BIBLIOTEKA L O G O S
Uređuju
Jelena Berberović. Aleksa Buha, Spasoje Ćuzulan, Muhamed Filipović, Rasim Muminović, Vla...
159 downloads
1801 Views
16MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
BIBLIOTEKA L O G O S
Uređuju
Jelena Berberović. Aleksa Buha, Spasoje Ćuzulan, Muhamed Filipović, Rasim Muminović, Vladimir Premec, Vanja SutJić i Abdulah &rčević
Odgovorni urednik Abdulah. Šarčević
MAX WEBER
PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZ,MA
»VESELIN MASLEŠA« - »SVJETLOST« SARAJEVO '
Naslov originala:
Max Weber GESAMMELTE AUFSATZE ZUR RELIGIONSSOZIOLOGIE J. C.. B. MOHR (PAUL SIEBECK). TOBINGEN. 1963.
S njemačkog preveo: Nika Milićević
Cl!' - JCatalopcija u publikaciji Narodna i uDivemtetska biblioteka BOSIIC i Hercegovine. Saajevo
UDK 2831289:17.02 33D.342.14
WEBER, Max
Protestantska etika i dub kapitalizma I Max Weber; (s njemačkoI preveo Nika MilI6evi4 - 2. Wl- Sarajevo: ..VeseJill Maslda4l: ..Svjetlost«, 1989. - 228 .tr,,; 20 CUl
Prevod djela: Gesammelte AufsItze 2Ur R.elJajoD5soziolo$ie I MaJ( Weber. - I. izd. 1968. - Biblio,.-arske bil,ielb uz tekst ISBN 86-21-00307....
I
PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA' l. PROBLEM Sadržaj: l. Konfesija i socijalni slojevi. Str. 5. 2. »Duh kapitaJizma«. Str. 17. 3. Luterova koncepcija poziva. Zadatak istraživanja. Str. 48.
1. •
v
J~dan po~led U ~~ofesionalnu statis~ik~
mjeSovIte zemlje neoblcno
često2
konfesi
pokazuje Jednu pOjavu o
I Objavljeno u Jaffeovom »Archiv fUr Sozialwissenschaft und Sozial· politik« (J. C. B. Mohr, Tubingen), sv. XX, XXII l 904,. odn. 1905. Iz obimne literature o toin pitanju ističem samo najiscrpnije kri~ike: F. Rilcbfahl. Kalvi· nismus und Kapitalisinus, Internationale Wochenschrift fUr Wissenschaft, Kunst und Technik, 1909, br. 39-43. K tome moj Članak: Antikritis~hes zuin )Geist« des Kapitalismus, »Archiv«, sv. XXX, 1910: Protiv toga opet Raohfahl na navedenom mjestu. (Nochmals »Kalvinismus und Kapitalismus«) 1910, br. 22-25, i k tome još moju »Antikritisches Schlusswort«, »Archiv«, sv. XXXL(Brentano u svojoj kritici, koju ću sada navesti, nije,.kako izgleda, ova posljednja izlaganja poznavao, jer ih u njoj ne n~vodi.) Iz neizbježno prili~no besplodne polemike protiv Rachf~hla, koji se - i s moje strane djenjen naučnik - ovdje upustio u jedno područje kojim zaista ne vlada, ja u ovo izdanje nisam unio ni~ta; nego sam samo iz svoje već spomenute antikritike dometnuo tek nekoliko dopunskih citata, nastojeći pri tome da umetnutim rečenicama ili napomenama ubuduće isključim sve mogUće ne.sporazume. - Dalje: W. Sombart u svojoj knjizi »Der Bourgeois« (Miinchen-Leip;. zig, 1913), na koju ću se u dClDjiin napomenama vratiti. Konačno: Lujo Brt:ntano u II ekskursu, u dodatku svom minhenskom svečanom govoru (u AkademiJi nauka 1913), o počecima modernog kapitalizma (»Die AnfAnge des ~odemen Kapi,t~ismus.(, objavljeno u Minhenu kao zasebno izdanje i pro-
6
MAX WEBER
kojoj se toliko puta u katoličkoj štampi i literaturi,l kao i na katoličkim zborovima Njemačke živo raspravljalo: više nego pretežno protestantski karakter kapitalističkog posjeda i preduzimaštva, kao i viših. kvalifikavanih slojeva radništva, a šireno raznim ekskursima.) I na ovu kritiku ću se vratiti čim mi se ukaže prilika, s naročitim napomenama. - Ostavljam svakome ko bi se (protivočeki vanja) za to zainteresovao da se uporedivanjem uvjeri u to da ja ni jednu jedinu rečenicu svog članka koja bi sadržavala bilo kakvu stvarno bitnu tvrdnju nisam brisao, tumačenjem preinačavao, ublažavao niti kakve stvarno odstupajuće tvrdnje dodavao. Za to nije postojao nikakav povod, a nastavak mog izlaganja primoraće one koji bi još uvijek sumnjali da se konačno u to uvjere, - Ova dva posljednja naučnika spore se jedan s drugim oštrije nego sa mnom. Brentanovu kritiku protiv djela W. Sombart: »Die Juden und das Wirtschaftsleben« ja stvarno smatram II mnogo čemu osnovanom, idi u mnogo čemu i jako nepravednom, bez obzira na to što ni Brentana nije dobro raspoznao ono što je u ovdje zasada izdvojenom problemu Jevreja presudno (o čemu kasnije). S teološke strane mogli su, povodom ovog rada, da se zabilježe mnogobrojni vrlo vrijedni pojedinaČni podsticaji, i on je, u cjelini, naišao na ljubazan i, pored u pojedinostima odstupajućih tvrdnji, ipak vrlo stvaran prijem - a to mj je tim vrednije što se ja ne bih nimalo čudio izvjesnoj antipatiji prema llačinu ovdje neizbježnog tretiranja ovih stvari. Ono što je teologu, privrženom svojoj religiji, na tome vrlo vrijedno, ne može, naravno, ovdje9a dade do svog prava. Mi često imamo posla - religiozno vrednovano - s jako spoljnjim i grubim stranama života religija, a i one su, dakako, postojale i često su, baš zato što su bile grube i spaljnje, spolja i najviše djelovale. Kao na jednu, pored njenog, inače, bogatog sadržaja, i za naš problem vrlo dobrodošlu dopunu i potvrdu, i ovdje još jednom ukratko - umjesto čdćeg navođenja uza sva pojedina mjesta - ukazujem na veliku knjigu E~ Trot:ltseh, Die Soziallehren der christlichen Kirchen und Gruppen (Tilbingen, 1912), koja s originalnih i širokorasponskih'stanovišta obraduje opću historiju etike akcidentalnog hrišćanstva. Autoru je pri tanie više stalo do nauke, a meni više do praktičnog djelovanja religije. " . 1 Odstupajući slučajevi objašnjavaju se - ne uvijek, ali često, - time što konfesionalnost radništva jedne industrije zavisi, naravno, na prvom mjestu od konfesije njene lokacije, odnosno regrutacionog područja njenog radništva. Ova okolnost često na prvi pogled pomjera sliku koju nam pružaju mnoge konfesionalne statistike - na priinjer~ Riljnske Prosije. Osim toga, brojke su,' naravno, samo pri obimnoj ~pecijalizaciji i pre.brojavanju pojedinih struka tačne. Inače ponekad vrlo krupni preduzimači, s isključivim radom »majstora«, bivaju strpavaniu kategoriju »poslovoda«. Ali je, prije svega, današnji »visoki kapitalizam« uopće, naročito s obzirom na široki nekvalifikovani donji sloj radništva, postao nezavisan od onih uticaja koje je konfesija u prošlosti mOlJa da vrši. Ali o tome kasnije. • Upor., na primjer, Si:helJ. Der Katholizismus als Prinzip des Fortschrittcs. Wilrzburg, 1897, str. 31.. - v. Hertling. Das Prinzip des Katholizismus und die Wissenschaft, Freiburg, 1899, str. 58.
PROBLEM
7
naročito višeg, tehnički ili trgovački obrazovanog personala modernih preduzeća. 4 Ne samo ondje gdje se konfesionalna razlika poklapa s razlikom u nacionalnosti. i time sa stepenom razvitk,a kulture, kao na njemačkom Istoku izmedu Nijemaca i Poljaka, nego gotoyo svuda gdje je uopće kapitalistički razvitak u vrijeme svog procvata imao odriješene ruke da stanovništvo prema svojim potrebama socijalno presloji i po strukama svrsta, - i što je to više bio slučaj, tim jasriije nalazimo onu pojavu izraženu u brojkama konfesionalne statistike. Dabogme da se mnogo jače učestvovanje protestanata (koje nadmašava njihov procentualni udio u cjelokupnom stanovništvu) u posjedu kapitala,5 u rukovodstvu i na gornjim stepenima rada u velikim modernim industrijskim i trgo ..ačkim preduzećima 6 ima. dijelom, da svede' na historijske osnove, koje leže daleko\u prošlosti i kod kojih .se konfesionalna pripadnost ne javlja kao uzrok ekonomskih pojava, nego, do izvjesnog stepena, kao njihova posljedica. Učestvo vanje u onim funkcijama koje pretpostavlja, dijelom. posjed kapitala, dijelom, skup odgoj, a dijelom, i većinoni, obac;ivoje, danas je vezano za posjed naslijeđenog kapitala ili, pak, za izvjesni imetak. A upravo je velik broj najbogatijih, po prirodi i saobraćajnom položaju srečnih i privredno najrazvijenijih oblasti Rajha, a naročito večina bogatih gradova. u šesnaestom vijeku. prešla na protestantizam. i posljedice toga su protestantima u ekonomskoj l?orbi za opstanak od velike ko..; risti. Ali onda nastaje historijsko pitanje: 2:ašto je ova, naroči to jaka predispozicija ekonomski najrazvijenijih oblasti izaz4. Jedan od mojih učenika je II svoje vrijeme temeljito obradio najiscrpniji statistički materijal koji mi o ovim stvarima posjedujemo: badensku konfe!ionalnu statistiku. Upor. Martin Offenbachet; Konfession und soziale Schicf1tung. Eine Studie uber die wirtschaftliche Lage der Katholiken und ProteS1anten in Baden Tiibingen und Leipzig, 1901. (knj. IV, sv. 5 političko ·ekonoll1skih l"'dSpraVa badenskih visokih škola). Sve činjenice i brojke, imesene dolje radi ilustracije. potiču iz ovog rada. . _... 'Na primjer, godine 1895. u Badenu ubrano je . aa svakih 1000 evan gel ika od kapital-rente 954.060 Mk na svakih 1000 katolika od kapital-rente . 589.000 Mk Jevreji s preko 4 miliona na 1000 marširati su, dabome, daleko na 'Vrhu., (Erojke po Offenbacheru na cit. mj. str. 21.) • O ovome (reba uporediti sve izvode Offenbacherovog rada. 71 za ovo podrobnija izlaganja za Baden u obadvije pIVe glave Offenbacheroyog rada.
8
MAX WEBER
vala crkvenu revoluciju? Ni tu odgovor nije nipošto jednostavan kao što bi se u prvi mah tako moglo pomisliti. Odbacivanje ekonomskog tradicionalizma sigurno se javlja kao"jedan momenat koji je sasvim bitno morao da potpomaže sklonost sumnji i u samu vjersku tradiciju i pobuni protiv tradicionalnih autoriteta uopće. Ali se pri tome ima da uzme u obzir nešto što se danas često zaboravlja: da reformacija nije značila toliko odstranjenje crkvene vladavine nad životom koliko, naprotiv, zamjenu dotadanjeg oblika te vladavine jednim drugim. I to zamjenu jedne vrlo zgodne, tada praktički malo osjetne, često samo još formalne vladavine beskrajno dosadnom i strogom reglementacijom čitava načina života, koje u najdalekosežnijoj mjeri zadire u sve sfere domaćeg i javnog života. Vladavinu katoličke crkve - »koja krivovjeree kažnjava, ali je prema grešnicima blaga«, kakva je ona ranije više nego danas bila, - podnose danas i narodi sa sasvim modernom privrednom fizionomijom,kao što su je podnosila najbogatija. ekonomski najrazvijenija područja koja je svijet na prekretnici 15. stoljeć~ poznavao. Vladavina kalvinizmll, kak-: va je bila na snazi u Zenevi i u Škotskoj u 16. stoljeću, u većem dijelu Nizozemske na prekretnici 16. i 17. stoljeća, u Novoj Engleskoj i, s vremena na vrijeme, II samoj Engleskoj II 17. stoljeću, bila bi za nas naprosto najnesnošljiviji oblik crkvene kontrole nad pojedincem koji bi se samo mogao zamisliti. Isto su tako nju osieća1i i široki slojevi starog palricijata tadašnjeg vremena u Zenevi, kao i u Holandiji i Engleskoj. Ne previše, nego premalo crkvenovjerske· vladavine nad životom, to je bilo ono što su upravo oni reformatori koji su se pojavili u ekonomski najrazvijenijim zemljama naJazHi da kude. Otkuda," pak, to da su tada· upravo ove ekonomski ~aj razvijenije zemlje i, kako ćemo još vidjeti, unutar svojih upravo tada ekonomski napredujućih »građanskih«· srednjih klasa, onu, tada im nepoznatu, puritansku tiraniju ne samo strpljivo podnosi1e nego i u njenoj odbrani razvijale jedno junaštvo kakvo su upravo građanske klase kao takve ranije rijetko, dok. kasnije nisu nikako, poznavale:. »the last of our heroismus« (»posljednje naše junaštvo«. _. prev. N. M.~. ka'ko ne bez razloga veli Carlyle. "" Ali dalje i naro:ito: j~če učestvovanje l?r9J~~1~nata u_ posj~d~"" ~~p"i~~l~ na ~~~2Y~!-i~~r#.~p_QI9~~iHi1l!:=(lnu~~r .mpdt;r-
PROBLEM
9
n~pIi"r~d~, kak() je rečem;>, može 4a~as, dijelolll.? da se rčl:~ mi ie j~dnQ§'~,!:Y!!~ k~.~Jm~H~d~~~. !1tibQY~~ hi~.tori~ki ~.teč~!1~, prosj~Čn.o .b.o1jeimmdnske_~n~bdjeveJ1Q.sJi, -aJi se, s druge strane, javljaju pojave kod ko.lih uzročna veza nesllmnjivo tako ne stoji. Tu spadaju, da samo navedemo neke, među ostalim ove: na prvom mjestu sasvim općenito, II Badenu kao i u Bavarskoj i, na primjer, u Ugarskoj, utvrdijiva razlika II vrsti više nastave koju katolički roditelji, nasuprot protestantskim roditeljima, obično daju svojoj djeci. To da postotak katolika među učenicima abiturijentima »viših« škola II cjelini znatno zaostaje 8 za njihovim skupnim udjelom u stanovništvu, pripisaće se, doduše, dobrim dijdO'm spomenutim stečenim imovinskim razlikama. Ali da i unutar katoličkih abiturijenata postotak onih koji izlaze iz modernih, specijalno za tehničke studije i industrijsko-trgovinska zvanja pripremnih i uopće za građanski privredni ži"ot odredenih i podesnih zavoda: realnih gimnazija, realnih škola, viših građanskih škola itd., opet upadljivo jače zaostaje9 za procentom protestanata, dok oni pretpostavljaju ono predobrazovartje koje pružaju humani s-
• Od stanovništva Badena bilo je 1895: 37,0% protestanata, 61,3% katolika, 1,5% Jevreja. Ali je konfesionalnost učenika na školama iznad osnovnih, koje se ne moraju obavezno pohađati, izgledala 1885/91 (prema Offenbacheru na cit. mj., str; 16) ovako: . Protestan- Katolici ti gimnazije realne gimnazije realne više škole realne škole više građanske škole
43%
69% 52% 49% 51%
Prosjek
48%
Jevreji
37%
'9,5% 9% 7% 11% 12%
42%
10%
46.% 31%
41% 40%
Potpuno iste pojave u Prusiji, Bavarskoj, Virtembergu, Elzasu, iLoreni, Ugarskoj (v. brojke kod OfTenbachera na cit. mj., str. 18. i d.). • V. brojke u prednjoj bilješci, prema kojima skupna katolička frekvencija srednjih škola, koja za jednu trećinu zaostaje iza kvote katoličkog stanovništva samo u gimnazijama (u suštini radi predobrazovanja za teološki studij), biva za nekoliko procenata prekoračena. Kao karakteristično, s obzirom na kasnija izlaganja, treba još istaknuti i to da u Ugarskoj kalvinisti u još jačoj mjeri pokazuju tipične pojave protestantske srednjoškolske frekvencije (Offenbacher na cit. mj., str. 19, primjedba na kraju).
MAX WEBER
10 tičke
gimnazije, - to je pojava koja time nije objašnjena, koja se, naprotiv. kao takva mora uzeti za objašnjenje neznatnog učeSIvovanja katolika u kapitalističkoj privredi. Ali je još upadljivije zapažanje koje pomaže da se neznatno učestvova nje katolika w kvalifikovanom radništvu moderne krupne industrije shvati.. Poznata pojava da tvornica svoju kvalifikovanu radnu snagu, u jakoj mjeri uzima iz podmlatka obrtnika, da ovima. dakle, prepušta obrazovanje svoje radne snage, pa im je poslije završenog obrazovanja oduzima, u znatno ja~oj mjeri se pokazuje kod protestantskih nego kod katoličkih pomoćnika. Drugim riječima, od zanatlijskih pomoćnika katolici pokazuju jaču sklonost da ostanu u zanatu, relativno češće, dakle, bivaju majstOJ;i .. ,ciok protestanti u relativno jačoj mjeri odJaze 'u tvornice, da 'bi tu zauzeli gornje stepene kvalifikovanog radništVa i industrijskog činovništva. 10 U ovim slučajevi ma uzročna veza leži nesumnjivo u tome što je popriinljena duhovna osobenost, i to ovdje religioznom atmosferom zavičaja i roditeljske kuće uslovljen pravac odgoja odredio izbor struke i dalje stručne sudbine. Ah je neznatno učestvovanje katolika u modernom privrednom životu tim upadljivije što je ono u protivrječnosti sa inače odvajkada, \I pa i dan,.danas, doživljavanim iskustvom: da nacionalne ili vjerske manjine, koje kao grupa »kojom ~e vJada« stoje prema drugoj grupi kao »vladajućoj«, svojim dobrovoljnim iIi nedobrovoljnim isključivanjem iz PQlitički uticajnih položaja, obično bivaju upravo u naročito jakoj ~j~ri tjerane ,na put privre~e i da ~j~~ovi ~ajdar~vitjji ~rip~d: mc] tu nastoje da zadovolje ambicIJe kOJe u drzavnoJ sluzbl ne mogu da se ostvare. Tako je to očevidno stajalo s Poljacima u Rusiji i istočnoj Pruskoj, koji su nesumnjivo ekonomski napredovali, - nasuprot Galiciji kojom oni vladaju, -,. tako je ranije biJo s hugenotima II Francuskoj pod Lujem XIV, s nonkonformistima i kvekerima u Engleskoj i - last not least - os Jevrejima odunazad dva milenija. Ali kod katolika u Njemačkoj mi od takvog djelovanja ne vidimo ništa, ili, barem, da.
I.
V.. dokaze kod Oftenbachera na dt. mj., str. 54 i tabele na kraju ra-
" Naročito dobro na kasnije W. Pettyja.
češće
citiranim mjestima u spisima ser
PROBLEM
ll
ništa što bi padal-o u oči; a ni u prošlosti oni ni u Holandiji ni u Engleskoj, u vremena kada su bili progonjeni ili samo tolerisani, nisu mogli da pok~u neki naročito istaknut ekonomski razvitak. Stoji, naprotiv, činjenica da su prQtestanti (osobito izvjesni pravci medu njima, koje ćemo kasnije naročito obraditi), kako kao vladajući tako i kao zavladani sloj, kako kao većina tako i kao manjina, pokazivali specifičnu sklonost za racionalizam, koja se kod katolika ni u jednom ni u drogom položaju nije mogla da zapazi niti se sada zapaža. II Razlog različitog držanja, dakle, mora da se traži pglavito ~ trajnom unutarnjem karakteru, a ne samo u trenutnom spoljnjem istorijsko-političkom položaju konfesije":S Bilo bi nam, dakle, važno da najprije· ispitamo koji sli to elementi one osobenosti konfesija bili, Hi su i sada, koji su u gore opisanom pra'vcu djelovali ili, dijelom, još djeluju. Mogli bismo pri površnom posmatranju. i zahvaljujući izvjesnim modernim utiscima, biti u iskušenju da tu suprotnost formulišemo ovako: katolicizam bi sa svojom većom »otuđenoš . . II Jer prigodna egzempJifikaclja W. PettYja na primjeru IRSKE Ima vrlo jednostavan razlog: što se tamo protestantski sloj sastojao samo od zemljoposjednika - abSentlsta (koji ne žive na svom imanju - naportl. N.M.). Kada bi ona tvrdila nešto više,bi1abi (kako je poznato) pogrešna. kao što to dokazuje položaj »Skota-Iraca«. Tipičan odnos izmedu kapitalizma i protestantizma postojao je u IrskoL~ao i drugdje. (O »Skotima-Ircima« u Irskoj vidjeti C. A. Hanna. The Scotch-I rish, 2 sveska, New- York, Putnam) II To naravno ne isključuje aa je i taj položaj konfesija .lmao vrlo važne konsekvencije i. naročito, ne stoji ~ .protivrječnosti s time da je on, kako ćemo kasnije' 'izložiti. za razvitak čitave životne atmosfere tolikih protestantskih sekta bio od presudnog, i za njihovo učestvovanje u privrednom životu, retroaktivnog značenja. da su one predstavljale male' i stoga homogene ~a njine, kao štoje to. na primjer, kod strogih kalvinista, izuzev Ženevu i Novu Englesku. zapravo svuda. pa čak i ondje gdje su one politički vladale. bio. slučaj. - To ~to su se emigranti svih konfesija na svijetu: indijski. arapski.kineski, sirijski, fenički. grčki, lombardski. »cawerziški«. kao nosioci trgova~ ke obrazovanosti visoko razvijenih zemalja. selili u druge zemlje - bilo je jedna sasvim univerzalna pojava. koja s našim problemom nema nikakve veze. (Brentano u svojoj raspravi, koju ćemo češće citirati. o »Oie Anrange des modernen Kapitalismus« ukazuje na svoju vlastitu porodicu. Ali - bankara stranog porijekla kao istaknutih nosilaca trgovaČkog iskustva i veza bilo je u sva vremena II svim zemljama,. Oni nisu nikakav specifikum modernog kapitalizma i na njih su protestanti - v. kasnije.:... gledali s' etičkim nepovjerenjem" DrukČije je to bIlo sa u Cirih doseljenim iokarnskiri1 protestantskim porodicama Muralt, Pestalozzi itd . , koje su u Cirihu uskoto pripadale nosiocima specifićno modernog kapitalističkog (industrijskog) razvitka
12
MAX WEBER
ĆU od svijeta«, sa asketskim crtama koje pokazuju njegovi najviši ideali morao svoje sljedbenike da odgoji za veću indiferentnost prema ovozemaljski m dobrima. Ovo obrazloženje i odgovara, u stvari, danas uobičajenoj popularnoj shemi ocjenjivanja obadviju konfesija. S protestantske strane služe se ovim shvatanjem za kritikovanje onih (stvarnih ili tobožnjih) asketski h ideala katoličkog načina života, a s katoličke strane odgovaraju predbacujući im »materijalizam«, koji je posljedica po protestantizmu izvršene sekularizacije svih životnih sadržaja. I jedan moderni književnik je smatrao da suprotnost koja se javlja u držanju jedne i druge konfesije prema privrednom životu treba formulisati ovako: »Kato1ik je... mirniji; s manjim smislom za privređivanje, on na jednu što je mogućno bezbjedniju karijeru polaže više, makar i s manjim prihodom, nego na kakav opasan, uzbudljiv život, koji, eventl}aino, donosi časti i bogatstva. U~arodu se šaljivo kaže: ili dobro jesti ili mimo spavati. U ovom slučaju pro!est..ant voli da jede dobro. dok katolik hoće mirno da spava.«14 U stvari, s tim»htjeti dobro jesth< može ta motivacija da bude za crkveno indiferentniji dio protestanata ll, Njemačkoj j za sadašnjost, doduše, nepotpuno, ali ipak barem djelimice tač no karakterisana. Ali ne santo da su stvari u prošlosti stajale sasvim drukčije: za engleske,holandske i američke puritance bila je, kako je poznato, karakteristična upravo suprotnost od »svjetske radosti«, i to, kao što ćemo još vidjeti, jedna od njenih za nas najvažnijih karakteniih crta. Već je, na primjer, francuski protestantizam onaj karakter koji je k.alvinističkim crkvama uopće, a naročito onim »pod krstom~( za vrijeme vjerskih borbi, svuda bio utisnut- vrlo dugo čuvao i II izvjesnoj mjeri do danas sačuvao. On je ipak, - ili, kako ćem9 se još pitati, možda upravo stoga? ,. . " kako je poznato, bio jedan od najvažnijih nosilaca privrednog i kapitalističkog razvitka Francuske, i to je on, u maloj mjeri II kojoj je progonjenje to dopuštalo, i ostao. Ako tu ozbiljno~t i jak() prevladivanje vjerskih interesa u načinu života hoćemo da nazov~mo »otudenošću od svijeta«, onda su francuski ka/vinisti bili, a i sada su otuđeni od svijeta u najmanju ruku toliko kao, na primjer, sjevernonjemački katolici, kojima je katoli~izam, bez ikakve
,. Dr Offenbacher na cit. mj..• str. 68.
l3
sumnje, tako stvar srca kakQ nije nijednom drugom narodu na svijetu. Onda se i jedni i drugi u istom pravcu razlikuju od preovlađujuće vjerske stranke: od francuskih katolika, koji su u svojim donjim slojevima puni životne radosti, a u svojim gornjim. slojevima direktn