FILOZOFSKA
BIBLIOTE
A
•3: ~
r~
""r0 N
.,0 VI
""
SARL LALO
~
til
OSNOVI ESTETIKE
I:D
r-
0
....
'" ~
~
•...
79 downloads
754 Views
4MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
FILOZOFSKA
BIBLIOTE
A
•3: ~
r~
""r0 N
.,0 VI
""
SARL LALO
~
til
OSNOVI ESTETIKE
I:D
r-
0
....
'" ~
~
•3: ~
... 0
.... ~
., .... 0
N
0
"" VI
~
~
0
< ..... < ~
eMALA
FILOZOFSKA
"'"
:to>
BIBLIOTEKA
e
MALA FILOZOFSKA BIBLIOTEKA
Urednik VUKO PAVICEVIC
Naslov originala CHARLES LALO
NOTIONS D'ESTHE.TIQUE PRESSES UNIVERSITAIRES PARIS
D~
FRANCE,
SARL LALO
OSNOVI ESTETIKE Drugo izdanje
Prevela NEVENKA SUBOTIC-PETKOVIC
Predgovor ELEONORA PROHIC
BEOGRADSKI IZDAVACKO-GRAFICKI ZAVOD REDAKCIJA
~>KULTURAc,
BEOGRAD, 1974.
INTEGRALNA ESTETIKA sAaLA LALOA * Sari Lalo spada u onu generaciJu francuskih esteticara, koja se - u prvoj polovini naseg veka - trudila da refleksije o umetnosti spoji u jedan naucni sistem koji bi obuhvatio tekovine razlicitih estetickih skola i dao im smisao jedne filozofske celine. RazvijajuCi se na taj nacin, delatnost Laloova je obuhvatila niz komponenti koje Cine estetricku problematiku, te se taka njegovo obimno delo prostire, preko analize eksperimentalne naucne estetike uopste, i u muzici napose, sve do odn()sa umetnosti i morala, rasprave o Aristotelu, iii estetike smeha. Ucenik slavnog sociologa Emila birkema, Sari Lalo (1877-1953) je svoju naucnu karijem poeeo dvema estetickim tezama ( 1) Savremena eksperimentalna estetika, (2) Skica za jednu naucnu muzicku estetiku, obe objavljene 1908. godine, i otada je vrlo intenzivno ucestvovao u razvoju ove discipline, kako svojim delima (napisao je 18 knjiga i mnostvo clanaka), tako i u okviru javnog zivota (bio je osnivac »Francuskog 'erimenta, korigova~ """% \ ~"")-c""anestetska
Metodicko odsustvo metoda.
Da li estetika maze 9_a ima metod? Jos boljeJ da li tr~ba da ga ima? -
Esteticki misticizam.- Negativan stav je omdljen k~ svih rnisticara. Oni smatraju da nije dovoljna inteligencija da bi se zaista shvatilo lepo; potrebno je preneti se izvan nje (oni kazu iznad nje) u ekstaz.u, to iracionalno otkrovenje nadculnih realnosti. do kojih, ptema Plotinu, mogu 9
doseci samo »muzicar, ljub~v.nik )i filozof«. »Umetnost je obozavanje«, kaze Raskin. Savremeni bergsonovci zamenjuju estetiku intuicijom, a !rezultat je isti. Objasnjavati lepotu znaci proZivljavati je, znaci o njoj iskusiti emociju u ,samom sebi. Analizirati je, znaci rasprsiti je i ubiti. Intuicija kao i ekstaza jesu i hoce da budu »S one strane istinitog i lainog, s one s.trane dobra i zla, s on~ strane lepog i rufnog>eksperimentalnc;> umovanje«. Ali potrehno je ispitati ulogu eksperimentisanja u estetici. Finicar Fehner je predlozio svoje metode opita i statistike nazvane >>psihofizicke« da hi izmerio potpuno subjektivnu i lkvalitativnu jacinu nasih osecaja pomo6u njihovih nadraiivaca, koji su ohjektivni i kvantitativni i pre, rna tome lmerljivi. On je cak !J.teo da izmeri jacinu intimnog i lienog es:tetskog zadovoljstva pomocu opita metodicki upravljenih na predmete koji nam pruzaju to zadovoljstvo i Cije su estetske osobine materijalno dostupne merenju. Taj metod je nazvao »estetikom odoZJdo« ili »eksperimentalnom estetikom«, reakcijom na nekada.Snju >>estetiku odozgo«, . foja~_l!__priori hila metafizicka iii a~ktivna: neka vrs~ »metaestetike«. Da hi se tako doslo do opStih zakona, potrehno je pre svega uprostiti opite koje hi redovna slozenost predmeta umetnosti ucinila nejasnim. ,Zatim je potrehno ,podvrgnuti im veliki hroj prosecnih pojedinaca, da hismo eliminisali osohenosti licnih i iiluzetnih iii anormalnih ukusa koji hi sprecili izdvajanje »nuznih odnosa koji proizlaze iz prirode stvari«. Naprotiv, jedna statistika kolektivnih rezultata dopusta da se ustanovi proseeni ili normalni tip ukusa i krivulje njegovih promena. Zasto nam se, na primer, dimenzije nekog pravougaonog prozora cine prijatnijim od dimenzija nekog drugog prozora? Uprostimo najpre opit. Jer mi sudimo o tom prozorn u zavisnosti od drugih prozora, od fasade, li od podele na okna, a ta celina, naizgled tako jednostavna, vee je i suvise 'slozena. Posmatracemo samo izolovane pravougaonike, metodicki izahrane kao »testove« opita, zahtevajuCi od svakog pojedinca cije misljenje trazimo da misli samo na odnose njihovih dimenzija, a ne i na njihovu m<Jgueu primenu (na posetnice iii na okvire za slike, na primer): anestetska asocijacija ideja koje bi i previse komplikovale procenjivanje vrednosti podvrgnuto opitu. Na prvi pogled moze se pomisliti da su odnosi dimenzija tih pravougaon~ka sasvim bez znacaja. Nije taka: cesto ponavljane statistike sluze se u tome da su izrazavane umerene pohvale za kvadrat, naglasena odvratnost
11
za malo izd11Zen kvadrat, izvestan prezir za odviSe duga.Cke pravougaonike, a da se vecina odluouje za odnos zvani »zlatni presek~