaæna mjesta proizvodnje nakon πto su tu ulogu izgubili u razdoblju kada je masovna proizvodnja predstavljala dominantan sektor ekonomije. Izrazito visoke gustoÊe u centralnim dijelovima ovih gradova prostorni su izraz ove logike. ©iroko prihvaÊeno shvaÊanje da je aglomeracija postala zastarjela, buduÊi da bi globalni telekomunikacijski napredak trebao omoguÊiti maksimalnu rasprπenost, samo je djelomiËno toËno. Moja je tvrdnja da se upravo zbog teritorijalne rasprπenosti potpomognute telekomunikacijskim napretkom ta aglomeracija neizmjerno proπirila. To nije puki nastavak starih obrazaca aglomeracije, nego, moæe se ustvrditi, nova logika aglomeracije. Informacijske tehnologije su joπ jedan faktor koji doprinosi novoj logi-

13

ci aglomeracije. One omoguÊuju geografsku rasprπenost i istodobnu integraciju mnogih aktivnosti, no posebni uvjeti pod kojima su takvi resursi na raspolaganju prouzroËili su centralizaciju najnaprednijih korisnika u najnaprednijim telekomunikacijskim centrima (castells 1996; graham 2000). Fokusiranje na rad iza komandnih funkcija, na stvarni proizvodni proces u ∫nancijskom kompleksu i kompleksu usluænih djelatnosti, i na globalna træiπta, ima za posljedicu da ukljuËuje u razmatranje materijalne resurse na koje se oslanja globalizacija kao i cjelokupnu infrastrukturu poslova za koje se obiËno ne smatra da pripadaju korporacijskom sektoru ekonomije. Tu se javlja ekonomska kon∫guracija koja se uvelike razlikuje od one koju predlaæe koncept informacijske ekonomije. Mi izlaæemo materijalne uvjete, mjesta proizvodnje, i vezanost za mjesto koji su takoer dio globalizacije i informacijske ekonomije. Izlaæemo takoer πiroki raspon tipova tvrtki, tipova radnika, tipova radnih kultura, tipova stambenih miljea, koji su takoer dio procesa globalizacije iako nikada nisu bili odreeni, prepoznati ili predstavljani kao takvi. A niti su vrednovani kao takvi. U tom smislu, nova urbana ekonomija je vrlo problematiËna. To je moæda najoËitije u globalnim gradovima i njihovim regionalnim pandanima. To pokreÊe Ëitav niz novih dinamika nejednakosti (sassen 2000: pogl. 8 i 9). Novi sektori rasta - specijalizirane usluæne djelatnosti i ∫nan-

14

cije - imaju sposobnost stvaranja pro∫ta koja je daleko superiornija od sposobnosti tradicionalnijih ekonomskih sektora, koji jesu nuæni za funkcioniranje urbane ekonomije i dnevnih potreba stanovnika no Ëiji je opstanak ugroæen u situaciji u kojoj ∫nancije i specijalizirane usluæne djelatnosti ostvaruju superpro∫t.01

nove geogra∫je centralnosti i marginalnosti

01

Uvijek je postojala velika razlika u sposobnosti stvaranja pro∫ta u razliËitim sektorima ekonomije. No ono Ëemu smo danas svjedoci drugaËijeg je razmjera i uzrokuje goleme poreTakoer sam pokuπala pokazati kako su ove meÊaje u djelovanju razliËitih træiπnove nejednakosti u ta, u rasponu od stanovanja do rada. sposobnostima za ostTo se moæe vidjeti, primjerice, u povvarivanje pro∫ta pojedinih ekonomskih sektolaËenju mnogih poduzetnika nekretra, sposobnosti domaninama sa stambenog træiπta za kuÊinstava za ostvarivanje Êanstva s niskim ili srednjim prihoprihoda i cijene u napredujuÊim i nazadujuÊim dima zbog rastuÊe potraænje za statræiπtima doprinijele novanjem novih visoko plaÊenih formiranju neformalnih profesionalaca i moguÊnosti napuekonomija u velikim gradovima visoko razvihavanja cijena za tu stambenu jenih zemalja. Ove neponudu. formalne ekonomije manevriraju izmeu ovih novih ekonomskih trendova i regulativnih okvira koji su stvoreni kao odgovor na starije ekonomske uvjete.

Ono sa Ëime smo ovdje suoËeni dinamika je vrednovanja koja je uvelike poveÊala udaljenost izmeu cijenjenih, πtoviπe precijenjenih, sek-

15

tora ekonomije i obescijenjenih sektora, Ëak i kad su ovi posljednji dio vodeÊih globalnih industrija. To obescjenjivanje sve veÊih sektora ekonomije uklopljeno je u masovnu demografsku tranziciju prema poveÊanoj zastupljenosti æena, afro-amerikanaca i imigranata iz treÊeg svijeta u urbanoj radnoj snazi. Ovdje zamjeÊujemo zanimljivu korespondenciju izmeu velikih koncentracija korporacijske moÊi i ogromnih koncentracija “drugih”. Veliki gradovi, u visoko razvijenim zemljama, podruËja su u kojima mnogi procesi globalizacije poprimaju konkretne, lokalizirane forme. Fokusiranje na gradove omoguÊuje nam, k tome, da zahvatimo ne samo viπe, nego i niæe tokove globalizacije. Te lokalizirane forme, dobrim dijelom, i jesu ono πto globalizacija zaista jest. Na gradove takoer moæemo gledati kao na mjesta protuslovlja internacionalizacije kapitala. Nadalje, uzmemo li u obzir da se u velikim gradovima nalazi i veliki dio obespravljene populacije imigranti u Evropi i Sjedinjenim Dræavama, afro-amerikanci i latino-amerikanci u Sjedinjenim Dræavama onda postaje oËigledno da su gradovi postali strateπka podruËja za Ëitav niz konΩikata i protuslovlja. Globalna ekonomija se materijalizira u mreæi strateπkih mjesta rasprostranjenih πirom svijeta, meu kojima su najviπe pozicionirani veliki poslovni i ∫nancijski centri. Ovu globalnu mreæu moæemo shvatiti kao mreæu koja oblikuje novu ekonomsku geogra∫ju centralnosti

16

koja presijeca nacionalne granice i staru podjelu SjeverJug. Ona ukazuje na pojavu jedne paralelne politiËke geogra∫je, transnacionalnog prostora za formiranje novih zahtjeva globalnog kapitala. Ova nova ekonomska geogra∫ja centralnosti jednim svojim dijelom reproducira postojeÊe nejednakosti, no takoer je i rezultat dinamike speci∫Ëne za danaπnje oblike ekonomskog rasta. Ona poprima mnoge oblike i djeluje na mnogim podruËjima, od distribucije telekomunikacijskih sredstava do strukture ekonomije i zapoπljavanja. Globalni gradovi postali su podruËja neograniËene koncentracije ekonomske moÊi i komandni centri globalne ekonomije, dok su gradovi koji su nekada bili veliki tvorniËki centri pretrpjeli ogromno nazadovanje. NajmoÊnija od ovih novih geogra∫ja centralnosti na inter-urbanom nivou povezuje velike meunarodne ∫nancijske i poslovne centre poput New Yorka, Londona, Tokya, Pariza, Frankfurta, Züricha, Amsterdama, Los Angelesa, Sydneya, Hong Konga i drugih. No ova nova geogra∫ja ukljuËuje i gradove poput Sao Paola, Buenos Airesa, Bangkoka, Taipeia i Mexico Citya. Intenzitet transakcija izmeu ovih gradova, osobito kroz ∫nancijska træiπta, transakcije i usluæne djelatnosti, te investicije, bitno se poveÊao kao i razmjeri o kojima je rijeË. Istovremeno je doπlo do velikih nejednakosti u koncentraciji strateπkih resursa i aktivnosti izmeu ovih i drugih gradova u istoj dræavi.

17

Izrazita orijentacija na svjetska træiπta koja je oËita u ovim gradovima nameÊe pitanja o njihovoj povezanosti s njihovim nacionalnim dræavama, regijama te πirim ekonomskim i druπtvenim strukturama u takvim gradovima. Gradovi su tradicionalno bili duboko uklopljeni u ekonomije svojih regija; πtoviπe, Ëesto su i odraæavali neke karakteristike regije, πto je uglavnom joπ uvijek sluËaj. No gradovi koji predstavljaju strateπka mjesta globalne ekonomije teæe odvajanju od vlastite regije, πto je u suprotnosti s temeljnom propozicijom tradicionalnog znanstvenog shvaÊanja urbanih sistema, naime, da ovi sistemi unapreuju teritorijalnu integraciju regionalnih i nacionalnih ekonomija. Uz te nove globalne i regionalne hijerarhije gradova nalazi se golemo podruËje koje moramo speci∫cirati ili iznova speci∫cirati teorijski i empirijski. No i unutar velikih gradova nailazimo na novu geogra∫ju centralnosti i marginalnosti. U centre gradova i metropolitanskih poslovnih centara ulaze velike investicije u nekretninama i telekomunikacijama dok siromaπniji dijelovi grada oskudijevaju u resursima. Primanja visoko obrazovanih radnika se iznimno poveÊavaju dok se ona nisko i srednje struËnih radnika smanjuju. Financijske usluæne djelatnosti ostvaruju superpro∫te dok industrijske usluæne djelatnosti jedva preæivljavaju. Ti su trendovi, uz razliËite nivoe intenziteta, oËiti u sve veÊem broju velikih gradova razvijenog svijeta i sve viπe u nekim zemljama u razvoju integriranim u globalni ekonomski sistem.

18

nova transnacionalna politika mjesta Osobito sam zainteresirana za moguÊnost nove politike tradicionalno obespravljenih aktera koji djeluju u ovoj novoj transnacionalnoj geogra∫ji. Politike koja stoji na raskrπÊu izmeu ekonomskog sudjelovanja u globalnoj ekonomiji i politika obespravljenih, koja bi, u tom smislu, dodala joπ jednu ekonomsku dimenziju, osobito putem onih koji obnaπaju druge poslove u globalnoj ekonomiji - od tvorniËkih radnika u slobodnim trgovinskim zonama do ËistaËa na Wall Streetu. Centralnost mjesta u kontekstu globalnih procesa otvara transnacionalne ekonomske i politiËke moguÊnosti u formiranju novih zahtjeva i, sukladno, u konstituiranju prava, pogotovu prava na mjesto, i, u krajnjem sluËaju, u konstituiranja “graanstva”. Grad se javlja kao mjesto za iznoπenje novih zahtjeva: od strane globalnog kapitala koji koristi grad kao “organizacijsku robu”, ali takoer i od strane obespravljenih dijelova urbane populacije koja je Ëesto podjednako internacionalizirano prisutna u velikim gradovima kao i kapital. Denacionalizacija urbanog prostora i formiranje novih zahtjeva koji imaju teæiπte u transnacionalnim akterima i koji ukljuËuju sporenje, nameÊu pitanje “»iji je grad?”. Ovo smatram svojevrsnim politiËkim otvaranjem moguÊnosti koje sadræi sposobnost da ujedinjuje preko nacionalnih granica i zaoπtrava konΩikte unutar njih.

19

Globalni kapital i nova imigrantska radna snaga dvije su velike instance transnacionaliziranih kategorija koje imaju ujedinjujuÊa svojstva unutar sebe, a meusobno se osporavaju unutar globalnih gradova. Globalni gradovi mjesta su za precjenjivanje korporacijskog kapitala i obescjenjivanje obespravljenih radnika. VodeÊi sektori korporacijskog kapitala danas su globalni po svome djelovanju i organizaciji. Mnoπtvo obespravljenih radnika u globalnim gradovima su æene, imigranti, ljudi druge boje koæe. I jedni i drugi nalaze u globalnom gradu strateπko mjesto njihovog ekonomskog i politiËkog djelovanja. Postoji li transnacionalna politika koja je uklopljena u centralnost mjesta i u novu geogra∫ju strateπkih mjesta kao πto je svjetska mreæa globalnih gradova? To je geogra∫ja koja presijeca dræavne granice i stare podjele Sjever-Jug. Imigracija je, primjerice, jedan od velikih procesa kroz koje se konstituira nova transnacionalna politiËka ekonomija koja je veÊim dijelom uklopljena u velike gradove buduÊi je veÊina imigranata, bilo u Sjedinjenim Dræavama, Japanu ili Zapadnoj Evropi, koncentrirana u velikim gradovima. To je, po mojem shvaÊanju, jedan od konstitutivnih procesa globalizacije danas, iako kao takav nije prepoznat niti je zastupljen u uvrijeæenom poimanju globalne ekonomije. Ukratko. Svoju interpretaciju nove politike omoguÊene globalizacijom temeljim na detaljnom razumijevanju ekonomske strukture globalizacije, te posebno na cen-

20

tralnosti mjesta u kontekstu u kojem je mjesto shvaÊeno kao neutralizirano raspoloæivim kapacitetima globalne komunikacije i nadzora. Smatram da je vaæno analizirati ekonomsku strukturu globalizacije kako bi se dokuËilo moæe li nova transnacionalna politika biti uspostavljena oko nove transnacionalne ekonomske geogra∫je. Drugo, smatram kako nam analiza ekonomske strukture mjesta u globalnoj ekonomiji omoguÊuje da ukaæemo na nekorporacijske komponente ekonomske globalizacije i da ispitamo moguÊnost novog tipa transnacionalne politike.

Smjeπtene materijalnosti i globalni domet Iako vodeÊi ekonomski sektori dnaπnjice funkcioniraju u elektronskom prostoru, ipak postoji odreena vrsta materijalnosti koja je osnova tih vodeÊih ekonomskih sektora. »ak i najdigitaliziraniji, najglobaliziraniji i najdematerijaliziraniji sektori, poput globalnih ∫nancija, na nekoj toËci svog procesa prelaze u prostor. Kada se to dogaa, onda se to dogaa u ogromnim koncentracijama izrazito materijalnih struktura. Njihove djelatnosti se odvijaju kako u ∫ziËkom tako i u digitalnom prostoru i iziskuju materijalne i digitalne strukture s vrlo speci∫Ënim zahtjevima - potrebom da se zadovolji Ëinjenicu da su djelatnosti tvrtke istovremeno dijelom deteritorijalizirane i dijelom izrazito teritorijalizirane, da obuhvaÊaju Ëitavu zemaljsku kuglu i da su izrazito koncentrirane na vrlo odreenim mjestima. To stvara strateπku geogra∫ju koja presijeca granice i prostore, a ipak je smjeπtena u odreenim gradovima.

21

Iz te kon∫guracije izlaze na vidjelo tri pitanja lokalnosti i konteksta. Jedno je pitanje osobitog tipa subekonomije o kojoj je ovdje rijeË: iznutra umreæena, dijelom digitalna, uglavnom orijentirana na globalna træiπta a ipak velikim dijelom djelatna iz brojnih premda speci∫Ënih mjesta diljem svijeta. Drugo je nejasnije i moæda iako ja to tako ne mislim - Ëisto teorijsko pitanje koje se odnosi na presjeciπte izmeu ∫ziËkog i digitalnog prostora unutar kojeg tvrtka ili, opÊenitije, ova subekonomija djeluje. Nastojim razumjeti ovo presjeciπte ne kao crtu koja dijeli dva razliËita entiteta koja se meusobno iskljuËuju, veÊ kao graniËnu zonu sa svojim vlastitim speci∫Ënim svojstvima. TreÊe je pitanje kontekstualnosti - u onom lokalnom, u onom smjeπtenom, u onom graniËeÊem. »ini se da osobiti karakter ovih umreæenih subekonomija (koje su dijelom Ëvrsto smjeπtene na odreenim lokalitetima a dijelom deteritorijalizirane i djelatne u globalnim digitalnim razmjerima) rastvara postojeÊe pojmove konteksta, odnosa s okruæenjem (bilo druπtvenim, vizualnim, djelatnim ili retoriËkim).

umreæena subekonomija Ovaj sektor dobrim dijelom Ëini veliki broj relativno malih, visoko specijaliziranih tvrtki. Iako neke tvrtke koje se bave ∫nancijskim uslugama, osobito nakon nedavnih spajanja razliËitih tvrtki, mogu mobilizirati enormne koliËine kapitala i upravljati enormnom imovinom, one su male tvrtke u smislu zaposlenika i stvar-

22

nog ∫ziËkog prostora kojeg zauzimaju u usporedbi s velikim tvorniËkim tvrtkama koje, bez obzira na razinu automatizacije proizvodnog procesa, imaju znatno veÊi radni intenzitet i iziskuju veliku koliËinu ∫ziËkog prostora. Drugo, specijalizirane usluæne tvrtke trebaju i imaju korist od ∫ziËke blizine srodnih specijaliziranih tvrtki - ∫nancijskih usluga, pravnih usluga, raËunovodstva, ekonomskih predvianja, kreditnog rejtinga i drugih savjetodavnih usluga, kompjuterskih struËnjaka, odnosa s javnoπÊu, i joπ mnoπtva razliËitih tipova ekspertize u mnoπtvu razliËitih podruËja. Proizvodnja nekog ∫nancijskog instrumenta zahtjeva mnoπtvo visoko specijaliziranih unosa od mnoπtva razliËitih tvrtki.

02

FiziËka se blizina pokazuje kao prednost utoliko πto je vrijeme od najveÊe vaænosti, a kompleksnost je takva da su izravne transakcije Ëesto e∫kasnije i jeftinije od telekomunikacija (jer bi bio potreban enorman bandwith i joπ uvijek ne bi pokrio Ëitavo polje komunikacijskih Ëinova - a preËica kojom se ogromna koliËina informacije moæe razmijeniti meu ljudima je direktan susret). Ali, u isto vrijeme, ovaj umreæeni sektor ima globalne razmjene i sigurno je da jednim Ovim pitanjem, osobito svojim dijelom funkcionira u digibuduÊnoπÊu ∫nancijtalnom prostoru, tako da je takoer skih centara s obzirom na elektronsku trgovinu umreæen i na deteritorijaliziran nai nove strateπke saveze Ëin koji ne zahtjeva ∫ziËku blizinu.02 velikih ∫nancijskih centara bavim se u Sassen 2000: pogl. 7.

23

presjeciπte stvarnog i digitalnog prostora

03

U toj subekonomiji oËituje se nova topogra∫ja jedne ekonomske aktivnosti koja se kreÊe izmeu stvarnog i digitalnog prostora. Joπ ne postoje potpuno virtualizirane tvrtke ili ekonomski sektori. »ak i ∫nancije - najdigitaliziranija, najdematerijaliziranija i najglobaliziranija od sviju djelatnosti - sadræi topogra∫ju koja se kreÊe izmeu stvarnog i digitalnog prostora.03 U Drugi pristup tim pitarazliËitim razmjerima i u razliËitim njima susreÊemo na Aspen Roundtable on tipovima sektora i tvrtki, zadaÊe tvrtElectronic Commerce ke sada su raspodijeljene preko ove [Aspenski okrugli stol o dvije vrste prostora; nadalje, postojeelektronskoj trgovini] (Aspen, Colorado, SAD), Êe kon∫guracije podloæne su znaËajgodiπnjem dogaanju nim transformacijama kompjuterizikoje okuplja izvrπne ranjem i standardiziranjem zadaÊa, direktore vodeÊih softverskih i hardverskih daljnjom globalizacijom træiπta, itd. tvrtki kao i kljuËne ulaOpÊenitije, telematika i globalizacija gatelje kapitala u taj se javljaju kao temeljne sile koje presektor. OpÊi dojam ovih insajdera je da elektronobraæavaju organizaciju ekonomskog ski medij ima znaËajna prostora. To preobraæavanje seæe od ograniËenja i da on neÊe prostorne virtualizacije sve veÊeg zamijeniti druge tipove træiπta. Vidi The Global broja ekonomskih djelatnosti do reAdvance of Electronic Cokon∫guracije geogra∫je izgraenog mmerce. Reinventing Marokruæenja ekonomske djelatnosti. kets, Management and National Sovereignity. Bilo u elektronskom prostoru ili u Washington, D.C.: The geogra∫ji izgraenog okruæenja, ovo Aspen Institute, Compreobraæavnje ukljuËuje organizacijmunicatioins and Society Program, 1998. ske i strukturalne promjene.

24

Postavlja se pitanje vrijedi li promiπljati i istraæivati presjeciπte ove dvije vrste prostora u topogra∫ji djelatnosti neke tvrtke ili neke dinamike. O ovom se presjeciπtu, moæda ne sluteÊi, razmiπlja kao o crti koja razdvaja dvije zone koje se meusobno iskljuËuju. Predloæila bih proπirivanje te crte u “analitiËko razmee” koje iziskuje vlastito empirijsko odreivanje i teoretiziranje i sadræi vlastitu sposobnost oblikovanja praksi i organizacijskih oblika. Prostor kompjuterskog ekrana, koji moæemo shvatiti kao jednu verziju ovog presjeciπta, nije dovoljan ili, u najboljem sluËaju, predstavlja samo djelomiËan prikaz ovog presjeciπta.04

04

Priznajem, opsjednuta sam pitanjem presjeciπta, no s njegovom razradom nisam daleko odmakla. Ono je za mene oprimjerenje obuhvatnijeg stanja koje prevladava u druπtvenim znanostima: crta razgraniËenja kao neproblematizirani naËin povezivanja/razdvajanja dviju razliËitih zona (o kojim god zonama da se radi - konceptualnim, teorijskim, analitiËkim, empirijskim, zonama smisla, prakse). Koji se postupci uvode, a koji uklanjaju uvoenjem te crte tamo? Lako je moguÊe da su to analitiËki postupci koji su vezani uz tip posla kojim se ja bavim, a gotovo i da nemaju znaËenja za druge tipove i predmete istraæivanja. Rad Johna Seelya BrowOni svakako nisu predmet konvenna (Xerox Parc) o prostoru ekrana jedno je od cionalnog druπtveno-znanstvenog najso∫sticiranijih i od miπljenja. onih koji najviπe obeÊavaju.

25

πto konstekstualnost znaËi u ovom okruæenju? Umreæena subekonomija koja jednim svojim dijelom djeluje u stvarnom prostoru a drugim u globalno obuhvatnom digitalnom prostoru ne moæe se jednostavno kontekstualizirati u terminima njenog okruæenja. A ne mogu se ni pojedinaËne tvrtke. Ta subekonomija je istodobno orijentirana na sebe i na globalno. Intenzitet transakcija unutar nje je takav da zasjenjuje svako razmatranje πireg lokaliteta ili regije unutar koje egzistira. Na drugom, veÊem razmjeru na kojem prouËavam globalne gradove doπla sam do zakljuËka da se ti gradovi viπe orijentiraju ka globalnim træiπtima nego prema svojim zaleima, πto opovrgava kljuËnu postavku literature o urbanim sistemima, postavku da gradovi i urbani sistemi integriraju i oblikuju nacionalni teritorij. Gradovi su moæda imali tu ulogu u periodu tijekom kojega su masovna proizvodnja i masovna potroπnja bile dominantan pogon rasta razvijenih ekonomija, koje su napredovale ovisno o sposobnosti ekonomske i politiËke organizacije na nacionalnom nivou. No danas, zbog uspona digitaliziranih, globaliziranih sektora poput ∫nancija, to viπe nije sluËaj. Veze s drugim zonama i sektorima u njegovom “kontekstu” posebne su vrste - one koje spajaju svjetove koje smatramo radikalno razliËitima. Primjerice, neformalna ekonomija u nekolicini imigrantskih zajednica u New Yorku osigurava nisko plaÊene radnike za “druge” poslove

26

na Wall Streetu, srediπtu globalnih ∫nancija. Ista stvar se deπava u Parizu, Londonu, Frankfurtu, Zürichu. Meutim, te druge zone i te druge radnike ne smatra se dijelom konteksta, lokaliteta umreæene subekonomije o kojoj je ovdje rijeË, iako to oni po mom shvaÊanju jesu. S druge strane, neposredno ∫ziËko okruæenje ∫nancijskog poslovnog srediπta moæe biti obiljeæeno pokuπajima da se stvara sada vrlo pomodna kontekstualna arhitektura i urbano projektiranje. No s obzirom na tip mog istraæivanja i analize, to predstavlja prikrivanje, zaklanjanje Ëinjenice da neposredno ∫ziËko okruæenje nije kontekst ove umreæene subekonomije; zapravo ono ima jako malo, ako uopÊe, veze s njom. ©to je onda “kontekst”, lokalno, to “ovdje”? Nova umreæena subekonomija zauzima strateπku, dijelom deteritorijaliziranu geogra∫ju, koja presijeca granice i povezuje razliËite toËke na zemaljskoj kugli. Ona zauzima samo djeliÊ svog lokalnog okruæenja, njene granice nisu granice gradova u kojima je djelomiËno locirana, niti su to “susjedstva”. Ova subekonomija nosi u sebi intenzitet ogromne koncentracije vrlo materijalnih resursa koje potrebuje kada ulazi u prostor i Ëinjenicu svog globalnog dometa ili transnacionalne geogra∫je. Njen sugovornik nije okruæenje ili kontekst, nego datost globalnoga, no ona je ipak uklopljena, makar u jednom momentu svoje dinamike, u skup vrlo speci∫Ënih i materijalno izgraenih okruæenja.

27

05

06

Nisam sigurna πto ova uklopljenost u ∫ziËka mjesta i istodobno odbacivanje konteksta (koji je zamijenjen globalnim) znaËi teorijski, empirijski i djelatno. Strateπki postupak nije potraga za poveznicama s “okruæenjem”, kontekstom, nego je to prije smjeπOvo isto vidim i na politanje u strateπku transnacionalnu tiËkom polju, osobito u geogra∫ju konstituiranu mnoπtvom onoj vrsti “globalne” politike koja se pripisuje “lokalnosti”. U sluËaju ekonomije Internetu. Ja to radije vidimo da stare hijerarhije razmjeshvaÊam kao mnoπtvo ra, uobiËajeno oblikovane nekim lokaliziranih operacija, no s tom razlikom da su elementarnim kriterijem veliËine one dio globalne mreæe lokalne, regionalne, nacionalne, koju zovemo Internet. meunarodne - de∫nirane speciTo proizvodi “znanje” koje mijenja obiljeæja ∫Ënim nacionalnim instancijacijalokalnoga. Vidi “Digital ma viπe ne vrijede za odreene konnetworks and power”, ∫guracije poput umreæene subeTheory, Culture and Society. Mnogi znanstvenici bi se konomije o kojoj je ovdje bila rijeË. sloæili s tim, iako na tu Integracija se viπe ne postiæe prijelastvar gledaju iz razliËitih zom na neposredno slijedeÊi razuglova i koriste drugaËiji vokabular. Pgledaj pr. mjer, u smislu veliËine. Lokalno danHobsbawm 1994; Tilly as izravno transagira s globalnim 1995; Jessop 1999; Hardt globalno se smjeπta u lokalno i gloi Negri 2000. Vidi takoer razliËita poglavlja u svabalno samo je konstituirano kroz koj od dole navedenih mnoπtvo lokalnosti.05 U tome smisknjiga za presjek glelu, rijeË je o formiranju nove geogradiπta: Mittelman 1996, Olds i dr. 1999, Smith i ∫je koje razbija granice kontekstualdr. 1999, i Calabrese i nosti i tradicionalnih hijerarhija Burgelman 1999 - izdvorazmjera. jim li samo literaturu na engleskom jeziku.

28

Agende denacionalizirane dræave i privatizirano kreiranje normi Dræave su danas suoËene s novom geogra∫jom moÊi.06 Promjena stanja u kojem se dræava danas nalazi Ëesto se objaπnjava opadanjem regulatorne sposobnosti koje je uzrokovano korjenitim promjenama koje pripisujemo ekonomskoj globalizaciji: deregulacija træiπta, ekonomskih sektora i nacionalnih granica te privatizacija tvrtki javnog sektora. No, prema mom shvaÊanju, ova nova kon∫guracija moÊi s kojom su dræave suoËene povlaËi za sobom znatno diferenciranije procese nego πto to sugeriraju predodæbe o sveukupnom smanjivanju znaËaja dræave. Svjedoci smo repozicioniranja dræave na πirem polju moÊi i rekon∫guracije djelovanja dræave. Ovo πire polje moÊi je dijelom konstituirano formiranjem novog privatnog institucionalnog poretka povezanog s globalnom ekonomijom i dijelom poveÊanim znaËajem razliËitih institucionalnih poredaka angaæiranih na razliËitim aspektima πiroko shvaÊenog opÊeg dobra, poput meunarodne mreæe nevladinih organizacija i meunarodnog reæima ljudskih prava. Ta nova geogra∫ja povlaËi za sobom dubokoseænije procese transformacije dræave nego πto to predodæbe o obiËnom gubitku moÊi sugeriraju. Dræavno djelovanje ili raison d’etat - supstancijalna racionalnost dræave - tijekom stoljeÊa poprimalo je mnoπtvo obliËja. Svaka od tih transformacija imala je svoje pos-

29

07

ljedice. Danas su se uvjetovanja i sadræaj speci∫Ënih komponenti djelovanja dræava znaËajno promijenili u usporedbi s neposredno prethodnim periodom, periodom nakon drugog svjetskog rata. Neke od ovih promjena tipiËno su uhvaÊene u slici usporedbe danaπnjih neo-liberalnih ili Za potpuniju razradu ovih pitanja kao i Ëitakompetitivnih dræava s dræavama vog skupa drugih pitablagostanja poslijeratne ere. nja vladanja povezanih sa sferom ljudskih prava, graanstva i imigracije, vidi Sassen (2003).

08

Ove ideje sam iscrpnije razradila u Sassen 1996; 1999a). Treba pojasniti da kada sam prvi puta razradila termin “denacionalizacija” 1995. prilikom Memorial Schoff Lectures (1996) namjeravala sam njime odrediti speci∫Ënu dinamiku, a ne neki opÊi pojam koji se moæe istoznaËno koristiti s postnacionalnim, globalnim, ili nekim sliËnim terminom. S obzirom na to vidi debatu u nadolazeÊem broju Indiana Journal of legal studies (2000) i posebno milenijsko izdanje Public Culturea (2000).

U jednom veÊem istraæivaËkom projektu doπla sam do tri zakljuËka.07 Prvo, smatram da su odreujuÊa svojstva ovog novog, uglavnom ali ne i iskljuËivo, privatnog institucionalnog poretka u nastajanju njegova sposobnost da privatizira ono πto je dosad bilo javno i da denacionalizira dosadaπnje nacionalne ovlasti i agende politiËkih strategija. Ta sposobnost privatiziranja i denacionaliziranja uzrokuje odreene transformacije nacionalne dræave, ili preciznije, nekih njenih sastavnica. Nadalje, smatram da ovaj novi institucionalni poredak ima i normativne ovlasti - novu normativnost koja je utemeljena u onome πto je bila i πto donekle joπ uvijek jest glavna normativnost modernosti - raison d’etat.

30

Ta nova normativnost dolazi iz svijeta privatne moÊi, no smjeπta se u javni prostor doprinoseÊi denacionaliziranju povijesno konstruiranih agendi nacionalnih dræava.08 Napokon, smatram da odreene institucionalne komponente nacionalne dræave poËinju funkcionirati kao institucionalno utoËiπte za djelovanja snaænih dinamika “globalnog kapitala”i “træiπta globalnog kapitala”. Na taj naËin, dræavne institucije pomaæu preusmjeravanju svog vlastitog politiËko-strateπkog djelovanja, ili πire, dræavnih agendi prema zahtjevima globalne ekonomije. To nameÊe pitanje o tome πto je “nacionalno”u tim institucionalnim komponentama dræave povezanim s implementacijom i regulacijom ekonomske globalizacije. I osobite transformacije unutar dræave i novonastajuÊi privatizirani institucionalni poredak - orijentirani na upravljanje kljuËnim aspektima globalne ekonomije - djelomiËni su i u nastajanju iako imaju strateπki karakter. Oni imaju sposobnost mijenjanja moæda kljuËnih uvjeta “liberalne demokracije”i organizacijske arhitekture meunarodnog prava, njegovih ciljeva i iskljuËivosti. U tom smislu oni imaju sposobnost mijenjanja ciljeva dræavnih ovlasti i meudræavnog sistema, kljuËnih institucionalnih domena kojima se uspostavlja “vladavina zakona”. Nismo svjedoci nestajanja dræava kao takvih, nego prije tome da dræave u ovom novom institucionalnom poretku viπe nisu jedini ili najvaæniji strateπki posrednici i da dræave, ukljuËujuÊi i one moÊne, prolaze kroz transformaciju nekih njihovih kljuËnih instituci-

31

onalnih komponenti. Oba ova trenda doprinose demokratskoj de∫cijenciji demokracije i daljnjem jaËanju “legitimnosti” odreenih tipova zahtijeva i normi. Jedna od uloga dræave vis-à-vis ekonomske internacionalizacije bila je da posreduje u usuglaπavanju nacionalnih zakona i djelatnosti stranih ekonomskih aktera bilo da su to tvrtke, træiπta ili supranacionalne organizacije - na svome teritoriju kao i djelatnosti nacionalnih ekonomskih aktera na meunarodnom nivou. To nije nova uloga, veÊ transformirana i proπirena uloga. U sluËaju Sjedinjenih Dræava, vlada je provela zakonodavne mjere, izvrπne odredbe, i sudske odluke koje su omoguÊile inozemnim tvrtkama da djeluju u Sjedinjenim Dræavama a træiπtima da se internacionaliziraju. Postoje li odreeni uvjeti zbog kojih se obnaπanje ove uloge u danaπnjoj fazi svjetske ekonomije razlikuje od onoga πto je ono moglo biti u ranijim fazama svjetske ekonomije? Iako je to dobrim dijelom stvar interpretacije, smatram da u danaπnjem dobu ima neËeg osobitog. S jedne strane imamo iznimno opseæan korpus zakona, veÊim dijelom razvijenih u posljednjih sto godina, koji osiguravaju iskljuËivu vlast nacionalne dræave nad teritorijem, vlast koja u tom razmjeru nije postojala u prethodnim stoljeÊima, i, s druge strane, znaËajno institucionaliziranje, osobito u 1990-tim, “prava” nenacionalnih tvrtki, deregulaciju prekograniËnih transakcija i poveÊan utjecaj/moÊ nekih nadnacionalnih organizacija. Ako

32

je osiguravanje ovih prava, opcija i moÊi, prouzrokovalo makar djelomiËno odbacivanje nekih ovlasti dræave konstruiranih u proteklom stoljeÊu, moæemo ustvrditi da to stvara uvjete za transformaciju uloge dræave. To takoer pokazuje i neizostavnu ulogu nacionalnih dræava u procesu globalizacije.

09

SljedeÊe pitanje bi se tada odnosilo na prirodu ove uloge i na razliËitost te uloge od dræave do dræave.09 Da li je uloga dræave jednostavno u reduciranju vlastitih ovlasti (kao πto to sugeriraju termini poput deregulacije i privatizacije, i opÊenito “manje vlasti”) ili ta uloga zahtjeva proizvodnju novih tipova regulacija, zakonodavnih mjera, Iako se ova diskusija sudskih odluka, ukratko, proodnosi na dræave koje djeluju pod vladavinom izvodnju Ëitavog niza novih “legalzakona, moramo uzeti nosti”.10 u obzir i znaËajne razlike u moÊi ovih dræava. Kao πto je Ëesto puta reËeno, vlada Sjedinjenih Dræava moæe smjerati da nametne uvjete globalnim træiπtima i dræavama sudionicama πto, primjerice, vlada Argentine ne moæe.

10

Koristim taj termin da bih razlikovala tu proizvodnju od “prava” ili “jurisprudencije” (Sassen 1996: pogl. 1).

Nadalje, ukoliko zaista neke dræave, to jest Sjedinjene Dræave i Velika Britanija, daju formu ovim novim legalnostima, to jest odreene aspekte izvedene iz anglo-ameriËkog trgovaËkog prava i njemu pripadajuËihraËunovodstvenih standarda, te ih tako nameÊu drugim dræavama uslijed meuovisnostî koja je u sræi trenutaËne faze globalizacije, onda to uzrokuje i

33

11

nameÊe Ëitav skup pritisaka na dræave sudionice.11 Zakonodavne mjere, izvrπne odredbe, pridræavanje novih tehniËkih standarda, i tako dalje, Ova dominacija popritrebale bi generirati pojedinaËne ma mnoπtvo oblika i ne zahvaÊa samo siromaπinstitucije i politiËke strukture ne i slabije dræave. Fransvake od tih dræava.12 cuska, primjerice, spada meu svjetski najjaËe snabdjevaËe informacijskim uslugama i uslugama industrijskog inæenjeringa u Evropi te zauzima Ëvrsto, iako ne iznimno, mjesto u ∫nancijskim i osiguravateljskim uslugama. No znaËajno zaostaje u pravnim i raËunovodstvenim uslugama zbog dominacije anglo-ameriËkog prava i standarda u meunarodnim transakcijama. Anglo-ameriËke tvrtke s uredima u Parizu skrbe za pravne potrebe tvrtki, francuskih ili stranih, koje posluju u Francuskoj. SliËno tome, anglo-ameriËko pravo znaËajno dominira meunarodnim trgovinskim arbitraæama, institucijom utemeljenom u kontinentalnim zakonodavnim tradicijama, osobito Francuske i ©vicarske.

Termini poput “deregulacija”, ∫nancijska i trgovinska liberalizacija i privatizacija, najËeπÊe se koriste pri opisivanju promjena ovlasti dræave u sferi ekonomije. Problem tih termina je πto oni oznaËavaju samo povlaËenje dræave iz regulacije vlastite ekonomije, a ne zahvaÊaju sve naËine na koje dræava sudjeluje u stvaranju poretka koji globalizaciju pospjeπuje, niti zahvaÊaju popratne transformacije dræave - dva pitanja za koja sam osobito zainteresirana. Da ilustriram. Centralne banke su nacionalne institucije koje se bave nacionalnim pitanjima. Ipak, u proteklih deset godina one su postale, unutar nacionalne dræave, institucionalno utoËiπte monetarne politike koja pospjeπuje razvoj globalnog træiπta kapitala, i u stvari,

34

12

Iako je opÊe poznato, vrijedi se prisjetiti kako je ova garancija prava kapitala uklopljena u odreeni tip dræave, odreeni koncept prava kapitala i odreeni tip meunarodnog pravnog reæima; uglavnom je uklopljena u dræavu najrazvijenijih i najmoÊnijih zemalja svijeta, u zapadnjaËko poimanje ugovora, prava vlasniπtva, i u nove pravne reæime koji sluæe daljnjem pospjeπenju globalizacije, pr. tjeranje dræava da priznaju autorska prava.

13

Dok ovu autonomiju uzimamo zdravo za gotovo kada su u pitanju Sjedinjene Dræave ili veÊina zemalja Evropske Unije (iako ne svetako centralnu banku Francuske, prije formiranja Evropske Centralne Banke, izvrπna vlast nije smatrala autonomnom), u mnogim dræavama izvrπna vlast ili lokalne oligarhije veÊ dugo imaju znaËajan utjecaj na centralne banke - iako ne nuæno na uπtrb najugroæenijih slojeva puËanstva.

opÊenitije gledano, globalni ekonomski sistem. Novi uvjeti globalnog ekonomskog sistema - zahtjevi koji moraju biti ispunjeni da bi se dræava integrirala u globalno træiπte kapitala - donose autonomiju centralnih banaka kao svoj kljuËni element.13 Time se provodi zadatak uspostavljanja odreenog tipa monetarne politike, pr. zastupanje niske inΩacije spram veÊeg rasta zaposlenosti Ëak i kada predsjednik, osobito u predizborno vrijeme, preferira suprotno. Dok s jedne strane zaπtita centralne banke svakako pomaæe borbi protiv korupcije, s druge strane ona predstavlja pokretaË Ëitavog skupa prilagodbi nacionalnih dræava zahtjevima globalnog træiπta kapitala. MoguÊa je sliËna analiza ministarstava ∫nancija (ili Dræavne riznice u Sjedinjenim Dræavama) koja su bila prisiljena nametnuti odreeni tip ∫skalne politike kao dijela novih uvjetovanja ekonomske globalizacije. Teorijski, to bi znaËilo objasniti/ konceptualizirati odreeni skup pojava koje se javljaju unutar nacio-

35

14

15

Ovo je teorijski i istraæivaËki potpuno neistraæeno podruËje, bavljenje njime bi znaËilo ispitati kako se ta proizvodnja dogaa i kako se legitimira. Istraæivanje bi svakako variralo od dræave do dræave (te varijacije bi tada trebalo ustanoviti, odvagnuti i interpretirati).

Ovdje se postavlja pitanje πto je zapravo “nacionalno” (nacionalno u smislu nacionalne dræave, a ne nacije) u nekim komponentama dræavnih institucija koje su povezane s implementacijom i regulacijom ekonomske globalizacije. Druπtvene znanosti su slabo opremljene za ovaj zadatak zbog pristupa teoriji i istraæivanju koji je izrazito centriran na dræavu. (Za kritiËko preispitivanje centriranosti na dræavu u druπtvenim znanostima vidi, primjerice, Taylor 2000; Hardt i Negri 2000; vidi takoer opÊenito AbuLughod 2000).

nalnog institucionalnog okruæenja, ali sada su usmjerene prema nenacionalnim ili transnacionalnim agendama a nekoÊ su bile usmjerene prema nacionalnim agendama. Prilagoavanje interesima stranih tvrtki i investitora, u uvjetima u kojima je veÊina institucionalnih domena dræave konstruirana kao “nacionalna”, iziskuje usuglaπavanje.14 Modus usuglaπavanja u sadaπnjoj fazi ide u pravcu koji ja opisujem kao denacionalizaciju nekolicine visoko specijaliziranih komponenti nacionalnih institucija.15 Moja je hipoteza da neke komponente nacionalnih institucija, iako formalno nacionalne, nisu nacionalne u smislu u kojem su dræavne prakse oblikovale taj termin od pojave takozvanih regulativnih dræava osobito na zapadu. Iako nesavrπeno implementirana i iako Ëesto iskljuËuje nacionalne manjine, kejnzijanska politika koja stremi jaËanju “nacionalne” ekonomije, “nacionalne” potroπaËke moÊi, podiæuÊi nivo obrazovanosti “nacionalne” radne snage,

36

dobra je ilustracija znaËenja “nacionalnoga”. OËigledno je da to znatno varira od dræave do dræave, kako u opsegu u kojem je takav nacionalni politiËko-strateπki projekt opstojao tako i u stvarnom vremenskom razdoblju njegove provedbe.

16

KljuËna je Ëinjenica za ovu analizu da novonastajuÊi, Ëesto nametnuti konsenzus u zajednici dræava za promicanje globalizacije nije samo politiËka odluka: ona ukljuËuje i odreen tip djelovanja velikog broja razliËitih institucija u svakoj od dræava. U tom smislu, ovaj konsenzus nije samo odluka veÊ djelomiËno i oblik stvarnog djelovanja dræava. Nadalje, to djelovanje dræava proizvodi ironiËne posljedice jer uzrokuje destabiliziranje nekih aspekata dræavne moÊi. Tako je vlada Sjedinjenih Dræava, kao hegemonijska sila danaπnjice, navela/prisilila druge dræave da prihvate obveze prema globalnom kapitalu doprinoseÊi tako jaËanju snaga koje mogu zaprijetiti ili destabilizirati ono πto je historijski konstruirano kao moÊ dræave.16 Prema mom shvaÊanju ovo vrijedi kako za Sjedinjene Dræave tako i za druge zemlje. Meu ostalim to je oËito i u Ëinjenici da dræava i dalje igra centralnu, iako ne i iskljuËivu, ulogu u proizvodnji legalnosti oko novih formi ekonomskih aktivnosti, a ova proizvodnja barem jednim svojim dijelom sve viπe hrani moÊ novonastajuÊe strukture obiVidi, primjerice, arljeæene denacionalizacijom nekih gumentaciju u Arrighi, komponenti te proizvodnje i priva1994; takoer vidi debatu u Davies, 1999. tizacijom drugih komponenti.

37

U tom sluËaju moglo bi se reÊi da dræava prisvaja globalni projekt suæavanja svoje uloge u regulaciji ekonomskih transakcija. Moæe se reÊi da dræava ovdje predstavlja tehniËki administrativni aparat koji trenutno ne moæe biti repliciran nekim drugim institucionalnim ureenjem; nadalje, to je aparat poduprt vojnom silom, globalnom silom u sluËaju nekih dræava. Iz perspektive transnacionalnih tvrtki, cilj je osigurati funkcije koje je tradicionalno imala dræava na podruËju nacionalne ekonomije, nadasve garantiranje prava vlasniπtva i ugovora. To bi se moglo ostvariti na nekoliko naËina. Do odreene granice ovo se garantiranje privatizira, kao πto to, primjerice, pokazuje poveÊan broj meunarodnih trgovinskih arbitraæa i kljuËni elementi novog privatiziranog institucionalnog poretka.17

17

Ovdje je na djelu skup strateπkih dinamika i institucionalnih transformacija. One mogu ukljuËivati manji broj dræavnih ureda i jedinica unutar odjela uprave, manji broj zakonodavnih inicijativa i izvrπnih odredbi, a ipak imati moÊ uspostavljanja nove normativnosti u srcu dræave; to je osobito zbog toga πto ti strateπki sektori djeluju u kompleksnoj interakciji s privatnim, transnacionalnim, moÊnim akterima. To Vidi Dezalay i Garth je u razliËitoj mjeri na djelu u sve (1996) o meuveÊem broju dræava, iako veÊi dio narodnim trgovinskim arbitraæama; Cutler institucionalnog aparata dræave u (1999), i Biersteker i dr. principu ostaje nepromijenjen. (In(u pripremi) o privatertnost birokratskih organizacija, nim ovlastima.

38

koja kreira vlastitu verziju kaotiËkog sistema, znaËajno doprinosi kontinuitetu). Ja konceptualiziram ovu transformaciju kao denacionalizaciju, ili preciznije, djelomiËnu i poËetnu denacionalizaciju odreenih, tipiËno visoko specijaliziranih, dræavnih institucionalnih poredaka i dræavnih agenda. Iz perspektive istraæivanja argumentirala sam da to nameÊe potrebu da se odredi πto je “nacionalno” (onako kako je povijesno konstruirano) u upravo ovim specijaliziranim institucionalnim poretcima unutar nacionalne dræave, osobito neke speci∫Ëne aktivnosti i ovlasti centralnih banaka i ministarstava ∫nancija. NaËin sudjelovanja dræave razvio se tako da ojaËava moÊ i legitimitet privatiziranih i denacionaliziranih dræavnih ovlasti. Rezultat toga je nastanak novog prostorno-vremenskog poretka velike sposobnosti upravljanja i velike strukturalne moÊi. Taj institucionalni poredak doprinosi jaËanju nekih tipova ekonomskih i politiËkih aktera a slabljenju drugih. On je krajnje pristran a ne univerzalan, a strateπki je utoliko πto ima neodobren utjecaj na veliko podruËje πireg institucionalnog svijeta i svijeta proæivljenog iskustva a da nije potpuno odgovoran formalnim demokratskim politiËkim sistemima. Iako je djelomiËno uklopljen u nacionalne institucionalne okvire, razliËit je od njih. Zbog djelomiËne uklopljenosti u nacionalne okvire njegovo identi∫ciranje bi iziskivalo dekodiranje onoga πto jest nacionalno u onome πto je povijesno konstruirano kao nacionalno.

39

Ukratko, smatram da je tenzija izmeu a) nuæne, iako djelomiËne, lociranosti globalnog u nacionalne teritorije i institucije, i b) razraenog sistema prava i administracije koji je oblikovao iskljuËivu nacionalnu i teritorijalnu ovlast suverenih dræava, c) dijelom razrjeπavana 1.) kroz procese institucionalne denacionalizacije unutar nacionalne dræave i nacionalne ekonomije, i 2.) kroz formiranje privatiziranih posredniËkih institucionalnih ureenja koja su samo djelomiËno sadræana u meudræavnim sistemima i koja se razvijaju u paralelni institucionalni svijet za rukovoenje transnacionalnim operacijama.18 U pogledu istraæivanja to, meu ostalim, znaËi utvrditi πto su nova teritorijalna i institucionalna uvjetovanja nacionalnih dræava. 18

Ovdje nailazimo na paralele s jednom posve razliËitom sferom djelatnosti dræave i transnacionalnih procesa: ulogom nacionalnih sudova u implementiranju instrumenata meunarodnog reæima ljudskih prava i ukljuËivanjem u nekolicinu novih nacionalnih ustava odredbi koje ograniËavaju predmnijevanje nacionalnih dræava da one predstavljaju sav svoj narod u meunarodnim forumima.

ZakljuËak Pobliæe opisati procese koji saËinjavaju globalizaciju kroz ovaj posebni tip konceptualizacije znaËi iznijeti na vidjelo kako su strateπki projekti globalizacije uπli u igru izmeu dvije dominantne/Ëudoviπne [master/monster] temporalnosti i prostornosti unutar kojih mi postojimo i djelujemo (i udjelovljujemo razliËite vrste mikrotemporalnosti i mikroprostornosti). Prva je slabeÊi prostorno-vremenski red nacionalne

40

dræave kao historijske institucije, dominantne temporalnosti za koju se Ëesto mislilo da ono jest povijesno vrijeme. Druga, globalna, je prostorno-vremenski (ne)red u nastajanju. Na presjeciπtu ovih koegzistirajuÊih prostorno-vremenskih redova/nereda svjedoci smo formiranja novih ekonomskih dinamika/prilika koje pogone i saËinjavaju ekonomsku globalizaciju. Poimanje globalizacije na ovom tragu nameÊe niz pitanja o teoretizaciji i istraæivanju. Transnacionalni procesi poput ekonomske globalizacije ili globalnih razdjelnica kako ih je odredio Appadurai suËeljavaju druπtvene znanosti s Ëitavim nizom teorijskih i metodoloπkih poteπkoÊa. DjelomiËno konceptualno ograniËavanje globalnoga, ili nenacionalnoga, na nacionalne teritorije podriva kljuËnu dualnost koja proæima mnoge metode i konceptualne okvire koji dominiraju druπtvenim znanostima, dualnost nacionalnoga i nenacionalnoga kao dva meusobno iskljuËiva stanja. U sluËaju suvremene globalne ekonomije, takav izazov proizlazi iz Ëinjenice πto ona istovremeno transcendira ovlasti nacionalne dræave a ipak je, makar samo djelomiËno, usaena u nacionalne teritorije i institucije. preveo: Jakov ViloviÊ

41

Repozicioniranje graanstva: emergentni subjekti i prostori politike 01

VeÊina znanstvenih radova o graanstvu tvrdila je da je ono nuæno povezano s nacionalnom dræavom. Transformacije danas u tijeku nameÊu pitanja o ovoj tvrdnji utoliko πto znaËajno mijenjaju one uvjete koji su u proπlosti odræavali vezu izmeu graanstva i nacionalne dræave. Kontekst ove moguÊe transformacije de∫niran je dvjema meusobno povezanim okolnostima. Jedna okolnost je promjena u poloæaju i institucionalnim svojstvima nacionalne dræave od osamdesetih godina dvadesetog stoljeÊa na ovamo kao rezultat razliËitih formi globalizacije u rasponu od ekonomske privatizacije i deregulacije do poveÊanog znaËaja meunarodnog reæima ljudskih prava. Druga okolnost je pojava mnoπtva razliËitih aktera, skupina i zajednica djelomiËno ojaËanih ovim transformacijama u dræavi i izrazito nesklonih da se automatski identi∫ciraju s nacijom predstavljanom dræavom.

01

Ovaj tekst se zasniva na mom uvodniËarskom izlaganju odræanom 7. oæujka 2002. na konferenciji Berkeley Journal of Sociology: “Race and Ethnicity in a Global Context” na University of California. Htjela bih se zahvaliti Ryanu Centneru sa sveuËiliπta Berkley i Emikou Kurotsuu sa sveuËiliπta Chicago na pomoÊi pri pisanju ovog eseja.

Bavljenje pitanjem graanstva u kontekstu ovih transformacija povlaËi za sobom speci∫Ëan stav. MoguÊe je tvrditi kako se u proteklom stoljeÊu bitna svojstva graanstva na najapstraktnijem ili najformalnijem nivou nisu znatnije promijenila. Teoretsko polaziπte s kojega Êu se baviti tim pitanjem je povijesnost i uklopljenost obiju tih kategorija, graanstva i nacionalne dræave, prije nego li njihova Ëisto formalna svo-

43

jstava. Svaka od njih bila je konstruirana na razraen i formalan naËin i svaka od njih se povijesno razvijala kao Ëvrsto povezani sklop ponekad vrlo razliËitih elemenata. Dinamike koje su danas u tijeku destabiliziraju ove posebne sklopove i iznose na vidjelo samu Ëinjenicu tog povezivanja u sklop i njegove posebnosti. Ove dinamike, svojim destabilizirajuÊim uËincima, otvaraju djelatne i retoriËke moguÊnosti za javljanje novih tipova politiËkih subjekata i novih prostora za politiku. ©ire sagledano, destabiliziranje hijerarhija legitimne moÊi i podaniπtva koncentriranih u nacionalnoj dræavi omoguÊilo je umnoæavanje neformaliziranih ili djelomiËno formaliziranih politiËkih dinamika i aktera. Ove promjene signaliziraju deteritorializiranje praksi i identiteta graanstva, diskursa o lojalnosti i podaniπtvu. Naposljetku, speci∫Ëne transformacije unutar nacionalne dræave direktno i indirektno su promijenile odreena svojstva institucije graanstva. Ove transformacije nisu nuæno vezane za deteritorijalizaciju ili smjeπtanje te institucije izvan nacionalne dræave kao πto je to kljuËno za koncepcije postnacionalnog graanstva, te ih je stoga korisno razlikovati od uvrijeæenih pojmova postnacionalnog graanstva. Njih Êu nazivati denacionaliziranim oblicima graanstva. AnalitiËki, nastojim razumjeti kako razliËite transformacije povlaËe za sobom kontinuitete ili diskontinuitete u osnovnom institucionalnom obliku. Drugim rije-

44

Ëima, gdje nailazimo na kontinuitete u formalnom sklopu prava koja tvore jezgro te institucije i gdje nailazimo na kretanja prema postnacionalnim i/ili denacionaliziranim svojstvima graanstva? I gdje joπ uvijek neformalne prakse graanstva mogu uroditi formalizacijama novih tipova prava? Posebnu paænju posveÊujem nekolicini speci∫Ënih tema koje pruæaju uvid u ta svojstva. Jedna od njih je odnos izmeu graanstva i dræavljanstva i razvoj dræavljanstva prema neËemu πto viπe nalikuje “efektivnom” dræavljanstvu nego li “podaniπtvu” jednoj dræavi ili iskljuËivo formalnoj nacionalnosti. Kasniji odjeljci propituju mjeπavinu razliËitih elemenata koji Ëine kategoriju graanstva u visoko razvijenim dræavama danaπnjice. Daleko od toga da bi bili jedinstvena kategorija ili puki pravni status, ti razliËiti elementi mogu biti proturjeËni. Jedna je od mojih pretpostavki ovdje da destabilizirajuÊi uËinak globalizacije doprinosi naglaπavanju raznovrsnosti svakog od ovih elemenata. Dokaz tome je porast tenzija izmeu pravne forme i normativnog projekta prema pojaËanoj inkluziji kako razliËite manjine i obespravljeni sektori dobivaju na vidljivosti u postavljanju svojih zahtjeva. Ono πto je ovdje kritiËno je neuspjeh u veÊini dræava u ostvarivanju “jednakog” graanstva - to jest, ne samo formalnog statusa nego i uvjeta koji otvaraju moguÊnosti. Preostali odjeljci zapoËinju teoretiziranjem o ovim temama usmjeravajuÊi razmatranje prema speci∫cira-

45

nju zaËetnih i uobiËajeno neformaliziranih razvoja institucije graanstva. Neformalne prakse i politiËki subjekti koji nisu potpuno prepoznati kao takvi svejedno mogu funkcionirati kao dio politiËkog krajolika. Ilegalni imigranti s dugotrajnim boravkom uËestvuju, u rutini svakodnevice, u praksama koje su jednake praksama formalno de∫niranih graana. To proizvodi neformalni druπtveni ugovor izmeu ilegalnih imigranata i zajednice. Subjekti koji su po de∫niciji kategorizirani kao nepolitiËki, poput “domaÊica”, mogu imati znaËajan politiËki utjecaj i mogu biti emergentni politiËki subjekti. Utoliko ukoliko je graanstvo makar djelomiËno oblikovano uvjetima u koje je uklopljeno, uvjetima koji su se danas promijenili na odreene vrlo speci∫Ëne i takoer vrlo opÊenite naËine, za oËekivati je da Êe doÊi do odgovarajuÊih promjena i u samoj toj instituciji. Te promjene moæda joπ nisu formalizirane i neke to moæda nikada neÊe ni postati. Nadalje, ove promjene institucije graanstva i nacionalne dræave mogu destabilizirati druπtvene konstrukcije poput rase i etniciteta koje obiljeæavaju pojedinca. OpÊenito, analiza u ovom radu sugerira da smo moæda svjedoci uklanjanja granica iz postojeÊih tipova subjekata, pogotovo onih dominantnih kao πto su graanin-podanik, stranac, rasno obiljeæen subjekt. Zavrπni odjeljak tvrdi da mnoge od tih transformacija, kako u πirem kontekstu tako i u samoj instituciji graanstva, postaju sve oËitije u velikim gradovima

46

danaπnjice. Moæda je najrazvijeniji tip mjesta za ovaj tip analize globalni grad.02 U ovom procesu globalni grad biva preoblikovan u djelomiËno denacionalizirani prostor koji omoguÊuje djelomiËno preosmiπljavanje graanstva. To preosmiπljavanje premjeπta instituciju od pitanja usko de∫niranog dræavljanstva prema udjelovljenju πirokog polja pojedinaËnih interesa, u rasponu od protesta protiv policijske brutalnosti i globalizacije do politike seksualnog opredjeljenja i anarhistiËkog skvotiranja. Ja to tumaËim kao pomak prema praksama graanstva koje se vrte oko zahtijevanja prava za grad. To nisu iskljuËivo ili nuæno urbane prakse, no nadasve u velikim gradovima svjedoci smo istodobno nekih od najekstremnijih nejednakosti kao i uvjeta koji otvaraju moguÊnosti za te prakse graanstva. U globalnim gradovima ove prakse takoer sadræavaju moguÊnost izravnog angaæiranja strateπkih oblika moÊi - πto je Ëinjenica koju tumaËim kao znaËajnu u kontekstu gdje je moÊ sve viπe privatizirana, globalizirana i neuhvatljiva.

Graanstvo i dræavljanstvo

02

Za potpuniji uvid u moje razumijevanje koncepta globalnog grada, vidi drugo dopunjeno izdanje The Global city: New York, London, Tokyo (Sassen 2001).

Po svojoj najuæoj de∫niciji graanstvo oznaËuje pravni odnos izmeu pojedinca i politiËke zajednice. Ovaj odnos u naËelu moæe poprimiti mnoπtvo oblika, πto dobrim dijelom ovisi o de∫niciji politiËke zajednice. Tako je u Evropi, u antici

47

i u srednjem vijeku, de∫nicija politiËke zajednice prvotno bila grad. No razvoj politiËkih zajednica u smjeru formiranja dræava podario je graanstvu na zapadu njegov potpuni institucionalizirani i formalizirani karakter i uËinio dræavljanstvo kljuËnom komponentom graanstva. Danas se oba termina, graanstvo i dræavljanstvo, odnose na nacionalnu dræavu. U tehniËko pravnom smislu oba pojma odraæavaju razliËiti pravni okvir, iako je rijeË o bitno jednakim konceptima. Oba se svode na pravni status pojedinca u terminima pripadnosti nekoj dræavi. No dok je graanstvo ograniËeno na nacionalnu dimenziju, dræavljanstvo se odnosi na meunarodnopravnu dimenziju u kontekstu meudræavnog sistema. Pravni status odreuje koga dræava prepoznaje kao svog graanina te formalnu bazu prava i odgovornosti pojedinca u odnosu prema dræavi. Meunarodno pravo dopuπta svakoj dræavi da odredi koga Êe smatrati svojim graaninom (vidi Haπku konvenciju). Zakoni o tome tko je graanin kao i de∫niranje onoga πto je potrebno da bi se bilo graanin znaËajno variraju od dræave do dræave. »ak i unutar same Evrope, o ostatku svijeta da i ne govorimo, postoje velike razlike u naËinu formiranja graanstva te stoga i de∫niranju negraanina. Agresivni nacionalizam i teritorijalno suparniπtvo evropskih dræava u osamnaestom, devetnaestom te dobrom dijelu dvadesetog stoljeÊa uËinilo je koncept dvojnog dræavljanstva opÊe neprihvatljivim, inkompatibil-

48

nim s lojalnoπÊu pojedinca i destabilizirajuÊim za meunarodni poredak. Apsolutna ovlast dræave nad teritorijem i njenim dræavljanima nije jednostavno prihvaÊala dvostruko dræavljanstvo. Naprotiv, vidljiv je jasan razvoj mehanizama namijenjenih sprjeËavanju i suzbijanju uobiËajenih razloga za dvojno dræavljanstvo (marrus 1985). Ova negativna percepcija dvojnog dræavljanstva nastavlja se kroz prvu polovicu dvadesetog stoljeÊa sve do duboko u πezdesete godine. Nisu postojali meunarodni sporazumi o dvojnom dræavljanstvu. Glavno nastojanje meunarodnog sistema bilo je iskorijeniti razloge za dvojno dræavljanstvo putem multilateralne kodi∫kacije zakona o podaniπtvu (rubenstein and adler 2000). Vrlo je vjerojatno da je ovaj oblik institucije graanstva, utemeljen na iskljuËivoj odanosti, dosegao svoj vrhunac u dvadesetom stoljeÊu. Velike transformacije osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stoljeÊa sa sobom su donijele uvjete za promjenu institucije graanstva i njenog odnosa spram dræavljanstva, takoer su sa sobom donijele i promjene u pravnom sadræaju dræavljanstva. VeÊinom manje formalne i neformalne promjene poËinju razblaænjavati osobitu formalizaciju proisteklu iz evropske povijesti. Dugotrajan otpor dvojnom i mnogostrukom dræavljanstvu prelazi u selektivno prihvaÊanje. Prema nekim znanstvenicima (spiro 1997; rubenstein i adler 2000) dvostruko i viπestruko dræavljanstvo u buduÊnosti Êe postati normom. Danas viπe ljudi nego ikada ima dvo-

49

jno dræavljanstvo (spiro 1997). Utoliko ukoliko je vaænost dræavljanstva u funkciji centralne uloge dræave u meunarodnom sistemu, za oËekivati je da Êe opadanje vaænosti ove uloge i umnoæavanje drugih aktera utjecati na vrijednost dræavljanstva. Ove transformacije mogu graanstvu davati novi skup svojstava kako Êe ono nastavljati odgovarati na uvjete unutar kojih je uklopljeno (sassen 1996: pogl. 2.). Nacionaliziranje te institucije koje se odvijalo tijekom proteklih nekoliko stoljeÊa moglo bi danas biti zamijenjeno djelomiËnim denacionaliziranjem. Temeljna dinamika u tom pogledu je rastuÊe povezivanje nacionalnih ekonomija s globalnom ekonomijom te popratni pritisak na dræave da budu kompetitivne. OdluËujuÊe za danaπnje poimanje kompetitivnih dræava je povlaËenje iz razliËitih sfera graanskih prava, s moguÊim slabljenjem lojalnosti prema dræavi. Lojalnost graanina postaje danas manje vaæna za dræavu nego πto je to bila za vrijeme Ëestih ratova i potrebe za lojalnim graaninom ratnikom. Mase trupa danas mogu biti zamijenjene tehnoloπki intenzivnijim metodama ratovanja. I πto je najvaænije, u visoko razvijenom svijetu dijelom kao rezultat ekonomske globalizacije, ratovanje gubi na svojoj vaænosti. Globalne tvrtke i træiπta ne æele bogate dræave u meusobnom ratu. “Meunarodni” projekt najmoÊnijih aktera na svjetskoj pozornici danas bitno se razlikuje od onoga u devetnaestom i prvoj polovici dvadesetog stoljeÊa.

50

Brojne dinamike koje su izgradile ekonomiju, politiËke zajednice i druπtva devetnaestog i dvadesetog stoljeÊa nosile su u sebi spregu izmeu nacionalnih okvira i prava graana. Tijekom industrijalizacije, formiranje klasa, klasne borbe i povlastice kako poslodavaca tako i radnika teæili su se uspostaviti u nacionalnim razmjerima i postati identiËni s dræavno proizvedenim zakonima i regulativama, pravima i obavezama. Dræava postaje kljuË u osiguravanju dobrobiti znaËajnog dijela radniËke klase i buræoazije. Razvoj dræava blagostanja u dvadesetom stoljeÊu postaje krucijalna institucionalna domena koja jamËi prava siromaπnima i obespravljenima. Danas, poveÊan znaËaj pridavati pojmu “kompetitivnosti” dræava vrπi pritisak na dræavu da smanji ta prava, πto slabi reciproËan odnos izmeu siromaπnih i dræave (primjerice munger 2001). Napokon, rast nezaposlenosti te Ëinjenica da je sve viπe mladih ljudi danas sve slabije vezno uz træiπte rada, πto se nekad smatralo odluËujuÊim mehanizmom socijalizacije zrelih ljudi mlae generacije, doprinosi slabljenju lojalnosti i osjeÊaja reciprociteta izmeu buduÊih odraslih osoba i dræave (roulleau - berger 2002). Otkako su se ovi trendovi sastali otprilike pred kraj dvadesetog stoljeÊa, oni doprinose destabiliziranju znaËenja onakvog graanstva kako je oblikovano u devetnaestom i veÊem dijelu dvadesetog stoljeÊa. Ekonomska politika i tehnoloπki razvoj koji pripisujemo ekonomskoj globalizaciji poveÊavaju vaænost transnacionalnih dinamika i umanjuju vaænost granica. Popratni nagla-

51

sak na træiπtima doveo je u pitanje temelje dræave blagostanja. T. H. Marshall (1977) i mnogi drugi su smatrali i dalje smatraju dræavu blagostanja vaænom sastavnicom druπtvenog graanstva. Danas mnoge pretpostavke dominantnog modela marπalovskog graanstva ozbiljno slabe pod utjecajem globalizacije i premoÊi træiπta kao povlaπtenog mehanizma za bavljenje druπtvenim pitanjima. Za mnoge kritiËare oslanjanje na træiπte kao rjeπenja politiËkih i druπtvenih problema predstavlja divljaËki napad na principe graanstva. Tako Peter Saunders (1993) smatra da je graanstvo ukljuËeno u institucije dræave blagostanja zaπtita od hirova træiπta i nejednakosti klasnog sistema. Priroda graanstava takoer je dovedena u pitanje proliferacijom starih tema koje su ponovno privukle paænju. Meu njima su pitanja dræavne pripadnosti starosjedilaËkih zajednica, ljudi bez dræave i izbjeglica (sassen 1999, knopp 2002). Sve to ima vaæne implikacije za ljudska prava u odnosu na graanstvo. Ove druπtvene promjene u ulozi dræave, utjecaj globalizacije na dræave, te odnos izmeu dominantnih i podreenih skupina takoer imaju veliki utjecaj na pitanja identiteta. “Da li je graanstvo koristan koncept za istraæivanje problema pripadnosti, identiteta i osobnosti u modernom svijetu?” (schotter 1993; ong 1999, poglavlja 1 i 4). Mogu li takve radikalne promjene u pretpostavkama graanstva ostaviti samu tu instituciju nepromijenjenom.

52

Dekonstrukcija graanstva Iako se o njemu Ëesto govori kao o jednom konceptu i doæivljava ga se kao jedinstvenu instituciju, graanstvo zapravo opisuje odreeni broj zasebnih ali povezanih aspekata u odnosu izmeu pojedinca i politiËke zajednice. Sadaπnji razvoj dogaanja iznosi na vidjelo i stavlja naglasak na osebujnost ovih razliËitih aspekata, od formalnih prava do praksi i psiholoπkih dimenzija (vidi ong 1996; bosniack 2000). Ona rasvijetljavaju tenziju izmeu graanstva kao formalno pravnog statusa i kao normativnog projekta ili aspiracije. Formalna jednakost zagarantirana svim graanima rijetko poËiva na potrebi za istinskom jednakoπÊu u druπtvenim ili Ëak politiËkim okvirima. Ukratko, sadaπnji uvjeti pojaËali su naglasak na pravima i aspiracijima koje seæu dalje od formalno pravne de∫nicije prava i duænosti. Ovo se u posljednje vrijeme oËituje u ponovnom oæivljavanju teorijskih razlikovanja: komunitaristiËko i deliberativno, rapublikansko i liberalano, feministiËko, postnacionalno i kozmopolitsko poimanje graanstva. Utoliko ukoliko je graanstvo status koji artikulira pravna prava i duænosti, mehanizam kroz koji je ova artikulacija oblikovana i izvrπena moæe se analitiËki razluËiti od samog statusa kao i sadræaja tih prava. U srednjovjekovnim gradovima, kojima se Max Weber toliko divi (1958), sami su stanovnici gradova uspostavljali strukture putem kojih su ustanovljavali i jaËali svoja

53

prava u prostoru grada. Danas je nacionalna dræava ta koja postavlja ove mehanizme i to Ëini za nacionalni politiËki prostor. No ovi se mehanizmi takoer mijenjaju globalizacijom, prateÊim promjenama u nacionalnoj dræavi, te dominacijom ljudskih prava. U svakoj od ovih velikih faza promijenio se i stvarni sadræaj i oblik pravnih prava i duænosti. Neki od njih dadu se ilustrirati kroz razvoj jednakog graanstva tijekom proteklih nekoliko desetljeÊa. Jednako graanstvo je centralna toËka moderne institucije graanstva. ©irenje jednakosti meu graanima oblikovalo je dobar dio razvoja graanstva u dvadesetom stoljeÊu. Predmet je rasprava pitanje o tome kako je doπlo do πireg ukljuËivanja tijekom ovog razdoblja, primjerice, kao najistaknutiji sluËaj, do davanja prava glasa æenama. Za neke (primjerice karst 2000) sam zakon - i nacionalni zakon - je krucijalan u promicanju prepoznavanja iskljuËivanja i njegovoj eliminaciji. Za druge (young 1990; taylor 1992) najvaæniju su ulogu odigrali politika i identitet jer su priskrbili osjeÊaj solidarnosti nuæan za daljnji razvoj modernog graanstva u nacionalnoj dræavi. Kako god bilo, buduÊi da je jednakost utemeljena na pripadnosti, status graanina Ëini temelj politike iskljuËivosti i identiteta (walzer 1985; bosniak 1996). U dræavama poput Sjedinjenih AmeriËkih Dræava, princip jednakog graanstva ostaje neostvaren, Ëak i

54

03

nakon uspjeπnih borbi i pravnog napretka u posljednjih pet desetljeÊa (karst 1997).03 Skupine de∫nirane rasom, etnicitetom, religijom, spolom, seksualnim opredjeljenjem i drugim “identitetima”, joπ uvijek se suoËavaju s razliËitim vrstama iskljuËivanja iz potpune participacije u javnom æivotu usprkos njihovoj formalnoj jednakosti kao graana. Drugo, buduÊi da se puna participacija graanina oslanja na materijalnu osnovu (marshall 1977; handler 1995) siromaπtvo iskljuËuje velike sektore populacije i jaz se produbljuje. Znanstvenici koji se kritiËki bave feminizmom i rasom ukazali su na neuspjeh rodno i rasno neutralnih koncepcija graanstva, poput pravnog statusa, u rasvijetljavanju razlika izmeu pojedinaca unutar zajednice (benhabib, butler, cornell. i fraser 1995; cernshaw, gotanda, peller i thomas 1996; delgado i stefanic 1999; benhabib 2002). Ukratko, pravno graanstvo ne donosi uvijek potpuno i jednako pravo pripadnosti. Graanstvo je uvjetovano pozicijom U Karstovoj interpretaciji ameriËkog zakona, razliËitih skupina unutar nacionstranci imaju “ustavno alne dræave. pravo na veÊinu jamstava jednakog graanstva, i Vrhovni Sud je prihvatio ovu ideju u vrlo ograniËenim okvirima” (2000:599;). Karst takoer primjeÊuje kako Vrhovni Sud taj proces nije odveo niti pribliæno tako daleko koliko bi on to æelio.

Ipak, upravo je poloæaj ovih razliËitih skupina prouzroËio prakse i sukobe koji su doveli do promjena u samoj instituciji graanstva. Tako Kenneth Karst (1997) primjeÊuje kako je u Sjedinjenim Dræavama nacionalni zakon bio taj koji je “istkao

55

niti graanstva” - formalni pravni status, prava, pripadnost - u princip jednakog graanstva. Ovo se dogodilo nizom odluka Vrhovnog Suda i akata Kongresa poËevπi sa Civil Rights Act iz 1964. Karst naglaπava vaænost ovih ustavnih i zakonskih instrumenata, i istiËe kako ne moæemo graanstvo smatrati samorazumljivim ili biti samozadovoljnim s obzirom na njega. Dva su aspekta ovdje vaæna za ovu raspravu. Ova povijest interakcije razliËitih pozicioniranosti i proπirenih ukljuËivanja signalizira moguÊnost da novi uvjeti nejednakosti i razlika evidentni danas i da novi tipovi postavljanja zahtjeva koje oni proizvode mogu u buduÊnosti dovesti do novih transformacija unutar te institucije. Graanstvo je djelomiËno proizvedeno praksama iskljuËenih. Drugo, πireÊi formalni ukljuËujuÊi aspekt graanstva, nacionalna dræava je doprinijela stvaranju nekih od uvjeta koji Êe kasnije iznijeti kljuËne aspekte postnacionalnog graanstva. U isto vrijeme, buduÊi je sama dræava pretrpjela znaËajnu transformaciju, osobito promjene okupljene pod pojmom kompetitivnih dræava, mogu se smanjiti izgledi da Êe dræavne institucije provesti onaj tip zakonodavnog i sudbenog posla koji je doveo do proπirenih formalnih ukljuËivanja. Posljedica ovih razvoja mogla bi biti izostajanje pravocrtnog napretka u evoluciji institucije graanstva. Moæda su sve πira ukljuËivanja koje smo vidjeli na djelu u Sjedinjenim dræavama od πezdesetih godina dvadese-

56

tog stoljeÊa proizvele uvjete koji Êe omoguÊiti forme graanstva koje slijede drugaËiju putanju. Nadalje, pritisak globalizacije na nacionalne dræave moæe znaËiti da Êe postavljanje zahtjeva biti sve viπe usmjereno na druge institucije. Ovo je veÊ oËito na razliËitim primjerima. Jedan primjer je odluka jednog starosjedilaËkog naroda da se prije direktno obraÊa Ujedinjenim nacijama i zahtijeva direktno predstavniπtvo u meunarodnim forumima, nego li da se obraÊa putem nacionalne dræave. To je takoer oËito i u sve viπe institucionaliziranom poretku meunarodnog reæima ljudskih prava i sve veÊoj moguÊnosti zaobilaæenja unilateralnog dræavnog suvereniteta. Kako se znaËaj jednakosti u graanstvu poveÊao i postao vidljiviji, i kako je uloga nacionalnog zakona u davanju zastupljenosti/glasa dotada uπutkavanim manjinama porasla, tenzija izmeu formalnog i normativnog projekta graanstva takoer je narasla. Za mnoge graanstvo postaje normativni projekt, Ëime druπtvena pripadnost postaje sve obuhvatnija i sve viπe bez zakljuËenja. Globalizacija i ljudska prava osim toga podupiru ovu tenziju i u istovremeno podupiru elemente novog diskursa o pravima. Ove promjene signaliziraju da se premjeπta analitiËki teren na kojem moramo postaviti pitanje prava, ovlasti i duænosti (sassen 1996: pogl. 2; 2003). Neka od ovih pitanja dadu se ilustrirati dvama suprotstavljenim sluËajevima opisanima u sljedeÊem poglavlju.

57

Prema efektivnom dræavljanstu i neformalnom graanstvu Neka od tih pitanja dadu se, dakle, ilustrirati usporedbom dolje opisanih sluËajeva: 1) Neovlaπten a ipak priznat Jedan od moæda najboljih primjera stanja bliæeg efektivnom dræavljanstvu naspram formalnog dræavljanstva je ono πto se naziva neformalni druπtveni ugovor koji veæe ilegalne imigrante sa zajednicom u kojoj borave (schuck i smith 1985). Tako neovlaπteni imigranti koji pokazuju graansko sudjelovanje, druπtvenu zaslugu i nacionalnu lojalnost mogu tvrditi kako zasluæuju legalni boravak. Kako bi πto podrobnije pojasnila ovo kratko preispitivanje, fokusirat Êu se na jedan sluËaj - ilegalne imigrante u Sjedinjenim Dræavama. Pojedinci, Ëak i kada su ilegalni imigranti, mogu se kretati izmeu mnoπtva znaËenja graanstva. Dnevne prakse ilegalnih imigranata kao dio njihovog svakodnevnog æivota u zajednici u kojoj borave - kao podizanje obitelji, πkolovanje djece, zaposlenje - priskrbljuju im polaganje prava na graanstvo u SAD-u, iako ih formalni status i, uæe, legalizacija zaobilaze. Odreene dimenzije graanstva, poput jakih veza u zajednici i sudjelovanja u graanskim aktivnostima neformalno se dogaaju kroz njihove prakse. Ove prakse proizvode njihovo, u

58

najmanju ruku djelomiËno, priznavanje kao potpunih druπtvenih biÊa. U mnogim dræavama diljem svijeta, ukljuËujuÊi Sjedinjene Dræave, dugotrajni ilegalni stanovnici Ëesto dobivaju legalan status ako mogu dokumentirati svoj dugotrajni boravak i “dobro ponaπanje”. AmeriËki zakon o imigrantima prepoznaje takvo neformalno sudjelovanje kao osnovu za dobivanje legalnog statusa. Primjerice, prije novih zakona o imigraciji donesenih 1996. pojedinci koji su mogli dokazati sedam godina kontinuiranog boravka, dobre moralne osobine, te dokazati kako bi deportacija za njih predstavljala iznimnu nevolju, bili su podobni kandidati za suspenziju deportacije, te tako i za SAD kao sluæbeno mjesto boravka. NACARA je proπirila podobnost za tu suspenziju deportacije na nekih tristo tisuÊa Salvadoraca i Gvatemalaca koji su neovlaπteno boravili u Sjedinjenim dræavama.04

04

NACARA je Nicaraguan Adjustment and Central American Relief Act iz 1997. On je amnestirao 300 000 Salvadoraca i Gvatemalaca da mogu zatraæiti suspenzije deportacije. Ovo imigracijsko pravno sredstvo je ukinuo 1996. Immigration Reform and Immigrant Responsability Actom (vidi Coutin 2000).

SluËaj ilegalnih imigranata je, po mnogo Ëemu, vrlo speci∫Ëna i posebna ilustracija stanja sliËnog “efektivnom” graanstvu i dræavljanstvu. Jedan od naËina interpretacije ove dinamike u smislu onoga o Ëemu je bilo rijeË u ovom tekstu je istaknuti kako Ëinjenica mnogostrukih dimenzija graanstva potiËe strategije za legitimiranje neformalnih ili vandræavnih formi pripadnosti (soysal 1994; coutin 2000).

59

Prakse ilegalnih imigranata su jedna vrsta graanskih praksi a njihovi identiteti kao identiteti Ëlanova zajednice po boraviπtu poprimaju neka svojstva identiteta graana. Ovo vjerojatno vrijedi i za komunitaristiËki model gdje zajednica moæe odluËiti koga Êe primiti, a koga Êe iskljuËiti, ali jednom kada je primljen, zbiljskim graanskim praksama stjeËe punopravno Ëlanstvo. Nadalje, prakse migranata, Ëak i onih ilegalnih, mogu doprinijeti priznavanju njihovih prava u matiËnoj dræavi. Tijekom graanskog rata 1982-92. Salvadorski iseljenici, iako graani Salvadora, bivaju direktno ili indirektno iskljuËeni iz Salvadora politiËkim nasiljem, ogromnim ekonomskim nedaÊama i direktnim progonom (mahler 1995). Oni nisu mogli uæivati svoja graanska prava. Nakon bijega iz zemlje, mnogi su nastavili pomagati svoju obitelj ili zajednicu. Naposljetku novac koji su iseljenici slali u domovinu postao je kljuËan ekonomski faktor za Salvador - kao πto je to sluËaj i kod mnogih drugih zemalja diljem svijeta. Vlada Salvadora je Ëak bila poËela podræavati iseljenike u njihovoj borbi za pravo boravka u SAD-u, Ëak i pomaganjem ameriËkim aktivistiËkim organizacijama u njihovom naporu. Dakle, salvadorska je vlada podræavala Salvadorce kojima je prethodno osporen status graanina - s jedne strane, trebao im je njihov novac, a s druge strane, zbog velike nezaposlenosti, trebalo ih je dræati izvan Salvadorske radne snage. Tako je sudjelovanje ovih ilegalnih iseljenika u prekograniËnoj zajednici, obitelji i politiËkoj mreæi doprinijelo sve veÊem prizna-

60

vanju njihovih pravnih i politiËkih prava kao graanina Salvadora (coutin 2000; mahler 1996.). Prema Coutinu (2000) i drugima, kretanje izmeu pripadnosti i iskljuËivanja, te izmeu razliËitih dimenzija graanstva, legitimnosti i nelegitimnosti, mogu imati jednak znaËaj kao i rede∫niranje samog graanstva. S obzirom na oskudnost sredstava moguÊnost reguliranja pojedinih dimenzija graanstva moæe predstavljati vaæan poticajni uvjet. Ilegalni imigranti razvijaju neformalne, tajne, Ëesto vandræavne strategije i mreæe koje ih veæu sa zajednicama u matiËnoj zemlji. Mjesta odakle dolaze se oslanjaju na novac koji πalju i na informacije o moguÊnosti zaposlenja u Sjedinjenim Dræavama. Na ilegalno slanje novca od strane ilegalnog imigranta moæe biti gledano kao na Ëin patriotizma, a na ilegalan rad na kao na doprinos domaÊoj ekonomiji. Tako se uspostavlja viπestruka meuovisnost i mogu se poloæiti temelji za postavljanje zahtjeva prema receptivnoj i prema emitivnoj zemlji Ëak i kad su imigranti ilegalni i kad su zakoni prekrπeni (basch, glick schiller i blanc-szanton 1995; cordero-guzman, smith grosfoguel 2001). 2) Ovlaπteni a ipak nepriznati Na posve opreËnom kraju od ilegalnog imigranata Ëije mu prakse omoguÊuju da postane prihvaÊen kao Ëlan politiËke zajednice, sluËaj je onih koji su punopravni graani ali nisu joπ uvijek priznati kao politiËki sub-

61

jekti. U jednoj vrlo oπtroumnoj studiji o japanskim domaÊicama Robin LeBlanc (1999) raspoznaje upravo ovu kombinaciju. Biti domaÊica u Japanu je zanimanje s punim radnim vremenom koje u mnogo Ëemu ograniËava javni æivot japanske æene, i praktiËki i simboliËki. U Japanu “domaÊica” je osoba Ëiji je identitet uobiËajeno shvaÊen kao identitet partikularistiËkog, nepolitiËkog aktera. Ipak, paradoksalno, to su uvjeti koji omoguÊuju ovim æenama jedinstveno sredstvo za druge forme javnog sudjelovanja, one za koje je biti domaÊica prednost a koje su nedostupne onima koji imaju kvali∫kacije za viπi nivo politiËkog æivota. LeBlanc pokazuje kako domaÊica ima prednost u svijetu lokalne politike ili politiËkog æivota lokalne sredine: njoj se moæe vjerovati upravo zato jer je domaÊica, ona se moæe povezati s drugim domaÊicama, ona je oliËenje poæeljnih javnih interesa i, buduÊi je vjerodostojna, moÊnog kritiËara sluæbene politike. Neπto je iznimno vaæno u tom statusu koje dijele æene u drugim kulturama i vis-à-vis drugaËijih pitanja. Primjerice u jednom potpuno drukËijem kontekstu, æene se javljaju kao speci∫Ëan tip politiËkog aktera za vrijeme brutalnih diktatura sedamdesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeÊa diljem Latinske Amerike. Upravo im je njihova uloga majke i supruge davala lucidnost i odvaænost da zahtijevaju pravdu i kruh i da to Ëine suprotstavljajuÊi se naoruæanim policajcima i vojnicima. Majke u barriosima

62

Santiaga za vrijeme Pinochetove diktature, majke s Plaze de Mayo u Buenos Airesu, majke koje su redovito demonstrirale pred glavnim zatvorima u Salvadoru tijekom graanskog rata - sve su one, ojaene gubitkom muæeva i djece, bile nagnane na politiËko djelovanje i borbu kako bi osigurale hranu za svoje domove. Pored toga, u jednoj posve drugaËijoj situaciji, postoji zanimljiva paralela izmeu LeBlancova opisa politiËkoga u statusu domaÊice i rezultata nekih od istraæivanja o imigranticama u Sjedinjenim Dræavama. Istraæivanja pokazuju da se imigrantice, upravo zbog obaveza u domaÊinstvu, prije nego li muπkarci imigranti pojavljuju kao akteri u javnoj sferi. Redovan nadniËarski rad imigrantica i poboljπan pristup drugim javnim sferama ima veliki utjecaj na njihovu kulturalno zadatu podreenu ulogu u domaÊinstvu. Imigrantice ostvaruju veÊu osobnu autonomiju i nezavisnost dok muπkarci imigranti gube one uvijete koje su imali u kulturi iz koje potjeËu. Æene dobivaju veÊu kontrolu nad budæetom i drugim obiteljskim odlukama, te veÊu moÊ u zahtijevanju pomoÊi pri obavljanju kuÊnih poslova od muπkarca. Pristup javnim sluæbama i drugim javnim resursima daje im priliku da se ukljuËe u druπtvenu maticu upravo su one te koje Ëesto posreduju u tom procesu ukljuËivanja (pr. chinchilla i hamilton 2001). Vjerojatno je za neke æene ta korist veÊa nego za druge; potrebna su daljnja istraæivanja kako bi se utvrdio utjecaj klase, obrazovanja i prihoda na ove rodno obiljeæene ishode.

63

Pored relativno osnaæenije pozicije imigrantica u domaÊinstvu kao rezultata nadniËarskog zaposlenja, postoji i druga vaæna posljedica: pojaËana participacija u javnoj sferi i njihovo moguÊe javljanje kao javnih aktera. Postoje dvije sfere u kojima su imigrantice aktivne: institucije za javnu i privatnu skrb te imigrantska/etniËka zajednica. UkljuËivanje æena u migracijske procese pojaËava vjerojatnost trajnog nastanjenja i doprinosi veÊoj participaciji imigranata u njihovim zajednicama i vis-à-vis dræave. Primjerice, Pierrette Hondeagneu-Sotelo (1995) je otkrila da imigrantice zadobivaj sve veÊu ulogu u javnom i druπtvenom æivotu πto pospjeπuje njihov status u domaÊinstvu i proces trajnog nastanjenja. Ove imigrantice su aktivnije u izgradnji zajednice i aktivizmu i drugaËije su pozicionirane od muπkaraca u pogledu πire ekonomije i dræave. One su te koje najËeπÊe rjeπavaju pravnu ranjivost svojih obitelji postupkom traæenja javnih i socijalnih usluga za svoje obitelji. Ovo pojaËano sudjelovanje æena sugerira moguÊnost da one nastupe kao snaæniji i vidljiviji akteri te da uËine svoju ulogu na træiπtu rada vidljivijom. Ovo su dimenzije graanstva i praksi graanstva koje se ne uklapaju u indikatore i kategorije dominantnih okvira za razumijevanje graanstva i politiËkog æivota. Æene se kao domaÊice i majke ne uklapaju u kategorije i indikatore uobiËajene za sagledavanje sudjelovanja u politiËkom æivotu. FeministiËka istraæivanja u svim druπtvenim znanostima moraju se suoËiti sa sliËnim ili

64

05

ekvivalentnim poteπkoÊama i tenzijama u nastojanju da konstituiraju svoj predmet ili da preoblikuju predmet koji je izgubio konture. Teorijska i empirijska distanca izmeu priznatog svijeta politike i joπ neocrtanog iskustva graanstva domaÊica - ne æena kao takvih nego æena kao domaÊica, koju valja premostiti, udaljenost je koju susreÊemo u mnogim tipovima istraæivanja. PremoπÊivanje ove distance zahtjeva speciTako za Karsta “…U ∫Ëne forme empirijskog istraæivanja Sjedinjenim Dræavama i teoretiziranja. danas, graanstvo je nerazluËivo od kompleksnog pravnog okvira koji ukljuËuje πiroko prihvaÊen korpus supstancijalnog prava, snaæne zakonodavne institucije, te provedbene institucije sposobne za izvrπenje svog zadatka” (2000:600). Neprepoznavanje centralne uloge prava je velika Karstova pogreπka. Postnacionalnom graanstvu nedostaje institucionalni okvir koji moæe zaπtititi supstancijalne vrijednosti graanstva. Karst je svjestan moguÊnosti podivljalog nacionalizma i iskljuËenja stranaca ako se pravni status uËini centralnim.

Postnacionalno ili denacionalizirano Iz perspektive teorija graanstva utemeljenih na naciji, neke od ovih transformacija mogu biti interpretirane kao opadanje ili devalvacija graanstva ili, povoljnije, kao izmjeπtanje graanstva u srazu s drugim, za sada neimenovanim, oblicima kolektivne organizacije i povezanosti (bosniak 2000). Dokle god se graanstvo misli kao nuæno nacionalno (pr. himmelfarb 2001). ovi se procesi po de∫niciji ne mogu objasniti jezikom graanstva.05

65

Alternativno bi tumaËenje bilo da se, kao u postnacionalnim koncepcijama, suspendira nacionalno a da se uzme da pitanje gdje se to graanstvo udjelovljuje valja odrediti u svijetlu nastajuÊe druπtvene prakse (pr. soysal 1994; jacobson 1996; torres, inda i miron 1999). Kako ja gledam na ova pitanja, pored ove dvije moguÊnosti postoji i treÊa. Ta je da je graanstvo, Ëak i kada je smjeπteno u “nacionalne” institucionalne okvire, potencijalno promijenjena institucija ako se znaËenje sâmog nacionalnoga promijenilo. Odnosno, utoliko ukoliko je globalizacija promijenila odreena svojstva teritorijalne i institucionalne organizacije politiËke moÊi i ovlasti dræave, institucija graanstva - njena formalna prava, prakse, psiholoπka dimenzija - takoer je transformirana Ëak i kada ostaje centrirana u nacionalnoj dræavi. Pokuπala sam, primjerice, pokazati da je ova teritorijalna i institucionalna transformacija moÊi i ovlasti dræave otvorila djelatne, konceptualne i retoriËke potencijale za druge nacionalno-locirane subjekte pored nacionalne dræave da se pojave kao legitimni akteri u meunarodnoj/globalnoj areni koja je do sada pripadala iskljuËivo dræavi (vidi Indiana Journal of Global Legal Studies, 1996).

06

Razlikujem ono πto bih usko de∫nirala kao denacionalizirano od postnacionalnog graBosniak istoznaËno koanstva, pri Ëemu je drugi termin risti denacionalizirano i ustaljen i najËeπÊe koriπten u πiroj postnacionalno. Kod mene to nije sluËaj. debati.06 Prema mojem shvaÊanju

66

ovdje imamo posla s dvije razliËite dinamike a ne samo s javljanjem lokusa za graanstvo izvan okvira nacionalne dræave. Razlika meu njima je pitanje sagledavanja i institucionalne uklopljenosti. U istraæivanjima uvrijeæeno je miπljenje da je postnacionalno graanstvo djelomice locirano izvan okvira nacionalnoga dok se kod denacionalizacije æariπte premjeπta na transformaciju nacionalnoga, ukljuËujuÊi i nacionalno u njegovom svojstvu utemeljenja graanstva. Moæe se tvrditi da postnacionalnost i denacionalizacija predstavljaju dva razliËita smjera. Oba su prihvatljiva i ne iskljuËuju jedan drugoga.

07

Nacionalno, dakle, ostaje referent u mom radu (pr. sassen 2003). Ali, jasno, ono je referent speci∫Ëne vrste: upravo njegova promjena postaje kljuËna teorijska odlika kroz koju ono ulazi u moje odreivanje promjena institucije graanstva. Umanjuje li to vrijednost graanstva ili ne (vidi jacobson, 1996) za sada mi joπ nije evidentno. GraanU tom pogledu, naglasila sam (1996: pogl. 2) da stvo je proπlo mnoge transformacije je znaËajno uvoenje u u svojoj povijesti upravo stoga πto je nove ustave Juæne Afriu razliËitoj mjeri bilo uklopljeno u ke, Brazila, Argentine i zemalja Centralne Evroosobitosti svakog od svojih razdobpe odredbe koja kvali∫lja.07 Za moj argument ovdje takoer cira ono πto je bilo neje znaËajna ranije razmatrana Ëinjekvali∫cirano pravo suverena (ako je demonica o vaænosti nacionalnog zakona kratski izabran) da bude u procesu proπirenja ukljuËivanja iskljuËivi predstavnik ukljuËivanja koja danas destabilizirasvog naroda u internacionalnim forumima. ju starije pojmove graanstva. Ovo

67

pluralizirano znaËenje graanstva, djelomiËno nastalo formalnim πirenjima pravnog statusa graanstva, danas doprinosi daljnjoj eksploziji granica pravnog statusa. Prvo, i najvaænije, u mojem Ëitanju je jaËanje - ukljuËujuÊi i poustavljenje - graanskih prava πto omoguÊuje graanima da postavljaju zahtjeve prema dræavi i omoguÊuje im da se pozivaju na odreenu autonomiju u formalnoj politiËkoj areni koja se moæe biti protumaËiti kao sve veÊi jaz izmeu formalnog dræavnog aparata i institucije graanstva. Kako politiËke tako i teorijske implikacije ove dimenzije su kompleksne i tek u nastajanju: ne moæemo sa sigurnoπÊu reÊi πto Êe biti prakse i retorika koje bi mogle nastati. Drugo, ovome pridodajem dodjeljivanje stranim akterima, najviπe i osobito, ekonomskim akterima - stranim tvrtkama, investitorima, meunarodnim træiπtima, poslovnim ljudima-cijelog skupa “prava” od strane nacionalnih dræava (vidi sassen 1996: pogl. 2). Priznajem, ovo nije uobiËajen naËin postavljanja okvira za neku temu. Ono proizlazi iz mojeg osobitog vienja utjecaja globalizacije i denacionalizacije na nacionalnu dræavu, ukljuËujuÊi i utjecaj na odnos izmeu dræave i njenih graana, i dræave i stranih ekonomskih aktera. Dræim znaËajnim, iako nedovoljno prepoznatim, razvoj povijesti zahtijevanja prava. Pitanje kako bi se graani trebali odnositi prema ovoj novonastaloj koncentraciji moÊi i “legitimaciji” vezanih uz globalne tvrtke i træiπta za mene je temeljno

68

pitanje buduÊnosti demokracije. Moje nastojanje da odredim razmjere do kojih je globalno uklopljeno u i ∫ltrirano kroz nacionalno (pr. konceptom globalnog grada vidi sassen 2001; takoer sassen 2000c) jedan je od naËina razumijevanja pitanja postoji li tu negdje moguÊnost za graane, joπ uvijek uvelike ograniËene na nacionalne institucije, da zahtijevaju odgovornost globalnih ekonomskih aktera kroz nacionalne institucionalne kanale, a ne da Ëekaju na “globalnu” dræavu.

Graanstvo u globalnom gradu Osobite transformacije u razumijevanju i teoretizianju graanstva o kojima smo dosada raspravljali vraÊaju nas na neke od ranijih povijesnih formacija vezanih uz pitanje graanstva, pogotovu na odluËujuÊu ulogu koju su odigrali gradovi i civilno druπtvo. Veliki se grad danas, osobito globalni grad, javlja kao strateπko mjesto za ove nove tipove djelatnosti i kao jedan od spona gdje se formiranje novih zahtjeva materijalizira i dobiva konkretan oblik. Gubitak moÊi na nacionalnom nivou proizvodi moguÊnost novih formi moÊi i politike na subnacionalnom nivou. Nacionalno kao okvir druπtvenih procesa i moÊi je napuknut. Ovaj napuknuti okvir otvara moguÊnosti za geogra∫ju politike koja povezuje subnacionalne prostore. Gradovi su najistaknutiji u ovoj novoj geogra∫ji. Jedno pitanje koje ovo povlaËi za sobom je kako dolazi do formiranja novih tipova politike koja se lokalizira u ovim gradovima.

69

Ako uzmemo u obzir da su u veliki gradovima koncentrirani vodeÊi sektori globalnog kapitala i rastuÊi dio obespravljene populacije - imigranti, mnogobrojne obespravljene æene, ljudi drugaËije boje koæe opÊenito, i, u megagradovima zemalja u razvoju, mase stanovnika po straÊarama, onda moæemo zakljuËiti da gradovi postaju strateπko mjesto razliËitih vrsta konΩikata i kontradikcija. Na gradove takoer moæemo gledati kao na popriπta kontradikcija kapitala, iako, uzimajuÊi u obzir opservacije Ire Katznelson (1992), grad ne moæe biti sveden na tu dinamiku. Razmatranje gradova prema tim smjernicama znaËi razmatranje mnoπtva zastupljenosti u tom krajobrazu. Veliki se grad danas javlja kao strateπko mjesto Ëitavog niza novih tipova djelovanja - politiËkog, ekonomskog, “kulturnog”, subjektivnog (isin 2000; allen, massey i pryke 1999; watson i bridge 2000). Iako se graanstvo javlja u gradovima i gradovi su odigrali vaænu ulogu u njegovoj evoluciji, smatram da ne moæemo tek tako gledati na neke od trenutnih procesa kao na vraÊanje na to starije povijesno stanje. Danaπnja vaænost grada kao okruæenja za generiranje novih tipova graanskih praksi i novih tipova nepotpuno formaliziranih politiËkih subjekata ne proizlazi iz te povijesti a niti danaπnja gradska uprava ima mnogo toga zajedniËkog s ranijim poimanjem graanstva i demokracije kako su opisani u antiËkim i srednjovjekovnim gradovima Evrope (isin 2000:7). Prije Êe imati veze s onim o Ëemu je bilo rijeË kod Henria Lefebvrea (1991;

70

1995) kada je grad opisivao kao djelo, zbog Ëega je pridavao znaËaj pitanju agensa. Lefebvre nalazi taj agens u radniËkoj klasi u Parizu dvadesetog stoljeÊa, a ja je nalazim kod dva strateπka aktera - globalnog korporacijskog kapital i imigracije - u danaπnjim globalnim gradovima. Ovdje bih se htjela vratiti na Ëinjenicu uklopljenosti institucija graanstva.

08

Ono πto danas nastaje u smislu graanskih praksi u globalnom gradu popriliËno se razlikuje od onog πto je bilo sluËaj u Weberovom srednjovjekovnom gradu. U srednjovjekovnom gradu nailazimo na skup praksi koji omoguÊuju burgerima da uspostave sistem vlasniπtva i zaπtite imovine i da uspostave imunitet naspram despota bilo koje vrste.08 Danaπnje graanske prakse se odnose na proizvodnju “zastupljenosti” onih koji nemaju moÊ i politike koja zahtjeva prava na grad. Ono πto je zajedniËko ovim dvjema situacijama je poimanje da se kroz ove prakse konstituiraju nove forme graanstva te da je grad kljuËno mjesto ovog tipa politiËkog rada i da je, svakako, djelomiËno konstituiran napomena: u Rusiji ovim dinamikama. Nakon dugog povgdje se gradovi opasani zidinama nisu pojavili ijesnog perioda u kojem je doπlo do kao centri urbanog uspona nacionalne dræave i postavimuniteta, sloboda ljanja razmjera kljuËnih ekonomskih znaËenje pojma graanin odudara od kondinamika na nacionalnoj razini, grad cepata civilnog druπtva je danas ponovo razmjer u kojem se i gradova i pripada odvijaju strateπke ekonomke i dræavi a ne gradu (Weber, 1958). politiËke dinamike.

71

U svom naporu da odredi idealna-tipska svojstva onoga πto konstituira grad, Weber je traæio odreeni tip grada - gradove kasnog srednjeg vijeka prije nego li moderne industrijske gradove svoga doba. Weber je traæio odreeni grad koji kombinira uvjete i dinamike koji navode stanovnike i voe na kreativne i inovativne reakcije/prilagodbe. Nadalje, tvrdio je da ove promjene nastale u kontekstu grada signaliziraju transformacije koje premaπuju grad, koje mogu imati dalekoseæno djelovanje u pokretanju Ëesto temeljnih transformacija. U tom smislu grad nudi moguÊnost za razumijevanje dalekoseænih promjena koje mogu - u odreenim uvjetima - zahvatiti druπtvo kao cjelinu. Dva su aspekta Weberovog Grada ovdje od posebne vaænosti. Weber je nastojao razumjeti pod kojim uvjetima gradovi mogu imati pozitivan i kreativan utjecaj na ljudske æivote. Za Webera su gradovi skup druπtvenih struktura koje podupiru druπtvenu individualnost i inovativnost te time sluæe kao instrument povijesnih promjena. U tom intelektualnom projektu postoji duboki smisao za povijesnost tih uvjeta. Za Webera moderan urbani æivot ne korespondira s ovim pozitivnim i kreativnim snagama gradova; Weber je na moderne gadove gledao kao na gradove podreene velikim tvornicama i uredskoj birokraciji. Moje vlastito shvaÊanje fordistiËkog grada uvelike odgovara Weberovom utoliko πto je strateπki razmjer u fordizmu nacionalni razmjer, a gradovi gube na vaænosti. FordistiËka tvornica i rudnik jav-

72

ljaju se kao kljuËna mjesta politiËkog djelovanja obespravljenih i onih bez moÊi. Za Webera su osobito gradovi kasnog srednjeg vijeka oni koji kombiniraju uvjete koji su gradske stanovnike, trgovce, obrtnike i voe nagnali da ih uzmu u obzir i da se s njima bave. Ove transformacije mogle su pokrenuti epohalnu promjenu i dalje od samog grada: Weber nam pokazuje kako su u mnogima od tih gradova ovi sukobi doveli do kreiranja elemenata onoga πto bismo mogli nazvati sistemom vlasti i graanstva. U tome smislu sukobi oko politiËkih, ekonomskih, pravnih, kulturnih pitanja koja su smjeπtena u stvarnosti gradova mogu postati katalizator novih transurbanih razvojnih procesa u svim institucionalnim domenama: træiπtima, participatornoj vlasti, pravima za pripadnike urbanih zajednica bez obzira na porijeklo, sudbenoj proceduri, kulturi angaæmana i deliberacije. Poseban analitiËki element koji æelim izvuÊi iz ovih aspekata Weberovog shvaÊanja i razmiπljanja o gradu je povijesnost onih uvjeta koji grad Ëine strateπkim mjestom za udjelovljenje vaænih transformacija u mnogim institucionalnim domenama. Nekoliko glavnih komponenti ekonomske globalizacije i digitalizacije ozbiljuju se u ovom tipu grada i uzrokuju dislokaciju i destabilizaciju postojeÊeg institucionalnog poretka i pravnih, regulatornih i normativnih okvira za bavljenje urbanim stanjima. Upravo je visoki nivo koncentracije ovih novih

73

dinamika u gradovima onaj koji sili na kreativne reakcije i inovacije. Tu je najvjerojatnije na djelu uËinak kritiËne mase. Povijesnost ovih procesa poËiva u Ëinjenici da su za vrijeme kejnzijanske politike, osobito fordistiËkog ugovora, i dominacije masovne proizvodnje kao organizirajuÊe ekonomske dinamike, gradovi izgubili svoju strateπku funkciju i nisu bili mjesto kreativnih institucionalnih inovacija. Strateπka mjesta su bila velika tvornica i Ëitav proces masovne proizvodnje te træiπta masovne potroπnje i nacionalna vlast gdje su razvijeni regulatorni okviri i gdje je uspostavljen fordistiËki ugovor. Tvornica i vlast bili su strateπka mjesta gdje su bile locirane odluËujuÊe dinamike koje su uzrokovale velike institucionalne inovacije te epohe. S globalizacijom i digitalizacijom - i svim speci∫Ënim elementima koje one donose takvim strateπkim mjestima postaju globalni gradovi. Dok su strateπke transformacije jasno koncentrirane u velikim gradovima, u gradovima na niæim razinama nacionalne urbane hijerarhije pored prodora tih transfomracija pokreÊu se i mnoge transformacije. Nadalje, prema mojem shvaÊanju, odreene institucije dræave takoer predstavljaju takva strateπka mjesta unatoË sveukupnom suæavanju ovlasti dræave kroz deregulaciju i privatizaciju. Drugi analitiËki element koji æelim izvuÊi iz Weberovog Grada je odreeni tip uklopljenosti transformacija

74

koje opisuje i postavlja kao idealna-tipska svojstva. Ovo nije uklopljenost u ono πto bismo mogli smatrati dubokim strukturama, jer upravo su one te koje bivaju dislocirane ili promijenjene i koje otvaraju moguÊnosti za pojavu novih fundamentalnih ureenja. Uklopljenost je prije u vrlo speci∫Ëne uvjete, prilike, ograniËenja, potrebe, meudjelovanja, sporenja, interese. Aspekt koji je ovdje vaæan je kompleksnost, detaljnost i druπtvena punina odreenih uvjeta i dinamika koje on prepoznaje kao one koje omoguÊuju promjenu i inovaciju. Ova kompleksnost i ova punina takoer uzrokuju dvoznaËnosti u znaËenju promjena i inovacija. Nije uvijek jasno jesu li one pozitivne - gdje bi pozitivno znaËilo stvaranje ili osnaæivanje nekih elemenata, makar djelomiËnih ili minornih, participatorne demokracije u gradu - i koliko je potrebno vremena da njihova pozitivnost postane evidentna. On je u gradovima srednjeg vijeka vidio ono πto bi grad trebao biti i u njima je nalazio kontradiktorne i mnogoobrazne inovacije. On analizira te inovacije kako bi razumio πto one stvaraju ili pokreÊu. Argument koji izvlaËim iz ovog osobitog tipa uklopljenosti i inovacije je da sadaπnja situacija u globalnim gradovima stvara ne samo nove strukturacije moÊi nego i otvara djelatne i retoriËke moguÊnosti za nove tipove politiËkih aktera koji su dosada bili pritajeni, nevidljivi ili bez glasa. KljuËni element mog argumenta je da lokalizacija strateπkih komponenti globalizacije u gradovi-

75

ma znaËi da obespravljeni mogu angaæirati nove forme globalizirane korporacijske moÊi, i, drugo, da sve veÊi broj i sve veÊa raznolikost obespravljenih u ovim gradovima pod ovim uvjetima poprimaj jasnu “zastupljenos”. Ovo implicira distinkciju izmeu obezvlaπÊenosti i nevidljivosti ili nemoÊi. Obespravljeni u globalnim gradovima mogu postiÊi “zastupljenost” u njihovom angaæiranju moÊi ali takoer i vis-à-vis jedni drugih. To je razlika od razdoblja izmeu pedesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeÊa u Sjedinjenim Dræavama, primjerice, kada je iseljavanje bijelog stanovniπtva i posvemaπan odlazak znaËajnih korporacijskih sjediπta opustoπila gradove a obespravljene ostavila u stanju napuπtenosti. Danas, lokalizacija globalnoga stvara skup objektivnih uvjeta za angaæman. To se oËituje, primjerice, u borbi protiv gentri∫kacije - koja πteti manjinama i siromaπnim Ëetvrtima i koja je dovela do rasta broja beskuÊnika poËetkom osamdesetih godina dvadesetog stoljeÊa - i u borbi za prava beskuÊnika, ili takoer u prosvjedima protiv policijske brutalnosti nad pripadnicima manjina. Ovi sukobi se razlikuju od ustanaka u getoima πezdesetih godina dvadesetog stoljeÊa koji su bili kratkotrajne, intenzivne erupcije ograniËene na geta i koje su nanijele najveÊu πtetu upravo Ëetvrtima obespravljenih. Kod ovih pobuna u getima nije bilo angaæiranja moÊi. Okolnosti koje danas Ëine gradove moguÊim strateπkim mjestima svode se na dvije okolnosti koje odraæava-

76

ju velike transformacije koje destabiliziraju starije sisteme organizacije teritorija i politike. Jedna od njih je promjena razmjera strateπkih teritorija koji artikuliraju novi politiËko-ekonomski sistem. Druga je djelomiËno odsijecanje ili u najmanju ruku slabljenje nacionalnoga kao okvira druπtvenih procesa uslijed razliËitih dinamika obuhvaÊenih globalizacijom i digitalizacijom. Posljedice ovih dviju okolnosti su mnogostruke: ono πto je vaæno je javljanje gradova kao strateπkih mjesta za velike ekonomske procese i to da se mogu pojaviti novi tipovi politiËkih aktera. Utoliko ukoliko je graanstvo uklopljeno i povratno obiljeæeno ovom uklopljenoπÊu, ti novi uvjeti mogu uistinu biti nagovjeπtaj moguÊnosti novih formi graanskih praksi i identiteta. Neπto ovdje treba istaknuti - distinkciju izmeu obezvlaπÊenosti i statusa aktera bez moÊi. Koristim termin zastupljenost da imenujem to stanje. U kontekstu strateπkog prostora poput globalnog grada, tipovi ovdje opisanih obespravljenih ljudi nisu naprosto marginalni; oni stjeËu zastupljenost u πirem politiËkom procesu koji izmiËe granicama formalne politiËke zajednice. Ova zastupljenost ukazuje na moguÊnost politike. ©to Êe biti ta politika ovisit Êe o speci∫Ënim projektima i praksama razliËitih zajednica. Utoliko ukoliko osjeÊaj pripadnosti ovih zajednica nije podveden pod nacionalno, on moæe nagovjeπtavati moguÊnost politike koja je, iako transnacionalna, zapravo smjeπtena na konkretnim lokalitetima. preveo: Jakov ViloviÊ

77

Ka sociologiji informacijske tehnologije

TehniËki atributi novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija (itc-a) sve viπe dominiraju objaπnjenjima suvremenih promjena i razvojnih procesa. Kao πto Judy Wajcman istiËe, mnogi sociolozi tehnologiju vide kao pokretaËa iza najfundamentalnijih trendova i transformacija.01 Ovome bih dodala tendenciju da se te tehnologije poimaju ili konceptualiziraju s obzirom na tehniËka svojstva a da se odnos prema socioloπkom svijetu konstruira kao odnos primjena i utjecaja. Izazov za sociologiju nije toliko osporiti znaËaj tehnologije, nego razviti analitiËke kategorije koje bi nam omoguÊile da zahvatimo sloæena proæimanja tehnologije i druπtva.

01

Ovdje æelim razraditi dva pojedinaËna aspekta tog izazova, fokusirajuÊi se nadasve na digitalnu tehnologiju. Tvrdit Êu da razumijevanje mjesta tih novih tehnologija sa socioloπkog glediπta zahtijeU svom uvodnom va izbjegavanje Ëisto tehnoloπkog Ëlanku u Current SociolotumaËenja i prepoznavanje uklopgy od svibnja 2002. ljenosti i nejednakih ishoda tih tehWajcman raspravlja o toj literaturi. Za kritiËko nologija u razliËitim druπtvenim preispitivanje nedostaporedcima. One uistinu mogu kontaka tehnologijom vostituirati nove druπtvene dinamike, enih objaπnjenja vidi Loader (1998), Nettime ali takoer mogu biti njihovi deriva(1997), Hargittai (1998) ti ili reproducirati stare uvjete. Drute opÊenitije Latour go, takav Êe pokuπaj, zauzvrat, izis(1991), Munker i Roesler (1997), kivati kategorije koje zahvaÊaju ono Mackenzie (1999), te πto Ëesto poimamo kao proturjeËna, Mackenzie i Wajcman ili meusobno iskljuËiva svojstva. Ta (1985/1999).

79

dva aspekta ispitat Êu fokusiranjem na tri socioloπke analitiËke problematike: uklopljenost novih tehnologija, sloæena meudjelovanja digitalnog i materijalnog svijeta i posredujuÊe kulture koje organiziraju odnos izmeu tih tehnologija i korisnikâ. U drugom dijelu ovog rada preispitat Êu te analitiËke problematike u njihovom ozbiljenju na bitnim socioloπkim popriπtima: meudjelovanju ∫ksnosti kapitala i mobilnosti kapitala, nastajanju rodnog odreivanja u pristupu i koriπtenju elektronskog prostora i javljanju nove politike mjestâ na globalnim mreæama.02

02

03

PoteπkoÊe s kojima su se analitiËari i komentatori suoËili u razumijevanju utjecaja digitalizacije na mnogostruke uvjete u biti su ishod dviju analitiËkih pogreπaka. Jedna od njih (nadasve vidljiva u sad-u) suæava tumaËenje na tehnoloπko Ëitanje tehniËkih moguÊnosti digitalne tehVidi, redom po temama, nologije. ©to jest presudno s inæenSassen (2001: pogl. 1 i 5, 2002a, 2000a, 2002b). jerske strane, ali je problematiËno u Druga posljedica ovog socioloπkom razumijevanju. Takvo tipa Ëitanja je pretposËisto tehnoloπko Ëitanje tehniËkih tavka da Êe nova tehnologija ipso facto zamijemoguÊnosti neumitno neutralizira niti sve stare tehnologije ili prikriva materijalne uvjete i koje su manje uËinkoviprakse, prostornu vezanost, te punite, ili sporije, u izvrπavanju zadataka u kojima je nu druπtvenih okruæenja unutar konova tehnologija najbojih i kroz koje te tehnologije djelulja. Povijesno nam je ju.03 Druga tendencija je kontinuipoznato da to nije sluËaj. rano oslanjanje na analitiËke kate-

80

gorizacije koje su razvijene u drugim prostornim i povijesnim uvjetima, to jest uvjetima koji su prethodili danaπnjem digitalnom dobu. Dakle, tendencija je digitalno poimati kao naprosto i iskljuËivo digitalno a nedigitalno (bilo da ga se predoËava u smislu ∫ziËkoga/materijalnoga ili stvarnoga, sve problematiËnim premda uvrijeæenim pojmovima) kao naprosto i iskljuËivo to - nedigitalno. Te ili-ili konceptualizacije uklanjaju iz pogleda alternativne konceptualizacije, osujeÊujuÊi time sloæenija Ëitanja utjecaja digitalizacije na materijalne i prostorno vezane uvjete.

Uklopljenost digitalnih tehnologija

04

Digitalne mreæe uklopljene su kako u tehniËka svojstva i standarde hardvera i softvera tako i u stvarne druπtvene strukture i dinamike moÊi (latour, 1991; lovink i riemens, 2002; Iako koristi drugi vokamackenzie i wajcman, 1985/1999).04 bular, moæemo vidjeti da se Latour oËituje Ne postoji Ëisto digitalna ekonomija radikalno u tom smjeru. niti potpuno virtualna tvrtka ili zaLovink i Riemens (2002) jednica. To znaËi da moÊ, sporenje, pruæaju nam podroban prikaz viπestrukih nedinejednakost, hijerarhija obiljeæavaju gitalnih uvjeta (ukljuËuelektronski prostor i da oblikuju juÊi subkulture iz susjeproizvodnju softvera. dstva) koji su se morali steÊi da bi stvorili iznimno uspjeπnu gradsku digitalnu Internet mreæu zvanu Digital City Amsterdam.

Na Ëinjenicu da je elektronski prostor uklopljen i da ga se ne moæe Ëitati kao Ëisto tehnoloπko stanje, ili

81

05

samo u terminima njegovih tehnoloπkih svojstava, svjetlo baca narav segmentacija koje su vidljive unutar elektronskog prostora. Jedan primjer za to nalazi se u razlikama izmeu digitalnih mreæa s privatnim i s javnim pristupom.05 Internet je drugaËiji tip prostora od privatnih mreæa ∫nancijske industrije, a korporacijske Internet stranice zaπtiÊene ∫rewallom razlikuju se od javno dostupnog dijela Interneta. Financijska træiπta, koja djeluju uglavnom putem digitalnih mreæa namijenjenih privatnoj upotrebi, dobar su primjer privatnog elektronskog prostora. Tri svojstva digitalnih mreæa - decentralizirani pristup, simultanost i meupovezanost - proizvela su vidno drugaËije ishode u privatnom digitalnom prostoru globalnih ∫nancija od distribuirane moÊi u javno dostupnom dijelu Interneta. Iako moÊ tih ∫nancijskih elektronDrugdje (Sassen, 1999) sam ispitivala u kojoj je skih mreæa poËiva na svojevrsnoj mjeri naπe promiπljanje distribuiranoj moÊi, tj. milijunima elektronskog prostora i ulagaËa i milijunima njihovih odlumreæne moÊi oblikovano svojstvima Interneta i ka, ona na kraju zavrπava kao konpritom zanemaruje precentrirana moÊ. Putanja kojom se sudne razlike izmeu nastavlja ono πto poËinje kao distridigitalnih mreæa Interneta s javnim pristupom buirana moÊ koju povezujemo s javi privatnih digitalnih no dostupnim Internetom moæe pomreæa kojima nemamo primiti mnoge oblike, a u ovom pristupa πto god da bili spremni platiti, tj. mreæe sluËaju oblik koji se radikalno razliprivatne namjene tvrtki kuje od oblika Interneta. za ∫nancijske usluge ili ∫nancijskih træiπta na veliko.

82

Ta razlika upuÊuje na moguÊnost da mreæna moÊ nije inherentno distributivna. Mehanizmi koji se upliÊu a koji ne moraju imati puno veze s tehnologijom mogu per se preoblikovati njenu organizaciju. Da bi se oËuvala kao oblik distribuirane moÊi ona bi trebala biti uklopljena u odreenu vrstu strukture. Distributivnu moÊ i, prema tome, demokratizirajuÊi potencijal digitalnih mreæa ne moæemo uzeti kao neizbjeæno svojstvo te tehnologije, kao πto je to Ëesto sluËaj u utopijskim Ëitanjima, moæda najistaknutije na primjeru sada veÊ znamenite Deklaracije nezavisnosti Interneta (1997) Johna Perrya Barlowa. Iza tih tema intencionalnosti i koriπtenja krije se pitanje infrastrukture i pristupa (primjerice ntia, 1998; petrazzini i kibati, 1999; shade, 1998; sassen, 1998: pogl. 9; thomas, 1995). Elektronski prostor bit Êe daleko zastupljeniji u visoko industrijaliziranim zemljama nego li u manje razvijenom svijetu; i daleko zastupljeniji u kuÊanstvima srednje klase u razvijenim zemljama nego li u siromaπnim kuÊanstvima u tim istim zemljama (jensen, 1998; harvey i macnab, 2000; hoffmann i novak, 1998). Meutim, ono πto ovdje treba naglasiti je da postoje jeftini naËini da se omoguÊi pristup Internetu, daleko jeftiniji no standardni telefonski sustav, i jednom kada se takav pristup osigura prilike za kuÊanstva s niskim prihodima, pogotovu za juænu hemisferu, mogu jako poboljπati (primjerice itu, 1999; nadeau i dr. 1998; mele, 1999).

83

06

To kompanijama priπteuje troπak za privatne raËunalne mreæe, prateÊe djelatnike i odræavanje, te troπak frame relay veza ili troπkove koriπtenja posrednika u transakcijama meu tvrtkama.

07

Tu je daljnja tema, koju ovdje nisam istraæivala, privatizacija infrastrukture koja se zbiva od sredine 1990-tih. Backbone, koji je prije ∫nancirala vlada Sjedinjenih Dræava, to jest porezni obaveznici, je privatiziran. To zauzvrat mijenja normativna pitanja o privatnom prisvajanju Internet prostora kao javnog prostora. No samo djelomiËno, jer to ne otklanja razlikovanje izmeu privatiziranog Internet prostora i prostora s javnim pristupom, Ëak i uz plaÊanje (da bi neki resurs bio javan ne mora biti besplatan). Internet prostor moæe ostati javan Ëak i ako se mora platiti naknada za pristup, dok privatiziranom Internet prostoru uopÊe nema pristupa.

PrepoznavajuÊi uklopljenost elektronskog prostora u svom sam istraæivanju poËela gledati na Internet kao na prostor koji je proizveden i obiljeæen softverom koji oblikuje njegovo koriπtenje i pojedinaËnim aspektima hardvera koje softver mobilizira (sassen, 1999). Ta svojstva mogu funkcionirati i kao pokazatelj transformacija u spregama izmeu elektronskog prostora i πirih institucionalnih poredaka. Postoje znaËajne implikacije vezane uz Ëinjenicu da je jedan od prevladavajuÊih fokusa u oblikovanju softvera za Internet u posljednjih nekoliko godina stavljan na ∫rewallom zaπtiÊene intranetove za tvrtke i kriptirane tunele za transakcije izmeu tvrtki.06 I jedno i drugo predstavlja, na neki naËin, privatno prisvajanje ‘javnog’ prostora.07 Nadalje, rastuÊi interes za elektronsko trgovanje potaknuo je razvoj softvera za provjeravanje identiteta, zaπtitu træiπnih marki i naplaÊivanje. Strelovit porast razvoja tog tipa softvera i njegovo koriπtenje na Internetu nuæno ne jaËa javnosnost elektronskog prostora

84

(primjerice elkin-koren, 1996). To je pogotovu znaËajno ako se proizvodi manje softvera u namjenu jaËanja otvorenosti i decentralizacije neta no πto je bio sluËaj u ranijim fazama Interneta. Taj tip komercijalizacije, daleko od toga da bi jaËao demokratski potencijal Interneta kao πto to smatraju mnogi liberalni i neo-liberalni komentatori, moæe ga ugroziti. On takoer donosi vaæne posljedice po utjecaj na demokratizirajuÊe inicijative. Svejedno, elektronski prostor ostaje i dalje presudna snaga za nove oblike graanskog sudjelovanja, pogotovu u njegovom javno dostupnom dijelu. Nekomercijalne upotrebe joπ uvijek prevladavaju Internetom, premda je utrka veÊ u tijeku da se iznau naËini πirenja elektronskog trgovanja i osiguravanja sigurnosti uplatnih transakcija. No istodobno dogodilo se bujanje nekomercijalnih upotreba i korisnika. Civilno druπtvo, bilo da su to pojedinci ili nvo-ovi, snaæna je pojava u elektronskom prostoru. Od borbi za ljudska prava, protestnih skupova za oËuvanje okoliπa i πtrajkova radniπtva diljem svijeta do istinski trivijalnih zanimacija, net se pokazao kao moÊan medij za neelite da komuniciraju, da podupiru jedne druge u borbama i stvaraju pandane insajderskim skupinama u razmjerima koje seæu od lokalnoga do globalnoga (primjerice perritt Jr., 1996; frederick, 1993; korbin, 1998; ronfeldt i dr. 1998; rothkopf, 1998).

85

Sagledavanje elektronskog prostora kao uklopljenoga omoguÊuje nam da nadiemo uobiËajenu dualnost izmeu utopijskih i distopijskih shvaÊanja Interneta i elektronskog prostora opÊenito. Primjerice, iako elektronski prostor reproducira maskuline kulture i hijerarhije moÊi, on ujedno æenama omoguÊuje da krenu u nove oblike sporenja i u provokativna okuπavanja na mnogim razliËitim podruËjima, od politiËkoga do ekonomskoga. Nadalje, u kontekstu globalizacije te inicijative mogu postati globalne i zaobiÊi nacionalne dræave i velike nacionalne ekonomske aktere, otvarajuÊi time Ëitav novi teren za inicijative povijesno zakinutih naroda i skupina (primjerice ronfeldt i dr., 1998; correll, 1995; mele, 1999; cleaver, 1998). Tri analitiËke problematike koje zahvaÊaju razliËita svojstva uklopljenosti su: sloæena proæimanja izmeu digitalnih i materijalnih uvjeta, destabiliziranje postojeÊih hijerarhija razmjera koje su omoguÊile nove tehnologije i posredujuÊe kulture izmeu tih tehnologija i njihovih korisnika. SljedeÊa tri odjeljka razrauju te problematike.

86

digitalna/materijalna proæimanja Hipermobilnost ili dematerijalizacija uobiËajeno se smatraju pukim funkcijama novih tehnologija. To shvaÊanje prikriva Ëinjenicu da je potrebno mnoπtvo materijalnih uvjeta da bi se postigao taj ishod. Kada prepoznamo da je hipermobilnost instrumenta, ili dematerijalizacija stvarne nekretnine morala biti proizvedena, uvodimo nedigitalnu varijablu u naπu analizu digitalnoga. ©toviπe, mnogo toga πto se dogaa u elektronoskom prostoru duboko je uvjetovano kulturama, materijalnim praksama, imaganarijima koji se zbivaju van elektronskog prostora. Mnogo toga πto pomiπljamo kada se radi o kiberprostoru ne bi imalo nikakvog smisla ili se ne bi ni na πto odnosilo kada bismo iskljuËili svijet van kiberprostora. Ukratko, digitalni prostor i digitalizacija nisu iskljuËiva stanja koja su smjeπtena van nedigitalnoga. Digitalni prostor je uklopljen u πira druπtvena, kulturalna, subjektivna, ekonomska, imaginarna ustrojenja proæivljenog iskustva i sisteme unutar kojih mi egzistiramo i djelujemo. Primjerice proizvodnja mobilnosti kapitala iziskuje ∫ksnost kapitala: vrhunski izgraeni okoliπ, dobro udomljen talent i konvencionalnu infrastrukturu - od autoputova do zraËnih luka i æeljeznice. Sve su to dijelom prostorno vezani uvjeti, Ëak i kad se narav njihove prostorne vezanosti razlikuje od one kakvom je mogla biti prije 100 godina kada je bilo vjerojatnije da Êe prostorna vezanost biti oblikom nemobilnosti. Danas je pro-

87

storna vezanost oblikovana ili obiljeæena hipermobilnoπÊu nekih od njenih elemenata, proizvoda, ishoda. I ∫ksnost i mobilnost kapitala smjeπteni su u vremenski okvir u kojemu je brzina sve veÊa i sve dalekoseænija. Taj tip ∫ksnosti kapitala ne moæe se zahvatiti opisom koji je ograniËen na njena materijalna i lokacijska svojstva, tj. topografskim opisom (sassen, 2001: pogl. 2,5). Konceptualiziranje digitalizacije u tom smjeru omoguÊuje nam da prepoznamo trajni znaËaj materijalnoga svijeta Ëak i u sluËaju nekih od najdematerijaliziranijih digitalnih djelatnosti. To se moæe prikazati na sluËaju ∫nancija - koja je jedna od najdigitaliziranijih djelatnosti i koja ukljuËuje dematerijalizirani instrument. Meutim, ne moæe ju se misliti kao iskljuËivo digitalnu. Da bi se imalo elektronska ∫nancijska træiπta i digitalizirani ∫nancijski instrument potrebne su ogromne koliËine materijala - ljudskog talenta (koji ima svoj tip ∫ziËkosti) da ne i spominjemo. Taj materijal ukljuËuje konvencionalne infrastrukture, graevine, zraËne luke itd. Veliki dio tog materijala oblikovan je digitalnim utoliko ukoliko je on u funkciji ∫nancijskog træiπta. A veliki dio digitalnog ustrojstva ∫nancijskih træiπta oblikovan je pak prioritetima koji pogone globalne ∫nancije. Digitalizacija donosi sa sobom jaËanje onih sposobnosti koje omoguÊuju likvidi∫kaciju onoga πto nije likvidno. Time digitalizacija poveÊava mobilnost onoga za πto smo uobiËajeno mislili da nije mobilno, ili da je jedva mobil-

88

no. U svojoj krajnjoj toËci to likvidi∫ciranje dematerijalizira svoj predmet. A jednom kada je dematerijaliziran on postiæe hipermobilnost - trenutno kolanje kroz digitalne mreæe globalnog domaπaja. Prema mom Ëitanju, vaæno je shvatiti da je hipermobilnost koju neki objekt postiæe dematerijalizacijom samo jedan moment puno sloæenijeg stanja. PredoËavanje takvog predmeta kao hipermobilnog, dakle, djelomiËno je predoËavanje jer ukljuËuje samo neke od sastavnica tog predmeta, tj. one koje se mogu dematerijalizirati. Veliki dio onoga πto je likvidi∫cirano i πto kola u globalnim mreæama i πto je obiljeæeno hipermobilnoπÊu ostaje i dalje ∫ziËko u nekim od njegovih sastavnica.08

08

Industrija nekretnina dalje rasvjetljava neke od tih tema. Tvrtke na podruËju ∫nancijVeliki dio mog rada o skih usluga iznaπle su instrumente globalnim gradovima (Sassen, 2001) predstavkoji likvidi∫ciraju nekretnine i prolja pokuπaj da se konmiËu ulaganje i kolanje tih instruceptualizira i dokumenmenata na globalnim træiπtima. tira Ëinjenica da globalna digitalna ekonomija Ipak, dio onoga πto saËinjava nekretiziskuje masivno konninu ostaje vrlo ∫ziËko. Istodobno, centriranje materijalnih meutim, ono πto ostaje ∫ziËko uvjeta da bi bila to πto jest. Financije su vaæan transformirano je Ëinjenicom da ga posrednik: one predpredstavljaju krajnje likvidni instrustavljaju sposobnost menti koji mogu kolati globalnim likvidi∫ciranja razliËitih oblika nelikvidnog botræiπtima. Ono se moæe Ëiniti istim, gatstva i poveÊavanja moæe biti sazdano od iste cigle i mobilnosti (tj. hipermoæbuke, moæe biti novo ili staro, ali bilnosti) onoga πto je veÊ likvidno. ono je transformirani entitet.

89

Naπim konvencionalnim kategorijama - ako je ∫ziËko onda jest ∫ziËko, ako je likvidno onda jest likvidno teπko nam je zahvatiti tu polivalentnost. U stvari, djelomiËno predstavljanje nekretnina likvidnim ∫nancijskim instrumentima proizvodi sloæeno proæimanje materijalnih i dematerijaliziranih momenata onoga πto Êemo nastaviti nazivati nekretnina. A isto to Ëini djelomiËna endogenost ∫ziËke infrastrukture elektronskih ∫nancijskih træiπta.

destabilizacija starijih hijerarhija razmjera Sloæena proæimanja izmeu digitalnoga (kao i globalnoga) i nedigitalnoga donosi sa sobom destabiliziranje starijih hijerarhija razmjera i Ëesto puta dramatiËno preustrojavanje razmjera. Kako nacionalni razmjeri gube znaËaj zajedno s nestajanjem kljuËnih sastavnica formalne ovlasti dræave, tako drugi razmjeri dobivaju strateπku vaænost. Najistaknutiji meu njima su subnacionalni razmjeri kao πto je globalni grad i supranacionalni kao πto su globalna træiπta. Starije hijerarhije razmjera iz razdoblja uspona nacionalne dræave nastavljaju djelovati - one su tipiËno organizirane u pogledu institucionalne veliËine i teritorijalnog dosega od internacionalnoga nadolje prema nacionalnom, regionalnom, urbanom, do lokalnoga. No danaπnje dinamike preustrojavanja razmjera probijaju institucionalne veliËine i institucionalna uokvirenja teritorija koje je proizvelo formiranje nacionalnih dræava (sassen, 2000b). To ne znaËi

90

da stare hijerarhije nestaju, nego da se preustrojeni razmjeri javljaju uz stare razmjere te Ëesto mogu prevladati nad njima. PostojeÊa teorija nije dovoljna da se mapira danaπnje umnogostruËivanje nedræavnih aktera i oblika transnacionalne suradnje i sukoba, kao πto su globalne poslovne mreæe, nvo-ovi, dijaspore, globalni gradovi, prekograniËne javne sfere i novi kozmopolitizam. Teorija meunarodnih odnosa je podruËje koje do danas ima najviπe za reÊi o transnacionalnim odnosima. No trenutaËna zbivanja vezana uz razliËite mjeπavine globalizacije i novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija upuÊuju na granice teorije meunarodnih odnosa i podataka o njima. Njeni modeli i teorije ostaju usredotoËeni na logiku odnosa izmeu dræava i dræavne razmjere u doba kada svjedoËimo bujanju nedræavnih aktera, transnacionalnih procesa i popratnih promjena u dosegu, iskljuËivosti i ovlasti dræave nad njenim teritorijem svih dijelom omoguÊenih novim tehnologijama. Teorijski razvoji u drugim disciplinama mogli bi se pokazati vaænima - u sluËaju doprinosa sociologije pogotovu je relevantan tip teorije mreæe razvijen u ekonomskoj sociologiji. Te transformacije u sastavnicama meunarodnih odnosa i destabilizaciju starijih hijerarhija razmjera moguÊe je vidjeti na raznovrsnim primjerima. Primjerice, mnogo toga πto mi joπ uvijek doæivljavamo kao

91

‘lokalno’ (poslovnu zgradu ili kuÊu ili ustanovu tu u naπem susjedstvu ili srediπtu grada) zapravo je neπto πto bih prije promiπljala kao mikro-okruæenje s globalnim dometom utoliko ukoliko je ono stubokom umreæeno. Takvo mikro-okruæenje je u mnogo sluËajeva lokalizirani entitet, ali je takoer i dio globalnih digitalnih mreæa koje mu daju neposredan dalekoseæan domet. Nastaviti o njemu misliti kao o naprosto mjesnom nije previπe korisno. Joπ vaænije, to povezivanje uvjetâ da neπto jest umjeπtena materijalnost i da ima globalni domet pruæa uvid u proæimanje digitalnoga i nedigitalnoga, te oslikava nedostatnost Ëisto tehnoloπkog Ëitanja tehniËkih svojstava digitalizacije koje bi nas navelo da ustanovimo neutraliziranje prostorne vezanosti onoga πto upravo omoguÊuje uvjet da neπto bude entitet s globalnim dometom. Drugi primjer je sklop uvjeta i dinamika koji odlikuje model globalnog grada. Samo da izdvojim jednu kljuËnu dinamiku: πto su djelatnosti tvrtki i træiπta globaliziranije i digitaliziranije funkcije njihove srediπnje uprave i koordinacije postaju tim viπe strateπke. Upravo zbog digitalizacije moæe se postiÊi rasprostranjenost djelatnosti (bilo da se radi o tvornicama, uredima ili servisnim podruænicama) diljem svijeta i istodobna sistemska integriranost. I upravo ta kombinacija poveÊava vaænost srediπnjih funkcija. Globalni su gradovi, uz druge njihove sastavnice, strateπka mjesta za kombiniranje resursa koji su nuæni za nastajanje tih srediπ-

92

njih funkcija. Transnacionalna mreæa globalnih gradova javlja se kao jedna od kljuËnih sastavnica u arhitekturi ‘meunarodnih odnosa’.

posredujuÊe prakse Postoje mnogi naËini da se ispitaju interakcije izmeu novih digitalnih tehnologija i njihovih korisnika. Postoji snaæna tendencija u literaturi da se pitanje koriπtenja konceptualizira kao neposredovani dogaaj, kao neproblematiziranu djelatnost. Naprotiv, dugotrajno zanimanje za ono πto sam nazvala “analitiËka razmea” navelo me je da detektiram posredovanja u Ëinu koriπtenja tehnologija. U svom istraæivanju nalazim da je koriπtenje konstruirano i konstituirano u smislu speci∫Ënih kultura i praksa kojima i unutar kojih korisnici artikuliraju iskustvo/korisnost elektronskog prostora. Stoga moje zanimanje ovdje nije za Ëisto tehniËka svojstva digitalnih mreæa i za ono πto bi one mogle znaËiti korisnicima, a ni jednostavno za njihov utjecaj na korisnike. To zanimanje je, prije, za tu meu-zonu koja konstruira sprege kiberprostora i korisnika. Jasno je da ta konceptualizacija poËiva na ranijoj tvrdnji da je elektronski prostor uklopljen i da nije Ëisto tehnoloπko dogaanje. Tako je elektronski prostor oblikovan vrijednostima, kulturama, sistemima moÊi i insti-

93

09

10

tucionalnim poretcima unutar kojih je uklopljen. Ako bismo tu tematiku ispitivali s obzirom na rodno odreivanje [gendering], ili speci∫Ëno staMnogo toga πto je opisinje æenskog subjekta, onda bismo vano o kiberprostoru u specijaliziranoj i opÊoj ustanovili da je, ukoliko su ta razliliteraturi eksplicitno ili Ëita podruËja obiljeæena rodnim odimplicitno daleko prije reivanjem, utoliko i ta uklopljeÊe se odnositi na pojedinaËne skupine muπkarnost kiberprostora takoer rodno aca, jer su oni do sada odreena barem u nekim od njegodominirali koriπtenjem i vih dijelova, te da je, nadalje, to i proizveli brojne kiberkulture (Holloway i dr., sam kiberprostor.09 To je tako iako 1999). Stoga nam je postoji ogromna varijabilnost u tom potrebno mnogo viπe rodnom odreivanju prema mjestu, informacija o muπkarcima koji se ne uklapaju dobi, klasi, rasi, nacionalnosti, opreu te pojedine skupine. djeljenjima; istovremeno, vjerojatno Koncept rodnog odreje da postoje razliËite situacije, ivanja bivao je sve problematiËniji i tu ga komjesta, pojedinci koji nisu obiljeæeristimo kao kraticu za ni rodnim odreivanjem, ili su obisloæen sklop problema. ljeæeni hibridnim ili queer rodnim Postoji ogromna kritiËka literatura o razliËitim odreivanjem.10 aspektima rodnog odreivanja i feministiËkih kategorija. Za πiroki raspon problema vidi, primjerice, Wajcman (1991), Spelman (1988), Ong (1996), te Reaume (1992). Pojam queer preodreivanja roda predstavlja, u ovome kontekstu, snaæno repozicioniranje.

Druga posljedica te uklopljenosti je da su sprege izmeu kiberprostora i pojedinaca - bilo kao druπtvenih, politiËkih ili ekonomskih aktera konstituirane u smislu posredujuÊih kultura; nije pitanje samo pristupa i znanja kako koristiti hardver i softver. U stanovitoj mjeri te su

94

posredujuÊe kulture podloæne da ih oblikuju kako rodno odreivanje tako i drugi obiljeæavajuÊi uvjeti. SljedeÊa tri odjeljka ispitat Êe empirijske primjere glavnih konceptualnih tema koje smo raspravili u prvoj polovici ovog Ëlanka.

Nova meudjelovanja ∫ksnosti i hipermobilnosti kapitala Informacijske tehnologije nisu dokinule vaænost masivnih koncentracija materijalnih resursa. One su prije rekon∫gurirale meudjelovanja ∫ksnosti i hipermobilnosti kapitala. Sloæeno upravljanje tim meudjelovanjem nekim je gradovima donio novu kompetitivnu prednost u vremenima kada se od svojstava novih itc-a moglo oËekivati dokidanje prednosti okrupnjavanja, pogotovu u vodeÊim i globaliziranim ekonomskim sektorima. Sada veÊ uviamo da je nova velika ekonomska topogra∫ja uspostavljena elektronskim prostorom jedan moment, jedan fragment, joπ veÊeg ekonomskog lanca koji je dobrim dijelom uklopljen u neekonomske prostore. Danas nema niti jedne potpuno virtualizirane tvrtke ili ekonomskog sektora. »ak i ∫nancije, najdigitaliziranija, najdematerijaliziranija i najglobaliziranija od sviju djelatnosti, odlikuje topogra∫ja koja kola izmeu stvarnog i digitalnog prostora. U razliËitom opsegu u razliËitim tipovima sektora i razliËitim tipovima tvrtki zadaci tvrtke sada su rasporeeni preko dva tipa prosto-

95

ra; k tome, informatizacijom i standardizacijom zadataka aktualna ustrojstva podloæna su znaËajnim transformacijama, træiπta se dodatno globaliziraju, itd. Da bih predoËila te teme usredotoËit Êu se na tri pojedinaËna aspekta meudjelovanja mobilnosti i ∫ksnosti kapitala: trajni znaËaj druπtvene povezanosti i centralnih funkcija za globalne digitalizirane ekonomske sektore; raznovrsnost lokalnih opcija kojima tvrtke u djelomiËno digitaliziranim ekonomskim sektorima raspolaæu; te umnaæanje moguÊih prostornih korelata centralnosti koje su omoguÊile nove informacijsko-komunikacijske tehnologije.11

znaËaj druπtvene povezanosti i centralne funkcije

11

Premda nove tehnologije doista pospjeπuju geografsko rasprostiranje ekonomskih djelatnosti bez gubljenja sistemske integriranosti, one su takoer imale za posljedicu jaËanje znaËaja centralne koordinacije i centralnih kontrolnih funkcija u tvrtkama i na træiπtima. Glavna srediπta odlikuju masivne koncentracije vrhunskih resursa koji im omoguÊuju da ‘proizvedu’ strateπki najznaËajnije i najsloæenije od tih centralnih funkcija. Nije samo dovoljno imati infrastrukturu za ict-e. Potrebna je takoer primjesa drugih resursa: Za podroban prikaz te najnapredniji materijalni i ljudski teme vidi Sassen (2001: pogl. 2 i 5). resursi i druπtvene mreæe koje mak-

96

simaliziraju povezanost. Veliki dio ‘dodane vrijednosti’ koje te tehnologije mogu stvoriti za vrhunske tvrtke u usluænim djelatnostima i vrhunska træiπta predstavlja, onda, novi tip urbanizacijske ekonomije, buduÊi da postizanje te dodane vrijednosti ovisi o uvjetima koji leæe izvan tvrtki i træiπta a i tehnologije kao takve. Taj novi tip urbanizacijske ekonomije omoguÊuje tvrtkama da maksimaliziraju koristi koje mogu poluËiti od novih tehnologija te da maksimaliziraju svoje sposobnosti za globalno poslovanje. »ak se i elektronska træiπta oslanjaju na trgovce i banke koji su negdje smjeπteni primjerice, frankfurtsko træiπte opcijama [futures market] uklopljeno je u zapravo globalnu mreæu ∫nancijskih srediπta, a u svakom od njih koncentrirani su resursi koji su nuæni za uspijevanje frankfurtskog træiπta. Druga Ëinjenica koja se sve jasnije oËituje tiËe se znaËenja ‘informacije’. Postoje dva tipa informacije koje su od vaænosti za vrhunske tvrtke u usluænim djelatnostima. Jedno je podatak koji je moæda sloæen ali je standardiziran i lako dostupan tim tvrtkama: primjerice, pojedinosti o privatizaciji u nekoj pojedinoj zemlji. Do drugog tipa informacije puno je teæe doÊi, jer nije standardiziran. On iziskuje tumaËenje/procjenu/prosudbu. On implicira usklaivanje niza skupina podataka i niza tumaËenja s uzdanjem da Êe to proizvesti tip informacije viπeg reda. Pristup prvoj vrsti informacija je sada zahvaljujuÊi digitalnoj revoluciji globalan i neposredan. No

97

drugi tip informacije je onaj koji iziskuje sloæenu mjeπavinu elemenata, ne samo tehniËkih nego i druπtvenih ono πto bismo mogli misliti kao druπtvenu infrastrukturu za globalnu tehniËku povezanost. A upravo taj tip druπtvene infrastrukture daje glavnim ∫nancijskim srediπtima strateπku ulogu. U naËelu, tehniËka infrastruktura za povezanost moæe se reproducirati bilo gdje, no druπtvena povezanost ne (meyer, 2001; garcia, 2002). Kada sloæenije oblike informacije koji su potrebni za obavljanje velikih meunarodnih poslova, bez obzira koliko bili spremni platiti, ne moæemo naÊi u postojeÊim bazama podataka onda nam je potrebna druπtvena sprega povrata informacija i pripadajuÊa de facto tumaËenja i zakljuËci koji nam se vraÊaju kada pustimo informaciju meu talentirane, informirane ljude.12 Proces pretvaranja zakljuËaka/tumaËenja u ‘informacije’ zahtijeva sloæenu mjeπavinu talenata i resursa.13 Ukratko, urbana srediπta pruæaju mjeπavinu resursa i druπtvene povezanosti koji tvrtki ili træiπtu omoguÊuju da maksimalizira koristi od svoje tehnoloπke povezanosti.

12

Vaænost tog kompleksnog tipa ‘informacija’ za tvrtke i træiπta dao je, primjerice, Ëitav novi znaËaj agencijama za kreditni rejting.

98

13

Upravljanje rizikom, primjerice, koji je postao presudan s globalizacijom zahvaljujuÊi sve veÊoj sloæenosti i neizvjesnosti koje dolaze s poslovanjem u mnogo zemalja i na mnogo træiπta, iziskuje ogromno precizno ugaanje centralnih poslovnih aktivnosti. Sada znamo da su mnoge, ako ne i veÊina, velikih gubitaka u trgovanju tijekom posljednjeg desetljeÊa ukljuËivali ljudsku pogreπku ili prevaru. Kvaliteta upravljanja rizikom uvelike Êe ovisiti o vodeÊim ljudima u tvrtci a ne o jednostavno tehniËkim uvjetima, kao πto je elektronski nadzor. Konsolidiranje upravljanja rizikom na jednom mjestu, uobiËajeno u sjediπtu tvrtke, danas se opÊenito smatra uËinkovitijim. To smo vidjeli na primjeru nekolicine velikih banaka: Chase i Morgan Stanley DeanWitter u SAD-u, Deutsche Bank i Credit Suisse u Evropi.

lokacijski obrasci Informacijske tehnologije imale su snaæan uËinak na prostornu organizaciju ekonomske djelatnosti. No taj uËinak nije jednoobrazan - lokacijske opcije za tvrtke zamjetno se razlikuju. Ne radi se samo o smanjenju znaËaja mjesta. Raπtrkani primjeri za posljednje desetljeÊe koje je bilo svjedokom rasprostranjenog koriπtenja informacijskih tehnologija od strane tvrtki iz πirokog spektra sektora dopuπtaju nam da identi∫ciramo tri tipa globalno djelatnih tvrtki s obzirom na njihove lokacijske obrasce. Prvo, tvrtke s visoko standardiziranim proizvodima/uslugama suoËene su s proπirenjem svojih lokacijskih opcija utoliko ukoliko one mogu odræati sistemsku integriranost gdje god da bile locirane. To takoer vrijedi za tvrtke sa specijaliziranim proizvodima/uslugama kojima nisu potrebne razraene mreæe izvoaËa i podizvoaËa ili isporuËitelja, sve uvjeti koji teæe urba-

99

nu lokaciju uËiniti uËinkovitijom. Unos podataka i jednostavni izraivaËki rad moæe se seliti gdje god su cijena rada i drugi troπkovi najniæi. Upravna se sjediπta tvrtki mogu iseliti iz velegradova ili useliti na lokacije u predgraima ili male gradove. Drugi lokacijski obrazac predstavljaju tvrtke koje su duboko ukljuËene u globalnu ekonomiju te prema tome imaju sve sloæenije i sloæenije funkcije upravnog sjediπta. Moæda je, ironiËno, sloæenost srediπnjih funkcija u sjediπtu tolika da ih se izdvoji i prepusti visoko specijaliziranim tvrtkama na podruËju usluænih djelatnosti. To oslobaa sjediπte da se locira bilo gdje dokle god ima pristup visoko specijaliziranom umreæenom sektoru usluænih djelatnosti koji je negdje veÊ smjeπten, najvjerojatnije u nekom gradu. TreÊi lokacijski obrazac je onaj koji je vidljiv u visoko specijaliziranim umreæenim sektorima usluænih djelatnosti. Ti su sektori, a ne upravna sjediπta tvrtki, oni koji imaju korist od prostornog okrupnjavanja na mjestu proizvodnje; u tom pogledu te su tvrtke, a ne veliko korporacijsko sjediπte, one koje su nalaze u jezgru ekonomskih funkcija globalnog grada.14 Te su tvrtke uklopljene u intenzivne transakcije s drugim takvim tvrtkama sa srodnim specijaliziranostima i podloæne su vremenskim pritiscima i ograniËenjima nesavrπene informacije o kojima smo raspravljali u prethodnom odjeljku. Uz neke druge znaËajke koje pridonose pred-

100

14

15

Te ekonomske funkcije globalnog grada valja razlikovati od politiËkih funkcija globalnog grada, koje mogu ukljuËivati politike sporenja od strane formalnih i neformalnih politiËkih aktera koje su omoguÊile te ekonomske funkcije. Taj poseban oblik politiËkih funkcija globalnog grada je, onda, u dijalektiËkom odnosu (i omoguÊen i protivan) prema ekonomskim funkcijama (vidi Sassen, 1998: pogl. 1; Bartlett, u pripremi). Nekoliko hipoteza koje organiziraju model globalnog grada tiËu se uvjeta za kontinuitet centralnosti u naprednim ekonomskim sistemima u susret novim velikim organizacijskim oblicima i tehnologijama koji maksimaliziraju moguÊnost geografskog rasprostiranja. Vidi novi uvodni dio u dopunjeno izdanje The Global City (Sassen, 2001). Za razliËite perspektive vidi Fainstein (2001), Orum i Chen (2002), Landrieu i dr. (1998), te Salomon (1996).

nostima od okrupnjavanja u tvrtkama na podruËju ∫nancijskih usluga, to ima za posljedicu da Ëini mreæu specijaliziranih tvrtki na podruËju usluænih djelatnosti viπe prostorno vezanom no πto bi se naslutilo iz hipermobilnosti njihovih proizvoda ili djelatnika.

prostornosti centra Kombinacija novih moguÊnosti za mobilnost i prednosti urbanizacijske ekonomije za vodeÊe globalizirane ekonomske sektore sugerira da prostorna koncentracija ostaje kljuËna znaËajka u globalnoj digitalnoj ekonomiji. No to nije tek nastavak starih obrazaca prostorne koncentracije. Danas viπe nema izravnog odnosa izmeu centralnosti i takvih geografskih entiteta kao πto su gradsko srediπte, ili srediπnja poslovna Ëetvrt (Central Business District - cbd). U proπlosti, i to sve donedavno, centralnost je bila sinonimna s gradskim srediπtem ili cbd-om. Nove tehnologije i organizacijski oblici izmijenili su prostorne korelate centralnosti.15

101

16

S obzirom na razliËite utjecaje moguÊnosti novih tehnologija na speci∫Ëne tipove tvrtki i ekonomskih sektora, prostorni korelati ‘centra’ mogu poprimiti nekoliko geografskih oblika, koji Êe vjerojatno funkcionirati istodobno na makrorazini. Dakle, centar moæe biti cbd, kao πto je to joπ uvijek preteæno u nekim vodeÊim sektorima, pogotovu ∫nancijama, ili alternativni oblik cbd-a, kao πto je Silikonska Dolina. Meutim, iako cbd u glavnim meunarodnim poslovnim centrima ostaje strateπko mjesto za vodeÊe industrije, ono je stubokom preobraæeno tehnoloπkim i ekonomskim promjenama (fainstein, 2001; ciccolella i mignaqui, 2002; graham i aurigi, 1997). Ta regionalna reπetka K tome, Ëesto postoje drastiËne Ëvoriπta predstavlja, u mnogim analizama, razlike u obrascima koje poprima to rekonstituiranje konpreobraæavanje centralnog dijela cepta regije. K tome, ne grada u razliËitim dijelovima svijeta treba je brkati sa suburbanizacijom ekonomske (primjerice marcuse i van kempen, djelatnosti. Ja je poi2001). mam kao prostor centralnosti djelomiËno lociran u starijim socioekonomskim geogra∫jama, kao πto su geogra∫ja predgraa ili πire metropolitanske regije, ali kao razliËitu od njih upravo jer ona jest prostor centralnosti. Vjerojatno je da Êe regionalna reπetka, daleko od toga da neutralizira geogra∫ju, biti uklopljena u

Drugo, centar se moæe proπiriti u metropolitansko podruËje u obliku reπetke Ëvoriπta s intenzivnom poslovnom aktivnoπÊu. Mogli bismo se zapitati tvori li prostorna organizacija koju odlikuju gusta strateπka Ëvoriπta rasprostranjena preko πire regije uistinu novi oblik organizacije teritorija ‘centra’, a ne, kao πto je

102

konvencionalnije stajaliπte, primjer suburbanizacije i geografskog rasprostiranja. BuduÊi da ta razliËita Ëvoriπta nalaze svoj izraz u digitalnim mreæama ona predstavljaju novi geografski korelat najnaprednijeg tipa ‘centra’ (veltz, 1996; yeung, 2000). To je djelomiËno deteritorijaliziran prostor centralnosti.16 TreÊe, svjedoËimo formiranju transteritorijalnoga ‘centra’ koji je konstituiran intenzivnim ekonomskim transakcijama u mreæi globalnih gradova. Te transakcije se dijelom odvijaju u digitalnom prostoru a dijelom konvencionalnim prijevozom i prometom. Ishod je umnaæanje Ëesto konvencionalne oblike komunikacijske infrasvisoko specijaliziranih krugova koji trukture, nadasve brzu povezuju skupove gradova. Te mreæe æeljeznicu i autoputove velikih meunarodnih poslovnih koji povezuju sa zraËnim lukama. Moæda je centara sazdaju novu geogra∫ju cenironija, ali vjerojatno je tralnosti. NajmoÊnija od tih geoda Êe konvencionalna gra∫ja centralnosti na globalnoj infrastruktura maksimalizirati ekonomske razini povezuje glavne meunarodkoristi od telekomune poslovne i ∫nancijske centre: nikacija. Smatram da je izmeu ostalih New York, London, to vaæna tema koja se pomalo izgubila u raspTokio, Pariz, Frankfurt, Zürich, Amravama o neutralizaciji sterdam, Los Angeles, Sydney, Hong geogra∫je telekoKong. Ali te geogra∫je sada takoer munikacijama. Za izuzetke od tog trenda vidi ukljuËuju gradove poput Bangkoka, Veltz (1996), Scott i dr. Seula, Taipeia, Sao Paula, Mexico (2001), Landrieu i dr. Citya (vidi yeung, 2000; sassen, (1998), te Peraldi i Perrin (1996). 2001). U sluËaju sloæenog krajobraza

103

kao πto je evropski svjedocimo smo nekoliko geogra∫ja centralnosti, jedne globalne, drugih kontinentalnih i regionalnih.17 »etvrto, novi oblici centralnosti konstituiraju se u elektronski generiranom prostoru. Primjerice, strateπke komponente ∫nancijske industrije funkcioniraju u takvim prostorima.

17

Ti razliËiti trendovi upuÊuju na dubokoseænu transformaciju, no ne radi se o transformaciji koju odlikuje neutralizacija ∫ksnosti kapitala, ili izgraenog okoliπa, ili, na kraju krajeva, grada. Oni nisu neutralizirani, nego se javljaju s obnovljenom i straMetodoloπki, smatram teπkom vaænoπÊu u nekima od njida je korisno razloæiti te hovih svojstava, to jest ne kao poopmeugradske razmjene na speci∫Ëne, Ëesto Êeno stanje nego kao vrlo speci∫Ëno visoko specijalizirane stanje. Upravo poseban tip izgraekrugove koji povezuju nog prostora, konvencionalnoga suspojedinaËne skupove gradova. Primjerice tava komunikacija, grada, ukratko, kada se istraæuju træiπta poseban tip prostornosti odgovara opcijama [futures marna potrebe novih digitalnih dinamikets] skupina gradova ukljuËuje Sao Paolo i ka i potiËe ih. Kuala Lumpur. Ta dva grada ispadaju iz slike kada istraæujemo træiπta zlatom; dok to træiπte, s druge strane, ukljuËuje Johannesburg i Sydney (vidi Harvey, u nastajanju).

104

PosredujuÊe kulture: æenska kiberzastupljenost i kibermoguÊnosti Uklopljenost kiberprostora i πira druπtvena reΩektivnost koju ona donosi oËigledne su u Ëinjenicama o zastupljenosti æena u kiberprostoru. Joπ uvijek postoji podzastupljenost æena, iako je njihovo sluæenje Internetom u strelovitom porastu. Ta kombinacija pruæa uvid u proturjeËna svojstva uvjeta koje se nude æenama u πirem druπtvenom svijetu danas. Nadalje, gdje speci∫Ënost kiberprostora omoguÊuje javljanje novih kultura interakcije izmeu kiberprostora i πireg druπtvenog poretka, tu je takoer i speci∫Ënost moguÊnosti i oblika zastupljenosti æena.18

18

Zbirni podaci jasno pokazuju da su u redom svakoj zemlji æene joπ uvijek odgovorne za manje od polovice sveukupnog koriπtenja Internetom, ali ubrzano poveÊavaju svoj udio, ËeπÊe bræim porastom nego li muπkarci. Do godine 2000. æene su Ëinile polovicu cjelokupne online populacije u sad-u, oko 46 do 47 posto na Novom Zelandu i ©vedskoj, te izmeu 42 i 45 posto u Singapuru, Irskoj, Australiji, Francuskoj i Koreji. Iza tih zbirnih brojki kriju se vrlo speci∫Ëni trendovi. U sad-u, primjerice, meu noZa razliËita glediπta vidi vim korisnicima u 2000. godini æene Holloway i dr. (u pripremi), Cherny i su blago nadmaπile muπkarce, a meWeise (1996), Bastani u djevojkama u dobi izmeu 12. i (2000), Marcelle (1998), 17. godine koriπtenje se poveÊalo za te Grint i Gill (1995).

105

125 posto. Koriπtenje Internetom raste bræe meu æenama i u zemljama koje su toliko razliËite od sad-a poput Juæne Koreje. Speci∫Ënost kiberprostora i novih kultura interakcije koje on donosi sa sobom uoËljiva je iz zastupljenosti æena u poduzeÊima za elektronsko poslovanje koje su pokrenule æene i u bujanju novih Internet stranica namijenjenih æenama. Tablica 1 pokazuje uzorak tvrtki koje su poËevπi sa 2000. pokrenule æene; to su tvrtke koje posjeduju i vode æene. Jasno, s obzirom na dinamiËnost u tim sektorima, moæemo oËekivati promjene vlasniπtva, a o prestanku poslovanja da i ne govorimo. Uzorke tvrtki razvrstali smo u Ëetiri razliËite kategorije: a) poduzeÊa za portale, sadræaj i zajednice korisnika; b) usluge bazirane na Internetu; c) elektronska trgovina; d) poduzeÊa za razvoj aplikacija za elektronsko poslovanje i Internet tehnologija. Internet stranice navedene za svako od ovih poduzeÊa koje su osnovale æene pruæaju podrobniju informaciju. Tablica 2 pokazuje popis mailing lista koje su namijenjene tehnologiji i æenama.

106

Tablica 1 PoduzeÊa koja su pokrenule, posjeduju i vode æene, 2000. Kategorija

Internet stranice

PoduzeÊa za internet portale, sadræaje i zajednice korisnika

Astronet AudioBasket eSampo Ivillage ThirdAge Media

PoduzeÊa za usluge bazirane na Internetu

Desktop.com EDGAR Online E-Loan NetCreations - kupljeno od strane neimenovane treÊe strane za gotovinu, viπe nije dostupno

PoduzeÊa za elektronsku trgovinu

Della.com - preimenovano u weddingchannel Eve.com - viπe ne posluje, sada preporuËuje sephora.com oneNest Petopia - propalo, kupio petco Sparks.com SuperVerticals

PoduzeÊa za razvoj aplikacija za elektronsko poslovanje i internet tehnologija

CoVia eCommerce Industries Marimba Right Works

upozorenje: Neke od tih stranica moæda su prodane a da to nije tu naznaËeno izvor: Dotcom Divas (2000)

Izuzme li se Ëinjenica da su te stranice uglavnom sredstva, one nam kazuju obuhvatniju priËu o Internetu i æenama (vidi, opÊenito, boneva i dr., 2001; haythornwaite i wellman, u pripremi). One postaju kolektivnim osporavanjem uvrijeæene predodæbe da kiberprostor reducira druπtvenost i angaæman u vlastitoj zajednici. Naprotiv, on moæe izgraditi lokalnu zajednicu. Istovremeno smjeπtenost u kiberprostoru uvelike poveÊava moguÊnost da mreæa koja povezuje svaki od tih tipova lokalnih Internet stranica moæe postati transnacionalna, πto je vjerojatno neplanirana razvojna putanja za mnoge od njih. U sljedeÊem dijelu raspravom o novim tipovima æenskih aktivistiËkih mreæa vratit Êu se na tu temu. O ograniËenjima elektronskog prostora da dovede do promjena u postojeÊim hijerarhijama moÊi i privilegija moæe se zakljuËiti iz Ëinjenice da postojeÊe segmentacije u kiberprostoru mogu osujetiti nastojanja na polju æenskih pitanja. Nema dvojbe da kiberprostor otvara nove moguÊnosti za æene kako u domeni poslovanja tako i u πirem graanskom i kuÊnom okruæenju. Primjerice, u visoko digitaliziranim sektorima æene su kao djelatnice/struËnjaci iskusile nove moguÊnosti i mogu se boriti za veÊu jednakost s muπkarcima u tim ekonomskim sektorima. No one to Ëine uglavnom unutar granica postojeÊih hijerarhija ekonomske moÊi. U tom pogledu moglo bi biti naivno precijeniti emancipatornu snagu kiberprostora u pogledu njegove sposobnosti da neutralizira rodna razlikovanja (vidi adam i green, 1998; shapiro, 1998; hampton i wellman, 1999).

108

Tablica 2 • Tehnologija i e-mail liste (elektronski forumi) namijenjeni æenama Ime

Funkcija

AFRO-TECHIES

Diskusijska grupa tehniËki orijentiranih æena afriËkog porijekla koje nastoje proπiriti iskustvo i znanje crnih æena o tehnologiji

ASIA-WOMEN-IT

Diskusija o pitanjima i problematikama vezanima za æene u Aziji i novu globalnu informacijsku i komunikacijsku tehnologiju

A-WIA

Organizacija i lista za ameriËke æene “koje su aktivno ukljuËene u Internet okruæenje” i njihove pobornike

(American Women’s Internet Association)

CONFERENCE-L

Lista za diskusiju u susret i tijekom Women’s Internet Conference (18-21. listopda 1997.)

CYBORG-L

Projekt unesco-sid-a kojeg vode “Women on the Net” a pruæa multikulturalno rodno gledanje na meunarodne sustave komunikacije

FACES

Kiber baza informacija i meunarodna mailing lista za razmjenu projekata, izloæaka, kritiËkih miπljenja i tekstova za æene koje zanimaju medijske i komunikacijske umjetnosti

FEMINAMAIL

Povezano sa æenski orijentiranom traæilicom Femina; svakotjedno aæurirananje u Femina bazu podataka

FEMINANET

Lista za pomoÊ pri potrazi za internet stranicama za osobne, poslovne i visokoobrazovne interese

GK97-GENDER

Vezano uz konferenciju Global Knowledge 97; usredotoËeno na rodnu problematiku znanja i informacijske tehnologije

GRANITE

Diskusijska platforma za poticanje istraæivanja iz feministiËkog/æenskog glediπta na rod i nove informacijske tehnologije

GRRLTALK

Diskusija o GNU/Linux operativnom sustavu, Open Source softverskom pokretu, Free Software Foundation, itd.

ISOC - WOMEN-DISCUSS

Diskusija o pristupu Internetu i informacijama

KNOWHOWCONF

Nastavak KnowHow konferencije

MAC-WOMEN

Forum za pomoÊ u radu s Macintoshima

MAIDEN-L

Za nove korisnice Interneta kojima je potrebna pomoÊ

NOWA.INTERNATIONAL

Za æene koje pruæaju raËunalnu obuku æenama, bavi se pristupom novim tehnologijama, posebnom obukom za æene i opÊim medijem mreæne suradnje

SPIDERWOMEN

Forum za æene koje upravljaju ili oblikuju Internet stranice

UHURA

SuradniËki istraæivaËki projekt na Internetu, za æene koje istraæuju neki aspekt Interneta

VS-ONLINE-STRAT

Forum za pitanja vezana uz to kako æenske organizacije koriste elektronsku komunikaciju i izdavaËku tehnologiju

WEBWOMEN-CHAT

NetehiËka lista za æene na Internetu, “da bi se ‘Ëetanje’ dræalo podalje od fokusiranih, tehniËkih lista”

WEBWOMEN-GRAPHICS

Sve vezano uz stvaranje i manipulaciju raËunalne gra∫ke

WEBWOMEN-HTML

Za æene koje razvijaju sadræaje za Internet

WEBWOMEN-TECH

Za æene koje rukovode tehniËkim aspektima Internet stranica

WISDOM

Women’s Internet Site Development and Online Mentoring [Æenski rad na razvoju Internet stranica i online mentorstvo] za australske æene i druge zainteresirane za internetsku pismenost

WOMEN-L

Diskusija o æenskim pitanjima s fokusom na Internet i tehnologiju

WOMEN IN TECHNOLOGY

lista koja je lokalna ali i nacionalna putem organizacije-vlasnice liste Tropica

WOMEN OF KALI

Moderirana lista za diskusije o feministiËkim politikama, pogotovu prema mizoginiji u medijima i na Internetu

WOMEN SPACE

Kako se æene i æenske organizacije koriste Internetom

Od srediπnjeg je znaËaja za odmjeravanje druπtvenopolitiËkih implikacija po æene od njihove zastupljenosti u kiberprostoru, i njihovog koriπtenja njime, potencijalna transformacija Ëitavog niza ‘lokalnih’ uvjeta i institucionalnih podruËja gdje æene ostaju i dalje kljuËni akteri u mikro-okruæenja s globalnim dometom. Izmeu ostalih, ta podruËja su kuÊanstvo, zajednica, susjedstvo, lokalna πkola i ustanove zdravstvene njege, i druga takva mjesta. Pod njihovom transformacijom u ‘mikrookruæenja s globalnim dometom’ ja shvaÊam to da Êe tehniËka povezanost stvoriti mnoπtvo veza s drugim sliËnim lokalnim entitetima u drugim susjedstvima u istome gradu, u drugim gradovima, te u susjedstvima i gradovima u drugim zemljama. Moæe se javiti zajednica prakse koja proizvodi mnoπtvo tangencijalnih, horizontalnih komunikacija, suradnji, solidarnosti, potpora.

Ona moæe omoguÊiti æenama (ili æenskim ‘subjektima’ opÊenito) da se bave projektima Ëiji zahtjevi nisu jednostavno provedivi u njihovoj lokalnoj, Ëesto ograniËavajuÊoj i potlaËujuÊoj, situaciji.

19

To donosi sa sobom odreen broj znaËajnih moguÊnosti. Tamo gdje je prije æenski angaæman u tim institucijama vezanim uz domaÊinstvo i obitelj prije reproducirao njihovu izoliranost od πirih javnih sfera i transnacionalnih druπtvenih inicijativa, sada se taj angaæman moæe pokazati temeljem za sudjelovanje (vidi henshall, 2000; bastani, 2000). Prvo, vratimo li se informacijama u tablicama 1-2, dio tih Internet stranica usredotoËen je na tipiËno æenska podruËja, no buduÊi da su one on-line one se otvaraju æenama iz mnogih drugih zajednica izvan njihovog ∫ziËkog susjedstva ili grada ili zemlje. Drugo, u kontekstu gdje je globalizacija otvorila svijet meunarodnih razmjena svakovrsnim nedræavnim akterima, æene su, pogotovu putem nvo-ova, postigle posve novu utjecajnost.19 Dok su svojedobno æene zainteresirane za meunarodne odnose bile omeene na ono πto je tada bio jedva vidljivi svijet nvo-ova, danas se nvo-ovi javljaju kao kljuËni igraËi, uvodeÊi æene u situacije kojima su rijetko imale pristupa u proπlosti. Kiberprostor omoguÊuje da se Ëak i maleni i oskudijevajuÊi nvo-ovi poveæu s drugim takvim Za teoretskiji prikaz te nvo-ovima i angaæiraju u globalnim problematike molim druπtvenim nastojanjima. To je vidi Sassen (1998: pogl. 5), Knop (1993). ogromna prednost za æene angaæi-

113

rane u odreenim vrstama borbi, pogotovu onima koje se tiËu æenske problematike, bilo da se bore putem æenskih organizacija ili nvo-ova s opÊenitijim fokusom, kao πto su organizacije za zaπtitu ljudskih prava (vidi espinoza, 1999; adam i green, 1998; cherny i weise, 1996).

Politika mjestâ na transnacionalnim krugovima: mreæe graana u globalnom digitalnom dobu Digitalne mreæe pridonose proizvodnji protugeogra∫ja globalizacije. A one se mogu konstituirati u raznim razmjerima. PolitiËki aktivisti mogu koristiti digitalne mreæe za globalne i nelokalne razmjene. No one se takoer mogu koristiti za jaËanje lokalnih komunikacija i transakcija unutar nekog grada. Ukazivanje kako nova digitalna tehnologija moæe posluæiti kao oslonac lokalnim inicijativama i alijansama diljem gradskih Ëetvrti krajnje je vaæno u doba u kojemu se Ëesto smatra da pojam lokalnoga uzmiËe pred globalnim dinamikama i akterima. Te ‘alternativne’ mreæe moæemo konceptualizirati kao protugeogra∫je globalizacije, jer one se, premda nisu dio formalnog aparata ili ciljeva tog aparata, duboko proæimaju s nekim od glavnih dinamika koje konstituiraju globalizaciju - nadasve s formiranjem globalnih træiπta, intenziviranjem transnacionalnih i translokalnih mreæa, razvojem komunikacijskih tehnologija koje lako mogu izbjeÊi konvencionalnim praksama nadzora.

114

JaËanje i, u nekim od ovih sluËajeva, formiranje novih globalnih krugova uklopljena su ili omoguÊena postojanjem globalnog ekonomskog sistema te popratnog razvoja razliËitih institucionalnih oslonaca za transnacionalne novËane tokove i træiπta. Te protugeogra∫je su dinamiËne i promjenjive u svojim lokacijskim svojstvima. Te ukljuËuju vrlo πiroki raspon aktivnosti, ukljuËujuÊi bujanje kriminalnih radnji. Putem Interneta lokalne inicijative postaju dio globalne mreæe aktivizma a da ne gube fokus na speci∫Ëne lokalne borbe (vidi cleaver, 1998; espinoza, 1999; ronfeldt i dr., 1998; mele, 1999). On omoguÊuje novi tip transnacionalnog politiËkog aktivizma, koji ima centar na mnoπtvu lokaliteta a ipak je intenzivno digitalno povezan. Aktivisti mogu razviti mreæe za cirkuliranje ne samo informacija (o okoliπu, stanovanju, politiËkim pitanjima, itd.) nego politiËkog rada i strategija. Postoji mnogo primjera takvog novog tipa transnacionalnoga politiËkog rada. Primjerice sparc, pokrenut od æena i posveÊen njima, zapoËeo je kao pokuπaj da se organizira stanovnike u slumovima Bombaya za dobivanje stanovanja. Sada on ukljuËuje mreæe takvih skupina diljem Azije, te u nekim gradovima Latinske Amerike i Afrike. To je jedan od kljuËnih oblika kritiËke politike koju moæe omoguÊiti Internet: politiku lokalnoga s velikom razlikom. To su lokaliteti koji su meusobno povezani s kraja na kraj regije, zemlje ili svijeta. To da je mreæa globalna ne znaËi da se sve mora dogoditi na globalnoj razini.

115

20

Posljednjih nekoliko godina obiljeæavaju poseban trenutak u povijesti digitalnih mreæa, trenutak kada moÊni korporacijski akteri i mreæe visokih performansi jaËaju ulogu privatnog digitalnog prostora i mijenjaju strukturu digitalnog prostora s javnim pristupom (sassen, 2000a). Digitalni prostor pojavio se ne samo kao sredstvo za komuniciranje, nego kao velika nova pozornica za akumulaciju kapitala i poslovanje globalnog kapitala. No civilno druπtvo - u svim svojim oblicima - takoer je sve energiËniji i energiËniji Ëimbenik u kiberprostoru (za raznovrsna glediπta, vidi rimmer i morris-suzuki, 1999; poster, 1997; frederick, 1993; miller i slater, 2000). ©to je raznovrsnost kultura i skupina veÊa tim bolje po taj πiri politiËki i graanski potencInternet Êe moæda nastaviti biti prostorom za ijal Interneta i tim uËinkovitiji otpor demokratske prakse, ali riziku da bi korporacijski svijet moto Êe biti dijelom kao gao postaviti standarde. Od borbi oko oblik otpora protiv nadvijenih sila ekonomije i ljudskih prava, okoliπa, te radniËkih hijerarhijske moÊi (priπtrajkova diljem svijeta do istinski mjerice Calabrese i trivijalnih zanimacija Internet se poBurgelman, 1999; vidi takoer Warf i Grimes, kazao kao moÊni medij neelita za ko1997), a ne kao prostor munikaciju, meusobnu potporu u neograniËene slobode borbama i stvaranje ekvivalenta insajπto je dio njegove romantiËne predodæbe. derskim skupinama u razmjerima od Prizori koje nam valja lokalnih do globalnih.20 MoguÊnost da unijeti u tu predodæbu se to Ëini transnacionalno u vremenisve viπe se moraju baviti sporenjem i otporom, a ma kada se za sve veÊi skup tema smatne jednostavno slobora da premaπuje granice nacionalnih dom i meusobnom dræava Ëini to tim znaËajnijim. povezanoπÊu.

116

To nije kozmopolitski put prema globalnom. Radi se o globalnom kao umnogostruËivanju lokalnoga. Radi se o tipovima druπtvenosti i borbe koji su duboko uklopljeni u djelovanja i aktivnosti ljudi. To su oblici rada na izgradnji institucija koji moæe doÊi od strane lokaliteta i mreæa lokaliteta s ograniËenim resursima te od strane neformalnih druπtvenih aktera. Tu vidimo potencijalnu transformaciju æena koje su ‘ograniËene’ na uloge u domaÊinstvu no mogu se pokazati kao kljuËni akteri u globalnim mreæama a da ne moraju napustiti svoj posao i uloge u svojim zajednicama. Ta ‘domaÊa’ okruæenja mogu se transformirati od toga da ih se doæivljava kao Ëisto domaÊa u mikro-okruæenja locirana na globalnim krugovima. U tom procesu ona ne moraju postati kozmopolitska, mogu ostati domaÊa u svom usmjerenju i ostati ukljuËena u borbe u svojim kuÊanstvima i lokalnoj zajednici, a svejedno sudjeluju u novonastajuÊim globalnim druπtvenim krugovima. Moæe se javiti zajednica prakse koja proizvodi mnoπtvo tangencijalnih, horizontalnih komunikacija, suradnji, solidarnosti, potpora. A to moæe osposobiti lokalne politiËke i nepolitiËke aktere da uu u transnacionalnu politiku. Arhitektura digitalnih mreæa, spremna do obuhvati svijet, moæe zapravo posluæiti intenziviranju razmjena meu obitavateljima nekog grada ili regije. Ona moæe posluæiti da im ukaæe na susjedne zajednice, da steknu uvid u lokalne problematike koje imaju pozitivni ili negativni odjek kod zajednica koje su tu blizu u istom

117

21

gradu a ne onih na drugom kraju svijeta. Ili pak moæe posluæiti da intenzivira razmjene o lokalnim problematikama zajednica koje jesu na drugom kraju svijeta. Radi se o posebnoj mjeπavini intenzivne angaæiranosti lokalnim, mjestom, i svijesti o drugim ‘lokalnim’ angaæiranostima diljem zemaljske kugle. Adekvatan argument Ukratko, druπtveni aktivisti mogu sam iznijela za grad, pogotovu globalni grad, koristiti digitalne mreæe za globalne koji je konkretniji prosi nelokalne razmjene i mogu ih kotor za politiku. U mnogo ristiti za jaËanje lokalne komunikacËemu politika reivindaciona provoena u kiije i razmjene unutar grada ili ruberprostoru u suglasju ralne zajednice. je s brojnim aktivizmima vidljivim u velikim gradovima danas: borbama protiv policijske brutalnosti i gentri∫kacije, borbama za prava beskuÊnika i imigranata, borbama za prava homoseksualaca, lezbijki i queer osoba. Mnogo toga biva vidljivo na ulici. Veliki dio urbane politike je konkretan, nju udjelovljuju ljudi i ona ne ovisi o masivnim medijskim tehnologijama. Politika na razini ulice omoguÊuje formiranje novih tipova politiËkih subjekata koji ne moraju iÊi kroz formalni politiËki sistem da bi provodili svoju politiku.

Kiberprostor je, moæda ironiËno, mnogo konkretniji prostor za druπtvene borbe nego li nacionalni politiËki sistem. On postaje mjesto gdje neformalni politiËki akteri mogu biti dijelom politiËke scene na naËin koji je puno teæi kroz nacionalne institucionalne kanale. Nacionalna politika mora teÊi kroz postojeÊe formalne sisteme, bilo to politiËkim izbornim sistemom ili pravosuem (pokretanjem sudskih procesa protiv dræavnih tijela). Neformalni politiËki akteri bivaju nevidljivi u prostoru nacionalne politike. Kiberprostor moæe prihvatiti πiroki ras-

118

pon druπtvenih borbi i pospjeπiti javljanje novih tipova politiËkih subjekata koji ne moraju iÊi kroz formalni politiËki sistem.21 Pojedinci i skupine, koji su povijesno iskljuËivani iz formalnih politiËkih sistema i Ëije se borbe mogu dijelom iznijeti van tih sistema, u kiberprostoru mogu pronaÊi poticajno okruæenje kako za svoje pojavljivanje kao neformalni politiËki akteri tako za svoje borbe. preveo: Tomislav Medak

119

bibliogra∫ja Adam, A. i E. Green, (1998) “Gender, Agency, Location and the New Information Society”, u B. Loader (ur.), The Cyberspace Divide, str. 8397, London: Routledge. Allen, John, Doreen Massey i Michael Pryke (ur.), (1999) Unsettling Cities, London: Routledge. Aman, Alfred C. Jr., (1998) “The Globalizing State: A Future-Oriented Perspective on the Public/Private Distinction, Federalism, and Democracy”, Vanderbilt Journal of Transnational Law, 31 (4): 769:870. Appadurai, Arjun, (1996) Modernity at Large, Minneapolis: University of Minnesota Press. Arrighi, Giovanni, (1994) The Long Twentieth Century. Money, Power, and the Origins of Our Times, London: Verso.

Bach, Linda, Nina Glick Schille i Cristina BlancSzanton, (1994) Nations Unbound: Transnational Projects, Postcolonial Predicaments, and Deterritorialized Nation States, Langhorne, PA: Gordon and Breach Bartlett, Anne, (2001) “Politics Remade: Modernization and the New Political Culture in England”, neobjavljena teza, Odsjek za sociologiju, University of Chicago. Bastani, S., (2000) “Muslim Women On-line”, Arab World Geographer 3(1): 40-59. Benhabib, Seyla, (2002) Democratic Equality and Cultural Diversity: Political Identities in the Global Era, Princeton, NJ: Princeton University Press. Benhabib, Seyla, Judith Butler, Drucilla Cornell i Nancy Fraser, (1995) Feminist Contentiones: A Philosophical Exchange, New York, NY: Routledge.

Biersteker, Thomas J., Rodney Bruce Hall i Craig N. Murphy (ur.), (2003) Private Authority and Global Governance. Boneva, B., R. Kraut, S. Kiesler i D. Frohlich, (2001) “Using the Internet for Personal Relationship: the Difference Gender Makes”, American Behavioral Scientist 45 . Bosniak, Linda, (1996) “‘Nativism’ the concept: Some ReΩections”, u Immigrants Out! The New Nativism and the AntiImmigrant Impulse in the Unated States, Juan Perea, (ur.) New York: NYU Press. Bosniak, Linda, (2000) “Universal Citizenship and the Problem of Alienage”, Northwestern University Law Review 94(3): 963-984 Bridge, Gary i Sophie Watson (ur.), (2000) A Companion to the City, Oxford. United Kingdom: Blackwell.

Calabrese, Andrew i JeanClaude Burgelman, (1999) Communication, Citizenship and Social Policy: Re-Thinking the Limits of the Welfare State, Rowman & Little∫eld.

Cleaver, Harry, (1998) “The Zapatista Effect: The Internet and the Rise of an Alternative Political Fabric”, Journal of International Affairs 51(2): 621-40.

Castells, Manuel, (1996) The Network Society, Oxford: Blackwell.

Copjec, Joan, i Michael Sorkin (ur.), (1999) Giving Ground, London: Verso.

Castro, Max (ur.), (1999) Free Markets, Open Socities, Closed Borders?, Miami: University of Miami- North-South Center Press. Cicollela, Pablo i Iliana Mignaqui, (2002) “The Spatial Reorganization of Buenos Aires”, u S. Sassen (ur.), Global Networks/Linked Cities, New York i London: Routledge. Chinchilla, Norma i Nora Hamilton, (2001) Seeking Community in the Global City: Salvadorans and Guatemalans in the Los Angeles, Philadelphia, PA: Temple University press. Cernshaw, Kimberle, Neil Gotanda, Gary Peller, i Kendall Thomas (ur.), (1996) Critical Race Theory: The Key Writings that Formed the Movement, New York, NY: New Press.

Cordero-Guzman, Hector R., Robert C. Smith i Ramon Grosfoguel (ur.), (2001) Migration, Transnationalization, and Race in a Changing New York, Philadelphia, PA: Temple University Press. Correl, S., (1995) “The Ethnography of an Electronic Bar: The Lesbian Cafe”’, Journal of Contemporary Ethnography 24: 270-98. Coutin, Susan B, (2000) “Denationalization, Inclusion, and Exclusion. Negotiating Boundaries of Belonging”, Indiana Journal of Global Legal Studies 7(2): 585-594. Cutler, Claire A., Virginia HauΩer i Tony Porter (ur.), (1999) Private Authority in International Affairs, Sarasota Springs, NY: SUNY Press.

Darkwa, O. i F. Mazibuko, (2000) “Creating Virtual Learning Communities in Africa: Challenges and Prospects”, First Monday 5.5, dostupno na: http:// ∫rstmonday.org/ issues5_5/darkwa/ index.html. Davis, Diana E. (ur.), (1999) “Chaos and Governance”, Political Power and Social Theory, sv. 13, dio IV.: Scholarly Controversy, Stamford, CT: JAI Press. Delgado, Richard i Jean Stefancic (ur.), (2001) Critical Race Theory: The Cutting Edge, Philadelphia, PA: Temple University Press. Dezalay, Yves i Bryant Garth, (1996) Dealing in Virtue. International Commercial Arbitration and the Construction of a Transnational Legal Order, Chicago: The University of Chicago Press. Dunn, Seamus (ur.), (1994) Managing Divided Cities. Staffs, UK: Keele University Press. Eade, John (ur.), (1996) Living the Global City: Globalization as a local process, London: Routledge.

Elkin-Koren, N., (1996) “Public/Private and Copyright Reform in Cyberspace”, Journal of Computer Mediated Communication 2(2), dostupno na: http:// ascusc.org/jcmc/vol2/ issue2/elkin.html Espinoza, V., (1999) “Social Networks Among the Poor: Inequality and Integration in a Latin American City”, u B. Wellman (ur.) ,Networks in the global village, Boulder, CO: Westview Press. Fainstein, S., (2001) The City Builders, Lawrence: Kansas University Press. Featherstone, M. i R. Burrows, (1995) Cyberspace/Cyberbodies/ Cyberpunk: Cultures of Technological Embodiment, London: Sage. Franck, Thomas M., (1992) ‘’The Emerging Right to Democratic Governance’’, American Journal of International Law, sv. 86, br. 1:46-91, 1992. Fredrick, Howard, (1993) ‘Computer Networks and the Emergence of Global Civil Society’, u Linda M. Harasim (ur.), Global Networks: Computers and International Communications, str. 28395. Cambridge, MA: MIT Press.

Friedmann, John, (1995) “Where we stand: A decade of world city research”, u Knox i Taylor (ur.), op. cit. str. 21-47. Futur Anterieur, (1995) posebno izdanje: La VilleMonde Aujourd’hui: Entre Virtualite et Ancrage (ur. Thierry Pillon i Anne Querrien). Sv. 30-32, Paris: L’Harmattan. Garcia, Linda, (2002) ‘The Architecture of Global Networking Technologies’ u S. Sassen (ur.) Global Networks/Linked Cities, London i New York: Routledge. Graham, S. i A. Aurigi, (1997) ‘Virtual Cities, Social Polarization, and the Crisis in Urban Public Space’, Journal of Urban Technology 4(1): 19-52. Grint, K. i R. Grill, (1995) The Gender-Technology Relation: Contemporary Theory and Research, London: Taylor & Francis. Hampton, K. i B. Wellmann, (1999) ‘Netville Online and OfΩine’, American Behavioral Scientist 43(3): 475-92.

Hardt, Michael i Antonio Negri, (2000) Empire, Cambridge, MA: Harvard University Press. [Hardt, Michael i Antonio Negri, (2003) Imperij, Zagreb: Arkzin/ Multimedijalni institut] Haπka Konvevcija, (1954) dostupno na Internet adresi: http:// exchanges.state.gov/ education/culprop/ hague.html. Handler, Joel, (1995) The Poverty of Wellfare Reform, New Haven, CT: Yale University Press. Hargittai, E., (1998) “Holes in the Net: The Internet and International Strati∫cation”, INET ’98 Conference: The Internet Summit 21-24. srpnja, Æeneva, ©vicarska. Harvey, A. S. i P. A. Macnab, (2000) “Who’s up? Global Interpersonal Temporal Accessibility”, u D. Janelle i D. Hodge (ur.) Information, Place and Cyberspace: Issues in Accessibility, Amsterdam: Elsevier. Haythornthwaite, C. i B. Wellman (ur.), (2001) The Internet in Everyday Life. Special Issue of American Behavioral Scientist.

Heisler, Martin, (1986) ‘’Transnational Migration as a Small Window on the Diminished Autonomy of the Democratic State’’, Annals (American Academy of Political and Social Science), 485 (svibanj): 153-66. Henshall, S., (2000) “The COMsumer Manifesto: Empowering Communities of Consumers Through the Internet”, First Monday 5.5, dostupno na: http:// ∫rstmonday.org/ issues5_5/henshall/ index.html. Himmelfarb, Gertrude, (2001) One Nation, Two Cultures: A Searching Examination of American Society in the Aftermath of Our Cultural Revolution, New York, Vintage Books Hobsbawm, Eric, (1994) The Age of Extremes: A History of the World, 19141991, New York: Vintage. Hoffman, D. L. i T. P. Novak, (1998) ‘Bridging the Racial Divide on the Internet’, Science 280, 17. travnja: 390-1.

Hollway, S., G. Valentine, i N. Bingham, (u pripremi). “Institutionalising Technologies: Masculinities, Femininities and the Heterosexual Economy of the IT Classroom”, Environment and Planning A. Hondagneu-Sotelo, Pierrette, (1994) Gender Transitions: Mexican Experiences of Immigration, Berkley. CA: University of California Press Indiana Journal of Global Legal Studies, (jesen 1996) posebno izdanje: Feminism and Globalization: The Impact of The Global Economy on Women and Feminist Theory. sv. 4, 1. Indiana Journal of Global Legal Studies, (proljeÊe 2000) poseno izdanje o graanstvu. Isin, Engin, (2000) “Introduction: democracy, citizenship and the city”, Democracy, Citizenship and the Global City. Engin Isin, (ur.), New York, NY: Routledge ITU (International Telecommunications Union), (1998) Challenges to the Network: Internet for Development. Æeneva: ITU.

Jacobson, David, (1996) Rights Across Borders: Imigration and the Decline of Citizenship, Baltimore. MD: Johns Hopkins Press. Jensen, M., (1998) Internet Connectivity in Africa. Izvjeπtaj, sijeËanj, dostupno na: http:// demiurge.wn.apc.org/ africa/. Karst, Kenneth, (1997) “The Coming Crisis of Work in Constitutional Perspective”, Cornell Law Review 82(3): 523-571. Karst, Kenneth, (2000) “Citizenship, Law, and the American Nations”, Indiana Journal of Global Legal Studies 7(2): 595601. Katznelson, Ira, (1992) Marxism and the City, Oxford, United Kingdom: Clarendon King, A.D. (ur.), (1996) Representing the City. Ethnicity, Capital and Culture in the 21st Century, London: Macmillan. Kobrin, Stephen J., (1998) ‘The MAI and the Clash of Globalizations’, Foreign Policy 112 (jesen): 97-109.

Knop, Karen, (1993) “Re/ Statements: Feminism and State Sovereignty in International Law”, Transnational Law and Contemporary Problems 3 (jesen): 293-344. Knop, Karen, (2002) Diversity and SelfDetermination in International Law, Cambridge, United Kingdom: Cambridge University Press. Landrieu, Josee, Nicole May, Therese Spector i Pierre Veltz (ur.), (1998) La Ville éclatée, La Tour d’Aigues: Editions de l’Aube. Latour, Bruno, (1991) “Technology is Society Made Durable”, u J. Law (ur.), A Sociology of Monsters, London: Routledge. LeBlanc, Robin, (1999) Bycicle Citizens: The Political World of the Japanese Houswife, Berkley, CA: University of California Press. Lefebvre, Henri, (1991) The Production of Space, Cambridge, MA: Blackwell. Lefebvre, Henri, (1995) Writing on the Cities, Cambridge, MA: Blackwell.

Loader, B. (ur.), (1998) Cyberspace Divide: Equality, Agency and Policy in the Information Age, London: Routledge. Lovink, Geert i Patrice Riemens, (2002) ‘Digital City Amsterdam: Local Uses of Global Networks’, u S. Sassen (ur.), Global Networks/ Linked Cities, New York i London: Routledge. Low, Setha M., (1999) “Theorizing the City”, str. 1-33 u Low (ur.) Theorizing the City, New Brunswick, NJ: Rutgers University Press. Machimura, Takashi, (1998) “Symbolic use of globalization in urban politics in Tokyo”, International Journal of Urban and Regional Research 22 (2): 183-194. Mackenzie, D., (1999) “Technological Determinism”, u W. H. Dutton (ur.), Society on the Line: Information Politics in the Digital Age. Oxford: Oxford University Press. Mackenzie, Donald i Judy Wajcman, (1985/1999) The Social Shaping of Technology, Buckingham: Open University Press.

Mahler, Sarah, (1995) American Dreaming: Immigrant Life on the Margins, Princeton, NJ: Princeton University Press. Marcelle, G. M., (1998) “Strategies for Including a Gender Perspective in African Information and Communication Technologies (ICTs) Policy”, ekspoze iznesen na ECA International Conference on African Women and Economic Development, Addis Abeba, travanj. Marcuse, Peter i Ronald van Kempen, (2000) Globalizing Cities. A New Spatial Order, Oxford: Blackwell. Marrus, Michael R., (1985) The Unwanted European Refugees in the Twentieth Century, New York, NY: Oxford University Press. Marshall, T.H., 1977 (1950). “Citizenship and Social Class” u Class, Citizenship and Social Developement, Chicago, IL: University of Chicago Press. McDowell, Linda, (1997) Capital Culture, Oxford: Blackwell Publishers.

Mele, C., (1999) “Cyberspace and Disadvantaged Communities: The Internet as a Tool for Collective Action”, u M. A. Smith i P. Kollock (ur.), Communities in Cyberspace, str. 264-89. London: Routledge. Miller, Daniel i Don Slate, (2000) The Internet: An Ethnographic Approach, Oxford: Berg. Mittelman, James (ur.), (1996) “Globalization: Critical ReΩections”, International Political Economy Yearbook, Sv. 9, Boulder, Co: Lynne Rienner Publishers. Munger, Frank (ur.), (2002) Laboring Under the Line, New York, NY: Russell Sage Foundation. Munker, Stefan i Alexander Roesler (ur.), (1997) Mythos Internet. Frankfurt: Suhrkamp. Nadeau, J., C. Lointiere, R. Morin i M. A. Descoteaux, (1998) “Information Highways and the Francophone World: Current Situation and Strategies for the future”, INET ’98 Conference: The Internet Summit 21-24. srpnja. Æeneva, ©vicarska, dostupno na: http:// isoc.org/inet98/ proceedings/5f/5f_3.htm.

Nettime, (1997) Net Critique, sastavljaËi Geert Lovink i Pit Schulz, Berlin: Edition ID-Archiv. NTIA (National Telecommunications and Information Administration), (1998) Falling Through the New II: New Data on the Digital Divide, Washington, D.C.: NTIA, srpanj, dostupno na: http:// www.ntia.doc.gov/ ntiahome/net2/ falling.html. Olds, Kris, Peter Dicken, Philip F. Kelly, Lilly Kong, Henry WaiChung Yeung (ur.), (1999) Globalization and the Asian Paci∫c: Contested Territories, London: Routeledge. Ong, Aihwa, (1996) “Globalization and Women’s Rights: The Asian Debate on Citizenship and Communitarianism”. Ong, Aihwa, (1996) “Strategic Sisterhood or Sosters in Solidarity?: Questions of Communitarianism and Citizenships on Asia”, Indiana Journal of Global Legal Studies 4(1): 107135.

Ong, Aihwa, (1999) Flexibile Citizenship: The Cultural Logics of Transnationality, Durham, NC: Duke University Press. Orum, Anthony i Xianming Chen, (2002) Urban Places, Malden, MA: Blackwell. Palumbo-Liu, David, (1999) Asian / American, Stanford : Stanford University Press. Parreñas, Rhacel Salazar, (2001) Servants of Globalization: Women, Migration and Domestic Work, Stanford, CA: Stanford University Press. Peraldi, Michel i Evelyne Perrin (ur.), (1996) Reseaux Productifs et Territoires Urbains, Toulouse: Presses Universitaires du Mirail. Persky, Joseph i Wim Wievel, (1994) “The growing localness of the global city”, Economic Geography 70 (2): 129143. Petrazzini, B. i M. Kibati, (1999) “The Internet in Developing Countries”, Communications of the ACM 42(6) (spranj): 31-6.

Portes, Alejandro, (1996) “Global Villagers: The Rise of Transnational Communities”, American Prospect 7(25). Poster, Mark, (1997) “Cyberdemocracy: Internet and the Public Sphere”, u D. Porter (ur.), Internet Culture, str. 201-18, London: Routledge. Rimmer, P. J. i T. MorrisSuzuki, (1999) ‘The Japanese Internet: Visionaries and Virtual Democracy’, Environment and Planning A 31(7):1189-1206. Reaume, Denise G., (1992) ‘The Social Construction of Women and the Possibility of Change: Unmodi∫ed Feminism Revisited’ (recenzija knjige), Canadian Journal of Women and Law 5(2): 463-83.

Rubenstein, Kim i Daniel Adler, (2000) “International Citizenship: The Future of Nationality in a Globalized World”, Indiana Journal of Global Legal Studies 7(2): 519548.

Sassen, Saskia, (2000a) “Digital Networks and the State: Some Governance Questions”, Theory, Culture & Society Special Edition on Globalization and Sovereignty 17(4) (kolovoz): 19-33.

Salomon, Ilan, (1996) “Telecommunications, Cities and Technological Opportunism”, The Annals of Regional Science 30: 75-90.

Sassen, Saskia, (2000b) “Territory and Territoriality in the Global Economy”, International Sociology 15(2): 372-93.

Sassen, Saskia, (1996) Losing Control? Sovereignty in an Age of Globalization. The 1995 Columbia University Leonard Hastings Schoff Memorial Lectures, New York: Columbia University Press.

Sassen, Saskia, (2000c) “Spatialities and Temporalities of the Global: Elements for Theoratization”, Public Culture 12(1): 215-232.

Sassen, Saskia, (1998) Globalization and Its Discontents, New York: New press.

Ronfeldt, David, John Arquilla, Graham Fuller i Melissa Fuller, (1998) The Zapatista ‘Social Netwar’ in Mexico, Santa Monica, CA: RAND, MR994-A.

Sassen, Saskia, (1999) ‘Digital Networks and Power’, u M. Featherstone i S. Lash (ur.), Spaces of Culture: City, Nation, World, London: Sage.

Roulleau-Berger, Laurence (ur.), (2002) Youth and work in the postindustrial cities of North America and Europe, Leiden, netherlands: Brill

Sassen, Saskia, (1999) Guests and Aliens, New York. NY: New Press.

Sassen, Saskia, (2001) The Global City: New York, London, Tokyo (novo doraeno izdanje), Princeton, NJ: Princeton University Press. Sassen, Saskia, (2003) Denationalization: Territory, Authority, and Rights in a Global Digital Age, Princeton, NJ: Princeton University Press (u pripremi). Schiffer Ramos, Sueli, (2002) “Sao Paulo: Articulating a Crossborder regional Economy”, u S. Sassen (ur.), Global Networks/ Linked Cities, New York i London: Routledge.

Schuck, Peter i Roger Smith, (1985) Citizenship Without Consent: Illegal Aliens in the American Polity, New Haven, CT: Yale University Press.

Spiro, Peter, (1997) “Dual Nationality and the Meaning of Citizenship”, Emory Law Review 46(4): 1412-1485

Shade, Leslie Regan, (1998) “A Gendered Perspective on Access to the Information Infrastructure”, The Information Society 14: 3344.

Sum, Ngai-Ling, (1999) “Rethinking globalisation: Rearticulating the spatial scale and temporal horizons of trans-border spaces”, str. 129-145 u Olds i dr., op. cit.

Shapiro, S., (1998) “Places and Spaces: the Historical Interaction of Technology, Home, and Privacy”, The Information Society 14: 275-84.

Tabak, Faruk i Michaeline A. Cnrichlow (ur.), (2000) Informalization: Process and structure, Baltimore, Md: The Johns Hopkins Press

Shotter, John, (1993) “Psychology and Citizenship: Identity and Belonging”, Citizenship and Social theory, Bryan Turner (ur.), London: Sage

Taylor, Charles, (1992) “The Politics of Recognition”, Multiculturalism: Examining the Politics of Recognition. Charles Taylor i Amy Gutmann (ur.), Princeton, NJ: Princeton University press.

Smith, David, D. Solinger, i S. Topik (ur.), (1999) States and Sovereignty in the Global Economy, London: Routledge. Soysal, Yasemin Nuhoglu, (1994) Limits of Citizenship: Migrants and Postnational Membership in Europe, Chicago, IL: University of Chicago Press.

Taylor, Peter J., (2000) “World cities and territorial states under conditions of contemporary globalization”, Political Geography 19 (5): 5-3.

Thomas, R., (1998) “Access and Inequality”, u N. Heap, R. Thomas, G. Einon, E. Mason i H. MacKay (ur.), Information Technology and Society: A Reader, Buckingham: Open University Press. Torres, Maria de los Angeles, (1998) “Transnational Political and Cultural Identities: Crossin Theoretical Borders”, Frank Bonilla, Edwin Melendez, Rebecca Morales i Maria de los Angeles Torres (ur.), Borderless Borders. Philadelphia, PA: Temple University Press. Torres, Rodolfo D., Johnathan Xavier Inda i Louis F. Miron, (1999), Race, identity, and Citizenship, Oxford, United Kingdom: Blaskwell. Turner, Bryan, (2000) “Cosmopolitan virtue: loyality and the city”, Democracy, Citizenship and the Global City, Engin Isin (ur.), New York, NY: Routledge. Veltz, Pierre, (1996) Mondialisation villes et territoires: l’économie d’Archipel, Pariz: Presses Universitaires de France.

Wajcman, Judy, (1991) Feminism Confronts Technology, Cambridge: Polity Press.

preuzeto iz: -----------------------------------------------------------------01. “Theoretical and Empirical Elements in the Study of Globalization” /neobjavljeno/

Walzer, Michael, (1985) Spheres of Justice: A Defense of Pluralism and Equality, New York, NY: Basic Books.

02. “Repositioning of Citizenship: Emergent Subjects and Spaces of Politics” /Berkeley Journal of Sociology/, 2002, Sv. 46:4-26

Warf, B. i J. Grimes,(1997) “Counterhegemonic Discourses and the Internet”, The Geographical Review 87: 259274. Watson, S. i G. Bridges, (2000) Spaces of Culture, London: Sage. Weber, C., (1996) Writing Sovereignty, Cambridge: Cambridge University Press. Weber, Max, (1958) The City, New York, NY: Free Press. Yeung, Yue-man, (1996) “An Asian perspective on the global city”, International Social Science Journal 147: 25-32. Yeung, Yue-man, (2000) Globalization and Networked Societies. University of Hawai’i Press. Young, Iris Marion, (1990) Justice and the Politics of Difference, Princeton. NJ: Princeton University Press.

03. “Towards a Sociology of Information Technology” /Current Sociology/, svibanj 2002., Vol. 50(3): 29-52. -----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------