POPizam

Andy Warhol j

Pat Hackett

POPizam Warholove šezdesete

Biblioteka POP

ZA NAKLADNIKA

Petra Ljevak

•

UREDNIK

Nenad

Rizvanović

l S ENGLESKOG PREVEO

JoSip Visković

•

•

Zagreb. studeni 2009.

:

I

,, I

Naslov Izvomika: Andy Warhol and Pat Hackett POPlsm The Warhol Slxtles

,

",t, ,

ZAHVALA

,

')"

(

Copyright © Andy Warhol. 1980

Kao pravi prijatelj, Steven M. L. Aronson je nastavio uređivati ovu knjigu i nakon što se povukao iz izdavaštva. Njegova duhovitost,

© za hrvatsko Izdanje Naklada ljevak d.o.o. 2009.

,

ekscentrični

uvidi i čista diskriminacija bili su dragocjeni. Reče­

nicu po rečenicu, nit po nit, oblikovao je scene koje su označile šezdesete.

A. W. i EH

,

\

ISBN 97B-953-303-145-3 (mekl uvezl CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne I sveućllline knllžnlce u Zagrebu pad brojem 7205l4'

(SBN 978-953-303-146-0 (tvrdi uvez)

,

,

, I

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne I sveučIlIine knjižnice u Zagrebu pad brojem 720581

I

,

•

PREDGOVOR pvo je moje osobno viđenje fenomena popa u New Yorku šezdesetih. Zapisujući ga, Pat Hackett i ja smo rekonstruirali desetljeće, počevši od '60., kada sam naslikao prva pop platna. Pogled je to na

život koji smo vodili moji prijatelji i ja - na slike, filmove, modu i glazbu, na superzvijezde i odnose koji su oblikovali scenu u našem studiju na Manhattanu, mjestu poznatom kao Factory.

Andy Warhol ·•n. • ,

'i;

.~ ,

•

I

l

I •

I

•

l

l

•

•

•

•

.,'

I"

• •

l •

•

•

•

a sam stvarno umro prije deset godina, danas bih vjerojatno bio kultna figura., Kada se 1960. pop art prvi put pojavio u New Yorku, ovdašnja je likovna scena bila tako živa da su čak i uštogljeni Europljani napokon morali priznati da smo dio svjetske kulture. Apstraktni ekspresionizam već je postao institucija, a zatim su, krajem pedesetih, Jasper Johns, Bob Rauschenberg i drugi počeli vraćati umjetnost iz apstrakcije i introspekcije. Tada je pop art unutrašnjost iznio van, a vanjštinu sabio unutra.

•

Umjetnici popa su slikali stvari koje svatko tko šeće Broadwayem može prepoznati u tren oka - stripove, piknike, muške •

hlače, slavne ličnosti, hladnjake, boce Coca-Cole - sve sjajne su-

vremene stvari koje su se apstr.aktni ekspresionisti trudili uopće v

•

ne zapazatl. Jedna od fenomenalnih stvari u vezi pop-slikara jest da su slič­ no slikali i prije nego što su se sreli. Moj prijatelj Henry Geldzahler, koji je radio kao kustos umjetnosti dvadesetog stoljeća u muzeju Metropolitan prije nego što je proglašen službenim kulturnim vladarom New Yorka, jednom je ovako opisao početke popa: "Sve je izgledalo kao znanstveno-fantastičan Him - vi, pop-umjetnici iz različitih dijelova grada, ne znajući jedni za druge, izdižete se iz mulja

i hrabro koračate naprijed, pružajući pred sobom svoje slike." Sve o slikarstvu sam naučio od Emilea de Antonia - kada sam upoznao Dea, bio sam komercijalni crtač. U šezdesetima se De

•

POPIzam: Warholove šezdesete

1960. - 1963.

s filmovima o Nixonu i McCarthyju, no u pedesetima je bio umjetnički agent. Nalazio je poslove za crtače, od kvartovskih kina do robnih kuća i velikih korporacija. No, radio je samo s prijateljima; ako mu se netko nije sviđao, nije mu se dalo

To mi je reklo čak nekoliko drugih ljudi. Međutim, nikako nisam vidio mjesto za sebe na slikarskoj sceni. Deova podrška i njegov otvoren stav dali su mi samopouzdanje. Kad sam završio svoja prva platna, želio sam ih pokazati upravo Deu. Uvijek je znao na prvi pogled procijeniti vrijednost nečega. Nije se zamarao pitanjima "Otkud ti ta slika?" ili "Tko je autor?". Samo bi u nešto pogledao i izravno rekao što misli. za kasnih popodneva često je svraćao k meni na piće - živio je u blizini - i obično smo čavrljali dok sam mu pokazivao komercijalne crteže i ilustracije na kojima sam trenutno radio. Volio sam slušati Dea dok priča. Govorio je prekrasno, dubokim, mirnim glasom u kojem su svaki zarez i točka padali točno na svoje mjesto. (Ranije je predavao filowflju na koledžu Williama i Mary u Virginiji te književnost na City Collegeu u New Yorku.) Činilo se da ga samo treba dovoljno dugo slušati da naučiš sve što ti treba u životu. Popili bismo gomilu viskija iz šalica od limoškog porculana, u kojima sam u to vrijeme posluživao sva pića. De je stvarno puno pio, no ni moj doprinos nije bio zanemariv. U to sa III vrijeme radio kući. Kuća je imala četiri kata, računa­ jući i dnevni boravak u podrumu, gdje je bila smještena kuhinja i gdje je živjela moja majka s hrpom mačaka koje su se odreda zvale Sam. (Mama se jedne noći pojavi:la u stanu gdje sam ranije živio, noseći nekoliko kovčega i plastičnih vrećica te je objavila da je zauvijek napustila Pennsylvaniju da bi došla živjeti s mojim Andyjem. Rekao sam joj da se slažem, može ostati, ali samo dok ne nabavim protuprovalni alarm. Volio sam mamu, ali zapravo sam očekivao da će joj grad brw dosaditi i da će joj nedostajati Pennsylvanija, moja braća i njihove obitelji. No do toga nije došlo i zato sam odlučio unajmiti ovu kuću u gornjem dijelu Manhattana.) Ona je zaposjela donji dio, a ja sam živio na višim katovima i radio u pri-

12

pročuo

surađivati.

De je prvi čovjek kojeg sam upoznao a da je na komercijalno slikarstvo gledao kao na pravu umjetnost, a na pravu umjetnost kao na komercijalno slikarstvo. Ta je gledišta proširio i na čitav njujorški umjetnički svijet. U pedesetima je John Cage živio nedaleko Deove kuće na selu, u Pomoni, i postali su dobri prijatelji. De je tamo producirao Johnov koncert i tako upoznao Jaspera Johnsa i Boba Rauschenberga. "Obojica su bili na sve četiri, zabijali čavle, gradili scenu", ispričao mi je jednom De. "Bili su bez prebijene pare, živjeli su u Pearl Streetu i kupali su se samo kad su dolazili na selo jer u stanu nisu imali tuš, samo mali umivaonik za oplahnjivanje." De je Jaspera i Boba zaposlio kao dekoratere izloga u draguljarnici Tiffany kojom je upravljao Gene Moore i za taj su posao, umjesto svojih pravih imena, obojica koristili isti pseudonim Matson Jones. "Bob je imao razne komercijalne ideje za uređenje izloga i neke su od njih", rekao je jednom De, "bile jako loše. No, jedna stvarno zanimljiva bila je crtanje na cijanotipskom papiru da bi se slika mogla umnožiti. Bilo je to '55., kada njegove slike nitko nije htio ni besplatno." De se zdušno nasmijao na svoj prepoznatljivi način, očito se prisjećajući nadobudnosti Bobovih ideja. "Njegova primitivna rješenja bila su prekrasna, a ona koja su više težila 'umjetničkom' dojmu - grozna." Sjećam se Deovih riječi tako dobro jer je zatim dodao: "Ne znam zašto ti ne postaneš slikar, Andy - imaš više ideja od svih njih." •

o

•

13

POPIzam: Warholove šezdesete

14

zemlju, koje je bilo pomalo sliiroidno - napola studio, pun crteža •

i slikarskih potrepština, a napola obična dnevna soba. Rolete su

1960. - 1963.

15

Na odlasku mi je pogledao u noge i pitao"Kad ćeš konačno kupiti nove cipele? Hodaš u ovima po gradu već godinu dana. Ofuca-

propuštali mnogo svjetla - a zidovi obloženi drvom. Soba je bila

ne su i jezive - vire ti prsti." Godila mi je Deova iskrenost, ali nisam . kupio nove cipele - trebalo bi mi previše vremena da se u njima

pomalo sumorna. Viktorijanski namještaj prošarao sam starim

raskomotim. No u većini drugih stvari sam slušao njegove savjete.

uvijek bile spuštene - prorori su gledali na zapad pa ionako nisu

drvenim konjićem s vrtuljka, mehaničkom boksačkom vrećom iz lunaparka, svjetiljkama u tiffany tehnici, reklamnim Indijancem

Krajem pedesetih sam redovno obilazio sve galerije, obično s dob-

iz trgovine duhanom, punjenim paunovima i uređajima iz salona

rim prijateljem Tedom Careyjem. I Ted i ja smo željeli da nas

sa zabavnim igrama.

portretira Fairfleld Porter i mislili smo da ćemo proći jeftinije

Moji su crteži bili uredno složeni, pažljivo sam ih organizi-

ako nas naslika zajedno pa ćemo sliku razrezati i svatko će uzeti

rao. Uvijek sam bio poluorganizirana osoba, neprestano se borio

polovicu. No postavio nas je tako blizu da nismo mogli povući

"

s vlastitom neurednošću i posvuda su stajale nagomilane hrpice

ravnu liniju kroz sredinu i na kraju sam morao otkupiti Tedov

stvari kojima se nisam stigao pozabaviti.

dio. Unatoč tome, Ted i ja smo zajedno pratili umjetničku scenu i držali korak s novostima.

Jednog popodneva oko pet začulo se zvono i De je ušao i sjeo.

Jednog me popodneva Ted nazvao i vrlo mi uzbuđeno priop-

Natočio sam nam skoč, a zatim prišao dvjema slikama koje sam

ćio da je u galeriji Lea Castellija vidio sliku koja izgleda kao strip

naslikao, visokim oko dva, a širokim oko metar, koje su stajale okrenute zidu. Okrenuo sam ih i oslonio o zid, jednu uz drugu,

i da bi morao tamo smjesta doći i sam je pogledati budući da je slična mojim radovima.

a zatim se udaljio da bih ih i sam pogledao. Jedna je prikazivala

Našao sam se s Tedom nešto kasnije i uspeli smo se do gale-

bocu Cole dopola napunjenu apstraktno ekspresionističkim rec-

rije. Ted je za 475 dolara kupio crtež žarulje Jaspera Johnsa tako

kama. Druga je prikazivala samo goli obris boce Coca-Cole u

da smo lako doprli u pokrajnju sobu gdje sam vidio ono o čemu

crno-bijeloj tehnici. Nisam Deu rekao ni riječ. Nisam ni morao

mi je pričao - sliku čovjeka u raketi s djevojkom u pozadini. Pi-

- znao je što želim saznati.

tao sam tipa koji nam je pokazivao stvari što je to tamo. Rekao

.

"Pa gle, Andy", rekao je nakon što je nekoliko minuta zurio

je da se radi o slici mladog umjetnika Royja Lichtensteina. Pitao

u njih. "Jedna od ovih je čisto sranje, naprosto pomalo od svega.

sam gašto misli o njoj i odgovorio je: "Mislim da je apsolutno

Druga je upečatljiva - svjedoči o našem društvu, o tome tko smo,

provokativna, a vi?" Rekao sam mu da su moje slike dosta slične

apsolutno je lijepa i ogoljena i trebao bi uništiti prvu i izložiti

i pozvao ga da ih dođe pogledati u moj studio. Dogovorili smo se

drugu. "

da navrati kasnije tog popodneva. Zvao se Ivim Karp.

Ne mogu nabrojati koliko se ljudi kasnije toga dana nasmijalo vidjevši moje slike. No De nikad pop nije smatrao šalom.

Prije Ivanovog dolaska sakrio sam sve svoje komercijalne crteže. Budući da nije znao ništa o meni, nije im~o smisla odavati

•

16

POPIzam: Warholove šezdesete

mu da radim na reklamama. U radu sam i dalje primjenjivao dva stila - više lirsko slikanje s gestama i kapanjem i tvrdi stil bez vidljivih poteza. Sviđalo mi se ljudima predstaviti oba stila da bih ih potakao na komentiranje razlika, jer i dalje nisam bio siguran da pri slikanju smiješ potpuno odbaciti potez ruke i postati neobavezan, anoniman. Znam da sam se svakako htio riješiti komentara sadržanog u gestama - zato mi je prešlo u naviku slikati dok se ista bučna rock'n'roll pjesma, sa singl ploče, ponavlja cijeli dan - bile su to pjesme poput one koja je svirala na dan kad me prvi put posjetio Ivan, "I Saw Linda Yesterday" Dickeya Leeja. Gromoglasna muzika mi je praznila misli i dopuštala mi da se vodim isključivo instinktom. Zapravo, nisam na taj način koristio samo rock'n'roll - ponekad sam slušao operu na radiju, uz upaljenu sliku na televizoru (ali ne i zvuk) - a ako mi sve to ne bi dovoljno pročistilo um, otvorio bih časopis, stavio ga nadohvat . ruke i čituckao članak dok slikam. Među svojim radovima bio sam najzadovoljniji upravo hladnim slikama "bez komentara". Ivan se iznenadio što nisam čuo za Lichtensteina. No ja sam bio još iznenađeniji, otkrivši da još netko radi s temama iz crtića i reklama! S Ivanom sam se odmah dobro složio. Bio je mlad, svemu je pristupao s entuzijazmom. Pomalo je plesao uz glazbu. Prvih petnaestak minuta neodlučno je razgledavao moja djela. Zatim se odlučno upustio u analizu: "Ovi sirovi, direktni radovi jedini su koji imaju neku vrijednost. Drugi u isto vrijeme i jesu i nisu posveta apstraktnom ekspresionizmu." Nasmijao se i upitao: "Jesam li arogantan?" Dugo smo razgovarali o mome novom usmjerenju i rekao je kako mu se osobno čini da će ono imati šokantne posljedice. Bilo mi je drago što to čujem. Ivan je bio vješt u podizanju raspoloženja pa sam po njegovom odlasku

. 1960. - 1963.

17

sjeo i zamotao sliku Male Nancy iz stripa, za koju je rekao da mu se najviše sviđa, i poslao mu je na adresu galerije s crvenom mašnom. Sutradan je doveo neke ljude koji su pozitivno reagirali na Lichtensteinove stvari u pokrajnjoj sobi Castellija. (Castelli još nije službeno izlagao Lichtensteina - radovi su tamo bili neformalno.) Nekoliko mjeseci kasnije pitao sam Ivana kako je došao do tih prvih Royevih slika. Rekao je da je jednog dana u galeriji studentima držao predavanje o evaluaciji radova novih umjetnika (kako odlučuješ želiš li ih izložiti ili ne) kad se na ulazu pojavio pomalo nervozni mladić sa slikama - vidjevši sve te studente bio je suviše stidljiv da bi ušao. Ivan je morao pogledati njegove radove u hodniku. Studenti su se naravno obradovali što će vidjeti praktičnu demonstraciju onoga što im je Ivan objašnjavao i oče­

kivali su da Ivan, kao i uvijek, bude uvjeren i odriješit. No kada je pogledao Lichtensteinove radove, sav se zbunio - bili su "neobični i agresivni", potpuno različiti od svega što je do tada vidio i

rekao je Royju da bi želio zadržati dvije slike u skladištu kako bi ih pokazao Leu Castelliju. Ivan je, doznao sam, za Lea Castellija počeo raditi '59. "Dotad sam radio s Marthom Jackson", rekao mi je, "i jednog me dana posjetio Michael Sonnabend i rekao 'Ivane, ovo nije ni izbliza dovoljno dobro za tebe, dođi na ručak sa mnom i nekim prijateljima'. Ručak je bio u Carlyleu, gdje nikad nisam bio, s vrlo debelim stolnjacima i ubrusima te drskim, a snishodljivim konobarima, a za takav sam ručak spreman učiniti sve pa sam se zaposlio kod Lea Castellija, koji je tada još bio u braku s Ileanom." (Kasnije je postala Ileana Sonnabend.) "Od svoje sam prve plaće kupio novo odijelo."

18

POPizom: Warholove šezqesete

1960. - 1963.

19

Leo je imao naobrazbu iz povijesti umjetnosti kao i vrlo do-

šest primjeraka te slike.) Jedna od Frankovih crnih slika visjela je

bar osjećaj za vizualno, no upravo ga je Ivan potakao da bude

u Deovom stanu u Istočnoj 92. ulici. lzaugla Dea živio je slavan

pustolovniji, da posjećuje studije novih umjetnika. Ivan je bio

par psihijatara koje ću nazvati Hildegarde i Irvin. Bili su ono što

mlad i otvoren za nove mogućnosti; nije bio zatvoren ni u jednu

se naziva

strogu filozofiju umjetnosti.

kada je išao na neke njihove zabave i bila su to zaista osebujna do-

Ivan je uspijevao biti "lak" a da ne bude frivolan. I vješto se

čistim eklektičnim

frojdovcima.

Prikačio

sam se Deu

o

gađanja:

gosti koji nisu bili psihijatri mahom su bili crnci iz UN-a

izražavao. Čitav je njegov nastup bio poput duhovite dosjetke i

ili UNESCO-a - "svih dobrotvornih udruženja", kako se De izra-

ljudi su to voljeli. Njegov se opušten, osobni stil trgovanja umjet-

zio. Uz smijeh se zaklinjao da je na svim njihovim zabavama kroz

ninama sjajno slagao sa stilom pop arta. Mnogo godina kasnije

godine "upoznao jednu jedinu zgodnu žensku; radi se o neobično

sam shvatio zašto je bio tako uspješan u trgovanju umjetninama.

ružnim ljudima."

Možda će zvučati čudno, no vjerujem da je to bilo zato što mu

Jednog sam popodneva odlučio navratiti k Deu i baš kada

je likovnost bila 4ruga ljubav. Činilo se da više voli književnost

sam mu došao na prag, otvorio je vrata i rekao Hildegardi i dru-

i u nju je unosio ozbiljniju stranu svoje osobnosti. Tijekom šez-

goj ženi, njenoj prijateljici iz ulice: "Gubite se van! Nikad vas više

desetih napisao je pet romana - to je mnogo teksta. Neki su ljudi

ne želim vidjeti!" Nije mi bilo jasno što se događa, jer su De i

čak i bolji u svojoj drugoj ljubavi nego u prvoj, možda zato što

Hildegarde bili jako dobri prijatelji, pa sam samo ušao u stan dok

ih prevelika posvećenost sputava, a kada znaju da postoji nešto

su njih dvije izlazile. Bio je predivan snježni dan; prozori su bili

čime bi se radije bavili, to ih na neki način oslobađa. U svakom

otvoreni i vjetar je snijeg unosio unutra.

slučaju, to je moja teorija o Ivanovom uspjehu.

.

De mi je objasnio kako je sve počelo kad je Hildegarde pokazala Stellu na zidu i prezrivo pitala: "Što je to?" "Slika jednog

U kasnim danima postapstraktnog ekspresionizma, neposredno

mog prijatelja", rekao joj je De. Hildegarde i prijateljica su pras-

prije popa, samo je nekolicina ljudi u svijetu umjetnosti znala tko

nule u smijeh: "Slika?" Zatim je Hildegarde prišla slici, skinula je

je dobar, a ljudi koji su bili dobri znali su i tko je još dobar. Sve

sa zida i polila litrom viskija. Zatim je uzela eter, koji se udiše na

su to bile povjerljive informacije; još nisu doprle do umjetničke

ulicama Brazila tijekom karnevala i njime poškropila sliku. Stella

javnosti. Jedan mi je događaj naročito posvjedočio koliko je slaba

je bila uništena. De je stalno ponavljao, najviše sam za sebe: "Sto

bila obaviještenost o umjetničkim kretanjima.

da se radi? Ne mož.eš udariti ženu ..."

v

De je upoznao Franka Stellu dok je Frank studirao na Prin-

Kada je De završio priču, najednom sam ugledao Stellu odba-

cetonu i ostali su dobri prijatelji. (De me podsjetio kako je jed-

čenu

nom doveo Franka u posjet mome domu i kako sam pokazao na

dok su mi se

malu sliku koju je Frank donio sa sobom i rekao: "Uzet ću šest

fon i, posve slučajno, bio je to Frank. De mu je ispričao cijelu pri-

ovih." Toga se ne sjećam, no sigurno je istina, jer doista imam

ču.

u jednom uglu. Nisam znao što bih rekao. Samo sam stajao kaljače

cijedile u baricu na podu. Zazvonio je tele-

Nisam mogao vjerovati kada je De rekao da je Hildegardina

20

POPizom: Warholove šezdesete

1960, - 1963,

prijateljica supruga jednog kipara - mislim, nije se radilo o nekoj

Kad samo pomislim da je bilo ljudi koji su vidjeli te slike netom

čistačici

po nastanku i smijali im se, kao što su ismijali i Rauschenberga!"

koja je vidjela crnu sliku i pokušala je istrljati čeličnom

vunom! De je spustio slušalicu i rekao da mu je Frank obećao

21

v

naslikati još jednu, "istu takvu", no to ga nije utješilo jer je znao

Cesto sam se pitao zašto se ljudi koji gledaju u nevjerojatna nova djela i smiju im se, uopće trude imati veze s umjetnqšću. A

da je nemoguće naslikati dvije potpuno iste slike.

ipak na likovnoj sceni susrećeš gomile takvih ljudi.

Tada se oglasilo zvono na vratima i bio je to Irwin, plaho držeći sliku Roberta Motherwella. Rekao je: "Želiš li uzeti ovo i nešto

De je uvijek govorio kako je najteže imati prijatelja umjetnika

novca?" De mu je rekao da odjebe.

čije radove jednostavno ne možeš poštovati: "Moraš im prestati

biti prijatelj, jer je teško gledati u njihov rad i misliti fUj." Stoga se Jedne smo večeri De i ja večerali u restoranu "21". Mislim da sam

De družio isključivo s ljudima koje poštuje. Na jednoj njegovoj

se prema njemu uvijek odnosio s malo strahopoštovanja. Ispiti-

zabavi čuo sam kako nekome telefonski govori: "E pa smeta mi

vao sam ga o umjetnicima koje poznaje i te mi je večeri opisao

zato što mi se ne sviđaju njegovi politički stavovi." Netko je htio

"najbolju umjetničku izložbu" kojoj je ikad prisustvovao. Sredi-

dovesti Ad1aija Stevensona.

nom pedesetih, Jasper Johns je nazvao Dea i vrlo ga formalno pozvao na večeru "sljedeće srijede". De i njegova tadašnja žena-

Dok smo sjedili u "21" (sjećam se da sam u krilu držao Natio-

mislim da mu je to bila treća - s Jasperom su inače bili u takvim

nal Enquirer - fascinirali su me izvještaji o žrtvama talidomida),

odnosima da je bilo normalno nazvati i pitati što se radi večeras,

pričali

tako da je ta "sljedeća srijeda" bila vrlo neobična, vrsta službenog

nburga i Jima Dinea u galeriji Judson, Oldenburgovim kolažima

poziva, što inače nisu prakticirali. ("Jasper je bio suzdržan", rekao

s plaže na grupnoj izložbi kod Marthe Jackson, prvom izlaganju

je De, "ali ne tako suzdržan!") Na dogovoreni dan De i njegova

serije "velikih američkih aktova" Toma Wesselmanna u galeriji

žena otišli su u zgradu u Pearl Streetu gdje su živjeli Jasper i Bob

Tanager - no na um mi se neprestano vraćalo ono što mi je De

Rauschenberg. U to je vrijeme Pearl Street bio tako šarmantno

ispričao

uzak da se nije moglo zaobići parkirani auto. Jasperovo potkrov-

De je bio tako blizak s Jasperom i Bobom da sam bio uvjeren

lje obično je bilo zatrpano bojama i materijalima, rekao je De,

kako mi može odgovoriti na pitanje koje me dugo mučilo: zašto

jer je tamo i radio, no ove je srijede bilo besprijekorno čisto, bez

im se ne sviđam? Pri svakom susretu su me potpuno ignorirali. I

ijednog vidljivog traga njegovog svakodnevnog života, osim što

tako, kada je konobar donio konjak, konačno sam postavio pita-

su na zidovima bile sve njegove rane slike - velika Američka zastava, prve Mete, prvi Brojevi. (Uzbuđivala me i sama pomisao kako

nje i De je rekao: "U redu, Andy, ako želiš čuri pravu istinu, reći ću ti je. Previše si feminiziran, i to im jako smeta."

je to izgledalo.) "Bio sam zaprepašten", rekao je De. "Tako nešto

Bio sam posramljen, no De nije odustao. Siguran sam da je

najprije osjetiš u želucu; riječi dolaze kasnije - suhoća, strogost...

vidio da sam povrijeđen, no postavio sam mu pitanje i htio je na

,

smo o izložbama u gradu - uličnoj izložbi Claesa Olde-

o izložbi koju je Jasper organizirao u svom potkrovlju.

22

23

POPizom: Warholove šezdesete

1960, - 1963,

njega odgovoriti u potpunosti. "Ponajprije, postapstraktno eks-

stvari koje nisam htio promijeniti i nisam ni mislio da bih ih tre-

presionistički

bao htjeti promijeniti. Biti reklamni

senzibilitet je naravno homoseksualan, ali njih dvo-

jica nose troredna odijela - radi se o ljudima koji su bili u vojsci čemu već!

crtač nije ništa loše, kao ni

skupljati slike koje ti se sviđaju. Neka drugi mijenjaju stavove, ne v

Drugo, nervira ih što skupljaš slike, a

ja - ja znam da sam u pravu. Sto se tiče "feminiziranosti" , ona mi

tradicionalno umjetnici ne kupuju radove drugih umjetnika, to

je oduvijek pružala mnogo zabave - bilo je dovoljno gledati izraze

se jednostavno ne radi. I treće", zaključio je De, "ti si reklam-

lica ljudi pred sobom. Trebali biste vidjeti kako su se ponašali ap-

ni crtač, što ih zaista smeta jer kad se oni bave komercijalnom

straktno ekspresionistički slikari, imidž koji su kultivirali, da biste

umjetnošću

- izlozima i drugim poslovima koje im pronalazim

shvatili šokiranost ljudi pri susretu sa slikarom koji se ponaša žen-

- to čine samo da bi 'preživjeli'. Ne žele se čak ni potpisati pravim

skasto. Svakako ni po prirodi nisam bio jako muževan, no moram

imenima. Dok ti osvajaš nagrade! Ti si po tome slavan!"

priznati da sam se svjesno trudio ići u suprotnu krajnost.

ili u mornarici,

Sve što je De rekao bila je istina. Bio sam veoma poznat kao reklamni crtač. Oduševilo me kad sam u publikaciji Tisuću nju-

Svijet apstraktnog ekspresionizma bio je jako mačistički. Slikari

jorških imena i gdje ih spomenuti vidio svoje ime, svrstano u rubri-

koji su visjeli u baru Cedar na University Placeu bili su žestoki,

ku "moda". No, ako si htio da te smatraju "ozbiljnim" umjetni-

čvrsti

momci koji bi se međusobno pograbili i· rekli Prosut ću ti

umjetnošću.

zube, pičko ili Maznut ću ti curu. Na neki način Jackson Pollock

Od svih ljudi koje sam poznavao, samo je De bio kadar proni-

je morao poginuti na taj način, slupavši se autom, pa čak je i

knuti kroz te stare društvene kategorije da bi se usredotočio na

Barnett Newman, koji je bio tako elegantan, uvijek u odijelu i

kom, nisi smio imati nikakve veze s komercijalnom

•

samu umjetnost.

s monoklom, bio dovoljno tvrd da prodre u politiku kada se u tridesetima simbolično kandidirao za gradonačelnika New Yorka.

Deove su me riječi zaista povrijedile. Kad sam ga pitao zašto im

Grubost je bila dio tradicije, pristajala je uz agoniju, bol koju

se ne sviđam, naravno da sam očekivao blaži odgovor. Kad pos-

su izražavali njihovi radovi. Uvijek su bili eksplozivni, upadali

tavljaš takvo pitanje, nadaš da će te osoba uvjeriti kako si samo

u tučnjave zbog svoga rada i ljubavnih pothvata. To je potraja-

paranoičan.

Nisam znao što bih rekao. Na kraju sam rekao nešto

lo tijekom čitavih pedesetih, kada sam bio pridošlica u gradu,

glupo: "Znam puno slikara koji su feminiziraniji od mene." A De

prehranjivao se svim poslovima koje sam u reklamnoj industriji

je odgovorio: "Da, Andy, drugi su feminiziraniji, a i manje talen-

mogao naći i provodio noći kod kuće, crtajući da bih poštovao

tirani, a neki su i manje feminizirani i jednako talentirani, no

rokove, ili izlazio sa šačicom prijatelja.

veliki slikari trude se izgledati muževno; ti svoju feminiziranost ističeš

- ona ti je kao štit."

Kad sam se sprijateljio s Larryjem Riversom, često sam ga zapitkivao kako je to razdoblje zaista izgledalo. Larryjev stil slikanja

Na to nisam mogao ništa odgovoriti. Bilo je previše istinito.

bio je jedinstven - nije pripadao apstraktnom· ekspresionizmu, ,

I tako sam odlučio da me ne bude briga, jer su to ionako bile

ali ni popu, dogodio se u međurazdoblju. No, njegova je osob-

25

POPizam: Warholove šezdesete

1960. - 1963.

nost bila istinski pop - vozio je motor i imao smisla za humor

da je jednom prišao Miltonu Resnicku i rekao 'Ti imitatoru De

na vlastiti račun, kao i na tuđi. Uglavnom sam ga viđao na za-

Kooniga!', a Resnick je rekao 'Idemo van'. Stvarno ...", smijao se

bavama. Sjećam se krcato g otvorenja izložbe u galeriji Janis gdje

Larry. "Morao bi poznavati te ljude da povjeruješ iz kojih su se

smo sučelice bili zbijeni u kut i gdje sam ga nagovorio da priča

razloga tukli." Iz Larryj evog sam osmijeha vidio da mu je cijela ta

o Cedru. Čuo sam da je, kad je išao na kviz "Pitanje za 64 000

scena i dalje bila jako draga.

24

,

v

dolara", svima rekao da ga potraže u Cedru ako pobijedi, a ako

"Sto je s drugim slikarima?", upitao sam. "Pa", rekao je, "Franz

izgubi u Five-Spotu, gdje je na saksofonu svirao džez. Ipak je

Kline je svakako svake večeri bio u Cedru. Bio je jedan od onih

pobijedio - osvojio je 49 tisuća - i otišao ravno u Cedar, gdje je

ljudi koji bi uvijek tamo došli prije tebe i ostajali nakon tvog odlaska. Cim bi vidio da odlaziš, usred razgovora bi se okrenuo nekom

pićem počastio

v

oko tri stotine ljudi.

drugom, činilo se da automatski nastavlja pričati: 'Vidimo se ... I Pitao sam Larryja kakav je bio Jackson Pollock. "Pollock? U druš-

tako mi dođe taj tip i .. .'. Čak i ako ti se gadila njegova neizbirljiva

tvu je bio prava budala", rekao je Larry. "Veoma neugodan za

druželjubivost, nisi mogao poreći da je uvijek nasmiješen i razgo-

druženje. Jako glup. Uvijek je u Cedru bio utorkom - tim je

vorljiv. Stalno su se odvijale velike diskusije i svaki čas bi neki lik

danom dolazio u grad na psihoterapiju - i uvijek bi se napio kao

izvukao svoju pjesmu da ti je pročita. Bila je to vrlo žestoka sce-

svinja i namjerno se ružno ponašao prema svima. Površno sam ga

na", uzdahnuo je Larry. "Ne bi ti se uopće svidjela, Andy."

poznavao iz Hamptonsa na Long Islandu. Tamo sam u krčmama svirao saksofon i znao je navratiti. Bio je ona vrsta pijanca koja

Bio je u pravu. Bio bih spreman platiti da se izvučem iz takve atmosfere. No bilo je zanimljivo slušati o njoj, naročito Larryja.

navaljuje da sviraš 'I Can't Give You Anything but Love, Baby'

Gužva na otvorenju se prorijedila, tako da smo se mogli po-

ili neku drugu stvar koju glazbenici smatraju nedostojnom svoje

maknuti iz svog kuta. "U Cedar se ipak nije išlo 'gledati zvijez-

vještine pa moraš vidjeti možeš li pronaći način da je odsviraš, a

de"', dodao je Larry. "Naravno, moglo ti se sviđati biti unutar

da se previše ne sramotiš ... Nema sumnje da je bio velik slikar,

njihove aure, no razlog zbog kojeg si se svake večeri vraćao bili su

ali nema potrebe da se pretvaramo da je bio ugodan čovjek. Neki

prijatelji... Frank O'Hara, Kenneth Koch, John Ashberry..."

su ga ljudi u Cedru doživljavali jako ozbiljno; svake su sekun-

Umjetnički svijet je u to doba svakako bio puno drugačiji. ,

,

de objavljivali što trenutno radi - 'Eno Jacksona!' ili 'Jackson je

Pokušao sam se zamisliti kako u baru nasrćem na, recimo, Royja

upravo otišao na WC'!"

Lichtensteina i tražim od njega da "izađemo van" jer sam čuo da

"Reći ću

ti točno kakav je to bio tip. Prišao bi crncu i upitao

je uvrijedio moje limenke juhe. Mislim, kako otrcano. Bilo mi je

ga 'Kako ti se sviđa tvoja boja kože?' ili bi pitao homoseksualca

drago da su ei rituali rješavanja razmirica šakama nestali - to nije

'Jesi li popušio koji kurac u zadnje vrijeme?' Prišao bi meni i imi-

bio moj stil, svoje sposobnosti da i ne spominjem.

tirao pokrete ubadanja u ruku jer je znao da sam u to vrijeme očijukao

s heroinom. A znao je biti i doista djetinjast. Sjećam se

Larry je spomenuo da je Pollock dolazio sa sela svakog utorka. Bio je to dio velikog trenda preseljenja iz grada na selo, koji

26

POPizom: Warholove šezdesete

1960, - 1963,

su apstraktni ekspresionisti započeli krajem pedesetih kada su po-

želiš, pokazat ću ti ih." Bio sam oduševljen. Svatko tko je letimič­

čeli dobro zarađivati i mogli su si priuštiti ladanjske kuće. Usred

nim pregledom moje sobe zaključio da volim Plorine Stettheimer

dvadesetog stoljeća umjetnici su i dalje gajili tradicionalnu čežnju

morao je biti genijalac. Vidio sam da će mi s Henryjem biti jako

da sami odlutaju u šumu gdje će se u miru baviti svojim poslom.

zabavno. (Plorine Ste tthe imer bila je bogata naivna slikarica, pri-

Čak se i Larry '53. iselio u Southampton - i ostao tamo pet godi-

jateljica Marcela Duchampa, koja je 1946. u Muzeju moderne

na. Tradicija je bila doista čvrsto ukorijenjena. No, šezdesete su to

umjetnosti održala samostalnu izložbu, a sa svojom je sestrom

ponovo promijenile - počeo je povratak sa sela u grad.

Carrie izrađivala predivne kuće za lutke koje sam volio gledati u

27

,

njujorškom Gradskom muzeju.) Jedan od prvih ljudi koje je Ivan tog srpnja doveo da me upoznaju

Henry je bio znanstvenik, stručnjak za prošlost, no znao je

bio je novi, mladi "pomoćni kustos bez određenog zaduženja" u

prošlost upotrijebiti i da bi predvidio budućnost. Odmah smo

Metu. Henry Geldzahler je odrastao na Manhattanu, otišao na

postali prijatelji koji provode pet sati dnevno na telefonu, nalaze

Yale, a zatim na postdiplomski na Harvard. Prije povratka iz Cam-

se na ručku i upozoravaju jedan drugog kad se nešro zanimljivo

bridgea u New York posjetio je Ivana, koji je tog ljeta imao galeriju

događa na "Tonight Showu".

u Provincetownu. "Uskoro ću se vratiti u New York", najavio mu je, "i želim da mi kažeš s kim da se upoznam, što da radim, što da

Naravno, mlad čovjek lako podržava nove ideje. Dolazi na scenu

kažem, kako da se ponašam, izražavam, odijevam, kako da razmi-

svjež. Nema poziciju koju bi morao braniti ili prilagođavati, nije

šljam, kako da se držim ..." Ivan mu je ponudio polusatni sažetak

uložio gomilu vremena ili novca. Može biti derište, reći štogod

i kad su se obojica vratili u New York, počeli su zajedno obilaziti

mu se sviđa, podržavati bilo što i bilo koga, a da se ne upita

studije svih umjetnika. Obojica su nastojali otkupiti nova djela

"Hoće li me ikad više pozvati na večeru?" ili "Hoće li se to ko-

prije nego što dođu do galerije - svraćali su u umjetničke studije i

siti s pismom koje sam prije tri godine objavio u Art Forumu?".

ateljee da bi bacili pogled čak i na djela u nastanku. Već nekoliko

U drugoj polovici šezdesetih Henry i ja smo se, na vrlo različit

dana nakon što me Ivan prvi put posjetio, otkrio je Jima Rosen-

način, kao novopridošlice suočavali sa spletkama i strategijama

quista, a Henry ga je upoznao s Tomom Wesselmannom.

njujorške likovne scene, i samo je tu bilo dovoljno materijala za

Kada su Henry i Ivan ušli,vidio sam da Henry radi trenutnu

barem četiri sata telefoniranja dnevno.

procjenu svake pojedine stvari u sobi. Promotrio je čitavu moju kolekciju - od američkog narodnog stvaralaštva do svečane cipe-

Henryju se sviđao sav rock'n'roll koji sam puštao dok slikam. Jed-

le Carmen Mirande (dugačke 12 centimetara, s potpeticom od

nom mi je rekao: "Od tebe sam pokupio nov stav prema mediji-

petnaest), koju sam kupio na aukciji njene ostavštine. Brzinom

ma - odustati od selektivnosti, pustiti da te sve lupi odjednom."

kojom bi i neki kompjuter obradio informacije, rekao je: "U

A tijekom godina i ja sam mnogo naučio od Henryja; često sam

skladištu Meta imamo slike Plorine Stettheimer. Dođi sutra ako

ga pitao za savjet. Rado je uspoređivao naš odnos s onim između

28

29

POPizom: Warholove šezdesete

1960. - 1963.

renesansnih slikara i stručnjaka za mitologiju, antiku ili kršćan­

ulici i na stol je položio Daily News. Glavni je naslov bio "129

sku povijest koji su ih opskrbljivali idejama za motive.

LJUDI POGINULO U AVIONU". I tako sam počeo raditi na serijalu o smrti - "Sudari", "Nesreće", "Električne stolice" ...

Nikada mi nije bilo neugodno nekome izravno postaviti pitanje v

(Kad god pogledam tu naslovnicu, upadne mi u oči datum - 4. v

"Sto da naslikam?" , jer pop dolazi izvana i zašto bi pitati nekog

lipnja 1962. Sest godina kasnije - točno u dan - moja vlastita nesre-

za ideju bilo gore nego naći je na stranici časopisa? Henry je to

ća bila je u glavnom naslovu: "SLIKAR RANJEN PIŠTOLJEM".)

shvaćao, no neki su se ljudi zgražali kad bih ih upitao za savjet -

nisu željeli znati ništa o stvaralačkom procesu, htjeli su da zadržiš

Za ideje sam pitao i Ivana, i on mi je u određenom trenutku re-

mistiku tako da te mogu obožavati, " Velveti su na otvorenju svirali kao luđaci, a zatim je nas dvadesetak izvršilo invaziju na malu bostonsku čajanulrestoran za bakice. Svi su mislili da tamo idem iz vica, no takve restorane sam zaista najviše volio - podsjećali su me na Schrafft's.

POPizom: Warholove šezdesete

1966.

Kad je Paul ujesen došao ponovo iznajmiti Dom, Stanley mu se ispričao jer je već bio iznajmljen. Al Grossman i Charlie Roth-

ku 8-milimetarsku snimku čovjeka koji skače s padobranom, a ponekad i Poljubac.

child su ga otvorili pod imenom Balloon Farm, a za svirku - na gornjem katu - su ionako zvali Velvete i oni su prihvatili ponudu,

Susan Pile je sada radila u Factoryju i dolazila u Dom čuvati

242

jer nisu imali što drugo raditi. I tako, premda to više nije bilo naše mjesto, većina je ljudi pretpostavljala da se radi o nastavku našeg proljetnog Exploding Plastic Inevitablea. U podrumu je bio bar s džuboksom, kojim je Paul povremeno upravljao, i naplaćivao upad sve do sljedećeg proljeća. Nico i Lou su se posvađali. ("Dosta mi je dramatičnih pizdarija", rekao je. "Znam da sjajno izgleda na visokokomrastnim crno-bijelim fotografijama, ali dosta mi je.") Lou je rekao da Nico više ne može pjevati s njima i, čak štoviše, da nikad više

243

Nicoinog četvorogodišnjeg sina Arija tijekom prvog seta, a zatim bi ga odvela u Paulov stan nekoliko blokova dalje na križanju 10. ulice i Druge avenije. Uz njega je vježbala francuski. Ari je bio predivno dijete i govorio je jako čudne stvari, kao "Želim bacati tople grude". U velikom Village Theatreu, koji će kasnije postati Fillmore East, tog je rujna seriju nastupa - zvanih Svetkovine - održao dr. Tim Leary u ime Lige za spiritualna

dostignuća -

LSD. Zamisao je bila

svirati za nju. (Upravo je u tome i bio veliki problem - je

multimedijalnom prezentacijom ljudima ponuditi uvid u idealni trip na LSD-u. Leary je uvijek nastupao s drugim ljudima, poput

li ona pjevala s njima ili su oni svirali za nju?) Kao oproštajni poklon, Lou joj je uručio kazetu s muzikom. I tako je Nico

LeRoia Jonesa, Marka Lanea i Allena Ginsberga. Sve je u vezi tih nastupa bilo tako slatko i naivno - govorili su da moraš planirati

postala chanteuse u podrumskom baru, nastojeći se snaći s ma-

tripove na LSD-u jednako pažljivo kao da odlaziš na ljetovanje,

lim kazetofonom. No bilo je otužno vidjeti tu veliku, predivnu ženu kako pjeva uz glazbu s jeftine kazetice, i u pauzama iz-

pripremiti određene ploče za slušanje i slike za gledanje dok si na trip u, inače - rekao je Tim - radilo bi se o "zloupotrebi droge".

među

pjesama su joj niz lice klizile suze jer se nije mogla sjetiti koji gumb čemu služi. Paul se trudio pomoći joj, čak je

Paul je umirao od smijeha tijekom cijelog predavanja, uzvikujući: "Bože, ovaj doktor Leary je predivan! Pravi čudotvorac!"

potkupljivao gitariste poput Tima Buckleyja, Jacksona Brownea, Stevea Noonana, Jacka Elliota, Tima Hardina, nudeći im

S pozornice je Tim, taj šarmantni, zgodni Irac, podučavao publiku: "Vidite, Bog ne razmišlja u riječima, razmišlja u vizualnim

da i sami odsviraju jedan blok, samo ako pristanu malo pratiti Nico. (Jackson Browne i Tim Hardin su se najbolje snašli pa

prizorima poput ..." i tada bi rukom pokazao iza sebe, gdje su se odjednom počele prikazivati gomile apstraktnih slajdova: " ... ovih!"

je Nico snimila neke njihove pjesme na svom prvom albumu

Paul se uzbudio. "Gledaj!", rekao je. "Potpuno je prekopi-

Chelsea Girl, koji je izašao u srpnju '67. No svi su htjeli biti zvijezde, nitko nije htio biti ničija pratnja, pa je Nico svoj problem riješila tek kad je naučila svirati mali harmonij koji joj je '68. kupio John Cale.) Dok je pjevala, iza nje smo puštali krat-

rao naš Exploding Plastic Inevitable! Oh, stvarno je divan. Ali znaš, sve je ovo zapravo dobro, jer droga će izaći iz mode sad kad

neće

je ovako komercijalizirana. Jamčim ti da će za tri mjeseca droga biti potpuno zaboravljena, gle, već je postala totalna sprdnja."

244

245

POPizam: Warholove šezdesete

1966.

(U drogiranim godinama koje su uslijedile, Paul je mnogo puta priznao: ''To je predviđanje bilo plod mog nevjerojatno krivog v ") proracuna. Slušati te jeseni Timothyja Learyja i njegove Svetkovine bilo je poput pohađanja tečaja "Acid za početnike". Dolaskom sljedećeg ljeta, ako si stajao na uglu 6. ulice i Druge avenije, otprilike svaki drugi klinac koji bi prošao kraj tebe bio bi na tripu, dok bi 90 posto ostalih bilo ušlagirano nečim drugim.

Underground kritičari su nas po običaju pohvalili. No tada je Jack KrolI napisao dugu, fascinantnu recenziju filma za Newsweek, koja je privukla toliko ljudi da smo ga morali premjestiti u veće kino, Cinema Rendezvous u Zapadnoj 57. ulici. Zatim je Bosley Crowther napisao šašavu recenziju (zapravo, bukvicu) za The New York Times: "Došlo je vrijeme da Andyju Warholu i njegovim underground prijateljima ozbiljno priprijetirno prstom i kažemo im, pristojno ali odlučno, da su pretjerali u svojim nestašlucima. Bilo je u redu dok su se držali Greenwich Villagea ili južne strane 42. ulice ... No sad, kad je podzemlje izronilo na Zapadnoj 57. ulici i zauzelo tapeciranu kino-dvoranu, vrijeme je da popustljivi odrasli prestanu namigivati njihovim nadobudnim nepodopštinama ..." Ako netko želi znati kako smo proveli to ljeto '66. u New

Djevojke iz Chelseaja su bile onaj prijelomni trenutak kad su se ljudi uspravili u stolcu i obratili pažnju na to što radimo s filmom (a to je u mnogo slučajeva značilo da su se uspravili, ustali i izašli iz dvorane). Dotad je općeniti stav prema našem radu bio da se radi o "umjetnosti", "camp u" , "prevari" ili jednostavno "dosadi". No poslije Djevojaka iz CheIseaja za nas su se počele redovno vezivati riječi poput degenerično, uznemirujuće, homoseksualno, narkomanski, golo i stvarno. (Ljudi su veoma snažno reagirali na taj film. Jednom mi je na prijemu u UN-u prišla veoma ljubazna starija gospođa, i nakon kraćeg kurtoaznog razgovora izrazila želju da pogleda Djevojke iz Chelseaja. Rekao sam joj da se taj film više toliko ne prikazuje, ali joj možemo pokazati neke svoje novije filmove, do kojih je lakše doći. Odbila je to, rekavši da želi vidjeti samo Djevojke iz Chelseaja, jer se njena kći odmah nakon gledanja tog filma bacila pod vlak. Nisam znao što da joj kažem.) Film je premijerno prikazan u Film-Makers' Cinemathequeu u 41. ulici. Bilo je osam sati materijala, no kako smo prikazivali po dvije role istovremeno, jednu uz drugu, film je trajao otprilike dvostruko kraće. Neki su dijelovi bili u boji, no većina je bila crno-bijela.

Yorku, sve što mogu preporučiti je da pogledate Djevojke iz Chelseaja. Nikad ga nisam gledao, a da u dubini želuca nisam osjetio da sam ponovo tamo. Možda je ljudima izvana sve izgledalo poput horrora - "niza ćelija u paklu" - no za nas je film bio poput utjehe, na kraju krajeva, bili smo grupa ljudi koja se međusobno razumije. U rujnu smo počeli redovno zalaziti u dvokatni bar/restoran u Park Avenue South kraj Union Squarea, kojeg je potkraj '65. otvorio Mickey Ruskin. Zvao se Max's Kansas City i postao je ultimativnim mjestom za izlaske. Max's je bio najsjevernije od svih restorana kojima je Mickey ikad upravljao. U Istočnoj 7. ulici je držao Deux Megots koji je kasnije pretvoren u Paradox, zatim Ninth Circle, bar u Villageu nalik na budući Max's, pa bar na Aveniji B zvan Annex. Mickeyja je uvijek privlačila donjogradska umjetnička atmosfera - u Deux Megots je održavao pjesničke ve-

246

1966,

POPizom: Warholove šezdesete

čeri

- a sad su slikari i pjesnici počeli zalaziti u Max's. U principu,

umjetničke veličine

okupirale su šank, a klinci su bili u stražnjoj

prostoriji.

247

rebu - praktički sam se rasplakao. Htio sam samo opisati kako je Frank izgledao tog popodneva, ožiljke na tijelu, šavove, cijevi koje su izlazile iz njega. No nisam uspio završiti jer su svi počeli

Upravo je Max's Kansas City postao mjestom gdje su se u

vikati da prestanem ... " Larry je zatresao glavom. To mi je zvučalo

New Yorku šezdesetih spojili pop art i pop život - šiparice i kipa-

poput vrlo pop posmrtnog govora - spominjao je samo površinu.

ri, rock-zvijezde i pjesnici sa St. Mark's Placea, holivudski glumci

Upravo bih takav poželio i za vlastiti sprovod. No tog popodneva

koji su provjeravali kakvi su to underground glumci, vlasnici butika i manekenke, plesači suvremenog plesa i go-go plesačice - svi

u Springsu ljudima očito nije bilo do popa. "Znam da je to jako sebično od mene", rekao je Larry, "ali

su išli u Max's i tamo se sve homogeniziralo.

pada mi na pamet samo da nikada neće biti nikoga kome će se moji radovi sviđati kao Franku. Kao u onoj Kennethovoj pjesmi

Larry Rivers mi je jednom povjerio: "Često si postavljam pitanje što je birtija? To je prostor gdje se toči alkohol, obično prilično mračan,

'Sviđa

mu se moj rad'."

Prilično me plašila pomisao da možeš izgubiti život ako te od-

gdje odlaziš radi određene vrste društvene interakcije.

vedu u pogrešnu bolnicu ili dobiješ pogrešnog doktora u pravoj

To nije banket. Nije ples. Nije otvorenje. Na određen se način

bolnici. Priča je zvučala kao da Frank ne bi umro da su na vrijeme

krećeš

prepoznavati lica koja počnu prepoznavati tebe. S nekima od tih

ustanovili krvarenje. I ja sam poznavao Franka. Bio je nekako malen, uvijek je

ljudi si možda imao neka iskustva i ranije, i u ovom ih prostoru

nosio tenisice, govorio pomalo kao Truman Capote i premda je

nastavljaš na drugi način."

bio Irac, imao je lice rimskog senatora. Govorio je stvari poput:

tim prostorom, kroz neko vremensko razdoblje, i počneš

Jedne sam večeri bio u Max'su i došao je Larry. Tog je popodneva u Springsu na Long Islandu, u blizini groba Jacksona

"Slušaj, Kirko, to što si nas pretvorila u svinje ne znači da ćemo zaboraviti da si naša kraljica!"

Pollocka, pokopan Frank O'Hara i pola umjetničkog svijeta je bilo na sprovodu. Larry je donio piće za moj stol i sjeo. Izgledao

Počeo sam puno ići u Max's. Mickey je bio obožavatelj umjetno-

je neutješno. Frank mu je bio zaista dobar prijatelj. Kad ga je

sti pa bih mu poklonio sliku, a on bi nam otvorio račun i svi su

udario auto, odveli su ga u najbližu bolnicu, pričao mi je Larry,

se u našoj grupi trebali samo potpisati za večeru dok kredit ne bi

ali su unutrašnje krvarenje ustanovili tek sljedećeg jutra kad je

bio iscrpljen. Bio je to zaista ugodan aranžman.

osam sati gubio krv. U bolnicu su pozvali Frankove najbo-

Svake noći bismo svi završili u stražnjoj prostoriji Max'sa,

lje prijatelje, Larryja, Kennetha Kocha, Joea LeSueura i Billa de

osvjetljenoj radom Dana Flavina od crvenog svjetla. Po završetku

Kooninga te su ga Kooning i Larry otišli vidjeti. "Mislio je da

svih tuluma i zatvaranju svih diskoteka i barova, išlo se u Max's da

je na nekom koktelu" , rekao je Larry. "Razgovarao je u snu. A

se svi skupe na jednome mjestu - i bilo je to kao da dođeš kući,

tri sata kasnije bio je mrtav. Danas sam održao govor na pog-

samo bolje.

već

248

249

POPizom: Warholove šezdesete

1966.

Max's je postao pozornicom za sve modne promjene, kao što su prije bila otvorenja izložbi i koncerti: ljudi su prestali odlaziti na otvorenja da bi pokazali svoj novi izgled - naprosto bi preskočili uvod i otišli ravno u Max's. Moda više nije bila nešto što se negdje nosi; bila je razlog što se uopće ide. Samo događanje je bilo nebitno - funkcionalnost Max'sa kao modne galerije to je i dokazala. Klinci su se skupljali oko nadzornog ogledala nad noćnim trezorom u banci uz bar ("zadnje ogledalo prije Max'sa'), da bi provjerili svoj izgled prije duge šetnje kroz ulazna vrata, kraj šanka, kroz dio sa stolovima, do prostorije u dnu kluba.

Edie Sedgwick i Susan Bottomly su postale dobre prijateljice, iako je Susan bila oko pet godina mlađa. Upoznale su se u New Yorku, u kasnu zimu '66. - dvije bogate, lijepe djevojke iz starih novoengleskih obitelji. Jednog smo popodneva u listopadu sjedili i tračali kad je naišao David Croland i pitao sam ga što misli o Edie. Nekoliko sekundi je šutio i zatim je nesigurno počeo: "Pa, jako je nesigurna u ljude koje tek upoznaje ..." Zatim se nasmijao vlastitom licemjerju. "O čemu pričam? Žena je snob. Jako veliki snob! Jednog od prvih puta kad smo se vidjeli, u Arthuru, svidjele su mi se njene velike naušnice - u obliku polumjeseca sa zvijezdom - i zamolio sam je da ih posudi Susan na nekoliko sati. Odmah ih je skinula i uručila mi ih. Rekla je: 'Poklonit ću Susan ove naušnice. Ali nikad me nemoj pitati da nekome nešto posudim"'. David se nasmiješio dok se prisjećao tog događaja. "Kleptomanka je, ali sve poklanja. Nikad ti neće doći u stan, a da ti poslije njenog odlaska nešto ne nedostaje ..." Nekoliko dana nakon tog razgovora s Davidom, svijeće koje je Edie uvijek palila u svom stanu u Istočnoj 63. ulici su usred noći iza7-vale požar i odveli su je u bolnicu Lenox Hill s opeklinama na rukama, nogama i leđima. Jednom sam vidio kako Edie pali svijeće i iz rastresenog načina kojim je tome pristupala bilo je jasno da se radi o opasnoj navici. Rekao sam joj da to ne čini, ali me naravno nije poslušala - uvijek je radila točno ono što je htjela.

U Max'su sam počeo upoznavati stvarno mlade klince koji su napustili školu i posljednjih se par godina povlačili ulicama - čvrste, predivne curice savršene šminke i fantastične odjeće, za koje bih tek kasnije saznao da imaju samo petnaest godina i već su rodile. Ti su se klinci stvarno znali odijevati, na neki način su stekli savršen modni instinkt. S tom vrstom klinaca ranije nisam dolazio u dodir. Premda nisu bili obrazovani kao ekipa iz Bostona ili San Rema, na neki su duhovit način bili oštro umni - mislim, znali su jako dobro spuštati jedni drugima, stojeći na stolicama i izvikujući uvrede. Recimo, ako bi Gerard ušao fino skockan, s onim veoma ozbiljnim izrazom lica rimskog božanstva koji ljudi poprime kada misle da dobro izgledaju, neka od curica u Max'su bi skočila na stol i povikala "Bože moj, pa to je Apolon! Apolone, Apolone, hoćeš li večeras sjesti među nas?" Nisam se mogao odlučiti jesu li ti klinci inteligentni, ali ludi ili su jednostavno budale nadarene za komediju i modu. Bilo je nemoguće razabrati je li njihov problem u nedostatku inteligencije ili mentalnog zdravlja.

Te smo jeseni poslije napornog radnog dana u Factoryju najčešće odlazili u Il Mio pa u Ondine i onda bismo završili u Arthuru. U Ondineu je nekoliko mjeseci nastupao bend Druids. Jimi Hendrix - bilo je to prije nego što je bio Jimi Hendrix, još se zvao

250

1966.

POPizam: Warholove šezdesete

Jimmy James - sjedio je ponekad u publici s gitarom i zamolio bi ih da svira s njima, a oni bi rekli da nema problema. Imao je

251

Sve su cure poludjele za Jimom Morrisonom - brzo se pro-

kratku kosu i stvarno lijepu odjeću - crne hlače i bijele svilene

da je došla grupa s nekim preslatkim, preseksi pjevačem. Po riječima Ronnieja Cutronea, u koje ne treba sumnjati - stalno je

košulje. Bilo je to prije nego što je otišao u Englesku i vratio se kao The Jimi Hendrix Experience, puno prije nastupa u Monte-

bio u Ondineu - Doorsi su tamo došli jer ih je cura koja je puštala ploče, Billie, poznavala iz L.A-a. (Sa Zapadne je obale poznavala i

reyu, prije trake u kosi i zavijajućeg zvuka gitare i svega toga. No

Buffalo Springfield koji su došli poslije Doorsa. "Ustvari", ispričao mi je Ronnie, "jedini put kad sam bio tako naivan da idem Louu

već

je svirao nogama. Bio je jako ugodan, njdnoga glasa. Jedne mi je večeri ispričao da je iz Seattlea u državi Washington i vidjelo

se da mu nedostaje dom dok mi je pričao kako je tamo sve lijepo, koliko ima vode i kakav je zrak. Smiješno, ali sjećam se koja je pjesma svirala u Ondine tijekom tog razgovora - "Wild Thing" od Throggsa - ista koju sam '67. u Fillmore Eastu slušao u fantas-

čulo

IReedul namještati žensku bilo je s Billinom cimericom Danom. I ne samo da je to bio potpuni promašaj, nego je to bilo za vrijeme gostovanja Buffalo Springfielda, prema kojima se Lou ponašao neprijateljski - puno opaski o kalifornijskom smeću i slično - a ni oni nisu njime bili oduševljeni...")

tičnoj

izvedbi samog Jimija, odjevenog poput gusarskog princa, u zelenu košulju i sa šeširom s ružičastim mušketirskim perom. No

Poslije koncerata Doorsa i Buffalo Springfielda, Ondine se pret-

te noći kad smo razgovarali bio je jednostavno elegantan u crnom i bijelom i na neki je način izgledao veoma tužno.

groupie djevojke, krasotice poput Devon, Heather i Kathy Star-

Te sam jeseni prvi put vidio da crnci nose mikrofonke. Sve se promijenilo - od bijelih studenata koji su putovali na jug kao ak-

fucker. Po ponašanju tih klinaca bilo je očito da su nastupila nova pravila seksualnih manevara. Cure su zanimali samo frajeri koji nisu

tivisti organizacija za građanska prava poput SN CC-a do isključivo crnačkih skupina, isključivo crnačkih sastanaka i isključivo crnačkih

demonstracija. Najednom u crnačkoj problematici nije

bilo mjesta za bijelce - crnci su im govorili da ostanu kod kuće uz svoje čekovne knjižice.

vorio iz mondenog u rokersko mjesto i tamo su počele dolaziti

trčali

za njima. Vidio sam kako puno djevojaka odbija Warrena

Beattyja, koji je bio tako zgodan, samo zato što su znale da ih želi pojebati, i odlaze tražiti nekoga tko izgleda kao da to ne želi, tko ima "problema". Na ulasku u Ondine desno je bila garderoba, lijevo crveni kožni

U studenom su u New York prvi put došli The Doors i svirali su

kauč,

u Ondineu. Čim smo ušli Gerard je pogledao Jima Morrisona,

plesni podij u stražnjoj prostoriji, s pultovima za puštanje ploča na oba kraja. Jim Morrisson je tamo počeo redovno zalaziti i

koji je nosio kožne hlače identične njegovima, i pošizio. "Ukrao mi je imidž!", vikao je van sebe. U tome je bilo istine - mislim da je Jim to pokupio s Gerardovih nastupa uTripu.

a naprijed šank, zatim suženi dio sa stolovima i napokon

Doorsi su sljedećeg proljeća tamo održali još nekoliko koncerata. Jim je cijelu noć stajao za šankom i pio đus-votke, kombinirajući

252

253

POPizam: Warholove šezdesete

1966,

ih sa spuštalicama i kad bi zaista pretjerao - bio bi posve bez svijesti - prišle bi mu cure i izdrkale mu na licu mjesta. Jedne su ga noći Eric i Ronnie morali nositi do taksija i pratiti ga do stana gdje je živio, negdje u zapadnim četrdesetim ulicama. Jim je trebao biti zvijezda mog prvog "pornića" - pristao je dovesti djevojku i pojebati je pred kamerom - no kad je došlo vrijeme da to i učini, nije se pojavio. Međutim, uvijek je bio vrlo drag prema meni - zapravo, nisam nikada vidio da prema nekome nije drag.

dolara i bile izrađene od "najfinijeg bijelog papira Kaycel R", a uz njih se dobivao i pribor za slikanje. Nico je nosila haljinu dok sam je oslikavao. Nikad nisam shvatio zašto papirnate haljine nisu naišle na uspjeh - bile su tako moderna, logična ideja. Možda jednostavno nisu bile dobro plasirane, mislim, u A&S-u su ih prodavali na odjelu s priborom! Meni su se tako sviđale da sam

U studenom smo s Exploding Plastic Inevitableom otišli u Detroit kako bismo nastupili na "mod vjenčanju" na velesajmu države Michigan, a pod sponzorstvom jednog supermarketa i u sklopu trodnevnog "Carnaby Street Fun Festivala". Na festivalu su nastupali i Dick Clark, Gary Lewis (neposredno pred regrutaciju), The Playboys, Bobby Hebb, The Yardbirds, Jimmy Clanton, Brian Hyland te Sam the Sham and the Pharaohs. Mladenci Gary i Randy (ona je bila "nezaposlena go-go plesačica, a on "umjetnik") pristali su na javno vjenčanje kako bi osvojili trodnevno bračno putovanje u New York, što je uključivalo i probno snimanje u Factoryju. Roditelji para su gledali kako predajem mladu dok Nico pjeva Wagnerov svadbeni marš. Kum je bio DJ lokalnog radija. Nevjesta je nosila bijelu minicu i visoke bijele satenske čizme, a mladoženja karirani sako s Carnaby Streeta, kaubojski remen i široku kravatu. Za svadbeni dar smo im uručili veliku plastičnu čokoladicu Baby Ruth na napuhavanje. Tijekom ceremonije sa kečapom oslikao papirnatu haljinu na tijelu manekenke. Ranije tog mjeseca bio sam s Nico i još nekim klincima u robnoj kući Abraham & Straus u Brooklynu, gdje smo nastupili na promociji papirnatih haljina koje su koštale dva

morao jednu oslikati i na vjenčanju. Kad su prijatelji posjećivali New York - pa i kad su htjeli ostati po više mjeseci - Gerard i Paul su bili sjajni u pronalaženju raspoloživih stanova. Funkcionirali su kao turistički biro: nazvali bi osobu u čiji stan posjetitelj po njihovoj procjeni pripada, u rasponu od Lower East Sidea do Sutton Placea. Kao što sam rekao, Marie i Wi1lard Maas su Gerardu bili nešto poput kumova - čak je kod njih držao mnogo svojih papira i odjeće. Za Dan zahvalnosti biQ sam pozvan negdje drugdje, no kasnije sam se u Arthuru našao s cijelim društvom, koje se vratilo s večere kod Wi1larda i Marie. U gradu je preko vikenda bio plavokosi klinac s Yalea, Jason, i na plesnom je podiju zurio u Susan Bottomly i Davida Crolanda, koji su stajali poput androida. Okruženi divljim plesačima koji su se izvijali u stranu u stilu boogalooa, gledali su jedno drugome preko ramena, lica blago zakrenutih u stranu, lagano se njišući i sporo okrećući. Bili su tako visoki i seksi da su izgledali nevjerojatno. Netko iza mene je rekao da su došli Dave Clark Five. Kasnije te večeri, kad smo bili u Tenth of Always, Jason je i dalje promatrao Susan Bottomly i Davida, sa zavidnim izrazom lica kojeg je imao i u Arthuru. Kad je shvatio da ga gledam, rekao je: "Pa što očekuješ? Tako su sjajan par." Susan je bila predivna i odjeća šezdesetih joj je savršeno pristajala, no tijelo joj je i dalje

, 254

1966.

POPizom: Warholove šezdesete

255

bilo ženstveno. Kad bi otvorila usta, zvučala je pomalo glupo, što

Poznavao sam Trumana Capotea. U pedesetima, mojim pred-

ju je činilo još savršenijom. Poput mnogih djevojaka, nosila je sa sobom odjeću za nekoliko presvlačenja - samo bi prije izlaska u

pop danima, tako sam silno želio ilustrirati njegove kratke priče da sam mu neprestano dosađivao telefonskim pozivima dok mi

torbicu ugurala nekoliko haljina ili suknji - Jason je povirio u torbicu da bi vidio crnu disko haljinu u gomili šminke i naušnica.

njegova majka nije rekla da prekinem. Sad mi je teško reći što je ponukalo tu moju želju da spojim svoje crteže s njegovim priča­

Glas Susan Bottomly bio je nešto nepovezivo s tom djevojkom. Svi su je iza leđa imitirali. Govorila je monotono, ali ne

ma. Naravno, bile su predivne, vrlo neobične - Truman je i sam bio prilično neobičan tip - sve su bile o osjećajnim dečkima i curama s juga koji se pomalo izdvajaju iz društva i žive u mašti.

kao Nico: Susanin je glas bio dubok, američki monoton. Bila je poput neke prekrasne, seksi krave. U Tenth of Always su bili i Lou Reed i John Cale te su nas

Skoro da sam mogao zamisliti Trumana kako naginje glavu dok raspoređuje svoje riječi po stranici, slažući ih čudesnim redom

odveli do zgrade u Istočnoj 30. ulici 36, gdje je bio klub koji se zvao nešto kao One-Two-Three jer je imao tri plesna podija: prvi

koji te dovodi u određeno raspoloženje kada ih čitaš. Trumanova knjiga Hladnokrvno ubojstvo, o umorstvu obitelji Clutter u Kan-

je bio hetero, drugi za gejeve, a treći za lezbijke. Lou je nestao u dubini drugog, a Jason i ja smo se popeli do trećeg.

sasu, izašla je prethodne godine, uz veliku pompu. (Na zabavu je trebalo doći devetoro ljudi iz tog malog mjesta u Kansasu, ali ne i

"Već sam vidio lezbijke, ali nikad ovakve", rekao je Jason,

dva dečka koji su počinili ubojstvo - smaknuti su u proljeće '65.)

gledajući visoke cure u trofrtaljkama i topićima jarkih boja poput

"šokantno ružičaste" i tirkizne. Sve su plesale zajedno - svirala je

I Henry Geldzahler je bio pozvan na bal pa smo odlučili ići za-

pjesma Barbare Lewis "Hello Stranger" - i čvrsto se grlile, preplanule, zavojite plave kose. "Ovo je prava stvar", rekao je. "Sve

jedno, premda se te godine naše prijateljstvo zaista ohladilo. U središtu Henryjevog života i dalje je bila umjetnost, dok je za

izgledaju kao Angie Dickinson. Smiješno - kad sam zadnji put bio u New Yorku, najnastranija stvar koju sam mogao zamisliti

I

mene to bio pop - bilo kakav pop. Osim toga, kao što sam rekao, Henryjev osobni život se promijenio i nismo više provodili toliko

bilo je da se napijem od tri Manhattana. Kao da je prošlo puno više od godinu dana."

vremena na telefonu. A ja sam imao novo društvo - dosta sam se

Ubrzo nakon našeg povratka s onog modovskog vjenčanja u Detroitu, Trum;ll1 Capo te je priredio čuveni bal pod maskama u

nimalo ne drži upravo suvremena umjetnost. Ustvari, ismijavao

bavio Velvet Undergroundom, a i Paul Morrissey je donio mnoge nove interese u Factory. (Činilo se da je jedina stvar do koje Paul ju je. On je volio stvari poput pejzaža iz devetnaestog stoljeća koje bi nalazio u trgovinama rabljenim predmetima i u smeću te

balskoj dvorani hotela Plaza. Svi su časopisi i novine taj događaj nazivali "zabavom desetljeća" - pazite, ne samo prije nego što je

ih davao svom susjedu, postarijem Englezu, da ih očisti i obnovi. Paul je volio antikvitete - slike, namještaj, fotografije, skulpture,

desetljeće završilo, nego i prije nego što je zabava uopće održana-

i oko toga tko je pozvan, a tko ne su se odvijale neviđene drame.

I

!

knjige, itd. - sve osim onog što se događalo u sadašnjosti.)

POPizom: Warholove šezdesete

256

1966,

257

Do '66. Paul je već organizirao jednak broj naših izleta po

Uglavnom, kad smo Henry i ja zajedno pošli na Trumanov bal,

gradu kao i Gerard. Ja sam u to vrijeme bio prilično pasivan.

naš odnos nije bio blizak kao nekad. Isprva se radilo o sporom, ali

Išao sam gdjegod bi me odveli, jer sam ionako htio svugdje ići. A

sigurnom udaljavanju a zatim je u lipnju '66. izbila velika drama

događalo

se zaista puno stvari. Kao što sam rekao, amfetamin je u

oko bijenala u Veneciji. U tom trenutku još smo često razgovarali

New Yorku šezdesetih bio glavna droga jer je bilo toliko toga što

telefonom - otprilike svaki drugi dan. Mislim, pričao sam s njim

možeš raditi da su svi živjeli dvostruku smjenu kako ne bi propus-

dan prije nego što je otišao na put u Egipat i sve je bilo posve nor-

tili pola događanja. Svake minute svakoga dana mogao si biti na

malno, bla-bla-bla-bla-sretan put. No kad sam sutradan otvorio

New York Times,

nekakvom tulumu. Nevjerojatno je kako ti se rijetko spava kad se nešto događa. ("Sjećaš se kad nismo išli spavati?", pitao me netko

'Il

'69., već nostalgičan za erom '65.-'67. Te su dvije godine zaista činile

pročitao

sam da je izabran za nacionalnog selek-

tora za Venecijanski bijenale! Nije mi to čak ni spomenuo! Isprva sam bio tako povrijeđen što mi je zatajio

epohu za sebe.)

tu

vijest da

sam na pitanja je li mi Henry rekao za to, odgovarao "Koji Hen-

Svi su osjećali ubrzanje. U kolovozu '66. časopis Esquire je

ry?". No postupno sam to prebolio: mogao sam mu oprostiti što

konstatirao da je vrijeme da proglasimo kraj šezdesetih - "neka

me ne zove na Bijenale (odabrao je Helen Frankemhaler, Ells-

sljedeće četiri

godine budu odmor", pisalo je u proslovu. Zatim

wortha Kellyja, Julesa Olitskog i Roya Lichtensteina) - to je bila

je počinjao članak, popraćen fotografijom na kojoj sam pozirao

njegova stvar - ali nisam mogao shvatiti zašto mi nije rekao. Posli-

obučen

u Batmana, uz Nico u kostimu Robina s podnaslovom

je toga smo uvijek bili suzdržaniji jedan prema drugom, ali i dalje

"Andy Kako-se-ono-zove" - što me oduševilo. (Batman je te go-

smo se znali družiti - očito, budući da smo u studenom zajedno

dine bio jako popularan jer se u veljači počela prikazivati tele-

išli na Capoteov krabuljni ples.

vizijska serija, što je zapravo bio i izlazak campa na masovno tr-

Henry me došao pokupiti u Factory i svi su se klinci okupili

žište - svi su sad shvaćali štos.) Tekst su napisali Robert Benton i

oko nas da nas vide u frakovima - bili su stvarno ponosni na

David Newman, scenaristi filma Bonnie i Clyde koji je izašao '67.

mene što sam pozvan. Henry je nosio masku s vlastitim licem,

(Mnogo godina kasnije sam u Film Commentu pročitao intervju u

a ja sunčane naočale i veliku kravlju glavu, koja mi je počivala

kome su ustvrdili da su podzemlje tridesetih i underground šezde-

na ramenima. Ipak, nisam je nosio suviše dugo - bila je preneu-

setih bili "čl;ldni fenomeni koje je medijska spužva upila i učinila

dobna. Crno-bijeli izgled zabave osmislio je Cecil Beaton i očito

popularnim" i da su otkinuli kad su otkrili da je Bonnie Parker

je bila zasnovana na sceni derbija u Ascotu iz filma Moja draga

u stvarnom životu pod svaku cijenu željela postati slavna - slala

Lady, na kojem je Beaton radio kao kostimograf.

je pjesme novinama, itd. Newman je rekao "Držali su do stila;

Kad smo došli u Plazu, bio sam potpuno preplašen jer nikad

Bonnie i Clyde su bili poput Edie Sedgwick i drugih 'superzvijez-

u životu nisam vidio toliko slavnih na jednom mjestu. Truman

da' Andyja Warhola. Novine su ih bile pune a da nitko nije znao

je unajmio frak za vratara iz svoje zgrade i doveo ga tamo da na

zašto - jednostavno su bili skandalozni; estetski odmetnici".)

ulazu provjerava glamurozna imena s pozivnica. Svi su bili za-

j

258

POPizam: Warholove šezdesete

1966.

molj eni da se odjenu u crno ili u bijelo, i prvi crni ili bijeli ljudi koje smo vidjeli bili su Alice Roosevelt Longworth, Katherine

dobro pleše", gledajući Ralpha Ellisona, tamnoputog autora romana Nevidljivi čovjek.

Graham (ona je bila počasna gošća), suprug Margaret Truman Clifton Daniel, John Kenneth Galbraith, Philip Roth, David Merrick, Billy Baldwin, Babe Paley, Phyllis i Bennett Cerf, MarellaAgnelli, Oscar de la Renta, Davi O. Selznick, Norman Mailer,

To je sve

čega

se

sjećam

259

s Trumanovog bala. Bio je to savršen

događaj

za karikature u časopisu Mad, jer je bio posve nadrealan - mislim, nisi se mogao osvrnuti preko ramena a da ne spomeneš trideset imena.

Marianne Moore, Henry Ford, Tallula Bankhead, Rose Kennedy, Lee Radziwill, George Plimpton, Adele Astaire Douglass, Gloria Vanderbilt Cooper i, kako bi rekla Suzy Knickerbocker, "tako to". Tada se o mene očešala Lynda Byrd Johnson - upravo se zaposlila u tvrtki McCall's i trač-rubrike su je spajale s Georgeom

Što se tiče Bijenala, Henry i ja to još dugo, dugo nismo raščistili. Jednog dana, godinama kasnije, iznio mi je svoju stranu priče. "Kad sam zamoljen da budem selektor, brzo sam pristao i od-

Hamiltonom. Na plesnom podiju je Lauren BacalI plesala s Jero-

mah intuitivno odabrao umjetnike. Nije mi čak ni palo na pamet reći: 'Gle, Andy, želim biti sljedeći kustos za dvadeseto stoljeće u

meo m Robbinsom, a Mia Farrow Sinatra je plesala s Roddyjem McDowellom dok je njen suprug Frank pričao s Pat Kennedy Lawford.

Metu i mogu ti puno više pomoći u sljedećih pedeset godina ako učinim to, nego ako propustim priliku tako što ću postati neki otkačeni super-pop kustos'."

Koliko sam mogao razabrati, bila je ro najgušća koncentracija

U vrijeme Bijenala, Henryjev šef Robert Beverly Hale je bio

slavnih osoba u povijesti čovječanstva. Dok smo Henry i ja sta-

pred mirovinom i Henry je morao pomno paziti na svoj imidž.

jali tamo razjapljenih usta, rekao sam mu: "Mi smo ovdje jedini nikogovići." Složio se.

Rekao je kako drži da je pop art bio "itekako predstavljen" na prethodnom Bijenalu '64: "Castelli je to sjajno postavio. Kao Ta-

Razmišljao sam kako je to čudno: dođeš u životu do točke gdje te pozovu na zabavu svih zabava - na koju bi svi ljudi na svi-

lijan, imao je mnogo veza u talijanskom tisku i među sucima. Budimo iskreni, Andy, da sam te izabrao za Bijenale, htio bi doći

jetu dali sve da ih pozovu - i to ti i dalje ne garantira da se tamo nećeš osjećati kao totalna ništica! Pitao sam se dosegne li itko sta-

s Velvet Undergroundom, filmovima, stroboskopima, cijelom

nje u kojem ga ništa i nitko ne može impresionirati. Mislio sam "Osjeća li ikad predsjednik SAD-a da nije na svome terenu? Ili Liz Taylor? Picasso? Engleska kraljica? Ili se uvijek osjećaju doraslo svemu i svakome?" Nastojao sam se držati Cecila Beatona jer sam njega barem poznavao dovoljno da se pozdravimo. Odlučio sam rasti uz rub poput stidljive ljubičice i dok sam stajao tamo, čuo sam damu iz visokog društva kako kaže "Tako

ekipom i totalno bi zasjenio druge umjetnike; to ne bi bilo pošteno prema njima". Da, pomislio sam, to je logično, ali ipak, zašto mi nije mogao reći sam - zašto sam to morao pročitati u New York Timesu? "Istina, ljudi su fascinirani pop artom", nastavio je, "jer je medijski događaj, i to glamurozan, pripada "sadašnjem trenutku", no kao povjesničar umjetnosti osjetio sam da moram štititi i tradiciju visoke umjetnosti. Već sam toliko identificiran s pop

260

POPizom: Warholove šezdesete

1966.

artom - sjećaš se kad sam u časopisu Lift izašao preko cijele strane, u bazenu, na hepeningu? Nisam si mogao priuštiti da i dalje budem tako isključivo povezan s tim ..."

mu je Lift ponudio posao i nije znao da li da ga prihvati - odnosno bi li prihvaćanje značilo da se "prodao" i "prešao u establišment". Dok smo razgovarali, pred kućom me čekala limuzina da me odveze na otvorenje. Umjesto toga, najprije smo otišli Davidu u Brooklyn Heights. Noć je bila prekrasna pa smo izašli u šetnju prema Bruklinskom mostu, a limuzina nas je pratila. David je odmah rekao da mu se ne sviđa ideja da govori o umjetnosti preko masovnih medija. Dok smo prelazili most prema Manhattanu, rekao sam mu: "Pomisli samo koliko novca ćeš zaraditi, Davide. Mislim, radi se o časopisu Lift. Ne budi blesav!" Svjetla Manhattana izgledala su tako privlačno dok smo hodali prema njima, ali na drugom nas je kraju mosta zaustavio policajac. Mora da smo izgledali sumnjivo, kao preprodavači droge ili nešto slično, polako praćeni limuzinom. Prihvatio je posao.

Da, pomislio sam, sve je to istina, ali ipak, zašto sam za to morao doznati iz novina? "Čak i kad bih razmotrio izložbu s isključivo vizualnog sta-

jališta", Henry nije odustajao, "Helenine i Julesove slike bile su meke i mutne, a one Ellswortha Kellyja čvrste i hladne, pa sam zaključio da bi što se tiče boje, rubova i mehaničke površine Lichtenstein i Kelly na suprotnim krajevima, te Frankenthaler i Olitski u sredini, sačinjavali savršen četverac. Tvoji rubovi nisu tako oštri kao Kellyjevi pa ne bi uspostavio takvu ravnotežu kao Roy. Tako da nisam samo bio odvratno ambiciozni karijerist - na kraju krajeva, izložba je izgledala dobro. A sjeti se, Andy, i da je to bilo kad si 'prestao slikati'." "Naravno", konačno sam progovorio. "Mislim, Henry, sve to razumijem. Kad se radi o poslu, ne možeš razmišljati o prijateljstvu, i ja sam u to uvijek vjerovao. Ali mogao si reći meni prije nego što si rekao New York Timesu. Dužan si to prijatelju reći u lice, i to je sve ..." "Znam, znam", priznao je. "Imaš pravo. Trebao sam pojesti govno i nazvati te. Ali nisam znao kako da ti to kažem. Bilo je tako lako sve prešutjeti jer sam sutradan odlazio iz zemlje." Pa, pomislio sam, to je u svakome slučaju bilo u duhu popa - učiniti najlakšu stvar. Pratio sam što se događa na likovnoj sceni, premda sam manje odlazio u galerije. David Bourdon je pisao o likovnosti za Voice i čuli bismo se bar jednom tjedno da usporedimo bilješke o onom što smo vidjeli. Negdje '66. David me nazvao da mi kaže kako

261

Do studenog su Velveti prestali i vježbati u Factoryju i živjeti kod Stanleyja. Lou je živio u Istočnoj 10. ulici; John Cale je živio s Nico, koja je upravo prekinula s Ericom; Sterling je živio sa svojom curom; a Maureen je živjela kod roditelja na Long Islandu. Velveti nikad nisu otišli na pravu turneju. Početkom studenog su svirali u Clevelandu, ali obično su se poslije koncerta vraćali ravno u New York. Još uvijek su često navraćali u Factory, ali samo zbog druženja. Jednog sam popodneva otiskujući portrete Jackie vidio Loua kako se javlja na telefon i dodaje slušalicu Srebrnom Georgeu koji se predstavio: "Da, ovdje Andy Warhol." Nisam imao ništa protiv. Svi u Factoryju su to radili. Krajem '66. nisam se više javljao na sve pozive kao nekad - bilo ih je jed-

263

POPizam: Warholove šezdesete

1966,

nostavno previše. (Mislim da sam sredinom '66. prestao odgovarati na poruke s centrale.) Ionako je bilo puno zabavnije da drugi

komadu. I krut sam - vrlo se oprezno krećem; u tom sam pogle-

262

pričaju

u moje ime i ponekad bih pročitao telefonski intervju (navodno) sa mnom, u kojem uopće nisam sudjelovao. "Da se opišem?" upitao je Srebrni George. Pogledao me kao

da pita smije li. Pitao sam s kim razgovara i kad je rekao da se radi o školskom listu, pokretom sam mu pokazao da nastavi. "Pa, nosim što i svi u Factoryj u" , rekao je, promotrivši me zbog detalja. "Prugastu majicu - malo prekratku - preko još jedne majice, tako ih volimo nositi... i levisice ... s debelim remenom i...", pogledao mi je u noge, " ... napokon sam prestao nositi ružne crne mehaničarske čizme s okomitom trakom - prešao sam na elegantnije bitlsovske čizme s patentnim zatvaračem ... " Neko vrijeme ih je slušao. "Pa, rekao bih da izgledam - mladoliko. Malo sam peškast, i radim male umjetničke kretnje ... " Podigao sam pogled sa slike. Mislio sam da žele samo modni opis, ali nije mi zasmetalo, tih sam dana bio 99% pasivan, pustio sam da me Srebrni George nastavi opisivati - što god rekao, nije moglo biti gore od onog kako su me mnogi novinari ionako opisivali. "Pa, imam jako lijepe ruke", rekao je, "vrlo su izražajne. Ljudi uvijek kažu da su svjesni da su to nadarene ruke. Držim ih opuštenima ili sklopljenima, a ponekad obrgrlim sam sebe. Uvijek sam svjestan što radim s rukama ... No prvo što na meni primijetite je moja koža. Prozirna je - jako mi se vide vene - i siva je, ali i ružičasta ... Kako sam građen? Pa prilično ravno, i ako se udebljam, sve obično ode u kukove i trbuh. Imam uska ramena, a prsa i struk su mi otprilike istog opsega..." Srebrni George se zaista zalaufao." ... noge su mi jako mršave, a gležnjevi uski - ispod struka sam kao neka ptica - nekako se sužavam prema stopalima ... da, da, ptica ... i držim se vrlo ravnomjerno, sav u jednom

du poput kakve bakice. Ne izgledam kao da mogu hodati veoma daleko - možda samo od vrata do taksija ili tako nešto - i moje nove čizme imaju prilično visoku petu, pa hodam pomalo ženstveno, na prstima - no zapravo sam jako ... čvrst ... u redu?" Zvučalo je kao da je intervju završio. "Ma nema na čemu",

rekao je Srebrni George novinaru školskog časopisa. ''Aha ... pa, trenutno puno radimo na različitim projektima - jeste li već gledali Djevojke iz Chelseaja? ... Da, u redu, možete li nam poslati nekoliko primjeraka intervjua kad izađe?" Kad je Srebrni George spustio slušalicu, rekao je da su bili oduševljeni jer su čuli da nikad ništa ne govorim, a upravo sam im rekao više nego itko kog su ikada intervjuirali. Iznenadilo ih je i što sam sposoban govoriti o sebi tako objektivno.

1967.

siječnju

'67, Djevojke iz CheIseaja su se i dalje prikazivale, ali u još sjevernijem dijelu grada, u kinu Regency na uglu Broadwaya i 68. ulice. Tu se film u prosincu preselio poslije dugog prikazivanja u Cinema Rendezvous u Zapadnoj 57. ulici. Međutim, u Regencyju su imali unaprijed rezerviran termin za Topli plijen, film Rogera Vadima s Jane Fondom, pa su Djevojke iz CheIseaja prebačene u kino York na East Sideu. S Film-Makers' Distribution Centreom (FDC), koji su vodili Jonas, Shirley Clarke i Luis Brigante, dogovorili smo se da podijelimo neto utržak pola-pola, gdje god da se film prikazuje. Svi su bili uzbuđeni, jer su Djevojke iz CheIseaja bile prvi underground film koji se uspio dugo zadržati na programu komercijalnih kina u središtu Manhattana. FDC je bio zatrpan pozivima komercijalnih distributera koji su željeli preuzeti film za područje cijele Amerike, no FDC se već dogovorio s Art Theater Guildom, koji je imao art-kina po cijeloj zemlji. Jonas je bio naročito uzbuđen; bio je uvjeren da je uspjeh Djevojaka iz CheIseaja pokazatelj da i obični ljudi žele gledati underground filmove. Predložio je da od naših filmova sastavimo zajednički program s nekim drugim underground filmovima koje je imao u FDC-u, no Paul se tome žestoko opirao; za njega - nas - naši filmovi nisu bili ni underground, ni komercijala, ni umjetnost, ni pornjava; bili su pomalo od svega toga, no prije svega su naprosto bili "naša vrsta filma". Također, koliko smo u to vrijeme znali, bilo je sasvim moguće da gomile ljudi dolaze

268

269

POPizam: Warholove šezdesete

1967.

gledati Djevojke iz Chelseaja samo zbog golotinje. Stoga uspjeh Djevojaka iz Cheiseaja nije morao značiti da će uspjeh doživjeti i drugi underground filmovi - nije značio čak ni da će uspjeti drugi naši filmovi.

i ja smo u to vrijeme stalno čitali variety, osjećajući da smo napokon stvarno postali dio komercijalnog filmskog biznisa. Toga siječnja bismo poslije uobičajenog odlaska u kino često prošetali Broadwayem do 68. ulice da vidimo kako izgleda publika našeg filma. Bilo nam je tako drago vidjeti naslov na velikoj ploči nad kinom, to je značilo da smo zaista postigli uspjeh među ljudima. Svime sam bio jako zadovoljan, činilo mi se da možemo učiniti bilo što, sve. Htio sam imati film na programu Radio Cityja, predstavu u Winter Gardenu, naslovnicu Lifea, knjigu na listi bestselera, ploču na top-listama... i prvi put se činilo da je to

Jednog dana početkom siječnja u New York Timesu je, odmah uz vijest da Jack Ruby u zatvoru umire od raka, izašao članak filmskog kritičara Vincenta Canbyja: "U kina stiže tematika za odrasle: mnogi stari tabui naočigled nestaju." Članak se uglavnom bavio Djevojkama iz Chelseaja i Povećanjem, a naveo je i da David Picker, tada najutjecajniji potpredsjednik tvrtke United Artists, smatra, kao i neke druge holivudske glavešine, da sloboda izraza u Djevojkama iz Cheiseaja neizbježno mora nadahnuti i ljude koji rade komercijalne filmove. Članak je dalje spomenuo kako je MGM, koji je financirao Povećanje, osnovao novu, malenu postraničnu tvrtku da ga distribuira, što su u to doba radile i druge velike filmske kompanije - osnivale su malene tvrtke da bi distribuirale svoje škakljivije filmove koji ne bi zadovoljili Produkcijsko administrativni kodeks, cenzorski propis koji je donijela sama industrija. Drugim riječima, studiji su se razmetali pažljivom autoregulacijom - sastavljanjem i plaćanjem odbora za cenzuru koji je pregledavao pristojnije filmove - no kad su htjeli distribuirati "prosti" film, samo bi osnovali novu tvrtku s novim imenom i tako su se mogli držati kao da nemaju pojma o ničemu i moralizirati brojeći novac. Pozornost Hollywooda nas je oduševila - vjerovali smo kako je pitanje trenutka kada će "netko od njih" htjeti financirati neki od naših podviga umjesto da samo sjedi i komentira ih. Mislim, '65. smo snimili Moju kurvicu, a '67. se Hollywood spremao snimiti film Ponoćni kauboj o muškoj prostitutki u New Yorku. Paul

zaista moguće. Jerry Shatzberg, koji je snimio fotografije za nekoliko albuma Stonesa, priredio je još jedan tulum za njih u svom stanu u Park Avenue South, u nedjelju navečer, poslije njihovog nastupa kod Eda Sullivana. Došli smo ih gledati na televizoru u boji, u stanu Stephena Shorea na Sutton Placeu, u kojem je živio s roditeljima. S nama je bio i Mali Joey, što je bila rijetkost - uvijek šam mu govorio da ne može s nama ići okolo jer je maloljetan, pogotovo zato što bi me njegova majka povremeno nazvala iz Brooklyna i pitala "Gdje je moj mali Joey? Radi li gluposti?". On nam je rekao da ga mama uvijek pita: "Zašto se uopće družiš s tim tetkicama?" . Sjedili smo u dnevnoj sobi, potpuno tapeciranoj u komplementarne boje, s mnogo ogledala i komoda i. velikih kauča, i gledali kako Stonesi sviraju "Let's Spend The Night Together", samo što ih je Ed Sullivan natjerao da promjene refren u "Let's Spend Some Time Together", i "Ruby Tuesday" - mislim da je Brian Jones, s velikim bijelim šeširom, svirao sitar. Joey nas je doista preklinjao da ga povedemo na zabavu pa smo nakon puno nagovaranja konačno pristali i poveli ga, jer nije samo idolizirao Stonese, nego je obožavao i Jerryjeve fotografije sovitaka nji-

, 270

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

I

hovih albuma. Joey je nakon mature namjeravao upisati vizualnu umjetnost i specijalizirati se za "rock-dizajn". (Prije Beatlesa klinci su po svršetku školovanja odustajali od rock'n'rolla, no sada je rock postao tako velika industrija da je nudio pregršt mogućnosti za karijeru.) Pred Jerryjevom zgradom je stajalo mnoštvo ljudi koji su nastojali ući na tulum. Unutra mi je Joey najprije skrenuo pažnju na Zala iz Lovin' Spoonfula (postali su stvarno popularni - najnoviji hit im je bio "Did You Ever Have To Make Up Your Mind"), koji je nosio kaubojski šešir kao i Brian. Joey je naokolo tražio Briana, jer mu je on bio najdraži član Stonesa, i napokon ga je našao kako stoji u uglu s Keithom, s pićem u svakoj ruci, nedaleko od Twiggy, koja je tada bila novo lice u gradu. Joey, koji je bio visok tek nekih 165 cm, bio je iznenađen Što je Brian još manji od njega. Gledao sam kako mu prilazi i pokušava zapodjenuti razgovor, a kada nije naišao na apsolutno nikakav odgovor, nekoliko ga je puta pritisnuo kažiprstom - i dalje bez ikakvog rezultata. Zatim se Joey okrenuo Keithu i rekao "Samo sam mu htio reći da mu se divim", a Keith ga je pogledao najbljeđim pogledom koji je itko ikada ikome uputio, pa je Joey napokon odustao. Brian je imao tamne podočnjake i mrtvački blijedo lice, a njegova je crvena kosa pod osvjetljenjem djelovala bizarno. Te je večeri nosio isto što i Mick - majicu s prugastim prslukom, bijele hlače i cipele. Keith je, međutim, nosio odijelo s tankim prugama. Mick je neprekidno jurio između Jerryjevog stana na katu i prizemlja gdje se odvijao tulum. Pokušao sam razgovarati s njim, no svaki put kad bismo negdje zastali, dotrčale bi djevojke i pokušale s njega strgnuti svu odjeću. Tada bi ponovno otrčao na kat, okrenuo se i pokušao neopazice provući natrag na tulum, putem doslovno razmičući djevojke u stranu.

271

Susan Pile je od te jeseni povremeno besplatno radila za Gerarda i svakog je popodneva dolazila s Barnarda podzemnom linijom Broadway IRT, na Times Squareu bi presjela za Grand Central, prošla kraj štanda s krafnama "pečenim na licu mjesta" (kadgod sam tamo prolazio, pitao sam se tko bi želio krafnu ispečenu na stanici podzemne željeznice - zašto se nisu barem pretvarali da ih rade negdje drugdje? Trebali su, recimo, napisati "ne pečemo na licu mjesta"), popela se na ulicu i kroz E.]. Korvettes prošla do Factoryja. Ponekad bih je vidio kako u Bickford'su na donjem katu čita Chaucera. Gerard je bio u fazi Benedette Barzini, posvećivao

l i

II

l

joj je sve svoje pjesme, i Susan ih je pretipkavala za antologiju radova pjesnika i klinaca koje smo poznavali, objavljenu sljedeće godine pod naslovom The Andy Warhol Gerard Malanga Monster Issue. Sjedila je poput Japanke, na jastučiću, i pisala na vrlo niskom srebrnom stoliću kome su tri noge bile skraćene, a jedna koja je nedostajala je bila zamijenjena hrpom časopisa. Jednog dana sam je u prolazu čuo kako govori Little Joeyu da će morati potražiti drugi posao jer joj treba novaca. Rekao sam joj da ćemo je mi plaćati ako želi ostati u Factoryju i tipkati sve, a ne samo Gerardove stihove. Pitao sam je koliko novaca joj treba, a ona je s obzirom na novac koji su joj slali roditelji procijenila da joj nedostaje tek nekih deset dolara tjedno. (Tada je to bilo pedeset vožnji podzemnom željeznicom.) Odmah sam joj počeo na prijepis davati gomilu magnetofonskih vrpci, tonske zapise Djevojaka iz Chelseaja, Kuhinje, Moje kurvice, i slične stvari, a prepisala je i neke vrpce s Ondineom koje su postale dijelom romana a kojeg je sljedeće godine objavio Grove Press - bile su to vrpce do kojih one srednjoškolke nisu uopće stigle. Bilo mi je naročito drago što se sam posao prepisivanja odvija u Factoryju, jer sam nedavno na bolan način naučio kako opreza nikad dosta:

272

273

POPizam: Warholove šezdesete

1967.

jedna od tih malih tipkačica je odnijela vrpcu s Ondineom da je prepiše kući u Brooklynu i kad je njena mama čula djelić snimljenog dijaloga, oduzela joj je vrpcu i nikad joj je nije vratila.

koju je otkrio u Istočnoj 71. ulici i želi obnoviti suradnju s nama, oživjeti Exploding Plastic Inevitable. Tijekom čitavog ožujka Nico je i dalje nastupala u Domu, pjevajući uz pratnju Tima Buckleyja, Jacksona Brownea, Tima Hardina - svih glazbenika koje je Paul mogao pronaći da sviraju s njom. Kanadski pjesnik Leonard Cohen često je sjedio za šankom i buljio u nju. Kasnije, kad je snimio album, pročitao sam recenziju koja je ustvrdila da "pjeva kao da prevlači jedan ton preko čitave kromatske ljestvice" i nisam se mogao ne sjetiti svih tih sati koje je proveo slušajući Nico ...

Uskršnji "susret" u Central Parku bio je nevjerojatan; tisuće klinaca su ljudima dijelili cvijeće, palili mirisne štapiće, pušili travu, gutali tripove, bez straha dijeleći drogu pred svima, skidali su se goli i valjali po zemlji, oslikavali tijela jednokratnim bojama, pjevali istočnjačke mantre, igrali se balonima, zvrkovima, šerifskim značkama i frizbijima. Mogli su satima stajati i gledati jedni druge, a da se ni ne pomaknu. Kao što sam već rekao, uvijek me fasciniralo kako ljudi mogu cijeli dan sjediti kraj prozora ili na trijemu i gledati pred sebe a da im ne dosadi, no ako gledaju film ili predstavu, najednom prigovaraju da im je dosadno. Uvijek mi se činilo da vrlo spor film može biti jednako zanimljiv kao i sjedenje na trijemu, ako ga doživljavaš na isti način. A sada su svi ti klinci na acidu to samo dokazivali. Otkad je početkom godine Thomas Hoving postao upravitelj gradskih parkova, klinci su mnogo češće boravili u njima - a ovaj je susret bio dosad najveće događanje. Međutim, sredinom travnja Hoving je trebao postati direktorom muzeja Metropolitan i činilo se da želi ukrotiti svoj pop imidž i uvjeriti ljude da ne namjerava pretvoriti Met u veliki "hepening". Krajem travnja došlo je do još jednog "susreta" - ne tako velikog kao što je bio onaj uskršnji, no dovoljno velikog da su se svi veselili fantastičnom ljetu u parku. U proljeće je Stash, sin Stanleyja, vlasnika Doma, nazvao da nam kaže kako s glavnim šankerom iz Doma - sjećam se da se radilo o zgodnome Ircu - želi otvoriti diskoteku u gimnastičkoj dvorani

I

l

Pop moda je u to vrijeme bila na vrhuncu - bilo je to jasno i iz najpovršnijeg pogleda po Gymnasiumu. Bila je to godina električ­ ne haljine - od vinila, s pretincem za baterije u pojasu - a posvuda su se viđale i haljine neravnog donjeg ruba, minice prošivene srebrom, "mikrorninice" s dokoljenkama, haljine Paca Rabannea od četvrtastih komadića plastike spojenih metalnim prstencima, mnoštvo nehruovskih ovratnika, kukičane suknje preko hulahopki - ustvari, tek naznake suknji. Nosili su se široki šeširi i visoke čizme i kratke bundice, psihodelični otisci i 3-D naljepnice, a još uvijek su bile moderne i hulahopke raznih boja i uzoraka te svijetle kožne cipele s patentnim zatvaračem. Kad je u kolovozu u kina došao Bonnie 6- Clyde, pojavio se sljedeći veliki modni trend - nostalgija - no prethodno je sve s predznakom "mod", "mini" ili "ludo", doživjelo vrhunac kojem je stremilo još od '64. I u muškoj se modi događalo nešto krajnje zanimljivo - po glamuru i marketingu je počela parirati ženskoj, što je upućivalo na velike društvene promjene koje su nadilazile samu modu i otvarale pitanje promjene spolnih uloga. Mnogi modno osviješteni muškarci, koji su proteklih nekoliko godina isfrustrirano

274

POPizom: Warholove šezdesete

savjetovali svojim djevojkama što da obuku, sad su i sami mogli odjenuti blistave krpice. Sve je to bilo zaista zdravo, ljudi su naprosto činili što su htjeli umjesto da tjeraju osobu suprotnog spola da ispunjava njihove fantazije - sada su svojoj mašti mogli udovoljiti i sami.

1967,

275

Naš prvi vikend u Gymnasiumu ujedno je bio i vikend velikog proljetnog mobilizacijskog marša protiv rata u Vijetnamu. Martin Luther King Jr. iStokey Carmichael, uz još neke ljude, održali su govore u Sheep Meadowu, a zatim poveli mimohod Petom avenijom. Tog je dana padala kiša, i Paul, Nico i ja smo kroz prozor Factoryja gledali kako kolona prelazi 47. ulicu i nas-

Suknje su postale tako kratke, a haljine tako izrezane i providne da bi, da su djevojke ostale seksi na način Playboya ili filmova Russa Meyera, počelo dolaziti do uličnih napada. No umjesto toga, kao kontrapunkt svoj toj superseksi odjeći, da bi ohladili, na primjer, učinak mikro-minica, klinci su imali novi "uzmi-iliostavi" stav prema seksu. Djevojku novog stila u '67. su predstavljale Twiggy ili Mia Farrow - dječački ženstvene.

tavlja prema zgradi UN-a. Njezino lice je sjajno izgledalo u prirodnom popodnevnom osvjetljenju - bilo je stvoreno da gleda kroz prozore, preko pustinja, u nova obzorja, i slično. Dobro se sjećam

kako je stajala tamo u odijelu s hlačama Tuffina i Foalea,

dok je negdje u pozadini sviralo "Happy Together" od Turtlesa. Tom je prigodom Stokely Carmichael izgovorio svoju zaraz-

Početkom te godine velikim je hitom postala pjesma "Tell It

nu formulaciju "bijeli šalju crne da se bore protiv žutih" i dobio toliko publiciteta da sam ga smjesta prepoznao kada sam ga kasnije tog vikenda vidio kako u Gymnasiumu pleše s visokom

Like It Is", a i općeniti stav je bio jednako istinoljubiv. Bilo je

plavušom.

to uzbudljivo doba za pop muziku. Svi su iščekivali novi album

Iz Gymnasiuma smo obično odlazili u diskoteku Rolling Sto-

Beatlesa (koji je napokon izašao u lipnju pod imenom Sgt Pepper), no neki su se singlovi s njega već vrtjeli na radiju - "Penny

ne, a zatim u novi klub Trude Heller na uglu Broadwaya i 49. ulice, nekoliko blokova od Cheetaha - u svim je klubovima vla-

Lane"I"Strawberry Fields" je izašao u veljači, a slušali su se i "I Never Loved A Man" u izvedbi Arethe Franklin, "Mercy Mercy

dala pjesma "Sweet Soul Music" - a nedugo potom je otvoren i Salvation na Sheridan Squareu, i najednom je postojalo pregršt

Mercy", "Gimme Some Lovin"', "Love Is Here and Now You're Gone", itd, itd.

novih mjesta za izlazak.

The Gymnasium je za mene bio ultimativno mjesto šezdesetih jer smo ga, kako sam rekao, ostavili kakvog smo ga zatekli, sa strunjačarna, ručama, utezima i svom drugom opremom. Pri dolasku bih pomislio: "Gle, fantastično, gimnastička dvorana", a kad na takav način pogledaš nešto na što si inače navikao, vidiš to u novom svjetlu i to je dobro pop iskustvo.

U travnju smo otišli u Los Angeles na tamošnju premijeru Djevojaka iz Cheiseaja u Cinema Theateru. John Wilcock, kOji je u New Yorku upravo počeo izdavati list Other Scenes, objavio je reportažu o našem putovanju, poprativši je slikom s premijere na kojoj se pojavljujemo on, Paul, Lester Persky, Ultra Violet, Susan Bottomly, ja i Rodney La Rod. Rodney La Rod je bio mladi dečko koji je dosta visio po Factoryju - tvrdio je da je "road manadžer" Tommyja Jamesa i Shon-

POPizom: Warholove šezdesete

1967,

dellsa. Bio je visok gotovo dva metra. Mazao je kosu briljantinom i nosio prekratke trapezice, a kad bi tumarao Factoryjem, znao me zgrabiti i svog me ispretumbati - ponašao se tako neuglađeno da sam uživao, činilo mi se strašno uzbudljivim imati ga u društvu jer je bio tako živahan. (Kad smo naposlijetku otkrili da je maloljetan, pa sam ga morao prestati voditi uokolo s nama, svi su jednoglasno rekli "Sjajno", jer im je neviđeno išao na živce.) Bio je to i prvi put da putujem s Ultra Violet. Još je uvijek bila obavijena velom tajne; nitko nije znao s koje scene dolazi nije pričala o svom životu (za razliku od svih drugih koje smo poznavali, koji su uvijek govorili najintimnije stvari o sebi). Upoznao sam je '65, kada je ušla u Factory u ružičastom Chanelovom kostimu i za petsto dolara kupila još vlažan otisak "Cvijeća". Tada se zvala Isabelle Colin-Dufresne i nije još farbala kosu u ljubičas­ to. Nosila je skupu odjeću i živjela u luksuznom apartmanu na Petoj aveniji te vozila Lincoln identičan predsjedničkom. Već je bila u godinama, no još je uvijek bila lijepa; jako je podsjećala na Vivien Leigh. Ultra bi za publicitet učinila gotovo sve. Gostovala je u talk show-

to u istoj zgradi gdje i galerija Castelli), koji ju je uveo u njujorški umjernički svijet. Kad je umro, upoznala je Dalija, pa mene, pa je postala Ultra Violet. Bila je popularna među novinarima jer je imala čudno ime, ljubičastu kosu, nevjerojatno dug jezik i uvijek spreman mali referat o intelektualnom značaju underground filmova.

276

ovima "predstavljajući underground", što je bilo urnebesno jer je za nas predstavljala jednako veliku nepoznanicu kao i za sve druge. Sve ženske superzvijezde su mi se žalile da bi Ultra nekako doznala za sv.aki intervju ili fotosnimanje koje bi imale pa bi se pojavila na dogovorenom mjestu prije njih. Imala je nevjerojatnu sposobnost da se pojavi točno u trenutku škljocanja fotoaparata. Govorila je novinarima: "Sakupljam slike i ljubav". No zapravo je sakupljala izreske iz novina. Postupno smo spojili priču: bila je iz obitelji bogatog proizvođača rukavica iz francuskog Grenoblea, u Ameriku je došla kao mlada djevojka, posjetiti slikara Johna Grahama (slučajno, bilo je

277

Tog smo proljeća '67. odnijeli Djevojke iz Chelseaja na filmski festival u Cannesu. Točnije rečeno, odnijeli smo ga, ali ga nismo uspjeli prikazati. (Situacija me podsjetila na onu kada je Lincoln Center Film Festival ljubazno pristao prikazati naše filmove - na malim aparatima na navijanje u predvorju! Samo što u Cannesu stvari nisu odmakle ni toliko daleko.) Sve smo dogovorili u posljednjoj minuti, kao što smo radili i sve drugo. Večer prije puta otišli smo u Max's kao i obično, samo smo sa sobom ponijeli i putne karte i podijelili ih ljudima koje smo sreli. Uz Paula, Gerarda i mene - i Lestera Perskyja, kojeg smo vodili da pomogne u promociji - pridružili su nam se i Rodney La Rod, David Croland, Susan Bonomly te Eric. Nekoliko sati kasnije zajedno smo sjedili u avionu za Francusku. Eric je na put u Cannes krenuo iz stana na zadnjem katu zgrade na uglu avenije Central Park West i 80. ulice, kojeg je u potpunosti obojio u crno, osim bijele crte na drvenariji. Pitao sam ga kome ga je povjerio na čuvanje dok ga nema i rekao je: "Samo sam ga ostavio." "Zar se ne vraćaš u njega?", pitao sam. Neodređeno je odmahnuo glavom. "Nisi li tamo ostavio sve stvari?", pitao sam. Kimnuo je potvrdno, a nešto kasnije rekao: "Bio sam u govnima do grla. Previše ljudi, i neke stvari su mi doprle do mozga,

278

279

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

umotane u previše droge i takvih stvari, i zato mi je, ono, stvarno drago da si me pozvao."

Mnogi su klinci bili takvi, no Eric me najviše fascinirao jer je bio

Eric je nedavno prekinuo s curom, Heather - ostavila ga je i

li genij ili debil. Čudno je bilo i to što sam pretpostavljao da je Eric svake večeri bio s nama i tek kad je opisao što je radio proteklih par

otišla u London. Službeno, Eric je bio u braku pa sam ga pitao i za to. "Upoznao sam svoju ženu Chris kod Bena Franka u Los Angelesu prije tri godine", rekao mi je. "Vraćao sam se kući nakon posjeta djevojci, bio sam na tripu i sreo sam Chris, s tirkiznim

najekstremniji slučaj - uopće nije bilo načina da budeš siguran je

mjeseci, shvatio sam da ga prilično dugo nisam vidio. Kad srno došli u Cannes, otkrili smo da tip koji je navodno

očima

sve organizirao nije uspio dogovoriti ni jednu jedinu projekciju. Čak ni Lester, koji nam je došao pomoći promovirati film, nije

mnom u New York; u to sam vrijeme pokušavao otvoriti dućan,

mogao ništa promijeniti; bilo je prekasno. Odlučili smo svejedno ostati i zabavljati se, u čemu smo oduvijek bili dobri: išli smo na tulume, skijali na vodi, susretali stra-

za koje se poslije ispostavilo da su kontaktne leće. Zaljubili smo se na prvi pogled i istog se dana odvezli u Vegas gdje smo se vjenčali. S njom sam dobio i kćer Ericu. Chris je došla sa neposredno prije nego što sam upoznao tebe. Jako sam se vezao uz svoju ženu i kad je počela prakticirati slobodnu ljubav kao i ja, potpuno sam poludio i prošao kroz žestoku gej fazu. Kad sam izlazio iz toga, radio sam stvari poput nuđenja svake žene koja je

ne filmaše - upoznali smo Monicu Vitti i Antonionija, koji je snimio Povećanje u isto vrijeme kad i mi Djevojke iz Chelseaja. A upoznali smo i Gunthera Sacha, zapadnonjemačkog nasljednika industrije kugličnih ležajeva, koji nas je doveo kući da upoznamo

bila sa mnom Jimu Morrissonu u Ondineu, tako da ga zamišljam

njegovu suprugu Brigitte Bardot. Sišla je i lijepo nas ugostila kao

kako uživa na moj račun i da osjećam određenu vezu između nas, Jima Morrissona i mene - znaš, kao kad gledaš ljude koje voliš

prava europska domaćica i nisam mogao vjerovati kako je to slatko od nje - biti Brigitte Bardot i svejedno se truditi da ti gostima

kako se spajaju." Ericovo lice poprimilo je čudan, gotov gorak

bude ugodno! Jednog smo se popodneva odvezli do. ogromnog, predivnog chateaua u prirodi. Dok smo ga razgledavali, vlasnik je govorio Susan da je predivna i da, pristane li provesti nekoliko dana s

izgled dok se prisjećao koliko je puta gledao ljude koje je volio kako se ševe s drugim ljudima koje je volio. "Mislim", rekao je, "da sam sve ljude koje volim gledao kako se 'spajaju'." Pitao sam ga kad se drugi put oženio i je li se uopće razveo od Chris. Nije. "Dobio sam od suda nekakvu 'separaciju"', rekao mi

njim, može uzeti što god poželi iz dvorca, koji je bio pun svakojakih europskih umjetnina. David se vratio iz razgledavanja sav uzbuđen jer je u jednom od zahoda vidio portret koji je navodno

je, "ali onda su ljudi sa sudu htjeli proći još gomilu stvari s nekim dodatnim papirima, i slično i sve mi se zgadilo. " Nikad nisam znao što da mislim o Ericu: je li retardiran ili

bio isti on, a to su mu potvrdili i svi drugi. Spremali smo se za odlazak, a gazda još uvijek nije uspio na-

inteligentan? Znao je iznijeti nevjerojatno pronicljive i kreativne

govoriti Susan da ostane, no da pokaže da se ne ljuti, rekao joj

komentare, a sljedeće što bi izgovorio bila bi potpuna glupost.

je da svejedno uzme što god želi iz kuće. David ju je bodrio da

280

1967.

POPizom: Warholove šezdesete

uzme najskuplju stvar, no ona je šaptom zamolila Gerarda da joj pokaže onaj zahod s portretom i vratila se iz kuće s tom slikom pod rukom te je darovala Davidu dok smo se autom vraćali kroz francuska sela. Poljubio ju je - bio je oduševljen - no poslije par sekundi je postao praktičan i rekao: "Možda si trebala ostati koji dan i uzeti neki namještaj ... " Kasnije smo doznali da se radi o portretu Sare Bernhardt. U Francuskoj Eric nije htio s nama ići na prijeme i takve stvari. "Ne mogu se sada baviti nekim drugim; ono, samo puno pišem i vodim dnevnik, i družim se sam sa sobom." "Ispunjavaš toliko tih tekica za tripove", rekao sam. "Što poslije radiš s njima? Gdje ih držiš?" "Mnogo ih imam, čuvaju mi ih drugi, ali na tripu ih nažalost puno i izgubim ... " Eric je ipak otišao skijati na vodi s Gerardom i pridružio nam se na jednom tulumu, ali onda je odlučio otići u London, a mi smo prvo nakanili posjetiti Pariz i Rim. Naš hotel u Rimu je svakih par sati primao poruke. U osnovi, jednu te istu paničnu poruku od Erica iz Londona: potrošio je sav novac i nije imao čime platiti hotelski račun. Po dolasku u London sam najprije otišao u Kensington i podmirio njegov hotelski račun. Zatim sam mu održao uobičajeno predavanje koje sam kad-tad održao svakoj superzvijezdi kada bih osjetio da previše ovisi o mojem novcu. Rekao sam mu da je mlad, zgodan i da ljudi vole biti s njim u društvu: "Zar ne razumiješ da je svijet pun nevjerojatno bogatih ljudi, s ogromnim, prekrasnim kućama, koji se nasmrt dosađuju? Počni razmišljati kao bogataš. Postani veličanstven. Ne moraš boraviti u hotelima! Upoznat

281

ćemo

te s odličnicima i možeš živjeti kao bubreg u loju. Samo, moraš se o tim stvarim početi brinuti sam. Nećemo uvijek biti tu da te spasimo. Samo idi u svijet i budi rado viđen gost, i nikad ti neće trebati hotel. Ti si Zabava: nemoj to biti besplatno! Ljudima se više sviđa kad stvari moraju platiti. " Ukratko, govorio sam mu: "Kurvaj se." Poslije nekoliko dana u Londonu, od kojih mi je u naj življem sjećanju ostalo kako Rodney La Rod uskače u krilo Paula McCartneya istog trenutka kad ga je upoznao (to mi se sviđalo kod Rodneya - radio je sve one stvari koje i ti poželiš učiniti, ali znaš da ne smiješ), većina nas se vratila u New York. David i Susan su umjesto toga odlučili provesti neko vrijeme u Parizu, a Eric je ostao u Londonu kao gost mog tamošnjeg trgovačkog posrednika, Roberta Frasera, koji je bio mlad, zgodan i nosio besprijekorna odijela s tankim prugama - i bio vlasnik galerije u Mayfairu. Dom je sredinom '67 prošao kroz još jednu promjenu uprave. Preuzeo ga je Jerry Brandt, potpuno ga preuredio i nazvao Electric Circus. Priređeno je veliko otvorenje i svi smo otišli; naravno da smo bili znatiželjni što su učinili s prostorom kojeg smo sami pokrenuli prije godinu dana. Razlika između Exploding Plastic Inevitablea i Electric Circusa na neki je način bila sažetak napretka pop kulture iz primitivnog perioda u rano razdoblje elegancije. Bilo je to poput razlike između podrumskog kafića i golf kluba. Godinu dana ranije morali smo izmisliti multimedijski show od onoga što nam je bilo dostupno - aluminijske folije, filmskih projektora, fosforecentnih vrpci i kugle s ogledalcima. No iznenada, unutar dvanaest mjeseci '66. i '67. nastala je cijela pop-industrija i počeli su masovno proizvoditi potrepštine za rasvjetu i psihodelične rekvizite. Dobar

282

283

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

primjer koliko su se stvari promijenile za tako kratko vrijeme bila

Bijenalu u Veneciji upoznao Henryja Geldzahlera i kada je sljede-

je "Ericova jebaonica". Kod nas je to bio samo malen ograđeni

ći

dio uz plesni podij u koji smo ubacili nekoliko trulih starih madraca za slučaj da se ljudi žele "izležavati", a završio je kao prostor

sumnjivim - bio je među krajnje rijetkim mladim ljudima koji su

gdje je Eric tijekom E.P.l. večeri dovlačio djevojke za seks; sada,

inzistirali na odijelima sa Savile Rowa. Svi su uvijek buljili u nje-

pod upravom Electric Circusa, ta se sobica pretvorila u "prostor za meditaciju", s tapeciranim platformama, umjetnom travom i ponudom zdrave hrane.

ga jer je sve na njemu bilo skrojeno po mjeri - kao da je došao iz druge epohe. Kad je prvi put došao, nosio je široko tamnoplavo

U rano ljeto svi smo otišli u Staklenu kuću Philipa Johnsona u

put prolazio kroz New York, Henry ga je doveo u Factory. U tim modovskim, flower-power danima, Fred se doimao

odijelo na dvostruko kopčanje, plavu košulju i svijetloplavu leptir-mašnu. On i Henry su u dizalu sreli Ondinea, kojeg je Henry

u korist

elokventno predstavio kao "najvećeg glumca u današnjem underground filmu", na što se Ondine veoma šarmantno nasmiješio:

Plesne kompanije Merce Cunningham pod sponzorstvom Fon-

"Tako mi je drago što to kažeš, jer većina ljudi živi u zabludi da

dacije de Meni! iz Houstona. U organizaciji je kao predstavnik fondacije sudjelovao mladi klinac iz Teksasa Fred Hughes, i kad je

sam vulgarna svinja." Kad su njih trojica ušli u studio, prikazivali

New Canaan u Connecticutu, na dobrotvorni

čuo

događaj

kako se drugi organizatori pitaju koju rock grupu pozvati da

svira, izvijestio ih je: "Postoji samo jedna rock grupa - The Velvet Underground." Velvete je vidio godinu dana ranije u Domu, na

smo scenu "Allen Apple" iz ****, našeg dvadesetpetosatnog filma u nastajanju. Henry me odveo u stranu i izvijestio me da Fred radi za de Menilove, što je naravno bilo magično ime s obzirom na njihovu ljubav prema umjetnosti. No Fred je ionako bio drago

jednom od svojih putovanja između Houstona i Pariza, gdje je radio u galeriji Iolas. Kad je u Domu vidio Nico, nije mogao vje-

dijete - tako mlad i takav kicoš. Fred mi je najprije potpuno iskreno rekao da obožava moj

rovati da je to stvarno djevojka iz La Dolce Vita u koju se zaljubio na platnu - mislim, tko bi rekao da će je vidjeti pred sobom, glavom i bradom, na St.Mark's Placeu.

rad i da su moji filmovi prekrasni, reagirao sam kao i obično - iz usta su mi počeli izlaziti skromni zvukovi, oni koje radiš kada ti je neugodno, ali si zahvalan. Rekao sam mu da idemo na večeru

Fred je odrastao u Houstonu, gdje su u velikoj kući Philipa Johnsona živjeli poznati umjetnički pokrovitelji John i Domini-

u Village i pozvao ga s nama. Fred se nasmijao i rekao da je već i silazak do Factoryja u 47. ulici za njega bio velika stvar jer nikad

que de Menil te njihovo petero djece, George, Philippa, Franc;:ois, Adelaide i Christophe. Fred je imao tek nešto više od dvadeset

nije išao tako daleko prema jugu Manhattana pa mu je Village zvučao kao prava pravcata ekspedicija. Upravo u tom času je rola

godina, no na njihovim je umjetničkim projektima i akvizicijama

filma došla do kraja i upalilo se svjetlo, i kada se Fred osvrnuo

počeo raditi već kao tinejdžer. Čak i prije nego što je iz Teksasa

preselio u Francusku, kupio je jednu moju sliku za sebe i organi-

da razgleda atelje, na velikom crvenom kauču je ugledao nekog crnca kako jebe nekog bijelca. Nisam to ranije primijetio pa pret-

zirao projekciju nekih naših filmova u Houstonu. Kasnije je na

postavljam da su počeli za vrijeme zadnje role.

284

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

Fred nam se zaista i pridruži.o na večeri i počeo svakog dana dolaziti u Factory. Jutra i popodneva je provodio u De Menilovoj fondaciji, susrećući se s ljudima poput Nelsona Rockefellera i Alfreda Barra iz Muzeja suvremene umjetnosti, a ravno s tih sastanaka bi došao u Factory pomesti pod. Iz nekog je razloga većina ljudi koji bi došli raditi u Factory isprva bila privučena metenjem poda - i Paul je to radio mjesecima, prije nego što se uključio u druge aktivnosti. Pretpostavljam da je to bio prirodni nagon, budući da je bilo toliko nereda i toliko ljudi koji su radili još više nereda. Fredovo odijevanje bilo je sve napadnije i napadnije elegantno - nosio je crne sakoe s ukrasnim vrpcama, pažljivo kombinirao košulje i leptir-mašne. Jednog je dana došao s velikim kaubojskim šeširom. (Kasnije mi ga je poklonio i nosim ga na mnogo fotografija sa snimanja Usamljenih kauboja.) No najsmješnije je što mu se često nije dalo ići kući da se presvuče prije večere s prijateljima iz visokog društva u restoranima poput ,,21 " pa bi podove meo u sakou koji je pripremio za večeru. Kad je Fred '67. došao na scenu, nisam više uopće slikao, no nedugo poslije toge počeo sam raditi na velikim električnim stolicama za svoju retrospektivu u Švedskoj. Fred se odmah uključio i u slikanje i u snimanje filmova - dogovorio je s de Menilovima da snimim zalazak sunca za neko događanje u bombardiranoj crkvi u Teksasu koju su obnavljali. Za taj sam projekt snimio mnoge zalaske sunca, ali nijednim nisam bio zadovoljan. Međutim, novcem koji mi je preostao po završetku projekta smo krajem te godine i početkom '68. godine financirali snimanje Usamljenih kauboja.

no mjesta da se svi odvezemo od kuće de Menilovih u 73. ulici kraj avenije Park, gdje su svi ljudi koji su platili tisuću dolara za ulaznicu najprije bili pozvani na koktel, Philipa de Menil i Fred prema nama još uvijek ponašali tako formalno da su inzistirali da Paul i Gerard zauzmu njihova mjesta u autu. (Sami su u New Canaan došli vlakom i stopirali od stanice do Staklene kuće.)

U vrijeme dobrotvornog prijema za Merce Cunningham kod Philipa Johnsona nismo još dobro poznavali Freda, čega se najviše sjećam po tome što su se, kad u limuzinama nije bilo dovolj-

285

U tim su danima bili popularni piknici s hranom iz Brasserie s kariranim crveno-bijelim ubrusima. Ljudi kod Philipa, koji su za ulaznicu platili stotinu dolara, za svoj su novac dobili te lanč-pa­ kete plus dozu Velvet Undergrounda i plesnu predstavu Cunninghamovih plesača praćenu skladbom Johna Cagea za violu, gong, radio, te lupanje vratima, rad brisača i turiranje triju automobila. Bio je tamo i Jasper Johns, čuo sam kako govori da se ujesen seli u u Houston Street u donjem gradu, u veliku zgradu u kojoj je prije bila banka, dok će Susan Sontag preuzeti njegov stan na Riverside Driveu. Jedva sam čekao da razgledam Philip ov muzej underground umjetnosti. Gerard je tog dana nosio bič jer je trebao plesati na pozornici s Velvetima, Paul je bio u sakou iz osamnaestog stoljeća i čipkastoj košulji, ja sam nosio kožnu jaknu i traperice, a Fred je izgledao poput studenta - nosio je pulover od šetlandske vune ili nešto slično. Izgledali smo kao statisti u različitim filmovima dok smo prolazili muzejom. U blizini nije bilo nikog drugog pa je Paul otpočeo jedan od svojih usmenih eseja o suvremenoj umjetnosti koje su gotovo svi u Factoryju znali napamet - samo mu Fred još nikad nije bio izložen. Doduše, treba priznati da se i Paul uvijek trudio pronaći pokoju novu uvredu: "Suvremena umjetnost je samo užasan dizajn i ništa drugo", rekao je, zastajući pred jako dobrom apstraktnom slikom. "Vri-

~ 286

1967.

POPizom: Warholove šezdesete

jeme prave umjetnosti je prošlo i bojim se da je tako već dugo. Sad, kad bi ovi užasi bar bili dobar dizajn, ljudi bi ih kao takve

I

287

"Idemo pronaći Velvet Underwear" , predložio je Paul, izašli smo van. Smračilo se, ali su svjetla iz Staklene kuće sjala kroz drveće

jer su ružni, odvratni i banalni.

i travu, posvuda su bile rasute košare za piknik. Velveti su već započi­

Umjetnost više ne postoji, samo loš grafički dizajn kome ljudi bezuspješno pokušavaju prišiti neki smisao. Mislim, ako hoćeš

njali svirku pa je Gerard požurio da im se pridruži. Ja sam razmišljao o tome kako većina ljudi misli da je Factory mjesto gdje svi imaju

gledati pravi asptraktni dizajn, možeš otići u Harlem i buljiti u stari linoleum! Suvremena umjetnost je samo dizajn koji rade li-

iste stavove o svemu; ustvari, bili smo šarolika skupina koja se nigdje

i prepoznali; ali to nije

jenčine

moguće,

nije uklapala i nekako smo se uspjeli međusobno ne uklapati.

koje sumanuto analizira gomila morona. "

Fred je zinuo; očito nikada nije čuo da netko tako govori, a ponajmanje netko tko radi za jednog umjetnika. I to U njego-

Fred se u potpunosti utopio u sceni. Preselio se iz predivne kuće de Menilovih, gdje je dotada živio, u hotelu Henry Hudson u

vom prisustvu. A u blizini je visio i jedan od mojih autoportreta. Fred je izgledao kao da želi izraziti neslaganje, ali nije rekao ništa,

Zapadnoj 57. ulici, gdje su tada stanovali mnogi naši ljudi. Odbacio je svoju glamuroznu, privilegiranu poziciju u korist skromne hotelske sobice na West Sideu - fascinirao ga je sjaj bijede

samo je zgranuto buljio, a Paul.je nastavio: "Ako ne slikaš čovjeka, ženu, mačku, psa ili drvo, ono što ra-

koji je viđao u Factoryju i htio je jaču dozu. Prve večeri kad je došao u Max's - zapravo, pokušao doći - nosio je svoj desetoga-

diš nije umjetnost", rekao je Paul. "Danas odeš u galeriju i gledaš

Ionski kaubojski šešir i Mickey mu je zapriječio ulaz i rekao mu:

one kaparije i pitaš jednog od pretencioznih ljudi iz galerije što je to, je li to svijeća ili stup, a oni ti umjesto toga kažu ime umjetni-

"Ne poznajemo te." Fred mi je kasnije povjerio da ga je to tako potreslo da je samo uzdahnuo "U redu" i otišao natrag prema sjeveru u ekskluzivni El Morocco. (A u nezgodnoj situaciji nema

ka. 'To je Pollock'. Kažu ti umjetnikovo ime! Kakve to ima veze? Sve se svodi na ljude koji u galerijama gledaju cijene i kupuju onaj loš dizajn koji si mogu priuštiti."

ništa gluplje nego nositi smiješan šešir.)

"Kao da čitaš kritiku arhitekture", Paul je malo spustio glas jer smo se ipak nalazili u kući slavnog arhitekta. "Čitaš sve one riječi u svim onim patetičnim časopisima - o prozorskim daskama i vratima na ovim modernim nabacotinama stakla. Zgrade

Ljudi kažu da uvijek želiš ono što ne možeš imati, da je "susjedova trava uvijek zelenija" i sve to, no u šezdesetima se tako nisam osjećao nikad, nikad, nikad, ni jedne jedine minute. Bio sam pre-

su praktički ništa pa moraju izmisliti jezik da bi se činilo da su nešto."

sretan što radim to što radim, s ljudima s kojima to radim. Svakako, u drugim razdobljima moga života htio sam mnoge stvari koje nisam imao i zavidio sam drugim ljudima što ih imaju. No

Kod Paula je bilo sjajno što te njegovi argumenti, koliko god bili apsurdni, nisu mogli ne zabaviti. Mogao je tebi govoriti da si moron i ne bi ti smetalo - ustvari, vjerojatno bi se smijao - jer bi pronašao neki nečuveni način da to izrazi.

tada sam osjećao da sam konačno prava vrsta čovjeka na pravom mjestu u pravo vrijeme. Sve je to bilo slučajnost i sve je bilo fanta-

I

I

stično.

Ako bih i poželio nešto što nemam, činilo se da je pitanje

288

289

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

dana kad ću to dobiti. Nisam imao nikakvog razloga za nemir činilo se da nam sve izlazi u susret.

zastarjele one scene iz ranih rock and roll filmova kad neki stari

U svibnju je na obalama rijeke St. Lawrence otvorena Svjetska izložba u Montrealu, sa šest mojih autoportreta u američkom paviljonu, i odletio sam u Kanadu s Johnom de Menilom i Fredom u avionu gospodina de Menila. Američki

paviljon je bio geodezijska kupola Buckminstera Fullera, s aluminijskim zaslonima koji su se ljeskali na suncu, svemirskom kapsulom iz programa Apollo i dugim pokretnim stepenicama slobodnog raspona. Bile su to stvari koje bi i očeki­ vao vidjeti na međunarodnoj izložbi. Neobično je bilo to što je ostatak američkog programa skoro isključivo sadržavao pop zvao se "Kreativna Amerika". Sjećam se da sam, razgledavajući ga, razmišljao kako u SAD-u više ne postoje dva odvojena društva - jedno službeno i ozbiljno i "značajno", a drugo frivolno i pop. Ranije su se ljudi pravili da milijuni rock and roll singlica koje su klinci svake godine kupovali ne znače ništa, ali nešto što kaže ekonomist s Harvarda ili nekog takvog mjesta je bitno. No ova je američka izložba bila poput službenog priznanja da bi ljudi radije vidjeli medijske ličnosti nego bilo što drugo. Što se tiče umjetnosti, bili su tu radovi Rauschenberga, Stelle, Poonsa, Zoxa, Motherwella, D'Arcangela, Dinea, Rosenquista, Johnsa i Oldenburga. No velik dio izložbe činila je sama popkultura - filmovi i posteri zvijezda, ukrasi, narodne rukotvorine, indijanske umjetnine, gitara Elvisa Presleya i gitara Joan Baez. I te stvari nisu bile samo dio izložbe; one su bile izložba - pop Amerika je bila Amerika, u potpunosti. Stari je poredak bio takav da intelektualci nemaju pojma što se događa u drugom društvu - popularnoj kulturi. No sad su

uštogljenko prvi put čuje rock, počne lupkati nogom i kaže "Simpatično. Kako ste rekli da se zove ... 'Rock and ... roi!?'''. Kad je Thomas Hoving, direktor Metropolitana, predstavljao izložbu u koju su bile uključene tri biste drevnih egipatskih princeza, usput ih je nazvao "The Supremes" . Svi su sad bili dio iste kulture. Pop reference su ljudima davale do znanja da su oni to što se događa, da ne moraju pročitati knjigu da bi bili dio kulture, moraju je samo kupiti (ili ploču, ili televizor ili kartu za film). Paul je smatrao da u Factory treba zavesti više kontrole, da treba postati sličniji normalnom uredu. Htio je da postanemo prava tvrtka za snimanje i zarađivanje od filmova i nije vidio korist od toga da mlađi i stariji klinci tamo vise bez razloga. Htio je postupno ukloniti običaje svraćanja i izležavanja koji su se uvriježili kroz zadnjih nekoliko godina. To je ustvari bilo neizbježno - upoznali smo toliko ljudi po cijelom gradu da se naš mali krug proširio na stotine i stotine, i stvarno više nismo mogli održavati cjelodnevnu i cjelonoćnu "otvorenu kuću", jer je postala previše luda. Ispostavilo se da je Paul dobar šef ureda. On je pričao s biznismenima, čitao Vttriery i tražio zgodne ili smiješne (po mogućnosti oboje) klince da glume u našim filmovima. Smišljao je teorije koje je izbacivao pred novinare, na primjer, imao je cijelu prezentaciju o tome kako je naša organizacija veoma slična starom sustavu zvijezda u MGM-u. "Vjerujemo samo u zvijezde, i naši su klinci zapravo jako slični klincima kod Walta Disneyja samo što su naravno moderna djeca pa je prirodno da se drogiraju i ševe." Većina

stvari koje je Paul rekao novinarima u tisku je izgledala skandalozno. U početku se radilo tek o povremenim komenta-

POPizam: Warholove šezdesete

1967.

rima, no do kraja sljedeće godine intervjui s nama su bili puni njegovih efektnih dosjetki. Rani stil Factoryja je proizašao iz pop arta; nisi govorio, samo si radio lude stvari, a kad si pričao s no-

je bilo manje nego u vašoj popularnoj policijskoj seriji. Factory je bio mjesto gdje možeš pokazati svoje "probleme" i nitko te

290

vinarima, to si činio "gestama", što je bilo dostojnije umjetnika. No sada je taj stil bio potrošen - svi su bili spremni za malo artikulacije, a Paulu je artikuliranost bila najizraženija osobina. Da bi učinio Factory sličnijim "poslovnom uredu" kakvog je zamislio, Paul je ogradio otprilike trećinu prostora, podijelivši atelje u male odjeljke. Namjera je bila upozoriti ljude da je Factory sada mjesto gdje se vodi pravi posao - biznis s pisaćim mašinama, spajalicama, žutim omotnicama, registratorima. Ipak, to nije upalilo baš onako kako je zamislio: ljudi su odjeljke počeli koristiti za seks.

291

zbog toga neće mrziti. A ako svoje probleme razradiš u zabavan nastup, ljudima bi se sviđao još više, jer si dovoljno jak da kažeš da si drugačiji i pritom se zabavljaš. Hoću reći da u Factoryju nije bilo licemjerja i mislim da je razlog što smo napadani tako često i žučno bio upravo u tome što smo se odbijali pokoriti i

biti licemjerni i prikriveni. To je zaista razbjesnilo gomilu ljudi koji su htjeli da stari stereotipi ostanu na snazi. Često sam se pitao: "Zar ljudi koji određuju pravila igre uopće ne misle na sve one nesretne ljude na svijetu kojima jednostavno ne pristaju postojeće

uloge?" Kad bi klinci koje smo poznavali doživjeli slom živaca ili po-

činili samoubojstvo, ljudi bi rekli: "Vidiš? Vidiš? Gledaj što si im

Za to smo vrijeme postali meta nekih prilično agresivnih napada na drogu i homoseksualnost. Ako su napadi bili duhoviti i smiješni, uživao sam u čitanju kao i bilo tko drugi. No ako nas je netko u tisku bez humora optuživao na temelju "moralnih načela", pomislio bih "Zašto napadaju nas? Zašto ne napadaju, na primjer, brodvejske mjuzikle, gdje valjda u jednoj predstavi ima više pedera nego u cijelom Factoryju? Zašto ne napadaju plesače i modne dizajnere i dekoratere interijera? Zašto nas? Dovoljno je uključiti televizor da vidiš stotine glumaca koji su toliko gej da ne možeš vjerovati vlastitim očima i nitko njih ne dira. Zašto nas, kada omiljeni akcijski junaci iz Hollywooda u intervjuima opisuju svoju djevojku iz snova - u društvu svog

učinio!

Bili su dobro dok nisu upoznali tebe!" Pa, sve što na to

mogu reći je da je svatko tko je bio "dobro" kad nas je upoznao, i ostao dobro, a ako su ljudi imali teških problema - nekad ih ništa i nitko nisu mogli popraviti. Mislim, ulice su uvijek bile pune ljudi koji pričaju sami sa sobom. Nije baš da su mi davali novorođenčad s dobrom krvnom slikom kako bih ih odgajao. A u Factoryj u je ionako bilo puno heteroseksualaca. Gej priča je bila ekstravagantna pa je privlačila pažnju, no mnogo tipova je tamo dolazilo zbog prekrasnih cura. Naravno da su ljudi govorili da je Factory izopačen jer je tamo "sve prolazilo", no ja mislim da je to zapravo bilo jako dob-

dečka?"

ro. Kao što mi je rekao jedan hetero klinac: "Dobro je da ništa nisi prisiljen biti, čak ni ono što jesi." Na primjer, ako muškarac

Naravno da je u Factoryju bilo pedera; bili smo u zabavljač­ kom poslu, a - znate kakvi su zabavljači! Naravno da je u Fac-

vidi dva frajera kako se jebu, doznaje jednu od dvije stvari: ili je napaljen ili nije napaljen - i tako zna na čemu je u životu. Mislim

toryju bilo više gejeva nego u, recimo, kongresu, ali vjerojatno ih

da ljudi trebaju vidjeti apsolutno sve i zatim odlučiti sami, a ne

292

293

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

prepustiti drugima da odluče umjesto njih. Štogod se drugo tamo događalo, Factory je svakako pomogao mnogima da se odluče.

strani imali Stvar nad stvarima. Mislim, bila je to prilično velika stvar, oduzimala je sve njihovo vrijeme. "Ima li ga?", pitali su Jackieja drugi trans ići o Candy, a Jackie bi ponekad rekao nešto okolišajući, kao: "Slušaj, čak i Garbo ponekad mora popraviti

Tog sam ljeta upoznao Candy Darling. Mnogi ljudi vjerojatno računaju tek sljedeću, '68. godinu kao vrijeme kad smo se zaista zbližili s transvestitima koji su se muvali donjim gradom, jer su se tek tada počeli pojavljivati u našim filmovima kada je Paul stavio Jackie Curtis i Candy u Meso. Naravno, u nekoliko naših ranih filmova glumio je Mario Montez, no kako se Mario u ženu oblačio samo za nastup - po svijetu nikad ne bi išao kao žena - bio je više profesionalni zabavljač nego socijalno-seksualni fenomen poput pravih transića. Godine '67. transvestiti još nisu bili prihvaćeni u mainstream krugovima čudaka. I dalje su tavorili gdje i uvijek, na rubovima, po velikim gradovima, obično u ofucanim hotelčićima, držeći se jedni drugih - otpadnika loših zubiju i tjelesnog zadaha, s jeftinom šminkom i jezivom odjećom. Ali onda, baš kao što je droga ušla u život prosječne osobe, isto se dogodilo i sa seksualnim distorzijama te su se ljudi počeli malo više identificirati s transvestitima, vidjeti u njima "seksualne radikale", a ne depresivni ološ. Ušezdesetima su prosječni su likovi počeli imati problema sa seksualnim identitetom, a neki ljudi u načinu života transvestita vidjeli izraz mnogih vlastitih samopropitivanja. I naravno, ljudi su na neki način počeli priželjkivati njihovo društvo, gotovo kao da ih je tješilo što mogu reći: "Možda ne znam točno što sam, ali barem nisam transvestit. " Tako su '68. nakon što su im se godinama gadili, ljudi počeli prihvaćati transvestite, čak im se i ulagivati, svugdje ih pozivati. Prema novim načelima "um prije materije" / "ono si što misliš" / "budi svoj", transići su na svojoj

svoje dragulje." Sama Candy je o svome penisu pričala kao o "mojoj grešci". Uvijek je bilo aktualno pitanje kako zvati transiće - "ona" ili "on" ili malo jedno, malo drugo. Obično bih postupio po intuiciji. Jackieja sam uvijek zvao "on" jer sam ga poznavao prije nego što je postao žena, dok su Candy Darling i Holly Woodlawn bile "one", jer su već bile žene kad sam ih upoznao. No ako su '68. transvestiti postali dio zabave na općenitoj alternativnoj sceni, '67. su i dalje bili prilično "čudni". Jednog vrućeg kolovoškog popodneva tijekom Ljeta ljubavi '67, Fred i ja smo šetali West Villageom da preuzmemo hlače koje su za mene izradili u butiku Leather Man. Sve je bilo puno djece cvijeća na tripu i turista koji ih gledaju kako tripuju. Osma ulica je bila pravi karneval. U svim su se dućanima prodavale ljubičaste tekice za tripove, psihodelični posteri, plastično cvijeće, perle, mirisni štapići i svijeće, a postojala su i mjesta sa Spin-Artom, gdje istisneš boju na kotač, zavrti š ga i dobiješ svoju vlastitu pop art sliku (klinci su to obožavali raditi na tripu), pizzerije i sladoledari s kolicima baš kao u zabavnom parku. Pred nama je hodao dečko od devetnaest ili dvadeset godina s mekanim bitlsovskim pramenovima, a uz njega je hodao visok, senzacionalni transvestit u jako visokim štiklama i ljetnoj haljini čija je jedna naramenica bila pomno namještena da pada na nadlakticu. Oboje su se smijali i kad smo skrenuli u Aveniju Greenwich, gdje su se kurve oslanjale o zid, vidjeli smo kako plavuša

294

295

POPizam: Warholove šezdesete

1967.

zabacuje kosu i glasno kaže, da je čuju svi pederi u inspekciji:

žena nevjerojatna. Otpratio sam je kući - u Hotel Seventeen u 17. ulici između Treće avenije i Stuyvesant Parka, tihoj ulici s malim

"Ma pogledaj samo sve te zelene vještice." Tada se dečko slučajno okrenuo prema nama. Prepoznao me i zamolio me za autogram na papirnatoj vrećici iz butika engleske odjeće Countdown. Pitao sam ga što je u vrećici. "Satenske gaće za step u mojoj novoj predstavi Sjaj, slava i zlato. Premijera je u rujnu; poslat ću vam pozivnicu. Zovem se Jackie Curtis." Bolje sam promotrio plavušu. Izdaleka je bila puno privlač­ nija, izbliza sam vidio da ima ozbiljnih problema sa zubima, no svejedno je bila daleko naočitija od drugih transvestita koje smo viđali. Jackie je predstavio plavušu kao "Hope Slattery", kako se

zgradama s puno cvijeća i drveća. Bio sam tako naivan da nisam prepoznao klasične znakove da izbjegava platiti račun, čak ni kad sam vidio da drže njenu odjeću u predvorju. Kad je to vidjela, okrenula se na štiklama i potrčala preko ulice. Kad sam je dostigao, piljila je kroz prozor nekog stana u prizemlju. Na prozorske rešetke je izišao mali pas i govorila je 'Ma kako lije-pi psić! Li-jepi, li-jepi ... .' I pomislio sam da pokušava uvjeriti tog psa da je prava žena! U isto vrijeme, nije znala kako doći do svojih stvari - pobjegla je kroz prozor i sad se sramila. Poznavali su njenu ekipu i bila

Candy predstavljala u to vrijeme - pravo joj je ime bilo Jimmy Slattery i bila je iz Massapeque na Long Islandu.

je stvarno uplašena. Candy me toliko ganula jer sam u sebi vidio nju - i sam sam bio tako razbacan po zraku. Odmah sam napisao Sjaj, slavu i

Mnogo kasnije, kad sam ih oboje dobro upoznao, Jackie mi je ispričao kako je upoznao Candy:

zlato i postavio je s njom te jeseni." Kad ti netko kaže da je iz New York Cityja, očekuješ da je

"Sreo sam je praktički na istom mjestu gdje i tebe - odmah kraj Sutterove slastičarne - i rekao joj da u njoj ima nešto, hm,

premazan svim mastima i to. I kad r:ni je Jackie rekao da je bio "naivan", bilo mi je teško povjerovati u to jer je, na kraju krajeva, odrastao na uglu Druge avenije i 10. ulice, na gornjem Lower

posebno. A ona je rekla da privlači pažnju jer je poput žena u filmovima. Pogledao sam je i pomislio koja to žena tako izgleda u

East Sideu, s bakom Slugger Ann, koja je tamo imala bar.

filmovima? Jer, Andy, bila je u raspadajućem stanju. Prije nego što

Rekao sam mu: "Ma daj, Jackie, kako možeš pričati o naivno-

se počela malo brinuti za sebe, izgledala je kao služavka iz Večere u osam. Njeni zubi ... njeni zubi ... " Jackie je zatresao glavom kao da

sti kad si odrastao u East Villageu?"

želi reći "bolje da ne govorimo o njenim zubima". "Zapravo je najviše ličila na šake Senora Wencesa nego na bilo što drugo - plava

wich Village, znaš." Shvatio sam na što misli. Za klinca, ulična scena West Vil-

perika na šaci s ružem i dva gumba na mjestu očiju ... Znaš Senora Wencesa? Iz Ed Sullivan Showa? U svakom slučaju, otišli smo u

lagea bila je puno dalje od samo nekoliko blokova fizičke uda-

"Pa, sad", rekao je, ozbiljno me pogledavši, "to nije baš Green-

ljenosti.

Sutter's i kupili Napoleon. Zagrizla ga je i ispao joj je jedini dobar zub. Stajali smo tamo i zurili u zub u njenom dlanu, histerično se

Jackie i Candie su zajedno proveli ostatak ljeta i Slugger Ann je

smijali i govorili 'Isuse Bože, Isuse Bože .. .' i pomislio sam da je ta

čak

zaposlila Candy kao konobaricu.

296

POPizam: Warholove šezdesete

1967.

"Moja baka", rekao je Jackie, "nije znala da Candy genetski nije žena. A u svakom slučaju nije znala da će dolaziti na posao u negližeu! No njeno je prisustvo privuklo nove mušterije - nekoliko tetkica iz West Villagea koji nisu mogli vjerovati da se zaposlila. "

vrpcama te hlače ravnih nogavica - nitko više nije nosio trapezice. Što se tiče kose, mnogi su je dečki nosili u stilu Keitha Richardsa - u šiljatim pramenovima raznih dužina.

Posao konobarice bio je ispunjenje Candynih snova. Htjela je biti žena koja bi mogla posluživati meso i krumpire u gostionici na Desetoj aveniji - to joj je bila omiljena fantazija. Ili to ili ženska kurva koju muškarci šamaraju i tretiraju kao smeće. Ili čak lezbijka, i to joj se sviđalo. Bilo što, samo da nije muškarac. Candy nije htjela biti savršena žena - to bi bilo prejednostavno, a tako bi se i odala. Htjela je biti žena sa svim onim malim problemima s kojima se žene moraju baktati - poderanim čara­ pama, maskarom koja se mrvi, muškarcima koji je napuštaju. Čak je i posuđivala tampone, objašnjavajući kako mora hitno intervenirati. Izgledalo je kao da želi male probleme učiniti što stvarnijim kako bi veliki problem - njen kurac - bio nestvarniji.

297

Edie je još bila po gradu i živila u Chelseaju, no rijetko je dolazila u Factory. Jedanput je odmah poslije njenog odlaska Susan Pile otvorila torbicu da izvadi fenobarbital i shvatila da joj je bočica s tabletama prazna - unutra je bila samo poruka zahvale od Edie.

Eric mi je jednom rekao da poznaje Candy još od '64. "Viđao sam nju i Ronu kako šeću Bleecker Stretom. Dolazile su vlakom iz Massapeque i pravile se da su zaljubljene lezbijke." Rona je bila još jedna cura iz Max'sa. "Candy je išla kod onog njemačkog doktora na uglu 79. ulice i Pete avenije kod kojeg smo svi odlazili", rekao je. "Bilo je to poput servisa za traženje partnera - svi su poznavali sve. Candy su tek počeli bubriti mali pupoljci ispod bluze od hormona koje joj je davao."

Dizajnerica Bersey Johnson, koja je sada bila zaručnica Johna Calea, održala je 4. kolovoza zabavu u čast "povratka lava" u svom stanu na zapadnom Broadwayu. Plesalo se - uz puno Rascalsa ("Groovin''') i Arethe Franklin ("Respect") te Jefferson Airplanea ("Someobody To Love"). Svaki put kad bi počeo "Light My Fire" od Doorsa - puštali su ga često, i to dugu verziju - na Gerardovu bi se licu vidjelo ogorčenje. Nikada nije prebolio što je Jim Morrisson ukrao njegov kožni look, a ponajmanje to što ga je učinio popularnim: što je Jim Morrisson bio slavniji, Gerard se osjećao prevarenije. Jim je nedavno bio u gradu, nastupao je u klubu Scene i trebao je glumiti u našem filmuja, muškarac. Tog je ljeta Nico, koju smo dugo nagovarali da snimi cjelovečernji film s nama, konačno rekla: "U redu. Glumit ću u vašem filmu, ali samo s Jimom". Bila je jako zaljubljena u njega. Kad ga je pitala, odmah je pristao; rekao je da zna sve o underground filmovima, da je studirao režiju i tako dalje. No onda se Nico umjesto s njim pojavila s holivud-

Muzika Beatlesa sa Sgt. Peppera bila je nit vodilja cijeloga ljeta; svirala je apsolutno svugdje. Odijela koja je bend nosio na ovitku Sgt. Peppera tih su mjeseci postala temeljna uniforma za dečke­ vojna jakna podignutih kragni s crvenim epoletama i ukrasnim

skim glumcem Tomom Bakerom. "Jimu je menadžer zabranio da glumi u filmu", rekla je, "no ovo je njegov dobar prijatelj iz L.A-a i on je voljan nastupiti". A mi smo rekli: "Zašto ne?" Snimanje filma ja, muškarac je završilo nekoliko dana prije ruluma kod Betsy i trebao se vrlo brzo početi prikazivati u Hud-

298

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

činiti

299 svađali

son Theateru (naš posljednji film koji se tamo prikazivao bio je

nastavi

Moja kurvica). ja, muškarac se sastojao od niza scena u kojima

tome su bili ravnopravni), ali ipak su se jako voljeli. No na Betsynom tulumu o njoj nisam znao puno više od

taj tip, Tom, viđa šest različitih žena tijekom jednog dana u New Yorku, s nekima se ševi, s nekima razgovara, s nekima se svađa. Možda je to što je čula da u filmu za promjenu imamo toliko žena dalo Vivi ideju da nastupi u našem sljedećem uratku, jer me na Betsynom tulumu odvela u stranu i pitala je lito ostvarivo. Bio je to tek treći put da pričam s Vivom. Prišla mi je i predstavila se na otvorenju neke izložbe, negdje '63., kad je živjela s fotografom i pokušavala postati modna ilustratorica. Ne sjećam se o čemu smo onda pričali, možda o umjetnosti (poznavala je mnoge umjetnike). Louis Waldon, staloženi glumac kojeg smo

cijelo vrijeme ... " Louis i Viva su se stalno

(u

onog što vidim pred sobom. Imala je tako dojmljivo lice da si imao izbor hoćeš li je nazvati lijepom ili ružnom. Meni se slučaj­ no jako sviđao njen izgled i impresionirale su me reference na književnost i politiku koje je neprekidno iznosila. Pričala je konstantno i imala jedan od najzamornijih glasova koje sam ikad čuo

- bilo mi je nevjerojatno da glas jedne žene može biti toliko naporan. Rekla mi je da je upravo odigrala golišavu scenu u filmu koji je trenutno snimao Chuck Wein, Ciao, Manhattan, i pitala me hoću li uskoro snimati novi film. Rekao sam da počinjemo

poznavali, upoznao ju je u Villageu negdje '60., i jednom mi je prepričao taj susret.

snimati sutradan i dao sam joj adresu da dođe ako želi.

"Vivu sam upoznao u restoranu Joe's Dinette u Zapadnoj 4. ulici. Glava joj je bila puna krasti. Upravo je izašla iz psihijatrijske

Pretpostavljao sam da ćemo uskoro imati više problema s cenzurom - barem u slučaju da naši filmovi nastave privlačiti toliko

bolnice jer je imala slom živaca i čupkala je kraste, ali se trudila

pažnje - i mislim da sam podsvjesno shvatio kako bi bila dobra

suzdržati. Pitala me čime se bavim", pričao je Louis, "i rekao sam joj da sam glumac." Pogledala me i pitala: 'Glumac? Ne izgledaš kao glumac.' Rekao sam: 'E, pa jesam'. Ona je rekla: 'Mislim da

ideja imati barem po jednog stvarno artikuliranog glumca u svakom filmu. Zakonska definicija "opscenosti" sadržavala je frazu

nisi.' U to je vrijeme slikala. Bila je u Parizu kao manekenka, no nije uspjela ostvariti karijeru pa se vratila kući, na sjever države New York, i roditelji su je poslali u psihijatrijsku bolnicu." Iznenadilo me što je Viva stvarno doživjela slom živaca - uvijek sam samo slušao kako tvrdi da će ga dobiti. "Kad se oporavila?", pitao sam ga. Louis me pogledao i upitao: "Čuj, je li se uopće oporavila?" "Dobro, ali nikad joj nije bilo stvarno loše, zar ne?", pitao sam. "Ne, u tome je cijela priča sVivom - nikad joj nije stvarno loše. Dovoljno joj je loše da te izludi i dovoljno je zdrava da to

"bez društvene vrijednosti" i shvatio sam da bih s nekim tko je u stanju lijepo izgledati, skinuti se gol, ući u kadu i pričati intelektualno kao Viva ("Znaš, Churchill je u kadi provodio šest sati dnevno"), imao više šanse kod cenzora nego s hihotavom tinejdžerkom koja kaže "Daj da ti opipam kurac". Međutim, bila je to samo blesava pravna strategija, jer je meni i jedno i drugo bilo sjajno, sve su to bili samo ljudi koji se pred kamerom ponašaju kao i inače i sve sam ih jednako volio. Te večeri, na proslavi lava, Viva mi je rekla da je ludo zaljubljena u kipara Johna Chamberlaina, ali je on zaljubljen u UItra Violet. Pitala me što znam o UItri, koja je njena tajna, zašto toliki

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

muškarci luduju za njom, a ja sam rekao da ne znam baš ništa o njoj. Zatim sam je pitao što ona zna o njoj. "Apsolutno ništa", rekla je Viva. "Otkud joj novac?" Nisam znao ni to, bar tada, ali kako je to obično bilo prvo što su ljudi pitali o UItri - na kraju krajeva, nosila je skupu odjeću i imala onaj Lincoln i živjela u skupom apartmanu na Petoj aveniji - Vivino me pitanje nije iznenadilo. Međutim, kad sam je kasnije bolje upoznao, shvatio sam da je to prvo što Viva pita o svima: "Otkud im novac?" Ako je to bio treći put da smo razgovarali, drugi je put bilo '65, kad je došla u Factory tražiti da joj dam novaca. Učinila je to s nonšalancijom osobe koja podiže plaću, a uopće je nisam poznavao! U osnovi, rekla je "Treba mi dvadeset dolara, a ti si to možeš priuštiti". Primijetio sam da ima naviku vrlo elegantno češkati pičku preko haljine dok s nekim razgovara. Ponudio sam joj besmislenu rečenicu koju uvijek kažeš kad ne želiš nekome ništa dati: "Nemam novaca." Na ovoj sam je proslavi lava - i ona je u horoskopu bila lav - vidio prvi put još od onda, i upitao sam je kako joj je tog dana palo na pamet da dođe žicati. "Pa", rekla je, "Gerard me stalno zvao u Factory i ja sam mu uvijek govorila ne, ne, ne, no onda sam vidjela cijene koje postižu tvoje slike pa sam sljedeći put kad me pozvao došla s njim." ,,Ali kako si poznavala Gerarda?", pitao sam. "Ma viđali smo se po Chelseaju. Tamo sam dijelila sobu sa sestrom i jednog nam je mjeseca nedostajalo šesnaest dolara za stanarinu i došao je Gerard i upucavao mi se pa sam mu rekla: 'Ma daj prošeći, Gerarde - svi znaju da si pederčina!', a on se jako naljutio i počeo vrištati: 'Gdje si to čula? Gdje si to čula?', i rekla sam mu da svi kažu da je tvoj dečko i poludio je: 'Nisam! Nisam!' - pa sam mu rekla da u tom slučaju pokuša s mojom sestrom i

naravno da ga je i ona odbila, a kad sam otišla s njim u Factory da te upoznam, odbio si mi dati novac i to je bilo to."

300

301

Sljedećeg

je dana Viva došla u stan gdje smo snimali Ondineove ijubavi (što je izvorno trebao biti dio filma **** ali smo ga na kraju distribuirali kao zaseban film.) Odmah je otkopčala bluzu i pokazala nam sise: preko bradavica je nalijepila okrugle flastere, i snimili smo je kako govori Ondineu da joj, želi li je vidjeti golu, mora platiti za svaki komad odjeće koji skine,' uključujući i dva flastera. Svi smo bili oduševljeni Vivom; nikad nismo vidjeli nikoga poput nje, i otada nadalje se podrazumijevalo da će glumiti u svemu što budemo snimali. Bila je duhovita, elegantna i fotogenična - i davala je sjajne intervjue. Za lokalnu publikaciju Downtown je čak i recenzirala naše filmove, potpisujući se svojim pravim imenom Susan Hoffman i, naravno, o sebi je govorila samo pohvalno: "Viva je urnebesan spoj Grete Garbo, Myrne Loy i Carole Lombard .... kombinira eleganciju tridesetih s mačjom neposrednoŠĆu ... šezdesetih." Uzimali smo ulomke iz Vivinih hvalospjeva samoj sebi i stavljali ih u novinske oglase za naše filmove. Zašto ne? Sve što je napisala je bilo točno. Viva je bila savršena i za zbunjivanje cenzora, jer kad bi se svukla, uvijek se nametalo pitanje hoće li njeno koštunjavo tijelo nekog napaliti ili neće - "izazovnost" je tu zaista bila pod znakom pitanja. Paul, UItra, Ondine, Billy i ja smo krajem kolovoza '67. avionom otputovali na premijeru Djevojaka iz Cheiseaja uPresidio Theateru u L.A-u. Nico je već bila tamo; provela je ljeto u Dvorcu s Jimom Morrissonom, ali je otišla na Monterey Festival s Brianom

i 302

303

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

Jonesom. (Edie je kraći dio tog ljeta također provela u Dvorcu. Prošla je čitavu zemlju u Volkswagenovom kombiju - vozio je

"Mroamerikanac", ali se nikada nije uvriježio kao "crnac", bilo je to kao da tjeraju ljude da Šestu aveniju zovu ,,Avenijom svih

netko drugi - nakon što je posljednjih dana u New Yorku bila u velikoj krizi i uzimala previše droge.)

Amerika".) Crne pantere su privukle mnogo pažnje hodajući San Franciscom s pištoljima na vidljivom mjestu i nitko ih nije mogao spriječiti jer se pokazalo da nije protuzakonito otvoreno nositi

Podijelili smo se u dvije grupe. Ondine, Billy i cura koju su zvali Orion, Vještica Bleecker Streeta - njihova amfetaminomanska pri-

pištolj, samo potajice. Kako se ranije manje-više nitko nije sjetio iskoristiti ovu pravnu začkoljicu, bilo je šokantno vidjeti te pišto-

jateljica iz New Yorka koja se nedavno preselila u San Francisco -

lje, pogotovo u flower-power gradu vodenja-ijubavi-a-ne-rata.

bili su jedna grupa. Išli su okolo i terorizirali djecu cvijeća i cijelo vrijeme govorili kako ne mogu podnijeti više ni sekundu na Zapad-

Prošla je čitava godina otkad smo bili u Filmoreu s Velvetima.

noj obali. Jednom sam ušao u njihove sobe kad su uzeli beladonu

Gomila klinaca i dalje je gutala tripove, no scena je očito posus-

i gledao kako Ondineov prijatelj, obučen samo u točkaste čarape,

tajala i za koji mjesec novinari su počeli pisati da se Haight Ash-

ispušta ploču mramornog stola na nogu i ništa ne osjeća. On dine je rekao: "Beladona je jedini halucinogen. Vizualni je otrov." Čuo sam to od više ljudi - da acid nije ništa u usporedbi s beladonom.

bury pretvorio u kaos - pun smeća i ljepljivih tragova prolivene Cole po pločniku, s fluorescentnim znakovima koji su izgledali

Mi ostali smo samo lutali gradom, upijajući osjećaj mjesta na kraju velikog Ljeta ljubavi. Hipiji iz San Francisca širili su loše

sjajno kad su bili novi, ali sad su bili prljavi i grozni. U listopadu je ulicama prošla pogrebna povorka za "Hipija, odanog sina masovnih medija", koju su upriličili izvorni hipiji; oni su ozbilj-

vibracije prema svemu što je bilo iznad svojevrsnog psihodelič­ nog nivoa siromašrva - sve što je izgledalo kao da je koštalo, bilo je dio establišmenta. Vozeći se dan ili dva gradom u Cadillacovoj

no radili na organizaciji života u alternativnoj zajednici i počeli su im ići na živce svi mladi free-styleri koji su došli preko ljeta,

limuzini, koju je za nas iznajmilo kino, na neki način smo mahali

je ljeto upropastilo cijelu hipi priču - postala je prevelika i prekomercijalna.

crvenom krpom; djeca cvijeća na ulici su se okretala i prezrivo buljila u nas. To nam nije smetalo; bilo nam je jako smiješno, a Paul je, naravno, uživao - čak je smislio kako da se još više suprotstavi Haight-Ashbury likovima. Zamolio bi vozača da uspori uz pločnik kraj grupice klinaca u perlama i cvijeću, spustio bi prozor limuzine i upitao ih: "Klinci, gdje je najbliža Vojska spasa? Kupili bismo si neke hipi krpice."

nazivali su ih "neodgovornim hipijima". Te se jeseni osjećalo da

Dok smo šetali naokolo, shvatio sam da u San Franciscu vijetnamski rat izgleda mnogo stvarnije nego u New Yorku. Stojeći kraj zaljeva, gledali smo kako brodovi isplovljavaju za jugoistoč­ nu Aziju.

se različitim djelovima grada, razgovarali smo o Crnim

Kalifornijske cure su u standardnom smislu vjerojatno bile zgodnije od Njujorčanki - plavije i zdravije, pretpostavljam; svejedno

panterama. (Između "obojanih" i "crnaca" pojavio se i pojam

mi se više sviđalo kako izgledaju cure u New Yorku - čudnije i

Vozeći

304

1967.

POPizom: Warholove šezdesete

neurotičnije

(cura uvijek izgleda ljepše i krhkije kada će svaki čas doživjeti slom živaca). Mjesta poput "besplatnih dućana" ili uslužnih centara koja su otvorena oko San Francisca uglavnom su se počela gasiti ili zapadati u dugove. Mnogi su hipiji odlazili u komune diljem kalifornijske obale, ili u zapadnom Koloradu i Novom Meksiku. U New Yorku se tek trebao otvoriti besplatni dućan Diggersa ("Besplatno varivo i kava") u Istočnoj 10. ulici, blizu Paulovog stana. Country Joe & the Fish su nedavno nastupili u istoj ulici u Tompkins Square Parku na "pušačkom susretu" na kojem je njujorški umjetnik Frosty Meyers laserom šarao po nebu. Činilo se da su svi u San Franciscu uznemireni ljetošnjom poja-

vom amfetamina, naročito djeca ljubavi, kojima je bilo neugodno što ga toliko ljudi uzima jer te spid čini agresivnim, protiv čega bi se djeca cvijeća trebala boriti. Zapravo, ulicama su kružile sve vrste droge koje možete zamisliti. Sreli smo klinca kojeg smo znali iz New Yorka, Garyja. Sada je imao kratku kosu i nosio sportsku jaknu - izgledao je posve obično. No ispostavilo se da je kofer za harmoniku koji je nosio sa sobom bio pun marihuane. Sišli smo u jedan od lezbijskih striptiz barova gdje su cure simulirale seksualne igrice s drugim curama i jedna je plesačica izvodila ljude iz publike da ih izbičuje. Gary je pomakao jaknu sa stražnjeg džepa hlača i pokazao nam biper pomoću kojeg je komunicirao s nekakvom narko-centralom. Kad smo ga susretali u New Yorku, nije se uopće drogirao - studirao je na Školi za vizualne umjetnosti. Pitao sam ga kako se ubacio u posao s drogom i rekao je da je nekoliko mjeseci prije odlaska iz New Yorka u školi provodio većinu vremena u zahodu, puše-

305

ći

džointe koje mu je stalno davao jedan učitelj. Zatim je otišao u San Francisco s prijateljem koji je tamo poznavao neke ljude. Prešli su most Golden Gate da bi došli do vile u okrugu Marin. Ispred kuće je bio parkiran Ferrari, unutra je bilo opreme za nekoliko rokenrol bendova, a kad bi pritisnuo jedan gumb, po cijelom bi se stropu uključila koncertna rasvjeta i zavrtjeli bi se kreveti. Televizor u boji su imale sve spavaće sobe, kupaonice i kuhinja, a u svakom spremniku za metle je bio stereo uređaj. "Rekao sam 'Hej, pa ovo je prva liga!"', rekao je Gary. "Rekli su mi: 'Prva liga? Čovječe, siromašni smo. Imali smo loš tjedan, ubrali smo samo deset tisuća.' A kad smo ujutro sišli na doručak, gazdarica je otvorila frižider s gomilom zrnja, vitamina, voćnih sokova i droge. Izvadila je kapsulu s dugačkim igličastim kristalima i pitala 'Što danas želite probati?'. Ja sam rekao da je trava sasvim u redu, ali je ona držala te kristale rekla: 'Ja ću uzeti malo ovoga. Hoćete vi malo?'. I tako, uzeo sam malo - i mislio sam da više nikad u životu neću biti ljudsko biće ... " Striptizeta je bičevala nekog za susjednim stolom. Rekao sam Garyj u: "Čuli smo da se ovdje kurvaš." Izgledao je iznenađeno, a zatim veoma posramljeno. "Da, pa ... " Rekao sam to iz zafrkancije, no sad sam vidio da sam stvarno nešto pogodio. "Samo malo, kad sam tek stigao", rekao je braneći se, "par tipova koji se trljaju o tebe, drkaju sami sebi, puše ti, ali, slušaj, ja nisam nikome pušio." Izašli smo iz striptiz-kluba, pozdravili se s Garyjem i nastavili šetnju. Prošli smo kraj zgrade iz koje su dopirali zvuci probe benda. ,,0, Bože, muzika u ovom gradu je tako nevjerojatno loša", opet je započeo Paul. "Pomislite samo: San Francisco nije uspio

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

proizvesti nijednog pojedinca znatnijih glazbenih sposobnosti! Ni

koliko osamljenih ljudi u kišnim ogrtačima. Prikazivala se scena

Dylana, ni Lennona, ni Briana Wilsona, ni Micka Jaggera - nikog. Čak ni Phila Spectora! Samo neke nikakve grupe i nikakva

kad Tom Baker želi napaliti jednu od djevojaka i pita "Zašto se ne opustiš?", a ona mu kaže: "Ne poznajem te dovoljno dobro."

muzika. Zavaravaju se da je glazba grupna stvar - kao što misle da je sve ... " Upravo tada je bend zasvirao glasnije. "Pa stvarno, slu-

On je pita: "Napaljuje li te što sjedim ovdje gol?", a ona kaže "Pa, kad bi svirala muzika možda bih se napalila ... "

šaj to", rekao je. "Samo umorne imitacije loših imitacija bjelačkih imitacija crnačkih bluz bendova. The Beach Boys su bili najdivnija

Nismo ostali dugo - samo dovoljno dugo da vidimo da klinci umiru od smijeha. Na izlazu nam je blagajnik rekao da je posje-

grupa u Americi jer su prihvatili život u Kaliforniji u svoj njegovom bezumnom sjaju, bez ispričavanja i srama - samo dođi na plažu, nađi curu, pocrni, točka. I to je bio najsofisticiraniji mogući

titelja najviše u vrijeme ručka.

pristup - bitna je bila glazba, a ne poruka. Naravno, njihova najbolja stvar, 'God Only Knows', u Americi nikad nije postala hitom

Među njima su bile i tri minijaturne ljepotice koje su uvijek bile

306

kakvim je morala postati." Zatresao je glavom. "Jednostavno ne znam ... " Glazba je bila sve žustrija i žustrija. ,,0, Bože!", zaurlao je

307

Što smo više visili po Max'su to smo upoznavali više klinaca. tamo i pojavljivale su se zajedno već godinama: Geraldine Smith, Andrea Feldman i Patti D'Arbanville. Patti je odrasla u Villageu.

Paul, pokrivajući uši. "Sreća da nikad ne smisle melodiju pa ti ništa

Njeni su roditelji i dalje živjeli preko puta Cafea Figaro i cure su tamo bile dok se ne bi zatvorio, a zatim bi otišle prespavati kod

od ovoga ne može ostati u mozgu da te progoni".

Patti. Jedne noći te jeseni u Max'su, kad su svi u stražnjoj sobi bili potpuno tihi i crtali u svoje tekice za trip. S izuzetkom ekstrava-

Na tom smo putovanju održali nekoliko predavanja po koledžima i snimili dio materijala za film Biciklist, ali nikada nismo bili

gantne tetkice koja je na stolu plesala svoju interpretaciju pjesme Supremesa "Reflections", potakao sam Geraldine da mi priča o

dovoljno veseli da ugodimo ljudima u San Franciscu - tamo si

svom odrastanju. "Išla sam u tri katoličke crkve u Brooklynu i iz svih su me

se morao puno smiješiti, ako ne želiš da se počnu neprijateljski ponašati prema tebi.

izbacili; poslije sam išla u Washington Irving High", rekla je, kimajući glavom u smjeru 16. ulice i Irving Placea. "A što je s

Jednog kasnog rujanskog popodneva Paul i ja smo otišli u Hudson Theater da vidimo kakvu publiku privlači ja, muškarac. Za

Andreom?", pitao sam. ,,Andrea je išla u neku progresivnu školu

nekoliko tjedana tamo je trebao početi igrati Biciklist pa smo htjeli vidjeti smije li se publika, drka li ili piše bilješke, tako da

tano's. U tu si školu mogao dolaziti kad te volja. Bila je blizu

za teatralne-i-takve klince koja je bila jako skupa i zvala se Quin-

znamo sviđa li im se komedija, seks ili umjetnost. Ušli smo u Hudson i sjeli na par ofucanih sjedala. U prednjim

Ondinea" (diskoteke). Nisam ni jednu od tih cura mogao zamisliti kako sjede na satovima ili rade na poslu. Možda nekoliko dana godišnje, ali ne

je redovima sjedila grupica studenata, a iza njih je bilo rasuto ne-

više od toga. I tako nisam razumio kako uvijek imaju najbolju

308

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

i svuda idu autima. Te sam se noći izjasnio i otvoreno pitao Geraldine otkud im novac. Pokazala je djevojku otprilike njihovih godina na drugom kraju sobe. "Andrea i ja živimo kod Roberte", rekla je, "na uglu Parka i 31. ulice." "A otkud Roberti novac?", pitao sam je.

ju je čekao u autu, mislila sam da nas hoće silovati ili tako nešto. Ali uvjerili su nas da im možemo vjerovati i otišli smo s njima do hotela Warwick, ispred kojeg su bile stotine djevojaka i vrištale, ono, potpuno van sebe. Nekih sat vremena smo čekale u prizemlju s čovjekom koji je imao nekakvu novinarsku iskaznicu. Stalno sam ponavljala: 'Ovo je ludo, ovo je smiješno - do jedanaest se moram vratiti mami u Brooklyn', ali onda su nas malim liftom odveli gore i otvaraju se vrata apartmana, a u njemu se zabavljaju Beatlesi! Poslije sam shvatila da je tamo bila i Linda Eastman, ali tada ju nisam poznavala - tek sam došla iz Brooklyna, znala sam

odjeću

"Njen muž je jako bogat." Ponovo sam pogledao Robertu dok je Geraldine nastavljala: "Već otprije s njom živi Donyale Luna, a sad još ja i Andrea, a njen nas muž sve uzdržava." Donyale Luna je bila jedna od prvih velikih crnih manekenki visoke mode i bila je prekrasna. "Koliko je Roberti godina?", pitao sam Geraldine. "Trideset tri - kunem se Bogom! Ne vidi se jer je tako mala." Geraldine je rekla da misli da će ih uskoro sve izbaciti jer Donyale svakog mjeseca pozivima u Europu nabija račune od petsto dolara i Robertin muž se naljutio.

,,A Donyale ima nekog ludog dečka koji je jučer došao i razbio joj bocu pive o glavu", nasmijala se Geraldine, "točno nakon što nam je održala veliko predavanje o tome kako je strašno što pušimo travu i uzimamo LSD." "Ali tko vam kupuje odjeću?", pitao sam, gledajući u dizajnersku mini-haljinu i predivne kožne čizme koje je nosila. "Kupujemo Andreinim karticama, mislim, njene mame. I ne znam ... Uvijek mogu nagovoriti ljude da mi kupe odjeću ... ". Geraldine mi je ispričala kako je jedan od njenih prvih dolazaka s Brooklyna na Manhattan bio kad su u grad stigli Beatlesi, i cijeli je grad poludio, djevojke su udale i vrištale u televizijskim vijestima i pjesme Beatlesa su dvadeset i četiri sata dnevno treštale na radiju. "Hodala sam Bleecker Streetom s nekoliko prijateljica", rekla mi je Geraldine, "i prišla mi je neka predivna plavuša i pitala hoćemo li upoznati Beatlese? Mislila sam da je luda. Neki tip

309

samo Beatlese." "Igrale smo s njima bocu istine i sve takve igre, i gledali smo televiziju do pet ujutro i onda smo zaspali. Tijekom noći nas je sve tri netko pokrio velikom američkom zastavom." Udaljila se kao da je to kraj priče, ali nisam joj namjeravao dopustiti da se tako lako izvuče. "Ma daj, Geraldine!", bio sam uporan. "Sigurno ste radili ono. Priznaj! Hajde, neću nikome reći." "Neeee! Kunem se!", zahihotala se. "Tip koji nas je pobrao autom mi je rekao: 'Zašto ne odeš u sobu s Paulom?' i rekla sam ne, jer sam bila djevica, bile smo jako nevine. I tip se jako naljutio jer je valjda trebao dovesti djevojke koje će nešto učiniti... Ujutro nas je probudilo vrištanje izvana, otišle smo do prozora i dolje na ulici vidjele cure s histeričnim napadajima." "Kad sam došla u Brooklyn, mama mi je rekla: 'Mislila sam da si mrtva. Gdje si bila?' Bilo je to prvi put da me nije bilo cijelu noć i bila je stvarno ljuta. Sjedila je s jednom prijateljicom i rekla sam joj: 'Mama, znam da nećeš vjerovati, ali bila sam s Beatlesima'. Pogledala je u prijateljicu, kao, poludjela je, misli da je bila s Beatlesima."

310

POPizom: Warholove šezdesete

1967,

311

"I s kim to sad radiš?", upitao sam je. Geraldine se zahihotala i pokazala preko sobe na zgodnog

Joeovo lice, zabacujući mu kosu da bi odabrao njegovu "goru stranu", shvatio sam da je Paul jako zagrijan za snimanje filmova

plavokosog frajera koji je tad bio nov u ekipi. "Ako baš hoćeš znati, u vezi sam s Joeom Dallesandrom. Zaprosio me."

s Joeom. Naravno, Paul još uopće nije snimao naše filmove - sve sam i dalje radio ja. No sljedeće godine, dok sam bio u bolnici, sam je

Čuo sam da je Joe već oženjen, kćeri žene s kojom živi njegov otac ili nešto tako.

snimio Meso, s Joeom u glavnoj ulozi. S vremenom je postao Pa-

"Ali Joe je već oženjen, zar ne?" "Je", rekla je odmahnuvši rukom, "ali znaš, s njim to nije bitno ... " Izraz lica joj je postao ozbiljan. "Iskreno je zaljubljen u mene", rekla je. Tada se u djeliću sekunde ozbiljnost pretvorila u napad histeričnog smijeha. Joea Dallesandra smo upoznali kad je zabunom ušao u stan u Villageu gdje smo snimali Ondineove iju bavi, išao je posjetiti nekog u drugom stanu u toj zgradi. No kad smo pogledali razvijenu rolu tijekom čijeg je snimanja uletio, ispostavilo se da ima film-

ulova glavna zvijezda. ("Ne glumi, Joe, samo stoj tamo", čuo sam kako Paul viče na njega na snimanju Smeća. "Pusti uživljavanje, samo pričaj. I smiješi se samo ako si neiskren!") Dakle, Joe je tek počinjao biti s nama i te je noći u Max'su sjedio preko puta Jima Morrissona, koji je došao s novom ljepoticom. Za drugim su stolom Billy Sullivan i Matty - klinci iz Brooklyna - pričali s Amy Goodman, čiji je otac bio vlasnik Marvel Comicsa, i Matty im je govorio da ljudi više ne bi trebali imati kuće

sku pojavu i toplo-hladnu osobnost koja je jako uzbudila Paula.

nego "prostore za odmor". Iza njih je bio Jimi Hendrix s jednom od onih predivnih crnkinja, Devon ili Pat Hartley ili Emerettom,

Paul je uvijek proučavao lica - kako ih osvijetliti, kako ih fotografirati. Prošao bi kraj slike Jackie Kennedy i promrmljao:

ne sjećam se kojom, sve su bile prijateljice. Oko tri ujutro je u stražnju prostoriju uletjela Andrea, u' baršunastom dopičnjaku

"Jesi li ikada vidio san svakog fotografa kao što je ovo lice - pogledaj koliki joj je razmak među očima." Proučavao je Erica i

s pripadajućim baršunastim šeširom. Popela se na veliki okrugli

rekao mi: "Eric ima jedno od svega par savršeno simetričnih lica koja sam ikad vidio." No nešto čemu se divio još više nego osobi sa savršenim licem bila je osoba s manom koju je znala prikriti: "Elvis", jednom mi je ukazao, držeći sliku iz filma Loving You, "uopće nije imao bradu - zato je jako inteligentno od njega što je

nosio sve te uspravljene visoke ovratnike."

Činilo se da Paul u Joeu vidi novog Branda ili Jamesa Deana - osobu s vrstom filmske čarolije koja se sviđa i muškarcima i ženama. Kad sam jednog dana vidio Paula kako kritički promatra

stol gdje smo sjedili, razdrljila bluzu i povikala "Vrijeme je za zabavu! I sve će biti u redu! Marilyn nema već pet godina pa volite

mene dok je još vrijeme, moje je srce od zlata!" Bila je to njena uobičajena točka. Poneku noć bi previše poludjela i izazvala tučnjavu pa bi je Mickey na nekoliko tjedana izbacio. No ako bi samo stajala na stolu, rastrgala bluzu i otpjevala pokoju pjesmu, to je bilo u redu. Obično se i primala za sise i vikala: "Prava sam žena - pogledajte ove grejpfrute! Večeras ću biti gore!" Geraldine ju je uvijek poticala, vičuči: "Još! Više se skini! Još! Još!" Zatim bi Andrea našla nekog frajera i izazivala ga

312

313

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

dok se ne bi prilično zagrijao, a onda bi poludjela ako bi ju pokušao dotaknuti. U suprotnom uglu je bila Patti i čuo sam kako kaže Robinu, "čuvaru" u butiku Tiger Morse gdje se odjeća često krala ("Barem pola robe napusti dućan bez pozdrava", rekla mi je jednom Tiger): "Ionako ne vjerujem u nošenje odjeće, zašto bih je plaćala?"

Taylor nije mogao dočekati da mi prepriča što ga je na pariškoj projekciji Djevojaka iz CheIseaja potaklo da se vrati kući. "Pola francuske publike je izašlo", rekao je. "Sjedio sam s čov­ jekom koji je trebao biti najotkačenija osoba u Parizu i čak je i on ustao i otišao! Cijela ta navodno sofisticirana publika se usrala. Tako sam zaključio da SAD ima i najgore i najbolje." Situacija u Factoryju bila je tipična: Fred je u uglu razgledavao fotografije Billyja Namea koje su trebale biti objavljene u švedskom katalogu za moju izložbu u Stockholmu u veljači sljedeće godine; Gerard je čitao pismo od prijatelja iz Londona o smrti Briana Epsteina od predoziranja; Susan Pile je sjedila za pisaćom mašinom i ·listala prvi broj časopisa Cheetah (s duplericom gole Mame Cass u postelji od tratinčica); na radiju je svirao "Funky Broadway"; Paul je telefonirao upravitelju kina da ćemo uskoro završiti novi film, Goli restoran, i izrezivao recenzije filmova Ja, muškarac i Biciklist iz hrpe novina pred sobom (Paul je opsesivno iz novina izrezivao članke koji nas spominju i lijepio ih u bilježnice - njegovo prvo zaposlenje bilo je u osiguravajućem društvu, gdje je izrezivao stavke jedne police i lijepio ih u druge da se mogu fotokopirati, i rekao je da još uvijek uživa u rezanju ilijepljenju); ja sam potpisivao neke postere koje sam te godine napravio za peti Njujorški filmski festival u filharmonijskoj dvorani Lincoln Centra. Baš smo sve dovršavali i spremali se otići u kino - Fred je naglas čitao popis filmova u gradu: Point Blank!, Privilegij, Teror i strast, Gospodinu s ljubavlju, Čovjek za sva vremena, Jedan čovjek, jedna žena, Bonnie & Clyde, Uliks, U vrelini noći... " Kad je došao do Moderne Millie, otvorila se rešetka na dizalu

Kao što sam rekao, trudio sam se zamisliti ove klince u školi ili na poslu. Stvarno sam se naprezao, ali nije mi pošlo za rukom - nisam ih mogao zamisliti nigdje osim upravo tamo, u stražnjoj prostoriji Max'sa. Kad je Taylor Mead '64. napustio New York da bi otišao u Europu, bio je malo razočaran mojim redateljskim stilom; smatrao je da nemam dovoljno osjećaja za glumačku izvedbu. Sjećam se da se iznervirao kad sam ga jednom snimio kako sjedi na kauču u Factoryju s Jackom Kerouacom, Allenom Ginsbergom i Gregoryj em Corsom, jer sam snimao sa strane i nije se vidjelo tko je tko, a povrh svega smo izgubili tu rolu. Smatrao je da sam jednostavno previše neodgovoran i čuo sam da me nazvao "nekompetentnim". Taylor je naumio ostati u Europi dok ne završi rat u Vijetnamu, no već mu je '67. počela dosađivati Francuska, i kad je pogledao Djevojke iz Chelseaja u Cinematheque u Parizu, odmah me nazvao u Factory. "Predugo sam bio u zemlji La Dolce Vite, Andy", rekao je. "Djevojke iz CheIseaja su prava stvar. Dolazim kući." Došao je odmah, i istog dana kad je stigao smo ga snimili s Brigid i Nico i bivšim dječjim glumcem po imenu Patrick Tilden Rose (koji je igrao malog Elliota Roosevelta u Zori u Campobellu s Ralphom Bellamyjem i Greer Garson), za naš dvadesetpetosatni film, odnosno epizodu nazvanu Imitacija Krista.

i ušao je čovjek s pištoljem.

Baš kao i kad je ušla ona žena i propucala mi Mer1inke, i ovog mi je puta sve djelovalo nestvarno. Tip nas je sve natjerao da sjed-

314

1967.

POPizom: Warholove šezdesete

nemo na

kauč:

mene, Taylora, Paula, Gerarda, Patricka, Freda,

315

Billyja, Nico, Susan. Činilo mi se da je došao na audiciju za naše

Otišli smo na predstavu Jackieja Curtisa Sjaj, slava i zlato u Bastiano's Cellar Studio na Waverly Place u u Villageu, a poslije smo

filmove - mislim, podsvjesno sam bio uvjeren da se šali. Počeo je

bili u Salvationu na Sheridan Squareu, gdje su Jackie i Candy

urlati da mu je neki lik koji mu duguje petsto dolara rekao da ih dođe uzeti od nas u Factoryju. Onda je uperio pištolj u Paula i

Darling došli s dvojicom muškaraca koje nisam poznavao. Jackie mi se pridružio za stolom gdje sam pričao s trojicom Stonesa -

povukao obarač - i ništa se nije dogodilo. ("Evo", pomislio sam,

Brianom, Keithom i Mickom. Salvation je imao spušteni plesni podij i obojanu rasvjetu, ali

"stvarno se šali"). Onda je uperio pištolj u strop i ovog je puta opalio. Činilo se da je pucanj iznenadio i njega, sav se zbunio

i pružio pištolj Patricku, a Patrick je kao pravo nenasilno dijete cvijeća rekao "Ne želim ga, čovječe" i pružio mu ga natrag. Zatim je čovjek iz džepa izvadio plastični ženski kišni šešir i stavio mi ga na glavu. Na radiju je svirao "Expressway to Your Heart". Svi su samo sjedili, suviše preplašeni da išta kažu, osim Paula, koji je rekao tipu da će zbog pucnja svaki čas doći policija. No tip je rekao da mora dobiti svojih petsto dolara prije nego što ode, sad je zahtijevao da mu predamo opremu za snimanje i "taoca". Iznenada mu je Taylor skočio na leđa. (Kasnije je Taylor rekao: "Bilo je to kao da skačem na statuu od čelika, bio je tako v CC) . snazan Dok mu je Taylor visio na leđima, tip je izvukao nož na ras-

klapanje i počeo ga otvarati. Taylor je skliznuo s njega, zgrabio šešir s moje glave, otrčao do prozora navukavši ga preko šake i razbio staklo te se proderao prema YMCA-u preko puta: "UpoPolicija!"

moć! Upomoć!

Tip se strčao stepenicama što je brže mogao - nije čekao lift. Pogledali smo kroz prozor i vidjeli ga kako ulazi na suvozačku stranu velikog auta s otvorenim gepekom i hvata maglu. Taylor je kasnije rekao da je zaskočio tipa jer mu je bilo neugodno zbog mene, jer sam izgledao tako blesavo sa ženskim šeširom.

bez živog benda, samo su puštali ploče (ipak, bio je dobro mjesto za plesanje jer je muzika bila nevjerojano glasna). Otvoren je u Ijeto'67. na mjestu bivšeg Downtowna. Vlasnici su bili Bradley Pierce, Jerry Shatzberg i još neki ljudi, no zapravo ga je vodio Bradley, odlučujući koga će pustiti, koga neće pustiti i koga će izbaciti. Bio je očinska figura svim malim grupie djevojkama i uvijek si se mogao pouzdati da ćeš ga vidjeti kako se u nekom uglu ze za s njima i na neki se način brine za njih, poput popularnog učitelja u školi. Salvation nije baš dugo potrajao, ali dok je trajao bio je sjajan: imao si kamo otići prije Max'sa. Donosio je i laku zaradu vlasnicima: nudili su samo ploče i pića. Minimalno - savršeno za taj trenutak. Jackie i Candy su se očito pokušavali riješiti dvojice debila s kojima su došle. Candy je otišla ravno na plesni podij, a Brian ju je pogledao i pitao me: "Tko je taj tip?" Odmah je znao. Jackie mi je rekao da dolaze iz Max'sa. "Večeras sam tek drugi put bio tamo, a Candy prvi, i stavili su nas na kat", rekao je. Prije nego što se tamo počelo plesati, gornji kat svakako nije bio najzanimljiviji dio Max'sa - svi su bili ili dolje za šankom ili u stražnjoj prostoriji. Nitko nije išao na kat. "Naši pratitelji", rekao je Jackie sarkastično pokazujući prema toj dvojici, "bili su savršeno zadovoljni tamo gore, nisu čak ni posumnjali da smo u Sibiru. Candy i ja smo se tako sramile da

POPizom: Warholove šezdesete

1967,

smo otrčale u ženski zahod i ostale tamo. Stavljala je sve više i više šminke i govorila 'Nema šanse da sjedim tamo'." "Tko su onI.';>'" , pItao sam.

De Niro - to mu je bio prvi angažman. Godinama poslije, kad je postao slavan, Jackie mi je objasnio kako to da je glumio u predstavi.

"Pa, visoki cijeli tjedan potpisuje čekove i, recimo, ima puno prijatelja u Chase Manhattanu, ali nitko od njih nije čuo za nje-

"Došao je u stan redatelja, gdje smo sjedili Candy, Holly Woodlawn i ja, i pomislio bi da je lud - mi jesmo. 'Moram glumiti u predstavi! Moram glumiti u predstavi! Molim vas! Učinit ću bilo što!', preklinjao je. Pitao sam ga 'Deset uloga?'. Rekao je 'Da! I napravit ću plakate, mama mi ima tiskarski stroj'. Rekao sam: 'Meni baka ima birtiju, drago mi je'. U predstavi je bio fantastičan, nahvalili su ga u Voiceu."

316

ga ... E pa ... ", Jackie je uzdahnuo, "bilo je lijepo dok je trajalo. Upravo smo to otkrile. A niski je veliki obožavatelj Judy Garland koji misli da ima puno zajedničkog s Candy, premda su im u stvarnosti zajedničke samo genitalije, i ne može izdržati, a da svima ne govori 'Ona je muško'." Primijetio sam da se Jackie počeo ponašati ženstvenije nego kad sam ga upoznao na ulici tog ljeta, vjerojatno je to pokupio od Candy. "Zašto i ti nisi obučen u žensku?", otvoreno sam ga pitao. "Previše me strah. Znaš da ovdje živi moja obitelj. Ljudi me poznaju." Candy je prišla Jackieju i značajno prošaptala: "Hope je ovdje." "Tko je Hope?", pitao sam Jackieja kad se Candy vratila na plesni podij. "Hope Stansbury. Ona s dugom crnom kosom i blijedom, blijedom kožom", rekao je Jackie, pokazujući na djevojku u zgodnom odijelu u stilu četrdesetih. "Candy je nekoliko mjeseci živjela kod nje iza Caffea Cino kako bi je proučavala, iako Candy to ne želi priznati - naljuti se čak i kad kažem otkud ime Hope ... " "Ali više ne koristi to ime." "Ne", rekao je Jackie i dodao mi program za predstavu u kojem je jasno stajalo ime Candy Darling. U izvedbi Sjaja, slave i zlata koju smo gledali te večeri bilo je zanimljivo još nešto, uz to što ju je Jackie napisao, a glavnu je ulogu igrala Candy. Svih deset muških uloga je glumio Robert

317

Jednog je popodneva, tijekom projekcije Imitacije Krista, u "lovu na talente" u Factory navratio simpatičan tip iz The Merv Griffin Showa po imenu Paul Solomon. Brigid se odmah zaljubila u njega, a on se odmah zaljubio u Vivu i Nico. I tako je Merv ušao u fazu kad je u emisiji prilično često ugošćavao "luđake iz undergrounda". Ultra Violet se u njoj pojavila već nekoliko puta i ljudima s televizije se jako svidjela - bila je artikulirana pa su je valjda smatrali prilično razumnom luđakinjom - i utrla je put drugim curama. Viva je također bila prilično dobra na televiziji. No dvije talkshow katastrofe koje je naša grupa ponudila bile su Brigid i Nico. Kad je u emisiji gostovala Nico, odsvirala je pjesmu na harmoniju, i to je bilo u redu, no kada je Merv pokušao razgovarati s njom, samo je sjedila i nije ništa govorila. Dovela ga je do takvog očaja da je u eteru pozvao nekog iz produkcije da dođe na scenu i objasni mu tko je ta cura i zašto je pozvana u emisiju. Prije toga se zavukao pod stolicu. Takva je bila Nico. A Brigid je bila još gora. Brigid je u to vrijeme bila nevjerojatno svadljiva. (Odglumivši Groficu u Djevojkama iz Chelseaja,

318

1967.

PQPizam: Warholove šezdesete

319

ostala je u ulozi još nekoliko godina.) Zvali su me da nastupim

Kada je Brigid došla na pozornicu, Merv je pokušao započe­

u Merv Griffin Showu i odbio sam ih kao što sam s televizijom uvijek i radio. U zamjenu sam im ponudio Brigid i nagovorio je

ti razgovor spominjanjem Ultre, vjerojatno misleći da je underground jedna velika sretna obitelj ili da su superzvijezde barem

da nastupi, čak sam joj obećao da ću je otpratiti do studija i biti u publici da joj pružim podršku.

dovoljno pametne da se pretvaraju da je tako kad nastupaju na

Došao sam po nju u hotel George Washington na uglu 23. ulice i Lexingtona, gdje je živjela. Bila je u ružičastoj samtenoj jakni i sjajnim, crnim kožnim čizmama, a u kosi je nosila mašnice.

televiziji, kao što uvijek čine ljudi iz Hollywooda ("Sjajno sam se proveo radeći na ovom filmu. ") Umjesto toga, Brigid je popljuvala Ultru, i to žestoko. I Merv je počeo strahovati da Brigid baš neće

biti simpatična. Imao je pravo. Odnosila se prema njemu

Vani je padala kiša i bojala se da će smočiti kosu pa je jadikovala: "Oh, zašto sam ikad rekla da ... " Krenuli smo taksijem na snima-

kao da je stranac koji ju uznemirava na autobusnom kolodvoru, gledala ga je otvoreno neprijateljski, a jednom se čistim naspidi-

nje u Little Theateru u Zapadnoj 44. ulici, no kad smo prošli kraj restorana Howard Johnson's na Broadwayu pokušala je pobjeći,

rano-psihopatskim pogledom zapiljila ravno u kameru. Merv je pokušao biti ugodan na sve moguće načine, ali ništa je nije moglo

moleći

udobrovoljiti. Jedini dobar trenutak je bio kad je bacio pogled na

dječjim

njenu odjeću i pitao: "Tko vam je dizajner?", a Brigid je ustala i objavila "To uvijek možete vidjeti po malom zlatnom gumbu: Levi Strauss". Zatim ju je Merv, malo ohrabren, pitao što radi po

me: "Hajde da sve zaboravimo i odemo na frape." (Brigid tada nije bila predebela, samo malo bucmasta s predivnim licem i nikad nije propuštala priliku za jelo. Pričala mi je

kako ju je kao djevojčicu mama podmićivala da smršavi - trideset dolara za svaku kilu koju skine - i kako je stavljala čarape pod

cijeli dan budući da kaže da nije zaposlena, a Brigid mu je rekla

vagu u sobi da bi smanjila iznos, i kako je čistačica Nora nalazila zdjele zobene kaše pod njenim krevetom, i kako je kasnije kad

istinu: "Svaki dan bojim. Iz bež u druge boje. Uzmem bež traperice i bojim ih u kadi."

se udala znala otići na večeru s prijateljima i još jednom večerala kod kuće s mužem.) Rekao sam da možemo u Howard Johnson's poslije emisije.

Istog trenutka kad je snimanje završilo, Brigid je odmarširala sa scene prema meni. Pitala me kakva je bila i kad sam joj rekao istinu - užasna - nije mi vjerovala! Pitao sam je koliko injekci-

U garderobi Little Theatera šminkali su doktoricu Joyce Brothers, još jednu gošću emisije. Rekli su Brigid da je sljedeća na

ja amfetamina je uzela prije nastupa i nije mi htjela odgovoriti. Otišli smo u Factory i tamo gledali emisiju sa svima ostalima i

redu za šminkanje, no kako je to bila svadljiva Brigid, jako im je

dok se gledala još je uvijek bila tako šlagirana da nije shvaćala da je loša. (Nije požalila još godinama, sve dok se nije skinula sa

uzvišeno rekla "Ne", kao da želi reći da svi drugi mogu biti tako plastični da trebaju šminku, ali ona je prava i šminka joj ne treba! (No primijetio sam da je izvukla kutijicu pudera s ogledalcem i natrackala se dok je mislila da je nitko ne gleda.) Ušli su Bill Cosby i Vincent Price, ostavio sam Brigid samu i otišao u publiku.

spida i konačno posramila.) Dan poslije emisije u Factory je stiglo pedeset velikih bež samterica adresiranih na nju - Levi Strauss & Co. su joj zahvalili za reklamu.

321

POPizam: Warholove šezdesete

1967.

U listopadu sam imao neugodnosti zbog nekih predavanja na koledžima na zapadu, koje mi je ugovorila jedna velika agencija za predavače. Na predavanja sam uvijek vodio skupinu superzvijezda jer sam bio suviše stidljiv i plašljiv da bih govorio sam - superzvijezde bi rekle sve što treba i odgovarale na pitanja iz publike, a ja sam samo šutke sjedio na pozornici poput pravog mistika. Vodio sam ljude poput Vive, Paula, Brigid, Ultre i Allena Midgettea, prezgodnog plesača koji je glumio u nekoliko naših filmova, i činilo se da su na koledžima uvijek svi zadovoljni, iako to što smo radili nisu bila baš "predavanja" - više neka vrst talk showa s mutavim voditeljem. Jedne noći u Max'su sam sjedio između Paula i Allena, sutradan smo trebali otići održati nekoliko predavanja na zapadu, i iznenada mi se nije išlo, imao sam previše posla. Nakon što sam

Tek četiri mjeseca kasnije netko je na jednom od koledža vidio moju sliku u Voiceu i usporedio je s vlastitom fotografijom Allena na pozornici i morali smo im vratiti novac. Kada me novinar tamošnjeg lista nazvao i zamolio za komentar, što sam mogao reći, nego: "U tom trenutku se činilo da je to dobra ideja." No cijela je situacija postala još apsurdnija. Recimo, jednom sam bio na telefonu sa službenikom jednog drugog koledža s te turneje 'i uvjeravao ga da mi je stvarno žao, kada je postao paranoičan i

320

se neko vrijeme žalio, Allen je predložio: "Pa mogu ja glumiti tebe." Nekoliko trenutaka nakon što je to rekao podsjećalo je na onu klasičnu filmsku scena kad svi čuju neku glupu ideju i onda polako shvate da možda i nije tako glupa. Pogledali smo se i pomislili - zašto ne? Allen je bio tako zgodan da bi publici možda bio i draži. Ionako je trebao samo šutjeti i pustiti Paula da priča, kao što sam činio i ja. Na tulumima smo se već godinama igrali "brkanja superzvijezdi", govoreći ljudima da je Viva Ultra, a Edie ja, a ja Gerard - nekad bi ljudi i sami pobrkali, recimo, Toma Bakera (ja, muškarac) i Joea Spencera (Biciklist) i mi ih jednostavno ne bismo ispravili, bilo je zabavnije pustiti ih da griješe, to nam je bilo jako smiješno. Tako da su te antizvjezdane igre s identitetom bile nešto što smo ionako radili, praktički usput. Sljedećeg dana su Paul i Allen, koji je obojao kosu u srebrno, odletili su u Utah i Oregon i još neka mjesta održati predavanja. Kad su se vratili, rekli su da je sve prošlo u redu.

upitao me: "Kako uopće mogu biti siguran da sad stvarno razgovaram s vama?" Razmislivši nekoliko trenutaka, morao sam mu priznati: "Neznam." Ipak, i dalje sam smatrao da je Allen bio puno bolji Andy Warhol od mene - imao je jako visoke jagodične kosti, puna i izražena usta te zakrivljene obrve, bio je luđački lijep i petnaestdvadeset godina mlađi. Baš kao što sam oduvijek htio da me u filmu o mom životu glumi Tab Hunter. Ljudi bi bili puno sretniji da misle da sam bio zgodan poput Allena ili Taba. Mislim, pravi Bonnie i Clyde sigurno nisu izgledali kao Faye i Warren. Tko želi istinu? Tome šoubiznis i služi - dokazuje da nije bitno kakav si, nego kakav misle da jesi. Ipak, iz tog sam iskustva trebao nešto naučiti - da su dani bezbrižnih podvala prošli, da kad potpisujemo stvari poput ugovora, kao što je bio onaj s agencijom za predavanja, ono što mi smatramo šalom drugi ljudi zovu "prevarom". I tako smo se naglo morali početi ponašati odraslije. (No kasnije - već je bila '69. - još sam jednom pretjerao sa šalom, rekavši novinaru časopisa sa Zapadne obale nešto neču­ veno: "Ja čak ni ne radim svoje slike - Brigid Polk ih radi za

322

POPizom: Warholove šezdesete

1967.

mene". To nije bila istina, htio sam biti duhovit. Joyce Haber je

Sredinom studenog je kazališna skupina Play-House of the Ridi-

to citirala u svojoj popularnoj kolumni, otkuda se glasina proši-

culous u Bouwerie Lane Theateru u donjem gradu premijerno

rila u nacionalne časopise i zatim su, što je bilo najgore od svega,

izvela Osvajanje svemira. Bio je to velik društveni događaj u undergroundu jer su u predstavi glumili mnogi ljudi iz naših filmova i iz ekipe u Max'sa - Taylor Mead, Ondine, Ultra Violet, Clau-

počeli nazivati njemački novinari i pitati me za moju "izjavu",

jer su tamošnji kolekcionari koji su imali mnogo mojih radova sad bili u panici da nemaju Warhola nego Polk, itd. I tako sam morao objaviti javni demanti. Fred je urlao na mene jer je bio

323

de Purvis, Beverly Grant, Mary Woronov, Lynn Reyner, Frankie

iscrpljen od odgovaranja na preko atlantske pozive i objašnjavanja ljudima koji su u moje radove uložili stotine tisuća dolara da sam se, ha-h a-ha, samo šalio. Mislim da sam u tom trenutku jednom

Francine. Probe Kose i Osvajanja odvijale su se u isto vrijeme u donjem gradu. Osvajanje je na programu ostalo kratko i naišlo na skroman odaziv publike. Kosa je, naravno, postala ogromnim komer-

za svagda naučio da loša usputna šala u novinama može izazvati jednaku količinu problema kao i neispoštovani ugovor.)

cijalnim hitom i za nekoliko je mjeseci preseljena na Broadway u Biltmore Theater, gdje je na programu ostala godinama. Označila

U studenom je na njujorškom Shakespeare Festivalu održana premijera hipi mjuzikla Kosa, a tog se mjeseca na kioscima i u dućanima

narko-potrepštinama pojavio i prvi broj časopisa Rolling

Stone iz San Francisca, usmjerenog na rokere studentskog tipa. (Drugi - još intelektualniji - rock magazin Crawdaddy je izlazio u Bostonu od početka godine.) I Kosa ,i Rolling Stone su pronašli

je prekretnicu u povijesti kazališta, baš kao što je i Ponoćni kauboj sljedeće godine učinio za film. Postalo je jasno da postoje dvije vrste ljudi koji rade stvari vezane uz kontrakulturu: oni koji žele postati komercijalni i uspješni i svojim radovima prodrijeti u maticu društva, i oni koji žele ostati gdje jesu, izvan društva. Da se istovremeno bude kontrakulturan

odgovarajuću mješavinu kontrakulture ispretne komercijalnosti

i ostvari masovan komercijalni uspjeh, trebalo je govoriti i raditi radikalne stvari u konzervativnom formatu. Na primjer, održati

da bi ostvarili sjajan posao na novom tržištu za mlade.

dobro koreografirano, dobro skladano, antiestablišmentsko "hi-'

Kosa je proširila ideju da je novi veliki kult mladosti izazvan krajem razdoblja ribe i početkom razdoblja vodenjaka - i zaista je

pijevsko događanje" u klimatiziranom, dobro smještenom kazalištu. Ili ono što je učinio McLuhan - napisati knjigu o tome kako

izgledalo da mladi preuzimaju svijet u svoje ruke. Trebalo je istražiti toliko novih tržišta, toliko je novih vrsta ljudi trebalo časopise,

su knjige postale suvišne. Drugi ljudi - oni kojima uopće nije bilo stalo do masovnog

filmove i glazbu s kojima bi se mogli identificirali. Dotad su već svi

komercijalnog uspjeha - radili su radikalne stvari u radikalnom formatu i ako bi se ispostavilo da publika ne razumije sadržaj ili

pametni poslovnjaci shvatili da su klinci zapravo prestali odrastati, da će ostati dio tržišta za mlade. A mnogi pametni ljudi koji su to shvatili i sami su bili klinci. Sad kad su duže ostajali mladi, poslije diplome su mogli postati izvršni grupiji, ako su to htjeli.

formu, to nije bio njihov problem.

Kosa je bila jako "normalna": iako se bavila hipijevskim životnim stilom, nije mu pripadala. Naravno, u početku možda i jest,

324

POPizam: Warholove šezdesete

jer su priču i stihove napisali Jim Rado i Gerome Ragni, a režirao ju je Tom O'Horgan, no brzo je došla u ruke ljudi koji su bili spretni u pravljenju stvari koje dobro prolaze kod široke publike. Poslije Sjaja, slave i zlata puno smo češće viđali Candy Darling te su ona i Jackie počele često dolaziti u Max's - više ih nisu ignorirali i slali na kat. Kad je u studenom izašao album Stonesa Their Satan ic Majesties Request, Candy i ja smo sjedili u stražnjoj prostoriji za okruglim stolom i kad je na džuboksu zasvirao "Citadel", rekla je: ,,0, slušaj. Ovu stvar je Mick napisao za mene i moju prijateljicu Taffy. Slušaj riječi!" Taff)r je bila još jedan gradski transvestit, no nisam ju još upoznao. Candy nije nimalo marila za rokenrol- u glavi su joj bile samo tridesete i četrdesete te filmske' pedesete - pa je bilo stvarno neobično što svojim glasom nalik na Kim Novak priča o rock tekstovima. Budući da preko tih stvarno bučnih razglasa nikad nisam mogao razumjeti ni riječ, pitao sam je što kažu u tekstu. "Sad će biti! Slušaj! 'Candy i Taff)r / Nadam se da ste dobro / Dođite me posjetiti / U Citadeli'. Jesi li čuo? Upoznale smo ih u hotelu Albert." Albert je bio jeftin hotel na uglu 1o. ulice i Pete avenije. "Bile smo na katu iznad njih i pred njihov smo prozor na uzici spustile grožđe. Shvaćaš, Citadel je New York, a pjesma je poruka za nas - Taff)r i mene." "Kako to da one noći u Salvationu nisi pozdravila Micka?" "Bilo mi je previše neugodno", rekla je Candy, "jer uopće ne raspoznajem te Stonese. Koji je Mick?" Projekcija **** u Cinemathequeu u prosincu - prvi i zadnji put da smo ikad u komadu prikazali svih dvadeset pet sati tog filma prizvala je u sjećanje sve one rane dane kad smo snimali filmove

1967.

325

samo zbog zabave i ljepote bilježenja što se događa s ljudima koje poznajemo. (Kao što je istakao jedan recenzent, naši filmovi su možda izgledali poput kućnih snimki, ali naša kuća nije bila nalik ni na jednu drugu.) U to vrijeme nisam tu projekciju doživljavao kao prekretnicu, no sad mi je jasno da je označila kraj razdoblja u kojem smo snimali filmove samo radi snimanja. Sjedili smo u tami Cinemathequea i gledali rolu za rolom materijala koji smo snimali tijekom čitave godine, na svakom mjestu gdje smo bili - u San Franciscu, Sausalitu, Los Angelesu, Philadelphiji, Bostonu, East Hamptonu, po čitavom New Yorku, s prijateljima kao što su Ondine, Edie, Ingrid, Nico, Tiger, Ultra, Taylor, Andrea, Patrick, Tally Brown, Eric, Susan Bottomly, Ivy Nicholson, Brigid, Gerard, Rene, Allen Midgette, Orion, Katrina, Viva, Joe Dallesandro, Tom Baker, David Croland, Banane. Te večeri, gledajući sve to odjedanput, sve sam doživljavao stvarnijim (mislim, nestvarnijim, što je zapravo stvarnije) nego kad se zaista događalo - zamislite Edie IOndinea, šćućurene zajedno na vjetrovitoj, pustoj plaži za tmurnog dana, čuje se samo kamera i vjetar koji raznosi njihove glasove po pješčanim dinama dok pokušavaju zapaliti cigarete. Neki su ljudi ostali na čitavoj projekciji, neki su ulazili i izlazili, neki su spavali u predvorju, neki su spavali u publici, a neki su bili poput mene, nisu ni na sekundu mogli odvojiti pogled od platna. Čudno je bilo to što sam i sam prvi put gledao film - donijeli smo razvijene role ravno u kino. Znao sam da ga više nikad nećemo prikazati u ovoj dugačkoj varijanti pa je to bilo kao da pred nama blješti život, naš život - događao se samo jedanput i više ga nikada nismo trebali vidjeti. Sljedećeg se dana u Cinemathequeu počela prikazivati dvosatna verzija dvadesetpetosatnog filma i to je bilo to - većina filmske

326

POPizom: Warholove šezdesete

vrpce je otišla u skladište i ubuduće smo razmišljali uglavnom o idejama za cjelovečernje filmove koji bi se mogli prikazivati u normalnim kinima.

1968. - 1969.

P

očetkom godine mogao si slušati "Poeziju preko telefo-

na", a u lipnju su već po~tojale i "Demonstracije preko telefona" - nazvao bi broj i snimljeni glas bi ti rekao gdje su tog dana u gradu zakazani javni protesti. Zvijezda mog filma Spavanje, John Giorno, burzovni mešetar koji je postao pjesnik, bio je organizator "Poezije preko telefona", a sponzor mu je bila Liga za arhitekturu. John mi je rekao da ljudi najviše zovu zbog pornografskih pjesama. Astrologija i druge okultne stvari poput numerologije, frenologije i čitanja iz dlana su postajale sve popularnije - mislim, najednom je sve bilo ukrašeno znakovima zodijaka. Novi stil je bilo nasilje - hipij evska ljubav već je bila staromodna. '68. su ubijeni Martin Luther King, Jr. i Robert Kennedy, studenti su na Columbiji zauzeli sveučilište i borili se s policijom, klinci su zakrčili Chicago povodom nacionalne konvencije Demokrata, a od pištolja sam nastradao i ja. Sve u svemu, prilično nasilna godina. Ulazeći

u Factory jednog siječanjskog popodneva čuo sam razbijanje stvari u pozadini i vidio kako Susan u kutu plače: "Što se događa?", pitao sam je. "Tko je otraga?" Ispuhala je nos. "Ondine i Jimmy Smith. Tuku se." Prije nego što sam upoznao Jimmyja Smitha, čuo sam mnoge priče o njemu i sve su imale isti završetak: da se radi o luđaku i štetočini, ali intrigantnom tipu.

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

Jimmy Smith je bio legenda -luđak na spidu koji je u stanju ukrasti sve, ali pljačka samo ljude koje poznaje. Međutim, radio je to na tako lud način da bi se većina žrtava zainteresirala za njega. Jedne me večeri nazvala Brigid i rekla:

molim te, samo želim otići do hotela po odjeću". S vremenom bi popustio i rekao joj: "U redu, vidimo se tamo za sat vremena". Za sat vremena bi otišao tamo, a Debbie bi naravno klisnula. Drugi scenarij je bio da ga nagovori da ode po pohanu piletinu ili nešto slično i da prije njegovog povratka, iako zaključana, zbriše kroz prozor te bi potjera počela ispočetka. Bio je to osnovni zaplet njihove igre.

330

"Upravo me posjetio Jimmy Smith." (Tada je živjela na Madisonu, u stanu iznad Paraphernalije.) "Što je odnio?" "Pa, nisam još završila inventuru, no recimo samo: sve što je za mene imalo ikakve važnosti u ovom trenutku mog života." "Zašto si ga pustila unutra?" "Lupao mi je po vratima, eto zašto! Rekla sam mu da se gubi pa je provalio. Onda mi je na brzinu uručio dva svežnja crvenih ruža, funtu kavijara Beluga i knjigu pjesama - i za dvije minute je opelješio sve iz stana." ,,Ali zašto ga naprosto nisi zaustavila?" "Zato", posdsjetila me, "što je nasilan." Brigid se spetljala s Jimmyjem Smithom jer je povremeno dopuštala njegovoj djevojci Debbie Dropout da se krije kod nje. Jimmy i Debbie su imali jednu od onih "molim-te-nemoj-me-tući" veza koje su poput igre lovice i skrivača, u kojoj bi ona "pobjegla" negdje u grad a on bi obilazio sve ljude koje zna i pokušavao je "uhvatiti". Ona bi pobjegla, recimo, kod Brigid i vrištala: "Brigid, pusti me unutra! Molim te. Jimmy mi je za petama!", a Brigid bi joj rekla: "Ne dolazi u obzir, Debbie!" Ali naravno da bi je pustila u stan; bio je to dio igre. Prilično brzo došao bi Jimmy i odvukao je kući, gdje bi je lancima svezao za radijator tako da ga više ne može ostaviti, a zatim bi doveo devet-deset jazz udaraljkaša da s njim improviziraju na bongosima - on bi nabavio spid i bubnjali bi po dva ili tri dana. Debbie bi preklinjala: "Molim te, Jimmy,

331

Brigid je zvala Debbie Dropollt "Kraljicom hotelske scene", jer je običavala sjediti na krevetu u hotelskim sobama dok joj barem tri djevojke ugađaju i skaču na svaki njen mig. Nitko nije shvaćao kakvu to moć ima nad njima. Debbie je bila zgodna plavuša. Prije Jimmyja Smitha izlazila je s Paulom Americom. Njena je majka posjedovala više zgrada u Villageu pa je Debbie jedno vrijeme živjela blizu Abingdon Squarea u West Villageu, u stanu na drugom katu gdje su svi navraćali prespavati. Christopher Scott, koji je u to vrijeme bio veoma blizak toj sceni, ispričao mi je nekoliko godina kasnije nešto čega u to vrijeme nisam bio svjestan: "Ti su klinci bili opčinjeni Factoryjem i užim 'Warholovim svijetom"', rekao je, "ali su osjećali da su izvan svega toga. Nisu imali nikakav izravni kontakt s njim pa bi bili u sedmom nebu kad god bi stupili nogom u Factory, kad god bi jedan od njih bio tamo, sama aura toga je bila dovoljna da prežive sljedećih nekoliko mjeseci. Ekipa u Debbienom stanu je čak imala dvije mačke koje je nazvala Gerard i Drella. Nekad bi čekali da se pojaviš u onoj slastičarnici na uglu Zapadne 4. ulice i Charlesa jer su znali da tamo ponekad dolaziš s Henryjem" (Geldzahlerom) .

i 332

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

Nego, što se tiče Jimmyja Smitha i velike tučnjave u Factoryju između njega i Ondine~: kad je Ondine vidio da Susan plače, još je jednom opalio Jimmyja, a zatim je potrčao tješiti: "Ne plači, Susan, to je samo Jimmy Smith i baš je genijalan!" No Susan je već poznavala Jimmyja. Jednog je dana ušao u Factory i rekao joj: "Ukrast ću ti sav novac." Mislila je da se samo pravi važan i zaboravila je na to. Kasnije je na odlasku ustanovila da u torbici nema ni novčića.

dosta bezopasno. Prilazeći mjestu gdje sam sjedio, iz džepa kožnog kaputa je izvukao komad tkanine: bila je to minica, ali ogromna, broj osamnaest ili dvadeset. "Za Brigid", rekao je i nasmijali smo se, jer je to bio čudan oblik minice - dugački, dugački pravokutnik. Ondine ju je odnio otraga da je pokaže Billyju, a Jimmy je zaboravio na to i otišao.

Ronnie Cutrone i njegova cura su znali Jimmyja jer im stalno provaljivao u slabo osigurani stan iznad Bronco Burgera na uglu 22. ulice i Treće avenije. "Otkako smo shvatili da je to on", rekao je Ronnie, "počeli smo ga puštati da uđe. Morali smo, ionako bi provalio. Radio je lude stvari, recimo ušao bi i izvrnuo svaku kantu boje, limenku kave, teglu senfa, nabacao sve na hrpu nasred poda i pitao nije li predivno? No baš kad se naljutiš na njega, učini nešto nevjerojatno, recimo pokloni Betsy dijamantni prsten." "Išao bih s njim ulicom i on bi iznenada nestao u nekom prolazu i trenutak kasnije se provezao u Pontiacu koji je upravo ukrao iz garaže. Zatim bi na semaforu izašao iz auta i ostavio ga tamo, otvorenih vrata i uključenog motora." "Jednog je dana kod nas stvarno pošizio. Bacio me o zid i povikao da mu dam cipele. Nisam znao o čemu govori. Razorio je stan u komadiće da bi pronašao minijaturni par smeđe-bijelih cipela s rođendanske torte mog oca koji sam donio iz Brooklyna... " Tog popodneva kad se potukao u Factoryju prvi sam put dobro promotrio .Jimmyja. Bio je nizak, tamne kovrčave kose i bilo ga je teško zamisliti kako terorizira toliko ljudi - mislim, izgledao je

333

Izgleda da se netko na kraju zasitio njegovog maltretiranja, jer je krajem '68. Jimmy poginuo u padu s petog kata zgrade u donjem gradu. Rekli su da ga je netko uhvatio kako mu provaljuje u stan i malo ga gurnuo. To je morao biti netko tko ga je poznavao, jer kao što su svi znali - "Jimmy je krao samo od prijatelja". Mnogo je ljudi bilo zaljubljeno u Jimmyja, no još su brojniji bili tako ljutiti zbog svega što im je napravio da im je laknulo kad je umro. Poslije njegove smrti, Brigid je upoznala nekoga tko ga je poznavao cijeli život i ta joj je osoba ispričala da je, nevjerojatno, Jimmy Smith bio iz bogate židovske obitelji s Riverside Drivea i da bi svakih nekoliko mjeseci, kad bi ga posve iscrpilo pljačkanje, otišao kući i nekoliko bi ga dana njegova stara guvernanta doslovce polagala u krevet i ušuškavala. Početkom

'68., već su mnogi koji su godinama uzimali spid to počeli raditi rjeđe - čak su i neki od najzagriženijih A-ljudi rekli da im je palo na pamet da prestanu. Tog je siječnja trebao izaći drugi album Velveta, White Light/White Heat. Lou je došao u Factory s promotivnim primjerkom i stavio ga na gramofon. Dok su oko nas treštali stihovi o amfetaminu, kao, "Gle onog luđaka na spidu, gle onog luđaka na spidu, ako ćeš mu pušiti, radi to svaki tjedan", Lou mi je rekao da pokušava prestati,

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

ali mu Ondine to otežava. "Manje-više sam rekao Ondineuda prestajem i pojavio se kod mene s pet grama i rekao mi da se slobodno poslužim. Lou je sad živio na uglu Sedme avenije i 28. ulice. Bio je jedan od rijetkih stanara u četvrti koja je bila središte trgovine krznom, danju krcata, a noću posve napuštena. "Prošlog sam tjedna kupio biljarski stol u Korvettesu na Herald Squareu", ispričao mi je, "i Sterling i ja smo ga nosili šest blokova do mog stana, gdje nas je gomila provela sate podmećući pod njega kutije šibica. Maraton se nastavio danima. Poslije fajrunta u Max'su smo odlazili k meni i puštali ploče na najglasnije: samo još jedna osoba živi u krugu od četiri bloka. Ironično, živi kat iznad mene. Debeli crni narkos. Kad smo puštali muziku, toliko je skakao da se urušio strop i Ondine se jako uzbudio i plesali smo kolo. Onda je Ondine uzeo onih pet grama i isuo ih na biljarski stol. Bio je na odlasku, a ja sam se zakleo da neću to uzeti. On je rekao: 'Pa dobro, za slučaj da se predomisliš' . Ma zamisli ti njega."

Vera je stalno vozila različite automobile, bijesne Jaguare i druge sportske modele, i znala je cijeli auto rastaviti i ponovo sastaviti. Bila je Portorikanka, no naglasak joj je bio čisti bruklinski. Svake je godine odlazila u Arizonu zbog zdravlja; uvijek je kašljala i tvrdila je da ima tuberkulozu. Bila je doista neobična - manja od metar i pol, s dječački kratkom crnom kosom i bolesnim kašljem, u motorističkoj jakni od crne kože koju je obično nosila preko bijele kute medicinske sestre. Nevjerojatno, znala je izverglati medicinski naziv svake bolesti. Rekla je da je jednom išla na tečaj za medicinskog tehničara, a radila je, mislim, u nekakvom laboratoriju. (Sljedeće je godine uhapšena zbog krađe auta. Ispostavilo se da preuzima ukradene aute na aerodromima i dostavlja ih na dogovoreno mjesto. Svi su mi rekli: "Ma daj, nemoj se praviti glup - znao si da Vera to radi! Bože, čak ti je i rekla!" No kad ti osoba otvoreno kaže "Kradem aute", kako je to učinila Vera, sklon si vjerovati da se zafrkava.)

Krajem siječnja smo otišli u Arizonu snimati Usamljene kauboje. U početku je to trebala biti priča u stilu Romea i Julije, zvana Ramona i julian, no improvizacijom smo brzo došli do filma o kaubojskom gradu sa samo jednom ženom, u kojem su svi muškarci pederi. Glumili su Eric, Louis Waldon, Taylor, Frankie Francine,

Kad smo došli u Tucson, Vera i Eric - kao i kipar John Chamberlain, koji je došao s njima - već su bili tamo. Dočekali su nas na aerodromu s iznajmljenim izletničkim autobusom u kojem je bilo mjesta za otprilike osamnaest ljudi. Svi smo se ukrcali i Vera je započela brzu i drmusavu vožnju autoputom. "Baš voli voziti, zar ne?", komentirao je Eric, čvrsto se držeći. "Cijelim putem je bilo ovako - ženska je luda." Naglo je skrenula s glavne ceste i povela nas preko pustinje, kroz kaktuse, pod zvjezdanim nebom. Dok je autobus štektao, stalno sam mislio: "Što ako se pokvari? Ovdje nas nitko neće naći." Najednom se začuo potmuli udarac, kao da smo se u nešto zabili. Vera je prikočila i izašla. Vratila se s velikim mrtvim orlom, onom simboličnom vrstom koju ne smiješ ubiti.

334

Joe Dallesandro i Julian Burroughs, klinac kojeg smo tek upoznali u New Yorku i navodno sin Williama Burroughsa, te Tom Hompertz, zgodan plavokosi surfer kojeg smo upoznali prethodne jeseni kad smo držali predavanje u San Diegu. Svima smo dali avionske karte do Tucsona, no budući da je čudna djevojka koju smo poznavali, Vera Cruise, slučajno tamo trebala ići autom, rekli smo im da ako žele mogu vratiti karte i zadržati novac te se odvesti s njom, što je Eric i učinio.

I

l

335

337

POPizam: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

"Napao je autobus", rekla je u nevjerici. "Zaletio se ravno u njega kao da ga želi podići i odnijeti u gnijezdo - usred noći!" Vožnju smo završili s mrtvim orlom u autobusu. Kasnije ga je Vera stavila u plastičnu vreću za smeće - "da zaustavi raspadanje" - i odnijela ga mjesnom taksidermistu. Taksidermist je obavijestio policiju, a policija ju je zadržala sve dok pregledom nije ustanovljeno da je orao zaista uginuo uslijed sudara s vozilom u pokretu i da nije ubijen ili nešto slično. Ipak ga nisu htjeli Veri vratiti.

Pušikurci! Sad ću vam pokazati tko je ovdje pravi kauboj, boga mu poljubim!" Turisti su pošizili, žurno su odvodili djecu i sve

336

(Vera nas je obavijestila kako to nije prvi put da je neka ptica poginula u napadu na nju - jednom je bila suvozač na motoru, s rukom u longeti u koju se zaletjela ptica i smrskala glavu o gips.) Turistički ranč

na kojem smo odsjeli u Tucsonu vodili su neki starac i njegova supruga, koji su ga upravo nastojali prodati da bi kupili kuću na kotačima i putovali po cijeloj zemlji. Imali su mnogo trofeja, suvenira i fotografija zvijezda poput Deana Martina i Johna Waynea i slika iz filma o O.K.Corralu. Netko je uporno tvrdio da maleni filmski grad koji smo iznajmili za snimanje pripada Johnu Wayneu - izgledao je tako da bi to lako mogla biti istina; tamo je snimljeno mnogo poznatih vesterna i televizijskih serija, turisti su plaćali da dođu gledati kako se kaskaderi u salunu mlate stolcima "baš kao na filmu".

Usamljene kauboje smo počeli snimati na maglovit dan. Dečki su uglavnom izmišljali dijaloge tipa "Jebem ti mater, prljava pederčino, koji ti je kurac?" i usred toga smo vidjeli kako dolazi skupina turista kojima vodič govori: "Sada ćete vidjeti snimanje najnovijeg filma ... " Turisti su umarširali da bi začuli: "Dupedavci!

živo. Ubrzo su scenski tehničari, električari i scenografski radnici oformili krizni štab da nas izbace iz grada, baš kao u pravom kaubojskom filmu. Svi smo stajali na trijemu pred dućanom, osim Erica koji je uz ogradu za vezanje konja radio baletne vježbe, kada je došla skupina pravednika i rekla nam: "Vi izopačeni istočnjaci, gubite se natrag otkud ste došli." Viva im je rekla: "Tko vas jebe." Ostatak dana su nadzirali svaki naš pokret. Helikopterom je došao šerif i s vrha vodotornja nadzirao snimanje dalekozorom, da vidi skida li se netko gol. Ubrzo smo sami otišli, bila je prevelika gnjavaža raditi u takvim uvjetima. Louis je bio šokiran: "Mislim, koji kurac - ovo je pravi vestern, ovako je stvarno bilo na Divljem zapadu." Louis je glumio najstarijeg člana bande, koji je pružao toplu ljubav i brigu svim mlađim članovima. "Ovo je vjerojatno najosjećajniji vestem svih vremena!" No profesionalni filmski kauboji nisu tako mislili. Ili možda jesu. Noć

prije nego što smo otišli iz Arizone nitko nigdje nije mogao naći Erica. Našao sam ga ja, samog u staroj meksičkoj kapelici od dasaka, u velikom praznom polju okruženom brdima. Nije me čuo kako ulazim, stajao sam na ulazu u kapelicu promatrajući ga. Na zidovima su bile stotine fotografija mladih Indijanaca - vojnika iz okoline Tucsona koji su poginuli u Vijetnamu - i kraj svake slike je bila pločica s imenom, svijeća i osobni nakit svakog vojnika. Eric je stajao pred jednom pločicom. Prišao

338

POPizom: Warholove šezdesetE:

sam mu i pitao ga koliko dugo stoji ovdje, a on je odgovorio: "Ima ih toliko." Bio je tamo satima. Krajem '67. su nas obavijestili da će zgradu Factoryja u Istočnoj 47. ulici za nekoliko mjeseci srušiti pa smo morali naći novi prostor.

1968. - 1969.

339

Na kraju je upravo Paul pronašao savršeni atelje. Bio je na Union Square Westu 33, u jedanaestokatnom Union Buildingu. Zauzeli smo cijeli šesti kat s malim balkonom koji je gledao na park. Max's je bio ugao i pol dalje. Fred je napomenuo kako se Union Building spominje u kratkoj priči F. Scotta Fitzgeraida "Svibanjski dan", a na osmom su katu još uvijek uredi Komunističke partije. Kad smo otišli razgledati mjesto, vozili smo se

Paul Morrissey i Fred Hughes su u to doba najviše utjecali na zbivanja u Factoryju i imali su veoma različite zamisli kako bi trebao izgledati. Osobno se nisam mogao odlučiti i reagirao

liftom sa Saulom Steinbergom, koji nam je rekao da je unajmio

sam samo neobaveznim mrmljanjem i gestama. Paul je htio da

ćemo ga urediti. Paul i Fred su, naravno, imali različite zamisli i

novi prostor ima radne stolove, registratore, police i pretplatu na

u tom pogledu - od brave na vratima pa sve do rasvjete. (Billy

variery- da bude pravi ured koncentriran na proizvodnju i distribuciju filmova. Htio je da to bude mjesto gdje klinci neće htjeti

se uopće nije zanimao za preseljenje - došao je u novi prostor jednom, vidio da ima stražnji dio u koji se može smjestiti i otišao

provoditi vrijeme, a ako je u šezdetima postojalo ijedno mjesto na kojem klinci nisu htjeli provoditi vrijeme, bio je to ured.

zadovoljan. A Gerard je bio van zemlje s jednom od svojih bogatih pokroviteljica koja ga je povela na neko putovanje.) No svađa

No Fred je htio da Factory ostane mjesto gdje se miješaju

je utihla onog trenutka kad je Paul uočio da se s prozorskih okvira

umjetnost i biznis. "Slušaj", rekao mi je ljutito, "ti si umjetnik! Što želiš? Iznajmiti sobu sa stolom i pločom na kojoj piše 'Seoski porno filmovi'?"

ljušti bijela boja i da ih treba izbrusiti. To je bilo dobro kod Paula - samo ga pusti da brusi drveninu i zaboravit će na sve drugo.

Fred je uživao u pravljenju filmova koliko i svi drugi, no mis-

Kad se prisjetim tih dana, uviđam da su se najveće svađe u Fac-

lio je da ću se s vremenom sve više vraćati umjetnosti. Napokon sam se složio da bi bilo dobro imati što više mjesta - mjesta za sve

toryju uvijek vodile oko uređenja. U drugim se područjima svatko držao vlastitih interesa, svi su bili opušteni, no kad se radilo o tome kako bi mjesto trebalo izgledati, svi su imali ideje za koje su

čime

bismo se mogli odlučiti pozabaviti. Osim toga, ako bismo našli atelje, mogli bismo nastaviti prikazivati filmove.

Iako nisam znao što točno hoću, znao sam da se ne želim ograničiti na filmove - htio sam raditi sve - a u uredu ne možeš rasti horizontalno, dok u ateljeu možeš. Moj je stil uvijek bio širenje, a ne vertikalni rast. Za mene je ljestvica uspjeha uvijek bila položena, a ne uspravna.

zadnji kat. Sad kad smo našli atelje, sljedeća velika nesuglasica je bila kako

se bili spremni žestoko boriti. Fred se toliko bavio uređivanjem da se prozvao "Frederickom od Union Squarea." Ostavio sam velike otvorene prostore na raspolaganje drugima, da ih podijele po želji, i uselio u malen, uski ured u koji sam se mogao zbiti i nikome ne smetati.

341

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

Paul je ponekad ujutro, prije dolaska u 47. ulicu, išao brusiti drveninu na Union Square. Jednog se jutra pojavio klinac iz Western Uniona noseći telegram, baš dok je Paul razmišljao kako u prostoru ima previše drvenine da bi je izbrusila samo jedna osoba. Dostavljač je bio pristojan dečko, Paul je zapodjenuo razgovor i doznao da mu je ime Jed Johnson, da se tek doselio u New York iz Sacramenta i da živi s bratom blizancem, Jayom, na suprotnoj strani parka, u peterokatnici s vanjskim stepeništern u 17. ulici. Paul ga je unajmio da mu pomogne srediti prostor. Konačno smo se preselili tek poslije Arizone. Tijekom selidbe smo izgubili veliki zaobljeni kauč koji je bio tako važan dio starog Factoryja. Ostavili smo ga na ulici samo nekoliko sekundi, no netko je odnekud izletjeo i odnio ga. Zatim je Fred shvatio da smo ostavili i veliki stol od hrastovine obojen u srebrno, koji je jako volio, i potrčao natrag na sjever po njega. Tako se zainatio da ga donese da ga je zavezao na kolica - bio je mamutske veličine, otprilike dva metra puta jedan metar - i odvukao ga potpuno sam niz više od trideset blokova Druge avenije. (U tijeku je bio štrajk gradske čistoće i smeće je ispadalo iz svakog zakutka, pedeset tisuća tona smeća prema podacima iz novina.) Svi smo zapravo bili potpuno opsjednuti namještajem - uvijek bi nas potresao gubitak kvalitetnog komada pokućstva - no Fred je zaslužio medalju za ovaj podvig.

prostor više nije samo za čamljenje. U Max'su smo bili češće nego ikad, budući da je bio tako blizu i da sam Mickeyju i dalje plaćao slikama. Max's nam je funkcionirao i kao služba za poruke - ako smo htjeli doći do određene superzvijezde, ostavili bismo joj poruku u Max'su da nazove Factory ili bismo samo proširili priču

340

Svi su na neki način osjećali kako je ova selidba prema jugu više od puke promjene prostora - za početak, srebrno je razdoblje definitivno završilo, sad je sve bilo bijelo. Također, novi Factory definitivno nije bio mjesto gdje se može nastaviti staro ludilo. Iako je "projekcijska sala" imala kauče, stereo, televizor i očito je bila namijenjena ljenčarenju, veliki stolovi pred samim izlazom iz lifta nagoviještali su posjetiteljima da se ovdje odvija posao, da

po stražnjoj prostoriji. Otkad smo u kolovozu '67. prvi put snimali Vivu za Ondineove ljubavi, kosa joj je bila sve punija i raščešljanija dok nije postala pravom pravcatom grivom. Viva je oscilirala između uvjerenja da je ljepotica kojoj nema ravne i strahovanja da su joj određeni djelovi lica i tijela užasno ružni. U veljači '68. je provela tri dana sa l}1nom i Paulom u Švedskoj, prije otvorenja velike retrospektive mojih radova u Moderna Museetu u Stockholmu, i vratila s očajničkom željom da ide na operaciju nosa. Mislio sam da će zaboraviti na to - mislim, Šveđani su izgledali tako savršeno da smo se do povratka svi osjećali pomalo nesigurno u sebe - ali ne, nastavila je mjesecima govoriti o toj operaciji nosa i napokon je upitala Billyja kada bi bio astrološki najpovoljniji trenutak da joj se podvrgne. Napravio joj je nosni grafikon. Za to smo joj vrijeme svi govorili kako ima zaista predivan nos i na kraju ga nije promijenila. No tada je počela buljiti u svoje noge u ogledalu i jadikovati da nisu proporcionalne trupu, što je, moram priznati, bilo točno, ali što onda? Svi imaju mane. Međutim, više od svega ju je brinulo starenje. Još nije imala ni trideset, ali pozorno je proučavala svaku boru za koju bi joj se činilo da ju je dobila u posljednjih tjedan dana. Bila je nevjerojatno opsjednuta prolaskom i ponestankom vremena - rekla je da osjeća kako je već živjela duže nego što bi trebala. Većina naših cura u to vrijeme - osim Brigid,

342

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

koja je bila istih godina kao i Viva i Ultre koja je bila starija - bile su tinejdžerke, tako da je Viva zaista bila generacijski izdvojena,

U mjesecima između kolovoza, kad je počela glumiti u našim filmovima, i veljače, kad smo preselili Factory, Viva i ja smo bili

no to je bio i jedan od razloga što je bila zanimljivija od kreštavih

nerazdvojni - snimali smo filmove, držali predavanja, davali za-

djevojčica iz Max'sa. U to doba uopće nije postojala popularna

literatura koja bi uvjeravala žene da iskustvo i bore također mogu

jedno intervjue i pozirali za fotografije. Činila se ultimativnom superzvijezdom kakvu smo oduvijek tražili: bila je vrlo inteligen-

biti lijepi. Bile su potpuno same kad bi se pogledale u ogledalo i vidjele da bore dolaze.

tna, no bila je i dobra u pripovijedanju šokantnih priča sa svojim izravnim, prekrasnim pogledom i tim umornim glasom, naj istro-

343

šenijim, najsušim glasom na svijetu. Nije se još ni raspravljalo o ženskim pitanjima; nije bilo velikog, organiziranog ženskog pokreta - mislim sve do '69. ženama je u

Puno je govorila o svojoj obitelji - roditeljima i osmero braće i sestara - i u tim se pričama njen otac obično spominjao kao

ovoj zemlji bilo gotovo nemoguće zakonski pobaciti. Viva je bila neobična za to doba - cura koja bi pogledala u kameru i požalila se na menstrualne grčeve ili rekla muškarcima da su loši u kreve-

fanatičan

tu, da možda misle da su super, ali njoj ne donose nikakav užitak. Viva je prva cura koju smo čuli da tako govori. U to mi je vrijeme Viva bila zaista draga; u njoj sam vidio nešto krajnje ljupko, usprkos svim tužaljkama i uvredama. Baš kad bi to najmanje očekivao, postala bi jako skromna i nesigurna u sebe, Što ju je činilo još privlačnijom. Brinulo bi je što se ne sviđa ovom ili onom klincu ili frajeru i ja bih joj rekao "Ne brini - kad se pros!aviš, moći ćeš ga kupiti" ili "Ionako je vjerojatno peder". No činilo se da Viva konačnu potvrdu uvijek traži od muškaraca. Vrlo je emancipirano govorila, no činilo se da očekuje od muškaraca sitne usluge - recimo, da je uzdržavaju! No bio sam uvjeren da će izaći na kraj s tim problemima i uspjeti u svijetu slavnih. Smatrao sam da ima sve kvalitete - kao imagiju - koje ženu čine istinskom zvijezdom. U travnju je časopis New York objavio pozamašan intervju s njom, koji je vodila Barbara Goldsmith uz fotografije Diane Arbus.

rimokatolik, a njena majka kao luda pristalica Josepha McCarthyja, koja je tjerala djecu da gledaju antikomunistička saslušanja na televiziji od početka do kraja. Završivši katoličku srednju školu, upisala se na Marymount, katolički koledž u Westchesteru u državi New York, a otamo je otišla u Pariz gdje je kao studentica slikarstva živjela u samostanu na desnoj obali. Držala nam je dugačke govore o tome što ne valja s Katoličkom crkvom - uz kritiku svake opatice koju je upoznala u životu, svakog sveće­ nika, svakog biskupa, sve do Pape - no uvijek je tvrdila da strogi odgoj ima jednu dobru stranu: kad napokon kreneš u svijet i poč­ neš raditi sve stvari koje su ti bile zabranjene, puno više uživaš u njima. Često je pričala o fizičkim sukobima koje je imala s ocem, kako bi je naganjao po dvorištu i prijetio joj da će je ubiti. Nikad mi nije palo na pamet da se njen život možda i nije odvijao onako kako ga je opisala. No tada se jednog dana pred Union Squareom 33 dogodilo nešto što me nagnalo na to razmišljanje i moj odnos s Vivom poslije toga zapravo nikad nije bio isti. Bio je to dan snimanja velike "obiteljske fotografije" ekipe iz Factoryja za Eye, novi pop časopis koji je korporacija Hearst lansirala

344

345

POPizom: Warholove šezdesete

1968, - 1969,

za novo tržište mladih. Otišao sam u Factory i kad sam u 16. ulici izašao iz taksija, pred zgradom je stajala Viva, nil pljusku, rukama i nogama udarajući u ulazna vrata te bijesno potežući kvaku. Podigla je pogled i ugledala me - na licu joj je bio maničan izraz. Histeričnim urlanjem je zatražila ključeve Factoryja i požalila se da samo muškarci imaju ključeve: "Uopće me ne poštujete jer sam žensko a vi ste svi gomila pedera!" I onda me, prije nego što sam se uspio izmaći, u glavu pogodila njena torbica: gađala me, stvarno - mislim, nisam mogao vjerovati da je to doista učinila. Na trenutak sam bio zgranut. Zatim sam šutnuo torbicu natrag prema njoj, bio sam tako ljut. "Luda si, Viva!", povikao sam. Jako me uznemirilo što sam vidio da Viva gubi kontrolu. poslije takve scene ne možeš u osobu imati jednako povjerenje kao prije, uvijek imaš na umu da mogu ponoviti takav ispad i opet poludjeti. Ostavio sam Vivu na ulici i popeo se u studio. Kad sam rekao Paulu što se dogodilo, rekao je da uopće nije iznenađen - pola sata ranije nazvala ga je s javne govornice i urlala: "Slušaj, odurna pederčino! Dolazi ovamo i pusti me unutra." Spustio joj je slušalicu. Zbog tog sam se incidenta s Vivom ozbiljno zapitao jesu li za njene probleme s roditeljima zaista bili krivi oni - prvi put mi je svanulo da je možda iskrivila sve te priče o tome kako ju je otac htio premlatiti; možda ga je provocirala, možda ju je napadao samo kad bi ga potpuno izludila, a isto sam se zapitao i o Edienoj obitelji. Uvijek sam bez pogovora prihvaćao Edienu priču da joj je djetinjstvo bilo noćna mora, no sada sam počeo misliti da uvijek treba čuti obje strane.

Fred je uživao u ekscentricima, a Nico je bila prvoklasan primjerak: za početak, dobro se osjećala samo u depresiji. Što je atmosferu oko sebe uspjela učiniti depresivnijom, više bi isijavala srećom. A što je Nico bila čudnija, Fred je bio faciniraniji - naći ženu koja je tako lijepa i tako ekscentrična bilo je utjelovljenje svih njegovih fantazija. Voljela je cijelu noć ležati u kadi okružena upaljenim svijećama i komponirati pjesme za svoj drugi album Marble Index i kad bi se Fred zaista kasno vratio iz Max'sa, još

Nico je u proljeće '68. živjela s Fredom u stanu koji je iznajmio u Istočnoj 16. ulici, otkuda je do Factoryja trebalo samo prošetati preko Union Squarea.

uvijek bi bila u vodi. Fred je često putovao u Eutopu. Kad se jedne večeri vratio u stan s gomilom kofera, doteturao je do dnevne sobe i otkrio da ne može upaliti svjetlo. Vidio je da u drugoj sobi iza ugla titra svjetlo svijeće, a zatim je ušla Nico držeći svjećnjak. "Oh, Nico! Tako mi je žao!", rekao je, shvativši da im je Con Edison očito isključio struju. "Tek sam se sad sjetio da nisam platio račun, a ti si sve ovo vrijeme u mraku!" "Neeeeee, u reeeeedu jeeeee", rekla je, sva ozarena od sreće. Bio joj je to najljepši mjesec u životu, čitavo je vrijeme tumarala po mraku. U svibnju smo Paul, Viva i ja otišli održati nekoliko predavanja na koledžima na zapadu i kad smo već bili tamo, počeli smo snimati surferski film u La JoHi u Kaliforniji. La JoHa je bila jedno od' najljepših mjesta koja sam ikada vidio. Unajmili smo kuću kraj mora i još nekoliko kuća za ljude koji su trebali glumiti u filmu - neki su doletjeli s nama, a s drugima smo se tamo sastali. U La JoHi su svi bili tako sretni da su njujorški problemi o kojima smo obično snimali filmove potpuno iščezli - svi su se

346

347

POPizam: Warholove šezdesete

1968, - 1969,

potpuno opustili. Mislim, nije to bilo kao da idemo snimati u

No tog je dana u jedanaest ujutro još uvijek bio u krevetu. Zvučao je zaista tužno; ukrali su mu predivni ručni sat koji mu

Hamptons, koji je bio samo mali izlet iz New Yorka. Leškarili smo uokolo i na plaži slušali radio, pjesme kao "Cowboys to Cowgids", "A Beautiful Morning", stvari s Hendrixovog albuma Axis. S vremena na vrijeme bih pokušao isprovocirati

je bio nezamjenjiv. Brzo je promijenio temu (njegova filozofija je

neki sukob kako bih ga mogao snimiti, no svi su bili preopušteni

što ranije te godine upoznali smo Susan s Christianom Marquandom, koji se u Francuskoj najprije proslavio kao glumac a zatim

čak i za svađu.

Pretpostavljam da je cijela stvar zato ispala više kao

uspomena na zajednički odmor grupe prijatelja nego kao film.

uvijek bila dići "glavu gore" i zaboraviti na sve) i ispričao mi da je u Max'su čuo da Susan Bottomly i David Croland prekidaju. Ne-

Čak su i Vivine pritužbe bile blaže nego inače.

je postao redatelj. Angažirao ju je u svojoj ekranizaciji romana Terryja Southerna Candy, u maloj sceni u kojoj trči ulicom i viče:

Vrativši se u New York, 3. lipnja, cijelo sam jutro proveo kući na

"Candy! Zaboravila si cipelu!" Ta je scena snimana ovdje, no zatim ju je poveo u Italiju da radi nešto, zaboravio sam što, s Living

telefonu, uglavnom s Fredom, slušajući najnovije tračeve. I Fred je još bio kući. Te su ga noći u 16. ulici, dok se vraćao iz Max'sa,

Theaterom. Upravo se vratila iz Rima, bila je tamo mjesecima.

opljačkala

Fred i ja smo još neko vrijeme telefonirali - bio je ponedjeljak

li (zapravo zahtijevali) "sitnog". Raspoloženje na ulici se izmijenilo

ujutro pa smo trebali rezimirati cijeli vikend - i kad smo završili, već je prošao prvi dio dana.

trojica malih crnaca s noževima. U zadnje su vrijeme čak i hipiji iz East Villagea postali stvarno agresivni kad su te moliu odnosu na prošlo ljeto kad su se svi ponašali posve opčinjeno. "Napali su te pred zgradom?", pitao sam. "Je li Nico to vid-

. l a.;l" Je "Ne", uzdahnuo je Fred. "Kad sam se konačno dovukao do stana, ležala je u kadi kao i obično, potpuno odjevena, i pjevala." Fred je obično ustajao rano ujutro i poput zombija se dovla-

Došao sam na Union Square 33 oko četiri i petnaest. Obavio sam neke poslove po istočnim pedesetima i kako sam bio u prolazu, pozvonio sam prijatelju, kostimografu Milesu Whiteu, u Istočnoj

55. ulici, ali nije bio kod kuće pa sam krenuo u Factory. Dok sam plaćao taksi, vidio sam Jeda kako dolazi ulicom s vre-

čio

u Factory. Nije bilo bitno je li legao u krevet u pet do devet - točno u devet bi trčkarao preko Union Square Parka na posao.

fluorescentnih svjetiljki iz trgovine opremom. Pričekao sam ga nekoliko sekundi, kraj klinca koji se nalaktio na zgradu

Doći

u "ured" Factoryja tako rano nije imalo puno smisla, budući da se tamo ništa bitno nije događalo prije jedan ili dva, no Fre-

s radijom iz kojeg je treštala "Shoo Be Do Be Doo Be Doo Da Day'. Došla je i Valerie Solanas i sve smo troje zajedno ušli u

du to nije bilo važno - htio je sam sebi postaviti dobar primjer. Sjeo bi tamo sa šalicom crne kave, izvadio nalivpero i pisao sam

zgradu.

sebi elegantne podsjetnike u male europske rokovnike od finog

Nisam dobro poznavao Valerie. Bila je osnivačica organizacije "S.CU.M." ("Društvo za ukidanje muškaraca"). Stalno je govo-

papira, pozlaćenih rubova, uvezane u kožu.

ćicom

348

1968. - 1969.

POPizom: Warholove šezdesete

rila o potpunoj eliminaciji muškog spola, tvrdeći da bi rezultirala "nevjerojatnim, uzbudljivim sveženskim svijetom." Jednom mi je u Factory donijela scenarij da ga pročitam zvao se Tebi u dupe. Prelistao sam ga i bio je tako bezobrazan da sam pomislio kako možda radi za policiju i želi me uhvatiti u klopku. Ustvari, kad smo prethodne godine u Cannesu predstavljali Djevojke iz Chelseaja, mislio sam upravo na Valerie Solanas kad sam u intervjuu za Cahier du Cinema izjavio: "Nekad nas pokušavaju uloviti na prevaru. Nazvala me neka djevojka i ponudila mi filmski scenarij ... jako mi se svidio naslov, a i inače sam druželjubiv pa sam je pozvao da ga donese, no bio je tako nepristojan da sam gotovo siguran da je bila policajka..." Novinaru sam ispričao da je otada nismo vidjeli. No kad smo se vratili u New York, počela je nazivati Factory i tražiti natrag svoj scenarij. Ostavio sam ga negdje u studiju, ali ga nisam mogao naći - netko ga je valjda izbacio dok smo bili u Cannesu. Kad sam joj napokon priznao da sam ga izgubio, počela je tražiti novac. Rekla je da živi u hotelu Chelsea i treba joj novac za stanarinu. Jednog rujanskog popodneva je nazvala dok smo snimali scenu za ja, muškarac pa sam je pozvao da dođe i nastupi u filmu te tako zaradi dvadeset pet dolara umjesto da ih dobije na silu. Odmah je došla i snimili smo je u kratkoj sceni na stubištu i ispalo je da je jako zabavna, i to je bilo to. Uglavnom, kasnije je samo sporadično nazivala, s onim istim muškomrzačkim "S.C.U.M."ovskim govorancijama, no više se nisam uznemiravao - zaključio sam da ipak nije policajka. Valjda mi je dovoljno ljudi reklo da je već dosta dugo viđa i da je vjerodostojni fanatik. Bio je jako vruć dan, a dok sam s Jedom i Valerie čekao lift, primijetio sam da ona nosi vunom obrubljenu zimsku jaknu i

349

dolčevitu

te pomislio kako joj je sigurno jako vruće, iako se, iznenađujuće, nije čak ni znojila. Nosila je hlače, prilično ozbiljnog kroja (nikad je nisam vidio u suknji), a po rukama je premetala papirnatu vrećicu, pomalo cupkaj ući na vrhovima prstiju. Primijetio sam još nešto neuobičajeno za nju: kad sam je bolje promotrio, vidio sam da je našminkala oči i usta. Izašli smo iz dizala na šestom katu i iskoračili ravno u studio. Tamo je bio Mario Amaya, likovni kritičar i profesor kojeg sam poznavao od pedesetih. Htio je sa mnom porazgovarati o organizaciji neke izložbe. Fred je pisao neko pismo za svojim stolom u prednjem dijelu prostorije. Paul mu je sjedio preko puta, za jednakim stolom, i telefonirao. Jed je otišao u stražnji dio postaviti f1uorescentnu rasvjetu. Prišao sam Paulu. Svi su prozori na ulicu bili otvoreni - kao i vrata balkona - ali je svejedno bilo jako vruće. Bila je to europska vrsta prozora otvarali su se vertikalno i trebalo ih je učvrstiti poput rolete. No mi smo ih puštali da se slobodno njišu, neučvršćeni pa bi se na povjetarcu pomicali gore-dolje, naprijed-natrag. No toga dana nije bilo vjetra. "Viva je", rekao je Paul i ustajući mi dodao telefon. Viva mi je rekla da je u Kennethovom salonu gdje joj ekipa Ponoćnog kauboja boji kosu u istu nijansu koju ima i Gastone Rossilli, dečko s kojim se pojavljuje u jednoj sceni. Paulov i Fredov stol bili su sastavljeni od niskih metalnih ormarića za spise, spojenih pločama dimenzija tri puta metar i pol - radna je površina bila staklena, tako da si se u njoj mogao ogledati dok nešto pišeš. Nagnuo sam se nad stol da provjerim kako izgledam - od razgovora s Vivom sam pomislio na vlastitu frizuru. Viva je nastavila čavrljati o filmu, kako će glumiti

r 350

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

I underground filmašicu u sceni tuluma kada Jon Voight upoznaje Brendu Vaccaro. Pokazao sam Fredu da preuzme slušalicu i nastavi razgovor. Dok sam je polagao na stol, čuo sam bučni prasak i okrenuo se: vidio sam Valerie s pištoljem uperenim u mene i shvatio da je pucala.

351

tvorena vrata. Pogledao je kroz prozorčić za projekciju i vidio da Valerie s druge strane pokušava provaliti u sobu. Kad joj to nije pošlo za rukom, otišla je do mog malog ureda - bio je zatvoren pa

Rekao sam: "Ne! Nemoj, Valerie! Nemoj!" Opet je pucala u

je pokušala okrenuti kvaku. Nije joj uspjelo ni to, tamo je vrata pridržavao Jed prestravljeno gledajući pomicanje kvake, no ona to nije znala i mislila je da su zaključana. Zato se vratila u prednji

mene. Pao sam na pod kao da sam pogođen - nisam još shvaćao jesam li ili nisam. Pokušao sam se zavući pod stol. Primakla mi

dio i uperila pištolj u Freda, koji je rekao: "Molim te! Nemoj pucati! Samo otidi!" Činilo se da ju je zbunio - nije mogla odlučiti

se, opet opalila i osjetio sam užasan, užasan bol, kao da je u meni eksplodirala petarda.

hoće li pucati ili ne - pa je otišla do dizala i pritisnula gumb da ga

Ležeći sam gledao kako mi kroz košulju navire krv i čuo još pucanja i vike. (Kasnije - mnogo kasnije - su mi rekli da su mi

i opet uperila pištolj u njega. Baš kad je izgledalo da će povući

dva metka kalibra 32 prošla kroz želudac, jetru, jednjak te lijevo i desno plućno krilo.) Zatim sam ugledao Freda kako stoji nada-

pozove. Zatim se vratila do ugla u kojem se Fred skvrčio na podu obarač, naglo su se otvorila vrata lifta i Fred je rekao: "Evo lift! Samo udi u njega!"

To je i

učinila.

dati umjetno disanje, ali sam mu rekao da prestane, previše me

Kada je Fred pozvao hitnu pomoć, rekli su mu da mora platiti dodatnih petnaest dolara ako želi da upale sirenu. Mario nije

boljelo. Ustao je i požurio do telefona da nazove hitnu pomoć i policiju.

bio teško ranjen, mogao je hodati. Sam je nazvao druga kola hitne pomoći za sebe.

Najednom se nadamnom saginjao Billy. Nije bio tamo tije-

Naravno, u tom trenutku nisam bio svjestan ničeg od svega toga. Nisam ništa znao. Samo sam ležao na podu i krvario. Kad

mnom i prostenjao: "Ne mogu disati." Kleknuo je i pokušao mi

kom pucnjave, došao je tek poslije. Pogledao sam ga i učinilo mi se da se smije, što je nasmijalo i mene, ne znam zašto. No tako me boljelo da sam mu rekao: "Nemoj se smijati, oh, molim te, nemoj me nasmijavati." Ispostavilo se da se ne smije nego plače. Hitna pomoć je došla tek za pola sata. Mirno sam ležao na podu i krvario.

je došla hitna pomoć, nisu imali nosila pa su me stavili u invalidska kolica. Mislio sam da je bol koju sam osjećao ležeći na podu najgora koju čovjek može osjetiti, no kad su me stavili u sjedeći položaj, shvatio sam da sam bio u krivu. Odveli su me u bolnicu Columbia, u 19. ulici između Druge i Treće avenije, pet ili šest blokova dalje. Odjednom je oko mene

Upucavši mene, doznao sam kasnije, Valerie se okrenula i pucala u Marija Amayu, pogodivši ga u kuk. Otrčao je u stražnju sobu i zalupio velika dvostruka vrata. Paul je bio na zahodu i nije ni čuo

pucanje. Izašavši, ugledao je krvavog Marija kako upire o za-

sve bilo puno doktora i čuo sam stvari poput "Zaboravite" i " ... nema šanse ..." a onda sam čuo kako netko izgovara moje ime - bio je to Mario Amaya - i govori im da sam slavan i imam novaca.

352

353

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

Operacija je trajala oko pet sati, a vodili su je doktor Giuseppe Rossi i još četvorica poznatih liječnika. Vratili su me iz mrtvih - doslovno, jer su mi rekli da sam u jednom trenutku bio klinički mrtav. Još danima poslije operacije nisam bio siguran jesam li oživio. Osjećao sam se mrtvim. Stalno sam razmišljao: "Mrtav sam. Ovako izgleda biti mrtav - misliš da si živ, ali si mrtav. Samo mislim da ležim u bolnici."

izvadila bi je iz ormara i dala mu je. Promatrajući ih, zaboravljao sam na vlastitu bol. Jednog od tih prvih dana - nisam razlikovao dan od noći, samo cikluse boli - pogledao sam u lice na vrhu medicinske uniforme kraj mog uzglavlja i ugledao Veru. Tada sam shvatio zašto u bolnici zabranjuju posjete - i najmanji tračak emocije pojačava bol. "Oh, odlazi, Vera", zavapio sam. Obuzela me misao da je došla ukrasti drogu iz ormarića, a nisam htio neprilike.

Dok sam se oporavljao od operacije, odnekud sam čuo da na televiziji ponavljaju riječi "Kennedy", "ubojica" i "pucanje". Ubili su Roberta Kennedyja, ali ja uopće nisam shvaćao da je ubijen drugi Kennedy - mislio sam da ti poslije smrti možda repriziraju neke stvari, poput ubojstva predsjednika Kennedyja. Neke sestre su plakale, a nakon nekog vremena sam čuo riječi poput "ožalošćeni u katedrali Sv. Patricka". Osjećao sam se veoma čudno od te prisutnosti drugog ubojstva i pogreba - ni sam još nisam vidio razliku između života i smrti, a preda mnom su na televiziji pokapali drugog čovjeka. Prvi sam posjet primio neslužbeno - bila je to Vera Cruise, odjevena u medicinsku sestru. Ležao sam u krevetu i trudio se ne razmišljati o boli koja mi je parala tijelo. Bio sam na intenzivnoj njezi pa je sa mnom u sobi bio još netko, mladi klinac kojeg sam poznavao iz Max'sa, koji se predozirao nekom drogom, ali liječnici i njegovi roditelji nisu znali kojom. Rekli su doktoru da su to pokušali saznati od njegove supruge, ali ona je i sama bila tako drogirana da im nije htjela reći. Taj bi klinac povremeno poludio i počeo vrištati i tako sam shvatio da se odvija još jedna drama: dok nikog nije bilo, u sobu je dolazila određena sestra i grlila se i ljubila s tim dečkom. Ona je znala s koje se droge spušta i kad bi mu postalo preteško,

Majka me posjetila s braćom iz Pennsylvanije i nećakom Pauliejem, koji je učio za svećenika. Paulie je ostao s mojom majkom kad su drugi rođaci otišli, jer je slabo govorila engleski i već je bila pomalo luda. U svakom slučaju nije smjela biti sama jer je navikla puštati u kuću svakoga tko pozvoni i kaže da me poznaje. Svaki ju je novinar mogao posjetiti i razgovarati s njom, a ako ne bi bilo nikoga da je spriječi, povela bi ih na kompletan obilazak, puštala im moje vrpce, ugovorila vjenčanje sa mnom ako se radi o curi ili s jednom od mojih nećakinja ako se radilo o muškarcu - mislim, da je moja majka postala domaćica, moglo je doći do svakakvih neugodnosti. Gerard je poslije napada otišao k njoj da je dovede II bolnicu, a prve su je večeri kući odveli Gerard i Viva. Nešto kasnije sam čuo da je mamu posjetila i Grofica, što me potaklo na katastrofična razmišljanja. Ako cijenite svoju privatnost, pazite da vas nikad ne upucaju, jer će vam se osobni život vrlo brzo pretvoriti u kuću otvorenih vrata. Viva i Brigid su bile tako drage da su mi svakog dana zajedno pisale dugačka pisma na žutim listovima, prepričavajući što se

354

POPizam: Warholove šezdesetE:

događa

1968, - 1969,

355

sa svima koje znamo, a kad sam se već mogao javiti na

Brigid: "Proveo sam cijelu noć s njom i njenom jadnom djecom i

telefon, doznao sam više pojedinosti o pucnjavi i danima poslije

svakih je deset sekundi zvala bolnicu da pita je li Andy umro tako da skoči kroz prozor ako jest. Konačno, u šest ujutro, rekli su joj

nje. Brigid je rekla kako je u vrijeme napada, oko četiri popodne, bila u taksiju na putu za Factory iz Lamstonove trgovine "sve po

da misle da će preživjeti i srušio sam se u krevet."

pet i deset centi", gdje je kupila zalihu Rita i Tintexa za taj tjedan (i dalje je "svakog dana bojala"), ali se predomislila i rekla vozaču

Kad sam se za to dovoljno oporavio, pročitao sam sve izvještaje iz novina i časopisa koje su mi svi živi sačuvali. U novinama je

hodnog dana se posvađala s Paulom i nije ga htjela vidjeti - i tako je propustila pucnjavu.

pisalo da je Valerie već ranije tog popodneva došla u Factory i kad su joj rekli da me nema, otišla je van pričekati da se pojavim. Oko sedam navečer, tri sata nakon što je pucala u mene, predala se

Viva mi je rekla da je, kad je na telefonu usred razgovora sa

mladom policajcu na Times Squareu. Predala mu je pištolj, pisalo

mnom začula pucanj, pomislila da se netko igra bičem koji je

je u novinama, i rekla: "Ja sam dijete cvijeća. Traži me policija. Žele me uhvatiti. Imao je previše kontrole nad mojim životom."

da je umjesto toga poveze kući u hotel George Washington. Pret-

zaostao iz dana Velvet Undergrounda, i kad je čula da vičem Valerieno ime, mislila je da kažem "Viva!". Ni kad je na telefon došao Fred i rekao joj da sam pogođen iz pištolja, nije mu vjerovala. Zamolila je nekog drugog u Kenneth'su da nazove i provjeri je li to istina i Jed im je rekao istu stvar. Brigid je rekla da je sljedeće večeri, kad je kod Vive pogledala vijesti, ušla u Max's i ljudi kraj aparata za cigarete su joj rekli: "Pucali su u Bobbyja Kennedyja." Produžila je prema stražnjoj sobi i sudarila se s Bobom Rauschenbergom, koji je silazio s kata, znojan od plesanja. "Rekla sam mu vijesti o Bobbyju Kennedyju", rekla je, "i pao je na pod, naričući: 'Je li to medij?'" "Što je to trebalo značiti?", pitao sam je. "Prvo ti pa Bobby Kennedy", rekla je. "Pištolji."

Policajac ju je odveo u 13. stanicu, samo dva ugla dalje od bolnice gdje su me u tom trenutku operirali. Policajcima u stanici je rekla: "Imam mnogo zamršenih razloga. Pročitajte moj manifest, shvatit ćete što sam." Kasnije, na suđenju je rekla sucu: "Ne pucam često u ljude. Nisam to učinila bez razloga." U novinama su često

citirali i njen manifest S.C.U.M-a.

Kao što sam već rekao, bio sam glavna vijest na naslovnici New York

Daily Newsa - "GLUMICA PUCALA U ANDYJA WARHOLA" - točno u dan šest godina poslije naslova "129 POGINULIH U AVIONU" od 4.6.1962, koji sam otisnuo na svojoj slici. Naslovnica posljednjeg večernjeg izdanja za 4.6.1968. prikazivala je Valerie u pritvoru, kako drži dnevno izdanje novina. U naslovu je

U jednom od pisama Viva i Brigid su mi prepričale da je Louis Waldon uvečer poslije napada došao u bolnicu, i sve su mu cure u čekaonici otrčale reći da mora ići kući k Ivy, jer je rekla da će se

citirana njena ispravka: "Spisateljica sam, a ne glumica."

onog trenutka kad ja umrem ubiti i ona. Kasnije je rekao Vivi i

znavala, morala pucati baš u mene. Pretpostavljam da sam se zatekao

Nisam razumio zašto je Valerie, od tolikih ljudi koje je sigurno po-

356

POPizam: Warholove šezdesete

1968, - 1969,

u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. To dovodi do svih atentata. "Da je Miles White bar bio kod kuće kad sam mu pozvonio", stalno sam razmišljao, "možda bi odustala od čekanja i otišla."

Nasmijao sam se i zaboljelo me. "Oh, molim te, Frede" , morao sam mu reći, "nemoj govoriti ništa smiješno". Čudno kako nasamo možeš pročitati nešto smiješno a da se ne nasmiješ, no čim je netko tamo, reagiraš i fizički. "Nakon barem dva sata prčkanja uokolo - izvukli su svaku ladicu iz svakog ormarića - ugledao sam papirnatu vrećicu nasred stola kraj kojeg je pucala u tebe." "Otišao sam do vrećice i pitao policajca - koji je pregledavao Paul ove fotografije Joea - što je to? Zavirio sam unutra i - jesi li spreman? - u toj je papirnatoj vrećici bio drugi pištolj, adresar i Kotexov uložak!"

Fred me izvijestio što se događalo u policiji. "Odveli su Jeda i mene u 13. policijsku stanicu", rekao je. "Ispitivali su nas do devet navečer. Rekli su nam da smo 'materijalni svjedoci' i bio sam toliko naivan da nisam shvatio da nas zadržavaju kao osumnjičene!" "Štoooo?", pitao sam. "Stvarno - mislim da je to trajalo barem dok nisu uhitili Valerie. Nisu nam htjeli ništa reći. Stalno sam zahtijevao da me izvijeste o tvojem stanju, ali nisu mi htjeli reći čak ni to." Ironično se nasmijao. "Valjda su se nadali da ćemo propjevati." "Nisu odveli Paula i Billyja?" "Ne, samo Jeda i mene, jer smo jedini svjedočili samoj pucnjavi. Poslije je dotrčala Viva, histerična, i nju su neko vrijeme ispitivali - ispričala im je što je čula preko telefona." "Je li policija zatvorila Factory - stavila vrpcu ili tako nešto?", upitao sam ga. Po glavi su mi se valjda vrzmali prizori iz policijskih serija. "Došlo je negdje osam detektiva u civilu i bili su posvuda, trakom su označavali mjesta gdje su bili meci, govorili su stvari kao" - nasmijao se Fred - '''Hajde da izvadimo tanad iz zida'. Prekopali su sve - otvorili sve ladice, pregledali, što ja znam, fotografije iz Spavanja, stare račune iz kafića ... Stalno sam im govorio: 'Znate, te stvari koje pregledavate nemaju nikakve veze s onim što se desilo'. Ali naravno da su nastavili. Pregledavali su kolor folije za "Cvijeće" - sve živo - razbacivali fotografije i dijapozitive, trčali i sudarali se ... poput Policajaca iz Keystonea."

357

"Stvarno?", pitao sam. Prisjetio sam se papirnate vrećice koju je stiskala u dizalu. "Kažeš da je stajao tamo cijelo to vrijeme a policajci nisu čak ni pogledali unutra?" "Tako je." Fred je također spomenuo da mu je trebalo dosta vremena da shvati što se događa kad je Valerie zapucala i najprije je pomislio: "O bože, bombardiraju Komunističku partiju." Kao što sam rekao, komunisti su imali urede na osmom katu. Ovaj me napad primorao da u novom svjetlu razmotrim sve svoje uspomene na dugotrajna poznanstva s luđacima. Ponovo sam razmišljao o djevojci koja je u Factoryju u 47. ulici propucala Merlinke i onom tipu koji je igrao ruski rulet. Sjetio sam se svih ljudi koje sam vidio s pištoljima - jedno ga je vrijeme nosila čak i Vera. No to mi se uvijek doimalo nestvarnim - ili pak samo šalom. I dalje je bilo nestvarno, kao da sam gledao film. Stvarna je bila samo bol- sve oko nje je i dalje bio film. Shvatio sam da je puka slučajnost što se već ranije nije dogodilo ništa strašno. Luđaci su me uvijek fascinirali jer su bili tako

359

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

kreativni - bili su nesposobni normalno raditi stvari. Obično nisu nikome nanosili bol, bili su poremećeni sami za sebe; no

mogli slušati o zabranjenim temama i vidjeti realistične prikaze

358

kako sam ubuduće mogao razabrati koji su kakvi? Od straha da će opet pucati u mene pomislio sam da nikada više neću uživati u razgovoru s bilo kim tko ima čudne oči. No kad sam o tome razmislio, zbunio sam se jer su tu spadali gotovo svi u čijem sam društvu uživao! Zaključio sam kako je najbolje ništa ne planirati i strpjeti se da vidim što će biti kad stvarno izađem među ljude.

suvremenog života. No sad kad se Hollywood - kao i Broadway - počeo baviti istim tim temama, stvari su se malo promijenile: prije je postojao izbor između crnog i bijelog, a sada više između crnog i sivog. Shvatio sam da time što i Hollywood i underground rade filmove o muškim prostitutkama - bez obzira što pristup ne može biti različitiji - underground ostaje bez važnog aduta, jer ljudi radije idu gledati verziju koja izgleda bolje. Ona je bezopas-

Dok sam bio u bolnici, Paul me izvještavao o tijeku njujorškog

nija. (Ljudi uglavnom izbjegavaju nove vrste stvarnosti; radije samo dodaju detalje staroj. Eto, toliko je jednostavno.) Nisam se mogao osloboditi osjećaja da zalaze na naš teritorij. Zato sam više

snimanja Ponoćnog kauboja Johna Schlesingera. Prije napada po-

nego ikad želio od Hollywooda dobiti novac da napravim film

zvali su me da glumim underground filmaša u sceni velikog tuluma, a ja sam predložio da za tu ulogu radije uzmu Vivu. To im

predivne slike i zvuka, ali s našim vlastitim stavom, da bi nadmetanje bar bilo ravnopravno. Bio sam tako ljubomoran, mislio sam: "Zašto nama nisu dali novac da napravimo, na primjer, Ponoćnog

se svidjelo. Zatim je John Schlesinger zamolio Paula da napravi "underground film" za prikazivanje tijekom scene "underground tuluma", pa ga je Paul snimio s Ultrom. Zatim je agent za casting zamolio Paula da skupi puno ljudi koje smo poznavali - bili su to klinci iz Max'sa - da igraju male uloge i statiraju. Osjećao sam da ležeći u bolnici propuštam dobru zabavu, no svi su me održavali u toku jer su bili tako uzbuđeni što glume u holivudskom filmu.

kauboja? Napravili bismo ga tako stvarnim." Nisam još shvaćao da kada kažu da žele stvarni život, misle na stvarni filmski život! "Nije li to nevjerojatno?", rekao mi je telefonski Paul jedne noći dok sam još ležao u bolnici. "Hollywood sad radi film o

muškoj prostitutki s 42. ulice, a mi smo svoj napravili '65. I svi ti naši sjajni ljudi iz New Yorka cijeli dan sjede na njihovom snimanju - Geraldine, Joe, Ondine, Pat Ast, Taylor, Candy, Jackie, Geri Miller, Patti D' Arbanville - a ne udostoje ih se čak ni upo-

Razmišljajući

o Ponoćnom kauboju bio sam jednako ljubomoran kao i kad sam gledao Kosu i shvatio da su ljudi s novcima preuzeli

trijebiti ..." "Kakav je Dustin?", pitao sam.

teme iz undergrounda i kontrakulturnog života te ih predstavili na profesionalan, komercijalan način. Naša je prednost - mislim,

"O, vrlo je drag".

u početku - bila što nudimo nov, slobodniji sadržaj i pogled na

"Ion je drag ... Kao i Brenda Vaccaro" , rekao je, odsutno. "Svi

prave ljude, i premda naši filmovi nisu bili tehnički dotjerani, do

su vrlo dragi." Zatim se nasmijao, sjetivši se Sylvie Miles. ''A Sylvia

'67. je underground bio među rijetkim mjestima gdje su ljudi

je potpuno nemoguća. Poput prirodne sile."

''A Jon Voight?"

360

361

POPizam: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

Osjetio sam da je Paula prilično frustriralo to što je snimivši svoj mali film s Uitrom samo sjedio na tuđem snimanju i gledao što se događa - čeznuo je za snimanjem vlastitog filma. Na kraju krajeva, radio ih je prije nego što je došao u Factory. "Pa, znaš ...", rekao sam mu, "možda smo prerano napravili svoj film. Možda je sad pravi trenutak za film o muškoj prostitutki. Zašto ne snimiš još jedan, ovoga puta može biti u boji." "Upravo o tome sam razmišljao", priznao je Paul.

"Jesi lud? U filmu?" "Niste se ševili?" "Doduše, moram priznati da mu se digao." Zahihotala se. "Ooo! Kako uzbudljivo. Je li bio stvarno velik i čvrst? Što si mu napravila?" "S amo sam ... ", naSmIja .. l " ... samo sam svezal a masnu v ok o a se, njega." "Stvaaarno?", pitao sam. "Svezala si mu je oko kurca? A što si

onda napravila?" U srpnju, dok sam još ležao u bolnici, Paul je počeo snimati Meso, s Jedom kao pomoćnikom. Nisu snimili puno materijala i upotrijebili su gotovo sve što su snimili. Paul je volio duge kadrove. Jednog me jutra ti bolnicu nazvala Geraldine Smith, neposredno poslije snimanja svoje prve scene. "Glumiš u Paulovom filmu?", pitao sam. "Da. Paul me jutros nazvao i rekao da bih mogla doći u Fredov stan jer snimaju neki film. Mislila sam da se radi o nekakvom kućnom filmiću, a dvije prijateljice su me upozorile da ne glumim u filmu Andyja Warhola jer ću ostatak života biti ukleta. Svejedno sam otišla kod Freda i učinila to - znaš kako volim Paula." Geraldine je bila ludo zaljubljena u Paula. "Što si trebala raditi?", pitao sam je. "Paul mi je rekao da mi je Joe muž ili nešto, ne znam točno, i gurnuo me pred kameru i rekao da radim što hoću, pa sam rekla Joeu da ide van i kurva se kako bih svojoj curi mogla platiti abortus." "Tko ti je bila cura?" "Patti." "Patti D'Arbanville je u filmu? Pa to je sjajno! Što je bilo poslije? Jesi li se ševila s Joeom?"

"Pa znaš mene", rekla je.

"Počela

sam se smijati."

Iz bolnice sam 28. srpnja pušten kući. Čitav mi je trup bio u zavojima. Gledao sam u svoje tijelo i bilo me strah - a posebno me bilo strah tuširanja, jer sam onda morao skinuti zavoje, a ožiljci su bili tako svježi; međutim, bili su i nekako lijepi, ljubičasto­ crveni i smeđi. Još tjedan i pol sam morao biti u krevetu i tako sam proveo četrdeseti rođendan, 6. kolovoza. Telefonirao sam raznim ljudima i neki od onih koji su mi prvi put čuli glas poslije napada su se rasplakali. Doista me ganulo što ljudima toliko značim, no nastojao sam što je moguće brže sve vratiti na nivo neobaveznog tračanja.

Jednog me jutra nazvao David Croland i pitao sam ga što je na kraju bilo s njim i Susan Bottomly, jer se ona vratila iz Europe samo dan prije nego što sam ranjen pa nikad nisam čuo ostatak priče.

"Stvari među nama su postale prelude", rekao je. Još uvijek mu nije bilo lako pričati o tome; shvatio sam da mu jako nedostaje. "One noći kad se vratila", nastavio je, "bilo je užasno vruće i znao sam da će reći da me napušta. Zatim je Nico došla k nama i

362

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

rekla da si ranjen. Sjedili smo po toj žegi i nismo znali što da radimo - da idemo u bolnicu? Da ne idemo? Napokon je Nico rekla:

mnom više ni riječ, potpisao pristanak da se izložba održi što je prije moguće. Grcao sam od jada, ali ništa nisam rekao."

'Moramo sjeeesti ovdje na pooood i čeeekaaati uz upaaaaljene svijeeeće imoooooliti'. Bio sam tako zbunjen da sam pomislio da

Zatim je u veljači '68. Hoving od Boba Sculla posudio veliku

ustvari ima pravo. Zapalili smo gomilu svijeća i Nico je navukla zastore i sjeli smo na pod. Stan je izgledao kao crkva. Nico se njihala naprijed-natrag, Susan je bila potpuno sluđena jer se vratila s ludog puta u Rim i odmah se dogodila ta nesreća, a ja sam šizio jer sam znao da me Susan ostavlja, a ti si u bolnici - nismo čak ni znali hoćeš li preživjeti. Kad god bismo nazvali bolnicu, tamo su nam rekli: 'Sve su linije pretrpane pozivima zbog njega. Sve što vam možemo reći jest da je situacija krajnje kritična'. I tako smo satima bili na iglama. Sjedili smo cijelu noć. Ujutro je Nico otišla. Opet smo nazvali bolnicu i rekli su da si bolje. Nekoliko sati kasnije, Susan je otišla u Pariz."

363

pop sliku Jima Rosenquista F-JJJ i izložio je pokraj Washingtonovog prelaska Delawarea Emanuela Leutzea. Hovingova ideja je vjerojatno bila sučeliti historiografsku sliku iz šezdesetih sa starijim radom, no Henry je smatrao da je to zadiranje u njegov teren, umjetnost dvadesetog stoljeća, i podnio ostavku. "Dok sam bio na odmoru", ispričao mi je, "Bob Scull i Hoving su razgovarali na nekoj večeri ili već nečem i zaključili su da F-JJJ treba biti izložena u Metu. Istina, to je fascinantna slika - međutim, ja sam kustos umjetnosti dvadesetog stoljeća, a ne Scull ili Hoving. I tako sam predao pismo ostavke, da bi me nekih deset dana kasnije nazvao Hoving i priznao da širom zemlje traži preporuke za moju zamjenu, ali su mu svi rekli da je lud što

Karijera Henryja Geldzahlera u Metu naglo je napredovala u

me želi zamijeniti. I tako sam se pristao vratiti na posao, ali pod uvjetom da imam isključive ovlasti nad umjetnošću dvadesetog

proljeće

'67, kada je postavljen za kustosa umjetnosti dvadesetog stoljeća i tijekom mog oporavka smo imali nekoliko dugih,

stoljeća."

dokonih razgovora, gotovo kao u stara vremena, u kojima mi je

Kad sam se pridigao i počeo sjediti po kući, zamolio sam da mi iz

pružio uvid u interne drame među osobljem muzeja. Između njega i Thomasa Hovinga, direktora Meta, došlo je do sukoba oko

Factoryja donesu materijal Usamljenih kauboja; sate i sate improviziranih scena. Radio sam samo s projektorom i presom, mjesti-

izlaganja ogromne pop slike. Tijekom ljeta '67., ispričao mi je Henry, otišao je u Pariz po-

mično odsjecajući čitave

trajanje od dva sata.

gledati izložbu koju je francuska vlada nudila Metu. "Nevjerojatno što je sve bilo na toj izložbi", rekao je. "Bili

Što se tiče slikanja, nisam još imao snage za rad na velikim plat-

su tu radovi zubara šogora ministra financija, sestrične zaručnice

nima, pa sam izrađivao male portrete Happy Rockefeller, veličine

čuvara

galerije. Vratio sam se i rekao Hovingu da ni pod kojim okolnostima ne možemo uzeti tu izložbu, a on mi je odgovorio

15x18 cm, dok sam gledao televiziju. Vijesti su tog ljeta vrvjele nasiljem. Gledao sam kako sovjetski tenkovi ulaze u Čehoslovač­

da sam potpuno pravu. A onda je, ne razmijenivši o tome sa

ku, a zatim je došla konvencija Demokratske stranke u Chicagu

blokove da bih ga skratio na uobičajeno

364

POPizom: Warholove šezdesete

1968, - 1969,

gdje su se prosvjednici sukobili s čikaškom policijom u velikom parku i na ulicama.

Paul je naravno bio u pravu: bilo je očito da moram izbjegavati nestabilne osobe. No odlučivati s kojim ću se klincima viđati, a s kojima ne, u potpunosti se protivilo mome stilu. Štoviše, imao sam i bojazan koju nikome nisam otvoreno i izravno povjerio: da će bez ludih narkomana koji uokolo brbljaju i rade gluposti nestati moja kreativnost. Na kraju krajeva, oni su bili sve moje nadahnuće još od '64., i nisam znao mogu li nastaviti bez njih.

Već

u rujnu sam se vratio na posao. Oko izranjavanog dijela tijela sam morao nositi teške kirurške korzete, no premda sam se osjećao slijepljeno, bio sam oduševljen što sam ponovno u Factoryju. Međutim, uznemirio bih se svaki put kad bih začuo kako dizalo zastaje pred našim katom. Čekao bih da se otvore vrata da vidim tko je. Odlučili smo na ulazu pregraditi hodnik tako da možemo snimiti ljude prije nego što ih pustimo u glavnu prostoriju i u zid smo ugradili nizozemska vrata - donja polovica je bila zatvorena, a gornja otvorena. Naravno, ove su sigurnosne mjere bile posve simbolične - ne bi zaustavile nikog sa solidnim udarcem nogom, a kamoli s pištoljem. Ipak, barem se činilo da je teže provaliti. U svakom slučaju, dani kad su ljudi mogli slobodno ulaziti nepovratno su prošli. Svi iz Factoryja su se ponašali zaštitnički prema meni - vidjeli su da je u meni još puno straha pa su tjerali sve posjetitelje imalo čudnijeg ponašanja. Shvatio sam da mnogo vremena provodim u malom uredu po strani, skriven iza zatvorenih vrata, u razgovoru s novom tipkačicom koju sam zaposlio. Prije sam obožavao biti s ljudima koji su čudno izgledali i ludo se ponašali - to mi je zapravo bilo pogonsko gorivo - no sad sam umirao od straha da će izvaditi pištolj i upucati me. Vidjevši koliko sam se promijenio, Paul mi je rekao: "Znaš, Andy, uvijek si ohrabrivao ljude ... hm ...". Tražio je pravu riječ. "... krhkoga mentalnog zdravlja da dolaze ovdje. No to donosi samo nevolje, a sada ti", rekao je, pokazavši na moja prsa i trbuh, "to znaš bolje od ikog."

365

Još uvijek sam morao provoditi mnogo vremena u krevetu. Kada bih uvečer poslije Factoryja ipak negdje izašao, vrlo brzo bih se ispričao i otišao kući. Tako sam se mogao probuditi u sedam ujutro te svjež i odmoran sve nazivati da mi ispričaju što se dogodilo poslije mog odlaska. Ova mi je zamjenska navika pružala jednako zadovoljstvo kao i prisustvovanje zabavi. Počeo sam doista uživati u provođenju vremena kod kuće, u krevetu, s gomilom slatkiša, pred upaljenim televizorm, razgovarajući na telefon i snimajući te razgovore. Bilo mi je lakše podnijeti nagli izostanak s ludih scena koje sam volio jer se zapravo više ni nije događalo mnogo toga. Sve je doseglo vrhunac u ljeto '67. i potom se počelo polako opuštati. Jesen '68. bila je vrijeme "Hey Jude" i svi su govorili da je sve "mirnije". Što se tiče Valerie, koliko smo znali, još je bila u zatvoru. Zatim sam se na Badnjak '68. javio na telefon u Factoryju i gotovo onesvijestio kad sam čuo njen glas, kojim je zahtijevala da odustanem od svih optužbi protiv nje, platim joj dvadeset tisuća dolara za sve što je ikad napisala, angažiram je u još filmova i - okrunila je listu najvećim snom svakog luđaka - ugovorim joj gostovanje u emisiji Johnnyja Carsona. Ako to ne učinim, rekla je, "sve se ono može ponoviti".

POPizom: Warholove šezdesete

1968, - 1969,

Moja se najgora noćna mora obistinila: Valerie je bila na slobodi. Anonimni muškarac je za nju položio jamčevinu od deset tisuća dolara. Srećom, prijetila je i drugim ljudima po New Yorku pa je 9. siječnja, došavši na sudsko saslušanje, ponovno uhićena. Pet mjeseci kasnije, otprilike godinu dana nakon napada, na naslovnici Dai!) Newsa sam ugledao naslov: "ATENTATORICA NA WARHOLA DOBILA 3 GODINE". Članak je naveo da se u te tri godine računa i vrijeme koje je Valerie već provela u zatvoru, što je zapravo značilo da kazna vrijedi još samo dvije. Krajem '69. sam primio pismo od Vere Cruise, koja je osuđe­ na za krađu automobila. I nju su poslali u zatvorsku umobolnicu Matteawan, gdje je često viđala Valerie. Vera je tvrdila da Valerie priča kako će se kad izađe "dočepati Andyja Warhola". Čim sam primio Verino pismo, Valerie su pustili iz Matteawana tvrdeći da je izliječena. Nekoliko puta je nazvala Factory, ali je prestala - valjda je pronašla neku drugu zanimaciju jer je više nikada nisam vidio, iako su me ljudi povremeno izvještavali da su je vidjeli na ulici, obično u Villageu.

mnogo vremena na buvljacima i u trgovinama antikviteta i rabljene robe i taj se stil također sve češće susretao - ne samo u ormarima, nego i u stanovima i kućama. Činilo se da su se svi najednom pobojali da je "ručni rad" stvar prošlosti, da nikada više neće moći pronaći takve detalje na odjeći, namještaju, bilo čemu.

366

Do jeseni '68. minice su posve izašle iz mode. Početak godine bio je u znaku dopičnjaka, ali na modernim su se djevojkama već u proljeće vidjele suknje raznih duljina. A uz sve nove priče o suknjama do koljena/listova/poda/nešto između, sve je više žena nosilo odijela s hlačama. Bilo je to doba velikih debata koji će od vodećih restorana dopustiti ulazak damama u hlačama - objavljivane su brojne proturječne priče i intervjui sa svim šefovima sale. Klinci iz Max'sa su uglavnom nosili odjeću iz jeftinih dućana. Dominirao je izgled pakistansko-indijskog-međunarodnog-jet-set­ hipij a, s mnogo utkanih ili prišivenih ukrasa. Ljudi su provodili

,··1 E li

!

367

Na vrpcama koje je prepisivala moja nova tipkačica bili su zabilježeni sati i sati mojih telefonskih i običnih razgovora koje sam snimio poslije onih prvih vrpci s Ondineom i društvom '65. Od vrpci s Ondineom je sastavljena knjiga a, koju je krajem '68. objavio Grove Press. Predstavili smo je kao "roman Andyja Warhola", no zapravo se radilo samo o transkripcijama vrpci s Ondineom, u kojima su promijenjena neka imena (recimo, Ondine je bio Ondine, aKvarni Kvarni, ali ja sam bio "Drella", a Edie "Taxine"). Billy je surađivao s Grove Pressom, pazeći da se otisnuti tekst u svemu podudara stranskipcijom tipkačica iz srednje škole, sa svim njihovim pravopisnim pogreškama. Htio sam napraviti "lošu knjigu", baš kao što sam radio i "loše filmove" i "loše slike", jer kada nešto učiniš točno kako ne treba, uvijek dobiješ nešto neobično.

a nije naišao na pozitivan odjek. (Moja je omiljena kritika

opisala knjigu kao "bakanalijsku trač-partiju".) Priželjkivao sam da netko iz Hollywooda otkupi prava za ekranizaciju tako da Ondine i ja gledamo zgodne glumce poput Troya Donahuea i Taba Huntera kako nas glume. Spomenuo sam to Lesteru Perskom, koji je upravo producirao svoj prvi veliki film (Boom, film u kojem je toliko željela zaigrati Judy Garland i oko kojeg se još '65. svađala s Lesterom i Tennesseejem u Factoryju, napokon je stigao u kina s Elizabeth Taylor u glavnoj ulozi). "Molim te, Andy",

368

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

je Lester kad sam ga pitao želi li kupiti prava na a, "pokušavam zaboraviti odakle dolazim. Treba mi upotrebijiva literatura, a ne vaše gadosti ..."

Kad je Billy završio pregled tiskarskih špaiti za a, učinio jc ncšto veoma čudno: zaključao se u laboratorij i prestao izlaziti. Nitko ga više nije viđao tijekom dana. Ujutro bismo u smeću nalazili ambalažu hrane iz dostave i prazne čaše jogurta, ali nikad nismo znali izlazi li sam noću po njih ili mu ih donose neki

progunđao

Krajem srpnja sam se s Ondineom i Candy priključio koloni ožalošćenih poštovatelja Judy Garland koja se pred pogrebnim domom Franka Campbella protezala oko ugla 81. ulice iMadisona. Htio sam ih snimati na magnetofon dok čekaju na red da prođu kraj lijesa. Znao sam da će Judyni obožavatelji tamo plakati i govoriti koliko im je značila. Činilo mi se da bi to mogla biti sjajna drama - Ondine i Candy u redu koji se proteže čitavom pozornicom, u kojem svi plaču i smiju se i govore što ih je tamo dovelo. Znao sam da bi nešto tako bilo histerično smiješno i samoj Judy. No tog je dana bilo zaista čudno biti s Ondineom; kao da stojiš s potpuno normalnom osobom. Nije više često dolazio u Factory. Sada je imao stalnog ljubavnika, rekao je da se potpuno očistio od spi da i na neki se način skrasio, postao je poštar - u uniformi državne pošte je raznosio pisma po Brooklynu! Dok smo stajali u redu za Judy, vjerojatno sam ga promatrao razjapljenih usta - nisam mogao vjerovati da se radi o istom čovjeku koji je brbljao i cvilio na spidu u a, smijao se, mucao i bio bezobrazan. Govorio je pristojne, konvencionalne stvari poput "Baš je vruće danas, zar ne?" i kretao se normalno - nije bio pogrbljen, niti je posrtao, niti mu se pjenilo iz usta. Tjednima nisam mogao prestati razmišljati o ovoj novoj Ondineovoj neosobnosti. Razgovorati s njim je postalo kao da razgovoraš sa svojom tetom Tillie. Naravno, bilo je dobro da se skinuo s droge (valjda) i bilo mi je drago zbog njega (valjda), no bio je tako dosadan: to se nije moglo prešutjeti. Sva njegova genijalnost je iščezla.

prijatelji. Isprva se nije činilo da je to tako strašno, mislili smo da samo prolazi kroz neku čudnu fazu, no kad je došlo proljeće, a i dalje nije izlazio, svi su se počeli pitati što se unutra zaista događa. Laboratorij je bio uz zahod gdje smo svi odlazili - sobe je zapravo povezivao velik prebojani prozor i na zahodu si mogao čuti kako se Billy kreće ili nešto radi - a naravno, i on je cijeli dan slušao pišanje, sranje, puštanje vode i pranje ruku. Ponekad bi u laboratorij pustio ponekog posjetitelja, ali uglavnom nije odgovarao na kucanje. Svi su očekivali da nekako nagovorim Billyja da izađe iz labosa, ali nisam. Toliko me ljudi pitalo: "Ne misliš li da čeka da ga zamoliš da izađe?" Ali ja nisam ~mao pojma ni zašto je ušao, kako da ga navedem da izađe? A čak i kad bih mogao, zašto bih to učinio? Činilo mi se da zaista nije u redu da se miješam. Billy je uvijek izgledao kao da točno zna što radi i nisam mu htio smetati; zaključio sam da će izaći kad želi - kad bude spreman. U studenom '69. navršilo se godinu dana otkako se zatvorio u sobičak. Novim je ljudima bilo jako čudno što u laboratoriju živi osoba koju nikad ne viđamo. No kad se situacija razvija postupno, bez obzira kako postala čudna, navikneš se na nju. Povremeno bismo ga preko zatvorenih vrata pitali treba li mu štogod. Čak nisam znao ni je li još uvijek na amfetaminu. No jednog je dana došao Lou Reed i proveo tri sata u laboratoriju s Billyjem. Kad je izašao, izgledao je stvarno prestrašeno.

j

370

POPizom: Warholove šezdesete

"Nisam mu smio dati onu knjigu prošle godine", rekao je Lou, vrteći glavom. Nisam znao o

čemu priča.

"Knjigu Alice Bailey", rekao je. "Zapravo, dao sam mu tri knjige."

Čuo sam već to ime. Ondine ju je često spominjao: pisala je knjige o okultnom.

"Čitao sam njezinu knjigu", rekao je Lou, "no bila je tako komplicirana da sam pomislio da ću je posuditi Billyju da mi prepriča, znaš već, zanimljive dijelove. A kad ono, zatvorio se u sobicu i ne izlazi. Posve je obrijao glavu - kaže da mu dlake rastu prema unutra, a ne prema van - i jede samo vafle od cjelovitog brašna i rižine krekere." "Ali mislio sam da noću izlazi i kupuje hranu u Browniesu." Brownies je bio dućan zdrave hrane iza ugla. "Više ne", rekao je Lou. "Sad pokušava bijelom magijom na-

1968. - 1969.

371

Posljednjih šesnaest mjeseci šezdesetih bile su njihov najčudniji dio. Sve oko sebe sam snimao magnetofonom i polaroidom, ali ništa mi nije bilo jasno. U Kaliforniji se '69. predviđao veliki potres i Danny Fields je otputovao tamo, iznajmio kuću najbližu ovom ili onom rasjedu, objasnivši to riječima: "Želim sudjelovati u katastrofi. Toliko dugo gledam filmove o njima, ,želim znati kakav je to osjećaj."

Ljudima je bilo tako dosadno da su željeli da se dogodi nešto veliko - u medijima, u zemljinoj kori, bilo gdje, bilo što. Svakog sam popodneva po navici odlazio u Factory i tamo provodio četiri do šest sati, no to me zbunjivalo, jer tamo nisam ni slikao ni snimao filmove. Samo sam sjedio u svome malenom uredu i gledao kako u prednjem dijelu prostorije Paul i Fred vode

novo izgraditi svoju staničnu strukturu, kako je opisano u knjizi

posao. Kad bi navratili očito bezopasni prijatelji prijatelja naših prijatelja, izašao bih da ih snimim i uslikam, a zatim bih se vratio

- igraš se sa staničnim središtima i jedeš, recimo, ovaj jogurt. Tražio sam da mi opiše kako to radi, ali je rekao da to može biti

u ured i čekao da navrati netko drugi. Kad se sad toga prisjećam, čini mi se da me

jako opasno, da će mi reći samo dio, jer ako pogriješim i nešto pođe po zlu, mogu završiti kao on." "Koji ti je dio rekao?" "Samo nekakvu mantru -Aaaaaammmmmmmmm." Stvari su s Billyjem postajale sve čudnije i čudnije. Na zahodu bismo čuli razgovor s druge strane zida i neko smo vrijeme mislili da je s njim u sobicu uselio još netko. Ispalo je da oba glasa pripadaju Billyju. No i dalje sam smatrao da kroz to što mu se događa mora proći sam i vjerovao sam da će mu to nekako i poći

za rukom.

uzbuđivala

sva ta

mehanička

akcija u Factoryju krajem šezdesetih. Možda sam se osjećao zbunjeno, ali zvukovi telefona i bipera i škljocanja fotoaparata i bljeskova f1da i rada montažnog stola i izmjene dijapozitiva na projektoru, a ponajviše od svega pisaće mašine i glasova s vrpce koja se prepisivala - sve mi je to ulijevalo sigurnost. Znao sam da se nešto radi, čak i ako nisam znao što će na kraju ispasti od toga. Bio sam zavidan kada bih čuo da su neki drugi niskobudžetni umjetnici došli do velike love iz izvora koji su im nekad omogućavali čak

i da se posvete isključivo svojoj umjetnosti. I dalje sam osjećao da su naši filmovi, puni neobičnih, smiješnih ljudi koje smo poznavali, potpuno jedinstveni, i nije mi bilo jas-

372

POPizom: Warholove šezdesete

no zašto nam nijedan veliki filmski studio nije pristupio da nas malo pogura. Pitanje koje su sada postavljali svi koji su dolazili u Factory bilo je: "Poznaješ li nekoga tko bi transkribirao vrpce?" Svi, apsolutno svi su sve oko sebe snimali magnetofonom. Strojevi su već preuzeli seksualni život ljudi - dil da i sve vrste vibratora - a sada su magnetofotni i polaroidi preuzimali i njihov društveni život. Brigid i ja smo se uvijek šalili da na početku svakog telefonskog razgovora oboje kažemo "Bok, pričekaj trenutak" i otrčimo uključiti magnetofon. Telefonski sam poticao svaku vrstu histerije koju sam mogao zamisliti samo da bih dobio dobru vrpcu. Kako nisam mnogo izlazio i provodio sam jutra i večeri kod kuće, mnogo sam vremena uložio u telefonsko trača­ nje i izazivanje nevolja i dobivanje ideja od ljudi i pokušaje da shvatim što se događa - i sve sam to snimao. Problem je bio u tome što transkripcija vrpce toliko traje, čak i kad netko to radi puno radno vrijeme. A tih su dana čak i tipkačice snimale svoje vlastite vrpce - kao što rekoh, svi su to radili. Teško je u to povjerovati, no još uvijek je bilo vrlo malo novinara koji snimaju intervjue. Dolazili su s notesima i olovkama i zapisivali ključne riječi tvojih izjava, a zatim ih odlazili kući sastaviti po sjećanju. (Naravno, kad sam rekao "svi su snimali", mislio sam "svi naši prijatelji". Drugi ljudi uopće nisu snimali, čak štoviše, kada bi vidjeli magnetofon, postajali su jako paranoični: "Što je to? .. Zašto snimate? .. Što će vam snimka?" itd, itd.) Vrpce su nudile sjajne mogućnosti intervjua s raznim slavnim osobama pa sam tijekom jednog dužeg zastoja u snimanju filmova počeo razmišljati o časopisu u kojem bi bili samo intervjui prepisani s vrpce. Zatim me jednog dana posjetio John Wilcock i upitao želim li s njim pokrenuti novine. John je već tiskao časopis

1968. - 1969.

373

Other Scenes pa je imao opremu za slog i tisak. U jesen '69. smo zajedno objavili prvi broj časopisa Interview. Novine i časopisi su i dalje slali izvjestitelje da pišu članke o nama i nastojali smo im uvijek ponuditi pokoje novo lice na koje se mogu usredotočiti. Krajem godine to je bila Candy Darling - povjerila bi im da je s nama potpisala "ugovor za više filmova" i izmišljala njihove naslove - Plavuša u frei, Nova cura u Villageu, Nema do momaka iz orkestra, što god bi joj toga dana palo na pamet. (Iako smo rjeđe snimali filmove, nismo oskudijevali u naslovima.) Drugi su plaćali tisuće dolara za publicitet koji smo mi dobivali za filmove koje nismo namjeravali snimiti i superzvijezde koje još nigdje nisu nastupile. Meso se od listopada '68. do travnja '69. uspješno prikazivalo u kinu Garrick u ulici Bleecker. Joe Dalessandro je po gradu stekao poprilično sljedbeništvo - pomoćnik upravnika uGarricku, klinjo po imenu George Abagnalo, rekao nam je da je primijetio kako isti ljudi dolaze gledati film bezbroj puta. Sjajno je prihvaćena i jedina scena s Candy, u kojoj veoma damski sjedi s Jackiejem i naglas čita stare filmske časopise dok Geri, go-go plesačica golih grudi, puši Joeu. U doba prikazivanja Mesa Jackie i Candy su zajedno unajmili sobu u hotelu Albert na uglu 10. ulice i University Placea. Jackie je već izgledao kao žena - s gustom kaniranom kosom, tamnim ružem i haljinama iz četrdesetih s velikim broševima, od kojih je najviše volio onaj na kom Je markazitom bilo ispisano "Nixon". Kad su ga ljudi pitali zašto je "otišao do kraja", Jackie bi im objasnio: "Mnogo je lakše biti čudna cura nego čudan dečko." Na Jackieja kao punokrvnu ženu nije se bilo tako teško priviknuti jer je sve izvodio krajnje komično; no prijelazni stadij je

375

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

bio prilično sablastan. Počeo je uzimati ženske hormone negdje

nailazila samo na odbijanje i čitavo je vrijeme gajila fantaziju da

'68., i tog je ljeta, kad je Paul snimao njega i Candy za Meso, bio u onom čudnom stadiju pola muškarac-pola žena, ali jako,

će je Hollywood primiti i kad je sva druga mjesta odbace, jer je

374

jako daleko od obojeg. Počupao je obrve i pudrao lice, no time nije puno postigao: probijali su mu se tragovi brade i sićušne

Hollywood nestvaran kao i ona; Hollywood će je sigurno razumjeti. Kad. nije dobila ulogu Myre i uvidjela da ju ni Hollywood ne želi, vidio sam kako postaje ogorčena.

crvene kvržice od elektrolize. (Mnogo je transseksualaca odlazilo uklanjati tjelesne i facijalne dlake u kemijsku školu u središtu Manhattana - tako je bilo jeftinije.) No najjeziviji dio promjene

Kazališta je '69. pomeo val golih predstava. Samo godinu dana

spola nije imao veze s izgledom - bio je to glas. Jackie je radio što i većina muškaraca kad žele oponašati ženu - spuštao je glas do

glumce Living Theatera ako se samo počnu svlačiti. A onda je najednom postalo moderno da glumci budu potpuno goli u dugo-

šapta. No problem je bio u tome što šaputanje nije pomagalo da transvestiti zvuče imalo ženstvenije - zvučali su samo očajnije.

vječnim predstavama s dobrom reklamom, poput Oh! Kalkuto i

ranije policija je dežurala uz scenu u San Franciscu da bi uhitila

Dionis '69.

nedostataka drugih transvestita postajalo je ja-

Tijekom tog razdoblja sam polaroidom snimio na tisuće ge-

sno koliko je Candy posebna, koliko je naporno radila na svojoj ženstvenosti - i koliko je u tome bila uspješna.

nitalija. Kad god bi netko došao u Factory, bez obzira koliko

Proučavanjem

Candy je '69. pretrpjela veliko razočaranje. Ustvari, od njega se nikad se nije oporavila. Čim je u strukovnim novinama pročitala

da se priprema ekranizacija M)'re Breckinridge, Candy

je počela pisati pisma studiju, producentima i svima koji su joj pali na pamet, uvjeravajući ih da je proživjela sve što i Myra te o filmovima iz četrdesetih zna više i od samog Gorea Vidala. Sve je to bilo i točno. Ulogu je dobila Raquel Welch. Sirota Candy ih je u pismima preklinjala da razmisle ponovo. Znala je da je ovo najbolja prilika koju će transvestit ikada dobiti

pristojno izgledao, zamolio bih ga da skine hlače da fotografiram njegov kurac i jaja. Uvijek bih se iznenadio tko pristane, a tko ne. Osobno, volio sam pornografiju i stalno sam je kupovao na tone - stvarno prljave, uzbudljive stvari. Trebalo je samo shvatiti na što se pališ i mogao si kupovati gomile časopisa i filmova koji su bili baš za tebe, kao što kupuješ prave tablete ili pravu konzerviranu hranu. (Bio sam tako lud za pornografijom da sam na prvom izlasku iz kuće poslije operacije s Verom Cruise otišao ravno u peep showove u 42. ulici i kupio zalihu novih časopisa.) Uvijek sam htio snimiti film koji je prikazivao samo jebanje i ništa drugo, kao što je Jelo prikazivalo samo jedenje, a Spavanje

da zaigra u holivudskom filmu. Kada joj nisu odgovorili, nešto se u Candy prelomilo - tu promjenu nisi mogao opaziti ako je

samo spavanje. I tako sam u listopadu '68. snimio Vivu kako se

ne poznaješ jako dobro (na kraju krajeva, u svakom je trenutku u nekoj mjeri glumila). No naglo se morala suočiti s činjenicom da

ševi s Louisom Waldonom. Film sam nazvao Jebanje. Najprije smo ga držali u Factoryju, povremeno ga pokazujući

joj je Hollywood zalupio vrata. Cijelog je života svugdje i od sviju

prijateljima. Zatim, kad su u svibnju Usamijeni kauboji počeli

376

377

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

gubiti publiku ubrzo poslije premijere, morali smo razmisliti či­ me ćemo ih zamijeniti i pitao sam se bi li to moglo biti Jebanje. I dalje nisam shvaćao što je u pornografiji legalno a što nije, no krajem srpnja, budući da su po čitavom gradu igrali razni pornići, a na svakom su se kiosku mogli kupiti časopisi kao što je Screw, pomislio sam, pa zašto ne, i stavio Jebanje u kino Garrick, promijenivši naslov u Porno film. Igrao je tjedan dana prije nego što ga je konfiscirala policija. Došli su u Village, prosjedili Vivine govorancije o generalu MacArthuru, ratu u Vijetnamu i to kako Louis naziva njene sise "sasušenim marelicama" i kako Viva prepričava da ju je u Hamptonsu maltretirala policija jer nije nosila grudnjak, itd. - i onda su zaplijenili naš film. Zašto, pitao sam se, kad su mogli otići u Osmu aveniju i zaplijeniti U Judynoj ribici ili Tinin jezik? Jesu li oni možda imali više "društvene opravdanosti"? Sve se u principu svodilo na to što žele zaplijeniti a što ne. Sve je to bilo apsurdno.

Dok sam u ožujku u bolnici čekao dodatnu operaciju, u Factory je stigao još jedan telegram od Vive - ovog puta iz Las Vegasa: pisalo je da se udala. Oko tjedan dana kasnije je došla u New York s mužem, francuskim redateljem po imenu Michel kojeg je upoznala u Europi i povela sa sobom u Hollywood. Poželio sam joj sreću u braku. Dok smo razgovarali, povremeno se obraćala mužu, pitajući ga za savjet što da radi s ovim čekom ili onom fotografijom. Rekla mi je da piše autobiografski roman Superzvijezda, u kome će "raskrinkati" underground scenu. Dodala je i da snima taj naš telefonski razgovor za jedno poglavlje romana.

Viva je u studenom '68. htjela otići u Pariz pa sam joj dao povratnu kartu. U siječnju mi je u pismu napisala: "Ako mi ne pošalješ novac, radit ću protiv tebe jednako dobro kao što sam radila i za tebe." Kad mi netko zaprijeti, prestanem ga slušati. Naravno da sam bio razočaran, ali s Vivom sam se navikao na razočaranja. U veljači je poslala telegram u kome je stajala manje-više ista stvar i namjerno sam ga ignorirao. Tada sam čuo da je otišla u Los Angeles glumiti u filmu Agnes Varda Lavlja ljubav. Činilo se da je dobar trenutak da se Viva probije. Sve više je djevojaka oponašalo njen stil - elegantnu baršunastu i satensku odjeću, bluze dužine tunike preko hlača, opušteno držanje i dokono gestikuliranje, a ponajviše kosu - njenu nafrčkanu, bujnu, ogromnu frizuru.

Krajem šezdesetih se činilo da će Hollywood napokon uvažiti naš rad i dati nam novac za visokobudžetni film na 35-milimetarskoj vrpci. (Meso je za to vrijeme doživjelo veliki uspjeh u Njemačkoj. Paul i Joe su ga otišli promovirati i i obožavatelji su ih rastrgali.) Studio Columbia Pictures je htio sklopiti posao s nama i rekli su nam da sastavimo nekakav scenarij ili sinopsis. U to smo vrijeme upoznali Johna Hallowella, pisca iz Los Angelesa koji je intervjuirao filmske zvijezde za Los Angeles Times. John je pisao knjigu Igra istine, u kojoj je svako poglavlje govorilo o drugoj zvijezdi ali su bile povezane u svojevrstan roman u kome je glavni lik bio mali novinar. Posjetio nas je u New Yorku jer je htio završiti knjigu poglavljem o ekipi iz Factoryja. On i Paul su se smjesta sprijateljili i počeli surađivati na sinopsisu koji ćemo poslati u Hollywood - prikazivao je različite aspekte života u Los Angelesu. Pripremali smo ga za mješavinu naših superzvijezda i nekolicine holivudskih zvijezda koje je John obećao privući. John se vratio u Hollywood da bi pridobio ljude za projekt. Uzbuđeno nas je nazivao i slao nam telegrame poput "Raquel jedva čeka" i "Natalie je oduševljena" i zadirkivao sam ga zbog

POPizom: Warholove šezdesete

1968. - 1969.

razbacivanja imenima. (Jednom me zaprepastio - dodao je slu-

Goli u sedlu su bili zaista originalni po holivudskom stilu prika-

šalicu Riti H ayworth. Nažalost, nije nam polazilo za rukom za-

zivanja pobune i odlaska na cestu. (A naravno, bila je to i prva velika uloga Jacka Nicholsona.)

378

podjenuti razgovor, možda smo oboje bili suviše sramežljivi. M~­ mljali smo nešto o umjetnosti - rekla mi je da je jednom naslikala

379

Ipak, moram priznati da u to vrijeme nisam mislio da će

gardeniju. Bila je jako ljubazna, no bilo ju je i tužno čuti jer je

Goli u sedlu postati komercijalni hit, da će ljudi prihvatiti njegov

slabo izgovarala riječi i zvučala pomalo izgubljeno. Rekla je da zna kako bih od nje napravio "najsuper zvijezdu od svih.")

opušten stil. Nisam ni pomišljao kako će u srpnju, kad dođe

U svibnju nam je Columbia poslala avionske karte za L.A. Činilo se da sastanci s predstavnicima studija teku dobro, dok

maštaju - slobodu i putovanje, dilanje droge i bježanje pred policijom.

jedan od njih nije pitao je li njemačka doga koja se spominje u sinopsisu apsolutno neophodna. (Bio je to rutinski holivudski na-

Superzvijezde iz starog Factoryja nisu više puno dolazile u novi

čin

razgovora o budžetu - marljivo je postavljao pitanja da istakne

Factory. Neki od njih su rekli da ih odbija bjelina novog prostora.

kako razmišlja štedljivo.) Kada je Paul rekao da je pas jako bitan jer će jedna od djevojaka biti u vezi s njim, predstavnik studija

Kada su ljudi nazivali da pitaju za njih (novinari raznih časopisa, ili manekenske agencije s ponudama ili naprosto stari prijatelji s kojima su izgubili kontakt), pokušali bismo otkriti gdje žive i po

je bio šokiran. Paul ga je uvjeravao kako neće voditi ljubav pred

u kina, milijunima klinaca ponuditi upravo onu sliku o kojoj

kamerom, no vidjeli smo da je sve propalo. Od studija nismo više čuli ni riječ. Kad smo se vratili u New

gradu bismo im ostavljali poruke. No stvari su se promijenile.

York, John je nazvao da nam kaže kako su odustali od projekta iz "moralnih razloga". "Nije li to krasno?", bio je ciničan. "Iz 'moralnih razloga': oni su moralni koliko i Atila, bič božji."

Krajem '69., nakon čitave godine navlačenja s holivudskim "dane-možda-radimo-ne radimo", nismo mogli dočekati da snimirno novi film.

Putovanje u Los Angeles ipak nije bilo potpuni promašaj vidjeli smo pravu najavu Novog Hollywooda. Peter Fonda i Jack

Paul mi je rekao da mu je dozlogrdilo glamuriziranje droge - naročito u filmovima. Htio je potpuno ukloniti romantiku iz

Nicholson su upravo završili Gole u sedlu. Pogledali smo grubu verziju u Peterovoj kući u kanjonu. Uložili su film u projektor i

drogiranja - snimiti film o džankiju s Lower East Sidea i nazvati ga Smeće. To mi je zvučalo kao dobra ideja i rekao sam mu: "Svakako, samo nastavi."

dok je počinjao, Paul je uključio gramofon i s njega puštao rockpjesme koje su pratile film - još nisu bile na kopiji. (Kasnije ga je Paul zadirkivao: "Sjajne li ideje! Snimiti film o svojoj kolekciji ploča!")

Bilo je uzbudljivo vidjeti kako mladi klinci poput Petera i Dennisa prikazuju vlastito viđenje mladih. Način na koji su koristili rock je podsjećao na određene underground filmove, no

U filmu je glumila nova, mlađa, post-pop skupina klinaca (poput Jane Forth, šesnaestogodišnje ljepotice sjajno izbrijanih obrva i kose namazane Wessonovim uljem). Sva ona moraliziranja i ograničenja prQtiv kojih su se bunile prve superzvijezde izgledala su jako daleko - jednako nestvarno kao što danas svi-

380

POPizom: Warholove šezdesete

ma izgleda Viktorijansko doba. Za ovaj novi val pop više nije bio stvar razmišljanja ili odabira: bio je sve što su ikad poznavali.

POGOVOR Neki od ovih klinaca koji su nam bili tako važni, koji su činili scenu šezdesetih onim što je bila, umrli su mladi u sedamdesetima. Edie je ostala u Kaliforniji i nastojala živjeti mirno. Čak se i udala. No često je bila u bolnici i 1971. je umrla od "akutnog trovanja barbituratima". Mala Andrea Feldman je jednog dana ostavila poruku u stanu svoje obitelji na uglu Pete avenije i 12. ulice. Rekla je da "prelazi na veliku scenu" i bacila se kroz prozor na četrnaestom katu, u rukama stišćući Bibliju i raspelo. Eric Emerson je jednog ranog jutra pronađen nasred Hudson Streeta. Službeno je zaveden kao žrtva odbjeglog vozača, no čuli smo da se predozirao i tamo je samo izbačen - u svakom slučaju, bicikl mu je bio netaknut. Candy Darling nikad nije dospjela u Hollywood. Tennessee joj je dao ulogu u svojoj off-broadwayskoj predstavi Upozorenja malim plovilima, i to je najbliže što je prišla pravom šoubiznisu. 1974. je dobila rak i tjednima umirala u bolnici Columbus, samo nekoliko blokova od Factoryja. U pogrebnom domu Franka Campbella joj je upriličen oproštaj dostojan filmske zvijezde, kakav je oduvijek željela. Kad smo jednog jutra došli u Factory, vrata laboratorija u koji se Billy zaključao prije dvije godine bila su otvorena, a njega nije bilo. Soba je grozno smrdjela.

382

POPizom: Warholove šezdesete

U njoj su bile doslovno tisuće opušaka, a zidove su prekrivale karte nalik astrološkima. Očistili smo nered i obojili crne zidove u bijelo. Nekoliko tjedana kasnije smo iznajmili fotokopirni aparat i to je postala soba za fotokopiranje. Otprilike godinu dana kasnije netko nam je rekao da ga je vidio u San Franciscu, no po-

INDEKS

sljednje što sam ja od njega vidio i čuo je poruka koju je ostavio na zidu te noći kad je otišao. Pisalo je:

****,283,301,324

I I y

a, 367-369 Abagnalo, George, 373 Agnelli, Marella, 258 Allen, Peter, 152 Allen, Woody, 142 Amaya, Mario, 349-351 America, Paul, 98,157,158,331 American Ballet Theather, 77 Amos, Stanley, 73, 74, 80, 196-200, 213,242,261,272 Amram, David, 45 Anderson, Eric, 136 Andress, Ursula, 142 Angelli, Gianni, 52 Animals, 92 Anthology Film Archives, 67 Antonio, Emile de ("De"), 11-15, 18-22,33,37,38,43-45,66,67, 113,115,116 Antonioni, Michelangelo, 279 Arbus, Diane, 342 Ari (Nicov sin), 243 Arman, 179 Arthur (klub), 145, 153, 181,237, 249,253

Ashberry, John, 25 Ast, Pat, 359 Atlantic Monthly, 121 Baby Jane. Vidi Holzer, Baby Jane Bacall, Lauren, 258 Baez, Joan, 288 Bailey, Alice, 370 Bailey, David, 41,80,81, 105 Baker, Tom, 228, 297, 307, 320, 325 Balart, Waldo, 143, 144 Baldwin, Billy, 258 Banana, 202 Bananas, 325 Band, The, 138 Bankhead, Tallula, 258 Bardot, Brigitte, 279, 312, 317-319 Barr, Alfred, 284 Barzini, Benedetta, 234, 271 Barzini, Luigi, 234 Battcock, Gregory, 47, 93 Beach Boys, 123, 306 Beatles, 43, 80, 81, 92, 104, 115, 167,173,270,296,308,309 Beaton, Cecil, 161,257,258 Beatty, Warren, 35, 251, 321

384

POPizom: Warholove šezdesete

Bellamy, Dick, 45, 93 Bellamy, Ralph, 312 Bennett, Joan, 152 Benton, Robert, 256 Berenson, Marisa, 126 Bergen, Candice, 165 Berlin, Brigid, 130. Vidi i Polk, Brigid (Brigid Berlin) Berlin, Richard E., 131, 132 Berlin, Richie, 131, 199 Bernhardt, Sara, 280 Biciklist, 306, 313, 320 Bičevi,202

Big Brother and the Holding Company, 231, 232 Billie (DJ u Ondinu), 251 Billy. Vidi Name, Billy Binghamtonska Ptičica, 84, 100, 151 Black, Karen, 203 Blackburn, Paul, 71 Bludnica, 116-118, 183,202 Blum, Irving, 34 Bonnie and Clyde, 256, 273, 313 Bono, Sonny and Cher, 208 Boom, 130,367 Bottomly, Susan. Vidi International Velvet (Susan Bottomly) Bourdon, David, 31, 32, 35, 36, 47,51,71,83,114,166-168, 260,261 Brakhage, Stan, 67 Brandt, Jerry, 281 Brice, Fanny, 151 Brigante, Luis, 267 Brigid. Vidi Polk, Brigid (Brigid Berlin) Bringing It All Back Home, 136 Brothers, Joyce, 318

Indeks

Brown, Tally, 325 Browne, Jackson, 242, 273 Bruce, Lenny, 157 Buckley, Tim, 242, 273 Buffalo Spring6eld, 251 Burroughs, Julian, 334 Burroughs, William, 130,334 Byrds, 147, 180,207 Cafe Bizarre, 96, 180 Cafe Figaro, 96, 136, 193, 195,307 Cafe La Mama, 73 Cafe Le Metro, 71, 117 Cafe Nicholson, 133, 162 Cafe Rienzi, 136 Cafe Winslow, 73 Caffe Cino, 73, 96, 316 Cage, John, 12, 285 Cahiers du Cinema, 348 Cale, John, 181, 185, 189, 196, 226,237,242,254,261,297 Callas, Maria, 87, 96, 163 Camel, Donald, 142 Camp, 202 Campbell's Soup Company, 162 Canby, Vincent, 268 Candy, 347 Cannes Film Festival, 277-279, 348 Capote, Truman, 247, 254-257 Capucine, 142 Cardin, Pierre, 214 Carey, Ted, 15 Carlisie, Kitty, 65 Carmichael, Stokely, 275 Carpenter, Scott, 145 Carson, Johnny, 365 Cass, Mama, 207, 313 Cassen, Jackie, 194, 195 Cassini, Igor, 52

I

Castelli, Leo, 15, 17,32-34,142, 259. Vidi i Leo Castelli Gallery Castel's (klub), 142, 143 Castro, Fidel, 143, 144 Castro, Raul, 143, 144 CBS, 44 Cedar bar, 23-25 Cerf, Phyllis and Bennett, 258 Chagall, Marc, 143 Chamberlain, Elaine, 61 Chamberlain, John, 61, 95,299, 335 Chamberlain, Wynn, 41, 42, 46, 49-53, 56-62 Cheetah (klub), 205, 206, 235, 275 Cheetah magazin, 313 Chelsea Hotel, 233, 234, 239, 300, 348 Christopher, Jordan, 181 Christopher, Sybil Burton, 145 Church (diskoteka), 37 Churchill, Winston, 190 CiaoA1anhauan, 299 Cinematheque, 148, 155, 179, 180, 182,185,190,244,312,324, 325 Cino, Joe, 73 Clanton, Jimmy, 252 Clark, Dick, 252 Clarke, Shirley, 66, 267 Clift, Montgomery, 132 Club 82, 200 Cohen, Leonard, 106, 273 Colin-Dufresne, Isabelle, 276. Vidi i Ultra Violet (Isabelle CollinDufresne) Collins, Judy, 182 Collins, Rufus, 93 Columbia Pictures, 377, 378

385

Commentary časopis, 65 Cooke, Hope, 57 Cooper, Gary, 152 Cooper, Gloria Vanderbilt, 258 Cooper, Maria, 152 Copper Kettle, 105 Coquelin, Olivier, 52, 205 Corso, Gregory, 46, 312 Cosby, Bill, 318 Country Joe & the Fish, 304 Courreges, 146, 170 Coward, Noel, 52 Crawdaddy, 322 Crawford, Broderick, 39 Crawford, Joan, 38, 205 Crne Pantere, 302, 303 Croland, David, 234, 236-238, 241,249,253,277,279-281, 325,347,361 Crowther, Bosley, 245 Cruise, Vera, 334, 352, 366, 375 Crysler, Walter, 98 Crystals, 30, 158 Cukor, George, 150 Cunningham, Merce, 186, 282, 284,285 Curtis, Jackie, 292-296, 315-317, 324,359,373,374 Cutrone, Ronnie, 200-204, 233, 237,251,252,332 Četrnaestogodišnjakinja, 118

Dali, Salvador, 142, 277 Dallesandro, Joe, 310, 311, 325, 334,357,359,360,373,377 Dama u tami, 64 Dandridge, Dorothy, 240 Daniel, Clifton, 258

386

POPizam: Warholove šezdesete

D'Arbanville, Patti, 307, 312, 359, 360 D' Arcangelo, Allan, 288 Darling, 153 Darling, Candy (Jimmy Slattery), 292-296,315-317,324,359, 368,373,374,381 Darnell, Linda, 240 Dave Clark Five, 92,253 Davis, Bette, 145 De. Vidi Antonio, Emile de ("De") Dean, James, 240, 310 Debbie Dropout, 101,330,331 Deegan, Denis, 62, 122, 123 de Kooning, Bill, 246 de la Renta, Oscar, 258 Delon, Alain, 182 de Menil, John, 282, 288 de Menil, Philippa, 282, 285 de Menil obitelj, 282-287 Deneuve, Catherine, 57, 142 De Niro, Robert, 317 Devon, 251, 311 Dickinson, Angie, 254 Diggers, 304 Dine, Jim, 21, 288 Dion, 30 Dionis u '69, 375 di Prima, Diane, 103, 110, III Djevojke iz Chelseaja, 39, 239, 240, 244,245,263,267,268,271, 275,277,279,301,312,313, 317,348 Dodd, Johnny, 110, 197 Dolce Vita, La, 182,282,312 Dom (diskoteka), 194, 195,201204,207,208,213,231,242, 243,272,273,281,282 Donahue, Troy, 35, 59, 367

Donovan, 180,207 Doon,25~251,297

Dorleac, Franc;:oise, 57, 142 Douglass, Adele Astaire, 258 Downtown, 30 l Dracula, 47, 93 Draisin, Dan, 43 Drifters, 30 Druids, 249 Duchamp, Marcel, 27, 60, 61, 65, 92 Duchamp, Teen~ 61 Dunaway, Faye, 321 Dvorci od pijeska, 64 Dyke, Dorothy, 192 Dylan, Bob, 54,135-138,147, 150, 154, 182, 184, 186-189, 200,201,206,208,231,306 Eastman, Linda, 309 East Village Others, 165, 204 Eastwood, Clint, 70 Eddie Španjolac, 101 Edie. Vidi Sedgwick, Edith Minturn ("Edie") Electric Circus, 281, 282 Eliscue, Lita, 165 Elkon, Robert, 34 Elliot, Jack, 242 Ellison, Ralph, 259 El Morocco, 287 Emeretta, 311 Emerson, Chris, 278 Emerson, Eric, 152,204,205,233, 237-239,252,261,277-282, 296,310,325,334-337,381 Emerson, Erica, 278 Empire, 104, 116, 185,202 Epstein, Brian, 313

Indeks

387

Eric. Vidi Emerson, Eric Erupting Plastic Inevitable (E.P.L). Vidi Exploding Plastic Inevitable (E. P. I.) Esquire, 234, 256 Exploding Plastic Inevitable (E.P.L), 190,213,242,243,252,273, 281,282 Eye časopis, 343

Frankenthaler, Helen, 98, 257, 260 Franklin, Aretha, 274, 297 Fraser, Robert, 281 Fred. Vidi Hughes, Fred Freddy. Vidi Herko, Freddy Freeman, Mali Joey, 163, 187, 202, 206,214,269-271 Fuck. Vidi Blue Movie Fuller, Buckminster, 288

Fairbanks, Douglas, Jr., 52, 173 Faison (menađer), 237 Farber, Manny, 65 Farrow, Mia, 258, 274 Feldman, Andrea, 307, 308, 311, 325,381 Felker, Clay, 105 Fellini, Federico, 67 Ferus galerija, 40, 50, 59, 209 Fields, Danny, 122, 125, 134, 136, 192, 193,209,371 Film Comment, 256 Film Culture, 103 Film-Makers' Coop, 51, 62, 66, 69, 140,179,244,267 Finkelstein, Nat, 190 Fitzgerald, F. Scott, 339 Five-Spot (klub), 24 Flavin, Dan, 247 Fonda, Jane, 59,142,267 Fonda, Peter, 59, 378 Ford, Charles Henri, 38-40, 72 Ford, Henry, 258 Ford, John, 150 Ford, Ruth, 38 Francine, Frankie, 323, 334 Frank, Robert, 45 Frank Campbell pogrebni dom, 368,381

Gablik, Susi, 83 Galbraith, John Kenneth, 258 Garland, Judy, 128-134,316,367, 368 Garnet Mims and the Enchanters, 52 Garson, Greer, 312 Gary, 304, 305 Gary Lewis i Playboys, 92, 252 Gaslight cafe, 75, 96 Gaye, Marvin, 30 Geldzahler, Henry, 26, 34, 64, 82, 95-101,108,174,255,283,331, 362 Genet, Jean, 103 Gerard. Vidi Malanga, Gerard Gernreich, Rudi, 166 Gerry and the Pacemakers, 92 Ginsberg, Allen, 46, 55, 112, 130, 187, 188, 243, 312 Giorno, John, 48, 49, 329 Giulietta i duhovi, 67 Glenn, John, 88 Godard, Jean-Luc, 114 Goldie and the Gingerbreads, 106 Goldsboro, Bobby, 104 Goldsmith, Barbara, 342 Goli restoran, 313 Goli u sedlu, 63, 64, 378, 379

388

Indeks

POPizom: Warholove šezdesete

Goodman, Amy, 311 Goodwin, Tommy, 123, 124 Gore, Lesley, 52, 92 Grady, Panna, 160 Graham, Bill, 208-211 Graham, John, 276 Graham, Katherine, 258 Graham, Virginia, 82 Grant, Beverly, 323 Green, Sam, 47, 93,134-136,138, 161-166,170,171 Griffin, Merv, 317-319 Grissom, Virgil, 88 Grofica, 76, 84, 100, 101, 126, 128,130,147,172,187,188, 198,203,240,241,317,353 Grossman, Al, 136, 138, 182, 184, 242 Grove Press, 102,271,367 Guest, Freddy, 152 Guest, Stephanie, 152 Guest, Winston, 152 Guevara, Che, 143 Guthrie, Woody, 54 Gutman, Walter, 45 Gymnasium, 37, 273-275 Haber, Joyce, 322 Hale, Robert Beverly, 259 Hallowell, John, 377, 378 Hamilton, George, 258 Hamilton, Richard, 92 Hansen, Al, 101 Hardin, Tim, 242, 273 Hardy, Franc;:oise, 57 Harper's Bazaar, 152 Harrison, Rex, 52 Hartford, Huntington, 105, 152, 188,189

Hartley, Pat, 311 Haslam, Nicky, 41, 80, 105, 106 Hayward, Leland, 58 Hayworth, Rita, 378 Hearst korporacija, 131, 343 Heather, 233, 251, 278 Hebb, Bobby, 252 Hedy (Kradljivica), 118 Heller, Trude, 275 Hendrix, Jimi, 249, 311, 346 Henry. Vidi Geldzahler, Henry Henry Geldzahler, 183 Henry Hudson Baths, 235 Herko, Freddy, 75, 76, 79, 84, 87, 108,114,170,197 Herman's Hermits, 92 Heyman, Ken, 146 Hill, James, 64 Hill, Jerome, 64, 70 Hip, Bagel, 96, 136 Hockney, David, 51 Hodes, Barbara, 236 Hoffman, Dustin, 359 Hoffmann, Susan, 30 l. Vidi i Viva (Susan Hoffmann) Holliday, Judy, 154 Hollies, 92 Holzer, Baby Jane, 80, 81, 93, 104106,152,163,167,183,187, 212 Hompertz, Tom, 334 Hopkins, Miriam, 129 Hopper, Brooke, 58-60 Hopper, Dennis, 51, 58-60, 63, 378 Houseman, John, 62 Hoving, Thomas, 272, 289, 362, 363 Howe, James Wong, 173 Hudson, Rock, 82, 173

Hughes, Fred, 282-288, 293, 313, 314,322,338-340,344-351, 354,356,357,360,371 Hunter, Tab, 321, 367 Hyland, Brian, 252 Il Mio, 237, 249 Imitacija Krista, 312, 317 Indiana, Robert, 49,50,94 Ingrid. Vidi Superstar, Ingrid International Velvet (Susan Bottomly), 146, 154,233,234, 237,238,249,253,254,275, 277,279,281,325,347,361 Interview, 373 Intransit, The Andy Warhol Gerard Malanga Monster Issue, 271 Iolas, Alexandre, 162 Irving Blum galerija, 34 Ivan. Vidi Karp, Ivan Ja, muškarac, 297, 298, 306, 313, 320,348 Jack. Vidi Smith, Jack Jackson, Martha, 17,21 Jagger, Mick, 80, 81, 104, 105, 270,306,315,324 James, Jimmy. Vidi Hendrix, Jimi Jane. Vidi Holzer, Baby Jane Janis, Sidney, 34, 61, 94 Janis Gallery, 24, 61 Jason, 253, 254 Javits, Jacob, 112 Javits, Marion, 112, 152 Jay and the Americans, 104 Jaynettes, 52 Jebanje, 375, 376 Jed. Vidi Johnson, Jed Jefferson Airplane, 208, 231, 297

389

Jew,

116, 185,202,375 Jimi Hendrix Experience, 250 Joey. Vidi Freeman, Little Joey John. Vidi Cale, John Johns, Jasper, ll, 12, 15,20,21, 36,95,285,288 Johnson, Betsey, 232, 297 Johnson, Jay, 340 Johnson, Jed, 340, 347-351, 354, 356,360 Johnson, Lady Bird, 142 Johnson, Lynda Byrd, 258 Johnson, Lyndon Baines, III Johnson, Philip, 94, 111,282,284, 285 Johnson, Ray, 71, 83, 95 Johnston, Jill, 78, 112 Jonas. Vidi Mekas, Jonas Jones, Brian, 130, 132, 186-189, 269,270,302,315 Jones, LeRoi, 243 Joplin, Janis, 232 Journal American, 152 Judson, Lester, 65 Judson Church, 71-79, 86, 110, 111,114 Judson galerija, 21 Juffe, Mel, 152-156 Kafka, Ernie, 102 Kaleidoscope (butik), 235 Karp, Ivan, 15-18, 26, 28-34, 42, 98, 107, 108, 145 Katrina, 325 Kauč, 202 Kelly, Ellsworth, 95, 257, 260 Kelly, Grace, 57 Kennedy, Jacqueline, 52, 83, 92, 151,310

390

Indeks

POPizam: Warholove šezdesete

Kennedy, John F., 43, 82, 352 Kennedy, Robert, 329, 352, 354 Kennedy, Rose, 258 Kenneth (frizer), 52, 349, 354 Kerouac, Jack, 45, 46,55,312 Kettle of Fish, 75, 96, 136 King, Martin Luther, Jr., 275, 329 Kinks, 43, 92 Kline, Franz, 25 Klingman, Ruth, 71, 95, 104 Knickerbocker, Suzy, 258 Koch, Kenneth, 25, 39, 246, 247 Koch, Larry, 246, 247 Konj, 118 Kosa, 74, 322,323, 358 Koturaijka, 109 Kradijivac cvijeća, 51, 55,67 Kradijivica iz dućana, 202 Kroli, Jack, 245 Kuhinja, 118, 271 Kvarna Rita, 84, 100, 116, 151, 157, 198,367 Lamarr, Hedy, 62 Lamkin, Marguerite, 112, 113 Lancaster, Mark, 92-98 Lane, Mark, 243 La Rod, Rodney, 275, 277, 281 Larson, Jack, 62 Lawford, Pat Kennedy, 258 Leary, Timothy, 210, 243, 244 Le Club, 52, 172 Lee, Dickey, 16 Leigh, Vivian, 276 Leo Castelli galerija, 15, 17,33,34, 92, 107, 112, 127, 186,202,277 Leslie, Alfred, 45 Lester. Vidi Persky, Lester LeSueur, Joe, 246

Leutze, Emanuel, 363 Levine, Naomi, 47, 61-63, 93,170 Levi Strauss & Co., 319 Lewis, Barbara, 254 Lice, 202 Lichtenstein, Roy, 15-17,25,29, 30,32,34,58,94,95,257,260 Life, 31, 60,125,135,164,174, 260,261,269 Limba (klub), 204 Lindbergh, Charles, 180 Lindsay, John, 179 LInterdit, 52 Little Anthony and the Imperials, 30 Little Joey. Vidi Freeman, Little Joey Little Stevie Wonder, 30, 43 Living Theater, 61, 64, 104,347, 375 Lloyd, Horatio Gates, 162 Lloyd, Lally, 162 Loeb, Arthur, 122 Longworth, Alice Roosevelt, 258 Loren, Sophia, 145 Los Angeles Times, 377 Lou. Vidi Reed, Lou Lovci u mutnom, 53, 57 Loving You, 310 Lovin' Spoonful, 213, 270 Lugosi, Bela, 208 Lumet, Sidney, 173 Luna, Donyale, 308 Lupe, 118, 160, 191 Lyon, Nelson, 214 Lyons, Donald, 121, 132, 136, 148, 166 Lyons, Leonard, 53

Ljepota, serija, 138, 156 Maas, Willard, 39, 40, 253 MacLaine, Shirley, 142 MacLise, Angus, 212 Magnani, Anna, 53 Mailer, Norman, 98, 258 Malanga, Gerard, 40-42, 50-53, 61, 62,70,72,83,85,93-97,106, 109,114-117,122,123,126, 130,134,140,141,144,148150,153,157-159,163,166, 168,171,179-193,202,204, 214,231,234,237,248,250, 253,256,271,277,280,285, 287,297,300,313,314,320, 325,331, 339, 353 Malcolm X, 126 Mandingo, 58 Mansfield, Jayne, 190 March; Nancy, 64 Margaret, princeza, 81 Mariso!' 49, 50, 94, 138 Marquand, Christian, 347 Martha and the VandelIas, 30 Martha Jackson galerija, 17,21 Marvel Comics, 311 Marvin, Louis Beech, III, 63 Masque (klub), 154 Mathis, Johnny, 20 l Max's Kansas City, 161, 245-248, 277,287,296,307,311,312, 315,320,323,324,334,339, 341,342,345-347,352,354, 358,366 Mayer, Louis B., 133 Mayor, the. Vidi Rotten Rita McCalls, 258 McCarthy, Joseph, 12, 44, 45, 343

391

McCartney, Pau!' 281, 309 McDarrah, Fred, 112 McDowell, Roddy, 258 McIlhenny, Henry, 161 McLuhan, Marshall, 323 Mead, Harry, 54 Mead, Taylor, 41, 46, 50-55, 59-64, 67,312-314,323,325,334,359 Mekas, Adolph, 68 Mekas, Jonas, 44, 61, 65-69, 103, 104,155,174,179,183,267 Menken, Marie, 39, 40, 129, 253 Meredith, James, 52 Merlow, Frankie, 53 Merrick, David, 258 Meso, 292, 311, 360, 373, 374, 377 Meyer, Russ, 274 Meyers, Frosty, 304 MGM, 128, 130, 133,207,214, 268,289 Michael (Vivin muž), 377 Midgette, Allen, 320, 321, 325 Might, Mary (Mary Woronov), 202,212,237,323 Miles, Sylvia, 359 Milk Train Doesn't Stop Here Anymore. Vidi Boom Miller, Geri, 359, 373 Miller, Henry, 102 Mineo, Sa!, 59 Minnelli, Liza, 152 Miracles, 52 Moja kurviea, 157,202,268,271, 298 Monet kazališni nakit, 165 Monroe, Marilyn, 35, 38, 92, 99, 311 Montez, Mario, 39, 47, 117, 140, 157,240,292

392

POPizom: Warholove šezdesete

Moon, Melinda, 152 Moore, Gene, 12 Moore, Marianne, 258 Moreau, Jeanne, 57 Morrison, Jim, 207, 250-252, 278, 297,301,311 Morrison, Sterling, 181, 185, 194, 237,26],334 Morrissey, Paul, 148-150, 157, 159, 166,170-174,179-182,185, 186,189-195,203-214,231, 237,242-244,253,255,256, 267,268,273,275,277,285292,301-306,310-314,317, 320,338-341,344,345,349, 350,356-360,364,365,371, 374,377-379 Morse, Tiger, 71, 152,234-236,312 Moscow Mules, 155 Moses, Robert, 94 Motherwell, Robert, 20, 98, 288 Murray the K, 30, 43, 180 Myra Breckenridge, 374 Name, Billy, 75, 80, 84-88, 93, 97-102, 109, 111, 114, 116, 140, 141, 151, 158, 163,213,301, 302,313,314,333,339,341, 350,356,367,369,370,381 Neuwirth, Bobby, 136, 184 New American Cinema Group, 66 Newman, Barnett, 23 Newman, David, 123,256 Newsweek, 60, 212, 245 New York, 105,342 New York Daily News, 29, 355, 366 New York Herald Tribune, 105, 184 New York Times, 158, 184,231, 245,257,259,260,268

Nicholson, Ivy, 170, 325, 354 Nicholson, Jack, 378, 379 Nicholson, Johnny, 133 Nicky. Vidi Haslam, Nicky Nico, 154, 181-192,201,202,206, 212,242,252-256,261,273, 275,282,297,301,312,314, 317,325,344-346,361,362 Nimbus, 73 Noguchi, Isarnu, 38 Noonan, Steve, 242 NoreIco, 151 Normalna ljubav (Normal Love), 46,103 Novak, Kim, 324 Nurejev, Rudolph, 104, 129, 132 O'Hara, Frank, 25, 39, 246 Oh! Kalkuto!, 375 O'Horgan, Tom, 74, 78, 196,324 Oldenburg, Claes, 21, 61, 71, 138, 179,288 Oldenburg, Patty, 61, 138 Oldham, Andrew, 182 Olga Grozna, 200 Olitski, Jules, 257, 260 Ondine (diskoteka), 126, 157, 172, 249-251,278,307 Ondine ("Papa Ondine"), 76, 84, 87,93,99-101,114,126-128, 149, 163, 169, 186, 192, 198, 203,239,251,271,272,283, 301,302,323,325,329,332334,359,367,368,370 Ondineove ljubavi, 301, 310, 341 O'Neal, Ryan, 207 Orion, Vještica Bleecker Streeta, 110,302,325 Orlovsky, Peter, 187

Indeks

Ormsby-Gore, Jane, 106 Other Scenes, 275, 373 O'Toole, Peter, 142 Otvori vrata i vidi ljude, 64

Paklene naranče, 104, 157 Paley, Babe, 258 Palmer, John, 104 Paolozzi, Christina, 152 Papa Pavao VI, 168-170 Paraphernalia (butik), 146,212, 236,237,330 Parker, Bonnie, 256 Paul. Vidi Morrissey, Paul Paul, Steve, 151 Paulie (Warholov nećak), 353 Peabody, Endicott, 121 Peck, Gregory, 187 Pepper (glumica), 233, 239 Peppermint Lounge, 31, 151 Persky, Lester, 82,121, 128-130, 133,157,275,277,279,367, 368 Peterson, HaI, 123 Picasso, Pablo, 95, 107, 144,258 Picasso, Paloma, 144 Picker, David, 268 Piće, 116 Pierce, Bradley, 315 Pile, Susan, 212, 231, 232, 243, 271,297,313,314,329,332 Plamena stvorenja, 103, 104 Playboy, 274 Plaza Hotel, 254, 257 Pleshette, Suzanne, 59 Plimpton, George, 258 Poljubac, serija, 69, 94, 202, 243 Polk, Brigid (Brigid Berlin), 130132,154,233,240,241,312,

393

317-322,325,330,331,333, 341,353-355,372 Pollock, Jackson, 23-25, 95, 246, 286 Ponoćni kauboj, 268, 323, 349, 358, 359 Poons, Larry, 288 Poor Richard's (klub), 212 Pope, the. Vidi Ondine ("Pope Ondine") Porter, Fairfield, 15 Povećanje, 268, 279 Povuci me za tratinčicu, 45 Pratt, Eliot, 45 Presley, Elvis, 105, 107, 167,288, 310 Price, Vincent, 318 Probna snimka, 156, 157 Prowse, Juliet, 130 Purvis, Claude, 323 Pušenje, 70, 104, 202 Quinn, John, 83 Rabanne, Paco, 203, 233, 273 Rado, Jim, 324 Radziwill, Lee, 258 Ragni, Gerome, 324 Rainer, Yvonne, 71 Rauschenberg, Robert, ll, 12,20, 21,35-38,71,179,288,354 Reed, Lou, 180, 181, 185, 189, 192-194,198,199,201,206, 208,209,212,237,242,251, 254,261,333,334,369,370 Regine, 142 Rene, 325 Resnick, Mi!ton, 25 Reyner, Lynn, 323

394

POPizam: Warholove šezdesete

Rice, Ron, 51, 55, 67,117 Richards, Keith, 105,270,297,315 Rivers, Clarisse, 138 Rivers, Johnny, 208 Rivers, Larry, 23-26, 46, 138, 161, 246,247 Robbertson, Robbie, 138 Robbins, Jerome, 258 Roberta, 308 Rock, Momi, III, 132,205 Rockefeller, Happy, 363 Rockefeller, Nelson, 172, 284 Rodriguez-Soltero, Jose, 117 Rogosin, Lionel, 66 Rolling Stone (diskoteka), 275 Rolling Stone časopis, 322 Rolling Stones, 80, 92, 96, 104106,147,167,182,186,187, 269,270,315,324 Romney, Henry, 104 Rona, 296 Ronettes, 30, 42, 52, 105 Ronnie. Vidi Cutrone, Ronnie Rose, Patrick Tilden, 312, 314, 325 Roosewelt, Eleanor, 240 Rosenquist, James, 26, 71, 72, 112, 288,363 Rossi, Giuseppe, 352 Rossilli, Gastone, 349 Roth, Philip, 258 Rothchild, Charlie, 207, 242 Rothko, Mark, 45, 50 Rothschild, Pauline de, 203 Rubin, Barbara, 179, 180, 183, 185,190,191 Rublowsky, John, 145 Ruby, Jack, 268 Ruskin, Mickey, 245, 247, 287, 311,341

Russian Tea Room, 115, 155 Rydell, Charles, 64, 65, 70 Saarinin, Eero, 121 Saarinen, Lily Swann, 121 Sachs, Gumher, 279 Sagan, Frans:oise, 142 Salam, Dick, 44 Salvation (klub), 275, 315, 324 Sam the Sham and the Pharoahs, 252 Samoubojstvo, 170 San Remo Coffee Shop, 75, 76, 84, 114, 121,248 Sansegundo, gosp., 95 Sapunica: Priča olesteru Perskyju, 81,82 Saxon, John, 59 Scene, 151-153 Schlesinger, John, 358 Schneider, Romy, 142 Schrader, Don, 38 Scott, Cristopher, 174, 331 Scott, Zachary, 38 Screw časopis, 376 Scull, Bob, 93, 111-1l3, 363 Seull, Ethel ("Spike"), 111-113 S.CU.M. (Društvo za ukidanje muškaraca), 347, 348 Searchers, 92 Sedgwick, Edith Mimurn ("Edie"), 121-126, 130-144, 151-156, 160,163-168,170,171,179, 182-184,212,249,256,297, 302,320,325,344,367,381 Sedgwick obitelj, 121, 124,344 Sellers, Peter, 142 Selznick, David O., 258 Seyrig, Delphine, 46

Indeks

Shangri-Las,42 Shatzberg, Jerry, 105, 106,269, 270,315 Shepard, Alan, 88 Sheppard, Eugenia, 199 Shore, Stephen, 140, 158, 202, 269 Show, 105 Shrimpton, Chrissy, 80 Shrimpton, Jean, 41, 80, 142 Sidney Janis galerija, 34, 61, 94 Signe (pjevačica), 208 Simmons, Jack, 207 Sinatra, Frank, 130,258 Sirota mala bogatašica, 139 Sjaj, slava i zlato, 294, 295, 315, 316,324 Slattery, Jimmy, 294. Vidi Darling, Candy (Jimmy Slattery) Slick, Grace, 208 Slugger Ann, 295 Smith, Dick, 98 Smith, Geraldine, 307-311, 359, 360 Smith, Howard, 204 Smith, Jack, 41, 46, 61, 93, 103, 117, 179,240 Smith, Jimmy, 329-333 Smith, Michael, 114 Snovi isnovidenja, 148 Solanos, Valerie, 347, 348, 350, 351,354-357,365,366 Solomon, Paul, 317, 320 Sonnabend, Ileana, 17, 35, 142 Sonnabend, Michael, 17,35 Sonny, 200, 208 Somag, Susan, 114, 285 Southern, Terry, 347 Spaniels, 194 Spavanje, 48, 59,69, 116,202, 329,356,375

395

Spector, Phil, 30, 306 Spencer, Joe, 320 Srca od limuna, 51 Srebrni George, 86, 10 1, 102, 199, 261-263 St. Phalle, Niki de, 162 Stable galerija, 37,40, 49 Stamp, Terence, 142 Stanley (vlasnik Doma), 74, 80, 194,196-200,213,242,261, 273 Stanleyjev Dom. Vidi Dom (diskoteka) Stanley Kornjača, 84, 198 Stansbury, Hope, 316 Starfucker, Kathy, 251 Stark, Peter, 151 Stark, Ray, 151 Stavak procedure, 44 Stein berg , Saul, 339 Stella, Frank, 18, 19, 94, 95, 288 Sterling. Vidi Morrison, Sterling Stern, Rudy, 194, 195 Stettheimer, Carrie i Florine, 26, 27 Stevenson, Adlai, 21 Stevenson, Borden, 52 Stockwell, Dean, 59 Sugar Plum Fairy, 1'57, 1'58 Sullavan, Margaret, '58 Sullivan, Billy, j II Sullivan, Ed, 77, 78, IO-i, lO'), 2(),), 294 Sunda.y, 4:~, -i-i Supcrstar, Ingrid, l 'U. I ')-i, 170, 188-190, 197,202,212., 2-i(), :)2.'5 Suprcl11cs, 71, II 'l. l2-i, 2.8(), j07 Susann;l, 190, I () I Sweet, Blanche, 17J

396

POPizom: Warholove šezdesete

TaffY,324 Tamblyn, Russ, 59 Tanager galerija, 21 Tape, 151 Tarzan i jane, donekle ponovo zajedno, 62, 64, 69 Tavel, Ronnie, 117, 118, 140, 143, 157 Taylor. Vidi Mead, Taylor Taylor, Elizabeth, 42, 131, 145, 258,367 Teeny Weeny (butik), 234 Tenth of Always (klub), 201, 253, 254 Thomas, Yvonne, 50 Throggs, 250 Time, 51, 60,125,164,174,184, 212 TinyTim, 54 Tommy, 200 Tommy James iShondells, 275 Tr~h(Smeć~, 148,379 Trinaest najijepših momaka, 109 Trip (klub), 207, 208 Truman, Margaret, 258 Tucker, Maureen, 181, 196,237, 261 Turtles, 147,275 Twiggy, 270, 274 Twombly, Cy,38 Ultra Violet (Isabelle CollinDufresne), 275-277, 299-301, 319,320,323,325,342,358,

360 United Artists, 268 Usamijeni kauboji, 284, 334, 336, 363,375

Vaccaro, Brenda, 350, 359 Vadim, Roger, 142, 267 Vanderbi!t, Wendy, 152 Varda, Agnes, 376 Vtzriety, 31,269,289,338 Vartan, Sylvie, 57 Vee, Bobby, 92 Vehr, Bill, 117 Velez, Lupe, 160 Velvet Underground, 74,168,179186,190-193,195,196,201, 202,205-214,231-233,237239,241,242,255,259,261, 282,285,287,303,333,354 Venecijski bijenale, 257, 259, 283 Verushka, 154 Vidal, Gore, 374 Village Voice, 31, 41, 61, 67, 75, 78, 112,114,174,189,197,201, 204,260,317,321 Vinton, Bobby, 52 Vinyl, 148, 149, 156, 157, 185, 191 Vitti, Monica, 279 Viva (Susan Hoffmann), 298-301, 317,320,325,337,341-346, 349,353-356,358,375-377 Vogue, 41, 105, 125, 144,212 Voight, Jon, 350, 359 Vrt zemaijskih slavina, 78 Wagstaff, Sam, 83, 93 Waldon, Louis, 298, 334, 354, 375 Walker, Robert, Jr., 59 Walsh, Ed, 212, 232 Wanger, Walter, 152 Ward, Eleanor, 34, 37, 38, 46 Warholova majka, 13,353 Waring, Jimmy, 72 Warwick, Dionne, 30, 92, 149

Indeks

Washington Post, 164 Wayne, John, 150,336 Wehrer, Ann, 192 Wehrer, Joseph, 192 Wein, Chuck, 124, 141, 144, 166, 170,299 Welch, Raquel, 374, 377 Wesselmann, Tom, 21, 26 Whiskey A Go-Go (klub), 208 White, David, 186 White, Miles, 347, 356 Whitman, Robert, 179 Whitney, David, 127, 129, 186 Wilcock, John, 190,275,372 Williams, Danny, 190,202 Williams, Esther, 144 Williams, Neil, 95 Williams, Tennes 53, 54, 129, 130, 133,170,367,381 Wilson, Tom, 206 Wirtschafter, Buddy, 150 Wolfe, Tom, 105, 106, 167

Wonder, Little Stevie, 30, 43 Won-Ton, 85 Wood, Natalie, 378 Woodlawn, Holly, 293, 317 Woronov, Mary. Vidi Might, Mary (Mary Woeonov) Wright, Frank Lloyd, 208 Wynn. Vidi Chamberlain, Wynn Yardbirds, 92, 252 Young, La Monte, 179 Young Rascals, 193,297 Zal (glazbenik), 270 Zanuck, Darryl, 173 Zimmerman, Vern, 51 Zou Zou, 142 Zox, Larry, 288

Život juanite Castro, 39,118,140, 143

Andy Warhol i Pat Hackett POPizom Warholove šezdesete

NAKLADNIK

Naklada LJEVAK d.o.o. ZA NAKLADNIKA

Petra Ljevak LEKTURA I KOREKTURA

Barbara Matejčić PRIJELOM

Ana Pojatina Tiskanje dovršeno u studenom 2009.

TISAK

Feroproms

www.naklada-Ijevak.hr

Andy Warhol i Pat Hacke tt Šezdesete je pomela kulturna oluja - pop art, psihodelija, Bob Dylan, underground filmovi - a u New Yorku je u središtu bio Andy Warhol. Njegov studio, atelje na Manhattanu poznat kao Factory, bio je fokalna točka scene šezdesetih, mjesto gdje je stvorio velika platna s limenkama juhe i kulturnim simbolima koji su definirali pop art, i gdje su se mogli zateći svi, od Lou Reeda i Velvet Undergrounda do Edie Sedgwick. Tamo su snimljene Djevojke Iz Che/seaja i drugi Warholovi klasici, i tamo je sam Warhol pomno promatrao to posve nevjerojatno doba. O njemu je napisao knjigu Popizam koja je i danas zanimljiva zbog svoje anegdotainosti, duhovitosti i iskrenosti. Intrigantna poput najboljeg telefonskog trača, istovremeno duhovita i mudra, POPizam - kOja pNi put izlazi na hNatskom jeziku SVjedočanstvo je insajdera o dekadi koja je promijenila svijet. Američki

umjetnik Andy Warhol (1927. - 1987.) rođen je kao dijete rusinskih emigranta iz Slovačke. Proslavila ga je limenka s Campbellovom juhom i izjava kako će u budućnosti svatko biti slavan 15 minuta. Sam je na početku karijere uređivao izloge trgovina, pisao oglase i novinske reklame. Svijet je osvojio idejom kako je sve dopušteno, vodio se principom umnogo je lijepo, jako mnogo je jako lijepo" pa tako i Coca-Cola, Marilyn Monroe, Elisabeth Taylor i električna stolica mogu biti lijepe ako se umnože dovoljno puta.

ISBN 978-953-303-146-0

II 789

II

31 460

www.naklada-Ijevak.hr StENe SCPoplrO CorbiS

-u

o-+

:r:

o()

tD =+ -u

o -u ~.

3