-
. .""
ERICH FROMM: DJBLA
Erich Fromm
u 12 sveuka
hdaju
»NAPRIJEDc lz maze biti motivirano pukim pomanjkimjem ma...
110 downloads
707 Views
12MB Size
Report
This content was uploaded by our users and we assume good faith they have the permission to share this book. If you own the copyright to this book and it is wrongfully on our website, we offer a simple DMCA procedure to remove your content from our site. Start by pressing the button below!
Report copyright / DMCA form
-
. .""
ERICH FROMM: DJBLA
Erich Fromm
u 12 sveuka
hdaju
»NAPRIJEDc lz
suprot onih pretpostavki koje su zahtijevale reviziju .. Pok~-~ !so sam uciniti isto s Marxovom teorijom, dok konaeno Dl· sam pokldao postiCi sintezu koja bi proizlazila iz razumijevanja i kritike obaju mislilaca. Taj poMaj oije se zbiv~o isklju~ivo s pomocu spckulacije. Nije to zbog toga §to . bth malo drfao do puke spekulacije (sve ovisi o tome tko spekulira). No; vjerujuci u nadmoenu vrijednost spajanja empirijskog promatraoja sa spekulacijom (dosta pote!koea u suvremenim druStvenim znanostima proizlazi iz toga sto eesto sadrfavaju empirijska promatraoja bez spekulacije}, uvijek sam nastojao da mi xci!ljenje bude vodeno promatranjem cinjenica i trudio se reVidirati vlastite teorije kada· je promatranje to opravdavalo. Sto sc mojih psiholo§kih t~orija ti~ imao sam izvrsno mjesto za promatranje: preko trideset i. pet godina bio sam psihoanaliti~ar u praksi. Minuciozno sam ispitivao pona!anje, slobodne asocijacije i snove ]judi· koje sam podvr~avao psihoanalizi. Nema ni jednog jedinog teorijskog zaklJucka o ljudskoj psihi, ni u ovom ni u ostalim djelima, koji sc ~e bi temeljio na kritiCkom promatranju ljudskog ponaSanJa provedenog tijekom tog psiboaoalitickog rada. Sto se m?" jeg prou~vanja druStvenog ponasanja tiee bio sam manJe aktivan sudionik nego u psihoanalitickoj praksi. Iako sam odu§evljeno zainteresirao za politiku od svoje jedanacste iii dvanaeste godine (kada sam o politici razgovarao sa socijalistom koji je radio za mojeg oca) sve do danas, znao sam takoder da temperamentom nisam podoban za politicku aktivoost. Zbog toga nisam sudjelovao ni u kojoj sve do nedavna, kada sam se pridrufio · Americkoj socijalistickoj partiji i postao aktivan u pokretu za; mir. Nisam to u~inio zbog toga sto bib proxi:lijenio roi§ljenje s obzirom na moje sposobnost!, vee stoga §to sam osjetio da mi je dumost ne ostati pasivan ~ svijetu koji, cini se, kreee spram katastro~
12 13
a s Einsteinom Marx i Freud hili su arhitekti mo~er no~Pdoba. Sva trojica bill su profeti u~~ereoje~ u t~clJn~ uredenost stvarnosti, osnovni stav ko11 u d~elovan}u p~· rode _ koje je covjek dio - vi~. ne ~o ta~ne ko~e valJa kriti nego i obrazac i plan ko11 valJa 1skor•stavau. Z~g ~~ga njihovo djelo, svako ~ svoj _v~stiti jedins~en na~, · kazuje clemente najvi!e umJetnosu, Jednako kao 1 manost•, :ajviscg izraza ljudske ~je za ~je~anjem i potrebe za znanjem. U ovoj se knJru, medutrm, bav1m samo Marxom i Freudom. Stavljajuci njihova imena je~no _do
tu trijemom, radi!nom i obrazovanom riuinitl;om klasom), no ne i dovoljno sirovina i malo kolonija. Kako bi ·do maltsimuma ostvarila svoj ekonomski potencijal morala ·s e siriti i osvojiti tcritorije koje su posjedovale sirovine u Evropi i Africi. Istovremeno je pruska tradicija osigurala Njema~koj oficirski stalet s dugom tradicijom discipline, lojalnosti 'i odanosti anniji. Industrijski potencijal sa svojom inherentnom tendencijom za ckspanzijom stopio sc sa sposobnoscu i ambicijama vojnog stalefu i postao eksplozivna .smjesa koja je odvela Njema~ku u njczlnu prvu ratnu avanturu 1914. godine. Dok njema~ka .vlada pod Bethmann-Hollwegom nije tefila ;za ratom, u rat jc gumula vojni§tyo, pa je vee tri mjcscca nakon po~tka rata prihvatila ratne namjere kako su joj ih prikazali predstavnici njemafke teSke industrije i velikih banaka. Ti su ciljevi bill manje-vi§e identi~ni onima .koje je zahtijevao Al/deutscher Verband, politi~ka o!trica tih industrijskib krogova od dcvedesctih godina 19. stoljeea: francuski, belgijski i luksembur!ki izvori ugljena i Z-eljeza, .lro!onijc u Africi {poscbno Katanga) i neki teritoriji na JstoJru.' Njema~ka jc lzgubila rat; no isti su industrijalci i oficiri zadrlali svoju moe usprkos rcvolucije za koju sc na trenutak mislilo da ce ugroziti tu moe. Tijekom · tridesetih godina 20. stoljcea Njcma~ka jc pooovo dostigla nadmocni polozaj koji je drfula prije 1914. godine. No velika ekonomska kriza sa !est milijunll nezaposlenih ugrozila jc ~itav kapitalisti~ki sistem. Socijalisti i koniunisti zajcdno nisu bili daleko od osvajanja polovinc glasova naroda, a osim toga i nacisti su okupili milijunc na svojoj navodno antikapitalisti~koj platfermi. Industrijalci, bankari i generali prihvatili su Hitlcrovu ponudu da slomi partije ljevice i sindikate i da izgradi nacionalisti~ki dub zajcdno s novom i sna!nom annijom. Zauzvrat bilo mu je dopu!tcno provesti svoj rasni program koji njegovi industrijski i vojni saveznici nisu poscbno voljcli, no nisu mu se ni odvi§e protivili. Jedina nacis•\~ka snaga koja je mogla biti prijctnjom industrijalcima i arm!ji,
24
SA trupe, bila je unistena sveopciM masakrom njezinih ·volta 1934. godine. Hitlerov je cilj bio 'izvedba istog onog plana kakav je bio Ludendorfov iz 1914. godine. Ovaj su se puta generali vise ustru~vali prilikom planiranja rata. No podrZall simpatijama zapadnih vlada Hitler jc uspio uvjeriti svoje gcnerale u svoj superiorni talent i u ispravnost svojib vojnih planova. Zadobio je njihovu podriku ;za rat 1939. godine koji je imao iste ciljeve kao i Kaiserov iz 1914. Zapad .se dobrohotno odnosio spram Hitlera sve do 1938. i blago je protestirao protiv njegovih rasnih i politi~kih progona, ali se situacija promijenila kada jc nastavio djelovati ncoprezno i tako prisilio Veliku Britaniju i Francusku na rat. Od tada nastojalo sc da rat protiv Hitlera izglcda kao rat protiv diktature, dok jc to u stvari, kao i rat 1914, bio rat protiv napada na ekonomski i politi~ki polofuj :zapadnih sila. Nakon poraza Njem~ka je iskoristila legendu da je drugi svjetski rat bio rat protiv nacisti~ke diktature, rjeSivsi se najupadljivijih i najpoznatijih nacisti~kih voaa (i isplativ§i znatne. svote novca 1idovima i izraclskoj vladi na ime ret>aracija), tvrdcei da jc nova Njema~ka potpuno razli~ita · od one Kaisera i Hitlera. No, u stvamosti temeljna sc situaci)a nije promijenila. Njema~ka je industrija danas is to t samo tiavanjem ispravnog odgovora: prevladavanjem iluzije o odvojenosti, preVfadavanjem pohlepnosti i sagledavanjem temeljnih istina koje gospodare na5om egzistencijom. 1udeo-krleanska tradicija, pojmovno odre4ena s obzirom na vrhovnog stvoritelja i vladara, Boga, definirala je oovjeka na drukCiji naCin. 1edan mu5karac i jedna tena praroditelji su cijele ljudske rase i ti praroditelji kao i sve idu~ generacijc stvoreni su •na priliku Bogac. Svi oni dijele iste temeljne karakteristike koje ih cine ljudskima, a to im omogucuje da se meausobno poznaju i vole. To je premisa· za proroeku sliku mesijanskog vremena, · rniroljubivo jedinstvo ~itavog covje~stva.
Me4u filozofima· je Spinoza, otac modernc dinamicke psi· hologije, postulirao sliku covjekove prirode u pojmu •modela ljudske prirodec, koji je ustanovljiv i odrediv i iz kojeg proizlaze zakoni ljudskog pona5anja i reakcije. Covjek - a ne samo !judi ove ill one kulture - se mole razumjeti kao i svako drugo prirodno biee jer je oovjek samo jedan i isti zakoni vrijede za sve nas u svim vremenima. Filozofi 18. i 19. stolj~ (posebno Goethe i lferder) su vjerovali da covjeCnost (Humanitiit) priro4ena covjeku vodi l!ovjeka u sve viSe razvojne stupnjeve. Vjerovali su tako4er da svaki pojedinac nosi: u sebi ne samo svoju individualnost nego i svu oovje
•opec ljudske prirode• i •ljudske prirode mod'fi . e u svakam .. 1 c1cane u _poVIJCSDOm razdoblju•.' Opeu ljudsku prirodu, na· ra~o, ruka~~-ne mozcmo opaziti jer jc ono sto promatramo kVIJC~ speciftcn~ m?nifcst~c.ija ljudske prirode u s-azliciti•n ult~t;ma: No, IZ tlh ra~h¢Itih manifestacija mogucc je jz. vestt ~_to Je ta •opca ljudska primda«, koje su zakonitosti .1koje DJ~~c vla~~ju i kojc su to potrebe eovjeka kao takvog. ~ SVOJim ~DIJim 1_1apisi_ma Marx jos uvijek •opcu Jjudsku p~uo~u· .na:'v~ •bit~ co_v~eka•. ~asnije je napustio taj ter~ JCC JC zeho poja5~11 da »b1t Covjeka nije apstrakcija pr~en~ ~.vakom odvojenom pojedincu•!·• Marx je takocter .feho ~bJecl da_ ne ostavi dojam da je o biti covjeka mislio kao o J~vanpoVlJesnom saddaju. Za Marxa je ~ovjckova pri· ro~a bda dana mogucnost, skJop uvjeta, Jjudska sirovina koJa, kako se cini, kao takva ne moze biti izmijcnjena isto ~ako kao ~to su velicina i struktura ljudskog mozga ostale ~ste od po~_etk~ civilizacijc. Pa ipak, oovjek sc mijenja ti· Je~om POVIJCStl. On jc proizvod povijesti i on se tcansfor~ra kr~z sv~ju povijest. Postaje onim ~to jest u mogucnoSIL PovJJest Je proces covjekova samostvaranja razvijanjem - ~ procesu rada - onih moguenosti koje su mu dane rod~JC~. •·: · zato sto ... cjelokupna takozvana svjetska his to· rt}a DlJC DIS!~ drugo _ do proizvodnja eovjeka pomoeu ~ovje- kova rada, m~ta 31
da tral.i i sto da lzbjegava u stvamom svljetu u kojem l.ivi kako bi oslgurao svoj opstanak. Ovo nacelo stvamosti eesto je u sukobu s na~lom u!ilka, a odredena ravnote!a medu njima uvjet je mentalnog zdravlja. S druge strane, ako je jedno od ovih dvaju na~Ia neuravnotefeno rezultat su neuI"Otiene iii psihoticne manifestaclje.
IV
Covjekova evolucija
BIUilSKI! UZ TRECE POGLAVUE
1. \!•P· H. A. Korff! Gc.is_t der Goethezeit, Koehler und Amelang, I..eip~g 1~58•. 4: izd., r briljona.uu:' ~lanak o Goetheovom djelu Jphigenia • CovJe;;,, rdeal: Oscar Setdhne, Essays in German Comparative Literature, University of North Carolina Press Chapel Hill {~ c) 1961. ' • . . 2. Karl Marx, Capital, I, Charles H. Kerr Co., Chicago 1906, str. 668. (Ku!rura, Zagreb, 1~7). 3. Karl Marx i Friedr~ch Engels, Gen11a1t Idealogy, izdnli s m •odom R. Pasca~ Internahonnl Publishers Co., Inc., New York 1939, str. 198. (kurav E. F.). 4. ~red~tavnki sovjetsko~ morksizma i neki nekomunisticki pisci iz. JBVili. su da se. J?Oglcdt • mladog Marxac, kako su izrdeni u Filozojskr'!' ru"'?pr.srma, bi~o roz.Hkuju od onih •:z.relog Marxa•. Ja, medutmr, WJedno s vcemom nesovjetskib marksista i socijalisti<Skih .h":manista vjerujem da je takva interpretacija neoddiva i da lskl}uetyo .slufi namjeni identificiranja sovjetske ideoiOIP.je s Marxovun tdeJama. Usp. rospravu o tom pitanju u: E. Fromm, Marrs Coucept of M~, F~ericlc Ungar Publishing Co., Inc., New York 1961, Sir. 69. 1 dal)e • Robert Tucker, Philosoplty and Myth in Karl Marx, Cambridge University Press, 1961. 5. Karl Marx - Friedrich Engels, 1/Q.ni radovi Naprijcd za.....,.b 1976 str. 286. ' ' o .. '
Freud, kao i Marx, vldi razvitak covjeka u evolutivnim poj. movima. U okviru svojlh ideja o razvitku pojedinca Freud pretpostavlja da je i glavna pokretacka snaga, spolna energija, podvrgnuta evoluciji koja se zbiva od rodenja do pu· berteta u fivotu svakog pojedinca. Libido prolazi kroz odre· dene stupnjeve: prvo je usredotoeen na sisanje i ujedanje dojenceta, potom na proces analnog .i mokracnog blika koji boljc odgovaraju novim proizvodnim snag:>.mj.. ~aralelno sa sukobom izmedu proizvodnih snaga i d~stvcno - litilkih struktura javlja se sukob medu ~tverum ~ Feud~ klasa bazira.na na s~arijim proizv~ oblicima u sukobu je s novom srednJODl klasom roalih manufakturista i poslovnih ljudi, a ta ista srednja klasa u nekom 'kasnijcm trenutku borit ee se protiv. radni&c klasc i voda velik;.h monopollstickih pod~ koji naginju gu5enju ranijih i manjih oblika poduzOCll. Covjekova psihil!ka «v'Olucija doga.:!a _se ~ fovijesno.~ pro: cesu. Sredlsnji pojam Marxove evoluC10DI.Sttl!kc teonjc leb u covjckovu odnosu spram prirodc i u razvitku. tog. odnosa. Na poeetku povijesti on je potpuno ovisan o pr1rod1. ~~ som cvo!ucije on postaje sve vise i viSe neovisan o pnrodi, zapo
X:.
35
rodnim i narodnim religijama. I uopee, religiozni odrat stvarnoga svijeta moze se itgubiti tek onda kad odnosi praJcti~nog svakodnevnog zivota budu it ~ana u dan pokazivali ljudima providno razumne odnose medu njima i prema prirodi. Obli~je procesa drustvenog Zivota, tj. procesa materijalne proizvodnje, skinut ee sa sebe mlsti~ni magleni veo samo kad kao proizvod slobodno udruZenih !judi bude stajao pod njihovom svijesnom planskom kontrolom. Ali ovo zahtijeva takvu materijalnu osnovu drustva ill takav niz materijalnih uslova egzistencije, koji su i sami opet samonikao proizvod duge i bolne historije razvitkac.' Covjek se kao rasa polagano emancipira od majke prirode procesom rada i u tom procesu emancip,acije razvija svoje intelektualne i emocjonalne moC.i. i odrasta, postaje neovisnim i slobodnim covjekom. ·J ednom kada bude doveo prirodu pod syoju potpunu i racionalnu kontrolu i kada drustvo itgubi svoj antagonisticki klasni karakter, zavrsit ee »prethistorijac i zapocet ee istinska ]judska povijest u kojoj ce slobodni !judi planirati i organiz.irati svoju razmjenu s pri· rodom i gdje cilj i kraj cjelokupnog drustvenog Zivota neee biti rad i proizvodnja vee razvijanje covjekovih moci kao svrha po sebi. To je po Marxu carstvo slobode u kojem ce C9vjek biti potpuno ujedinjen s bliZnjim i s prirodom. Oprecnost izmedu Marxa i Freuda s obzirom na povijest potpuno je jasna. Marx je imao nesalomljivu vjeru u eovjekovu savrsenost i progres, ukorijenjenu u mesijanskoj tradiciji Zapada od proroka do krseanstva, renesansne i prosvjetiteljske misli. Freud, osobito onaj od poslije prvog svjetskog rata. bio je skeptik. On je problem Jjudske evolu· cije vidio kao bitno tragican. Sto je god covjek ucinio sve je zavd ilo u frustraciji. Ako se vrati i postane opet primitivac imat ce u:Gitak no ne i mudrost. Nastavi li kao graditelj sve slozenijih civilizacija postajat ce sve mudriji, ali i nesretniji i bolesniji. Freudu je evolucija dvostnislen blagoslov
36
i drustvo cini isto toliko stete koliko i dobra. Marxu je povijest kretanje spram eovjekova samostvara.nja. ?rust:'o je, kakvagod zla pojedino drustvo moglo proiZvesti, uvJel za covjekovo samostvaranje i razvitak. »Dobro drustvo• Marxu je identicno s drustvom dobrih !judi, tj. potpuno razvijenih, zdravih i produktivnih pojedinaca. BlUESKA UZ CErvJ
44
0
'"e Ijudskog mozga i ljudskog srca djeluje nezavisno od in-
~v{duuma, tjo djeluje na nj kao tuda, bohoska ili davols~
djelatnost, tako djelatnost radnika nije njegova samodJeJatnost•.S s pojma otudenog rada Marx prosljeduje na pojam eoVJe> kova otudenja od samog sebe, njegova bliZojeg i od p~de. on definira rad u njegovom izvomom i neotu4eno~o ?b~ kao •Zivotnu aktivnost, produktivni £vote (Lebenstiillgkelt, das produktiv Leben), i potom nastavlja odre4ivati rodni karakter oovjeka kao •slobodnu, svjesnu aktivnostc (freie bewusstc. Tlltigkeit). U otudenom radu eovjekov~ slobodn~ i svjesn~ djelatnost iskrivljuje sc u otu4cnu djela~ost 1 tako •sam :l'.ivot pojavljuje se samo kao sredstvo za Zivot«o6 Kao ~to prethodna tvrdnja pokazuje Marx sc nipo~to ne bavi samo otu vrhunac, samo potpuno otuden covjek mole prevladati otu. oenje: on jc prisiljen prevladati vlastito otuaenje jer ne rocrlc l.ivjcti kao potpuno otuden covjek i ostati zdrav. SocijaliLam je odgovor na to; to je dMtvO u kojem oovjek postaje svjesni subjekt povijesti, d~~Jjava scbc ~ subj~ ta vlastiti!t snaga i tako se enunoprra. od robovanJa stvanma i okolnostima. Marx je izrazio tu ideju socijalizma i ostvnrenje slobodc u sljedeeem odlomku na kraju trcreg sveska Kapitala: •U stvari, carstvo slobode ne zopooinje svc dok se nc prijede tocka u kojoj sc zal1tijeva rad pod prisi. lorn nu!nosti i izvanjske korisnosti. Po s:unoj prirodi stvari ono lcii s onu stranu sfere materijalne proizvodnje u u!em smislu rije
47
rada, §tednje i razboritostic,14 najvgu Zivotnu vrijednost l:ovjek ne uspijeva razviti istinske moraine vrijednosti tovj~ nosti, •bogatstvo u takvim stvarima kao ~to su dobra sdrafuje njegovu otupjelu spe>sob'nost uiivanja da bi lukavstvom zadobio milost, kao sto to ~ioi industrijski eunuh, proizvoda<S, koji Iaska da bi lukavstvom dobio srebme talire, da bi izmamio zlatnike iz d2epa kzieanski ljubljenog susjeda - (svaki proizvod je mamac kojim se fell sebi izmamiti biee drugoga, njegov novae; svaka zbiljska iii moguca potreba je slabost koja re muhu na· vesti na Jjepak - opee ·iskoristavanjc drustvenog covjekova bi~a, kao sto je svako covjekovo nesavr5enstvo veza s nebom, to je strana, s koje je njegovo srce dostupno sve~eni· ku; svaka ncvolja je prilika da se susjcdu pristupi s najljubaznijim izgledom i da mu se kafe: dragi pdjatelju, dajcm ti ono sto ti je potrebno, ali ti znas conclitio sine qua non; ti zna§ kakvim crnilom treba da mi zapiseS du~u. ja ti podvaljujem na taj naC.io, sto ti stvaram uZitak) - prilagodava se njegovim najpokvarenijim fantazijama, igra ulogu svodnika izmec:lu njega i njegove potrebe, pobuc:luje u njemu bolestie pozude - vreba na svaku slabost, da bi onda zahtijevao kaparu za tu usluguc.l7 Covjek koji je na taj nacin podlegao svojim otuaenim potrebama jest adulrovno i tjelesno onelovjeleno bice ... samosvjesna i samodjelna roba . •••.• Taj eovjek-roba poznaje samo jedan nacin vlastitog odnosa spram vanjskoga svijeta: posjedujuci ga i konzumirajuCi (upotrebljavajuci) ga. Sto je otudeniji to vise smisao za posjedovanjem i upotrcbom tvori njegov odoos spram svijeta. •Ukoliko si neznatniji, ukoliko manje ispoljava5 svoj Zivot, utoliko vi§e ima§, utoliko je veei tvoj otudeni Zivot, utoliko vise nagomilava5 svome otudenome bicuc.l' Raspravljajuci o Marxovu pojmu otuc:lenja mog]o bi biti zanimljivo upozoriti na usku vezu izmec:lu fenomena otuct~ nja i fenomena prijenosa koji je jedan C>d najosnovnijih pojmova u Freudovu sistemu. Freud je priinijetio da je psihoanaliticki pacijent sklon da se zaljubi u analiti~, da ga 49
se boji iii da ga mrzi, a sve to bez obzira. na stvamost. analitnosti. Freud je vjerovao da je pronasao teorijsko objdnjenje za taj fenomen u pretpostavci da pacijent prenosi osj~je ljubavi, straha i mdnje koje je doZivio kao dijete u odnosu na oca i majlm, na osobu analiti~. U »prijcnosu•, zakljulio je Freud, dijctc u pacijentu odnosi se spram osobe analititara kao spram svojeg oca iii majke. Bez sumnje je da Freudovo tumatenje fenomcna prijenosa nosi u scbi mnogo istine i da je potkrijepljeno u mnogome dokazima. Pa ipak, to nije kompletno tumaC\enjc. Odrasli pacijent nije dijete i govoriti o djetetu u njemu iii •njegovoj• nesvjesnosti znaci upotrebljavati topoloski jczik koji nije pravcdan spram slozenosti tinjcnica. Neurotieni, odrasli pacijen( jc otutleno ljudsko bice; on sc ne osjeea jakim, upla~en je i zakoten jer sc ne osjeea kao subjekt i zacetnik vlastitih ~inova i iskustava. Ncurotiean je jer je otuden. Da bi prcvladao vlastiti osjeeaj unutamje prazninc i ncmoei on izabire objekt na koji projicira sve svoje ljudske kvalitete, ljubav, intcligenciju, hrabrost itd. Podvrgavajuti se tom objektu osjeea sc povezanim s vlastitim kvalitctama: osjeea se jakim, mudrim, hrabrim i sigurnim. Izgubiti objckt znaci opasnost od gubitka sebe. Taj mehanizam, idolatrijsko obozavanje nekog objekta, temeljcno na Cinjenici otudenosti pojedinca, centralni je dinamizam prljenosa, ono ~to mu daje snagu i intenzitet. Manje otudena osoba mo:!.e takoder prenijeti ncsto od svoje infantilne dozivljajnosti na analiticara, no u tome cc intcnzitet biti slab. Otudeni pacijcnt u potrazi i s potrcbom za idolom nalazi analitieara i obicno mu pridaje kvalitcte svojeg oca i majke kao dviju sna:!.nih osoba kojc je poznavao u djetinjstvu. Tako sc sadrlaj prijenosa obicno odnosi na infantilnc obrasce, dok jc intenzitet posljc· dica pacijentova otudenja. Nijc ni potrebno pridodati da fenomen prijcnosa nije ogranieen na analitil!ku situaciju. Mo:!.e ga se nati u svim oblicima idolizacije autoritarnih likova u politickom, religioznom i dru5tvenom :!ivotu. liti~areve
50.
Prijenos nije jedini fenomen psihopatologije kojeg se mo:le shvatiti kao izraz otudenja. Doista _nije slu~ajno da su na francuskom alieni i na ~anjolskom alienado starije rijeli 23 psihoti~no,
a da se engleska rijee alienist odnosi na J.i. jeallka koji lijeli ludu, apsolutno otudcnu osobu.., Otudenje se kao bolest vlastite liblosti more smatrati jezgrom psihopatologije suvremenog oovjeka tak i u onim oblicima koji su manje ekstremni od psihoze. Neki klini~k.i primjeri mogu posluZiti za ilustraciju procesa. NajreS&. i najoeitiji slul!aj otudenja je mozda }a:fna >iVelika ljubavc . .Muskarac se zanosno zaljubio u zenu. Nakon §to je ona s poeetka odgovorila na Jjubav mure je sve veee 'Sumnje i ona prek.ida odnos. U njernu preovladuje potistenost koja ga dovodi na rub samoubojstva. On osje&.\ da zivot za njega vi~ nema. smisla. Svjesno objdnjava situaciju kao logienu posljedicu onog sto se dogodilo. Vjeruje da je po prvi put islrusio ~ je to prava ljubav i da s tom :!.enom, i to samo s tom :!.enom, moie doiivjeti ljubav i sretu. Ako ga ona ostavi nikada se Ditko ni!U pojaviti tko bi izazvao u njemu istu :reakciju.. Izgubiv§i je on osjeea da je izgubio svoju jedinu l:ansu za ljubav. Zbog toga je bolje umrijeti. Dok za njega sve to zvuCi uvjerljivo njegovi prijatelji mogU postaviti nekoliko pitanja: zbog C\ega je ~ovjek za kojeg se do tada l!inilo da je manje sposoban voljetl od prosjeene osobe sada tako tcmcljito za. ljubljen da bi radije umro nego !ivio bez svojc voljene? Zbog n davanju ustupaka, ne ieli odustati od nekih zahtjeva zbog kojih se sukobljuje sa :!enom koju voli? Zbog
~ep.rilik~ ncvolja otudenja.• On nije nikada bio sposoban vo~Jett Gkt.tv~o, napustiti magi~ni krug vlastitog ega, dosegxi'uti 1 ~~tau. JC~o s neki.m drugim ljudskim bitcm. Ono Sto je u~~ruo .btlo. JC prenoknje njegovih ~ji :m ljubavlju na dje. VOJk~ I O~J~je da uz nju dofivljava •voljenje•, dok je u stvan dofi~ljavao samo iluziju voljenja. Sto joj vUe pridaje ne sa~o njegovu Cclnju za ljubavi nego i za fivotno~ru, sre~om 11~. to postaje siroffiMnijim i osje~ se praznijim ako JC .o?vojcn o~ nje. :Zivio je u iluziji voljenja, dok je u stvari uc!t~JO :lenu. Id.olom, boZ.icom ljubavi, vjerujuc!i. da spajanjem s OJOm dofJVIJava ljubav. Bio je sposoban pokrcnuti u njoj o?.govor no nije bio u stanju prevladati vlastitu unutarnju DJJcmost.. lzgubiti nju nije znaCilo, kako jc mislio, izgubiti osobu kOJU voli nego izgubiti sebe kao potcncijalno voljcnu osobu. . Ot~ilenje misli ne razlikuje se od otuilenja srea. Cesto se VJC~JC da. jc nclto domi~ljeno, da je neka ideja rezultat vlru:~~~ ~saone aktivnosti; ~injenica je, medutim, da su DeC~J~ tde~~ prenesene na idole javnog mnijenja, novine, vlad~ di poli~tc!~og vodu. Takva osoba vjerujc da oni izrafavaju n]egove mtsh, dok u sn•ari ona prihva~a njihove misli kao vlastite ~c~ ih je. izabrala kao svoje idole, kao svoje bogove mu~s~t 1. znanJa. Upravo iz tog razloga ona je ovisna 58 59
1S. 11114., sir. 260. 19, Ibid., str. 291. 20. Usp. moju raspraw o tom pibnju u Zdravom drt&tvu i raspraw R. Tuckera u Philosophy and Myth in Karl Marx, str. 144 f dalje. Usp. takoli ne postancl voljeni ~vjek, onda je tvoja ljubav nemoCna, ona je nesr~a«.1 Potpuno rm:vijen, pa prcma tome i zdrav eovjek jest produktivan eovjek, oovjek koji se iskreno zanima za svijet i
66
uzvraea niu; on jc bogat eovjek. Nasuprot tome potp~no :razvijenom eovjeku Marx ocrtava sliku. eovjek~ ~ kap1ta: listiCkom siste'mu. »..• Proizvodnja ?rcvJ§e konsnih. 5tva~1 proizvodi suvise nekoristrog stan~vm!tvac.' U sadaSDJCID:. ststemu oovjek ima mnogo, ali on,1est malo. Potpuno raZVIJe~ :x - Friedrich Engels, op. cit., str. 280. 8. Ibid., str. 312. 9. Ibid,, str. 292. 10. Pod pojmom oprivot.noa vl"niltvac, onako kall:o _sa. upotreblja· va ovdje i u drugim iskazima, Man: ¢bda DO mi.sli 1lll osobno
67
vlosni~tvo stvari za upotrebu (opr. ku~c, stola itd.). On podra. zumijeva vlosni!tvo •vlasni~kih klasa•, tJ. kapitnlista koji zbog toga Jto posjcduje sredstva :z.a proizvodnju mole unajmiti pojo. ruStveni karakter srednjc klasc u 19. stoljeeu· bio jc upravo onaj koji se po mnogoeemu mozc nazv3ti »sakupJja~kom orijentacijomc. Uzddavanje od potroSnj'c, §tcdnja i po§tovanje autoriteta bile su ne samo vrlinc vee i zadovoljstva za prosjecnog ~lana srednjih klasa; njegova karak· terna struktura u~inila je da zavoli ono ~to je za ciljeve svo-_ieg gospodarskog sistema morao ~initi. Suvrcmeni dru5tvcni ~araktcr jc potpuno drukciji; dana§oja ekonomija no tcmelji sc na ogr;mieavanju potrosnje nego na njczinom najpotpuni· jem razvitku. Na5a bi se ekonomija suoeila s te§kom krizom kad )judi - radnicka i srednja klasa- ne bi. tro!ili veC.inu svojeg dohotka na poi:rosnju umjesto da §tcde. Potrosoja nije postala samo strastvena svrha ~vota .za veC.inu Jjudi nego je postala i vrlinom. Suvremeni' potro§~ - eovjek kOji kupuje na otplatu - izgledao bi kao neodgovorni i nemoralni rasipnik svojemu djedu, kao §to bi ovaj svojem unuku izgledao kao neugledni §krtac. DruStveni karakter 19. stoljeea danas se moic na6i samo u . zaostalijim druswenim slojevima u Evropi i Sjevernoj Americi; taj sc di"UStveni karaktcr mole definirati ka:o onaj kojcmu jc glnvni cilj ·;mali; d.r.ustveni karaktcr 20. stoljeea jc .onaj• kojemu je cilj upotrebljavati. Sli~na razlika. postoji s obzirom na oblike autoritcta. U ovome stoljecu, harem u razvijenim kapitalistickim zemljama Zapada, postoji dovoljno mat~rijalnog zadovoljstva :ia sye, pa odatle jc i manje potrebe za autoritarnom kontrolom. Istovremeno je kontrola pre5la u ruke birokratskih elita koje manje vladaju prisiljavajueom posluSnoSCu a viSe- iz. Ir.amljivanjcm pristanka, kojim se, mc oblikovanja djetetova karaktera u ~eno pouljiiom smjel'Uo Pos{oje orazlil\ite metode i tehni.ke dj~jeg obrazovanja koje ispunjavaju istu svrllu, ali, s drugc strane, ima metoda koje izgledaju identiCnima no koje su ipak razlilite ;zbog karakterne strukture onih koji takve metode upot~bljavajuo Konco:otrirajuti se na mctode djeejeg obrazovanja nikada neeemo moo objasniti droStveni karaktero Metode dje.!jegobrazo'vanja znaeajne su samo kao mehanizam prijenosa i mogu se ispravno l;'8ZUIIljeti samo ako prvo shvatimo kakve su vrste li6losti pozeljne i potrebne u nc.k:oj danoj kulturi. Do sada smo promatrali dru§tveni karakter kao ·Strukturu s pomocu koje se ljudska energija oblikuje na takve specificne nalinc da bude upotrebljiva za svrhe nekog danog .dru~tvao Sada narn valja pokazati da je dru§tveni karakter i baza i;z koje odrec'lene ideje i ideali vUku svoju snagu i privlafnosto Ovaj odnos mnedu karaktera i ~deja, )c.oji smoo spomenuli vee ranije, !ako je prepo;znati u slul!aju iodivi· dualoe karakteme struktureo Osob.a sa sakupljackom (prema Frcudu anal nom) karakterp.om orijentacijom bit ee privutena idealu ~tednje, a odbijat 6e idejco koje ee sama na· rivati »bezobzimim rasipni§tvomco S druge strane, osoba produktivnog karaktera drZat Ce filozofiju us~oto
89
dioionalne etike all ne i ps.ihoanalizc. Tako duso dok pacijent ostaje u polof.aju odvojcnog samopromatraea on nije u dodiru sa svojim nesvjcsnim osim mWjenjem o njemu; on ne do!.ivljav/1 !iru i dublju s tvamost unutar vlastitosti. Otkrivanje neajeg nesvjesnog upr.:wo i nije samo intelektualni cin ve~ i afektivno iskustvo koje je t~ko, moida cak i nemoguee uobliciti rijeeima. To ne znaci da rni!ljenje i spekulacija ne mogu prethoditi Cinu otkriea; no cin otkriea nije cin mi&tjenja nego osvjeJtenje ill moida bolje, jednostavno reeeno uvida. Bit! svjcstan doiivljaj:l, misli i osjeeajl\ koji su bill nesvjesni ne zna¢i misliti o njima nego ih uvidjeti, slicno b.o ~to biti svjestan neeijeg disanja ne znaCi mislili o njemu. Svijcst o nesvjcsnom jc iskustvo koje karakteriziraju njegova spontanost i iznenadnost. O¢i se iznenada otvaraju: osobnost i svijet se pojavljuju u druJ..c!ijem svjetlu, bivaju gledani s drukOijeg stajaliSta. U tol..u doiivljavanja obicno dolaz.i do prilicno velike umemirenosti, dok se nakon toga javlja novi osj«aj snage. Proces olkrivanja nesvjesnog more se opisati kao serija sve ve~eg pro!irivanja iskustva Sto se duboko osjc~aju i ·koja transcendiraju teorijsko, intelcktualno znanje. U problemu mogu~nost.i pretvaranja nesvjesnog u svjesno od najveee jc vainosti prcpoznati faktore koji prijeC::e taj proces. Postoji mnogo cimbenika koji ote!avaju postizanje uvida u nesvjesno. Takvi su faktori duhovna ukoecnost, po· manjkanje prave orijcntacijc, beznadnost, pomanjkanje bilo koje mogu~nost.i promjcnc stvamih okolnosti ltd. No, vjero· jatno jc da nijedan faktor nijc odgovorniji za pote~koce u pretvaranju ncsvjcsnog u svjesno od mchanizma koji je Freud nazvao »>tporomc. Sto je otpor? Poput mnogih drugih otkrica i ovo je tako jednostavno da bi se moglo r«i da ga je mogao uciniti svatko; pa ipak, bio je nuian vcliki istraiivac da ga ucini. Posluiimo se primjerom: va§ prijatelj mora poei na puto· vanje kojeg se oeito boji. Vi znate da se on boji, njegova 2ena to zna, svi to znaju, ali on to ne zna. Jedan dan on
90
~: aa sc ne osjeea dobro, ddu6eg dana· da nema potrebe tvrw. . . bol'ih "'po6i na to putovanje, dan na kon toga d a ~ma.1 J na......ua za postizanje istog rezul~ta ~ putovanJa, ~dueeg da~a ~ ·e vaSa upomost u podsJeCanJU na putovanJc polruSaJ priJ i da s obziroln da ne ieli biti pOd prisilom b~ nere Sl ' ·-"- da • po6i na put, itd., sve dok ne '~ . JC sa.da a.. onak. o , P~ kasno za putovanje pa nema konsti od. dal,Jeg razn:lij}JanJa 0 tome. A.ko, medutim, spomenete bk i na najtaktiCni.ji nao!in da moida nije ielio it.i jer se bojl, nere vam uzvratiti jednostavnim nijekanj~ vee daleko vjerojatnije ~to~ mz.om protesta i opt:ufb1 ~o ee vas eveotualno staviti u St· tuaciju i odwena objektivnim fakto~ - objektivnima sto se tll!c eovjekove vlastite svijes~ --: k~Jl djeluju, da tako kaiemo, 'Covjeku iza leda, odreduJuCi DJC. gove misli i osjeaje, pa tako ;oeizravno i njegove postupke. Covjek, tako ponosan na svoju· slobodu raimi§ljanja i izbora,
95
u ~~ari je ~ri~neta koju ?OkreCu .tioe iza i .iznad njega, a
koJ~ ~pravl!aJ~ s~e koJ~ su. nepomate njegovoj svijestl Da .?1 Sl .P~O ~~~JU ~ dj~IUJC prema vlastitoj slobodnoj VOIJI <Xlvjek unu§lJa ractonalizacije tako da Ug.lcda da &u ~ !to ~ra &uti jer je izabrao da tako iz radonalnih
am
moralnih razloga. No, Freud nije zavriio sa .tigom fataliz. ~ potvr&.rjua_oovjelrovu potplmu ~ protiv sila ko!e ga odrec1uj;u. On je postulirao da eovjek moie postati sv~cstan ~Ami~ sila koje,. mu djeiuju iza leda, i da postav~i SVJestan t~ s~a p~veeava podruc!je slobode i da je sposoban transfomurau se u: bespomOCile lutke koju pokre~u nesvjesne ~nage u _samosvjemog i slobodnog <Xlvjeka koji odrec1uje SVOJU vlastitu sudbinu. Freud izra!ava taj cilj iijec!ima: »tamo gdje postoji id morapostojati egoc. Poj.~ nesvjesnih snaga 'koje odreduju oovjekovu svjesnost 1 IZbore .koje vrli iJ:nvjeka. Ideju nesvjesne motivacije izrazio je u v.rlo razllc!itom konte~ru_ .A. Smith koji je pisao da je gospodarski c!ovjek »voc1en nevullJtvom rukom da unaprijedi svrhu koja nije dio nje· gove namjerec.> Opet u drugom kontekstu nalazimo ideju nesvjesnog u slavnoj Nietzscheovoj izreci: •Moje sje61nje govori da sam to u~inio. Moj ponos kaZe da to nisam u&tio; moje sje.Canje 1
UZ!DlC\ec.
96
U stvari citav se xnisaoni trend koji se bavio otkrivanjem objekti'hlih faktora koji od.rec1uju ljudsku svijest i pona§a. nje mora smatrati dijelom o~ nastojanja da se stvamost shvati racionalno i znaustveno, !to karaktcrizira misao Zap:ula od kraja srednjega vijeka.. Srednjovjekovni svijet bio je dobro ure